Vodič za posrednike zaregea.org/wp-content/uploads/2018/05/Vodič-za... · S obzirom na...
Transcript of Vodič za posrednike zaregea.org/wp-content/uploads/2018/05/Vodič-za... · S obzirom na...
Odricanje od odgovornosti: Autori snose svu odgovornost za sadržaj ovog dokumenta. Pritom ona nužno ne odražava mišljenje Europske unije. Europska komisija nije odgovorna ni za kakvo korištenje koje može proizaći iz informacija sadržanih u ovom dokumentu.
Vodič za posrednike
za
Ugovaranje energetskog učinka (EPC)
Pripremili
Grazer Energieagentur GmbH
Berliner Energieagentur GmbH
Prijevod i prilagodba
Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske
European Energy Service Initiative – EESI2020
IEE/12/686/SI2.644738
Rujan 2014.
2
SADRŽAJ
1 Uvod ................................................................................................................................................ 5
2 Posredovanje u provođenju ugovora o energetskom učinku (EPC posredovanje) ........................ 6
2.1 Uloga i zadatak EPC posrednika .............................................................................................. 6
2.2 Komunikacija je od ključne važnosti ....................................................................................... 8
2.3 Tko može postati ECP posrednik? ........................................................................................... 9
3 Početna faza EPC projekta ............................................................................................................ 10
3.1 1. KORAK: Kako prepoznati potencijalne prilike za EPC projekt ........................................... 10
3.1.1 Minimalne veličine projekta i okrupnjavanje zgrada .................................................... 10
3.1.2 Prikaz tipičnih mjera energetske učinkovitosti ............................................................. 11
3.1.3 Procjena oportunitetnih troškova ................................................................................. 13
3.1.4 Procjena opsega ulaganja i potencijala za uštedu ........................................................ 15
3.2 2. KORAK: Kako EPC projekte predstaviti klijentima ............................................................. 16
3.2.1 Razgovor o pitanjima energetske učinkovitosti ............................................................ 16
3.2.2 Ključni donositelji odluka .............................................................................................. 18
3.3 3. KORAK: Prikaz usporedbe obnove zgrada putem EPC modela i vlastite obnove od strane
klijenta 18
3.3.1 Prenošenje rizika na ESCO ............................................................................................. 19
3.3.2 Jedan kontakt prema klijentu ....................................................................................... 20
3.3.3 Zajednički interes i očekivanja klijenta i ESCO-a ........................................................... 21
3.3.4 Maksimiziranje uštede putem motiviranog vanjskog dobavljača ................................. 21
3.3.5 Klijent se može usredotočiti na svoju osnovnu djelatnost ........................................... 22
3.3.6 Izbjegavanje povratnog učinka ..................................................................................... 23
3.3.7 EPC kao nadopuna vlastite inicijative ........................................................................... 24
3.3.8 Prednosti EPC-a za vlasnika zgrade ............................................................................... 25
3.3.9 Stručna pomoć .............................................................................................................. 26
4 EPC projekt: nabava i EPC elementi .............................................................................................. 27
4.1 4. KORAK: nabava EPC-a: natječaj i dodjela ugovora ............................................................ 27
4.1.1 Prikaz dinamike natječajnog postupka ......................................................................... 28
4.2 Natječajna dokumentacija .................................................................................................... 28
4.2.1 Potrebni podaci o zgradi ............................................................................................... 28
4.2.2 Nužni dijelovi natječajne dokumentacije ...................................................................... 29
4.2.3 Bazna (referentna) potrošnja energije .......................................................................... 30
3
4.3 5. KORAK: EPC ugovor ........................................................................................................... 30
4.3.1 Temeljni dijelovi Ugovora o energetskom učinku ......................................................... 31
4.3.2 Specifikacija određenih mjera u natječajnoj dokumentaciji ......................................... 32
4.4 6. KORAK: Financiranje EPC projekata .................................................................................. 33
5 Prilozi ............................................................................................................................................. 37
5.1 Prilog 1: Izračun bazne (referentne) potrošnje energije ....................................................... 37
5.1.1 Glavni dijelovi bazne (referentne) potrošnje energije .................................................. 37
5.1.2 Kako odrediti troškove bazne potrošnje ....................................................................... 39
5.1.3 Praktični savjeti o razradi troškova bazne potrošnje .................................................... 40
5.2 Prilog 2: EPC dodatna/pomoćna dokumentacija .................................................................. 41
5.2.1 Uvod .............................................................................................................................. 41
5.2.2 Standardni EPC ugovor (EESI)........................................................................................ 42
5.2.3 Ostali izvori standardnih ugovora ................................................................................. 42
5.2.4 Natječajna dokumentacija ............................................................................................ 43
5.2.5 Dokumenti o financiranju ............................................................................................. 44
5.2.6 Dodatni dokumenti ....................................................................................................... 44
5.3 Prilog 3: Pregled različitih poslovnih modela energetskih usluga ......................................... 45
5.3.1 Ugovaranje opskrbe energijom (ESC) ........................................................................... 45
5.3.2 Ugovori o energetskom učinku (EPC) ............................................................................ 45
5.3.3 Integrirano ugovaranje energije (IEC) ........................................................................... 46
5.3.4 EPC s opsežnim preuređenjem (EPC+) .......................................................................... 48
5.3.5 EPC light (organizacijske mjere uz minimalne investicije) ............................................ 49
5.3.6 EPC s ciljem osiguranja udobnosti ................................................................................ 50
4
Popis najvažnijih kratica i pojmova
EESI2020 European
Energy
Service
Initiative
Projekt čiji je cilj promovirati i poticati primjenu EPC modela u
gradovima i regijama. Sufinanciran sredstvima Europske unije
kroz program Inteligentna energija za Europu (IEE).
EPC Energy
Performance
Contracting
Ugovaranje energetskog učinka – model provođenja energetske
obnove s ciljem povećanja energetske učinkovitosti i smanjenja
potrošnje energije i pripadajućih troškova koji omogućuje
primjenu mjera energetske učinkovitosti bez ulaganja vlastitih
sredstava klijenta. Ostvaruje se u suradnji s ECSO tvrtkama.
ESCO Energy
Service
Company
Pružatelj energetske usluge – specijalizirana tvrtka koja
organizira, koordinira, osigurava financiranje i provodi primjenu
mjera energetske učinkovitosti (provedbu energetske obnove).
Raspon usluga ovisi o ugovoru o energetskom učinku.
Klijent Naručitelj energetske usluge – vlasnik ili korisnik objekta na
kojem se provodi energetska obnova (primjena mjera
energetske učinkovitosti).
Mjere
EnU
Mjere
energetske
učinkovitosti
Poboljšanja koja se provode na/u zgradi (ili postrojenju) s ciljem
povećanja energetske učinkovitosti i smanjenja potrošnje
energije. Obuhvaćaju npr. zamjenu izvora topline (kotao,
dizalica topline), ugradnju sustava za povrat topline, zamjenu
rasvjetnih tijela, ugrađivanje sustava upravljanja i regulacije itd.
Mjere
renoviranja
U okviru ovog dokumenta, pojam mjere renoviranja se koristi
za one mjere energetske učinkovitosti ili druge građevinske
radove čija se provedba ne može financirati isključivo iz
ostvarenih ušteda (predug povrat investicije); česti primjeri su
izoliranje ovojnice zgrade (fasada) i zamjena vanjske stolarije.
M&V Mjerenje i
verifikacija
učinka
Postupak kontinuiranog praćenja potrošnje energije te
dokumentiranja i provjeravanja ušteda energije koje se
ostvaruju nakon provedene energetske obnove, a koje su
zajamčene Ugovorom o energetskom učinku.
Posrednik
(EPC
posrednik)
Fizička ili pravna osoba koja pruža stručnu (pravnu, tehničku)
pomoć klijentu (naručitelju energetske usluge) u provedbi EPC
projekta (provedba natječaja, odabir mjera EnU, izbor ESCO-a).
Period
osnovne
potrošnje
Podaci iz tog razdoblja (najčešće prijašnje tri godine) služe kao
referenca za predviđanje potrošnje energije nakon energetske
obnove, tj. za definiranje ušteda koje se jamče ugovorom o
energetskom učinku.
Period
izvještavanja
Razdoblje trajanja Ugovora o energetskom učinku u kojem se
ostvaruju zajamčene uštede energije.
5
1 Uvod
U vrijeme gospodarske krize i stalnog smanjivanja proračunskih prihoda za gradove, općine i
županije, u velikom broju europskih zemalja rekonstrukcija javnih zgrada u vlasništvu
lokalnih, županijskih (regionalnih) ili državnih institucija sve više zaostaje za stvarnim
potrebama. Tijela vlasti na svim razinama suočavaju se s problemom osiguranja
odgovarajućeg održavanja raznih tipova zgrada, što rezultira ograničenom iskoristivosti,
nižom razinom udobnosti, visokim troškovima održavanja i sve većim računima za energiju.
U tom kontekstu, Ugovor o energetskom učinku (EPC) privlači sve veću pozornost u
posljednjih dvadesetak godina. Ideja je jednostavna i, s obzirom na predviđeni način
financiranja, pomalo intrigantna - prema EPC modelu provedba mjera uštede energije s
ciljem smanjenja troškova financira se iz ušteda ostvarenih zahvaljujući provedenoj
energetskoj obnovi. Uštede jamči specijalizirana tvrtka - pružatelj energetske usluge (ESCO).
Ista pravna osoba provodi mjere te je zadužena za financiranje provedbe projekta.
U nizu zemalja Europske unije već postoje brojni primjeri uspješne primjene EPC modela
putem kojeg je uspješno modernizirano na stotine (pa i tisuće) javnih zgrada.
Međutim, EPC do sada nije postao standardni postupak u cijeloj Europi- kao ni u Republici
Hrvatskoj. Stoga je nužno detaljnije istražiti zapreke, ali i faktore uspjeha EPC modela.
Jedan od ključnih elemenata uspjeha EPC projekta uključuje dobro obučenog, iskusnog
posrednika (engl. facilitator) koji sudjeluje u pripremi i podržava provedbu projekta u ime
klijenta odnosno vlasnika zgrade. Obzirom da je uloga posrednika još uvijek prilično
nepoznata u većini europskih država, cilj je ovog vodiča energetskim stručnjacima koji se
žele aktivno uključiti u provedbu EPC modela pružiti informacije o tome kako pristupiti ovom
izazovnom zadatku.
Svrha ovog vodiča za EPC posrednike nije zamijeniti ili kopirati postojeće smjernice za EPC,
već nadopuniti ili sažeti dostupne važne informacije dobivene od iskusnih posrednika.
Ovaj vodič predstavlja informacije potrebne EPC posredniku da započne EPC projekt!
6
2 Posredovanje u provođenju ugovora o energetskom učinku (EPC
posredovanje)
U literaturi postoji razlika između dvije razine EPC posredovanja1:
EPC tržišni posrednik nastoji poboljšati okvire za Ugovore o energetskom učinku.
Aktivnosti uključuju ponudu izgradnje kapaciteta (obuku) za ESCO-e i klijente,
objavljivanje on-line i tiskanih materijala (vodiča, primjera ugovora), detaljno
objašnjavanje informacija o najboljoj praksi (ili navođenje primjera dobre prakse) ili
lobiranje na političkoj razini za bolje okvirne uvjete.
EPC projektni posrednik radi u ime klijenta na realizaciji konkretnih EPC projekata.
Ovaj vodič bavi se eksplicitno radom EPC projektnih posrednika2.
