Vlatko Doleček

ISPUNJENO OBEĆANJE

77Sarajevo 2016.

4

Izdavač: Udruženje Društvo za robotiku u Bosni i Hercegovini

Za izdavačaIsak Karabegović

UrednikSlavko Šantić

Recenzenti:Slavo Kukić

Mirko Pejanović Hilmo Šehović

LektorZenaida Karavdić

KorektorIrma Grebović

ŠtampaŠtamparija Fojnica

Za štamparijuŠehzija Buljina

Tiraž250 primjeraka

Godina izdanja2016.

Posveta

Knjigu posvećujem mojim unucima:

Michaeleu i Harrisonu

Moji unuci Michael i Harrison sa ocem Tysonom

9

SADRŽAJ

Predgovor

Zašto ova knjiga? ............................................................................................17

I DIOMoja uža familija

Gordana Jovanović-Doleček .............................................................................. 25Lara Doleček ........................................................................................................ 28Tyson Condie ....................................................................................................... 31

II DIOAutobiografija “Od đaka pješaka do akademika”

Mišljenja o knjizi i autoru

Kemal Hanjalić: Hronologija posebnog životnog puta ...................................... 39Branko Dokić: Dobojlija po nacionalnosti ......................................................... 41Vladimir Premec: Kriteriji iz univezalne ljestvice vrednota .............................. 49Vjekoslav Damić: Život i uspomene ................................................................... 50Tomislav Grizelj: Knjiga bogatog životnog iskustva .......................................... 51Savo Čuljković: Profesor, akademik, a iznad svega prijatelj .............................. 52Nermina Zaimović-Uzunović: Ljetna škola iz Dinamike .................................. 54Živko Stikić: Sjećanje na dvije kafe .................................................................... 56Almedina i Kasim Omičević: Uspjesi radom izboreni ...................................... 58Miloš Novaković: Šahovske odluke u životu ...................................................... 59Gordana Alibašić: Najposjećenija predavanja ................................................... 60Lazo Uzelac: Oličenje poštenja i dobrote ........................................................... 62Moshe Altarac: Preko trnja do zvijezda ............................................................. 64Mira i Vlatko Martinčević: Građanin Sarajeva, u gradu njegovog života ........ 66Boško Reljić: Dvije ljubavi: nauka i humanizam ............................................... 67Mihajlo Đonović: Vrijedna pedagoška literatura ................................................ 69Muhamed Ćatić: Prvi utisci iz aviona ................................................................ 70Miroslav Demić: Veoma impresivna biografija .................................................. 71Sanja Bogdanović: Izvrsna karijera čovjeka, profesora i naučnika ................... 73Drago Blagojević: Fundamentalne poruke ......................................................... 74Ferida Duraković: Punoća ljudskog života ........................................................ 75Ana Dasović: Živo prikazan životni put ............................................................. 76Jasmina Hrnjica-Bajramović: Bogatstvo znanja, rada i iskustva ..................... 77Dušan Golubović: Veličanstvena knjiga .............................................................. 78

10

Nikola Kralj: Sjećanje na studentske dane ..........................................................80Spaho Ljajić: O doktoru Zoranu Gavriću .............................................................81Stjepan Jecić: Izuzetna znanstvena dostignuća ....................................................82Muhamed Zlatar: Vlatko Doleček – sjećanja = historija ....................................83Sretko Jovanić: Pravi čovjek ...............................................................................85Jelena Doleček: Impresivna širina i dubina djelovanja ........................................85Taib Šarić: Osvrt na izvanrednu knjigu ...............................................................86Vučeta Petrić: Sjećanje na Gimnaziju u Doboju ..................................................88Milka Stojanović: Knjiga čestitog čovjeka humaniste ........................................89Emira Pašić-Dizdar: Život pun borbe i dokazivanja ..........................................91Zijad Bešlagić: Knjiga – putokaz za druge ...........................................................93Relja V. Jovanović: Široka duša, veliki čovjek, profesorčina! .............................94Ljubomir Berberović: Altruistički intonirana autobiografija ..............................95Irma Grebović: Uporan i nezaustavljiv pješak ...................................................96Amela Subašić: Borba i učenje kroz život ............................................................97Pejo Krnjić: Sjećanje na poduke iz matematike ...................................................97Branko Grizelj: Veliki čovjek i poznati znanstvenik ...........................................99Ekrem Dupanović: Takav je Vlatko Doleček ...................................................100Isak Karabegović: Dugogodišnja saradnja ........................................................102Zenaida Karavdić: Profesor s velikim P ............................................................108

III DIOPredstavljanja knjige

Prva romocija u Sarajevu .....................................................................................115Promocija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu ...................................................131Promocija u NGO Topeer u Doboju ....................................................................132Promocija na Mašinskom fakultetu u Mostaru ...................................................136

IV DIOMoj društveni angažman

Presjednik SAROJ-a ............................................................................................144Predsjednik CEDUS-a .......................................................................................145Predsjednik Odbora za dodjelu 27-julske nagrade ..............................................148Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca KRUG 99 .............................150

11

V DIOProjekti i akcije

UNIS Institut .......................................................................................................173Projekat PRODUKTIKA ...................................................................................176Konferencija PRODUKTIKA-92 ........................................................................178Na krilima PRODUKTIKE .................................................................................180Centar naprednih tehnologija –ATC ...................................................................180Šta sam na Fakultetu radio u ratu .......................................................................182Društvo za robotiku u BiH ..................................................................................188Hidroenergetsko korištenje gornjeg toka rijeke Neretve ....................................196Elaborat o plavnom valu na rijeci Drini ..............................................................201

VI DIONezaboravna putovanja

Posjeta Fondaciji „Alberto Moravia“ u Rimu .....................................................211Boravak u SAD ..................................................................................................215“Naše gore list” u Atlanti ....................................................................................219O Carteru na Palama ..........................................................................................220Posjeta UN ..........................................................................................................221Posjeta Vatikanu ..................................................................................................222Posjeta sjedištu NATO saveza u Briselu ............................................................224Boravak u Sijetlu (USA) ....................................................................................226Posjeta fabrici aviona Boing ................................................................................227Posjeta čuvenoj softverskoj firmi Microsoft u Redmondu ...............................228

VII DIOSusreti s prijateljima

Susret sa Radmilom Nedićem, poznavaocem moga oca ...................................234Kada i kako sam postao đak prvak? ....................................................................237Moj gimnazijski drug i veliki prijatelj Velija Karahodžić ..................................239Ulični prodavač ...................................................................................................242Susreti sa biskupom dr. sc. Franjom Komaricom ...............................................243

12

VIII DIO Šta sam govorio i pisao u medijima

Titule bez pečata privrede ..................................................................................250Tri funkcije Univerziteta ....................................................................................258Kinematika i Mocart ...........................................................................................261Put u civilno društvo ..........................................................................................263Jedino rješenje za BiH je članstvo u EU ............................................................269Aktualna politika više uvažava podobnost od sposobnosti i znanja ...................274Portret savremenika ............................................................................................279

IX DIOIspunjeno obećanje – još nisam umirovini

Rad u Akademiji nauka i umjetnosti BiH ............................................................299Projekti urađeni u ANUBiH .................................................................................300Pristupno predavanje o temi Budućnost robotike ...............................................301Povezivanje ANUBjH sa domaćim univerzitetima .............................................303Moje djelovanje na fakultetu poslije penzionisanja ............................................305Monografija Mašinskog fakulteta u Sarajevu-MFS 55 ......................................305Projekat Plavni val ..............................................................................................306Monografija o Doboju ........................................................................................307Organizovanje naučno-stručnih međunarodnih konferencija ............................310Međunarodne konferencije o novim tehnologijama – NT .................................310Objavljivanje knjiga i radova –Moja bibliografija ...............................................312

X DIOBibliografija

Knjige (Books) ....................................................................................................315Poglavlja u knjigama (Chapters in books ............................................................318Urednik – kourednik (Editor – Co-editor .............................................................318Radovi u časopisima (Journal publications ..........................................................319Radovi u zbornicima (Articles in conference proceedings ..................................322Radovi iz opće tematike (Publications on general topics) ..................................350Stručni radovi, značajniji projekti (Professional works, major projects ..............357Mentorstvo doktorskih disertacija (Supervision of PhDs) ..................................360

13

XI DIORiječi recenzenata

Slavo Kukić ..........................................................................................................365Mirko Pejanović ...................................................................................................369Hilmo Šehović ....................................................................................................379

XII DIORegistar imena

Predgovor

17

Zašto ova knjiga?

Sve stvari imaju frekvenciju i vibraciju.

(Nikola Tesla)

Ovaj predgovor počinjem jednim citatom genijalnog istraživača Nikole Tesle, zato što sam se kroz cijelo svoje bavljenje naučnoistraživačkim radom, što se evidentno može vidjeti uvidom u moje objavljene knjige i radove, bavio proučavanjem fenomena vibracija, doduše mehaničkih. U citiranoj Teslinoj misli upravo se pominje vibracija i njena frekvencija, a to se odnosi generalno na sve stvari, pa i na mehaničke pojave.

Kada sam navršio 70 godina života, u septembru 2008. godine, otišao sam u zasluženu penziju. Na ispraćaju, upriličenom povodom toga, zahvalio sam se tadašnjem dekanu Mašinskog fakulteta profesoru dr. sc. Ejubu Džaferoviću na biranim riječima kojima mi se obratio na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Tom prilikom rekao sam i ovo: “Hvala Vam na biranim riječima kada ste govorili o mom četrdesetpetogodišnjem radu u kontinuitetu u ovoj ustanovi, a posebno na tome što ste rekli da idem u penziju, jer ja nikako neću da idem u mirovinu.“ Time sam želio da naglasim da samim činom penzionisanja ne namjeravam da prestanem raditi i biti intelektualno aktivan. Još prije odlaska u penziju znalo se da će me kao šef Katedre za mehaniku naslijediti moj nekadašnji student, redovni prof. dr. sc. Avdo Voloder, diplomirani inženjer mašinstva. On je samo nekoliko dana prije mog zvaničnog penzionisanja izabran za redovnog profesora Univerziteta. Tako sam i bukvalno izvršio svoju obavezu da iza sebe ne ostavim kadrovsku prazninu, što su činili i još uvijek čine mnoge moje univerzitetske kolege. Kada i odu u zasluženu

18

penziju, nastave da rade kao profesori samo zato što nema ko da ih zamijeni. Ovom knjigom želim da pokažem da sam ispunio dato obećanje da neću biti u mirovini, nego da ću, koliko mi to moje fizičke i mentalne mogućnosti dozvoljavaju, nastaviti da radim. Iz tih razloga sam ovoj knjizi i dao naslov Ispunjeno obećanje. Pišući i oblikujući ovu knjigu neizostavno sam se suočio sa pitanjem (problemom) kontinuiteta. Naime, ništa od ovoga što sada radim (i o čemu želim da nešto detaljnije kažem u ovoj knjizi) nije početak neke moje djelatnosti, nego samo nastavak nečega što sam davno započeo, radio, dovršavao ili planirao tokom čitavog svog radnog aktiviteta. Zato je bilo neminovno, u nekim segmentima ove knjige, moje vraćanje (podsjećanje) na nešto od onoga što sam radio u ne tako dalekoj prošlosti. Objavljujući i ovdje neke tekstove iz već objavljene autobiografije, činim to ne samo da bih sadašnjim djelovanjem ukazao na taj kontinuitet nego i da bih provjerio svoje ukupno dosadašnje djelovanje, stavove i procjene. To se jednako odnosi i na moju univerzitetsku djelatnost koliko i na moje društveno i javno djelovanje.Koliko u svemu tome, u čitavom mom dosadašnjem djelovanju, ima neke moje dosljednosti, sigurnosti uvjerenja i ispravnih odluka? To će moći da ocijene oni koji su pročitali moju autobiografiju i koji budu pročitali i ovaj moj rukopis. Iz tih razloga, prije svega da bih ukazao na neprekinutu nit moga aktiviteta, u ovom rukopisu vratio sam se nekim ranijim tekstovima, nekim svojim ranijim aktivnostima, projektima, javnim stavovima, iznesenim u medijima i raznim drugim prilikama, putovanjima i mnogobrojnim susretima sa poznatim ličnostima i tzv. običnim ljudima. Bez svega toga danas ne bih mogao ni provjeriti niti nastaviti taj svoj kontinuitet djelovanja. Naravno, da sam potpuno svjestan svih okolnosti (ratnih, društvenih, političkih, ekonomskih i dr.) koje su taj kontinuitet u velikoj mjeri poremetile. Danas, recimo, mogu samo, sa najvećom rezignacijom, da se upitam kakva bi Bosna i Hercegovina bila država da je nekadašnji veliki

19

projekat PRODUKTIKA, kojim sam rukovodio, ostvaren onako kako je zamišljen i da se rezultati naših tadašnjih istraživanja mogu danas primijeniti u ovdašnjoj privrednoj i društvenoj praksi? Ili, da nastavim ova svoja maštanja, kakva bi danas Bosna i Hercegovina bila država da su ostvareni ciljevi za koje smo se, zajedno sa drugim NVO, zalagali u KRUGU 99? Nažalost, razočarenja su velika i mnogobrojna Ali, i pored toga, provjeravajući sebe u novim okolnostima, prihvatio sam izazov daljeg i neprekidnog aktiviteta. Iz tih pobuda nastala je i ova moja knjiga. Moja autobiografija je, našavši se među čitaocima, završila svoju misiju. Ova knjiga ima drugu ulogu – da pokaže tu neprekinutu vezu mojih ranijih aktivnosti sa onim što sam radio u godinama neposredno pred odlazak u penziju i što radim od tada do danas. U svemu tome kontinuitet je čvrsta konstanta. Jer,termin mirovina nije u skladu sa mojom životnom filozofijom.Ova knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja. Svako poglavlje čini posebnu cjelinu. Početno poglavlje posvećeno je članovima moje najuže familije. Već sam u svojoj autobiografiji o njima nešto napisao. Sada je prilika da čitaoce ove knjige s njima upoznam malo detaljnije, jer su oni – moja supruga Gordana, kćerka Lara i zet Tyson – svi aktivni i vrlo uspješni univerzitetski profesori i naučnici. Iako su na drugom kontinentu, oni su ipak neprekidno, svakodnevno sa mnom i u svemu što radim daju mi najveću moguću podršku. Nakon objavljivanja moje autobiografije Od đaka pješaka do akademika primio sam veliki broj pisanih komentara. Moram priznati da sam bio iznenađen interesovanjem koje je izazvalo ovo moje autobiografsko djelo. Dijelom je to rezultat činjenice da sam omogućio da knjiga bude dostupna i putem interneta, a i da se može naći na adresi www.robotika.ba. Takvu mogućnost pristupa knjizi mnogi su iskoristili. Najveći dio tih mišljenja izložen je u posebnom poglavlju ove knjige. Želio sam da se i na ovaj način svima njima zahvalim na pokazanom interesovanju, uloženom trudu i izrečenom mišljenju o mojoj knjizi i meni kao autoru.Međutim, i četiri javna predstavljanja moje knjige, sada u štampanom

20

obliku, posebno ono u Sarajevu, pokazala su da postoji zavidno interesovanje čitalačke publike. O tome najbolje govori činjenica da je gotovo sav tiraž već iscrpljen. Zato je dio tog poglavlja posvećen i javnim predstavljanjima moje knjige. Glavna promocija bila je u Sarajevu odmah po izlasku knjige iz štampe,13 septemba 2014, a zatim je knjiga predstavljena na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, u prisustvu najboljih mladih studenata ovog fakulteta. Treća promocija je održana u Doboju, gradu moje mladosti, u kojem sam završio srednje gimnazijsko obrazovanje. Konačno, knjiga je predstavljena i u Mostaru, na Mašinskom fakultetu, a promociju je organizirao dekan tog fakulteta, moj nekadašnji izvanredni doktorant prof. dr. sc. Safet Isić.U jednom od poglavlja želio sam da čitaoce ove knjige detaljnije upoznam i sa svojom stručnom aktivnosti izvan mog užeg profesionalnog djelovanja. Predstavio sam nekoliko društveno značajnih projekata, čijim izradama sam direktno rukovodio i u koje su po pravilu bili uključeni kadrovi različitih užih profesionalnih opredjeljenja. Moje angažiranje u ovim projektima je pokazatelj mog uvjerenja da profesori univerziteta moraju biti i šire angažovani u društvu, a ne samo na svom profesionalnom ex cathedra radnom mjestu. Iz svih ovih priloga jasno je vidljivo kako postoji neprekidna veza između ranijih i novijih aktivnosti. To se naročito odnosi na Društvo za robotiku u BiH, osnovano već daleke 2003. godine, koje se sada, po svojim aktivnostima, nalazi u punom zamahu, i koje je zadnjih godina posebno angažovano na organizovanju međunarodnih konferencija na teme novih tehnologija.Takođe, i to želim osobito da naglasim, u jednom poglavlju sam se, iz posebnih razloga, osvrnuo na svoju aktivnost na Mašinskom fakultetu tokom proteklog rata. Sačuvao sam i originalni izvještaj o toj aktivnosti, koja se odnosi na period od aprila 1992. do marta 1996. godine.Jedno od poglavlja posvetio sam nekim svojim istupima u printanim i elektronskim medijima. Namjera ovog poglavlja je da se čitalac knjige pobliže upozna s mojim javnim zalaganjima ne samo kao

21

profesora Univerziteta, dakle čovjeka koji se profesionalno bavio tehnikom u širem smislu te riječi, nego i kao javnog radnika, koji o važnim društvenim zbivanjima ima svoje osobno mišljenje. Kada je riječ o mojim istupima u medijima, želim da se posebno obrati pažnja na to kada i u kojem mediju sam nešto rekao. Posebno sam ponosan na moj intervju koji sam dao listu “Oslobođenje” još davne 1987. godine, u kojem sam naglasio i to koje su to, po mom mišljenju, tehnologije budućnosti, a baš one su, u vrijeme kada pišem ove redove, u tehnološkom smislu, već odavno, neizostavni dio naše svakodnevnice. Kroz ostala moja istupanja u medijima mogu se prepoznati i sve sfere mog interesovanja i moji pogledi na svijet koji nas okružuje.U ovoj knjizi pišem i o nekim svojim nezaboravnim putovanjima, kao i o susretima sa brojnim poznatim ličnostima, ali i onim običnim, tzv. malim ljudima. I ta putovanja i ti susreti i poznanstva u najvećoj mjeri obogatili su moj život ne samo u duhovnom smislu već jednako i u onom profesionalnom, stručnom. Konačno, u knjizi posebno poglavlje posvećujem svojim (do)sadašnjim aktivnostima u ANUBiH, kao i projektima i aktivnostima u kojima sam učestvovao ili onima koji su u toku ili će to uskoro biti. Knjigu završavam posebnim poglavljem u kojem sam prikazao svoju cjelovitu bibliografiju. U njoj je sadržano sve ono što sam, sâm ili sa svojim saradnicima, do današnjih dana napisao i objavio, posebno ono što se odnosi na vrijeme poslije septembra 2008. godine. I ova knjiga je nastala kao rezultat mog neprekidnog, kontinuiranog aktiviteta. Uz sve ostalo, i ona pokazuje da li sam ispunio obećanje dato poslije mog zvaničnog odlaska u penziju, odnosno: da nisam otišao u mirovinu.

Vlatko Doleček, 2016.

I DIOMoja uža familija

25

Možda će se neko i zapitati zašto sam u knjizi koja je prvenstveno posvećena mom radu i mom angažovanju na nekoliko polja, prvo poglavlje posvetio svojoj užoj porodici. Odmah hoću da kažem da mi nije bila namjera da se “kitim tuđim perjem”, jer za to nisam imao nikakvog razloga. Htio sam samo da naglasim da su članovi moje najuže porodice istaknuti intelektualci i vrsni stručnjaci u svojim profesijama. Oni su mi uvijek davali najveću moguću podršku u svemu što sam radio, naročito od kada sam, prije više godina, otišao u zasluženu penziju, pa sve do danas, kada svojim radom i djelovanjem želim da dokažem da odlaskom u penziju nisam otišao u mirovinu, da sam još aktivan, da svoje znanje, iskustvo i neprestanu naučnu znatiželju i dostignuća mogu da ponudim za dobro općeg društvenog napretka. Iako oni trenutno borave na drugom kontinentu, savremene informaciono-komunikacione tehnologije omogućuju mi da sa članovima svoje najuže porodice svakodnevno razmjenjujem raznovrsne naučne, stručne i mnoge druge informacije i ideje, što je u najvećoj mjeri doprinijelo mom sadašnjem, neprekinutom i intenzivnom intelektualnom aktivitetu. Moja uža porodica davala mi je inspiraciju i podršku u prošlosti, a to neprekidno čini i sada. To je razlog da im i u ovoj knjizi posvetim prvo, početno poglavlje.

Gordana Jovanović-Doleček – supruga

Rođena je 16. marta 1946. godine u Šapcu. U Sarajevu je završila osnovnu školu (na Ilidži) i II gimnaziju. Nakon toga upisala se na Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, gdje je 1969. godine diplomirala kao prva u svojoj generaciji. Završila je magistarske studije na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine. Doktorsku tezu je odbranila na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu 1981. godine.

Gordana

26

Nakon diplomiranja radila je u Institutu IRCA Energoinvest (1969–1971), a od 1971. do juna 1993. godine na Elektrotehničkom fakultetu kao asistent, docent, vanredni profesor i redovni profesor. U toku rada na Elektrotehničkom fakultetu učestvovala je u osnivanju Odsjeka za komunikacije, čiji je šef bila u periodu 1986–1992. godine. Osnovala je Laboratoriju za komunikacije LABTEL i bila njen šef u periodu 1989–1993. godine.Za svoj uspješni rad je dobila Diplomu Univerziteta u Sarajevu 1990. godine, a 1978. je dobila Diplomu za najbolji rad na konferenciji ETAN. Objavila je i knjige:

Slučajne varijable i procesi u telekomunikacijama, Svjetlost, Sarajevo 1987. ISBN 86-01-00506-3

Primjena teorije grafova u telekomunikacijama, Veselin Masleša, Sarajevo 1984.

Teorija upravljanja (Problemi), Svjetlost, Sarajevo 1988. (zajedno s E. Humom). ISBN 86-01-02249-9Radila je na više projekata i do rata je objavila oko 60 naučnih radova.Od 1993. do 1995. godine je radila u Institutu “Mihailo Pupin” Beograd, a od 1995. godine u Nacionalnom institutu za postdiplomske studije INAOE, na Odsjeku za elektroniku u Puebli, Mexico. (Puebla je glavni grad jedne od 33 meksičke savezne države sa istim imenom Puebla i četvrti je po veličini grad u Meksiku.) Posao u Institutu je dobila nakon prijave na javni međunarodni konkurs koji je bio objavljen u časopisu Spectrum IEEE u Americi.Dolaskom u INAOE nastavila je sa uspješnom akademskom karijerom, u toku koje je predavala više od 80 kurseva na postdiplomskom studiju (na španskom i engleskom) i vodila 6 doktoranata i 27 magistranata.Osnovala je i opremila laboratoriju i osnovala grupu za DSP (Digitalno procesiranje signala, http://www-elec.inaoep.mx/laboratorios/pds.php), koja je postala internacionalno priznata.Njeni studenti su osvojili više međunarodnih nagrada. Osim toga, radovi njenih studenata su citirani u raznim tezama na poznatim svjetskim univerzitetima, kao i u časopisima, na konferencijama i USA patentima.Do 2015. godine je objavila 69 radova u referentnim časopisima i 271

27

rad na konferencijama (uglavnom IEEE konferencije) i 22 poglavlja u knjigama. Autor je više softwerskih paketa za edukaciju studenata iz oblasti DSP i komunikacija. Na poziv prestižne web stranice TehonLine University (www.techonline.com) napisala je 4 kursa, koji su bili među najpopularnijim kursevima u periodu 2001–2011.2002. godine je zajedno sa najpoznatijim imenima iz oblasti DSP bila urednik knjige G. Jovanovic Dolecek (ed.) Multirate Systems: Design and Applications (Sistemi s multisamplovanjem: Projektovanje i primjene), Idea Group Publishing, USA, ISBN 1-930708-30-0. Objavila je knjigu G. Jovanovic-Dolecek, Random Signal and Processes Primer with MATLAB, Springer 2013 N.Y., USA. (528 pages), ISBN 978-1-4614-2385-0, ISBN 978-1-4614-2386-7 (eBook). Elektronska poglavlja knjige su downloadovana više od 19.000 puta (http://www.bookmetrix.com/detail/book/acb6c2c4-ad76-486e-a4fa-d73277bbc11e#downloads)Bila je član programskog komiteta za više od 50 međunarodnih konferencija i revizor za više od 30 indeksiranih časopisa. Bila je urednik (Associate Editor) za indeksirani časopis: IEEE Transactions on Circuits and Systems II: Express Brief, u periodu 2014–2015. Također je izabrana za urednika za časopis IEEE Transactions on Circuits and Systems I: Regular Papers, za naredni period.Ostvarila je saradnju sa svjetski poznatim stručnjacima, kao što su prof. S. Mitra sa Univerziteta UCSB, USA, prof. F. Harris sa Univerziteta SDSU, USA, prof. M. Laddomada i prof. J. Silva Martinez sa Univerziteta Texas A&M University, prof. J. De la Rosa sa Univerziteta Sevilja u Španiji itd.Boravila je na 4 univerziteta u Americi:

(2008–2009) San Diego State University, San Diego, (SDSU), USA (1 godina)

(Mart–maj 2006) University of California Santa Barbara, (UCSB), USA

(2001–2002) University of California Santa Barbara, (UCSB), USA (1 godina)

(2015–2016) University of California LA, (UCLA), USA (1 godina)

28

Vodila je više projekata u Meksiku i 3 međunarodna projekta. Održala je više značajnih predavanja u Meksiku i Bosni i Hercegovini, kao i širom svjeta (Amerika, Malezija, Jordan, Kina, Egipat, Koreja, Kolumbija i Peru).Nastavila je saradnju sa institucijama u Bosni i Hercegovini i održala više predavanja i kurseva, a njena biografija je štampana u “Who is who u dijaspori”, koju je publikovalo Ministarsko vijeće Bosne i Hercegovine.2012. godine dobila je nagradu države Puebla (uručena od guvernera Puebla) za dostignuća u istraživanju u oblasti elektronike. Član je Meksičke akademije nauka od 2005. godine.

Lara Doleček – kćerka

Rođena je 9. jula 1976. godine u Beogradu. Osnovnu školu je završila u Sarajevu, a matematičku gimnaziju u Beogradu 1995. godine, sa najvišim ocjenama (prosjek 5). Učestvovala je i osvajala nagrade na više takmičenja iz matematike, koja su bila organizovana u Bosni i Hercegovini i ex Jugoslaviji.