2.1 Uloga i zadatak EPC posrednika
Činjenica je da su EPC projekti vrlo složeni jer se sastoje od niza različitih aktivnosti koje
uključuju: financiranje, raspisivanje natječaja, tehničko provođenje mjera i nadzor - svi ovi
zadaci zahtijevaju dobru pripremu i pažljivo provođenje.
Pripreme i provođenja EPC projekta za javna tijela bez prethodnog iskustva s EPC-om vrlo je
izazovan zadatak. Postoje brojni aspekti koji EPC čine značajno drugačijim od tradicionalnih
strategija modernizacije/obnove zgrada.
EPC posrednik je taj koji pruža potrebne vještine i iskustvo kojima podržava klijenta u svim
koracima koje je potrebno učiniti kako bi se EPC projekt uspješno razvio i proveo. Nadalje,
EPC posrednik koordinira aktivnosti između klijenta i ESCO-a te potiče stvaranje povjerenja
između budućih ugovornih partnera. Mora objasniti klijentu nužnost ekonomske održivosti
projekta te osigurati razumijevanje potreba klijenata s jedne, i ESCO-a s druge strane.
Uz životni vijek proizvoda energetskih usluga, tipične aktivnosti posrednika u fazi razvoja
projekta uključuju:
preliminarne financijske analize potencijalne novčane uštede,
preliminarne tehničke analize,
usporedbu različitih mogućnosti opskrbe s pripadajućim učinkovitostima pomoću
analize troškova životnog ciklusa, vremena povrata i drugih ekonomskih procjena,
podržavanje klijenta u njegovoj odluci,
radionice s klijentima (vlasnicima, osnivačima, korisnicima), 1 cf. Bleyl et al., ID rada 3-472-13: "ESCo market development: A role for Facilitators to play"
2 U nastavku se termin EPC posrednik uvijek odnosi na EPC projektnog posrednika.
7
priprema projekta i poslovni model: ciljevi projekta, odabir zgrade ili pogona, usluge i
kontakata,
odabir i prilagodba ESCO poslovnog modela,
studije izvodljivosti za ocjenu tehničke, ekonomske, financijske, organizacijske i
pravne izvedivosti zamišljenog projekta. To služi kao priprema za donošenje odluke o
tome hoće li se započeti s EPC projektom ili neće.
U fazi nabave, posrednici vode postupak nabave u ime klijenta, uključujući:
odabir postupka nabave,
definiranje kvalifikacija ESCO tvrtke i kriterija za odabir,
sastavljanje natječajne dokumentacije (Projektni zadatak),
sastavljanje ESCO ugovora,
u slučaju pregovaračkog postupka organiziraju se i provode dva do tri kruga
pregovora s ESCO ponuditeljima,
odabir najboljeg ponuđača.
U fazi izgradnje, posrednici mogu preuzeti aktivnosti zastupanja i vođenja projekata za
provođenje, nadzor i puštanje u pogon.
U fazi ostvarivanja ušteda, određuju se postupci za mjerenje i verifikaciju ušteda. Također,
zadaci posrednika mogu obuhvatiti i verifikaciju potrošnje prema računima te koordinaciju
između klijenta i ESCO-a.
U cilju uspješne provedbe gore navedenih aktivnosti, posrednik i njegov tim moraju biti
stručni u nekoliko područja, poput:
tehničkih vještina (zgrade, energetski sustavi, energetska učinkovitost),
ekonomskih vještina (izračun potencijalne uštede, neto sadašnja vrijednost buduće
uštede, izračun troškova prilike),
financijskih vještina (financijski modeli, temeljni kapital, financiranje od strane trećih
strana, podružnice),
pravnih vještina (planiranje i finalizacija ESCO ugovora).
S obzirom na interdisciplinarnost potrebnih vještina, ne može se očekivati da će posrednik
biti jedna osoba, ali bi zato ustanova ili tvrtka koja pruža posredničke usluge trebala
posjedovati adekvatnu razinu znanja u spomenutim područjima, što omogućuje razvoj i
predlaganje najboljih rješenja. Ako je potrebno, mogu se uključiti i vanjski suradnici-
stručnjaci koji će pružiti podršku posredniku u suočavanju sa složenijim problemom.
8
2.2 Komunikacija je od ključne važnosti
Potrebno je posebno istaknuti kako EPC posrednik predstavlja puno više od konzultanta za
organizacijska, pravna ili tehnička pitanja. Iskusan posrednik potiče i značajno olakšava
komunikaciju između sudionika (klijenta i ESCO) koji projekt promatraju iz različitih stajališta
i često imaju vrlo različita očekivanja na početku projekta.
Zbog toga je unatoč velikom broju tematskih područja kojima se EPC posrednik treba baviti,
možda najvažnija potrebna vještina upravo sposobnost komunikacije. Posrednik je
poveznica između raznih interesnih skupina i dionika na strani klijenta/vlasnika zgrade i
vanjskih partnera koji su potrebni za provođenje EPC projekta:
Dionici sa strane klijenta uključuju primjerice:
ured ili odjel nadležan za pojedine kategorije zgrada (npr. školstvo, zdravstvo),
ured ili odjel javne nabave te za pravne poslove,
zaposlene tehničare/domare zgrade,
korisnike/najmoprimce u zgradama,
potencijalne interesne strane.
Vanjski sudionici (interesne skupine) uključuju primjerice:
pružatelje energetske usluge (ESCO),
financijske institucije, programe subvencija,
inženjere, konzultante, arhitekte,
proizvođače opreme, dobavljače i instalatere.
Za uspostavljanje uspješne suradnje između javnog i privatnog sektora poput EPC-a ključno
je razumijevanje različitih gledišta i ciljeva u javnom i privatnom sektoru. Posrednikov je
zadatak biti poveznica između dviju strana, što također uključuje i ukazivanje na nerealna
očekivanja.
Posrednik mora klijentu objasniti kako privatne tvrtke funkcioniraju i razmišljaju. Nadalje,
mora osvijestiti nužnost postojanja ekonomske održivosti i ostvarivanja profita za privatnu
tvrtku, osobito u situaciji gdje je ESCO zajamčio uštedu i snosi većinu projektnog rizika.
Također mora objasniti da će se prava i interesi klijenta jasno definirati i štititi u EPC
ugovoru, u poštenom odnosu (ravnoteži) između ugovornih partnera.
Posrednik također komunicira s pružateljima energetske usluge (ESCO). Njegov je zadatak
objasniti procedure i vremenski raspored u postupcima javne nabave koje je potrebno
provesti u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi. Posrednik treba uvjeriti ESCO tvrtke u
9
opravdanost projekta, posebice u slučaju kad je u pripremu projekta potrebno uložiti veći
trud nego u privatnom sektoru. Nadalje, posrednik pruža pomoć u uspostavljanju
transparentnosti i poštenih pravila igre.
Na temelju iskustava uspješnih posrednika iz zemalja kao što su Austrija, Njemačka i druge
(a koji uključuju autore ovog priručnika) može se zaključiti da su u velikom broju slučajeva
razlozi zbog kojih se EPC projekti ne ostvaruju najčešće posljedica osobnih sumnji
predstavnika klijenta i nefleksibilnosti institucija nego pravnih, tehničkih ili financijskih
ograničenja.
Najvažnija uloga posrednika odnosi se stoga na uspostavu komunikacije, uključujući
pružanje objašnjenja, otklanjanje nedoumica i sumnji, odnosno na kontinuirani
razgovor/dijalog sa svim dionicima projekta (interesnim skupinama), u svrhu stvaranja
međusobnog razumijevanja i povjerenja.
U konačnici posrednik mora izgraditi most kojim će premostiti jaz između zahtjeva tijela
javne uprave i zahtjeva tvrtke koja pruža energetske usluge (ESCO). To je ključno za
postizanje tzv. win-win situacije, tj. obostrano povoljnog odnosa pri provedbi EPC-a, a
predstavlja i preduvjet uspjeha cijelog projekta.
2.3 Tko može postati ECP posrednik?
U najvećem broju slučajeva u zemljama Europske unije ustanove koje djeluju kao EPC
posrednici su energetske agencije. Primjeri iz različitih zemalja uključuju agencije kao što su
Berlinska energetska agencija (Njemačka), Energetska agencija iz Graza (Austrija) ili SEVEn
(Češka Republika). Obzirom da energetske agencije često usko surađuju s jedinicama lokalne
i područne (regionalne) samouprave te posljedično dobro razumiju i način rada javne
uprave, prirodna je ideja da preuzmu i ulogu EPC posrednika.
Osim energetskih agencija, bilo koji drugi konzultant odnosno tvrtka s potrebnim iskustvom
može postati EPC posrednik, pod uvjetom da je nepristran i da uživa povjerenje
potencijalnih partnera na ESCO tržištu.
10
3 Početna faza EPC projekta
Početna (pripremna) faza EPC projekta odnosi na fazu prije donošenja konačne odluke o
primjeni EPC modela. U ovoj je fazi od ključne važnosti pripremiti razuman poslovni model
za provedbu projekta i prenijeti ga donositeljima odluka na razumljiv način.
Slika 1. Aktivnosti i uloge dionika tijekom EPC projekta, s naglaskom na početnoj fazi
3.1 1. KORAK: Kako prepoznati potencijalne prilike za EPC projekt
3.1.1 Minimalne veličine projekta i okrupnjavanje zgrada
Na temelju iskustava uspješnih EPC projekata u raznim zemljama EU može se dati preporuka
da bi za financijsku isplativost projekta bilo optimalno razmatrati zgrade za koje godišnji
troškovi za energente iznose najmanje 100.000 Eur (preporuka je da iznose i 300.000 Eur), a
sve kako bi se opravdali troškovi nabave energetske usluge. Za hrvatske su prilike navedeni
iznosi iznimno visoki, posebice ako se promatraju izdvojene zgrade. Zbog toga je često
nužno provesti okrupnjavanje zgrada, tj. potrebno je istim projektom obuhvatiti više zgrada
kako bi se dosegao spomenuti iznos. Druga je mogućnost ugovaranje istovremene obnove
zgrada i rekonstrukcije javne rasvjete. U slučajevima kada su troškovi niži, potrebno je
osigurati subvencije koje će omogućiti provođenje projekta koji bi inače bio neisplativ za
ESCO. U prvoj procjeni posrednik i klijent moraju identificirati zgrade koje su prikladne za
EPC.
11
Slika 2. Zgrade u vlasništvu općine/grada – potencijal za EPC projekte (sa ili bez okrupnjavanja)
Karakteristike zgrada koje su prikladne za EPC projekte:
klijent je ujedno i vlasnik/osnivač zgrade;
zgrada/objekt ne smije već biti dio prijašnjeg EPC projekta;
objekt nije izgrađen/opsežno renoviran u posljednje 3 godine – postoji mogućnost
poboljšanja energetske učinkovitosti;
nije planirana promjena u načinu korištenja u razdoblju od oko 10 godina nakon
provedbe energetske obnove;
zgrada je opremljena sustavom grijanja ili ventilacije i troši električnu energiju;
mogućnost definiranja korištenja zgrade, osnovne (bazne) potrošnje energije, radnog
vremena, zahtjeva za toplinsku ugodnost (temperatura, ventilacija,…);
potrošnja energije po zgradi (u slučaju okrupnjavanja zgrada) veća je od usporedivih
standardnih zgrada, a apsolutni energetski troškovi iznose najmanje 20.000 Eur
godišnje po zgradi.
3.1.2 Prikaz tipičnih mjera energetske učinkovitosti
Postoji velik broj mjera energetske učinkovitosti koje se često primjenjuju. Bez obzira na to
što se na prvi pogled čini logičnim da neke mjere treba primijeniti na svakom objektu, uvijek
je potrebno provjeriti jesu li prikladne i isplative za konkretnu zgradu.