LaraUpisala se na Elektrotehnički fakultet u Beogradu 1995. godine, kada je dobila nagradu za osvojeno prvo mjesto na prijemnom ispitu iz matematike. Međutim, odlučila je da nastavi studije u Americi uz pomoć profesorice dr. sc. Branislava Peruničić. Poslije dvije godine studija na Lamar Univerzitetu u Teksasu primljena je na dodiplomske studije iz elektrotehnike na Univerzitetu Berkli (UC Berkeley USA), gdje je diplomirala 1999. godine sa honors (sa najvišim ocjenama). Magistrirala je iz oblasti elektrotehnike, a 2004. godine i iz oblasti matematike-statistike 2007. godine, sve na Univerzitetu Berkli. Doktorsku tezu iz oblasti elektrotehnike odbranila je također na Berkliju na odsjeku za elektrotehniku i kompjuterske nauke, 2007. godine. Za

29

doktorski rad je dobila 2007 David J. Sakrison Memorial Prize za najbolju doktorsku tezu na odsjeku za elektrotehniku i kompjuterske nauke, 2007. Postdoktorske studije obavila je na Univerzitetu MIT Massachusetts, u Bostonu od 2007. do 2009. godine.Od 2009. godine živi i radi u Los Angelesu na Univerzitetu UCLA. Udata je i ima dva sina. Za assistant professora (docent) izabrana je 2009. godine na odsjeku za elektrotehniku, a i na odsjeku za matematiku 2013. godine. Za vanrednog profesora izabrana je 2015. godine.Osnivač je i direktor laboratorije za informacione sisteme LORIS (http://www.loris.ee.ucla.edu). Suosnivač i jedan od direktora je laboratorije (zajedno sa R. Wesel) UCLA Center on Development of Emerging Storage Systems (CoDESS) (www.uclacodess.org).

Lara poslije dodjele nagradeOkawa Foundation Award,

2013.

Dobila je mnoge nagrade i priznanja:

2014 IBM Faculty Award

Northrop Grumman Excellence in Teaching Award, 2013, UCLA School of Engineering (Nagrada za profesorski rad koja se daje godišnje na Univerzitetu UCLA u konkurenciji od 160 profesora)

Intel Early Career Faculty Award, 2013, jedna od 15 dobitnika u svijetu za inovacije i istraživanje (među više od 100 aplikanata)

Faculty Development Award, University of California, 2013.

Okawa Foundation Research Grant, 2013. (među ukupno 6 dobitnika u Americi) za inovacije i istraživanje u informacionim tehnologijama.

30

Hellman Fellow, a campus wide program established to support promising assistant professors, University of California, Los Angeles, 2011. (Nagrada za istaknutog docenta na Univerzitetu UCLA)David J. Sakrison Memorial Prize for the most outstanding dissertation in Electrical Engineering and Computer Sciences, University of California, Berkeley, 2007.Dissertation Year Fellowship, University of California, Berkeley, 2006–2007.GAANN Graduate Fellowship, University of California, Berkeley, 2004–2005.Mentored Research Award, University of California, Berkeley, 2003–2004.Eugene Cota-Robles Fellowship, University of California, Berkeley, 2000–2003.Marian Wojciech Para Memorial Prize, University of California, Berkeley, 1999.Member of HKN, TBP and Golden Key Honor societiesSenior member of IEEE.Konsultant je za oblast kodovanja i memorija za čuvanje podataka, u Los Anđelesu i Silikonskoj dolini. Bila je član programskog komiteta za mnoge IEEE konferencije. Organizovala je razne specijalne sekcije na IEEE konferencijama i dala po pozivu više plenarnih konferencija i seminara širom Amerike i svijeta.Objavila je veći broj radova u vodećim indeksiranim časopisima (preko 30) i konferencijama (preko 100). Napisala je knjigu iz oblasti digitalnih kodova čije se izdanje očekuje u 2016. godini.Urednik je sljedećih indeksiranih časopisa (Associate Editor) za teoriju kodiranja:IEEE Transactions on Communications, od 2013. do sada . IEEE Communications Letters, od 2012 do sada.

Vodila je više projekata, kao npr:Intel Early Career Faculty Honor Program (PI) (2013–)

31

UC Faculty Development Award (PI) (2013–2014)Okawa Research Grant (PI) (2012–2013)National Science Foundation (NSF): CAREER (PI) (2012–2017)The Intelligence Advanced Research Project Activity (IARPA) (PI) (2012–)National Science Foundation (NSF): CCF-CIF (PI) (2012–2015)National Science Foundation (NSF): CCF-CIF (co-PI) (2012–2015)National Science Foundation (NSF): Expeditions in Computing (co-PI) (2010–2015)Intel Corporation (PI) (2012–)UC Discovery Program (PI) (2011–2013)Western Digital Corporation (PI) (2011–2013)Hellman Fellows Program (PI) (2011–2012)Advanced Storage Technologies Consortium (ASTC) (PI) (2011–)UC Mexus Collaborative Research Program (PI) (2011–)Bila je mentor većeg broja doktorskih i magistarskih studenata kao i postdoktorskih studenata.

Tyson Condie (Tajson Kondi) – zet

Završio je dodiplomske studije sa najvišim ocjenama iz kompjuterskih nauka na Univerzitetu Berkli 2001. Magistarske studije iz kompjuterskih nauka završio je na Univerzitetu Stanford 2004. Doktorske studije iz oblasti kompjuterskih nauka završio je na univerzitetu Berkeley 2010.

Tyson

32

Radio je u sljedećim firmama:

Universitet UCLA, od 2013. (docent)

Microsoft, Redmond, WA, 2012–2013.

Istraživački centar Yahoo, Sunnyvale, California, 2010–2012. (istraživač)

Intel Reserch Berkeley (2004–2006)

Oracle corp. San Mateo, CA, 2001–2002. (softwer inženjer)

Sybas Inc., Emeryville, CA, 1998–2001. (programer)Vodeći je stručnjak za velike baze podataka. Iz te oblasti vodio je više velikih projekata i objavio više radova. Dobitnik je i sljedećih nagrada:

Prestižna nagrade Siebel scholars (http://www.siebelscholars.com/scholars/122 http://www.siebelscholars.com/scholars/122)

Priznanje Symantec Chair in Computer Science UCLA, 2015. (http://newsroom.ucla.edu/dept/faculty/tyson-condie-named-to-symantec-chair-in-computer-science)

Intel nagrada 2015. (http://www.cs.ucla.edu/tyson-condie-selected-for-intels-early-faculty-career-honor-program-3/)

NSF Early Carrier Award, 2014. (http://newsroom.ucla.edu/computer-scientist--receives-early-career-award-from-the-national-science-foundation)

Okawa Research Grant, 2014.

33

Nekada-Vlatko i Gordana u posjeti studentima Lari i Tysonu Na Univerzitetu Berkeley

Sada- profesori Tyson i Lara sa sinovima Harrisonom i Michaeleomu svom domu u Los Angelesu

II DIOAutobiografija

„Od đaka pješaka do akademika“

O knjizi i autoru

37

Kad sam, nakon dugog razmišljanja i samoprovjeravanja, odlučio da (na)pišem svoju autobiografiju, nisam mogao naslutiti da će ta knjiga biti i nešto više od priče o meni i mom životu. Ali, kako je knjiga postajala sve veća, shvatio sam da u tom svom životu nisam bio sam i da sam uvijek, od djetinjstva pa sve do danas, bio dio i (sa)učesnik nekog zajedničkog vremena i zajedničkog života. Već sam u knjizi naglasio, ali i ovom prilikom želim to da ponovim – vodio sam se uvjerenjem da se pamti samo ono što je zapisano. Zato sam napisao tu knjigu.Živio sam, družio se i radio sam s mnogim dobrim ljudima i svi su oni, na svoj način, u većoj ili manjoj mjeri, oblikovali moj životni put – najprije moji roditelji, pa moji učitelji i profesori, moji bezbrojni saradnici i studenti, moji drugovi i prijatelji. I mnogi drugi ljudi koje sam susretao, upoznavao i sa kojima sam sarađivao u raznim prilikama, raznim povodima i na raznim (zajedničkim) zadacima. Skromno pomišljam da moja knjiga ne govori samo o meni i o mojem životnom putu, već i

38

o tim brojnim ljudima koje sam upoznao, s kojima sam sarađivao ili drugovao, kao i o vremenu u kojem smo zajedno živjeli. U mojoj autobiografiji naveo sam, imenom i prezimenom, preko pet stotina ličnosti. Jednom prilikom, u vezi s tim, akademik Kemal Hanjalić me pitao da li sam, tokom života, vodio dnevnik, kada sam uspio da se svih njih sjetim. Odgovorio sam mu da nisam vodio dnevnik i da nisam pamtio pojedince, nego sam pamtio samo događaje, a svaki događaj je uvijek vezan za neko ime. Knjiga je, zapravo, priča o svima njima, o svima nama.Moram priznati da sam osjećao posebno zadovoljstvo i olakšanje kad sam završio pisanje ove svoje knjige. Ali, istovremeno, u meni je narasla izvjesna bojazan, zapravo neka vrsta nestrpljenja, jer sam se pitao hoće li ta moja knjiga imati svoje čitaoce, hoće li još nekome, osim meni, biti interesantno sve ono o čemu sam pisao.Ali, kad je knjiga krenula u svoj vlastiti život, nastala je, zapravo, nova, neočekivana priča i o njoj i o meni, njenom autoru. Ta nova priča je počela s prvim reakcijama koje sam primio od svojih prijatelja, nakon što su (najprije u elektronskoj formi) dobili knjigu. Njihove poruke su bile najmanje konvencionalno učtive i prigodno čestitarske, one su za mene bile mnogo više od toga – bile su iskreno ohrabrujuće. Knjiga je, zatim, dobila novo značenje i vrijednost kada je 13. septembra 2014. godine u Velikoj sali Općine Stari Grad u Sarajevu, pred brojnom publikom, održano njeno prvo javno predstavljanje. Nakon toga, slijedila su predstavljanja na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, a zatim u Doboju i Mostaru, na tamošnjem Mašinskom fakultetu.Osjetio sam veliku radost, ali i veliko olakšanje kad su, nakon toga, počele da pristižu brojne pisane reakcije čitalaca. Nisu to bile samo čestitke. Njihove poruke uvjerile su me da moja knjiga nije uzalud napisana. Većinu tih poruka sada ovdje iznosim, želeći da tu novu priču zapišem i sačuvam od zaborava, ali i da se, prije svega, zahvalim svima onima koji su se potrudili da knjigu pročitaju i da mi kažu ili napišu svoj utisak o njoj.

39

Kemal Hanjalić*: Hronologija posebnog životnog puta

Autobiografije i memoare obično pišu političari i vojskovođe, medijske ličnosti, poneki književnik, u posljednje vrijeme uspješni fudbaleri... Jedni zato što zaista imaju šta da ispričaju, posebno ako su bili sudionicima nekih sudbinskih događanja i odluka, ali mnogo je više onih što “memoarišu” u penzionerskoj dokolici, u žalu za prošlošću kada su bili “važni” i ponekad u centru medijske pažnje.Akademik Vlatko Doleček ne spada ni u jednu od nabrojanih skupina. Profesor inženjerske mehanike – jedne od osnovnih naučno-tehničkih disciplina koja čini okosnicu tehnike, posebno mašinske i građevinske, uspio je da napiše knjigu o svom životu koja je drugačija od uobičajenih memoara i autobiografija. Kao i skoro sve autobiografije, to je neizbježno i hronologija vremena, ali posebnog, u kojem su se smjenjivali krajnje kontrastni, međusobno suprotstavljeni i nepomirljivi periodi. To je hronologija jednog zaista posebnog životnog puta, nenametljiva i nepretenciozna, faktografski precizna, neosporiva. Čitamo da je djetinjstvo, ono koje Vlatko pamti, proveo u periodu opšte poratne neimaštine, otežano ranim gubitkom oca, ali rekao bih, i relativno sretno u jednom egalitarnijem i koliko-toliko uređenijem okruženju, koje je obećavalo i bivalo sve boljim. Stalni uspon, uspješna i ispunjavajuća karijera univerzitetskog nastavnika, od asistenta do redovnog profesora, prekinuta je kao i kod mnogih naglo i nasilno, kataklizmičkim i tragičnim događajima, i to baš kada je Vlatko bio na vrhuncu svog kreativnog i empirijskog uspona. A zatim, ponovno traženje sebe i svoje uloge u opasnom vremenu i okruženju, u kojem je očuvanje golog života odjednom postalo važnije čak i od njegove Mehanike. Trebalo se – moralo se tada i opredijeliti – odazvati se zovu “plemena” ili ostati dosljedan univerzalnim vrijednosnim principima s kojima se takođe može iskazati patriotizam i braniti zajedničko dobro i vrijednosti. Činio je to i upornim pokušajima da uprkos stalnom granatiranju i bombardiranju i opštoj nestašici svega i svačega održi kakav-takav kontinuitet svojih aktivnosti na fakultetu – predavanjima i konsultacijama sa malobrojnim preostalim studentima, čak i u podrumima. * Akademik prof. emeritus dr. sc. Kemal Hanjalić, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i

Hercegovine

40

Knjiga kazuje i kako je uspio sačuvati lični integritet i zdrav razum, ali i više: o nesebičnom angažiranju na osnivanju, a kasnije i dugogodišnjem vođenju Kruga 99, prvog i dugo jedinog neovisnog foruma na kojem su se i u najtežem trenucima mogla čuti meritorna mišljenja drugačija od matrice, kritike i konstruktivni prijedlozi za izlaz iz bezizlaznog, platforma sa koje su u svijet slate i lično prenošene vijesti o tragediji Sarajeva, ali i o njegovoj drugoj dimenziji, o neuništivoj vjeri u jedinstvenu multietničku Bosnu i Hercegovinu. Predratni period mi je interesantan, jer sam dijelom i sam bio sudionik bar nekih zbivanja vezanih za sarajevski univerzitet i Mašinski fakultet, na kojem smo zajedno i uporedo rasli i stasavali, ali i u onome što se tada zvalo društveno-političko angažiranje. Istina, svako od nas je slijedio svoj put, imao drugi fokus i preokupacije. U stvari, rijetko smo sarađivali, manje nego što smo trebali, ponekad smo i sukobljavali mišljenja oko nekih, danas gledano, efemernih tema i problema, ali smo se poštivali i uvažavali. Ratni period u Sarajevu, u kojem nisam fizički bio prisutan, posebno me je zaintrigirao, iako sam puno znao i o tome slušao i čitao. Saznao sam iz Vlatkove knjige mnogo štošta, posebno o Krugu 99 te ratnim i poslijeratnim naporima da se reanimira i obnovi normalni rad na Mašinskom fakultetu. Da zaključim, knjiga akademika Vlatka Dolečeka je poklon svima nama, ovom gradu i zemlji, a najviše mnogobrojnim bivšim njegovim, ali i svim budućim studentima kojima je ona i najpotrebnija. Iako fragmetirana i nužno obojena ličnim doživljavanjima i emocijama, knjiga ipak po mnogo čemu čini i dio naše skorije i savremene istoriografije. To je poruka i primjer, prije svega mladima, kako se i u najtežim i nepovoljnim okolnostima može dostići vrhunski uspjeh, ispuniti svoj i mnoge druge živote. Ovu knjigu trebalo je napisati i iz još jednog razloga: kao legat svojoj porodici rasutoj (kao i mnoge druge iz ove nesretne zemlje) širom globusa, sa malim ili nikakvim šansama za ponovno trajno okupljanje. Vlatko knjigu posvećuje kćerki Lari, koja u dalekoj Kaliforniji gradi uspješnu univerzitetsku i naučnu karijeru i gdje se, nakon skoro stoljeće i po, zaustavlja, bar za sada, polukrug seoba koje je u Ukrajini započeo njegov pradjed Franjo.

41

Branko Dokić* : Dobojlija po nacionalnosti

Prilog knjizi “Od đаkа pješаkа do аkаdemikа” аutorа Vlаtkа Dolečekа

Volim više štetnu istinu nego korisnu zаbludu: istinа liječi bol koji nаm onа moždа zаdаje.(Gete)

Kаdа mi je kolegа Vlаtko 28. 9. 2015. u Sаrаjevu uručio svoju knjigu Od đаkа pješаkа do аkаdemikа, sа lijepom posvetom, prvа аsocijаcijа su mi bile dvije knjige svjetski poznаtih аutorа: Od pаšnjаkа do nаučenjаkа Mihаjlа Pupinа i Sećаnjа Meše Selimovićа. U prvom slučаju već sаmi nаslovi su аsocijаtivni, а аutori su im nаučnici, jedаn svjetskog, drugi jugoslovenskog glаsа. Slično Pupinu, i Vlаtko je među korice knjige unio ne sаmo svoj život, već je odslikаo jedno vrijeme puno usponа i pаdovа i, nаžаlost, trаgičnih turbulencijа. Očekivаo sаm dа je to tаko, pа sаm se upustio u čitаnje. Ali ne sаmo zаto. U periodu od 1985. godine, pа sve do početkа nesrećnog nаm rаtа 1992. godine, sа Vlаtkom sаm bio u timu nа pripremi, а ondа i izrаdi nаjvećeg nаučnoistrаživаčkog projektа u Bosni i Hercegovini – Produktike. Po zаvršetku rаtа susretаli smo se po rаznim pitаnjimа uspostаvljаnjа dijаlogа rаtom podijeljenog nаm društvа. Vjerovаo sаm dа ću imаti štа pročitаti, jer sаm Vlаtkа upoznаo kаo čovjekа koji imа svoju biogrаfiju i prije i poslije 1992. godine, dosljednog svojim vjerovаnjimа, kojа nisu dnevno-političkа i zа jednokrаtnu upotrebu.Kаkvа je vezа Vlаtkove knjige sа Mešinim Sećаnjimа? Mešа kаže dа je, između ostаlih, i jedаn “sitni rаzlog” zаšto piše svojа sjećаnjа: “Zаr nije bolje dа jа sаm o sebi, dok sаm živ, nаpišem ono što znаm, nego dа drugi, kаd umrem, pišu o meni ono što ne znаju, а jа u grobu živ dа se pojedem što nikom ne mogu dа odgovorim po zаsluzi.” Vlаtko ne pominje ovаkve rаzloge što je nаpisаo svojа sjećаnjа, аli se neće nаljutiti аko jа sebi dаm zа prаvo dа rаzmišljаm zаšto se odlučio zа ovаj poduhvаt. Vjerujem dа se Vlаtko nije bojаo štа će neki novinаr nаpisаti o njemu poslije njegove smrti. Znа on dobro dа mi živimo u vremenu * Prof. dr. sc. Branko Dokić, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banja

Luci i dekan Fakulteta

42

sаdаšnjem u kome novinаre, а pogotovo njihove medijske nаlogodаvce, niti interesuje nаukа niti nаučnici. Ne zаmjerаm mlаdim novinаrimа, kаd znаju ko sve i kаko dаnаs postаje univerzitetski profesor. Od svoje 22. godine životа, pune 43 godine rаdim nа fаkultetu, prošаvši svа zvаnjа, od аsistentа do redovnog profesorа. Zа sve to vrijeme, nа mom fаkultetu, nikаd niko nije pаo nа diplomskom ispitu. Ali poznаjem jednog doktorа nаukа, profesorа nа jednom od privаtnih univerzitetа, koji je prije rаtа bio referent u jednom mаlom trgovаčkom preduzeću. Kаo mlаd referent hvаlio se (jer, čegа se pаmetаn stidi, ogrаničen se tim ponosi) kаko je pаo nа diplomskom ispitu nа jednom fаkultetu u Sаrаjevu i kаko je zаhvаljujući rođаku, univerzitetskom profesoru, koji mu je prerаdio rаd i svojim аutoritetom uticаo nа komisiju, ponovo brаnio rаd nа istu temu. U ovo dаnаšnje vrijeme, u 55. godini životа, odbrаnio je doktorаt i postаo profesor. Čim me je sreo, obrаtio mi se “kаko si kolegа” i ispričаo mi kаkаv je “poduhvаt” nаprаvio. Pored tаkvih, štа nekome znаče tаmo neki Doleček ili Dokić. Nаžаlost, sustiglo nаs je jedno Luterovo rаzmišljаnje o nаučnicimа. On kаže: “Kаd bi se Bog rаzljutio i sа svijetа uklonio sve nаučnike, ljudi bi se pretvorili u zvijeri i divlje životinje. Tаdа ne bi bilo ni rаzboritosti, ni duhа, ni prаvа, već sаmo otimаčine, krаđe, ubistvа, brаkolomstvа i štetočinstvo.” Zаr nаm mediji nisu puni uprаvo sаdržаjа druge Luterove rečenice? Nije nаmа u Bosni i Hercegovini Bog uklonio sve nаučnike, nego ih je neko rаstjerаo, а ostаtаk mаrginаlizovаo, stvorivši nove koji sаmo misle dа su nаučnici. To će se veomа teško isprаviti jer, kаko je još Nj. p. vlаdikа Nikolаj Velimirović zаpisаo: “Možeš nаučiti glupog, možeš nаučiti i životinju, аli nikаd ne možeš nаučiti neukog, koji je jednom dobio šаnsu dа uči druge. Zаborаvili smo nа jednu lаtinsku poslovicu po kojoj trebа učiti od učenih, а neuke trebа sаmo podučаvаti.” Zbog svegа prethodnog čestitаm kolegi Vlаtku što je nаpisаo knjigu Od đаkа pješаkа do аkаdemikа i ostаvio pokoljenjimа trаg dа su nа ovim prostorimа djelovаli nаučnici, svjetski ugledni profesori, istinski humаnisti kаkаv je аkаdemik Vlаtko Doleček. Ovom knjigom on nije dozvolio dа ode u zаborаv ono što je vrijedno u prošlosti, dа umre ijednа istinа ili dobro koje je stvorio. Nije mi nаmjerа dа ovim tekstom prаvim prikаz Vlаtkove knjige, već više od togа, dа u povodu knjige ukаžem nа neke detаlje iz njegovog životа kojimа sаm i sâm svjedok, а zа koje on “ne znа”.

43

Svаkаko ovu priču morаm početi od Produktike, jer nаše upoznаvаnje dаtirа iz tog vremenа. Moguće je dа sаm bio i nаjmlаđi člаn ekipe zа pripremu Društvenog ciljа IX – Produktikа, koji je okupio i njime rukovodio Vlаtko. Vjerovаtno dа sаm se tu nаšаo zаto što sаm tаdа bio prodekаn zа naučnoistrаživаčki rаd Elektrotehničkog fаkultetа u Bаnjаluci, а ujedno i nаučni sаvjetnik u fаbrici “Rudi Čаjаvec”. Nаime, osnovni cilj Produktike bio je čvršće povezivаnje nаuke i elektromаšinske industrije. Kаd je projekаt prihvаćen, Vlаtko je bio koordinаtor, а jа sаm bio koordinаtor temаtske oblаsti “Nove tehnologije u elektroindustriji”. Kod Vlаtkа mi je imponovаlo to što je veomа opušteno, rekаo bih nonšаlаntno, sа dozom posebnog humorа, а istovremeno veomа аutoritativno, vodio sjednice Nаučnog vijećа projektа. Oduvijek sаm dаr humorа doživljаvаo prirodnim dаrom i nаjvećom duhovnom slobodom. Veomа jаsno je rezimirаo prijedloge zаključаkа po vrlo rаzličitim pitаnjimа, pа i onim zа koje sаm mislio dа ih ni on sаm nije u potpunosti poznаvаo. Produktikа je, nаime, veomа široko postаvljenа, obuhvаtаjući skoro sve oblаsti i mаšinske i elektroindustrije. Često sаm se pitаo kаko je on to uspijevаo, jer su sjednice ponekаd bile veomа nаporne i trаjаle su i po 5-6 sаti. Odgovor sаm dobio pročitаvši jednu sjаjnu misаo (ne sjećаm se čijа je) po kojoj “dobаr učitelj znа podučаvаti i u onome što sаm ne rаzumije”. Poučen Vlаtkovim nаčinom vođenjа sаstаnаkа, u svojoj prаksi sаm se trudio dа u one sаstаnke koje sаm vodio unesem neku vrstu humorа koji opuštа sаgovornike i stvаrа аtmosferu spontаnosti i povjerenjа. Iz knjige sаznаjem dа je Vlаtko obilаto koristio svoju prirodnu nаdаrenost i smisаo zа humor i u rаdu sа studentimа. U tome i jeste tаjnа njegovog profesorskog umijećа otkrivаnjа istinа i ukаzivаnjа nа primjere dobrа koje su studenti mogli lаko dа rаzumiju. Sаmo iz tаkvog čovjekа, kаkаv je Vlаtko, mogli su nаstаti podnаslovi ove knjige kаo što su: “Promаšeni ljudi”, “Preživjeti doktorаt”, “Dojаvа savjesnih grаđаnа” i sl.O Produktici je dostа nаpisаno u knjizi Od đаkа pješаkа do аkаdemikа. Odlučivši dа prihvаti koordinаciju izuzetno velikim multidisciplinаrnim projektom, pet-šest godinа pošto je doktorirаo, Vlаtko je nа nаjbolji mogući nаčin odgovorio nekom golobrаdom mlаdiću koji gа je, sutrаdаn po odbrаni doktorаtа, pitаo: “Dа li ćete Vi još ištа više rаditi?” Nаžаlost, mnogi su, kаko tаdа, tаko i dаnаs, kаo tаj mlаdić, vjerovаli u zаbludu dа ljubаv zаvršаvа brаkom, а nаukа doktorаtom. Projekаt Produktikа je zаistа bio, а još zаdugo će ostаti, premа аngаžovаnju

44

potrebnih sredstаvа nаjveći istrаživаčki projekаt u istoriji BiH. Bilа je to izvrsnа vezа nаuke i industrije.Štа je Produktikа znаčilа zа Elektrotehnički fаkultet u Bаnjаluci? Sаrаdnjom Fаkultetа i “Rudi Čаjаvecа” projektovаno je prvo integrisаno kolo po nаrudžbi nа prostoru bivše Jugoslаvije. Fаkultet je sredstvimа Produktike formirаo sаvremeno opremljene lаborаtorije i okupio mlаde i sposobne istrаživаče. Sаmo nа temаtskoj oblаsti “Nove tehnologije u elektroindustriji”, čiji sаm bio koordinаtor, okupili smo oko deset mlаdih istrаživаčа, zаposlenih sаmo nа projektu. Do dаnаs tаj broj nije prevаziđen. Tаdа nismo imаli doktorski studij, а imаli smo uslove zа to – imаli smo veliki projekаt. Dаnаs imаmo doktorske studije, а nemаmo uslove zа to – nemаmo velikog projektа. U tehnološki rаzvijenom svijetu, doktorаnti su mlаdi istrаživаči koji pod vođstvom uglednih profesorа rаde nа projektu. Rezultаti tog rаdа su doktorske disertаcije. To su novi rezultаti iz kojih proizilаze novi proizvodi. Nаžаlost, Produktikа je ostаlа nedorečenа, jer je nedovršenа. Onа je u stvаri sаmo zаpočetа – zаvršenа je prvа fаzа. Rаt je zаustаvio i prekinuo zаpočeto. Tаko, nа primjer, osаm mlаdih istrаživаčа koji su rаdili u nаšoj lаborаtoriji zа projektovаnje elektronskih kolа, rаzišli su se svudа po bijelom svijetu. Sаmo nekolicinа je ostаlа u Bаnjаluci, аli ne nа projektu, jer je ugаšeno njegovo finаnsirаnje. Zа utjehu je to što su svi sаdа profesionаlno veomа uspješni. Oni koji su ostаli u Bаnjаluci birаni su zа аsistente. Brzo izа rаtа su mаgistrirаli i doktorirаli nа temаmа projektа, koristeći lаborаtoriju Produktike. Većinа onih koji su otišli nаstаvili su dа rаde ono što su počeli nа projektu, аli u Londonu, Torontu, Los Anđelesu. Jednog od njih pominje аkаdemik Vlаtko u svojoj knjizi, opisujući susret u Kаliforniji krаjem devedesetih.Zаjednički rаd nа Produktici zаvršili smo u Sаrаjevu 2-3. аprilа 1992. godine, dаkle u sаmo prаskozorje rаtа, prezentаcijom rezultаtа istrаživаnjа prve fаze. Bio sаm tаdа dekаn Elektrotehničkog fаkultetа u Bаnjаluci, pа sаm se, zbog hitnih obаvezа, već poslije podne 2. аprilа morаo vrаtiti u Bаnjаluku. Bilo je to moje posljednje putovаnje nа relаciji Sаrаjevo-Bаnjаlukа, tаdа populаrnim poslovnim vozom “Olimpik”. Vrаtio sаm se bezbjedno, odgledаvši jedаn film i nekoliko spotovа Lepe Brene nа internoj televiziji “Olimpikа”. Moje kolege, koje su ostаle 3. аprilа, jedvа su se uspjele vrаtiti u Bаnjаluku. Neki su sаčekаni nа punktovimа oko Trаvnikа i Vitezа, а neki oko Dobojа i Dervente. Tаlаs “demokrаtije” koji nаs je zаpljusnuo početkom

45

devedesetih zаčаs se pretvorio prvo u vihor, pа ondа u oluju rаtа, sа kаtаstrofаlnim posljedicаmа.Tog 2. аprilа, prije mog odlаskа nа “Olimpik” (u 16 čаsovа i 20 minutа), Vlаtko je orgаnizovаo ručаk zа nаs nekolicinu u Unisovom restorаnu, u jednom od soliterа populаrno zvаnim Momo i Uzeir. Kаo zа isprаćаj. Dobro se sjećаm koliko smo bili inžinjerski nаivni, ne vjerujući dа je u BiH moguć rаt, iаko je on već visio u vаzduhu. Smаtrаli smo dа su mogući mаnji neredi, pа i sukobi ogrаničenog dometа i vremenа, kаo rezultаt izlivа demokrаtskih i nаcionаlnih osjećаnjа sluđenih nаm nаrodа, а pogotovo njihovih vođа. Džаbа nаm je bilo iskustvo iz Hrvаtske koje je, doduše, tаdа bilo primireno. Sjećаm se jedne Vlаtkove аrgumentаcije dа je u BiH nemoguće ono što se u Hrvаtskoj već desilo: “Pа, mi bismo ovdje morаli i solitere dijeliti, toliko smo izmiješаni!” Dаnаs dobro znаmo štа je sve bilo moguće i dа zа ljudske gluposti ne postoje grаnice. Muze su zаćutаle. Nаredne četiri godine smo bili nа dvije rаtom rаzdvojene strаne. Čini mi se dа je svаki nа svojoj strаni ukаzivаo nа rаzum, trаžeći nаčinа dа pomogne kome je pomoći mogаo. Vlаtku je bilo mnogo teže. Još jednom o “Olimpiku”. Kаo ministru komunikаcijа i trаnsportа u Sаvjetu ministаrа BiH (2003–2007), probudile su mi se nostаlgije zа “Olimpikom”. Kovаo sаm plаn kаko gа vrаtiti. Već površne аnаlize su, nаžаlost, pokаzаle dа niti gа imаmo čim, niti zа kogа vrаtiti. Sve je postаlo drugаčije.Ali, nije bаš sve drugаčije. Vlаtko je ostаo isti. I zаto pišem ove redove. Sticаjem okolnosti nаšli smo se ponovo zаjedno u Kopenhаgenu, mislim u jesen 1996. godine. Nekа međunаrodnа nevlаdinа orgаnizаcijа je upriličilа rаzgovor sа inžinjerimа izbjeglim iz BiH u Dаnsku. Obišli smo nekoliko centаrа. Trаžilа se mogućnost njihovog povrаtkа. Nа jednom od tih rаzgovorа u Kopenhаgenu nаjviše pitаnjа je bilo upućeno meni. Bilo je i onih neprijаtnih, čаk optužujućih. Vlаtko je to osjetio. Sаmoinicijаtivno je uskočio u rаzgovor i, nа sаmo njemu svojstven nаčin, okrenuo je priču nа sаsvim drugu strаnu.Nаš sljedeći susret je bio u Bugojnu, negdje krаjem 1996. godine. Bio je to sаstаnаk predstаvnikа “Krugа 99” iz Sаrаjevа i Srpskog intelektuаlnog forumа (SNF) iz Bаnjаluke. Mislim dа je Vlаtko tаdа bio predsjednik “Krugа”, а jа sаm bio potpredsjednik SNF-а. Ništа nije bilo spektаkulаrno. Sаmа činjenicа dа smo sjeli zа isti sto u to vrijeme je bilа znаčаjnа. Trаžili smo mogućnost češćeg dijаlogа između Sаrаjevа

46

i Bаnjаluke. U prvoj polovini 1997. godine smo imаli jedаn sаstаnаk u Sаrаjevu, pа u Bаnjаluci. Polovinom 1999. godine jа sаm, u okviru prvog TEMPUS projektа u BiH koji je vodio Elektrotehnički fаkultet u Bаnjаluci, orgаnizovаo zаjedničko putovаnje u Notingem i Atinu. Domаćini su nаm bili tehnički univerziteti u tim grаdovimа. Bio sаm tаdа dekаn Elektrotehničkog fаkultetа i koordinаtor projektа. Trebаo nаm je još jedаn fаkultet iz BiH. Pozvаo sаm Vlаtkа i on se rаdo odаzvаo. Osim nаs dvojice, u timu je bilo još nekoliko profesorа iz Bаnjаluke i Sаrаjevа. Imаli smo veomа ljubаzne i kompetentne sаgovornike i u Engleskoj i u Grčkoj. Posebno su nаs interesovаle lаborаtorije i nаčin prаktičnog rаdа sа studentimа. Tаj segment rаdа je oduvijek bio nаpredniji u tim zemljаmа nego nа prostoru bivše Jugoslаvije. Oni su dobro poznаvаli obrаzovni sistem nа nаšim prostorimа i imаli su veomа zаpаženа iskustvа u komunikаcijаmа sа nаšim inžinjerimа. Rektor Univerzitetа u Notingemu, u kontekstu priče o Bolonjskom procesu, poručio nаm je dа se držimo nаšeg nаcionаlnog sistemа i njegovih vrijednosti. Iz Notingemа smo kupili povrаtne kаrte zа Atinu, iаko smo se iz Atine vrаćаli u BiH preko Beogrаdа, odnosno Zаgrebа. Jednostаvno, povrаtnа kаrtа je bilа više nego dvostruko jeftinijа od jednosmjerne.Osim profesionаlne – stručne i nаučne koristi od tog desetodnevnog putovаnjа, rаzmijenili smo rаtnа i porаtnа iskustvа, sаznаli kаkvа su nаm okruženjа, štа smo rаdili, а štа nismo mogli, iаko smo smаtrаli potrebnim. Okolnosti su nаm bile rаzličite, pа su se i аktivnosti rаzlikovаle. Neke stvаri koje je Vlаtko zаgovаrаo, priznаm dа mi se nisu sviđаle. Ali isto tаko priznаm dа bih i jа u njegovim uslovimа rаdio isto ili slično. Uspostаvljenа je jednа komunikаcijа punа povjerenjа, rаzumijevаnjа i tolerаncije, bez obzirа nа rаzličite pristupe, koji su posljedicа rаzličitih okolnosti pod kojimа smo sve to preživjeli.Izgubljene vrijednosti i poremećene odnose u društvu teško je povrаtiti. Uspostаvljene su nove vrijednosti i novа mjerilа. O tome govori i sljedećа pričа. Bio sаm (2003) člаn Komisije Sаvjetа ministаrа zа izbor člаnovа Sаvjetа Regulаtorne аgencije zа komunikаcije (RAK) BiH. Vlаtko je već bio člаn Sаvjetа i ponovo je konkurisаo. Nаrаvno dа sаm se zаlаgаo zа njegov ponovni izbor. Iznio sаm dostа zаistа аrgumentovаnih rаzlogа. Nа to mi je očitаnа lekcijа u smislu otkud meni prаvo, kаo Srbinu, dа se miješаm u to ko će druge predstаvljаti itd. Bio sаm porаžen i pomаlo posrаmljen. Predloženi su drugi, nаcionаlno i politički podobniji.Tаj moj “neuspjeh” sа Vlаtkom mi se, ni krivom ni dužnom, vrаtio kаo

47

bumerаng, tаkođe u Sаvjetu RAK-а. I jа sаm 2012. godine konkurisаo zа Sаvjet RAK-а. Pаrlаmentаrnа komisijа je pozvаlа nа intervju tridesetаk kаndidаtа zа sedаm mjestа. Intervju sа mnom je počeo konstаtаcijom i pitаnjem predsjednikа: “Profesore, mi vаs nemаmo štа pitаti, imаte li vi štа dа kаžete, što niste nаpisаli u prijаvi?” Kаdа su objаvljeni rezultаti, nisаm bio ni među prvih dvаdeset. U Sаvjet Agencije zа komunikаcije izаbrаni su politolozi, drаmаturzi itd. Čitаoce ovih redovа podsjećаm dа sаm inžinjer elektronike i telekomunikаcijа, redovni univerzitetski profesor, dugogodišnji dekаn odgovаrаjućeg fаkultetа, dа sаm bio resorni ministаr, predsjedаvаjući pаrlаmentаrne komisije zа komunikаcije. Kаo ministаr, rukovodio sаm rаdnim grupаmа zа izrаdu ključnih držаvnih dokumenаtа iz oblаsti komunikаcijа, čijа su provođenjа u nаdležnosti RAK-а. To su: zаkoni o Jаvnom RTV sistemu i servisu, politikа sektorа telekomunikаcijа, politikа sektorа emitovаnjа, projekаt veze digitаlne televizije, strаtegijа prelаskа nа digitаlnu televiziju, studijа izvođenjа treće generаcije mobilne telefonije. Održаo sаm niz pozivnih predаvаnjа širom svijetа, nа temu telekomunikаcionog tržištа u BiH. Bio sаm bez komentаrа, svjestаn dа bi bilo kаkаv komentаr bio uzаludаn. Komentаr je nаpisаo moj prijаtelj Slаvo Kukić u sjаjnoj kolumni u “Večernjem listu”. Komisiju je nаzvаo “društvenim šljаmom”. Dаkle, prošаo sаm gore od svog kolege Vlаtkа. On je bio prošаo sve do Sаvjetа ministаrа, а jа sаm pаo nа prvom korаku. Poslije svegа, pаlo mi je nа pаmet dа ipаk imа Bogа. Kаd se jа nisаm mogаo izboriti zа Vlаtkа, što bi se neki od političkih аpаrаtčikа u Komisiji izborili zа mene. A što se Vlаtkа tiče, krivlji je on nego jа. Imаo je običаj dа, nа njemu svojstven nаčin, kаže dа je po nаcionаlnosti Dobojlijа. Dаnаs je mnogo onih koji nisu u stаnju dа prihvаte tаkvu šаlu. Ove priče o neizborimа nisu ni zbog Vlаtkа, ni zbog Brаnkа. One odslikаvаju jedno vrijeme i bosаnskohercegovаčko društvo tog vremenа, u kome su pogаženi kriterijumi profesionаlnosti. Ovo je vrijeme u kome se o čovjeku ne cijeni po onome što znа, već po onome kome pripаdа i kogа i koliko bezrezervno podržаvа.Iz Vlаtkove knjige Od đаkа pješаkа do аkаdemikа po prvi put sаznаjem dа je mаlo nedostаjаlo dа se početkom sedаmdesetih preseli u Bаnjаluku nа Mаšinski fаkultet. Nuđenа mu je potpuno novа vilа zа stаnovаnje sа preko 150 m2 stаmbenog prostorа i gаrаžom. Odbio je bаš zbog tаko velike vile. I to je Vlаtko. Bilo je to vrijeme pripreme zа otvаrаnje bаnjаlučkog univerzitetа “Đuro Pucаr-Stаri”. Četvero profesorа, tаkođe

48

iz Sаrаjevа, prihvаtilo je ono što je Vlаtko odbio. Tim njegovim činom bаnjаlučki univerzitet je mnogo izgubio. Ostаo je bez dvа vrsnа profesorа – Mаšinski fаkultet bez Vlаtkа, а Elektrotehnički bez Gordаne, njegove supruge. Gordаnu sаm upoznаo početkom osаmdesetih nа nekoj od jugoslovenskih konferencijа ETAN-а (elektronikа, telekomunikаcije, аutomаtikа, nukleаrnа tehnikа). Konferencije ETAN-а su održаvаne svаke godine u drugoj republici. Sа Gordаnom u to vrijeme, dometi Elektrotehničkog fаkultetа u oblаsti telekomunikаcijа bili bi znаtno veći, а jа, kаo njegov dugogodišnji dekаn (1991–2000. i 2013–dаnаs), bio bih znаtno uspješniji. To je mojа jedinа zаmjerkа Vlаtku. Gordаnа je dаnаs jedаn od vodećih svjetskih nаučnikа iz oblаsti digitаlne obrаde signаlа, doživjevši punu nаučnu аfirmаciju nа univerzitetu u Meksiku. Dok je rаdilа u Institutu “Mihаjlo Pupin” u Beogrаdu, zvаo sаm je dа pređe nа ETF u Bаnjаluku. Bilo je to rаtno vrijeme, kаdа se u BiH nije dolаzilo, već se iz nje odlаzilo. Dаnаs smo u elektronskoj komunikаciji sа otvorenim pozivom dа održi jedno predаvаnje iz oblаsti kojom se bаvi. Prihvаtilа je dа to bude prvom prilikom kаdа dođe u BiH.Po Tolstoju, “ljudi se dijele u dvije vrste – jedni prvo misle, а zаtim govore i rаde, drugi prvo govore i rаde, а tek zаtim misle.” Nedvosmisleno, Vlаtko pripаdа ovoj prvoj grupi i, kаko dolikuje prаvom аkаdemiku, tri putа rаzmisli prije nego što kаže. Nа krаju, kаdа sаm pročitаo ovo što sаm nаpisаo, shvаtio sаm dа sаm više pisаo o sebi nego o Vlаtku. Nаdаm se dа se Vlаtko neće ljutiti. Uostаlom, sаmo sаm potvrdio opštepoznаtu osobinu čovjekа dа što god govori i kаko god govori, nаjviše o sebi govori.U Bаnjаluci, novembrа 2015. godine.

49

Vladimir Premec*: Kriteriji iz univerzalne ljestvice vrednota

Teški i zagonetni naslov velike knjige akademika Dolečeka “Od đaka pješaka do akademika” krije u sebi 75 godina životne linije vrlo složenog mozaika, bogate likovnosti sastavljene iz spektra nijansi OD GNIJEZDA DO ZVIJEZDA, kako je svojevremeno stihom u pjesničkoj viziji ugledao životnu putanju ljudi veliki Mak Dizdar. Da život ne protječe uzalud kao voda u rijeci, koja širi svoju energiju od izvora do ušća, sapeta u svoje ime, neponovljiva. Da nije naimenovana, ne bi ni bila uvijek nova u proticanju neizmjenjive istosti. Akademik Vlatko Doleček je autobiografski prikazao zbirku činjenica svoga života, od porodičnog gnijezda do članstva u instituciji akademika. To je učinio kristalno jasnim rečenicama i odlomcima koji fasciniraju bistrom jednostavnošću stila i pridonose ljepoti izraza. Nije se stidio da ispripovijedi o svojoj ambiciji da uvijek bude najbolji, ipak ostavljajući mjesta za ironiju, cinizam i sarkazam kao autentične atribute intelektualca, mahom za druge, ali i za sebe samog. Tako su redane zgode i nezgode raznih okolnosti od kojih se sastoji ljudski život. Od osnovne škole do redovne profesure na Mašinskom fakultetu i ulaska u ANUBiH sa golemom bibliografijom i opsežnim angažmanom u sferi javnog djelovanja.U tom dugom rasponu od sedamdeset i pet godina po raznim kriterijima prepoznajemo bitne momente, od porodice i njezinog porijekla, do kćerke Lare, kojoj je ova autobiografija posvećena. Dirljivo, koliko i činjenica da je kćerka iz braka sa suprugom akademkinjom Gordanom Jovanović-Doleček, što je ovjekovječila fotografija sa promocije diplomanata u Berkeleyu 2000. godine, gdje je Lara studirala elektrotehniku i računarstvo, a radi kao profesorica na univerzitetu u Los Angelesu. Za Laru bi se moglo reći da je kćerka po mjeri majke i oca.Inače je ova golema autobiografija na 473 stranice velikog formata bogato ilustrirana, i dokumentirana, pa je podjednako i svjedočenje o vremenima i institucijama u kojima je akademik Vlatko Doleček učio i radio, prenosio znanja i iskustva, odgovorno i nenametljivo rukovodio. Čak i kandidatura za rektora Sarajevskog univerziteta djeluje seriozno, premda nije ostvarena. Kriteriji Vlatka Dolečeka pripadaju univerzalnoj

* Akademik prof. emeritus dr. sc. Vladimir Premec, filozof, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

50

ljestvici vrednota, a posebno to dokazuje ljubav prema ubijenom šuri doktoru Zoranu Gavriću i duboki impuls poštovanja prema ljudima velikog imena i djela sa kojima je akademik Vlatko Doleček dijelio životne tangente u profesiji ili političkom životu. To su neuništivi dokazi za smisao dobrog življenja, pa tako i ostvarenu viziju ljudskog poslanja. Knjigu je objavilo Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” kao argumentum smisla navlastitog postojanja.

Vjekoslav Damić*: Knjiga života i uspomena

Profesora Vlatka Dolečeka poznajem jako dugo, još od doba kada smo bili asistenti na Mašinskom Fakultetu u Sarajevu. U to doba smo često bili zajedno, a kasnije nas je život odveo svakoga na svoju stranu. Knjiga je vrlo cjelovita i vrvi obiljem interesantnih osvrta na različite ljude i događaje u životu autora. Knjiga sadrži puno slika osoba autorove obitelji, kao i drugih osoba koje je susretao, te razne dokumente. Posebno je izdvojio neke osobe koje su mu bile bliske. Iz pregleda sadržaja knjige vidljivo je da je autor vrlo iscrpno obradio praktički svaki važniji period svojeg života, s puno detalja i osvrta. Knjiga ne predstavlja suhoparno nabrajanje činjenica, osoba i događaja, već je pisana vrlo lijepim, interesantnim i lako čitljivim stilom. Moram priznati da sam knjigu sa zanimanjem pročitao i sam se prisjetio mnogih događaja iz proteklog vremena.Drago mi je da sam i ja spomenut u knjizi na nekoliko mjesta, kao što je naše druženje kao mladih asistenata s glasovitim profesorom Den Hartogom s MIT-a prigodom njegovog posjeta Sarajevu (ne sjećam se točno godine, vjerujem negdje 70-ih godina). Zatim prigodom obrane doktorske disertacije uvažene kolegice Majde Čohodar 2005. godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Kolegici sam imao čast biti mentor pri izradi teze i s njom i danas surađujem. Također sam pomenut u vezi s radom na makroprojektu “Produktika”, na kojem sam vodio istraživanja u TO7 Fleksibilni proizvodni sustavi. “Produktika” je bila vrlo važan projekt koji je praktički obuhvatio tehničke fakultete u Bosni i Hercegovini, kao i istraživačke centre velikih privrednih subjekata kao što su bili Energoinvest, UNIS i drugi. Nažalost, to je sve prekinuo rat,

* Prof.emeritus dr. sc. Vjekoslav Damić, profesor Sveučilišta u Dubrovniku

51

a poslije rata uvjeti su se značajno izmijenili. Na kraju bih poželio mom prijatelju Vlatku da nastavi svoj plodonosni rad na naše veliko zadovoljstvo. S poštovanjem, Vjekoslav Damić (Sveučilište u Dubrovniku, 21. siječnja 2016)

Tomislav Grizelj*: Knjiga bogatog životnog iskustva

Knjiga – autobiografija akademika Vlatka Dolečeka Od đaka pješaka do akademika zaista je izuzetno djelo koje, kao intelektualna cjelina, predstavlja sinegriju autorovog velikog znanja i velikog iskustva.Profesor Doleček je, kao znanstvenik, svoj dar pisanja entuzijastički usmjerio svom velikom cilju – da objavi svoju autobiografiju. Ta knjiga je svojim sadržajem i porukama stvorila obvezu da bude više puta čitana i preporučena drugima kao obvezno štivo.

Svoje znanje kroz mnoge stručne radove – publikacije, znanstvene knjige – kao obrazovnu građu i kao djela neprocjenjive vrijednosti, profesor Doleček je ostavio generacijama studenata, inženjera, profesora. Knjiga Od đaka pješaka do akademika izvanredan je slijed i prikaz njegovih životnih, često ili gotovo uvijek mukotrpno stečenih iskustava, njegove potpune posvećenosti pedagoškom radu te brojnih već objavljenih kvalitetnih naučnih i stručnih radova zavidne svjetske reputacije. Ova knjiga, kao dokumentarno-historijsko djelo, govori o vremenu između dva rata, o životu i suživotu, uz osvrte na mnoge događaje koji su uticali na tok autorovog izuzetno teškog, ali ujedno bogatog života i životom stečenog iskustva. Znanstveno-istraživački razvojni projekti protkali su autorov buran život ne samo na Mašinskom fakultetu Sarajevo već i u bivšoj zajedničkoj državi. Svojim perom, to jest ovom knjigom, skromno je obilježio i ovjekovječio taj dio svog života, iako impozantan broj njegovih znanstvenih i stručnih knjiga i radova govori još mnogo više.Samo ono što je napisano i objavljeno zaista se dogodilo, doživjelo, desilo. Ovom svojom knjigom autor nam se još više približio i razotkrio * Tomislav Grizelj, istaknuti sarajevski poduzetnik, vlasnik tvrtke za termoenergetiku, plinsku

tehniku, tretman i transport vode “Grizelj” d. d.

52

sebe kao čovjeka, profesora, znanstvenog radnika, akademika, a time nam stvorio veliku obvezu da ga još više cijenimo, poštujemo i volimo.Knjiga se čita kao lagano štivo, kao sveobuhvatan opis zanimljivih i za autorov život bitnih događaja. To je učinilo knjigu zanimljivom, čitljivom kao roman. Kod čitatelja ona stvara želju da je pročita čim prije, kako ne bi što izgubio, propustio slijed događaja, doživljaja, ili, ne daj ti bože, preskočio nešto pročitati.Ova knjiga svakako, po mom mišljenju, treba da ima nastavak, i ja želim da u zdravlju i sreći, na naše zadovoljstvo, autor pripremi njeno novo, prošireno i dopunjeno izdanje ili, pak, da napiše (dopiše!) neku novu knjigu koja će biti prirodan nastavak ove, koja će, ne treba nimalo sumnjati, biti u skladu sa svim dosadašnjim autorovim ljudskim i stručnim vrlinama i životnim vrijednostima.

Savo Čuljković*: Vlatko Doleček – profesor, akademik,a iznad svega prijatelj

Na desetak kilometara od centra grada, u živopisnoj dolini Sarajevskog polja smešteno je naselje Rajlovac, koje se po svojim osobenostima ne razlikuje od mnogobrojnih naselja smeštenih po obodima grada. Međutim, Rajlovac je širom bivše SFRJ bio poznat po tome što su se u njemu školovali vazduhoplovno-tehnički kadrovi, ne samo za potrebe tadašnjeg jugoslovenskog Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazdušne odbrane (RV i PVO) već i za potrebe mnogih drugih zemalja i poznatih svjetskih aviokompanija. U proteklom, pa i u današnjem vremenu, skoro da nema aviokompanije gde nisu radili ili trenutno rade kadrovi školovani u Školskom centru Rajlovac, tada jednom od vodećih centara u celokupnom školskom sistemu bivše JNA.Vazduhoplovni školski centar počeo je sa radom odmah po završetku II svetskog rata 1946. godine, školujući kadar sa srednjim obrazovanjem. Razvojem RV i PVO javila se potreba za visokostručnim kadrom i 1956. godine počinje sa radom Vazduhoplovna tehnička vojna akademija (VTVA), koja se prvobitno nalazila u Beogradu – Žarkovo, sa osnovnim mašinskim i elektro smerovima. S obzirom na renome i ugled Akademije, ne samo u školskom sistemu JNA već i u inostranstvu, sa * Savo Čuljković, dipl. ing., pukovnik u penziji, bio je načelnik VTVA u Rajlovcu prije rata.

53

punim pravom se može reći da je to bila internacionalna visokoškolska ustanova, u kojoj su se školovali polaznici iz Indonezije, Alžira, Iraka, Libije, Palestine, Zambije i drugih zemalja.Pored svog vojnostručnog nastavničkog kadra, za potrebe Akademije redovno je bio angažovan i veći broj spoljnih saradnika, profesora, doktora i asistenata sa Sarajevskog univerziteta. Uz dužno poštovanje i zahvalnost prema svima ostalima koji su učestvovali u nastavnom procesu u Akademiji, navešću samo neke sa najdužim stažom. To su, pre svega, profesori doktori Vlatko Doleček i Dragan Milatović, profesor Galić, profesor Sabit Filipović i mnogi drugi. U svakom slučaju birani su najkvalitetniji saradnici sa Sarajevskog univerziteta. Ipak, zbog svojih stručnih, pedagoških, principijelnih, a na prvom mestu ljudskih kvaliteta izdvajali su se doktori Vlatko Doleček i Dragan Milatović, koji su ujedno prvi angažovani saradnici i sa stažom od preko 12 godina.Profesor Doleček je predavao mnogim generacijama, kako naših, tako i stranih pitomaca –studenata, školovanim na mašinskom smeru VTVA. Njegova korektnost, metodičnost u prenošenju znanja, kao i principijelnost visoko su cenjeni kod svih njegovih slušalaca i saradnika. Sa pravom se može reći da je svojim ugledom imao snažan uticaj kako na pitomce – studente, tako i na svoje asistente, koji su, pored svog stalnog radnog odnosa i obaveza na VTVA, pronalazili vreme za stručno usavršavanje i dostignuća do najviših akademskih zvanja. Od 5 asistenata sa VTVA, trojica su postali doktori tehničkih nauka, a jedan od njih, doktor Avdo Voloder, nasledio je doktora Dolečeka na Katedri za mehaniku Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Mnogi su doktorirali i nalazili se ili se još uvek nalaze na veoma visokim položajima u čuvenim svetskim aviokompanijama. Ovom prilikom navešću samo neke: doktor Vojislav Soronda bio je Načelnik vazduhoplovnog instituta, a sada radi u Kanadi u kompaniji Boing; doktor Zoran Rajić je načelnik Vojno-tehničkog instituta u Žarkovu, magistar Milomir Nešković je jedan od vodećih konstruktora u Sidneju u kompaniji Boing…Na kraju, uzimam sebi za pravo, s obzirom na to da sam bio dugogodišnji nastavnik i jedan od rukovodilaca u VTVA Rajlovac, da izrazim najdublju zahvalnost profesoru doktoru i akademiku Vlatku Dolečeku za njegov dugogodišnji samopregoran rad na VTVA, da izrazim zahvalnost što je svojom harizmom, ljudskom veličinom i stručnošću trasirao put mnogim generacijama pitomaca – studenata VTVA i pripadnicima Školskog centra Rajlovac u celini.

54

Nermina Zaimović-Uzunović*: Ljetna škola iz Dinamike

(O ličnosti akademika Vlatka Dolečeka – opservacije su lične i rezultat stava mojih kolega sa studija.)