12
Tipične mjere energetske učinkovitosti mogu se svrstati u nekoliko osnovnih kategorija, kao
što je prikazano u nastavku.
Mjere energetske učinkovitosti za sustave grijanja:
promjena izvora energije;
zamjena starih kotlova ili dizalica topline;
izolacija cijevi za grijanje;
hidrauličko uravnoteženje;
zamjena upravljanja i regulacije sustava grijanja;
ograničavanje sobne temperature, npr. termostatskim ventilima;
upravljanje u pojedinačnim prostorijama;
kontinuirane postavke kontrolnih parametara (vrijeme, temperature,...);
ugradnja sustava za praćenje potrošnje energije uz kontinuirano provjeravanje;
motivacija korisnika;
izolacija stropa najvišeg kata i stropa podruma, odnosno podova grijanog (ili
hlađenog) prostora.
Slika 3. Najčešće EPC mjere
Izolacija ovojnice zgrade i zamjena prozora također pripadaju mjerama energetske
učinkovitosti koje se mogu provesti putem EPC projekta. Međutim, u većini slučajeva te
mjere nisu isplative u sklopu uobičajenog trajanja ugovora od deset do dvanaest godina te je
13
u pravilu za provođenje takvih mjera potrebno osiguravanje bespovratnih izvora financiranja
(subvencije).
Mjere energetske učinkovitosti za smanjenje potrošnje električne energije :
zamjena zastarjelih izvora svjetlosti (npr. žarulje sa žarnom niti);
nadzor osvjetljenja;
zamjena neučinkovite električne opreme (npr. hladnjak, zamrzivač);
uklanjanje dodatnih električnih grijalica;
korištenje novih, energetski učinkovitih dizalica topline.
Mjere energetske učinkovitosti za sustave ventilacije i klimatizacije:
ugradnja sustava za rekuperaciju topline;
izolacija zračnih kanala;
postavljanje i kontinuirano praćenje kontrolnih parametara (vrijeme,
temperature,...);
ugradnja sustava za kontinuirano praćenje potrošnje energije;
redovito održavanje (npr. filtera).
3.1.3 Procjena oportunitetnih troškova
Uobičajen i koristan alat za ocjenu i vizualizaciju potencijala financijske uštede za svaki
pojedini objekt jest model oportunitetnih troškova3. Radi se o procjeni troškova koji
proizlaze iz neiskorištenog potencijala za uštedu- buduća ušteda troškova za energiju može
se koristiti za refinanciranje ulaganja u energetsku učinkovitost. U suprotnom, neiskorištena
ušteda postaje gubitak.
Prednost je ove procjene, u usporedbi s opsežnom procjenom troškova životnog vijeka
projekta, u tome da je moguće pokazati ekonomski potencijal ulaganja u energetsku
učinkovitost korištenjem preliminarnih procjena.
Potrebni ulazni podaci za procjenu uključuju sljedeće:
troškovi potrošnje energije (za svaki izvor energije);
procijenjena potencijalna ušteda energije (najmanja i najveća);
procijenjeno povećanje cijene energije;
troškovi upravljanja i održavanja, uključujući i osoblje;
trajanje projekta;
troškovi ulaganja (procjena);
3 Oportunitetni troškovi prema Wikipediji: http://en.wikipedia.org/wiki/Opportunity_cost
14
financijski uvjeti (popust i kamata, inflacija);
udio energetskih troškova u ukupnim troškovima.
Slika 4. Procjena oportunitetnih troškova
Pregled rezultata ovakve analize uključuje sljedeće:
potencijal za uštedu;
potencijal za ulaganje;
neto sadašnja vrijednost min./maks. potencijala za uštedu;
oportunitetni troškovi do provođenja mjera;
sastav i razvoj energetskih troškova;
udio energetskih troškova u ukupnim troškovima;
vrijeme povrata ulaganja (statično, bez kapitalnog troška);
usporedba ukupnih energetskih troškova sa i bez ulaganja u mjere uštede.
Procjena oportunitetnih troškova predstavlja standardni postupak u ocijeni potencijala EPC
projekta, a na tržištu su dostupni odgovarajući alati4.
4 Npr. Opco-alat, proizvodi ga Energetska agencija iz Graza
15
3.1.4 Procjena opsega ulaganja i potencijala za uštedu
Preliminarna provjera koje su zgrade prikladne za EPC projekt može se izvršiti relativno
jednostavno. Sljedeći je korak procijeniti potencijalnu uštedu i opseg ulaganja. Za ovaj korak
je preporučljivo koristiti usluge i znanja iskusnog EPC posrednika. U prvom obilasku
potencijalnog objekta EPC posrednik procjenjuje trenutno stanje i ispituje parametre važne
za isplativost/opravdanost provedbe mjera energetske učinkovitosti. Na temelju dobivenih
podataka može se provesti procjena potencijala uštede i potrebnog ulaganja, uzevši u obzir
da opseg ulaganja treba biti povezan i sa željenim trajanjem ugovora. U slučaju obuhvaćanja
većeg broja zgrada istim projektom, u ovoj je fazi potrebno utvrditi jesu li odabrane zgrade
prikladne za okrupnjavanje, uzevši u obzir da pojedini objekti u praksi imaju veći ili manji
potencijal za uštede nego što je procijenjeno u prvom krugu odabira.
Primjer pregleda zgrada predviđenih za okrupnjavanje prikazan je u nastavku5.
Dodatna napomena: subvencije smanjuju potrebni kapital i mogu se koristiti za provedbu
dodatnih mjera koje inače ne bi bile isplative. Subvencije su u određenim slučajevima od
ključne važnosti za realizaciju projekta i stoga bi se trebale uzeti u obzir već kod procjene
troškova ulaganja.
5 Predložak za ovu ocjenu može se pronaći na http://eesi2020.eu/wp-content/uploads/2014/08/valuation-of-buildings-suitable-for-
EPC_eng.xlsx
16
3.2 2. KORAK: Kako EPC projekte predstaviti klijentima
Kada se novom/neiskusnom klijentu u javnoj upravi predstavljaju projekti temeljeni na
ugovoru o energetskom učinku, od ključne je važnosti uzeti u obzir činjenicu da najveći
izazov u prvoj fazi provedbe najčešće predstavlja promjena stava i sustava odgovornosti.
Mijenjanje tradicionalnih uloga i redefiniranje područja odgovornosti pri provedbi
energetske obnove predstavlja izazov za sudionike iz javne uprave zbog toga što sklapanje
Ugovora o energetskom učinku podrazumijeva značajne promjene u procesu organizacije
preuređenja zgrada javnog sektora. Odgovornost za pitanja koja su prije bila u nadležnosti
javnih službi sada se predaje tvrtki koja često nije poznata široj javnosti i koja slijedi vlastiti
plan rada, a preuzima upravljanje nad nekretninom javne namjene. Stoga nije neobično da
su novi klijenti skeptični, ili da čak osjećaju strah, te tu činjenicu treba shvatiti ozbiljno,
poštivati i u skladu s tim prići problemu s puno razumijevanja.
Kako bi se pomoglo posredniku da uvjerljivo prezentira EPC projekte, u nastavku je
predstavljeno nekoliko tipičnih tema i problema, uključujući objašnjenja i savjete vezane uz
komunikaciju te informacije o organizaciji.
3.2.1 Razgovor o pitanjima energetske učinkovitosti
3.2.1.1 Predstavljanje primjera najbolje prakse
Pozitivni primjeri projekata mogu imati ključnu ulogu u stvaranju početnog stava klijenta
vezano uz EPC projekte. Ovisno o vrsti klijenta i zgradama o kojima je riječ, potrebno je
prezentirati odgovarajuće primjere najbolje prakse. Uspješno provedeni projekti sa sličnim
postavkama pridonijet će prihvaćanju EPC modela kao prikladnog načina za rješavanje
problema visokih troškova za energiju. Ako takvi primjeri nisu dostupni na nacionalnoj razini,
što je često slučaj u Republici Hrvatskoj s obzirom na nerazvijeno EPC/ESCO tržište,
preporučljivo je odabrati najbolje prakse iz susjednih zemalja sa sličnom gospodarskom
situacijom.
3.2.1.2 Razvoj EPC scenarija
Preporučljivo je razviti primjer EPC modela za pojedine zgrade u vlasništvu/nadležnosti
klijenta, koji će pokazati potencijalne uštede tijekom i nakon predviđenog razdoblja trajanja
ugovora.
17
Preporučljivo je prvo od klijenta zatražiti stvarnu potrošnju energije odnosno podatke o
troškovima za odgovarajuću zgradu ili zgrade kako bi se mogla provesti preliminarna
usporedba s primjerima dobre prakse koja se koristi za procjenu mogućnosti realizacije EPC
projekta.
Slika 5. Općeniti prikaz ušteda EPC projekta
3.2.1.3 Ispitivanje o potrebama za modernizacijom
Potrebno je ispitati tehničke predstavnike klijenta (domari, tehničko osoblje, nadležni
pročelnici) o potrebama modernizacije njihovog fonda zgrada. Pri tom također treba
prikazati mogućnost provođenja planiranih mjera modernizacije putem ESCO-a u EPC
projektu, što će se platiti putem uštede i stoga uštedjeti na vlastitom budžetu za ulaganje.
3.2.1.4 Pitanje osoblja
Potrebno je istražiti strukturu osoblja klijenta, pri čemu je ključno pitanje na koje treba dati
odgovor postoji li dovoljno tehničkog osoblja za osiguravanje redovitih provjera, održavanja
te potrebnih popravaka postojećih tehničkih sustava. Također treba provjeriti jesu li
kapaciteti institucije dovoljni za prepoznavanje energetske učinkovitosti ili potencijala za
uštede, za planiranje potrebnih mjera i nadzora provedbe. U slučaju da je odgovor
negativan, bitno je ukazati klijentu na mogućnosti uključivanja vještina/znanja koje
18
posjeduje pružatelj energetske usluge (ESCO) u provođenju potrebnih mjera energetske
učinkovitosti.
3.2.2 Ključni donositelji odluka
Na strani EPC klijenta / vlasnika zgrade treba identificirati ključne donositelje odluka na
financijskoj i tehničkoj razini te im treba pružiti informacije o projektu na lako razumljiv
način.
3.2.2.1 Ključni donosioci financijskih odluka
U EPC projektima klijenti su vrlo često jedinice lokalne/regionalne samouprave. U ovom je
slučaju glavna odgovorna osoba za donošenje financijskih odluka gradonačelnik/načelnik,
odnosno župan. To ne znači nužno da će u razvojnom programu gradonačelnik/načelnik biti
osobno uključen, ali će EPC ugovor potpisati upravo on ili njegov ovlašteni predstavnik.
Stoga je informiranje nadležnih odjela s ciljem prenošenja informacija i uvjeravanja
odgovornih osoba od ključne važnosti za uspjeh EPC projekta. Nerijetko su potrebni ne samo
ekonomski argumenti, već i argumenti koji se mogu marketinški iskoristiti u svrhu političke
promidžbe onih koji su projekt podržali. U privatnom ili javnom trgovačkom društvu situacija
je u osnovi ista, s tom razlikom da ugovor obično potpisuje direktor predmetne institucije ili
njegov ovlašteni predstavnik.
3.2.2.2 Ključni donosioci tehničkih odluka
U određenom dijelu jedinica lokalne/regionalne samouprave postoje osobe koje su dovoljno
stručne u smislu definiranja tehničkih zahtjeva, odnosno donošenja tehničkih odluka vezanih
uz zahtjeve uključene u EPC projekt. Od presudne je važnosti uključiti takve osobe u projekt
od samog početka te iskoristiti njihovo tehničko znanje o zgradama koje su predmet EPC
projekta. U slučajevima kad ne postoje takve stručne osobe, posrednik može pomoći klijentu
kod definiranje tehničkih zahtjeva.