Polovinom sedamdesetih godina bila sam student Mašinskog fakulteta u Sarajevu, jednog od fakulteta koga su studenti masovno pohađali i na kome su se školovali kadrovi za brojne fabrike metaloprerade, koje su imale svoje SOUR-e i OOUR-e. Mi, studenti, o tome nismo mnogo znali, a nije nas ni zanimalo. Sve nas je čekao posao koji smo kao mašinci mogli birati.Naš problem bili su ispiti i kako položiti toliko teških ispita, predati programe kojih je u toku studija, kako je neko izračunao, bilo 180. Stariji studenti su nam mudro savjetovali da je važno položiti matematike i mehanike, a iza toga je sasvim izvjestan kraj studija i diploma. Mehanike nas prate od samog početka studija, pa se nastavljaju do kraja treće godine, smjenjujući jedna drugu.Profesor Doleček, a svi su za nas u to vrijeme bili profesori, bez obzira na naučno zvanje, predavao nam je kinematiku. Svi studenti su ga zapamtili, kako zbog njegove markantne pojave, još više zbog načina na koji je običavao da nam približi osnovne zakone kretanja. Ono što nas je sve fasciniralo bilo je izlaganje bez ikakvih pomagala ili bilješki. Nastavljao je sigurno svaki put tamo gdje je prethodno predavanje završio. Ta činjenica ga je u našim studentskim razmišljanjima činila posebnim i drugačijim od ostalih.Nakon iskustva s ispitom kod prof. Dolečeka i položene kinematike, slušali smo dinamiku i oscilacije, obiman i zahtjevan predmet koji je, pored drugih predmeta i studentskih obaveza, postao mora mnogim studentima. Nisu uspijevali da polože dinamiku i oscilacije ili se jednostavno nisu ni usuđivali da pristupe ispitu. Predmet je postao bauk. Kažu da su se tada i uslovi za upis u višu godinu studija promijenili, pa je dinamika s oscilacijama postala uslov, ali ne mogu to da tvrdim. Nama je bilo važno šta piše na oglasnoj tabli i šta nam Osman, šef studentske službe, kaže.* Prof. dr. sc. Nermina Zaimović-Uzunović, redovni profesor Mašinskom fakultetu Univerziteta

u Zenici

55

Nismo čitali statute ili pravila, jer to naprosto nije tako funkcionisalo. A nama su profesori bili bića vrijedna poštovanja, s kojima nismo razgovarali, osim što smo ih susretali na predavanjima. Profesori su bili u našim pričama, mi smo razmjenjivali sve informacije o njima, pa je tako bilo i s prof. Dolečekom.Te 1974/75. bilo je mnogo studenata koji nisu položili dinamiku s oscilacijama i čitava moja generacija koja je tek odslušala taj predmet. I onda smo čuli da se organizuje “ljetna škola iz dinamike”. Prijavili smo se da slušamo ponovo dio predavanja i objašnjenja za rješavanje zadataka. A kako je to izgledao prvi dan “ljetne škole” i danas se dobro sjećam. Nikad se veći broj studenata nije skupio na jednom mjestu u ljetnom periodu. Pojavio se profesor Doleček sa svojim asistentima, Nedjeljkom Lovrenom i Slobodanom Šipčićem. Možda je bio još neko, ali ja pamtim njih trojicu. U vrućem ljetnom danu, svi u svijetlim hlačama, prugastim košuljama i svaki ima bradu. Čudno kako su se takvi detalji urezali u sjećanje i obilježili prvi dan ljetne škole iz dinamike, pored sjećanja na amfiteatar pun studenata, od kojih sam dosta njih susrela prvi put. Slušanje objašnjenja kako rješavati zadatke iz dinamike trajalo je više sati svakog dana. Time se naš studenski rad nije završavao. Nastavljali smo vježbati zadatke do ranih jutarnjih sati, u malim grupama, ispijajući lonce kafe, nerijetko gladni, jer su tokom ljeta izostale stipendije. Bili smo motivirani da položimo i to nam je bila prilika da uspijemo.U toku trajanja ljetne škole čuli smo da je profesor Doleček dobio kćerku. Nismo provjeravali da li je to istina. Nakon ispita, koji je položio najveći broj studenata koji su pohađali ljetnu školu, bili smo zahvalni našem profesoru. Kružile su priče, među nama, studentima, da se profesor odrekao honorara na koji je imao pravo za urađeni posao na ljetnoj školi, pa smo svi vjerovali da je to bila njegova pomoć svim studentima. Od profesora lično svima nama. Valjda treba da iza takvih postupaka koji neki ljudi urade za pomoć i dobro drugim ljudima ostane trajan osjećaj poštovanja. I mi svi imamo poštovanje prema našem profesoru, ali ga ne iskazujemo, misleći da se to podrazumijeva.Mnogo godina nakon “ljetne škole” vidjela sam da to rade američki profesori, ali za studente koji “kurseve” posebno plaćaju. Valjda naš profesor Doleček pripada drugom svijetu u kome se ne radi samo za novac. Nisu mi američke kolege vjerovale kada sam pričala o svom profesoru i iskustvu ljetne škole.

56

Kada susretnem kolege sa studija, prepričavaju se događaji iz studentskih dana i uvijek neizostavno profesor Doleček i ljetna škola iz dinamike. Uvijek se dodaje i riječ naš profesor Doleček, jer tako i sebi dajemo na značaju zato što smo bili njegovi studenti.

Živko Stikić*:Sjećanje na dvije kafe

Dragi profesore Vlatko,imao sam sreće da, poslije više godina, slučajno ponovo uspostavimo kontakt, i to u vrijeme kada se priprema promocija knjige sa Vašom autobiografijom, te da je dobijem i pročitam, na čemu Vam posebno zahvaljujem, kao i na pozivnici na promociju.Dešava se da u životu upoznajemo uspješne ljude, čiji rad i rezultate izuzetno cijenimo, kao što sam ja imao priliku da budem Vaš saradnik, ali grandioznost Vašeg djela može se sagledati tek kada se napiše u ovakvoj formi, što ste uradili, sa uobičajenim izuzetnim trudom i temeljitošću, kao u svakom Vašem poslu. Vaše rezultate u nastavnim procesima i naučno-istraživačkom radu pamte i prepričavaju mnoge generacije bivših studenata, a čitajući tekst Vaše autobiografije ja sam se sa posebnom sjetom prisjećao projekta PRODUKTIKA, kao najvećeg naučno-istraživačkog projekta u Bosni i Hercegovini, koji je objedinio i usmjerio ogroman istraživački potencijal ka multidisciplinarnim istraživanjima proizvodnih sistema budućnosti, od tehničko-tehnoloških do socioloških aspekata.Na konferenciji PRODUKTIKA 1992. prezentirani su mnogi značajni radovi, a ja želim da podsjetim na jedan prezentirani rad mladih istraživača iz Unis instituta, koji su uspjeli da:

na novim CAD ranim stanicama u Unis institutu, nabavljenim kroz ovaj projekt, ovladaju tehnikom 3D modeliranja proizvoda;

da prenesu fajlove projektovanih 3D modela na računarski sistem na Mašinskom fakultetu, koji je radio pod drugim operativnim sistemom, * Živko Stikić, dipl. maš. ing., istraživač u IRCA Energoinvest i UNIS Institut Sarajevo

57

što je i bio zadatak – da se realizuje prenosivost modela, a to bi u današnje vrijeme moglo da se putem Interneta pošalje bilo gdje u svijet, i to na radne stanice sa bilo kojim operativnim sistemom;

da u sistemu na Mašinskom fakultetu generišu NC kodove za izradu tih dijelova na CNC mašinama, koji bi se u današnje vrijeme mogao distribuirati putem računarskih mreža ili Interneta, ili čuvati u bazama podataka i da se na CNC mašinama u “Energoinvestu” izrade ti dijelovi direktno iz generisanog koda, uz veliku nevjericu majstora koji su rukovali tim mašinama (CNC strugom i CNC glodalicom) da je to moguće.U današnje vrijeme ovo su standardne procedure, ali u okviru projekta PRODUKTIKA to su uradili mladi istraživači 1991/92. godine, a rad je prezentirala Nahida Čohodar, koju ste pomenuli kao izuzetnog studenta, a bila je i izuzetan i perspektivan istraživač, kao i Goran Ašonja i nekoliko drugih mladih istraživača koji su tada radili u Unis institutu na istraživanju u području robotike i tehnoloških baza znanja za projektovanje proizvodnih procesa i tehno-ekonomsku optimizaciju protoka materijala – proizvoda kroz proizvodni process.U ratnim uslovima, imajući u vidu ciljeve projekta PRODUKTIKA i do tada dostignute rezultate, nastojali smo da održimo na okupu istraživačke kadrove, da se sačuvaju nabavljena istraživačka oprema i biblioteke, kao preduslov za efikasnu poslijeratnu obnovu i revitalizaciju, što je poznati konfučijanski model koji su Japanci koristili prije više od 100 godina. I u tim ratnim uslovima imali smo na okupu oko 120 istraživača, a posebno se sjećam Vašeg nastojanja da se održi istraživanje u području telekomunikacija, kao oblasti koja će donijeti najviše inovacija u narednom periodu, što se pokazalo tačnim i do današnjih dana. Sjećanje na dvije kafe skuplje od plate koordinatora projekta PRODUKTIKA

Često pričam svojim prijateljima o one naše dvije kafe, kada ste došli u Unis institut negdje 1993. godine. Blagajnica Vam je donijela platu u bonovima, kao koordinatoru Projekta. Nakon završenih dogovora, rekli ste: “Sad, Živko, idemo na kafu!”, jer se prekoputa prostorija Unis instituta u UNISU na Marijin Dvoru nalazio bife. Rekao sam: “Profesore, za tu platu ne mogu se popiti dvije kafe!” i

58

objasnio da su dvije kafe dvije marke, a cijela plata je iznosila negdje oko 1,5 marku. Rekli ste opet da idemo na kafu, i tako smo sa dvije kafe 1993. godine popili više od jedne mjesečne plate koordinatora projekta PRODUKTIKA. Profesore, nažalost, više nema izvozno orijentisanih velikih proizvodnih sistema, nema 10 istraživačkih instituta “Energoinvesta”, gdje sam i ja stasao u IRCA, nema automatske linije za obradu armatura sa robotom UNIMATION koji smo ugradili osamdesetih godina! To, po mom mišljenju, predstavlja pravi razlog da ne idete u “mirovinu”, već da se angažujete na okupljanju mladih istraživača koji će sada, u znatno težim uslovima globalizovanog tržišta, raditi na podizanju privrednog ambijenta Bosne i Hercegovine.Posebno želim da Vam čestitam na izboru za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i što se sada nalazite u društvu velikih ličnosti ovog vremena, kao što su profesor Matić, profesor Hanjalić, profesorica Peruničić i profesor Pašić, koje izuzetno cijenim.Još jednom želim da izrazim veliku zahvalnost što sam imao priliku da budem Vaš saradnik i da Vama, vašoj supruzi Gordani, kćerki Lari, unuku Majklu i Larinom mužu, zaželim zdravlje, sreću i uspjeh u daljem radu i porodičnom životu. Živko, sa porodicom. Beograd, 8. 9. 2014.

Almedina i Kasim Omičević*: Uspjesi radom izboreni

Dragi moj prijatelju Vlatko,sa zadovoljstvom sam čitao Tvoju autobiografiju. Ima se iz nje šta i lijepo i poučno pročitati. Puno je razloga za moje zadovoljstvo, jer je to kapitalno djelo, ne samo za Tebe i Tvoju uglednu porodicu već i za niz Tvojih kolega, prijatelja, poznanika. Svakako i ja sam, da ponovim, puno uživao. Mnogim ljudima, naročito mladim, može koristiti da nauče iz “Autobiografije” kako se puno i u teška i siromašna vremena, krajem i nakon II svjetskog rata, može puno, puno postići i ostvariti svoje ciljeve. I ja sam svjedok tih vremena, mogu da svjedočim, jer * Almedina i Kasim Omičević, dipl. ecc., Sarajevo

59

pripadamo približno istoj generaciji, potičemo iz istog zavičaja, išli smo u istu gimnaziju i bili obojica đaci pješaci i putnici voza-ćire. Puno čega nas je vezalo kroz školovanje.No, prije svega, iskrene čestitke na puno truda i strpljivosti u pisanju i izdavanju ove knjige. I ovim djelom si dokazao i pokazao vlastitim primjerom da samo upornost i puni angažman na radu u ostvarivanju vlastitih ciljeva može davati rezultate i donijeti vlastito zadovoljstvo u životu. Sa svim tim u svom životu i radu možeš pokazati primjerom, a i Ti i porodica možete biti ponosni na ovo djelo i sve ono što je u njemu napisano. Dugo se poznajemo, znam da Te život nije mazio, za sve si se morao radom izboriti, ništa Ti nije poklonjeno. Poznajem i dio Tvoje porodice iz vremena srednjoškolskog obrazovanja i uzimam sebi za pravo da to mogu reći i napisati. No, što je posebno zapaženo, nisi bio subjektivan i nisi se posvetio samo sebi i samohvalisanju (samo ja i ja), već objektivno i naslonjeno na pouzdane izvore o sebi i svojim kolegama, saradnicima, prijateljima, običnim ljudima, sve njih si poštovao, pomagao kad je trebalo i kad si mogao, uvažavao – naravno iskreno i koliko su zasluživali. Mada sam dosta toga znao, ipak me je, sem Tvoga mašinstva i naučne profesije, Tvoja širina angažmana prijatno iznenadila. Želim Ti neka ovako i dalje ostane. U nadi i očekivanju da budeš zdrav i da još dugo poživiš, iskreno, Tvoj Kasim

Miloš Novaković*: Šahovske odluke u životu

Dragi profesore Vlatko,sa velikim zadovoljstvom sam pročitao Vašu knjigu Od đaka pješaka do akademika. Veoma sam Vam zahvalan što ste mi omogućili da prođem Vašim životnim stazama. Imali ste veliku sreću da su Vaši roditelji, otac i majka, bili obrazovani ljudi, a Vi njihovo najmlađe dijete. Sreća Vam se osmjehnula i kada ste prvi put došli u Sarajevo s namjerom da se upišete na fakultet, upravo u vrijeme kada je osnovan Tehnički fakultet. Također, imali ste sreću da Vam predaju profesori Radosavljević i Maravić.

* Miloš Novaković, dipl. maš. ing., moj nekadašnji student

60

Posebno mi se dopala možda Vaša životna odluka da se nakon prvog susreta sa profesorom Gregorićem preselite i nastavite studije u Beogradu. Sve Vaše odluke bile su šahovske, a naročito odluka da ostanete vjerni Sarajevu za vrijeme rata i da, zahvaljujući djelovanju u Krugu 99, prisustvujete mnogim događajima i upoznate mnoge izuzetne ličnosti. Želim Vam uspješnu promociju knjige, u nadi da će sljedeće izdanje biti štampano u mnogo većem tiražu i da će u drugo izdanje također biti uključene i sugestije Vaših kolega, prijatelja i čitalaca ove zaista dobre autobiografije.Veoma mi je žao što neću biti u mogućnosti da prisustvujem promociji Vaše knjige. Srdačno, Miloš. Australia, Brisbane, 9. 9. 2014.

Gordana Alibašić*: Najposjećenija predavanja

Pozdravljam profesora Dolečeka, te sve prisutne.Ja sam bila studentica na Mašinskom fakultetu u Zenici, gdje je profesor Doleček predavao predmet Oscilacije. Dozvolite mi da se prisjetim tog perioda i profesorovih predavanja. Kako je profesor Doleček bio vrlo angažiran na mnogim poljima, a to je značilo manjak vremena, predavanja smo uvijek imali u tzv. blok nastavi. To znači da je profesor zakazao predavanja subotom, a ponekad i nedeljom, od 8 ujutro do 16 sati, a dešavalo se da traje i duže. Mašinski fakultet u Zenici je htio održati što viši nivo nastave te je godinama angažirao profesora Dolečeka. Kad se ovako ispriča, mogli biste pomislili da je to bilo na štetu studenata. Ali, profesor nije zapisivao prisutne. Na prvom času nam je rekao da neće zapisivati te ko misli da mu predavanja trebaju, neka dolazi kada budu zakazana. Vjerujem da ne trebam napominjati da su Oscilacije bile najteži predmet na trećoj godini. Na prva predavanja je došlo nekih pola studenata sa tadašnje treće godine. Ja sam bila jedan od onih studenata koji su redovno dolazili na sva predavanja, jer bih na taj način razumjela temu, pa mi je poslije bilo mnogo lakše učiti. Iako je bilo * Gordana Alibašić, dipl. maš. ing., moja nekadašnja studentica

61

za očekivati da će do kraja prvog bloka predavanja nakon svake pauze biti sve manje studenata, stanje je bilo suprotno. Profesor je uspio tako zainteresirati studente za tematiku koju nije lako predstaviti kao zanimljivu, da studenti ne samo da se nisu razišli nego su se i oni iz studentskog kluba pridružili predavanjima. Poređenja koja je profesor pravio te šale koje bi prepričavao u pauzama između tema koje je prezentirao bili su toliko zanimljivi da se na sljedećem bloku pojavilo daleko više studenata. Slobodno mogu reći da su to bila najposjećenija predavanja, iako su se događala vikendom, iako profesor nije zapisivao, iako su trajala po 8, a nekada i 10 sati i pored toga što oscilacije kao nauka nisu baš interesantne same po sebi za većinu studenata. Profesor ih nikada nije prezentirao kao suhu teoriju, nego bi uvijek obogatio primjerima iz prakse, zagonetkama, dosjetkama i šalama.Spomenuću kako je izgledao jedan ispit. Uvijek je bio subotom. Počinjao bi u 8 ujutro i sastojao se iz tri dijela. Prvo su bila tzv. blic pitanja. Ona su bila eliminatorna. Dvadeset kratkih pitanja koja moraju imati kratke, ali suštinske odgovore. Profesor Doleček čita pitanja, mi samo pišemo odgovore. Poslije dvadesetog pitanja predaju se odgovori sa imenom i prezimenom na vrhu. Studenti izlaze i imaju pauzu od pola sata. Nakon pola sata svi ulaze u učionicu i profesor čita koliko ko ima bodova. Oni studenti koji nisu ostvarili 10 bodova napuštaju ispit. Drugi dio ispita se sastojao od zadataka. I on je bio eliminatoran. Profesor bi podijelio ispisane zadatke po grupama. Zadaci su se radili najmanje tri sata. Nakon isteka vremena zadaci bi se predali i uslijedila bi pauza od 1-2 sata, koliko je bilo potrebno da profesor pregleda zadatke.Opet bismo svi ušli i profesor bi pročitao ko ima koliko bodova i podijelio nam papire. Ako bismo imali primjedbi, mogli smo ih odmah reći profesoru i razjasniti dileme. Profesor je uvijek bio otvoren za diskusiju, jer često se jedan zadatak mogao riješiti na više načina. Rezultat je naravno bitan, ali i postupak rješavanja treba biti tačan. Ako se ne dođe to tačnog rezultata zbog sitne greške, ipak se boduje i tačan proces rješavanja zadatka.Sretnici sa 50% bodova i više ostajali bi na trećem dijelu, gdje bi se provjeravalo kako je naučena teorija, usmeno, na tabli. Svatko bi dobio najmanje tri pitanja. Svi studenti bili bi prisutni i ponavljali ili učili slušajući kolege dok odgovaraju. Ovo je bio jedan od dva ispita sa kojeg sam izišla, a da sam više znala nego kada sam započela ispit.

62

Fakultet sam napuštala u kasnim popodnevnim satima, nikada umornija, ali ni sretnija, ni zadovoljnija.Profesore, mnogo su nam značila ne samo vaša predavanja nego i ispiti i vjerujte mi da ogromna većina studenata dijeli moje mišljenje.(Ovaj tekst bio je namijenjen da se pročita na predstavljanju knjige u Sarajevu 13. 9. 2014, ali iz tehničkih razloga to nije učinjeno, zbog čega se Gordani Alibašić iskreno izvinjavam.)

Lazo Uzelac*:Oličenje poštenja i dobrote

Kada smo se sreli nakon mnogo godina u Doboju i poslije dugog druženja i evociranja uspomena, Vlatko mi je rekao da će napisati autobiografiju. Vjerovao sam da hoće, jer sve što je zacrtao u životu, on je i ostvario. Ujedno sam mu obećao da ću doći na promociju njegove knjige, ma gdje god bio. Pošto živim u Australiji, isplanirao sam da prisustvujem tom svečanom činu zajedno sa suprugom i toga dana specijalno smo došli iz Beograda u Sarajevo.Promocijom smo bili oduševljeni, kao i moji prijatelji koji su također bili prisutni. Sljedećega dana čuli smo se telefonom. Upitao me za utiske. Našalio sam se sa njim i rekao da nisu dobri. Bio je zatečen i upitao me zašto? Odgovorio sam mu ne da su utisci dobri, nego da su odlični, zapravo izvanredni! Sve je bilo vrhunsko. Ambijent, autor, njegova porodica, publika. Promotori su bili sjajni! Bilo je puno emocija, a njegova kćerka, koja živi u Americi, rasplakala je čitav auditorij. Pa i moje muške suze su potekle ovom prilikom. Mada je sama autobiografija rekla mnogo o njegovom životnom putu, uzimam sebi za slobodu da napišem nekoliko riječi.Vlatka sam sreo na ferijalnoj praksi u “Trudbeniku” u Doboju. Bila je to grupa studenata iz Beograda, Sarajeva, Varšave. Vladimir Poljak, Stefan Poljak, Vlatko, Rašid i ja Bosanci. Od Vladimira sam mislio da je neki Bosanac, a od Vlatka da je Poljak. Jedva smo čekali da se završi radno vrijeme da bismo se prepustili ljepšim aktivnostima. Nešto smo naučili. Kao svi mladi ljudi, nije nam teško bilo naći zabavu. U “Trudbeniku” smo uspjeli da pravimo i dobar liker, jer smo imali dobru laboratoriju.

* Lazo Uzelac, dipl. maš. ing., moj nekadašnji student kome sam vjenčani kum.

63

Svidio mi se na prvi pogled, mada smo dijametralno različiti tipovi. Uvijek je bio ozbiljan, uspravan, uredan. Na prvi pogled ostavljao je pomalo utisak arogancije. Međutim, nakon kratkog vremena došao sam do spoznaje da se ispod te naoko arogancije krije jedan sjajan momak. Jedna divna duša i čovjek pun dobrote, pun ljubavi i poštovanja za sve ono što ga okružuje. Nesebičnost i povjerenje, spremnost da se pomogne i onda kada ta pomoć nije tražena su vrline koje ga krase od mladih dana do današnjeg dana.Njegov životni put je bio u stalnom usponu. Taj put je sam trasirao. Njemu nije trebao niko dolaziti na roditeljske sastanke. Nije ga trebalo nadzirati. Bilo mu je teško, ali je sve teškoće stoički podnosio. Nikada se nije žalio i prema postavljenom cilju grabio je neprikosnoveno hrabro i ostvarivao ga.Priroda ga je obdarila izuzetnim pamćenjem. Sjećam se da mi je jednom pomagao da spremim ispit iz matematike. Zadao bi mi nasumice zadatak iz zbirke zadataka. Dok sam se ja pismeno natezao da riješim zadatak, on ga je napamet rješavao i čekao me sa rezultatom. Često me vraćao da uradim ponovo, jer mi rezultat nije bio tačan. Moja buduća supruga me zadirkivala, kako to da on bolje uradi napamet nego ja pismeno? Na to bih joj odgovorio – pusti ga, vidiš da je čovjek otkačen!Vlatko nije bio štreber. On je umio sjajno da se druži. Jednom prilikom ostalo mi je bilo nešto ispita i došao sam da ih polažem. Našao sam se sa njim. Vidio je da sam se nešto snjonjio. Upitao me šta je problem. Spavanje. “Evo ti ključevi, a klopu ćeš zaraditi jer ćeš donositi hranu.” Dolazim sa društvom na preferans. Bio je vikend. U društvu je bio i legendarni Pero Glavonja, koji je igrao karte – boli glava. Ja sam u drugoj sobi spremao ispite, a povremeno sam obilazio družinu. Nakon neprospavane noći, Vlatko ih je oderao. Prisjetio sam se instrukcija iz matematike i došao do zaključka da sa Vlatkom nije pametno igrati preferans.Jednom prilikom pošli smo negdje u čaršiju. Sretne nas jedan njegov student i nešto ga pita. “Sačekaj malo, sad ću ja” – kaže mi. Nakon dužeg čekanja odem da vidim šta je sa njim, kad tamo, oni vrijedno rješavaju neki zadatak iz dinamike.Mada uvek ozbiljan; zna da bude veoma zabavan. Čudno je sa strane gledati. Sjedi društvo i hvata se za stomak od smijeha, a on kao za katedrom priča dogodovštine i šale.

64

Pred kraj mojih studija Vlatko mi je kumovao. Bili smo mi pomalo čudna vesela družina. Mlada, ja i dva kuma. Jedan proćelav, drugi ćelav! U jednom momentu izgubi nam se kum Meho. Vlatko ga je pronašao kako nekoj bakici piše molbu. Pošto sam ja imao tremu, Vlatko me ohrabri. “Ne boj se, kume, kome sam ja kumovao, nije se dugo održalo! Jednom sam kumovao dvaput!” Kod mene je imao maler. Održalo se 50 godina i još drži.Nakon studija on je nastavio sa naukom, a ja sam otišao u privredu. Susreti su bili rjeđi, ali uvijek srdačni. Nakon kratkog pozdrava obično sam ga pitao: ”Kakvu si sad ‘pizdariju’ napravio?”, što je značilo: šta ima novo kod njega. Odgovor je bio – docent, vanredni profesor, profesor, dekan ili neki od mnogih njegovih naučnih radova.Ovo nekoliko riječi o Vlatku samo je mali pokušaj da se malo više kaže o njemu. On je oličenje poštenja, pravednosti, dobrote. U našem narodu postoji pravi izraz. On je ljudina!Njegovu autobiografiju preporučio bih svoj siromašnoj djeci da spoznaju da i za njih ima načina da se uspije u životu. Preporučio bih je djeci bogatih roditelja, da je uzmu za primjer i da ne ćerdaju uslove koje imaju, nego da ih racionalno iskoriste. Preporučio bih je roditeljima da odrasle sinove ne vode na upis u školu ili na odsluženje vojnog roka. Naročito bih je preporučio prosvjetnim radnicima kao primjer pravog pedagoga.Na kraju osjećam veliku čast i veliko zadovoljstvo što poznajem ovakvog čovjeka. Čovjeka, od koga možeš korisno čuti i mnogo naučiti. Australija, Perth, 20. 9. 2014.

Moshe Altarac*: Preko trnja do zvijezda

Dragi prijatelju Vlatko,kao prvo, iskreno se zahvaljujem na poklonu knjige sa posvetom. Nisam Ti se javio odmah po povratku, jer sam sa zadovoljstvom čitao Tvoju autobiografiju, što se kaže “od prve do zadnje stranice”. Znao sam za Tvoj izraziti telenat i čvrsti karakter. Sada znam još više. Iako

* Moshe Altarac, dipl. maš. ing., moj kolega sa studija mašinstva u Sarajevu

65

sam bio student koji se provlačio iz jedne u drugu godinu studija, uvijek sa ponosom naglašavm da sam studirao sa generacijom Dolečeka i Lekića. Njega sam poznavao još iz škole, išli smo u isti razred i zajedno maturirali. Zadnji puta smo se sreli na proslavi 50 godišnjice mature. Na žalost, to je bio naš posljednji susret.Tvoja autobiografija je istinit primjer kako se preko trnja dolazi do zvijezda (per aspera ad astra). Zaista si postigao mnogo i upoznao drage prijatelje. Slavko Šantić je u napomeni Tvoje autobiografije veoma osjećajno, kako to može samo pjesnička duša i iskreni prijatelj, opisao vaš zajednički rad na ovoj knjizi. Ja ne znam tako da izrazim svoja osjećanja, ali ih duboko osjećam. Živjeli smo i rasli u vremenu kada su i veliki talenti pored svog stručnog usavršavanja i nesebičnog prenošenja znanja drugima, morali učestvovati u dnevnoj politici. Nažalost, dio talenta se topio u političkoj entropiji. Često sam se podsjećao odgovora velikog naučnika Einsteina kada su mu, po osnivanju države Izrael, ponudili počasno mjesto prvog predsjednika države. Čovjek, jevrejskog porijekla, koji je svojim talentom učinio mnogo u nauci, skromno je odbio ponudu: “Velika vam hvala na počasti koju mi ukazujete, ali ja želim da se bavim samo onim u što se bar malo razumijem.”Nije slučajno da svoju autobiografiju posvećuješ svojoj kćerki Lari. Poklonio si joj ono što je vrednije od bilo kakvog novca i blaga. Poklonio si joj svoj natprosječan talent. Iz nekoliko rečenica o njoj siguran sam da će Tvoj poklon posvetiti onome čime se bavi sa ljubavlju i voljom. Od srca Ti želim još mnogo, mnogo zdravlja i, kako je napomenuo Slavko Šantić, da doživimo Tvoju knjigu o robotima i svemu onome što njihova ekspanzija donosi savremenom i (naročito) budućem čovječanstvu. Dragi prijatelju, nastojmo očuvati zdravlje da bismo se još koji put sreli i podsjetili na sve lijepo što osvježava dušu.Srdačno Te pozdravljam kao svog cijenjenog i dragog prijatelja. Mišo.Izrael, 7. 10. 2014.

66

Mira i Vlatko Martinčević*: Građanin Sarajeva, u gradu njegovog života

Čitajući životnu priču u autobiografskom delu Od đaka pješaka do akademika našeg rođaka prof. dr. sc. Vlatka Dolečeka, često sam zastajala pred nekim pitanjima i utiscima.

Prvo je bilo koliko je imena i ljudi prošlo životom ovog đaka pešaka, danas akademika Bosne i Hercegovine? Bila sam ubeđena, a to sam ga i pitala, koliko ima beležaka i stranica ličnog dnevnika, gde su upisana imena i sećanja na sve te ljude koje je sretao u životu? Na moje veliko iznenađenje, odgovor je bio da ništa nije zapisivao i da je njegova knjiga napisana “iz glave”, samo na osnovu sećanja. Ostala sam bez reči. Zaista treba voleti ljude i dati im poseban značaj, kada je toliko njih ostalo u mislima ovog čoveka.Ova se knjiga zaista čita i pročita sa interesovanjem i saosećanjem. Pleni priča o dečaku koji prelazi 15 km do škole i kuće, nošen samo mišlju da stigne i bude u školi. Toj misli ovaj đak će ostati veran do današnjih dana, kad pregleda sećanja na aktivni radni vek.Prof. dr Vlatko Doleček je bio raznovrsno prisutan u javnom, stručnom, društvenom i političkom životu svih država u kojima je živeo i živi. Uprkos svemu, nikada neće napustiti mesto predavača i profesora Mašinskog fakulteta u Sarajevu.Imamo pred sobom bogatu knjigu života u kojem autor susreće mnogobrojne i različite ljude, i prilazi im vrlo pažljivo, nekada kritički, kao nekim svojim studentima koji su za trenutak bili posramljeni pred svojim profesorom, nekada sa poštovanjem prema starijim kolegama i svojim profesorima, nekima sa posebnom ljubavlju, kao na primer kćerki Lari, koja nam se svima toplo osmehuje sa prve stranice ove knjige.Zaista, veliko, bogato i vredno životno iskustvo. Na svakoj stranici knjige srećemo profesora, ali i sina svojih roditelja, oca kćerke Lare i građanina Sarajeva, grada kome je uvek ostao veran i nikada ga nije napustio. Posebno dodiruju stranice na kojima se opisuje njegov

* Mira i Vlatko Martinčević, Vlatko je dipl. el. inženjer, sin mog ujaka, a Mirjana, njegova supru-ga, profesorica jezika i književnosti.

67

profesorski rad tokom rata u Sarajevu. Pred njim se ruši grad njegovog života, ljudi užasno stradaju za malo hleba, a Vlatko Doleček obavlja dužnost profesora Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Na mestima gde to može, sa ljudima koji posle besmislenog rata vide i očekuju nastavak života, braneći svoje znanje kroz ispite, magistarske i doktorske radove.Ovo je dragocena knjiga za sve nas koji poznajemo Vlatka Dolečeka. Dragocena i za grad koji ima takvog stanovnika i profesora, dragocena je i za njegovu kćerku i unuka, jer ih obavezuje da budu ponosni na oca i dedu.Dragi rođače, hvala za knjigu punu iskustva i brige za ljude. Beograd, 14. 12. 2014.

Boško Reljić*: Dvije ljubavi: nauka i humanizam

Ako nije dokumentovano, isto kao da nije ni postojalo. Nepoznati inženjer

Prof. Vlatka Dolečeka (i ja sam dugo pogrešno izgovarao njegovo prezime) prvi put sam sreo u kinu “Romanija”, kod Vječne vatre u Sarajevu sredinom 80-ih. Bili smo jedan pored drugog u redu za ulazak, on je bio sa suprugom Gordanom. Njegov lik sam znao iz medija, a moja supruga Jadranka mi je pohvalno pričala o njemu, jer je imala kontakta preko omladinske organizacije i Cedusa. Da ispadnem “pametan”, pomenuo sam da smo mi u IRCA upravo dobili knjigu Richarda Paula sa Stanford University, USA, koja se tada pominjala kao udarna knjiga iz robotike.U toku rata smo se sretali nekoliko puta, volio sam ideju osnivanja ATC i pokušavao da uspostavim kontakt sa nekom od NGO, jer Sarajevu nije trebala pomoć samo za fizičko, nego i duhovno preživljavanje. Prilikom naših dolazaka u Sarajevo uvijek smo se voljeli vidjeti sa njim i on je nalazio vremena da proćaskamo sat-dva u nekoj od kafana. S njim je uvijek prijatno pričati i smatrali smo ga čovjekom koji ima najobjektiviji pregled stanja u Bosni, a posebno u Sarajevu. Kad smo ga tokom * Boško Reljić, dipl. maš. ing., istraživač u IRCA Energoinvest Sarajevo

68

jednog susreta pitali kako uopšte ovdje ljudi preživljavaju, s obzirom na privredno stanje, lakonski je odgovorio da je to samo “virtualno preživljavanje”. Prilikom našeg posljednjeg susreta u kafani “Dva ribara” bili smo prijatno iznenađeni poklonom njegove autobiografije. Kada sam čuo da je prof. Doleček objavio autobiografiju Od đaka pješaka do akademika bio sam skeptičan da li će biti “čitljiva”, jer mi, inženjeri po obrazovanju, često smo dobri u projektovanju, ali ne u pisanju eseja. Međutim, bio sam prijatno iznenađen lakoćom njegovog pripovijedanja. Dok čitaš knjigu, imaš osjećaj da je pored tebe prijatelj koji ti priča svoj lični i profesionalni razvoj. Riječ prijatelj se pominje preko 100 puta, tako da duh prijateljstva provijava od prve do zadnje stranice. Sticao je prijatelje svuda, u školi, na fakultetu, u vojsci, u naučnom i društveno-političkom krugu, u miru i u ratu… Broj likova koji se pominju je impozantan, a interesatan je i spektar: od nesretnog studenta (Nikola Palac) do akademika Ivana Supeka.Meni je bilo posebno zadovoljsvo čitati ovu knjigu, jer sam i ja bio student Mašinskog fakulteta u Beogradu u periodu 1972–1977. Interesantno je da su i meni neki od njegovih profesora držali predavanja – Ljuba Radosavljević “Oscilacije”, Viktor Saljnikov “Mehanika fluida”.Negdje sam pročitao statistiku da je većina uspješnih ljudi rođena, ili je bar dobar dio svog djetinjstva provela na selu. Objašnjenje je da su na selu više izloženi uslovima samopreživljavanja u prirodi u odnosu na gradsku djecu. Profesorov životni put potvrđuje ovu teoriju, odnosno poslovicu: “Bez muke nema nauke”.Posebna karakteristika njegove biografije je balans između fakultetsko-naučnog i društveno-političkog angažovanja. Da budeš objektivan političar, moraš imati odstupnicu, oni koji je nemaju lako podliježu uticaju lidera i ličnih interesa.Vječna ljubav u životu je velika motivacija, a očigledno je da su nauka i humanizam njegove velike ljubavi, kojih se ne odriče ni kad je u penziji, ne u mirovini. Imati prof. Vlatka Dolečeka kao prijatelja je privilegija, a kao sagovornika pravo zadovoljsto. Melbourne, FL, USA, 14. 12. 2014.

69

Muhamed Ćatić*: Prvi utisci iz aviona

Poštovani dr. Doleček, puno Vam hvala! Sa zadovoljstvom sam detaljno “prelistao” knjigu na letu od Dubaija do Kuala Lumpura. Iako namjeravam da knjigu u cjelini pročitam, već sam uočio nekoliko ugodnih i korisnih informacija:

Rođeni smo u istom gradu...Na strani 114 nalazi se slika Vašeg pokojnog oca u društvu sa Zvorničanima pored Drine iz 1939! Prepoznao sam Avdu Fidahića-Dundula (prvi zdesna sjedi na travi). On je od 1945. igrao u zvorničkoj “Drini” zajedno s mojim ocem; poslat ću sliku njegovom sinu dr. Hilmi Fidahiću, koji živi u Tuzli.Događaj s Mišom Brozom tokom služenja u JNA mi je vrlo interesantan i, kako rekoste, govori o Titu kao ocu i lideru. S Mišom sam blizak prijatelj, pa ću mu proslijediti knjigu.Oduševio me projekat PRODUKTIKA... Kada ćemo u našoj BiH ponovo pokrenuti takav projekat, koji je okupio 1000 istraživača, a danas (2014) čitam da profesori s Univerziteta u Sarajevu (s pravom) štrajkuju!Drago mi je da ste knjigu posvetili Lari, za koju ste mi rekli (kada smo se sreli na jednoj sjednici Upravnog odbora Fondacije Piramida Sunca) da je profesor na UCLA... Tamo je moj sin Din završio treću i idućeg mjeseca nastavlja u četvrtu godinu studija Materials Science and Engineering.Respektujem Vaš stav iznesen na strani 254 vezano za Vaše članstvo u Upravnom odboru Fondacije. Ali sam iskreno očekivao da ćete ne samo više nego i afirmativnije i s više optimizma pisati o tom projektu koji, po mom ubjeđenju, ne samo da mijenja drevnu istoriju, nego ima veći ekonomsko-razvojni te naučni potencijal za sadašnju BiH nego bilo koji projekat posljednjih 25, a vjerovatno i narednih 25+ godina...

Lijepi pozdravi iz Kuala Lumpura, Muhamed Ćatić Kuala Lumpur, 23. 8. 2014.

* Muhamed Ćatić, prijatelj i poznanik iz Helsinškog komiteta BiH

70

Mihailo Đonović*: Vrijedna pedagoška literatura

Knjigu V. Dolečeka Od đaka pješaka do akademika pročitao sam s užitkom. Iako smo relativno kratko zajedno radili, ponekad se susretali i družili, osjetio sam se počašćenim što ga sada ponovo cjelovitije upoznajem.Njegovo djetinstvo, radosti roditeljskog doma, nježna ljubav ukućana i rodbine, a ponekad bol i tuga kad se s nekim od njih rastajao zauvijek, nisu me ostavljale ravnodušnim. Savjeti o dobru i dobroti, radu i odgovornosti, s jedne strane, a prirodna bistrina i skromne materijalne mogućnosti s druge strane, bile su mu podstrek i stimulans u toku njegovog školovanja. Očito je da je on bio dječak i mlad čovjek koji je želio znati više od školskog predavanja i udžbeničkog štiva. To svojstvo, da sazna više i traga za boljim i potpunijim, nikad ga nije napuštalo. Iz tog ugla sam posmatrao sadržaje omeđene navedenim naslovom i stekao nekoliko dojmova.Doleček je visokoškolski profesor, ali on nije samo klasični predavač. Prati rad studenata u laboratoriju, institutu, u procesu proizvodnog rada ili u javnoj djelatnosti. Smatra to logičnom cjelinom provjere stečnog znanja svojih studenata, radi jačanja kadrovske baze i unapređenja ukupnog razvoja. On poimenično pamti svoje studente, prati njihov rad, podstiče naučno i stručno angažovanje na brojnim projektima i pruža nesebičnu mentorsku pomoć svima koji žele da se u struci i nauci dalje razvijaju. Njega, naravno, afirmiše takav rad i preporučuje da se šire javno angažuje i van fakulteta. On to prihvata i uspješno obavlja, ali svoj angažman na Mašinskom fakultetu u Sarajevu nikad nije napuštao tokom čitavog radnog vijeka.U društveno-političkom i javnom životu ostvaruje i pamti brojne kontakte i ličnosti, pamti njihove vrline i poneke mane, ali vrlo plastično iznosi njihove iskričave misli koje se tiču prošlosti, tekućih procesa ili, nerijetko, nečega što je logično očekivati da se desi.Na kraju valja istaći da autobiografsko štivo Doleček nije objavio da bi hvalio sebe. Svaka ozbiljnija tvrdnja ili navod dokumentovani su u prilogu teksta.Uostalom:

* Mihajlo Đonović, profesor, politikolog i iskreni prijatelj

71

ako u paklu ratnih djejstava i improvizovanim prostorima gotovo redovno drži nastavu, pruža mentorske i druge usluge i radi na naučnim publikacijama;

ako paralelno s tim učestvuje u osnivanju demokratske tribine nezavisnih intelektualaca;

ako putuje izvan zemlje i uglednim pojedincima, institucijama i organizacijama s antiratnom, antifašističkom i slobodarskom orijentacijom prenosi istinu o ratnom paklu u BiH,onda je to uvjerljiv dokaz kako Doleček kao intelektualac prkosi ratu, ludosti i ljudskom zlu.Biti unaprijeđen, nagrađen ili odlikovan za Dolečeka na znači znak za predah i izgovor: “E, sad je dosta!” Ne. On s radom nastavlja i traje, jer sve to doživljava kao radnu satisfakciju.Kad njegov bivši student, u znak sjećanja na brojne vrline svog profesora, svom sinu daje njegovo ime, to za akademika Dolečeka znači krupnu moralnu satisfakciju. Zbog svega navedenog, ja lično smatram da ova knjiga, pored drugih svojstava, predstavlja i vrijednu pedagošku literaturu.

Sarajevo, 21. 12. 2014.

Miroslav Demić:*Veoma impresivna biografija

Dragi moj prijatelju i kolega Doleček,veoma sam impresioniran činjenicom da je Vaš bivši student dao Vaše ime svom sinu jedincu. To ukazuje na izraze dubokog poštovanja koje on ima prema Vama, ali govori i o tome da ste, očigledno, uspeli da ostavite duboke tragove na svoje studente, zbog kojih Vas se oni sada rado sećaju i poštuju. Treba priznati da na ovim prostorima to i nije čest slučaj, posebno u vreme svakojakih podela koje su se uvukle u sve pore društva...

* Prof. dr. sc. Miroslav Demić, profesor Mašinskog fakulteta na Univerzitetu u Kragujevcu

72

Vlatko Krsmanović i Vlatko Doleček

Ja želim da Vas podsetim na jednu činjenicu koja je u ovoj priči od sekundarnog značaja, ali će potkrepiti moje stavove o Vašim osobinama. Pre desetak godina sam na internetu naišao na Vaše predavanje o naučnoistraživačkom radu. Veoma mi se svidelo, jer je bilo ilustrovano sa dosta verodostojnih podataka. Odlučio sam da Vam se obratim, ne očekujući brz odgovor. Međutim, bio sam prijatno iznenađen Vašim brzim odgovorom i poslatim materijalima. Naravno, kasnije se to nastavilo čestim komunikacijama i prijateljstvom...Ovaj primer ukazuje na to da Vi posedujete neki prirodni dar koji Vas izvlači iz stanja prosečnosti, koje je sada prisutno na gotovo svim univerzitetima na Balkanu. To je ono pravo, i ja Vam iskreno čestitam i želim da Vaši studenti još dugo gaje posebno poštovanje prema Vama, jer ga zaslužujete.Veoma impresivna biografija! Čestitam, dragi kolega! Srdačno i iskreno Vaš, Miroslav Demić. Kragujevac, 18. 8. 2014.

73

Sanja Bogdanović*: Izvrsna karijera čovjeka, profesora i naučnika

Kada mi je akademik Vlatko Doleček predložio da napišem mišljenje o njegovoj autobiografskoj knjizi Od đaka pješaka do akademika, to je za mene bila čast koja me stavila u red njegovih prijatelja, ako tako mogu reći, jer se, čini mi se, s eminentnim ličnostima pomenutim u knjizi svojom karijerom i postignućima ne mogu mjeriti.Moje novinarsko znanje i iskustvo često me dovodilo u situaciju da prisustvujem prezentacijama raznih knjiga. Ali, meni, koja bih, po godinama, mogla biti skoro pa Vlatkova kćerka, prezentacija ove knjige pružila je saznanje o svim onim lijepim, toplim, ali teškim stranama odrastanja i školovanja u prošlim vremenima, otkrila mi je istoriju porodice Doleček i približila mi je kao da je moja. Preplitanje onoga “sada” i “nekada”, razmišljanja i događanja, poređenje i nametanje istovjetnosti s nekim drugim prostorom, vremenom i osobama, pokazuju da ni sve slučajnosti nisu slučajne, da se koincidencije dešavaju samo nekim ljudima, i to s razlogom.Vlatka sam, dajem sebi za pravo da ga nazovem imenom, srela igrom slučaja u ratu – on negdje malo kao i ja porijeklom Slovenac i upoznao nas Slovenac. Poslije toga osjećala sam da me prihvata kao sebi ravnu. Onakvi ste kako o vama misle i sude drugi, a ovo “drugarstvo” mi je otvorilo vrata u svijet drugačiji od onog u kojem sam se ja kretala.Uživala sam u svakoj rečenici, u svakom predstavljanju ranijih Vlatkovih knjiga kojima sam imala priliku prisustvovati, u njegovoj promociji u akademika, riječju – prijao mi je svaki trenutak kada sam imala priliku biti s njim i razgovarati.Posebno indikativna, za mene, jest i činjenica da je izdavač knjige Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” – simbolični spoj opisa izvrsne karijere krasnog čovjeka, razumnog profesora i inventivnog naučnika, s Udruženjem čija je briga da djeca postanu obrazovani, dobri i vrijedni ljudi. Ljudi se sreću i stvari dešavaju s razlogom – slučajnost je samo drugo ime za to. Sarajevo, 26. 12. 2014.

* Sanja Bogdanović, žurnalist, Sarajevo

74

Drago Blagojević*: Fundamentalne poruke

Dugo sam dvoumio o naslovu ovog mog kratkog osvrta na jednu knjigu koju čovjek velikog opusa piše o sebi, a namijenjena je drugima. Kao akter Vlatkove generacije, u Državnoj realnoj gimnaziji Doboj do male mature, pa i kasnije, uveliko mogu potvrditi autentičnost navedene faktografije. Jedan nadasve aktivan i produktivan život, koji se odvijao u prostoru na kome su egzistirale 4 države, prikazan je jednostavnim “narodskim” stilom i jezikom. Sam naslov knjige, u afirmativnom smislu, asocira na kod nas poznatu izreku “od igle do lokomotive”.Knjiga je metodološki formulisana kao hronološki niz doživljaja, u korelaciji sa bitnim društvenim događajima date epohe. Stoga knjiga predstavlja djelo ranga iznad autobiografije. Njenu pravu vrijednost procjenjivat će sadašnje mlade i buduće generacije, kao i nepristrasni istraživači koji budu radili na valorizaciji društvenih sistema na ovim prostorima, događaja i vremena velikih uspona i kataklizme koja se odigravala pod okriljem demokratskih promjena, tranzicije i liberalnog kapitalizma.U knjizi je autor zadržao nužnu konsekventnost svoje profesije, prilaganjem autentičnih dokumenata za bitne događaje te tako postavio visok prag za knjige ovakvog žanra. Kao slobodoumni intelektualac, za neke opservirane događaje daje svoju ocjenu i stav, o čemu se čitalac može ili neće složiti, ali autor na kraju knjige nudi svoje daljnje aktivnosti. Moguć je širok raspon ocjena ove knjige: od lijepo ispričane i bogato dokumentovane jedne životne storije, do fundamentalnih poruka životne zbilje, kao podsticaj mladima, nastavnicima i roditeljima za radna pregnuća i vjeru u afirmaciju pravih ljudskih vrijednosti. Stoga knjiga zaslužuje svoje mjesto na policama svih biblioteka.Na kraju, jedno moje prisjećanje. U knjizi autor navodi aktivnosti grupe univerzitetskih nastavnika iz BiH na pisanju udžbenika Elastostatika I i II, u čemu sam participirao i ja. Nakon podjele poglavlja za pisanje priloga, postavilo se pitanje jezika u budućoj knjizi. Odmah je usvojen moj prijedlog da svaki autor piše na svom jeziku. Konačan rezultat je bio da se po jeziku često nije mogla prepoznati nacionalnost autora, a knjige su donijele niz inovacija u univerzitetskoj nastavi ove naučne discipline. Banja Luka, 28. 9. 2013.

* Dr. sc. Drago Blagojević, dipl. inž. i prof. mašinstva, redovni profesor Mašinskog fakulteta u Banjoj Luci na predmetima Mehanika i Otpornost materijala, u penziji

75

Ferida Duraković*: Punoća ljudskog života

Da mi se (i nama!) nije desio ovaj (nadajmo se!) posljednji rat u BiH, zaboravila bih da su nekada, u mome davnom djetinjstvu, postojali tzv. đaci pješaci – djeca koja, zarad boljeg života i sklonosti znanju i putovanju prema smislu svega, putuju u školu kilometrima, izloženi svemu i svačemu na putu do i od škole, djeca koja mnogo stvari saznaju ranije od svojih vršnjaka, onih koji iz prijatnih domova trknu do škole bez misli da je to nekakva privilegija ili važna stvar. Nažalost, rat koji smo preturili preko glave vratio je u naš život, u ovoj našoj osiromašenoj i opustošenoj zemlji, kategoriju đaka pješaka.... A nadam se da je vratio u svijet i punoću ljudskog života koju nam u svojoj knjizi nudi na uvid akademik Vlatko Doleček. Eto, na ovaj način se meni otvorila prva asocijacija na njegovu knjigu “Od đaka pješaka do akademika”, kao sjećanje na đake pješake, nešto iz anamo onoga doba, iz davno prošlog vremena – a nakon čitanja shvatam da se povijest vrti ukrug. Jer, autobiografska knjiga Vlatka Dolečeka podsjeća nas kako se vremena koja treba da budu prošla i davna u stvari vraćaju nakon ratova, i kako i danas, a to čujemo i vidimo u medijima, ima dječaka koji kilometrima putuju do škole, e da bi, možda, možda, jesen svoga života dočekali kao akademici, kao poštovani naučnici i intelektualci, koji su dug društvu odužili kako su najbolje znali, čitav život učeći i podučavajući druge. A uz to, poticati iz obitelji koja se rasula po svijetu kao rakova djeca, a odabrati Bosnu i Hercegovinu kao dom u kojem valja dostojanstveno skončati avanturu zvanu život – to je ono što cijenim kod Vlatka Dolečeka. Ima u tom izboru nečega sasvim modernog (što nije karakteristka gospode u dostojanstvenim godinama kao što je Vlatko Doleček!), a to moderno je – biti luzer u nekakvom materijalnom smislu – ostati tamo gdje misliš da treba i po cijenu da tvoj izbor nije najbolji za tebe, ali ti čvrsto vjeruješ da jeste za one kojima si okružen i one kojima prenosiš svoje teško stečeno znanje. Knjiga profesora Vlatka Dolečeka je precizna u subjektivnim sjećanjima, informativna za one koji ne poznaju njegov svijet, baš onakva kakvu je on želio: da onima koje to zanima prenese duh jednoga vremena, jedne epohe, duh jednog društvenog uređenja, duh jedne obitelji, pa na kraju (ili na početku!)

* Ferida Duraković – pjesnikinja i prevoditeljica

76

duh jednoga čovjeka koji ima šta da kaže o svom životu – a to u ovom svijetu buke i bijesa nije nevažno, ni za autora, ni za njegove prijatelje, a posebno ne za njegovu kćer, sjajnu mladu naučnicu kojoj posvećuje svoja sjećanja – knjiga je draga i blaga, osobna i zanimljiva za ovaj naš hektični tehnološki savremeni svijet pun žurbe, nezainteresiranosti za naš pojedinačni svijet, koji nestaje onako kako nestaje i nas.

Ana Dasović*: Živo prikazan životni put

Cijenjeni Vlatko,Autobiografiju Od đaka pješaka do akademika doživjela sam prvenstveno kroz osobno iskustvo, zbog naše obiteljske povezanosti, ali i zbog činjenice da sam odrastala na prostoru i u vremenu u kojem ste i Vi prolazili dobar dio svog životnog puta. Stoga mi je bilo posebno interesantno, ponekad i emotivno (priče o baki Anni te ratnom Sarajevu) produbiti svoja znanja i shvaćanja o često burnim vremenima u kojima živimo.Kroz cijeli tekst nezaobilazan je, logično, otisak Vašeg karaktera, pomalo ciničnog pogleda na svijet, ali ne u negativnom smislu, već je zanimljiv talent za isprepletanje naizgled nedodirljivih detalja u pitku priču – od usporedbe s Obamom i spavanjem u parku, do epizode s laptopom i Fahrudinom Oručevićem. I dok o periodu Vašeg djetinjstva podosta znam i iz priča svoga oca, koji je odrastao s Vama, i dok mi je taj dio knjige otkrio nova saznanja o obitelji koju, nažalost, nisam imala prilike upoznati koliko bih htjela, posebno me zaokupio dio knjige o predratnim i ratnim zbivanjima, kojih se i sama prisjećam kroz prizmu tinejdžerke i koja su mi do danas ostavila neodgovorena pitanja. Upravo Vaš minuciozan pregled osoba i njihovih postupaka, iz perspektive nekoga uhvaćenog u vihor koji mu nije prirodan ni željen, pruža jasnu sliku vremena i otvara novi pogled na život u ratnom Sarajevu, onom ljudskom otporu i preživljavanju, između granata, krvavih napada i ratne jeze. Iz današnje perspektive i svega onoga što se događalo posljednjih 20 godina na području takozvane regije, djelovanje Kruga 99 je ohrabrujuće, iako, čini mi se nažalost, danas ti principi ne preživljavaju.