3.3 3. KORAK: Prikaz usporedbe obnove zgrada putem EPC modela i vlastite
obnove od strane klijenta
Mjere uštede energije mogu primijeniti djelatnici klijenta/ustanove uz pomoć vanjskih
podugovarača (projektanti, građevinske tvrtke) ili u kontekstu EPC projekta, putem tvrtke
koja pruža energetske usluge (ESCO).
19
Pri donošenju odluke klijenta o tome hoće li sam provesti energetsku obnovu ili će to
prepustiti ESCO tvrtki, potrebno je jasno ukazati i uzeti u obzir prednosti povjeravanja
energetskih usluga ESCO-u putem EPC modela, a što je prikazano u nastavku.
3.3.1 Prenošenje rizika na ESCO
Slika 6. Prenošenje rizika na drugu pravnu osobu - dodana vrijednost EPC modela
Svaki projekt ulaganja odnosno energetske obnove uključuje rizike. U slučaju EPC projekata
rizici se odnose na ispravan odabir objekta, ispravno izvođenje obnove, ispravan rad sustava
(grijanja, hlađenje, klimatizacija) u skladu s planiranim te u konačnici postizanje energetskih i
financijskih ušteda.
Jedna od glavnih prednosti provođenja energetske obnove u kontekstu EPC projekta jest
povjeravanje navedenih rizika trećoj strani (ESCO), odnosno prenošenje rizika (tehničkog i
financijskog) s vlasnika zgrade na ESCO.
3.3.1.1 Prenošenje tehničkog rizika
U EPC modelu ESCO je odgovoran (dijelom ili u potpunosti) za projektiranje, izgradnju i
(djelomično) financiranje predviđenih mjera. ESCO jamči za tehničku izvedbu i preuzima
odgovornost ako izvedba nije adekvatna i ciljevi uštede nisu postignuti. Nadalje, ESCO
osigurava održavanje opreme i popravke za nove sustave, a ako je potrebno čak i ponovnu
izgradnju ili zamjenu ugrađenih sustava koji ne rade ispravno.
20
Slika 7. Usporedba vlastitog (Inhouse) rješenja i EPC modela pri provedbi energetske obnove
3.3.1.2 Prenošenje financijskog rizika
Obzirom da ESCO snosi tehnički i poduzetnički rizik za postizanje zajamčene energetske
uštede, klijent neće imati nikakvih rizika od troškova koji nastanu uslijed tehničkih problema
sustava koje je instalirao ESCO. ESCO je u tom smislu iznimno motiviran da dostigne i čak
premaši zajamčenu uštedu energije putem optimalnog projektiranja i vođenja te
odgovarajućeg održavanja sustava (niža ušteda energije dovodi do umanjene naknade
odnosno financijskih gubitaka za ESCO).
3.3.2 Jedan kontakt prema klijentu
Za planiranje, izgradnju i održavanje zgrade odnosno tehničkih sustava, u slučaju korištenja
vlastitih sredstava i osoblja klijent treba također uključiti i različite vanjske pružatelje usluga,
kao i vlastito osoblje za određene dužnosti. U slučaju kvara na sustavu koji nema jasan
jamstveni status, ta podijeljena odgovornost može kao posljedicu imati težak i dugotrajan
proces rješavanja sukoba između različitih sudionika, npr. projektanata, izvođača radova te
osoblja zaduženih za održavanje. Zbog toga može doći do kašnjenja u rješavanju problema, a
shodno tome i do financijskih gubitaka.
U slučaju EPC ugovora, svi problemi vezani uz nove sustave bit će odgovornost ESCO-a. U
postupku planiranja klijent ima samo jednu adresu odnosno jedinstveni kontakt na koji se
21
treba obratiti i s kojim mora surađivati, onu pružatelja energetske usluge (ESCO-a) koji je
odgovoran za projektiranje i provođenje mjera te za njihovo financiranje. U fazi rada, ESCO
mora riješiti sve probleme koji bi mogli nastati zbog ugradnje nove tehničke opreme te tako
osigurati postizanje zajamčene uštede.
Slika 8. Jedan kontakt prema klijentu/vlasniku/naručitelju
3.3.3 Zajednički interes i očekivanja klijenta i ESCO-a
Sklapanje Ugovora o energetskom učinku primjer je situacije u kojoj su svi na dobitku jer i
klijent i ESCO imaju koristi od postignute uštede. Također, budući da i klijent i ESCO imaju
zajednički interes u tome kako se postiže ušteda, Ugovorom o energetskom učinku
osigurava se sljedeće:
usmjerenost na najekonomičnije mjere koje jamče najbolji omjer troškova i koristi;
korištenje moderne, energetski visokoučinkovite opreme;
pridržavanje visokih normi nadzora izvedbe radova;
adekvatno održavanje nove opreme tijekom dugog razdoblja (trajanje ugovora).
Potrebno je istaknuti kako ipak postoje i područja u kojima interesi klijenta i ESCO-a mogu ići
u različitim smjerovima, primjerice razina udobnosti (unutarnja temperatura i dr.). Takva
pitanja stoga treba jasno definirati od samog početka, a također i u tekstu javnog
nadmetanja te u Ugovoru kako ne bi došlo do nesuglasica i mogućih sporova.
3.3.4 Maksimiziranje uštede putem motiviranog vanjskog dobavljača
Bilo koja institucija, javna ili privatna, ima različite mogućnosti za svođenje svoje potrošnje
energije na najmanju moguću mjeru. Dobro osposobljeno i motivirano osoblje može postići
veliku razliku u računima za energiju.
22
U stvarnom životu često je iz različitih razloga teško držati osoblje (kako tehničko, tako i
drugo osoblje) stalno usmjerenim na energetsku učinkovitost, pri čemu su najčešći razlozi
sljedeći:
1. energetika često nije osnovna djelatnost navedenog osoblja;
2. interni propisi i upute za gospodarenje energijom nisu uvijek na prikladnoj razini i
ponekad ih se osoblje ne pridržava u dovoljnoj mjeri;
3. najčešće ne postoje poticaji kojima bi se nagrađivalo energetski učinkovito
ponašanje osoblja.
S druge strane, u slučaju EPC projekta ESCO je specijaliziran za energetsku učinkovitost i
posjeduje opsežno iskustvo u upravljanju energetskim sustavima i potrošnjom energije. Još
važnije, s obzirom da mora jamčiti postignutu uštedu, visoko je motiviran za postizanje i
nadilaženje zajamčene uštede te za eliminaciju povratnog učinka mjera energetske
učinkovitosti (također pogledati Poglavlje 3.3.6). Stoga ESCO u pravilu pažljivo nadzire razinu
potrošnje energije jer pravovremena reakcija u slučaju neispunjavanja predviđenih ciljeva u
bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja Ugovora predstavlja njegov izravni interes.
3.3.5 Klijent se može usredotočiti na svoju osnovnu djelatnost
Postoje vlasnici zgrada koji imaju motivirane i kvalificirane zaposlenike koji izvrsno skrbe za
tehničku opremu zgrade. To je često slučaj kod tvrtki ili institucija čiji je glavni fokus ili
osnovna djelatnost u tehničkim disciplinama – vlasnik zgrade može imati koristi od sinergije
(ESCO i motivirani zaposlenici).
U institucijama čije osnovno poslovanje nije povezano s tehničkim područjem – npr. zgrade s
uredima, škole i vrtići – situacija je često posve drugačija. Ovdje uključeni trud i troškovi za
zapošljavanje, npr. domara koji je dostatno obučen za upravljanje novim sustavima, mogu
biti vrlo visoki.
U slučaju ugovaranja prema EPC modelu, nema potrebe za obukom osoblja korisnika
objekta budući da se odgovornost za održavanje može prenijeti na ESCO. To omogućuje da
se osoblje koje koristi objekt bavi svojom osnovnom djelatnošću. Uloga domara se pritom i
dalje odnosi na iste aktivnosti kao i prije energetske obnove. One obuhvaćaju praćenje rada
sustava i sitne popravke, dok je za otklanjanje većih kvarova, kao i za redovno održavanje
sustava, najčešće odgovoran pružatelj energetske usluge (ESCO).
23
3.3.6 Izbjegavanje povratnog učinka
Povratni učinak opisuje reakcije i promjenu ponašanja na uvođenje novih tehnologija, npr.
za uštedu energije. Te su reakcije često posljedica isticanja korisnih učinaka poduzetih mjera
učinkovitosti što može dovesti do smanjenja postignute uštede.
Na primjer, optimizirani kontrolni sustav može smanjiti potrošnju energije i troškove. S
druge strane, osjećaj da ste učinili dovoljno za okoliš može uzrokovati zahtjeve za višom
temperaturom prostorija i nakon toga povećanom potrošnjom energije.
U EPC projektu ESCO ima izravni interes u tome da su provedene mjere uštede energije
održive. ESCO će stoga nadzirati razinu potrošnje energije i radne parametre sustava te se
pozabaviti protumjerama u slučaju smanjenja postignute energetske uštede uzrokovanog
ponašanjem vlasnika ili korisnika zgrade.
Slika 9. Povratni učinak (gotovo u potpunosti isključen u EPC projektima)6
6 Izvor: http://iee.ucsb.edu/files/pdf/Rebound%20Report%20for%20IEE-UCSB_0.pdf#page=3&zoom=auto,0,595
24
3.3.7 EPC kao nadopuna vlastite inicijative
Općenito gledajući, EPC i vlastita inicijativa u smislu energetske obnove nisu kontradiktorni.
Optimizacija uštede energije može se postići partnerstvom između internog energetskog
upravljanja i sklapanja vanjskog ugovora. To se također pokazuje po isteku ugovora o
energetskom učinku kada, nakon završne obnove, vlasnik zgrade preuzima upravljanje i
održavanje cijelog objekta te dobiva mogućnost kontrolirati odgovarajuće uvjete za uvedene
sustave. Vlasnik tada može preuzeti upravljanje i sam imati koristi od svih budućih ušteda.
Iskustvo prikupljeno na EPC projektima u Njemačkoj pokazuje kako ugovori o praćenju
potrošnje energije ili čak ugovaranje novog EPC-a (po isteku prvog ugovora) mogu pomoći
osigurati razinu uštede ili čak dugoročno povećati uštedu za klijenta – i na taj način spriječiti
povratni učinak.
Berlinska energetska agencija i Energetski institut u Bremenu proveli su 2012. godine
komparativnu analizu o uspjehu provedbe mjera uštede energije u projektima sklapanja
Ugovora o energetskom učinku (EPC) i projektima u kojima je provedbu mjera energetske
učinkovitosti organizirao sam korisnik/vlasnik zgrade. Analiza je uključila 23 EPC projekta i 36
projekata u organizaciji vlasnika7.
Usporedba rezultata u provođenju mjera i njihovih učinaka pokazala je bolje rezultate EPC
projekata u gotovo svim područjima. Takav ishod ne iznenađuje s obzirom da su mjere
provedene u sklopu projekata koje je organizirao vlasnik/korisnik zgrade uzrokovane
prvenstveno potrebnim popravcima, a manjim dijelom željom za sustavnim povećanjem
energetske učinkovitosti. Istovremeno, s obzirom da je postizanje klijentu zajamčenih
ušteda ključno za poslovanje ESCO-a, upravo je kontinuirano poboljšanje razine energetske
učinkovitosti osnovna pokretačka snaga u EPC projektima.