* Ana Dasović, dipl. ing. dizajna i žurnalist

77

Kroz čitanje me impresioniralo koliko ste kroz jednostavan izričaj, naizgled nekićeno kronološko prepričavanje uspjeli toliko živo prikazati svoj put. Vaša autobiografija može poslužiti kao podsjetnik i pregled nekih od najupečatljivijih događaja našeg vremena na području BiH, ali i šire, na kojem i danas djelujete i gdje ste ostavili važan trag. U Zagrebu, 29. rujna 2015.

Jasmina H. Bajramović*: Bogatstvo znanja, rada i iskustva

Akademik Vlatko Doleček, danas akademik, a nekad đak pješak, vjerovatno se i ne sjeća našeg prvog susreta, ali ja ga pamtim… Bilo je to sa direktorom Tomislavom Grizeljem u ćevabdžinici “Željo”… Ćevapi sa kiselim mlijekom, ali iz zdjelice koju, čini mi se, u “Želji” dobiju samo Tomislav i Vlatko. Vjerovatno su na neki način posebni. Jedući sa guštom ćevape i mlijeko, odmah sam stekla dojam da je Vlatko čovjek, gospodin koji ne govori mnogo, ali ono što kaže najčešće je “zlata vrijedno”... nekako malo riječi izgovori, ali opet mnogo kaže… Odmjerenost jednostavno izvire iz njega. Poznavati akademika Vlatka Dolečeka veliko je bogatstvo, međutim, upoznati ga kroz mnogo njegovih životnih detalja oplemenjuje pozitivno mišljenje o ovom čovjeku, a to je svima omogućio objavljujući svoju autobiografiju. Samo čovjek svjestan i ponosan na svoja dostignuća usudi se pisati i plasirati u javnost svoju autobiografiju. Takav čovjek je i naš Vlatko.Autobiografija, i to slikovita, sročena u knjigu na preko 450 stranica, oslikava bogatstvo, znanja, rada, iskustva poznanstva, uspjeha, putovanja… čak i mnogo bitnih historijskih detalja koje sigurno mlađe generacije ne poznaju. Tek nakon čitanja autobiografije jasno je koliko je Vlatko svoj život podredio nauci i intelektualnom razvoju, što je naprosto nevjerovatno. Takav društveni, intelektualni, istraživački, politički i stručni angažman šteta bi bilo da bude zaboravljen i zato je ova autobiografija od iznimnog značaja i svaka pohvala za ideju objavljivanja u obliku knjige.

* Mr. sc. Jasmina H.Bajramović dipl. ing. zdrav., istraživač

78

Čitajući autobigrafiju stiče se dojam o bogatstvu i harizmatičnosti koju Vlatko posjeduje a koju znano nosi, iskazuje i ističe, što ga čini zaista ljudskom veličinom vrijednom spomena. Rad i stručnost, uspjesi i neuspjesi, primjer su životne borbe, baš kako i naziv knjige kaže, “od đaka pješaka do akademika”, što je u knjizi jasno inženjerski prikazano i bukvalno primjer za kvalitetnu putanju mnogima generacijama. Vrlo zanimljivo je što se čak bitni historijski momenti mogu pisati prema ovoj autobiografiji. Također, zanimljivo je da neuspjela kandidatura za rektora UNSA... Vlatkova gruba, ali opet inženjerski jasna i koncizna podjela funkcije visokoškolskih institucija čak i nakon 25 godina nepromijenjena je i trebala bi biti primjer i vodilja mnogim.Impresivan broj knjiga, radova i projekata nemoguće je ne primijetiti, jer govore o vremenu, znanju, iskustvu i stručnosti koju Vlatko daje u javnost i na znanje mnogima. Mentorstvo na 8 doktorskih disertacija nadam se da će biti prošireno i temom koju ćemo zajedno raditi i uraditi, ako Bog da, jer kako i sam navodi, svoj intelektualni rad dalje će između ostalog posvetiti i istraživanju problema dobijanja čiste energije iz obnovljivih izvora i zaštite čovjekove okoline, što je i meni zanimljivo, pa se nadam da će tu biti mjesta i za moju doktorsku disertaciju.Imati ovu knjigu u svojoj kući na polici za mene je podsjetnik na to koliko čovjek može biti uporan, uspješan, koliko poznanstva i prijatelja stiče kroz rad, uspjeh i neuspjeh, jednostavno jedna je od životnih motivacija. Učitelju, hvala

Dušan Golubović*: Veličanstvena knjiga

Dragi prijatelju Vlatko,velika mi je čast što mogu napisati svoja zapažanja u vezi s Vašom knjigom “Od đaka pješaka do akademika”. Zapažanja sam podijelio u tri dijela: o nama, o autoru i o knjizi, u najkraćem obimu.Bio sam među prvima kada sam dobio elektronsko, a zatim i štampano izdanje knjige. Takođe, veoma sam ponosan Vašom izjavom da spadam u red Vaših bliskih prijatelja. Naše poznanstvo počinje 1973. god. kada

* Prof. dr. sc. Dušan Golubović, dipl. ing., Mašinski fakultet Univerziteta Istočno Sarajevo

79

sam se upisao na Mašinski fakultet. Kao da je juče bilo. Vaša predavanja iz kinematike definitivno su u meni razvila ljubav prema mehanici. Zaljubljen čovjek je i srećan čovjek.42 god. poznanstva, saradnje i prijateljstva. To je bogatstvo. I nikada nije bilo promjene. Kao student, asistent, profesor, dekan, ili kao komšija i sugrađanin.... Uvijek isto. Sjećaću se vječno Vašeg kabineta na Mašinskom fakultetu, kada sam crtao slike za Vašu knjigu iz dinamike, brojnih ispita na Mašinskom fakultetu, ali i kafanskih druženja.... Privilegija mi je bila da Vas predstavim na kongresu na Jahorini 2012. godine, kao legendu mašinstva sa našeg prostora, a svi u sali su ustali i aplauzom odobrili taj čin.Govoriti o Vlatku sa malo riječi je jako teško. Na predavanjima: precizan, jednostavan, razumljiv... Svi studenti gledaju u tablu na kojoj sve piše. Na sastancima: svi pitaju: “Šta kaže Vlatko?”. U kafani, kada je Vlatko sa nama, raspoloženje je zagarantovano. Za mnoge je njegov privatni život nepoznanica u smislu odnosa prema porodici. Jedan primjer objašnjava i taj segment. Na predstavljanju knjige, dok kćerka Lara govori o ocu, unuk “guče” u kolicima, a Vlatko plače kao malo dijete. Osjećanja se ne mogu sakriti.Na kraju o knjizi. Veličanstvena!Knjiga je istovremeno autobiografija, ali i istorija, sociologija i umjetnost. Zbog velikog obima, neki će možda pronaći sitne greške. Neka ih Vlatko ispravlja u narednom izdanju za 10 god. I neka doda još neko poglavlje, npr. anegdote iz života.U knjizi, navedena su hrabro mnoga imena i događaji. Ima i teških tema, ratnih i poslijeratnih. Vlatko svoje mišljenje ne prenosi na čitaoce, već ih samo obavještava. Ponegdje kratak komentar. Pretpostavljajući da Vlatko nije vodio lični dnevnik, već je opisao mnoge događaje po sjećanju, fascinira njegovo pamćenje u dužem vremenskom periodu.Na kraju, dragi Vlatko, uz želje za dobro zdravlje, nadam se da ćemo još dugo, na kafi u “Palmi”, sa Tomom i drugarima, provoditi prijatne sate druženja. Istočno Sarajevo, 2. 10. 2015. godine

80

Nikola Kralj*: Sjećanje na studentske dane

Dragi Vlatko,pročitao sam Tvoju autobiografiju Od đaka pješaka do akademika, što se kaže, u jednom dašku. Izuzetno me oduševila, iako sam znao dosta o Tebi družeći se s Tobom, ali ni blizu onoliko koliko piše u autobiografiji.Mislim da si imao još mnogo dobrih stvari da napišeš o sebi, ali ne znam zašto si ih izostavio, da li ih se nisi sjetio ili nisi htio. Tvoj prvi ispit iz Statike, kad si polagao kod profesora Vasilija Andrejeva, odgovorio si na sva postavljena pitanja, a na samom kraju profesor Ti je rekao: “Kolega, imao sam najozbiljiniju nameru da vas oborim, ali sada vam sa zadovoljstvom moram dati deset.” Na to si Ti upitao gospodina profesora zašto, a on je odgovorio da se nisi dostojno obukao za ispit. Na šta si mu odgovorio: “Gospodine profesore, ovo je jedino šta ja imam i potrudio sam se da bude čisto i ispeglano.” Odgovor profesora je bio: “Kolega, sad mi je zadoljstvo veće što sam vam dao ocjenu deset.”Vrijedilo je da u svojoj biografiji napišeš kako si svaki integral iz Bermanove zbirke zadataka, koju smo koristili kao obaveznu literaturu, mogao da riješiš napamet za opkladu, za pola litre kiselog mlijeka i četvrt kilograma hljeba. Malo ko od kolega je znao da si prve dvije godine studija bio jako lošeg materijalnog stanja i da su Tvoji obroci uglavnom bili grah sa dvije šnite hljeba u ekspres restoranu. Nešto bolje si ručavao kad bi Te neki Tvoj kolega iz Sarajeva pozvao sebi na ručak nedjeljom ili neko od onih kojima si davao instrukcije iz matematike.Malo si popravio svoje materijalno stanje radeći preko studentskog servisa, a najbolje je bilo kad sam obezbijedio Tebi i sebi rad na anketiranju mladih radnika u industrijskim pogonima u Ilijašu i Zenici. Ovo sam obezbijedio preko svog gimnazijskog profesora Steve Ćulibrka, jer je to istraživanje bilo sastavni dio njegove doktorske disertacije na temu psihologija radničke industrijske omladine.Sjećaš li se fudbalske utakmice Željezničar – Crvena zvezda, kad smo nas dvojica, sa našim profesorom Ljubodragom Radosavljevićem, koji je bio veliki navijač Zvezde, bili na utakmici? Tada je igrač Želje Dizdarević postigao gol sa korner linije, a profesor nam je teorijski * Nikola Kralj, diplomirani inženjer mašinstva, moj kolega sa studija

81

objašnjavao kako je gol postignut – tako što je lopta imala takvu putanju zahvaljujući momentu količine kretanja i dobila takav efe, a klinac iza nas skače i kaže k...c efe, to je Dizdarević!Ovo su neke crtice iz našeg druženja prve dvije godine studija, poslije čega si otišao u Beograd i diplomirao. Po završetku, došao si u Sarajevo za asistenta na Mašinski fakultet. Naše se druženje nastavilo stanovanjem na Marindvoru, kod naše gazdarice Marije Zemljić. Bili smo zajedno dok ja nisam diplomirao, potom sam otišao za Banju Luku, ali se naše druženje nije prekidalo i traje do dan-danas, a trajaće dok smo živi.Kao asistent nisi imao tako dobru platu, a još Te profesor Ljubodrag Radosavljević svakim danom financijski opterećivao novim ruskim stručnim knjigama, koje Ti je donosio. A da ne govorim za kumstva koja si imao! Malo, pa malo – neko Te zove iz Beograda da mu budeš vjenčani kum.Odmah si počeo sa postdiplomskim studijem. Sjećam se, jednog dana mi kažeš da si naučio 80 stranica novog teksta, a ja Tebi kažem da se mučim da samo pročitam toliko strana na dan.Dragi Vlatko, još jednom želim Ti reći da nemam riječi koliko me oduševila Tvoja autobiografija. Ovo što sam ja napisao je iz moje želje da se podsjetiš na sve ovo, ukoliko si zaboravio, i ako želiš, da to napišeš u dopunjenom izdanju Tvoje knjige, ako smatraš da treba.Tebi posebno hvala na autobiografiji koju si mi poklonio sa posvetom i što si našao mjesta da se i moja malenkost spomene u njoj. Još jednom, puno Ti hvala. Banja Luka, 29. 9. 2015.

Spaho Ljajić*: O doktoru Zoranu Gavriću

Profesora Dolečeka sam upoznao kroz posao koji radim. Kroz naše druženje bilo je lijepo slušati njegova životna iskustva. Rekao mi je da je napisao knjigu “Od đaka pješaka do akademika”, koju sam kasnije dobio na poklon. Ja sam knjigu sa uživanjem pročitao od A do Ž. Sada, kroz naše druženje, kada bi profesor nešto rekao iz života, ja * Spaho Ljajić, dipl. građ. ing., menadžer i moj prijatelj

82

bih dodao: “Profesore, pa to ste napisali u knjizi!” I tako, ovog Ramazanskog bajrama mi dolaze gosti – dva šuraka sa porodicama, a kod mene je sa porodicom već moj drug, koji je porijeklom iz Rogatice. Puna kuća gostiju i, kako to biva, priča se malo o svemu i rat je već tema.Priča se i o Srđanu Aleksiću, hrabrom mladiću iz Trebinja, i njegovom herojskom postupku. U priču se uključuje moj drug Alija Šuvalija, Rogatičanin, i kaže: “Da, Srđan Aleksić nije jedini primjer da su ljudi ginuli braneći prijatelje druge vjere. I Zoran Gavrić, doktor iz Rogatice, također je poginuo štiteći svog prijatelja Bošnjaka, pa su svirepo ubijeni i jedan i drugi na Borikama kraj Rogatice.”Ja u tom momentu uzimam knjigu iz stola i otvaram 154. stranu i počinjem da čitam “Zoranova pogibija”. Pročitam sve, prisutni su me pomno slušali. Bio sam ponosan na profesora što je napisao ovo o hrabrom doktoru Zoranu Gavriću.Onda je počela životna priča o Zoranu Gavriću, kao dobrom stomatologu i divnom sugrađaninu, i bio sam srećan kada je nana rekla: “Pokoj duši dobrom Zoranu.” P. S. Profesore,cijenim što ste me uvažili i dali priliku da napišem komentar na Vašu knjigu. Bilo mi je zadovoljstvo biti dio Vas i Vaše priče. Želim Vam puno sreće u životu i dobrog zdravlja.S poštovanjem, Vaš prijatelj Spaho Ljajić

Stjepan Jecić*: Izuzetna znanstvena dostignuća

Poštovani akademiče Doleček, dragi kolega Vlatko,zahvaljujem se na Tvojoj autobiografskoj knjizi vrlo dopadljivog naslova Od đaka pješaka do akademika. Premda su neki dijelovi iz Tvog obiteljskog okruženja, čitao sam ih kao izvrsno pisano štivo, jer je

* Prof. dr. sc. Stjepan Jecić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – HAZU

83

donijeto zanimljivo i tečno. Ipak, posebno su me privukli dijelovi koji se odnose na događaje vezane uz naše stručne i akademske pozive, jer smo se bavili istim dijelovima znanosti, premda na odvojenim sveučilištima. Osobitu pažnju privukli su mi dijelovi Tvoje knjige koji se odnose na osobe koje sam i ja poznavao i s kojima sam se stručno susretao. Doživio sam ih vrlo živo, jer su opisani jednostavno, faktografski čisto, s darom pisanja na kojem Ti mogu samo zavidjeti. Kada Ti je Bog podario takav talent, bilo bi šteta da nam, pored Tvojih bogatih i izuzetnih znanstvenih dostignuća, ne podariš još koje štivo iz opće tematike i pokoji redak iz običnog života. Čestitam, čestitam! Veselit će me svaki budući susret s Tobom, premda su prilike za to sve rjeđe.Srdačno Te pozdravljam. S. Jecić

Muhamed Zlatar*: Vlatko Doleček – sjećanja = historija

Ova intimna i obuhvatna autobiografija nije samo priča o jednom čovjeku koji je život posvetio obrazovanju, nauci, ljudima grada u kojem živi, porodici... Ovo je priča jednog vremena ovog podneblja. Historija je zapisana u svima nama, u sjećanju, i ova knjiga je svakako jedna živopisna mapa kroz vrijeme i prostor, koja nam prepričava kako su to stvari izgledale u Bosni i Hercegovini u protekla dva stoljeća, kakav je način života bio kroz epohe i šta je to što je određivalo misao i egzistenciju “običnog” čovjeka u svim periodima istorije naše zemlje, počevši od imigracija još iz austrougarskog perioda i tadašnjih prilika u srednjoj Bosni, preko dokumentovane ispovijesti vladavine NDH, pa do ere socijalizma i komunističkog uređenja, do posljednjeg rata i bahatosti etnonacionalističke surove politike. Dakle, riječ je o sjećanjima kojima se malo ko može pohvaliti.Kroz sve ove epohe, autor se nalazi u narativnom labirintu vremena kao aktivni protagonista i učesnik, zalažući se da odoli jednostranoj politici, nepravdi, i ostane vjeran sebi i svojoj glavnoj životnoj misiji: humanosti i borbi za bolje sutra. Od bosonogog dječaka na livadi koji skuplja * Prof. dr. ing. Muhamed Zlatar, redovni profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta u Saraje-

vu

84

rasutu municiju partizana u Drugom svjetskom ratu, preko školarca koji dnevno pješači 15 kilometara i radnih akcija Titovih omladinaca, usput saznajemo i kako je nastajalo visoko obrazovanje u republikama bivše Jugoslavije, kako je rođen Tehnički fakultet u Sarajevu, kako je izgledalo studiranje na novooformljenim odsjecima, kakav je bio život porodičnog čovjeka koji završi fakultet u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, kako su izgledale političke prilike pred posljednji rat i rađanje etnonacionalizma, kako je bilo živjeti u samoći u opkoljenom Sarajevu, gdje niko nije bio siguran, što od granata i snajpera oko grada, što od naoružanih kriminalaca u gradu. Saznajemo i o formiranju nezavisne političke elite i angažmanu na međunarodnom nivou s ciljem očuvanja cjelovitog Sarajeva, i još dosta velikih i bitnih informacija, napisanih uz pratnju bezbroj sitnih, onih ljudskih anegdota, koje ipak najviše govore o humanosti koju autor predstavlja i za koju se zalaže. On je građanin koji doprinosi, koji vodi suživot i poštuje sugrađane, radi na obrazovanju, politički je aktivan i odan ljudskim ciljevima i jednakosti, i kakav je uzor jednog građana.Niko ne može predvidjeti budućnost, stvarnost često stavlja ispred nas iznenađenja koja ne možemo ni zamisliti (kao što to autor i opisuje proživljavajući svima iznenadni napredak tehnologije posljednjih 20 godina), ali reći da je ova knjiga štivo za mnoge nadolazeće generacije koja će im na jednostavan, intiman i potpuno ljudski način, bez književne ili bilo koje druge pretenzije, pričati u budućnosti još dugo vremena o prilikama i životu u Bosni i Hercegovini iz prve ruke, i reći da će to biti jedan od interesantnijih načina da se upoznaju sa historijskim prilikama i životom ove zemlje, sigurno je proročanstvo. I, što je najljepše od svega, završivši ovaj dio svoje biografije, Vlatko Doleček se nije zaustavio, već nastavlja da piše nova poglavlja, što svog bogatog života, što budućnosti visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine i tehnološkog napretka. Ovom knjigom nas podsjeća da ne smijemo nikada stati. I hvala mu zbog toga!

85

Sretko Jovanić*: Pravi čovjek

Poštovani kolega V. Doleček- Promašeni,ugodno sam iznenađen ovom Tvojom knjigom “Od đaka pješaka do akademika”, ne samo što me je podsjetila na moje studentske dane nego što je posebna po pisanju i sadržaju. Veličina Tebe kao ličnosti nije samo što si napisao toliko stručnih knjiga, nego što si se sastajao i dijelio mišljenja sa meni posebnim ljudima, kao što su akademik Ivan Supek, profesor Predrag Matvejević, književnik Radomir Konstantinović i mnogi drugi. Posebno me iznenađuješ što pamtiš toliki broj ljudi, studenata sa kojima si studirao, kao i studenata kojima si bio profesor i odličan pedagog. Vidim da si bio i političar, a drago mi je što se 90. godine nisi izgubio, ostao si onakav kakvog Te pamtim, kao pravog čovjeka i odličnog studenta te posebno strogog i pravog profesora. Pozdrav od tvog kolege Sretka Jovanića Opatija, 5. 10. 2015.

Jelena Doleček**: Impresivna širina i dubina delovanja

Dragi Vlatko,prvo želim da Vam se još jednom zahvalim na poslatoj knjizi, kao i profesoru Dušanu Goluboviću koji je knjigu doneo u Beograd. Moram priznati da me je Vaša autobiografija veoma iznenadila (pozitivno, naravno), jer sam shvatila da Vas zapravo ne poznajem.S obzirom na to da sam nedavno bila student, zamišljala sam Vas kao prosečnog univerzitetskog profesora, a Vi to nikako niste! Širina i dubina Vašeg delovanja je impresivna, baš kao što i sam naslov kaže, Od đaka pješaka do akademika. Ne može a da se ne zapita čovek odakle Vam tolika energija da tako temeljno i uspešno radite na toliko polja?!Najjači utisak na mene ostavilo je upravo Vaše obrazovanje, profesionalna karijera i naučnoistraživački rad. Moram da primetim da je u periodu

* Sretko Jovanić, dipl. ing. maš., kolega sa studija mašinstva u Sarajevu** Jelena Doleček, dipl. ecc., Beograd

86

Vašeg profesionalnog formiranja bilo mnogo više pravih intelektualaca nego što je to slučaj danas, tako da, posmatrano iz današnje perspective, mnogi bi mogli od Vas da uče.Naravno, posebno mi je bio zanimljiv deo koji se odnosi na korene porodice Doleček, s obzirom na to da smo prezimenjaci. Poznata mi je činjenica da je poreklo našeg prezimena češko, ali mi je interesantan detalj o dolasku na ove prostore Vaše bake i deke iz Ukrajine.Kuriozitet je da ste za vreme Vaših studija u Beogradu živeli u Zemunu (naselje Kalvarija), gde i ja danas živim, samo 5 minuta pešice od naselja Kalvarija.Greške u izgovaranju i pisanju našeg prezimena su mi vrlo dobro poznate, tako da sam se sa svim navedenim varijantama našeg prezimena susretala više puta i posebno sam oprezna prilikom izdavanja nekog dokumenta, kako ne bih kasnije imala glavobolju. Na stranu sve ovo, prezime nam je jedinstveno na ovim prostorima.Još jednom želim da Vam čestitam na ovako kapitalnom delu, imaće čime da se ponose Vaši unuci. Puno uspeha u daljem radu i sve najbolje želim Vama i Vašoj porodici.Srdačan pozdrav, Jelena Doleček

Taib Šarić*: Osvrt na izvanrednu knjigu

Sa zadovoljstvom sam pročitao autobiografsku knjigu “Od đaka pješaka do akademika” autora akademika Vlatka Dolečeka, ne samo zato što ga poznajem i što smo dobri prijatelji nego i zato što je lijepo napisana i što prikazuje jedan veoma bogat i uspješan život, kakvih je u našim uslovima vrlo malo. Ova knjiga me na trenutke podsjećala na Pupinovu autobiografiju “Od useljenika do izumitelja”, ali je Dolečekova zanimljivija. Čita se kao uzbudljiv roman.Profesor Doleček detaljno opisuje svoje djetinjstvo i đačke godine. Pješačenje i vozarenje od kuće do škole i nazad bilo je vrlo naporno. Da bi se upisao na fakulet u Sarajevu, trebalo je da prenoći na klupi u parku. Ali sve teškoće je stoički podnosio.

* Akademik prof. emeritus dr. sc. Taib Šarić, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Herce-govine

87

Studiranje i kasnije vojnikovanje donose mu nova znanja i iskustva i mnogo širi krug poznanika i prijatelja. Njegova nastavnička karijera, od asistenta do profesora emeritusa na matičnom, Mašinskom fakultetu u Sarajevu i na više drugih fakulteta u Sarajevu i van Sarajeva, predstavlja veoma plodno razdoblje Dolečekovih pedagoških, naučnih i stručnih aktivnosti. Učestvovao je u obrazovanju više hiljada diplomiranih inženjera, zatim i velikog broja magistara i doktora nauka. U isto vrijeme razvio je vrlo plodan istraživački i stručni rad, saradnju sa velikim brojem drugih istraživača i institucija. Kao rezultat tog rada objavio je više stotina naučnih i stručnih radova i značajan broj knjiga. Naročito se ističu njegove knjige Vibracije, Robotika, Roboti u industriji i Servisni roboti.Osim ogromnog doprinosa u struci i nauci, profesor Doleček je bio vrlo aktivan i u raznim društvenim i stručnim udruženjima. Bio je predsjednik Društva za mehaniku BiH, predsjednik Raketnog društva BiH, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 itd., zatim poslanik u Saveznoj skupštini Jugoslavije i na još niz drugih funkcija. Svugdje je ulagao veoma veliki napor i znanje da te poslove obavi uspješno.Za svoj veoma veliki doprinos nauci, profesor Vlatko Doleček je izabran za dopisnog, pa zatim i redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u kojoj je izabran i za sekretara Odjeljenja tehničkih nauka. Dobio je i niz drugih visokih društvenih priznanja.U knjizi je opisan i Dolečekov porodični život, zatim posebno vrlo teške ratne godine (1992–95), kada je i u najtežim uslovima obavljao svoje poslove profesora.Da bi došao do velikih uspjeha, kolega Doleček se susretao i sa brojnim teškoćama, ali ga one nisu pokolebale. Do uspjeha je došao kroz trnje – per aspera ad astra (kroz trnje do zvijezda – Virgil). I danas, poslije završetka službene karijere, on je aktivan. Zadovoljstvo ga je imati u svojoj sredini, a privilegija je imati ga za prijatelja. Za ogroman Dolečekov uspjeh u nauci, struci i društvenim aktivnostima, ja bih ovdje citirao samo polovinu poznate Njegoševe izreke “...imao se rašta i roditi.”Za publikovanje ove vrijedne knjige treba zahvaliti i izdavaču Udruženju Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu i njegovom izvršnom direktoru i velikom humanisti Jovanu Divjaku.

88

Vučeta Petrić*: Sjećanje na Gimnaziju u Doboju

Dragi druže Vlatko,kada sam saznao za promociju Tvoje knjige, veoma sam se obradovao. Posebno me raduje što će to biti relativno blizu mjesta moga življenja. Štaviše, pomišljam i o svom prisustvu. Rado se sjećam lijepih dana provedenih u Dobojskoj gimnaziji, veoma dobro organiziranoj, kojom je rukovodio dobar pedagog, direktor i profesor Muhidin Ćatić, čije ime ne smije biti zaboravljeno u istoriji gimnazije.Na moju sreću, i meni je pružena mogućnost da iz najzabačenijeg kraja Crne Gore budem đak gimnazije u Doboju. To je bilo jedino moguće tada u nezaboravnoj Jugoslaviji, koja je omogućavala takvo školovanje i najsiromašnijim učenicima. To može da bude samo u naprednim i demokratskim državama koje znaju šta znači napredno školstvo. Jedno odjeljenje naše gimnazije, a bilo ih je više, dalo je dvije značajne ličnosti, Vlatka Dolečeka i Feliksa Pašića, koji, nažalost, nije među živima. Vlatko Doleček bio je opredijeljen još u gimnaziji za tehničke nauke, a Feliks Pašić za književnost i žurnalistiku. Vlatko me opčinjavao svojom lakoćom kako je učio i predmete za koje nije pokazivao posebni interes kao za matematiku.Profesor matematike Dragoljub Marković sugerirao je Vlatku da pomogne drugovima koji slabije znaju. Vlatko je nesebično to radio, nevjerojatno uspješno i jednostavno. Za mene, do susreta i pomoći od strane mog druga Vlatka, matematika je bila bauk.Kad smo završili gimnaziju, mnogi od nas razmišljali su šta će studirati. Vlatko nije imao tu dilemu, znao je svoj put, put ka tehničkim naukama, kojima će dati značajan doprinos, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u cijelom regionu bivše Jugoslavije. Dokaz za to je i ova njegova knjiga.Vlatko, želim Ti još godina rada i uspjeha! Puno pozdrava od tvog školskog druga, Vučete Petrića. Tivat, Crna Gora, 15. 10. 2015.

* Vučeta Petrić, dipl. ecc., gimnazijski drug

89

Milka Stojanović*: Knjiga čestitog čovjeka humaniste

Vrijednost ove, dobre i korisne knjige je u tome što će čitaoci imati priliku da upoznaju mnoge značajne ljude, Vlatkove prijatelje, poznanike i saradnike. Saznaće čitaoci mnoge događaje, istine i neistine, prilike i neprilike iz nesrećnog vremena-nevremena našeg bosanskog tamnog vilajeta u periodu od 1991. pa sve do 2014. kada je knjiga ugledala svjetlost dana. Od kako raskopaše naše toplo gnijezdo Jugoslaviju, nađosmo se u nacionalističko-šovinističkim torovima gdje nas “čuvaju” kauboji učeći nas svojoj demono-kratiji.Na stranicama ove lijepe knjige-biografije, jednog čestitog čovjeka humaniste, pedagoga, naučnika, erudite, čitalac će prošetati kroz vrijeme dugo 80-ak godina. Saznaćemo ponešto o vremenu s početka 20-og vijeka, kada se preci Vlatka Dolečeka doseliše u našu Bosnu. Virnućemo radoznalo u događaje koji su okarakterisali to vrijeme, da bismo nekako, sa žalošću i nostalgijom, brzo prelistali, preskočili rajsko življenje u decenijama od 1945. do 1992. godine.Na stranicama knjige pratimo glavnog junaka Dolečeka gdje se sa grupom intelektualaca sa univerziteta i predstavnicima nekih nevladinih organizacija nađe u Briselu u sjedištu NATO-a. Tu su, kako kaže Doleček, učestvovali u razgovorima o misiji ovog vojnog saveza i njegovoj ulozi o uspostavljanju mira u BiH. Tom prilikom, između ostalog, rečeno je da je BiH bila pozornica mnogih premijera za NATO, a odluka koja je donesena kao odgovor na događaje u našoj zemlji, pomogla je da se uobliči evolucija Saveza i razvoju njegove sposobnosti. Upravo su kriza i rat omogućili bližu saradanju NATO-a sa Ujedinjenim nacijama te angažovanje u podršci provođenju mirovnog sporazuma. NATO je, kao jedina organizacija koja u svakom trenutku raspolaže silom, bio jedini partner posrnuloj UN misiji u BiH. Svojim instrumentom sile, NATO nije ostvario mir, nego je, svrstajući se na stranu jednih i pomoći jednoj strani, doveo do balansa i situacije u kojoj su pregovori bili jedino rješenje.Napisah, na početku ovog prikaza, kako ćemo, dok knjigu budemo čitali, pročitati štošta pametno i poučno od Vlatkovih prijatelja, poznatih i značajnih ljudi sa naših jugoslovenskih prostora. 1999. godine prilikom * Milka Stojanović, profesorica jezika i književnosti

90

razgovora sa akademikom Ivanom Supekom, fizičarem i filozofom, Vlatko Doleček ga je upitao kako sa svojih više od 9 decenija života ima takvu intelektualnu kondiciju da može puna dva sata, bez prestanka, govoriti o nekoj veoma važnoj temi. Ovdje je Supek, prilikom prijema za počasnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, govorio o važnim temama, od Vernera Hajzenberga i kvantne mehanike, preko Alberta Ajnštajna, Rasela, Krleže, Josipa Broza, do nekih ličnosti današnjice.Akademik Supek je odgovorio da su za vitalnost njegovog tijela i uma presudna tri faktora: “Prvo što nikada nisam imao materijalnih problema. Drugo, sve što sam u životu pametno uradio uradio sam prije podne, a popodne sam ostavio za sebe. Treće, uvijek poslije dobrog ručka popijem samo jednu čašu crnog vina.” Glavni junak knjige o kojoj pišem rekao je da nije kompetentan da bilo šta kaže o razlozima akademika Supeka, za vitalnost njegovog tijela i uma, osim toga što je Supek rekao da je aspirin, po njegovom mišljenju, jedini lijek koji je do sada čovjek izmislio, a čija dugotrajna upotreba ne izaziva nikakve dugotrajne posljedice. Supek je rekao da u crnom vinu ima najmanje 50% sastojaka koji se nalaze u aspirinu.Rekoh na početku da će se čitalac, u knjizi, sresti sa Dolečekovim prijateljima i poznanicima, značajnim i poznatim ličnostima, saznati ponešto o njima i od njih: poznatog i cijenjenog bh. književnika Izeta-Kiku Sarajlića, Seada-Seju Fetahagića; srbijanskog akademika inženjera i umjetnika Bogdana Bogdanovića koji je, kao graditelj, širom Jugoslavije izgradio čak 20 velikih i po svojevrsnoj ljepoti prepoznatljivh i impoznantnih memorijalnih spomenika. Doleček nas je podsjetio i na poznatog akademika, književnika i filozofa Radomira Konstantinovića (poznata i značajna knjiga “Filosofija palanke”), za kojeg Doleček kaže da je imao smisao da sa malo izgovorenih riječi kaže mnogo, što je osobina samo velikih ljudi.A ja knjigu od srca preporučujem čitaocima da se podsjete ili upoznaju nekoliko velikih ljudi sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

91

Emira Pašić-Dizdar*: Život pun borbe i dokazivanja

Nisam bila iznenađena kada mi je jednog dana Vlatko Doleček, moj kolega s prve godine studija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, rekao da piše autobiografiju. Zašto? Poznavala sam njegov životni put koji je oblikovan dinamikom, pun borbe i dokazivanja, a naravno, na kraju svega i uspješnosti. Ali, ipak me nešto drugo oduševilo u toj istinitosti i preciznosti s kojom je opisao pojedine faze svoga i naših života, života njegovih prijatelja i poznanika.Fascinirala su me njegova sjećanja na momente, za nekoga nevažne, ali po mome mišljenju jako bitne. Jer, upoznala sam mali broj osoba koje bi danas mogle imenom i prezimenom navesti kolege s kojima su učili na prvoj godini studija.Prije ravno pedeset godina Vlatko me oduševljavao svojom memorijom. Naime, takmičili smo se u toj našoj grupi ko će bolje zapamtiti i ponoviti lekciju iz netom odslušanog predavanja. On je bio brži i kompletniji od mene i ostalih. Ja sam bila jedina ženska osoba na prvoj godini, prve generacije mašinaca, pa sam se trudila da budem što pametnija. Naš najdraži kolega Zdravko Mijatović-Mijat, koga Vlatko pominje kao svog najboljeg prijatelja i s kim je prešao na studije u Beograd, bio je veoma nadaren za slobodno crtanje i, naravno, nacrtnu geometriju. Pomagao je nama gimnazijalcima, bio je veliki drugar, šarmer i odličan privrednik.Sve slobodno vrijeme provodili smo na Fakultetu u tadašnjoj zgradi-crkvici u ulici Maršala Tita 54. To je bio temelj našeg prijateljstva.Ono se naročito učvrstilo u ratnim danima od 1992. do 1996. godine, kada smo sarađivali u “ATC-u” (Centar naprednih tehnologija), čiji su osnivači bili prof. dr. Vlatko Doleček i prof. dr. Ivan Filipović. Obrađivali smo razne teme iz oblasti tehnologije, privrede i tako sačuvali “zdrav razum”, kako smo često znali reći.Zahvaljujem se akademiku Vlatku Dolečeku što je u dva navrata spomenuo moju dragu drugaricu i prijateljicu iz gimnazijskih dana i prvih godina studija, mr. Ninu Terzić-Solovjev, dipl. ing. građ.

* Emira Pašić-Dizdar, dipl. ing. maš. generacijska koleginica sa studija Mašinstva u Sarajevu.

92

Pored toga, Vlatko je neumorno radio na obrazovanju studenata na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Ljubav prema Sarajevu i svojim studentima naročito je ispoljio u tim ratnim danima. Bio je mentor mnogim studentima koji su diplomirali iz oscilacije i robotike, koja je do tada bila nepoznat predmet i za koju je bilo veoma teško nabaviti literaturu u opkoljenom Sarajevu. On se potrudio da svima onima koji su pristupili obradi diplomskih radova iz oblasti robotike obezbijedi svu potrebnu literaturu i da im da smjernice za izradu diplomskih radova.Ovo dobro poznajem, jer je i moja kćerka Veada tih ratnih dana odbranila svoj diplomski rad iz oblasti kinematike industrijskih robota kod profesora Vlatka Dolečeka. Sada ona živi sa porodicom u USA, Dallas i radi kao mašinski inženjer u jednoj konsultantskoj firmi iz oblasti petrohemije. Ovo govorim iz razloga jer mnogi osporavaju sticanje diploma na fakultetima u toku rata. Možda su profesori u toku rata bili malo popustljiviji, ali su ipak osposobili tu našu djecu da mogu ravnopravno da se uključe u poslove za koje su se školovali, i to ne samo u poslove u BiH nego i u Engleskoj, Holandiji, USA, Australiji itd. Sarajevo, 31. 10. 2015.

Zijad Bešlagić*: Knjiga – putokaz za druge

Pisati o đaku, o pješaku, o čemu autor knjige “Od đaka pješaka do akademika” piše, o svojima najbližim, sa podsjećanjem na emotivna preživljavanja koja su se desila u dosta dugom periodu življenja, iziskuje stanovito saosjećanje, naročito nas koji smo po mnogo čemu bliski sa autorom, bar zbog puta koji smo prošli i geografskog područja kojim smo hodili. Imam da podsjetim na najmanje četiri zapažanja kada je u pitanju ova knjiga. Prvi je nešto što nas zajednički veže, drugo, što je napisano u vezi s njegovim prosvjetno-pedagoškim radom i njegovim odnosom prema studentima, treće je svrstavanje ovog djela u određeni književni opus, a * Zijad Bešlagić, prof. dr. sc., završio je osnovno i gimnazijsko obrazovanje u Doboju, Medicins-

ki fakultet u Beogradu 1967. godine, a postdiplomske studije u Sarajevu. Magistrirao je u Sa-rajevu, doktorirao na Univerzitetu u Tuzli, gdje je stekao trajno zvanje redovnog profesora za područje javnog zdravstva.

93

četvrto je potvrda njegove pedantnosti u očuvanju lične dokumentacije, kao i dokumenata koji su istorijska podloga vrijedna pažnje. Prvo želim da podsjetim na našu vezu kao učenika gimnazije u Doboju, u koju sam ušao kada je autor iz nje izašao kao maturant. Bilo je to vrijeme kada se ta škola jako cijenila, kada su u njoj radili vrsni profesori koji su snagom znanja, pedagoškim pristupom i uputama koje smo dobivali, trajno opredijelili i naše pravce djelovanja za budućnost. Sva imena koja su navedena u knjizi naših profesora iz Dobojske gimnazije, ali i neka druga koja nisu navedena, zaslužuju trajno poštovanje i podsjećanje da i nas dvojica i mnogi drugi dostižemo svoj napredak i njihovim zaslugama. Tako treba cijeniti ulog starijih koji su učestvovali u kreiranju naše budućnosti, što u današnje vrijeme nije slučaj sa mlađim generacijama.Druga impresija je ono što je akademik Doleček pokazao prema svojim učenicima, studentima, saradnicima i drugima koji su sa njim sarađivali i doprinos koji je dao u njihovoj edukaciji, obrazovanju i napredovanju u struci i nauci. Taj dio je autor sigurno skromnije pokazao nego što je ustvari učinio, ali značajno je sa koliko želje, ljubavi, odanosti i pravilnog stručnog pristupa je radio na podizanju mlađih kadrova i usmjeravanju njihove perspektive ka bogaćenju u struci u kojoj se tako uspješno i sam obreo. Ono što me posebno impresioniralo, to je pedantnost u čuvanju lične dokumentacije, što je treći razlog i moje zapažanje, a koja mu je poslužila da tačno obuhvati sve segmente svoga života koji je bio obogaćen stručnim, naučnim, društvenopolitičkim, porodičnim, ličnim, istraživačkim i drugim bogatstvima, što za nas većinu nije osobina te nam za mnoge stvari, pa i za pisanje ovakvih djela, upravo to nedostaje, a može da posluži kao dobar primjer. Mnogi će se odlučiti za svrstavanje ove knjige u autobiografska djela, međutim, ja bih dodao da treba dodati i određenu istorijsku komponentu, pošto će se neki sadržaji moći izravno koristiti i za potvrdu nekih istorijskih fakata, jer postoji solidna bibliografska i dokumentaciona građa za mnoga poglavlja koja su u knjizi opisana, što je četvrta impresija i značaj za ocjenu ovog djela. Ispunjen sam zadovoljstvom što sam sjedio u istim klupama Dobojske gimnazije u kojima je sjedio akademik Doleček, trčao po istim hodnicima i terenima, crpio znanje i kulturu od istih profesora i ponio nešto što će

94

nas obojicu usmjeriti do vrhunskog obrazovanja, akademika Dolečeka u tehničkim, mene u medicinskim naukama. Ali, nas je povezala i u ovim vremenima želja da zajednički pišemo monografiju o Doboju, mjestu koje je jedno vrijeme bilo mjesto zajedničkog življenja i mjesto zajedničkih uspomena. Držim da je djelo “Od đaka pješaka do akademika” vrijedno pažnje najmanje zbog ova četiri fakta koje sam naveo, a sve to upućuje na suptilniju procjenu svakog poglavlja, crpeći iz toga benefit koji može biti putokaz za druge koji se odluče za sličan poduhvat.

Relja V. Jovanović*: Široka duša, veliki čovjek, profesorčina!

Dragi i veoma poštovani Vlatko,uz veliku zahvalu da si mi posvetio Tvoju autobiografiju, dopala mi je čast da si izrazio želju da o ovom tvom životopisu dam i svoje mišljenje, bolje reći – kolegijalan i prijateljski osvrt. Sad, stavljen sam pred prijatne muke, da dam osvrt na biografiju čoveka koga znam preko 57 godina, možda i bolje od mnogih ljudi, posebno sa aspekta naših širih profesija i užih stručnih specijalizacija. Jasno, rado sam upio saznanja o životopisu Dolečekâ, od Žitomira do “predsela” Foča kod Johovca (a ovog kod Doboja!), kao i “niza selidbi” – Gračanica, Brčko, Zvornik... Ovo, opet, zato što je veoma sličan put moj i put moje porodice, ali to ostaje za naše razgovore. Dragi Vlatko, ideja da ovu knjigu napišeš, izneseš činjenice s dokumentacionom potporom, daš intimno mišljenje o nekim ljudima i postupcima, kao i pohvale brojnim ljudima koji su Ti prijatelji ili učitelji do najvišeg nivoa nauke, pokazuje Tvoju, meni dobro poznatu autohtonost mišljenja... Hoću da naglasim da si u životu bio i ostao – široka duša. Autobiografija Ti je divna, zanimljiva; bolje reći – impresivna, a ja bih, dajući sebi to za pravo, da kažem: bio si i ostao veliki čovek, koji se borio sa brojnim teškoćama u životu, a u nauci i nastavi nisi bio profesor, već PROFESORČINA, narodski rečeno. A u tom životnom “kalamburu” ja sam sretan što imam, dok smo živi, takvog kolegu, koji mi je, bar po mom shvatanju, prijatelj.

* Prof. emeritus dr. sc. Relja V. Jovanović, profesor Saobraćajnog fakultet Univerziteta u Saraje-vu i Mašinskog fakuteta Univerziteta Istočno Sarajevo

95

Uzor si dokle može stići čovek natprosečnog talenta, kada pravilno odabere posao kojim će se baviti i tome pridoda veliki i pošten rad. Želim Ti zdrav i dug život, uz visoko uvažavanje.

Ljubomir Berberović*: Altruistički intonirana autobiografija

O knjizi Vlatka Dolečeka “Od đaka pješaka do akademika” – ukratko izložen opšti dojam jednog čitaoca.

U svojim svojevrsnim memoarima Vlatko Doleček direktno prikazuje vlastite doživljaje i iznosi popratne primjedbe, sa očiglednom ambicijom da u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava (naročito) podmukle zamke cenzure samodopadanja. Rekao bih da mu to dobro polazi za rukom, ali o tome u krajnjoj liniji može presuđivati samo svaki pripadnik čitalačke publike za sebe, a prije svega sam pisac, tj. hroničar koji se publici obraća. Mislim da akademik Doleček može biti zadovoljan u tom osjetljivom smislu.Čini mi se da knjiga predstavlja malo neobičan, a svakako rijedak primjer altruistički intonirane autobiografije. Stiče se dojam da Vlatko Doleček nije pisao da bude on zapamćen kao bilježnik i/ili autor, nego da bi svoju sredinu, koliko je moguće, u cjelini čuvao od zaborava.Velika je vrlina Dolečekovog spisa što pruža zavidno zanimljiv i jednostavan tekst, bez nekih suvišnih riječi i ukrasa. Njegove priče teku glatko i zvuče ubjedljivo. Ipak, najveća i nesumnjiva vrijednost Dolečekovog autobiografskog poduhvata sastoji se u stalno prisutnom, jasno iskrenom i poštenom naporu autora da svoja svjedočenja o prošlosti, o samom sebi i o vlastitim iskustvima prenosi uz minimum neizbježne književne subjektivnosti.

* Akademik Ljubomir Berberović, profesor emeritus Prirodno-matematičkog fakulteta Univer-ziteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

96

Irma Grebović*: Uporan i nezaustavljiv pješak

Ima danas mnoštvo đaka pješaka. Njihov put je dug i težak. Koraci koje mogu izbrojati na putu od kuće do škole godinama postaju koraci koje broje na putu od učenika do studenta i najzad, samo neki izbroje svoje korake na putu od učenika do akademika. Baš takav pješak, uporan i nezaustavljiv, posve predan svome poslu, jest akademik Vlatko Doleček. Ne mogu svi uspjeti i preći toliki put, ne posustati na mnoštvu prepreka koje život donosi. Krenuo je akademik Doleček sa svojih osam godina na put svog obrazovanja, nastavio ga i naposlijetku obilježio objavivši knjigu “Od đaka pješaka do akademika”. Stavljajući akcenat na period svog obrazovanja, opisao je i sve što je imalo veze s njim u svakom trenutku njegovog novog uspjeha ili razočarenja. Sam naslov knjige, kao jaka pozicija teksta, ukazuje čitateljima na to da će čitajući ovo djelo poći na put s akademikom Dolečekom kroz njegovo obrazovanje. Posebnu vrijednost napisanoj autobiografiji daje i to što pisac svaku osobu koju spomene imenuje, pa to nisu neki ljudi, oni su stvarni, imaju svoj identitet i važnost u životu akademika. Neki su ostavili snažan i lijep utisak, a neki manje lijep i manje snažan utisak. Napisavši knjigu akademik je zaista potvrdio da se pamti ono što je zapisano (Doleček, 12). Njegova sjećanja prožeta su ponekad dozom humora i zapisano je mnoštvo anegdota, a u tim redovima zapisani su i teški, ratni dani u kojima je akademik i dalje ostajao profesor i borio se za obrazovanje. Pamti se zapisano, ali isto tako, ovo što je zapisano u autobiografiji akademika Dolečeka je primjer, dokaz da se izreka mogu, želim i hoću ostvari tek onda kada osoba sigurna u svoje znanje s mnoštvom volje i želje uspije preći daleki i trnoviti put u obrazovanju. Akademik Doleček napisavši svoju autobiografiju ostavlja poruku generacijama koje kreću na put kojim je on sigurno koračao. Na svom putu će uspjeti samo oni koji to istinski žele!

* Mr. Irma Grebović, profesorica jezika i književnosti

97

Amela Subašić*: Borba i učenje kroz život

Poštovani,pročitala sam Vašu knjigu “Od đaka pješaka do akademika”, malo je potrajalo zbog nedostatka vremena, ali uspjela sam. Želim da Vam se zahvalim na ovoj knjizi zbog toga što je navela mene na razmišljanje i gledanje na život i u drugom pravcu. Kada sam počela da čitam knjigu pomislih: “Bio je nestašno dijete, baš kao i ja.” Poslije toga pomislih: “Evo, bio je i učenik kao i ja – s tim da je meni škola bila blizu.” Poslije vidim da ste se Vi sve vrijeme borili kroz život, učili, napredovali i stekli zvanje AKADEMIK, čemu se ja divim i velika mi je čast što sam Vas upoznala. Pored toga, svoje stečeno znanje nesebično ste prenosili na druge. Najzanimljiviji dijelovi u knjizi su mi iz ratnih dešavanja, mogu reći da Vas je sreća dosta poslužila. Definitivno su za pohvalu sva priznanja koja ste dobili i za koja ste bili imenovani, aktivnosti, predsjednik komisije, dekan, svi ti projekti, knjige, redovni član Akademije nauka i umjetnosti… Sve to je nešto čime se čovjek može pohvaliti i biti ponosan na sebe. Smatram da kada čovjek svom sinu dadne ime po nekome, da je to velika čast i malo ko se tim može pohvaliti i doživjeti taj gest. Knjiga je vrlo poučna, zanimljiva i puna vaših životnih detalja, bila mi je čast i zadovoljstvo pročitati je.Lijep pozdrav, Amela

Pejo Krnjić**: Sjećanje na poduke iz matematiuke

Dragi Vlatko, pročitao sam Vašu knjigu veoma pažljivo i sa posebnim zanimanjem. Imao sam sreću da sam živio u Johovcu odakle sam vozom (ćirom) putovao u Gimnaziju u Doboj, zajedno sa Vašom sestrom Vlastom. Mislio sam da mnogo znam o Vašem životnom, a naročito radnom putu, ali nakon pročitane knjige vidim da sam znao malo ili skoro nimalo.

* Amela Subašić, dipl. ing. maš., istraživač** Pejo Krnjić, diplomirani pravnik, komšija iz Johovca kod Doboja

98

Stanovali ste u kući Joze Stojanca, mog pokojnog punca, ali ono što je meni ostalo u sjećanju bilo je podučavanje matematike mene i vaše sestre Vlaste. Ja sam Vas doživljavao u to vrijeme kao neko neobjašnjivo stvorenje, kome su podarene nadljudske vrijednosti. Dali biste nam zadatak iz zbirke, razmislili oko minute te nam dali koji rezultat treba da dobijemo. Nakon oko 20-30 minuta našeg rješavanja zadatka, ako nismo dobili taj rezultat, vraćali biste nam rješenje, da ponovo radimo, pošto smo napravili grešku, uočili smo je i dobili pravi rezultat, kakav je morao biti.To su bili gimnazijski dani, koji su u susretu sa Vama ostali upečatljivi i nama uvijek neshvaćeni. Ali uvijek sam se pitao, u vrijeme rata na ovim prostorima, zašto su šutjeli profesori, akademici i ostala inteligencija u ovoj zemlji. Ova knjiga “Od đaka pješaka do akademika” mi je dala odgovor, koji nisam nigdje mogao dobiti.Čitajući knjigu, vidi se kompletan Vaš angažman, kako u profesorskom, naučnom, tako i društvenom životu – tek sada sam vidio da je Vaš rad i odnos prema događajima bio na nivou Vašeg cjelokupnog rada i razmišljanja. Pokušavali ste, ostajući u opkoljenom Sarajevu, da utičete na tok događanja, u čemu ste i uspjeli (u najmanju ruku dati svoj veliki doprinos), a naročito u Krugu 99, uvažavajući i ostale projekte. Dokazali ste da se može djelovati uspješno i na edukativnom, naučnom i političkom polju te natjerali i one koji Vam nisu dorasli (a smatrali da jesu) da moraju priznati da ste u svemu bili u pravu. Ne razumijem se u Vaš stručni rad, ali se kroz knjigu vidi Vaš napor, teškoće i problemi, da utičete (više nego što ste i mislili) na tokove normalizacije života na ovim prostorima, koje mnogi nisu shvaćali. Zato sam posebno sretan, što sam živio u vrijeme kada ste i Vi stasavali, razvijali se i dostigli najveći broj ciljeva koje ste zacrtali.Žao mi je što svi oni koji su Vas cijenili, živjeli sa Vama i poštovali Vas (među kojima i moj punac Jozo Stojanac), nisu doživjeli da pročitaju knjigu “Od đaka pješaka do akademika” preko koje bi Vas još i više upoznali i voljeli. Sami ste rekli da niste umirovljenik, nego penzioner, pa zato Vam, dragi prijatelju, želim još velikih ostvarenja i dug plodni život. Srdačan pozdrav!

99

Branko Grizelj*: Veliki čovjek i poznati znanstvenik

Poštovani akademiče, profesore emeritus dr. sc. Vlatko Doleček, zahvaljujem se na “životopisu” koji sam dobio prije par dana.

Akademika Vlatka Dolečeka, redovitog profesora, upoznao sam kao student treće godine Mašinskog fakulteta u Sarajevu 1963. godine, kada je kao mladi diplomirani inženjer došao za asistenta. Bio sam prva generacija kojima je održao vježbe iz oscilacija kod prof. dr. sc. Ljubodraga Radosavljevića, koji je u to vrijeme zajedno sa svojom suprugom Kosarom Jojić-Radosavljević predavao mehaniku. Već na samom početku svoga rada kao mladi znanstvenik pokazuje ozbiljnost, marljivost, pedantnost i susretljivost. Za vježbe se pripremao i prenosio znanje studentima na za njih jednostavan, razumljiv i prihvatljiv način. 22. 12. 1965. godine diplomirao sam na Mašinskom fakultetu i napustio Sarajevo. No, profesori koji su mi predavali (od asistenta do redovitog profesora) ostali su mi u lijepom sjećanju i na njih sam ponosan. Pratio sam njihove radove na kongresima, člancima objavljenim u časopisima. Među njima, posebno je na mene ostavio lijep utisak i Vlatko Doleček, sada akademik i profesor emeritus. Kada god bih došao u Sarajevo, obilazio sam Mašinski fakultet i raspitivao se o svojim profesorima. Među njima posebno mjesto ima Vlatko Doleček. Čast mi je što sam mu danas kolega i prijatelj.Doleček je od mladog diplomiranog inženjera strojarstva sada postao akademik, profesor emeritus i poznati znanstvenik. Ostavio je upečatljiv trag znanstvenika i čovjeka ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu. Ovo pišem kao jedan od njegovih bivših studenata. On mi je danas kolega i prijatelj. Ovo posebno naglašavam, jer roditelje ne možemo birati, ali kolege i prijatelje da.Da je Vlatko Doleček veliki znanstvenik govore njegove knjige i radovi koje je objavio, a da je veliki čovjek i poznati znanstvenik govore stručnjaci iz tog područja.Ja sam jedan od onih 16.500 diplomiranih inženjera koji su bili studenti kod akademika Dolečeka, od kojih su neki postali uspješni privrednici,

* Profesor emeritus dr. sc. Branko Grizelj, red. prof. u trajnom zvanju, Sveučilište J. J. Stross-mayer u Osijeku, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

100

asistenti, doktori znanosti, sveučilišni profesori. Zasluge za to imaju svi profesori, a među njima i Vlatko Doleček. Bez rada, truda i upornosti, ništa se ne može postići. A sve to ima kolega Doleček. On je ne samo veliki znanstvenik nego i čovjek i otac, koji u svakom trenutku od sebe daje maksimum, ne vodeći računa o sebi. To potvrđuje i njegova kćer Lara, koja je napisala o svom tati iz dana kad je bila maturantica u Beogradu “dok su mnoge školske drugarice razmišljale kako da se obuku za matursko veče, ja sam znala da nemam za haljinu. Moj tata je, samoincijativno, znajući da čekam maturu, našao načina da mi pošalje pare za haljinu, iako on sam u Sarajevu nije imao što da jede.” Ljudi koji su bili u to vrijeme u Sarajevu znaju dobro što to piše njegova kćer Lara. I meni je to poznato, jer u to vrijeme živio mi je brat sa suprugom i dvoje djece u Sarajevu, koji su od gladi smršavili i do 20 kilograma. Dragi Vlatko, ispočetka bili ste mi blizu i daleko. Blizu kao znanstvenik i asistent, a daleko kao kolega i prijatelj. S vremenom se to promijenilo pa ste mi postali blizu i blizak. Blizu kao profesor, a blizak kao kolega i prijatelj. Ostati čovjek i tata, a biti veliki poznati znanstvenik, to uspiju samo neki, a među njima je akademik professor emeritus Vlatko Doleček.Od srca čestitke na svemu što si postigao. Tvoj Branko Grizelj Slavonski Brod, 16. 12. 2015.