7 Studija je dostupna ovdje na – nažalost samo na njemačkom jeziku, ali uz sažetak na engleskom na str. 7/8:
http://www.kompetenzzentrum-contracting.de/fileadmin/uploads_redaktion/PDF/Literatur_Download/Endbericht%20Contracting%20vs%20Eigenregie-2012-04-
25_final.pdf .
25
3.3.8 Prednosti EPC-a za vlasnika zgrade
Sljedeća tablica pruža usporedbu EPC-a s vlastitom provedbom energetske obnove te ističe
prednosti koje EPC može klijentu donijeti u usporedbi s prednostima vlastite obnove.
Prednosti / Nedostaci EPC Vlastita obnova
Jamstvo uštede ESCO jamči energetsku
uštedu u EPC ugovoru
Bez jamstva uštede
Maksimiziranje
energetske uštede
ESCO je visoko motiviran za
maksimizaciju energetske
uštede
Relativno mala motivacija,
mogućnost povratnog učinka
Maksimiziranje
financijske uštede
Razinu financijske uštede
jamči ESCO putem EPC
ugovora
Financijska ušteda mogla bi biti
viša kod vlastite obnove, pod
uvjetom da klijent dodijeli
dovoljno sredstava/uključi vanjske
stručnjake u provođenje opsežnih
mjera uštede energije u svojim
zgradama
Tehnički rizik ESCO Klijent
Tehničke odgovornosti
za nove sustave
(Troškovi zamjene
(dijelova)
sustava/jamstva)
ESCO tijekom čitavog
trajanja ugovora (jedan
kontakt)
Vanjski subjekti za
projektiranje/ugradnju samo
tijekom trajanja jamstva (obično 2
godine), nakon isteka jamstva
odgovornost je na klijentu
Financijski rizik ESCO Klijent
Troškovi financiranja Mogli bi biti niži, pod uvjetom da
klijent ima budžet za provedbu
mjera ili opcije financiranja s
niskom kamatom
Razine udobnosti Optimizacija potrošnje
energije na definiranim
razinama udobnosti
Potpuna fleksibilnost razina
udobnosti
Proces projektiranja Koordinira ESCO Koordiniraju klijent i vanjski
projektanti
Povratni učinak ESCO je visoko motiviran za
izbjegavanje svih mogućih
povratnih učinaka
Obično dolazi do povećanja
potrošnje energije nakon primjene
mjera (povratni učinak)
26
3.3.9 Stručna pomoć
Projektiranje, provođenje i nadzor složenih mjera energetske uštede u pravilu provode
stručnjaci iz različitih tehničkih područja. Vrlo mali broj klijenata unutar svog stalno
zaposlenog osoblja ima na raspolaganju pojedince čije su vještine na odgovarajućoj razini.
Stoga za velik broj tehničkih zadataka treba raspisati natječaje, koordinirati odabrane
stručnjake, definirati kontakte, rješavati moguće sukobe i drugo.
EPC projekt oslobađa klijenta opsežnih aktivnosti pri projektiranju instalacija i provođenju
natječaja za vanjske izvođače radova i pružatelje usluga - ti su poslovi jedan od glavnih
zadataka ESCO-a. Također, prednosti u EPC projektima očituju se i u jednostavnijoj
komunikaciji – klijent kontaktira s jednom tvrtkom umjesto s cijelim nizom pravnih osoba
usko specijaliziranih za projektiranje,ugradnju i/ili održavanje novih sustava.
Važno je napomenuti da EPC projekt uključuje složene procese povezane uz druge vrste
natječaja koje također treba pripremiti. Za te se aktivnosti posebno preporučuje uključivanje
iskusnog EPC posrednika koji pruža podrška klijentu u stručnoj pripremi i provođenju mjera
energetske učinkovitosti.
27
4 EPC projekt: nabava i EPC elementi
Provedba EPC projekta je složen postupak, ali ga značajno može pojednostaviti pravilna
organizacija i raspodjela u logične cjeline. Prije svega je potrebno slijediti određeni
redoslijed poslova te napredovati u ispunjavanju ciljeva korak po korak, bez preskakanja
nužnih aktivnosti. Tijekom provedbe različitih faza projekta potrebno je i osigurati ili
prikupiti dokumente kako bi se različite ponude mogle usporediti te odabrati ona najbolja.
Jedna od najvažnijih faza predstavlja postupak javne nabave, u što također spada i
definiranje Ugovora o energetskom učinku i načini financiranja EPC projekta, a što je
prikazano u daljnjem tekstu.
Slika 10. Tijek postupaka u EPC projektu
4.1 4. KORAK: nabava EPC-a: natječaj i dodjela ugovora
Sve dok je EPC projekt u pripremnoj fazi, svi koncepti i odluke imaju teoretski karakter, ali po
donošenju odluke o provođenju projekta po EPC modelu teorija postaje stvarnost i
posrednik u provođenju projekta mora dokazati svoju kompetentnost.
O sredstvima i stručnosti klijenta ovisi hoće li postupak nabave (otvoreni ili pregovarački
postupak) obaviti posrednik. Posrednik u svakom slučaju treba pružiti dovoljno informacija o
poslovnom modelu EPC-a, sudjelovati u pripremi potrebne natječajne dokumentacije i
28
ugovornog okvira. Nadalje, potrebno je dati pregled mogućih posljedica (pozitivnih ili
negativnih) za različite scenarije. Čak i ako klijent posjeduje određeno iskustvo, preporučuje
se u nabavu uključiti i posrednika koji već ima iskustva s EPC projektima.
U nastavku su prikazane informacije o sljedećim temama:
faza planiranja s pregledom potrebnih koraka;
procjena kompetentnosti kupca/klijenta;
načini vođenja natječajnog postupka.
4.1.1 Prikaz dinamike natječajnog postupka
Slika 11. Vremenski tijek (raspored) natječajnog postupka u odnosu na trajanje cijelog projekta
4.2 Natječajna dokumentacija
4.2.1 Potrebni podaci o zgradi
Prvi korak u izradi natječajne dokumentacije jest prikupljanje informacija o stvarnom stanju zgrada i
njihovoj potrošnji energije.
Za početak je potrebno staviti kratak opis zgrade koji uključuje barem sljedeće informacije:
godinu izgradnje,
veličinu/dimenzije zgrade (površinu u m², broj katova,…),
vrstu korištenja- različite tipove korištenja,
29
vlasnik/korisnik,
vrijeme korištenja (sati dnevno, tjedno, godišnje),
provedene mjere energetske učinkovitosti (ukoliko su provedene).
U pravilu svi navedeni podaci prikupljaju se kroz provođenje energetskog pregleda zgrade.
Ostale važne informacije koje treba prikupiti:
eventualni problemi u postizanju potrebnog standarda udobnosti,
potrebe za čestim popravcima (ukoliko ih ima),
odgovorna osoba za održavanje (interno ili vanjsko osoblje) te način provođenja održavanja,
planirana/predviđena promjena svrhe/načina korištenja zgrade (ukoliko postoji).
U pravilu se za pripremu cjelokupne natječajne dokumentacije koriste usluge posrednika odnosno
općenito stručnog savjetnika, u prvom redu za sljedeće zadatke:
tehnička pitanja vezana uz energetiku,
mogućnosti detaljnog određivanja obveznih mjera (npr. mjere komplementarne s duljim
razdobljem povrata),
određivanje bazne (referentne) potrošnje.
4.2.2 Nužni dijelovi natječajne dokumentacije
Nakon prikupljanja podataka navedenih u prethodnom poglavlju, može se započeti s
pripremom natječajne dokumentacije, pri čemu je potrebno istaknuti da dokumentacija
treba sadržavati dovoljno tehničkih podataka i uputa kako bi se ponuđačima omogućio što
točniji izračun ponuda (uključujući troškove investicija i održavanja te ostvarenih ušteda).
Natječajna dokumentacija u pravilu uključuje sljedeće:
izvještaj o energetskom pregledu;
podaci o potrošnji energije (u rasponu tri godine unatrag) u tehničkom i novčanom
smislu;
preslike računa za potrošnju (za najmanje jednu godinu);
detaljan opis trenutnog stanja sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije (HVAC) i
upravljanja te opis električnih trošila i opreme;
opis načina korištenja zgrade - radno vrijeme, potrebna razina toplinske ugodnosti
(temperatura, ventilacija,...);
specifikacija i metoda izračuna za baznu potrošnju energije;
nacrt ugovora.
U natječajnoj dokumentaciji treba jasno istaknuti preporuku obilaska objekta/zgrada za koji
se raspisuje natječaj te predvidjeti termine za obilazak.
30
Natječajna dokumentacija također treba definirati sljedeće:
jasne ciljeve (npr. minimalne uštede, potrošnju ili emisije CO2),
organizacijske aspekte
o zadatke koje ESCO treba provesti
o način bodovanja ponuda, težinske faktore (ukoliko postoje),
Tehničke aspekte
o obvezne radnje (mjere), poželjne radnje i mogućnosti,
Financijske aspekte
o maksimalno vrijeme povrata
o financijsku konstrukciju (npr. u slučaju dobivanja bespovratnih sredstava od
strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili drugih izvora).
4.2.3 Bazna (referentna) potrošnja energije
Jedan od ključnih dijelova u pripremi EPC projekta je bazna (referentna) potrošnja energije i
pripadajući troškovi. Za određivanje bazne potrošnje koriste se računi opskrbljivača energije
(npr. el. energija, plin, daljinsko grijanje) i to u pravilu u trogodišnjem razdoblju. Potrebno je
također uzeti u obzir sve eventualne promjene u korištenju tijekom razdoblja prikupljanja
podataka za određivanje bazne potrošnje.
Predložak za određivanje bazne (referentne) potrošnje i opis može se pronaći na sljedećim
poveznicama:
http://eesi2020.eu/wp-content/uploads/2013/08/EESI_WP2_documents_Germany_baseline-calculation.pdf http://eesi2020.eu/wp-content/uploads/2013/08/EESI_WP2_documents_CZ_baseline-calculation_example.pdf
Detaljan opis određivanja bazne potrošnje prikazan je u Prilog 1: Izračun bazne (referentne)
potrošnje energije (referentne) potrošnje.
4.3 5. KORAK: EPC ugovor
Natječajna dokumentacija u pravilu sadržava i model Ugovora o energetskom učinku
sklopljen između ESCO-a i vlasnika zgrade, pri čemu minimalni sadržaj Ugovora uključuje
jamstva za uštedu (troškova) energije te odredbe o preuzimanju financijskih i tehničkih rizika
provođenja mjera i rada sustava za čitavo vrijeme trajanja ugovora koje uobičajeno iznosi od
5 do 15 godina (više detalja navedeno je u Poglavlju 5.2.1.).
EPC ugovor sastoji se u principu od tri vrste ugovora skupljenih u jedan koji regulira sljedeće
aktivnosti:
radovi- provođenje mjera;
31
financiranje- refinanciranje ulaganja;
usluge- operativno upravljanje i održavanje.
4.3.1 Temeljni dijelovi Ugovora o energetskom učinku8
1) Bazna (referentna) potrošnja energije i pripadajući troškovi- bazna potrošnja mora se
jasno definirati, a korištene fizikalne veličine moraju biti izražene u odgovarajućim mjernim
jedinicama. Izračun se temelji se na jasno definiranim uvjetima o radu i korištenju zgrada
koje su predmet natječaja, a za izračun treba uzeti u trenutne cijene energenata.
2) Jamstvo uštede – tvrtka koja pruža energetske usluge (ESCO) jamči postizanje određenog
iznosa godišnje uštede energije za vrijeme trajanja ugovora.
3) Naknada (ugovorna naknada) – Ugovor treba definirati koji udio postignute uštede se
dodjeljuje ESCO-u za njegove usluge (uključujući ulaganja). Naknada se obično plaća kao
fiksni mjesečni iznos. Na kraju svake godine tijekom trajanja ugovora provodi se kontrola
plaćanja i ostvarenih ušteda (izravnavanje računa) odnosno ocjenjivanje ušteda (Točka 9.).
U dijelu Ugovora koji se odnosi na uštede mora se jasno definirati što se događa ako se
zajamčena ušteda ne postigne. Također, ako se premaši zajamčena ušteda, mora postojati
jasna odredba o tome kako se dodatna ušteda dijeli između klijenta i ESCO-a.
4) Trajanje ugovora – trajanje ugovora mora se definirati i podijeliti u dvije faze: fazu
provedbe (planiranje, izgradnja) i fazu rada (postizanje uštede).
5) Opseg ulaganja za mjere uštede energije (osnove tehničkog koncepta, uključujući glavne
mjere).
6) Odgovornost ESCO-a za ispravno projektiranje mjera uštede energije i njihovu realizaciju.
7) Obveze klijenta, u smislu pružanja odgovarajućih uvjeta za realizaciju mjera uštede
energije. Također je potrebno definirati i zahtjeve kao što je unutarnja temperatura i sl.
8) Način prijenosa ugrađene tehnologije za uštedu energije u vlasništvo vlasnika
zgrade/klijenta.
8 Izvor: http://www.european-energy-service-initiative.net/fileadmin/user_upload/gea/standard_documents/Standard5_Contracts.pdf
32
9) Obveza ESCO-a da podnese godišnji izvještaj o ocjeni uštede. U toj ocjeni ESCO detaljno
navodi klijentu stvarni iznos postignute uštede u promatranoj godini – kako u fizikalnim
veličinama s pripadajućim mjernim jedinicama tako i u novčanim jedinicama. Nadalje, mora
se definirati metoda ponovnog izračuna postignute uštede u slučaju da se bilo koji od
ulaznih parametara (npr. način korištenja) razlikuje od pretpostavki definiranih u baznoj
(referentnoj) potrošnji energije
10) Način usuglašavanja mjera energetske učinkovitosti između klijenta i ESCO-a. U principu,
postoje dva načina:
1. sve mjere su definirane u natječajnoj dokumentaciji (odnosno u fazi pregovora)-
nakon dodjele ugovora ESCO ne treba nikakvu daljnju potvrdu od klijenta za
provođenja pojedinačnih mjera ili
2. svaka mjera se mora usuglasiti nakon što ju je detaljno razradio ESCO, a prije
njezinog provođenja.
Uz to, ugovor može uključivati9 (npr. u prilozima):
detaljan opis sustava grijanja, hlađenja i ventilacije te električnih trošila, upravljačkih
sustava;
detaljan opis osnovnih mjera energetske učinkovitosti;
izračun cijene i naknade (rate);
raspored (vremenski plan) provedbe projekta;
metoda ocjene postignute uštede;
metodologija određivanja promjene u korištenju (npr. produženi sati korištenja
zgrade);
način gospodarenja energijom;
nadležne i kontakt osobe;
popis podizvođača.
4.3.2 Specifikacija određenih mjera u natječajnoj dokumentaciji
Klijent može zahtijevati provođenje određenih mjera energetske učinkovitosti iako je
vrijeme povrata tih mjera dulje od razdoblja trajanja ugovora. Takve mjere moraju se
detaljno navesti u natječajnoj dokumentaciji, jer ponuditelji te mjere neće ponuditi
svojevoljno. Pri odabiru takvih mjera klijent treba uzeti u obzir cjelokupnu isplativost
projekta (koja mora biti prihvatljiva za ESCO), ali također i činjenicu da navođenje većeg
broja specifičnih mjera ograničava prostor za optimizaciju.
Primjeri mjera koje se mogu navesti uključuju sljedeće:
zamjena kotla koji je na kraju svog životnog vijeka, 9 Cf. http://www.rea.riga.lv/files/Managenergy_workshop_Riga_02-10-2013_Vladimir_Sochor.pdf
33
zamjena prozora koji su na kraju svog životnog vijeka.
Ponuditelji mogu naravno nuditi i druge mjere kao što su:
ograničavanja temperature u prostorijama promjenom ventila na radijatorima,
zamjenu kotla, kontrole grijanja ili drugih dijelova sustava grijanja,
uvođenje sustava nadzora potrošnje energije.
4.4 6. KORAK: Financiranje EPC projekata
U posljednjih nekoliko godina osmišljen je i primijenjen velik broj različitih rješenja vezano
uz načine financiranja EPC projekata. U tom smislu ne postoji jedno optimalno rješenje,
nego je potrebno naći ono rješenje koje najbolje zadovoljava zahtjeve i mogućnosti klijenta i
ESCO-a. U nastavku je dan pregled najčešćih rješenja:
vlasnik/klijent financira (putem kredita ili leasinga);
ESCO financira putem kredita, leasinga ;
ESCO financira putem forfaitinga;
treća strana (tipično banka ili druga financijska institucija) financira;
vladine subvencije ili fondovi (dio financiranja);
kombinacija navedenog .
Različite prethodno navedene sheme prikazane su na sljedećim grafikonima
Slika 12. Načini financiranja
34
35
Pri određivanju optimalnog načina financiranja potrebno je uzeti u obzir sljedeće:
1. Izravni troškovi financiranja (uvjeti financiranja, kamatne stope, naknade, ...);
2. Pravni aspekti (prava i obveze, vlasništvo, raskid ugovora, propisi za kraj ugovorenog
razdoblja,...);
3. Instrumenti osiguranja koje zahtijeva institucija koja financira projekt;
4. Porezne implikacije (PDV, porez na dobit poduzeća, porez na kupnju zemljišta,...);
5. Bilančne i računovodstvene implikacije (tko aktivira ulaganje, učinci bilance poput
kreditnih linija, Maastricht kriteriji,…);
6. Poslovno upravljanje (troškovi prijenosa, savjetovanja,...).
Za određivanje optimalnog rješenja potrebno je izraditi pregled zahtjeva klijenta prema
navedenim kategorijama te na temelju toga izvršiti odabir.
36
Slika 13. Tko osigurava financiranje?
Više informacija dostupno je na sljedećim poveznicama:
http://www.grazer-
ea.at/eesi/upload/download/standard%20documents/eesi_wp2_standarddocument_financi
ng.pdf
http://eesi2020.eu/wp-content/uploads/2013/08/101126_GEA-T16_Finance-Options-for-
Energy-Contracting-incl-Examples.pdf
37
5 Prilozi
5.1 Prilog 1: Izračun bazne (referentne) potrošnje energije
Definicija bazne potrošnje energije te metodologija izračuna dana je u sklopu norme EN
15900:201010 pri čemu je bazna potrošnja definirana kao „potrošnja energije izračunata ili
izmjerena tijekom određenog razdoblja, normalizirana putem faktora prilagodbe“.
Određivanje bazne potrošnje energije i pripadajućih troškova za postojeće korištenje jedna
je od prvih stvari koju treba napraviti prilikom pripreme EPC projekta. U nekim slučajevima
klijent već ima energetski pregled ili studiju izvodljivosti za zgrade koje su predmet projekta.
Potrebno je međutim istaknuti kako su moguće razlike u tumačenju mjernih podataka i
metodologija mjerenja, što može imati značajan utjecaj na rezultate. U svakom slučaju
potrebno je provesti vizualni pregled postrojenja odnosno sustava za grijanja, hlađenje i
ventilaciju te pregled računa za energiju. Ako se potrošnja energije neke zgrade ne može
izmjeriti ili odrediti, prikladnost zgrade za EPC treba se procijeniti.
5.1.1 Glavni dijelovi bazne (referentne) potrošnje energije
Sljedeća slika prikazuje fazu procjene bazne potrošnje u odnosu na druge faze EPC projekta:
Slika 14. Faze u provedbi EPC projekta s usporedbom potrošnje u osnovnom periodu i periodu izvještavanja
10
Usluge energetske učinkovitosti – Definicije i zahtjevi. Engleski prijevod norme EN 15900:2010 (E)
38
Izračun bazne potrošnje ponovno se provodi nakon izvođenja projekta energetske
učinkovitosti, pri čemu se energetska ušteda određuje usporedbom bazne potrošnje s
izračunatom vrijednošću energetske potrošnje u skladu s metodologijom navedenom u EPC
ugovoru.
Dokument koji uključuje osnovne principe i primjedbe, izračun i knjiženje uštede energetskih
troškova osnovnog perioda unutar EPC-a, razvijen je u okviru projekta IEE EESI (European
Energy Service Initiative) i to na temelju metoda i iskustva projektnih partnera te je
dostupan na sljedećoj poveznici:
http://www.european-energy-service-
initiative.net/fileadmin/user_upload/gea/standard_documents/Standard4_Baseline.pdf
Unutar navedenog dokumenta objašnjena su i razrađena četiri koraka u određivanju
osnovne (bazne) potrošnje.
1. KORAK prikupljanje i popis računa;
2. KORAK ispravak vremena za baznu potrošnju;
3. KORAK ispravak cijena;
4. KORAK dokumentacija za baznu potrošnju.
Slika 15. Određivanje osnovne (referentne) potrošnje korak po korak (Izvor: BEA)
39
5.1.2 Kako odrediti troškove bazne potrošnje
Potrebno je napomenuti da je kod razmatranja troškova vezanih uz baznu potrošnju
preporučljivo, uz smanjenje energetskih troškova odnosno potrošnje energije, uključiti i
moguće smanjenje troškova vezanih uz potrošnju vode te odvodnju otpadnih voda.
Kao osnova za zajamčenu uštedu ESCO-a (te za naknadnu godišnju uštedu) za izračun
troškova bazne potrošnje moguće je korištenje podataka o potrošnji i troškovima različitih
vrsta energenata posljednje završene kalendarske godine (koja je prethodila EPC projektu).
Reprezentativnost odabrane godine i pripadajućih podataka ključna je za uspješnu provedbu
projekta. Zbog toga podatke vezane uz potrošnju treba usporediti s onima iz dvije prethodne
godine. U tom smislu preporuča se koristiti prosječne vrijednosti potrošnje u tijekom tri
godine koje prethode EPC projektu.
Metodologija obračuna mora se definirati EPC ugovorom. Ako je moguće, cijene treba
iskazati kao specifične cijene energije za svako mjerno mjesto i to razdvojene po stavkama,
npr. cijena po kWh isporučene energije, pretplata, angažirana snaga i sl. Te cijene trebaju
biti eksplicitno navedene kao referentne cijene energije u EPC ugovoru prije početka EPC
projekta.
Troškove u baznoj potrošnji čine potrošnja energije na godišnjoj osnovici u korelaciji s
cijenama opskrbe klijenta na točno određeni datum (npr. 31. prosinca). Troškovi bazne
potrošnje su stoga sumarne vrijednosti potrošnje energije s pripadajućom cijenom za sve
obuhvaćene zgrade.
40
Slika 16. Usporedba troškova u periodu osnovne potrošnje i periodu izvještavanja
Tablice za proračun troškova bazne potrošnje dostupne su na poveznici navedenoj u
nastavku te se mogu koristiti za pripremu natječajne dokumentacije, kao i za godišnje
praćenje potrošnje energije:
http://www.european-energy-service-
initiative.net/fileadmin/user_upload/bea/ESC_Standards/Standard5_Baselinetabelle.pdf
Podatke o baznoj potrošnji moraju dobiti na uvid svi ponuđači za vrijeme natječajnog
postupka kako bi mogli izračunati uštedu energije.
5.1.3 Praktični savjeti o razradi troškova bazne potrošnje11
Više cijene energije bolji su temelj refinanciranja za mjere učinkovitosti. Stoga treba
procijeniti više referentne cijene kao osnovicu u slučaju fluktuacije cijena ili predvidljivog
povećanja cijena;
Troškovi održavanja obično nisu uključeni u troškove bazne te u skladu s tim nikakva
ušteda u troškovima održavanja koja se može postići neće biti uzeta u obzir kao ušteda
troškova u smislu jamstva o uštedi. Mogući su izuzeci na izričiti zahtjev klijenta ako je
moguće predvidjeti iznos postignute uštede troškova održavanja;
11
Leitfaden Energieeinspar-Contracting, Hessen 04/2012
41
Dijelovi zgrade koje se opskrbljuju električnom energijom (npr. stan domara, radionice i
sl.), a u kojima se ne mogu provesti mjere uštede energije, ne bi trebale biti uključene u
baznu potrošnju kako bi se pojednostavnila naknadna naplata uštede;
Kako bi se mogle uzeti u obzir moguće promjene izvora energije, sve jedinice potrošnje
moraju biti navedene u kWh (ako je potrebno s odgovarajućim faktorima/kaloričnim
vrijednostima). Kako bi se odredile uštede u emisiji CO2, također moraju biti prikazani i
trenutna emisija CO2 s pripadajućim faktorima.
5.2 Prilog 2: EPC dodatna/pomoćna dokumentacija
5.2.1 Uvod
Od 2004. godine, Program Inteligentna energija za Europu (IEE) sufinancirao je određeni broj
projekata koji imaju za cilj podršku i razvoj EPC tržišta u Europi, pri čemu su najznačajniji
primjeri EPC projekata sljedeći:
- Eurocontract (Internet stranica projekta više nije dostupna, ali pregled razvijenih
dokumenata može se pronaći ovdje: http://eaci-
projects.eu/iee/page/Page.jsp?op=project_detail&prid=1576&side=downloadablefile
s)
- EESI (http://www.european-energy-service-initiative.net/eu/toolbox.html)
- Fresh (http://www.fresh-project.eu/)
- ChangeBest (http://www.changebest.eu/)
- ESOLi (http://www.esoli.org/)
Na navedenim poveznicama dostupni su opsežni dokumenti vezani uz provođenje EPC
projekata na engleskom jeziku, a također je prikazano i njemačko EPC tržište koje pripada
najzrelijim tržištima i gdje postoji opsežna zbirka relevantnih dokumenata.
Najvažnijim rezultatima navedenih projekata sada se može pristupiti na internetskoj stranici
Inteligentna energija u Europi: http://ec.europa.eu/energy/intelligent/in-action/energy-
performance-contracting/index_en.htm.
Također su uključeni povezani resursi iz drugih izvora. Međunarodne i europske resurse čine
materijali iz sljedećih država (za svaku državu dana je poveznica):
Europska Unija
Austrija
Belgija
Bugarska
Hrvatska
Republika Češka
Estonija
Francuska
Njemačka
Grčka
Mađarska
Irska
Latvija
Nizozemska
Norveška
Poljska
Portugal
Rumunjska
Slovenija
Španjolska
Švedska
Ujedinjeno
Kraljevstvo
Ostali
42
Danska Italija Slovačka
Osim opsežne zbirke relevantnih EPC dokumenata, dodatne informacije također pružaju i
druge institucije ili udruge. Na europskoj razini, Europska udruga ESCO tvrtki (eu.ESCO)
pruža podršku i uvid u primjere najbolje prakse za uvođenje standardizacije u području EPC-
a, dostupno na sljedećoj poveznici:
http://www.eu-esco.org/
Najvažniji dokumenti opisani su u sljedećim poglavljima.
5.2.2 Standardni EPC ugovor (EESI)
Tijekom provedbe projekta IEE EESI (2009.-2012.) izrađena je dokumentacija koja prikazuje
glavne dijelove Ugovora o energetskom učinku i različitih provjerenih primjera takvog
ugovora. Zbog razlika u pravnom okviru između različitih država, u sklopu projekta nije
izrađen predložak ugovora iz razloga što takav ugovor s kompletnim tekstom gotovo i ne bi
bio od koristi bez savjeta iskusnih posrednika. Međutim, izvori za dostupne modele ugovora
opisani su u dokumentaciji i zainteresirani korisnici mogu dobiti kompletne verzije modela
dokumenata.
Dokumenti se nalaze na sljedećoj poveznici:
http://www.european-energy-service-
initiative.net/fileadmin/user_upload/gea/standard_documents/Standard5_Contracts.pdf
5.2.3 Ostali izvori standardnih ugovora
Daljnje poveznice na standardne ugovorne dokumente:
Model ugovora za Ugovaranje opskrbe energijom dostupan je od EESI partnera JSI
http://www.jsi.si na slovenskom i engleskom jeziku.
Model ugovora za ugovaranje opskrbe energijom dostupan je od EESI partnera ANRE
http://www.anre.ro na rumunjskom i engleskom jeziku.
Austrijski model ugovora za EPC, ugovaranje opskrbe energijom i integrirano energetsko
ugovaranje dostupni su kod EESI 2020 partnera, GEA, na njemačkom jeziku. Ugovori se
daju na uvid samo u kombinaciji sa savjetovanjem: http://www.grazer-
ea.at/eesi/upload/download/standard%20documents/eesi_wp2_d2_4_integriertes_ene
rgiecontracting_dt.pdf
Njemačka: njemačka savezna pokrajina Hessen razvila je Hesenski vodič (2012.), koji
daje modele ugovora, mnoge praktične primjere i obrasce dokumenata. Iako je
struktura robusna, ugovor se odnosi na njemačke norme i pravila javnih natječaja, kao i
43
druge njemačke standarde. Kako bi se mogao koristiti u drugim zemljama članicama,
ugovor bi trebalo ponovno sastaviti sukladno lokalnim zakonima.
http://www.energieland.hessen.de/dynasite.cfm?dsmid=17450 na njemačkom jeziku.
Agencija za održivu energiju Republike Irske (Sustainable Energy Authority of Ireland-
SEAI) izdala je Priručnik EPC ugovora u prosincu 2013.
http://www.seai.ie/Your_Business/National_Energy_Services_Framework/EPC_Handbo
ok/Sample-Document-EPC-Contract-Sample.pdf
SAD: nacionalna neprofitna organizacija Koalicija energetskih usluga (Energy Services
Coalition - ESC) razvila je EPC normu za usmjeravanje procesa nabave i ugovaranja za
vlasnike objekata. Resursi i uzorci dokumenata nisu više izravno dostupni za
preuzimanje već se mogu zatražiti putem agencije.
http://www.energyservicescoalition.org/resources/5steps
5.2.4 Natječajna dokumentacija
Glavni principi natječajnog postupka, opis natječajnih dokumenata, primjer rasporeda za
natječajni postupak i kriteriji za odabir najbolje ponude mogu se pronaći na stranici projekta
EESI:
http://www.european-energy-service-
initiative.net/fileadmin/user_upload/gea/standard_documents/Standard3_PublicTender.pdf
Pregled natječajnog postupka i relevantni dokumenti navedeni su u ovom Vodiču za
posrednike, Poglavlje 4: Natječajni postupak.
44
5.2.5 Dokumenti o financiranju
U EPC projektima financiranje projekta obično je odgovornost ESCO-a. Međutim, u
određenim slučajevima klijent može odlučiti iz vlastitog budžeta dati doprinos troškovima
energetske obnove, npr. ako ima izričito povoljne financijske uvjete ili mogućnost korištenja
bespovratnih sredstava.
O pitanjima financiranja dostupni su sljedeći dokumenti:
Financiranje
Poglavlje 4: EPC financijski koncepti, ograničenja, kamate i
prijedlozi EESI 2011.
Materijali
za obuku
EPC alat za financijsku simulaciju Fresh 2011. Alat u
Excelu
Objašnjenje EPC alata za financijsku simulaciju
Ovaj vodič pomaže korisnicima alata da postave svoju simulaciju. Fresh 2011. Priručnik
EPC u socijalnim stambenim zgradama: pravne i financijske
prepreke
Pravna i financijska sinteza EPC-a u socijalnim stambenim
zgradama
Fresh 2012. Priručnik
Standardni EPC dokumenti - Financiranje EESI 2011. Priručnik
5.2.6 Dodatni dokumenti
Opis sadržaja energetskog pregleda:
http://eesi2020.eu/hr/wp-content/uploads/sites/9/2013/08/Standard2_Energy-
Audits_HR.pdf
Razni materijal za obuku, priručnici, alat, modeli ugovora ili natječajni dokumenti
razvijeni unutar Programa inteligentna energija u Europi i drugim inicijativama:
http://ec.europa.eu/energy/intelligent/in-action/energy-performance-
contracting/index_en.htm
Međunarodni protokol za mjerenje i verifikaciju ušteda (IPMVP):
http://www.evo-world.org/index.php?option=com_content&view=article&id=272&lang=en
45
5.3 Prilog 3: Pregled različitih poslovnih modela energetskih usluga
Energetske usluge proteklih su godina prošle različite faze razvoja– uglavnom ovisno o
uvjetima u različitim državama te širokom spektru zahtjeva klijenata. U nastavku je prikazan
sažeti pregled različitih tipova energetskih usluga. U situacijama gdje je to moguće, opisane
energetske usluge popraćene su poveznicama na primjere najbolje prakse.
Različite vrste energetskih usluga raspodijeljene su po njihovom poslovnom modelu, a ne po
vrsti objekta na koji se primjenjuju. Razmatranje o tome koji su objekti prikladni za EPC,
prikazano je u Poglavlju 1.
Pregled energetskih usluga prikazan u nastavku ne predstavlja sveobuhvatan pregled budući
da postoje oblici energetskih usluga koji se trenutno razvijaju i za koje detalji nisu dostupni.
5.3.1 Ugovaranje opskrbe energijom (ESC)
ESC (energy supply contracting) model usredotočen je na optimiziranu proizvodnju energije
(tipično toplinska energija, rashladna energija, električna energija ili stlačeni zrak). ESCO
osigurava opremu i energent za proizvodnju željenog oblika energije pod fiksnim uvjetima.
Stoga ESCO postaje opskrbljivač (npr. za toplinsku i električnu energiju) i u interesu mu je
optimizirati troškove životnog ciklusa sustava.
5.3.2 Ugovori o energetskom učinku (EPC)
Ugovor o energetskom učinku dokazan je i ekonomičan instrument za iskorištavanje
potencijala uštede energije u sektoru zgradarstva. ESCO provodi paket energetskih usluga
prilagođen klijentima, a koji se sastoji se od planiranja, izgradnje, upravljanja radom i
održavanja sustava, optimizacije, kupnje goriva (su)financiranja i utjecanja na ponašanje
korisnika.
Ugovor sklopljen između ESCO-a i vlasnika zgrade sadrži jamstva za uštedu te ESCO
preuzima financijske i tehničke rizike primjene i rada čitavo vrijeme trajanja projekta, tipično
od 5 do 15 godina. EPC usluga ili njezini glavni dijelovi plaćaju se iz uštede energije odnosno
ostvarene razlike u troškovima poslije i prije primjene mjera energetske učinkovitosti.
46
Slika 17. Modularni paket usluga u okviru EPC projekta
5.3.3 Integrirano ugovaranje energije (IEC)
Model integriranog ugovaranja energije kombinira dva cilja:
1. Smanjenje potražnje za energijom putem provedbe mjera energetske učinkovitosti u
sustavima (HVAC, osvjetljenje), ovojnice zgrade i motivacije korisnika.
2. Učinkovita opskrba preostale potražnje za energijom, ako je moguće iz obnovljivih izvora
energije.
U usporedbi s ugovaranjem opskrbe energijom, raspon usluga, a stoga i potencijal za uštedu
koji će se koristiti proširen je na čitavu zgradu ili kompleks zgrada. Opseg nije ograničen na
toplinsku energiju već se model jednako tako može primijeniti i na električnu energiju, vodu
ili stlačeni zrak.
Potencijalno područje primjene ovog modela predstavljaju projekti s potencijalom za uštedu
energije na strani potrošnje kod kojih postoji i potreba za rekonstrukcijom sustava opskrbe
energijom (tipično grijanja).
Jamstvo uštede i mjerenje i verifikaciju stvarno postignute uštede u ovom modelu može se
zamijeniti osiguranjem kvalitete i pojednostavljenim postupcima mjerenja i verifikacije za
provedene mjere energetske učinkovitosti. Cilj je smanjiti transakcijske troškove i
pojednostavniti model, osobito za manje objekte.
47
Stoga je važno pitanje definirati praktične instrumente osiguranja kvalitete kao zamjenu za
jamstvo energetskog učinka (sive strelice u grafikonu u nastavku pokazuju jednokratne i
periodične provjere kvalitete). Taj je koncept prikazan na sljedećoj slici:
Slika 18. IEC poslovni model: Instrumenti osiguranja kvalitete kao zamjena za EPC jamstvo uštede
Kao najniža vrijednost prihvatljive investicije za ovaj model može se uzeti iznos ulaganja od
oko 20.000 EUR za projekte koji uključuju samo opskrbu energijom. Što je željena razina
točnosti i preciznosti pri mjerenju i verifikaciji viša, to će i ulaganje biti veće zbog povećanih
transakcijskih troškova.
Primjer najbolje prakse o IEC-u može se pronaći u dokumentu na poveznici u nastavku.
Preuzmi PDF
48
5.3.4 EPC s opsežnim preuređenjem (EPC+)
EPC s opsežnim preuređenjem (poznat također kao „EPC+“ ili „EPC+subvencije“) integrira
mjere renoviranja u uobičajene EPC modele. U ovom će se poglavlju izraz mjere renoviranja
koristiti za one radove koji uobičajeno, zbog neisplativosti, nisu dio ugovora o energetskom
učinku. Provedba tih mjera pridonosi smanjenju potrošnje energije u zgradi, ali je period
povrata investicije predugačak da bi se financiranje moglo ostvariti pomoću ušteda.
Postoje različiti modeli za EPC+:
Model 1:
ESCO (ili konzorcij) razvija optimizirani sveukupni koncept za smanjenje potrošnje energije
zgrade, uključujući potrebne radove poput ugradnje izolacije ovojnice zgrade ili zamjene
prozora. ESCO preuzima financijski i tehnički rizik za sve mjere i odgovoran je za rad i
održavanje za vrijeme trajanja ugovora. Stoga je zainteresiran za visoku kvalitetu provedenih
mjera. Mjere toplinske izolacije nisu ekonomski održive u sklopu normalnih ugovornih uvjeta
za EPC. Zbog toga klijent mora sufinancirati troškove izgradnje ili se financiranje obavlja
putem modela leasinga.
Model 2:
Vlasnik angažira vanjskog projektanta odgovornog za optimizaciju zgrade u pogledu
potrošnje energije koji je odgovoran za detaljno planiranje, natječajnu dokumentaciju,
nadzor gradilišta i osiguranje kvalitete izvedenih radova. On također posjeduje znanje o
provođenju, optimizaciji i koordinaciji projekata povezanih s potrošnjom energije. Natječaji
za sklapanje ugovora o energetskom učinku raspisuju se zasebno na uobičajeni način. Iz tog
razloga radi se o kombinaciji konvencionalnog postupka izgradnje i EPC-a putem zasebnih
ugovora. Uključeno je više partnera, što može dovesti do problema, npr. u prijelazu od faze
izgradnje do faze rada (ESCO ne želi jamčiti za učinkovitost svih provedenih mjera,
uključujući mjere renoviranja).
Model 3:
Predviđeno preuređenje slično je modelu 1, a jedina razlika je količina potrebnih mjera
renoviranja. Za njihovu je provedbu po modelu 3 potrebno izvesti radove čiji je opseg manji
od 50 posto opsega svih radova uključujući primjenu EPC mjera.
Područje primjene ovog modela predstavljaju zgrade s visokim potrebama za renoviranje
gdje bi se troškovi životnog ciklusa također trebali optimizirati. Izvedeni radovi povezani s
renoviranjem trebaju biti visoke kvalitete, a energetski učinkovit rad treba jamčiti godinama.
49
Jamstvo uštede samo je jedan dio danog jamstva te je ESCO odgovoran za ispravnu
primjenu, moguće greške pri izgradnji i radu.
Opseg ulaganja u ovom modelu značajno ovisi o rasponu potrebnih radova i, u načelu, nije
ograničen. Obzirom da se mjere renoviranja u većini slučajeva ne refinanciraju tijekom
uobičajenog trajanja EPC ugovora, potrebno je dodatno sufinanciranje (npr. subvencije,
leasing, kreditno financiranje od strane vlasnika).
Primjer najbolje prakse o EPC-u uz opsežno preuređenje može se pronaći u dokumentu na
sljedećoj poveznici:
EESI2020
5.3.5 EPC light (organizacijske mjere uz minimalne investicije)
Ako klijent nema osoblje koje bi preuzelo redovito upravljanje zgradom i sustavima na
odgovarajući način, EPC light je dobra opcija. U opciji EPC light ušteda energije uglavnom se
postiže putem organizacijskih mjera s niskim ili nikakvim ulaganjem u tehničku opremu.
ESCO djeluje kao vanjski upravitelj, preuzimajući odgovornost za rad i optimizaciju instalacija
vezanih uz energiju (kotlovi, automatika zgrade, kontrola osvjetljenja). Trajanje ugovora je
tipično 2-3 godine zbog toga što su ulaganja vrlo niska. Tipične mjere obuhvaćene opcijom
EPC light uključuju aktivnosti kao što su:
popis inventara tehničke opreme u zgradi;
optimizacija grijanja, ventilacije i hlađenja putem kontrolnih sustava (uključujući
dokumentaciju);
analiza potrošnje, nadzor brojila, energetsko izvještavanje svakih 6 mjeseci;
kontrola računa dobavljača;
analiza potencijalnih slabih točaka i preporuke za ulaganje u energetsku učinkovitost.
Zajamčena ušteda i odnos uštede s naknadom ESCO-a uključeni su u ugovor. U nekim
slučajevima, dio uštede koristi klijent kako bi financirao, na primjer, dodatne obrazovne
programe o uštedi energije.
EPC light model može se koristiti u sljedećim situacijama:
kada klijenti imaju mala ili uopće nemaju sredstva za upravljanje potrošnjom
energije,
za zgrade bez dugoročne perspektive o konstantnom korištenju, male su veličine, itd.
kada nije potrebno ulaganje (npr. nove zgrade),
EPC light može biti prvi korak ka vanjskom upravljanju energijom ili može biti
primijenjen kao model za nastavak praćenja potrošnje energije nakon prestanka
klasičnog EPC projekta (nakon isteka Ugovora o energetskom učinku).
50
Trajanje ugovora može biti kratko (2-3 godine), obzirom da povrat visokih ulaganja u
tehničku opremu nije potreban. Zajamčena ušteda i predmetne uštede s naknadom ESCO-a
također su uključeni u ugovor o EPC light modelu.
Primjer najbolje prakse o opciji EPC light može se pronaći u dokumentu na sljedećoj
poveznici:
Preuzmi PDF
5.3.6 EPC s ciljem osiguranja udobnosti
Za primjenu ovog modela prikladne su zgrade i objekti gdje zaposlenici rade za radnim
stolovima, dakle uredi, ali i recepcije, liječničke ordinacije, itd.
Financijski isplativ i pouzdan način mjerenja razine udobnosti zgrade jednostavno je
anketiranje zadovoljstva razinom udobnosti zaposlenika koji u njoj rade. Jedan od mogućih
alata je Comfortmeter (Mjerač udobnosti), europski internetski alat za anketiranje o
udobnosti razvijen u suradnji nekoliko europskih sveučilišta. Alat anketira zaposlenike o
njihovom iskustvu udobnosti kroz 35 pitanja povezanih s različitim aspektima udobnosti,
poput temperature, zvuka i kvalitete zraka.
Na temelju rezultata ankete formira se Izvještaj Comfortmetera za čitavu zgradu, kao i za
zasebne građevinske zone. Izvještaj se tipično sastoji od 15 do 20 stranica. Navedenim
izvještajem korisnici zgrade i pružatelji usluga (npr. ESCO) dobivaju pouzdan i jasan uvid u
udobnost zgrade, njezine jake i slabe točke. Istovremeno, izvještaj daje ključne informacije
za povećanje udobnosti u zgradi na učinkovit način.
Više informacija može se pronaći na internetskoj stranici Comfortmetera:
www.comfortmeter.eu.
51
Slika 19. Anketa o udobnosti korisnika zgrade -Comfortmeter (0%=vrlo nezadovoljni, 100%= vrlo zadovoljni)
U EPC projektima, Anketa o udobnosti provodi se na svim javnim zgradama koje se nalaze u
bazi zgrada (potencijal za okrupnjavanje unutar istog EPC projekta) tijekom godine u kojoj se
prikupljaju podaci prije početka projekta te ponovno u 3., 6., … godini te u završnoj godini
projekta. Comfortmeter ne samo da proizvodi detaljno izvješće uključujući rezultat
udobnosti po pokazatelju i po zgradi i građevinskoj zoni, već se za svaku zgradu računa
razina udobnosti povezana s ESCO-m. Rezultat udobnosti EPC-a za zgradu je ponderirani
prosjek svih rezultata udobnosti pod utjecajem ESCO-a, npr. rezultati udobnosti za
temperaturu, osvjetljenje, zrak, itd.
52
Slika 20. Rezultati ankete o aspektima udobnosti zgrade (0%=vrlo nezadovoljni, 100%= vrlo zadovoljni)
Rezultat udobnosti EPC-a za anketu zgrade jest prosjek rezultata udobnosti EPC-a pojedinih
upravnih zgrada, ponderiran u skladu s površinom svake zgrade. ESCO će dobiti financijski
bonus ako rezultat udobnosti EPC-a postane viši od vrijednosti osnovice i morat će platiti
kaznu ako izmjereni rezultat bude niži.
Više informacija dostupno je na sljedećoj poveznici:
EESI2020
Jamstvo udobnosti izvedbe može se uključiti u EPC ugovor na vrlo sličan način kao i jamstvo
uštede energije. U Belgijskom EPC projektu Fedesco koji je u provedbi, ESCO dobiva bonus
(ili plaća kaznu) od 1 EUR po postotku povećanih (smanjenih) rezultata udobnosti po m²
površine. Vrijednost osnovice jest razina udobnosti izmjerena prije početka EPC projekta.
Ne postoji značajna razlika u usporedbi sa standardnim EPC konceptima.
Troškovi ankete o udobnosti (npr. putem Comfortmetera) variraju tipično između 1.000 i
2.000 EUR po zgradi (bez PDV-a).
Studija slučaja iz Belgije, koju je proveo Factor4 na nalog Fedescoa, može se pronaći na
sljedećoj poveznici:
EESI2020