Ekrem Dupanović*: Takav je Vlatko Doleček

Kada sam nekoliko mjeseci prije rata (ovog posljednjeg) pokrenuo Business Magazine, konsultovao sam mnoge prijatelje da me posavjetuju koji bi mi ljudi u Bosni i Hercegovini mogli biti kredibilni izvori strateških informacija o društvenom i tehnološkom razvoju BiH. Jedan od njih mi je kazao: “Idi na Crni vrh, u Unisov institut, upoznaj direktora Vlatka Dolečeka i riješio si sve svoje probleme.” Tako sam upoznao Vlatka. Sreli smo se dva puta prije nego je izbio rat. Meni su i ta dva razgovora sa Vlatkom bila otkrovenje. Govorio mi je o najozbiljnijim stvarima tako jednostavnim jezikom da sam razumio i nešto o čemu do tada nisam nikada razmišljao.Naš je sljedeći kontakt bio faksom. Dio rata proveo sam sa porodicom * Ekrem Dupanović, izdavač i glavni urednik Media Marketinga

101

u Ljubljani, odakle sam nastavio izdavati Business Magazine. Vlatko mi je poslao Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu i zamolio me da u Ljubljani organizujem njeno potpisivanje među prijateljima Bosne i Hercegovine. Učinio sam to sa osjećanjem časti i ponosa. Deklaraciju je prvi potpisao slovenski predsjednik Milan Kučan, a nakon toga još stotinjak istaknutih ličnosti javnog, kulturnog i društvenog života Slovenije.Prije dva mjeseca poklonio mi je sa posvetom svoju knjigu “Od đaka pješaka do Akademika”. Obradovan ovako lijepim (i vrijednim) poklonom, odmah sam prionuo na čitanje. Kada me je zamolio da napišem par rečenica o knjizi, odugovlačio sam, bojeći se da ne upadnem u zamku prepričavanja knjige. Jer, kako o tolikoj knjizi (gotovo 500 stranica) napisati dvadesetak rečenica? Ja to ne znam. Nalazio sam inspiraciju na mnogim mjestima, pa čak i u onim dijelovima knjige u kojima Vlatko piše o svojim dječačkim danima. Toliko jednostavno, a tako inspirirajuće. Vlatko Doleček je vjerni svjedok jednog vremena. Svi se mi rađamo isti, samo neko u životu uspije, a neko proživi prosječan život o kojem se nema šta kazati. Vlatko je uspio zato što je htio. Nije Vlatko Doleček nikakav vanzemaljac obdaren natprirodnim sposobnostima, da je od đaka pješaka dogurao do uvaženog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. On se nikada nije slagao s prosjekom. Nije to dozvoljavao ni generacijama svojih studenata na Mašinskom fakultetu. Kako onda ne prepričati knjigu u kojoj je sve tako jednostavno, u kojoj je opisan jedan život ispunjen svim onim što nas svakodnevno okružuje. Nekidan sam pročitao rezultate istraživanja koje je Stanford University provodio sedam godina. Tema je bila: Šta najviše čovjeka u životu čini sretnim. Odgovor – međuljudski odnosi, dakle prijatelji. Odmah mi je na pamet pala rečenica iz Vlatkove knjige u kojoj kaže da sebe svrstava u ratne profitere zato što je u ratu upoznao ljude koji mu danas mnogo znače u životu. Ono za šta je umnim glavama Stanforda trebalo sedam godina, Vlatko je strpao u jednu rečenicu.Takav je Vlatko Doleček!

102

Isak Karabegović*: Dugogodišnja saradnja

Čitajući knjigu “Od đaka pješaka do akademka”, autora akademika Vlatka Dolečeka, divio sam se koju memoriju posjeduje akademik Vlatko Doleček (ja ću ga dalje oslovljavati sa profesor, jer je on meni bio profesor i to je ostao do danas) sa 75 godina, da se sjeća svakog imena (kojih nije malo), svakog datuma i svakog detalja. Profesor Vlatko Doleček u knjizi izlaže hronologiju događaja od djetinjstva, prvih školskih dana, pa do danas, kada je postao akademik. Tu hronologiju događaja sa tačnim datumima, imenima učesnika, sa tačno opisanim događajima koji su besprijekorno detaljni, mislim da može napisati mali broj stručnjaka, odnosno samo oni koji imaju takvu memoriju da se sjećaju svega poslije toliko godina.U knjizi sam našao i svoje ime na više mjesta, gdje profesor Vlatko Doleček opisuje detalje i događaje u kojima smo skupa učestvovali, što ću ja pokušati da u ovom tekstu objasnim.Želio bih prvo da se podsjetim kako sam profesora Vlatka Dolečeka upoznao. Bio sam brucoš na Mašinskom fakultetu u Sarajevu 1974/1975. školske godine. Kao svaki brucoš, koji iz malog mjesta Bihaća dođe da studira u veliki grad kao što je Sarajevo, prvo počinje da upoznaje kolege koji su došli iz različitih gradova bivše Jugoslavije, sa različitim navikama i različitim ponašanjima. Dok se izvodi nastava i u toku pauza svi mi, sa 19 godina, analiziramo profesore koji nam predaju, od dolaska na čas, po načinu izvođenja nastave, kao i prema odnosu sa studentima. Moram reći da je bilo različitih profesora. Prilikom predavanja neki profesori su poznavali materiju, ali je nisu znali prenijeti nama studentima. Neki od profesora pri izvođenju nastave, kada bi zastali (pa valjda nisu znali šta ide dalje), uzeli bi papirić iz džepa, pogledali u njega, pa nastavili tamo gdje su stali da nam izlažu gradivo iz tog predmeta. Neki profesori bi čitali tako da smo morali pisati brzo i tada bi nas ruka zaboljela pišući diktat. Mislim da je to bilo iz tog razloga da ne stignemo ništa pitati profesora da nam objasni određene detalje iz tog predmeta. Jedan profesor je imao svoja predavanja napisana na karticama koje su služile za bušenje pri programiranju (tako je to nekad bilo, jer su se programi pisali u jeziku FORTRAN, a svaki red programa * Prof. dr. sc. Isak Karabegović, bivši rektor Univerziteta u Bihaću, osnivač i dugogodišnji dekan

Tehničkog fakulteta u Bihaću, generalni sekretar Društva za robotiku u Bosni i Hercegovini, moj nekadašnji student

103

morao se otkucati na bušene kartice da bi računar prepoznao program). Držao je kartice u ruci tako da se ne vide i sa njih nam diktirao da zapisujemo. Tako je prošao prvi zimski semestar 1974/1975. školske godine. Zatim smo upisali ljetni semestar i, sjećam se kao danas, bila je prva sedmica predavanja u februaru 1975. godine, a prvo predavanje iz predmeta Kinematika. U amfiteatar ulazi profesor koji ne nosi niti tašnu, niti knjigu, niti neka pomagala i predstavlja se: “Ja sam prof. Vlatko Doleček i držat ću vam predavanja iz kinematike, predavat ću vam tako da možete zapisati i možete u svako vrijeme da pitate što vam ne bude jasno.” Svaki naslov, svaku teoremu bi naglasio i ono što je bitno, sva izvođenja i crtanje slika izvodio je kredom na tabli. Tako su oni koji su pomno pratili predavanje mogli, tako ja mislim, odmah i da nauče bar 50% gradiva. Mi studenti smo ostali zapanjeni da profesor svaki detalj i sve i jednu lekciju ima memorisanu kao film na traci. Moram reći da je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu za vrijeme mog studiranja bilo malo takvih profesora, moglo ih se na prste jedne ruke izbrojati. Na kraju semestra organiziran je ispit na kojem su bili zadaci koji su se trebali riješiti i teorijska pitanja koja je trebalo izvesti. Moram reći da mi je bilo osvježenje učiti iz sveske koju sam nosio i u nju bilježio na predavanjima i vježbama, jer je to sve bilo jezgrovito objašnjeno (iako je bila objavljena knjiga iz kinematike koju je profesor napisao za taj kurs). Taj ispit položio sam “iz prve”. Sljedeće školske 1975/1976. godine kod profesora Vlatka Dolečeka imao sam predavanja iz predmeta Dinamika. Moja generacija je valjda imala sreću, jer nismo pratili klasična predavanja iz predmeta Dinamika, tj. da svake sedmice bude po jedno predavanje, nego nam je rečeno da se organizira na kraju školske godine “Ljetna škola iz dinamike”. Razlog je bio što je 400-500 studenata “zapelo” na dinamici, ne mogu da polože, pa je profesor Vlatko Doleček organizirao za njih i za nas “Ljetnu školu iz dinamike”. Tako smo po cijeli dan imali nastavu samo iz dinamike. Sa mnom su tu Ljetnu školu pohađale različite generacije studenata. Sjećam se jednog studenta koji je odslužio vojsku, pa došao na Ljetnu školu iz dinamike. Taj kolega danas radi u kompaniji Telecom u Sarajevu. Ljetnu školu je profesor organizirao da bi osvježio znanje i olakšao studentima koji do tada nisu položili taj predmet. Tokom Ljetne škole profesor Doleček predavao je svaki dan od 8-13 sati, (od ponedjeljka do petka), a poslije pauze za ručak sedam asistenata je s nama vježbalo

104

zadatke u manjim grupama. Ljetna škola za dinamiku trajala je četiri sedmice, a nakon dvije sedmice, kada smo prešli određeno gradivo, bio je ispit. Takođe je i na kraju škole organiziran ispit. Kada sada uporedim “bolonjski” način izvođenja nastave na našim univerzitetima, mogu slobodno da kažem da je profesor Vlatko Doleček počeo da primjenjuje “Bolonju” još te davne 1976. godine. Ispit sam u roku položio i sjećam se da sam dobio desetku. U četvrtoj godini studija, tačnije u osmom semestru, javio sam se profesoru Dolečeku da kod njega uzmem diplomski rad, kako bih do kraja godine mogao da ga završim i diplomiram. Profesor Vlatko Doleček je prihvatio moj prijedlog i predložio mi da radim diplomski rad iz predmeta dinamike (tema: “Određivanje aerodinamskih koeficijenata na krilo projektila pri kretanju kroz homogenu sredinu”), koji sam u roku uradio, odbranio i diplomirao. Poslije završenog fakulteta zaposlio sam se u Bihaću i upisao postdiplomske studije u Zagrebu. Kad sam to završio, otišao sam da prijavim doktorat na Mašinskom fakultetu u Beogradu, na Katedri za mehaniku. Moj cilj je bio da steknem obrazovanje i u Sarajevu, i u Zagrebu i u Beogradu, i to sam rekao šefu Katedre za mehaniku, prof. dr. sc. Lazaru Rusovu. On mi je savjetovao da doktorski rad prijavim u Sarajevu ili u Zagrebu na matičnom fakultetu (da ne bi neko rekao da bježim sa fakulteta na fakultet). Odlazim kod profesora Vlatka Dolečeka na Mašinski fakultet u Sarajevo, ispričam mu sve detaljno. Rekao mi je da je to najmanji problem, da možemo prijavu podnijeti za naredno Naučno-nastavno vijeće, što sam ja i učinio. Tako sam sa profesorom Vlatkom Dolečekom počeo da radim i surađujem na svojoj doktorskoj tezi. Nakon doktoriranja izabran sam za docenta na Mašinskom fakultetu u Zenici, gdje mi je profesor Vlatko Doleček bio u komisiji za izbor. Dolazi do rata u Jugoslaviji. U 1993. godini ja se nalazim u Njemačkoj i pokušavam da stupim u kontakt sa profesorom u Sarajevu, međutim, nisam mogao dobiti tu vezu. Jednog vikenda u Minhen dolazi profesor Sulejman Grozdanić. Bio sam prisutan na njegovom predavanju i pitao ga za akademika Vlatka Dolečeka. On mi je rekao da je živ i da se nalazi u stanu u Sarajevu. Zamolio sam ga da mu ponese nešto novaca, jer sam znao u kakvim teškim uslovima živi, što je on prihvatio i učinio. Akademik Vlatko Doleček u svojoj autobiografiji taj događaj detaljno objašnjava.

105

Po završetku “Oluje” u Hrvatskoj vratio sam se u Bihać sa željom da osnujem Mašinski fakultet. Dobio sam političku potporu i logistiku da mogu da putujem i tako prvi put 9. 9. 1995. godine, zajedno sa pukovnikom Armije BiH Asimom Koričićem, odlazim u opkoljeno Sarajevo (tako što iz Bihaća idemo na Plitvička jezera, zatim u Knin, pa preko Vran planine stižemo u Zenicu, a iz Zenice preko Kiseljaka i planine Igman, pa preko piste na aerodromu stigli smo u Sarajevo). Sarajevo je još bilo opkoljeno, a iz Bihaća smo putovali dva dana do Sarajeva. Po dolasku, smjestili smo se u hotel “Bosnia”. Zamolio sam pukovnika Asima Koričića, koji je skupa sa mnom učestvovao u osnivanju Mašinskog fakulteta u Bihaću, da zajedno odemo u stan kod profesora Vlatka Dolečeka, a pošto je on i njemu predavao na Vojnoj akademiji u Rajlovcu prije rata, rado je to prihvatio. Otišli smo u ulicu F. Ćurčića br. 3. Kako lift nije radio, popeli smo se pješke do profesorovog stana i pokucali na vrata. Već je bila noć, on je pitao ko je. Kad sam se predstavio, on nije mogao da vjeruje da sam to ja. Otvorio nam je vrata, na stolu je gorjela jedna mala svijeća, tako da smo se jedva vidjeli. Prvo od pitanja je bilo otkud ja usred rata u Sarajevu i koji je razlog našeg dolaska. Kad sam mu rekao da želim da osnujemo Mašinski fakultet u Bihaću, odmah me zasuo pitanjima: “Na koji način misliš obezbijediti nastavnike, da li ima dovoljan broj studenata, na koji način ćeš obezbijediti finansiranje fakulteta, da li je obezbijeđen prostor i, na kraju, kakve su potrebe privrede za tim profilom inženjera?” Kada sam odgovorio na sva pitanja, dobio sam njegovu punu podršku za osnivanje Mašinskog fakulteta u Bihaću. Po osnivanju Mašinskog fakulteta u Bihaću pri Univerzitetu u Sarajevu, profesor Vlatko Doleček se aktivno uključio u realizaciju izvođenja nastave, kako na dodiplomskom, tako i na postdiplomskom studiju. Nakon dvije godine posjetio sam ga sa idejom osnivanja Univerziteta u Bihaću. I u tome je pružio punu podršku, zato što je Bihać na krajnjem dijelu BiH, dosta udaljen od velikih centara Sarajeva, Zenice i Tuzle. Tako je 1997. godine osnovan Univerzitet u Bihaću. Punu podršku sam od njega dobio i kada sam 1999. godine vršio transformaciju Mašinskog fakulteta u Tehnički fakultet pri Univerzitetu u Bihaću. Dok nam je pomagao u izvođenju nastave na dodiplomskom i postdiplomskom studiju, kroz razgovor smo došli na ideju da se napišu dvije knjige iz otpornosti materijala, koje bi se koristile na području cijele Bosne i Hercegovine. Tako smo 2003. i 2004. godine okupili sve

106

nastavnike koji predaju ovaj predmet u Bosni i Hercegovini i dogovorili se koji će nastavnik da napiše koje poglavlje, a vođa projekta bio je profesor Vlatko Doleček. Rezultat tog projekta bio je da je u 2003. godini objavljena knjiga “Elastostatika I”, a 2004. godine objavljena je i druga knjiga “Elastostatika II” koje se i danas koriste na mašinskim i tehničkim fakultetima u BiH. Isto tako organizirali smo Prvu internacionalnu konferenciju “Revitalizacija i modernizacija – RIM – 1997”, gdje je nosilac aktivnosti bio Mašinski fakultet Bihać. Konferenciju smo dalje organizirali svake dvije godine – drugu 1999, treću 2001. i četvrtu 2003. godine. Tako je bilo sve dok nismo formirali “Društvo za robotiku u BiH”. Godine 2002. profesor Vlatko Doleček i ja boravili smo u USA da bismo na konferenciji izložili rad. S obzirom na to da smo imali vremena prije doručka, jer smo ustajali rano, u 5 sati, odlazili smo u šetnju po Sijetlu, sve dok se ne otvori prvi kafić “Starbucks”, gdje smo pili čaj, a ja nosio malu bilježnicu da mogu da zapišem ideje. Tu smo se dogovorili da, kada se vratimo u BiH, formiramo “Društvo za robotiku”. Sjedeći uz čaj, napisali smo Statut Društva. Kada smo se vratili u BiH, sazvali smo Osnivačku skupštinu na Tehničkom fakultetu u Bihaću 20. 3. 2003. godine. Društvo je tada preuzelo da organizira Petu internacionalnu konferenciju “Revitalizacija i modernizacija RIM – 2005”, zatim nakon dvije godine ponovo smo organizirali Šestu internacionalnu konferenciju “Revitalizacija i modernizacija RIM – 2007” na Plitvičkim jezerima u Hrvatskoj. Kada smo već stekli iskustvo u organiziranju konferencija, 2009. godine organizirali smo Sedmu internacionalnu konferenciju “Revitalizacija i modernizacija RIM – 2009” u Kairu u Egiptu. Sljedeću konferenciju trebali smo da organiziramo u Tirani u Albaniji 2011. godine i sve smo dogovorili, međutim jedan naš kolega, neću mu spominjati ime, iznevjerio nas je i sa novim dekanom Tehničkog fakulteta Osmu internacionalnu konferenciju “Revitalizacija i modernizacija RIM – 2011” organizirao je ništa manje nego u Velikoj Kladuši. Putem Društva za robotiku 2010. godine organizirali smo seminar “Mala škola robotike”, koji su pohađali nastavnici srednjih i osnovnih škola koji predaju mehatroniku i tehnički odgoj. Oni su, pored teorijske edukacije, prošli i praktičnu primjenu i na kraju dobili certifikat o završenom seminaru. Predsjednik Društva za robotiku profesor Vlatko Doleček i ja posjetili smo kompaniju “KUKA System” u Augsburgu

107

SR Njemačka, gdje smo prisustvovali prezentaciji najnovijih sadržaja iz primjene robotske vizije. Uporedno sa organiziranjem međunarodnih konferencija radili smo na objavljivanju knjiga iz robotike tako da smo objavili tri knjige:

Robotika, 2002. godine,Roboti u industriji, 2008. godine iServisni roboti, 2012. godine. Izdavač ove trilogije bilo je Društvo za robotiku. Prve dvije knjige su dobile nagradu tako što su proglašene knjigom godine.Kad god se nas dvojica sastanemo, uvijek se rodi neka ideja. Tako smo u 2013. godini, sjedeći u hotelu “Bosnia” u Sarajevu, koji je naše omiljeno mjesto za ispijanje kafe, došli na ideju da održimo javne tribine iz “industrijske i servisne robotike”. Poslije toga smo dogovorili i prvu tribinu sa tom temom, koju smo održali na Mašinskom fakultetu u Mostaru, zatim smo održali drugu tribinu na Mašinskom fakultetu u Podgorici, a treću na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru. Kada smo se vraćali iz Kotora u BiH, išli smo preko Trebinja i u tom gradu smo sjeli da popijemo kafu. Uz kafu sam predložio profesoru Dolečeku da održimo jednu konferenciju o “novim tehnologijama”, što je on i prihvatio. Produžili smo put do Mostara gdje su nas čekale kolege Pašić i Isić da zajedno ručamo i malo se odmorimo. U razgovoru sa njima i oni su prihvatili našu ideju i predložili Mostar kao mjesto održavanja, ali u tehnološkom parku “INTERA”. Poduzeli smo sve aktivnosti, napravili potrebnu dokumentaciju, obezbijedili sredstva za održavanje i Prva internacionalna konferencija “Nove tehnologije – Razvoj i primjena NT–2014” održana je 24-25. aprila 2014. godine.Zatim je, naredne godine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u saradnji sa Društvom za robotiku BiH, bila pokrovitelj Druge internacionalne konferencije “Nove tehnologije – Razvoj i primjena NT–2014”. Konferencija je održana u saradnji sa Mašinskim fakultetom Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, Fakultetom strojarstva i računarstva Sveučilišta u Mostaru i INTERA tehnološkim parkom u Mostaru. Uvaženi i ugledni profesori iz cijele BiH, kao i iz dvadeset zemalja iz inostranstva (Australije, Engleske, Rusije, Slovačke, Indije, USA, Meksika, Slovenije, Hrvatske, Rumunije, Crne Gore itd) te predstavnici industrije izlagali su svoja istraživanja iz oblasti

108

mašinstva, informatike, elektronike, elektrotehnike, poljoprivrede, drvne industrije, metalurgije, tekstilne industrije, robotike, mehatronike, bioinženjeringa, logistike, građevinstva, ekologije, menadžmenta itd. na temu razvoja i praktične primjene novih tehnologija u svakodnevnom poslovanju. Nakon održane konferencije napisali smo zaključke koje smo proslijedili: Ministarstvu civilnih poslova BiH, Vladi Federacije BiH, svim ministarstvima u Vladi Federacije BiH, svim kantonalnim vladama i njihovim ministarstvima, Vanjskotrgovinskoj komori BiH, Privrednoj komori Federacije BiH, kao i svim kantonalnim privrednim komorama. Trenutno smo u fazi organiziranja Treće internacionalne konferencije “Nove tehnologije – Razvoj i primjena NT–2015”, koja će se održati 13-14. maja 2016. godine u Tehnološkom parku “INTERA” u Mostaru.Moram napomenuti da sam u ovim kratkim crtama zabilježio samo neke detalje, a mogao bih danima pisati o tome šta sam sve sa profesorom Vlatkom Dolečekom uradio i kuda smo sve zajedno putovali (u Sloveniju, Crnu Goru, Srbiju, Italiju, USA, Austriju, Njemačku, Dansku, Albaniju, Egipat itd.). Međutim, o tome ću nekom drugom prilikom. Na kraju da zaključim, autobiografija profesora akademika Vlatka Dolečeka poklonjena je svima nama koji smo bili njegovi studenti, a koji smo sada rasuti po cijelom svijetu. Ja mislim da nema kontinenta na kome ne radi neki bivši student profesora Vlatka Dolečeka. Ovom knjigom profesor Vlatko Doleček daje primjer i poruku nama da se može uspjeti u životu samo vlastitim radom i u najtežim uslovima, kakve je on imao u svom životu. Autobiografiju profesor Vlatko Doleček posvećuje svojoj kćerki Lari, koja mu je podarila dva prelijepa unuka, a pored toga gradi izvanrednu naučnu i univerzitetsku karijeru na drugom kontinentu.Bihać, 18. 12. 2015. godine

Zenaida Karavdić*: Profesor s velikim P

S akademikom Vlatkom Dolečekom upoznala sam se kad sam počela raditi u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, preciznije kad sam dobila zaduženje tehničkog sekretara Odjeljenja * Mr. sc. Zenaida Karavdić, viša stručna saradnica, Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu

109

tehničkih nauka, čiji je sekretar u tom momentu, a i poslije, sve do kraja mog rada u Akademiji, bio akademik Doleček. Iako do tada nisam imala iskustva u radu na tim poslovima, s Profesorom Dolečekom to nije bio nikakav bauk. On me lagano uvodio u posao, s početka preuzimajući na sebe sve obaveze i odgovornosti, korigirajući me blago i usmjeravajući me u pravcu koji je on zacrtao, a zatim, kako sam sve bolje razumijevala i radila, prepuštajući mi sve više odgovornosti, ali ne bez uvažavanja. Na prvi pogled ovo može zvučati uobičajeno i ništa posebno, ali moram istaknuti da nije rad sa svim akademicima bio takav – neki su se jako ljutili na početničke greške, drugi su nas, administraciju, znali zatrpavati poslom preko granica naših mogućnosti, a vrlo često se dešavalo da nas istovremeno treba više akademika i svi su htjeli biti “prvi na redu”. Jedino je Profesor Doleček uvijek imao razumijevanja i nikad se nije ljutio ako bi morao pričekati ili ako neki posao ne bih mogla obaviti odmah zbog drugih obaveza. Moram dodati da nikad zbog toga, da je meni poznato, nije doživio nikakvo neuvažavanje ni s moje ni s bilo čije strane. Naprotiv, to je dokaz njegove veličine i potpunog nedostatka nepotrebne sujete. Još jedna osobina njegove ličnosti jest potpuno odsustvo konfliktnosti. U ovim nervoznim vremenima u kojima živimo, kad su ljudi na sve strane pod ogromnim pritiskom i vrlo često dopuštaju sebi da taj pritisak ispliva preko granica njihove ličnosti, prava je rijetkost, i blagodat rekla bih, sarađivati s nekim ko i najkonfliktnije situacije, a bivalo ih je dosta, rješava blago, razumno i nadasve mudro. Od Profesora Dolečeka naučila sam također i mnoge životne mudrosti, ne tako što mi ih je “predavao” držeći neke govorancije, jer on to ne radi, nego slušajući priče iz njegovog života i, još više, posmatrajući ga godinama kako reagira na pojedine situacije iz kojih je uvijek izlazio kao pobjednik, pritom se nikad nikom ne zamjerajući. Stoga me obradovalo kad mi je rekao da priprema svoju autobiografiju, jer sam znala da će takav tekst ponuditi njegove životne mudrosti na jednom mjestu. Često smo razgovarali na tu temu, pratila sam cijeli proces nastajanja knjige, od ideje do realizacije, nadam se da je i poneki moj savjet bio koristan u svemu tome – sama činjenica da se Profesor Doleček konsultirao i sa mnom već mi je dovoljna, a govori i o njegovom odnosu prema ljudima u svom okruženju.Međutim, kada sam konačno dobila rukopis na lekturu, bila sam pomalo

110

razočarana. Većinu tih priča ja sam već ranije čula uživo i, moram priznati, bile su ispričane puno „sočnije“, živopisnije, interesantnije nego što je to u samoj knjizi. Ipak, shvatila sam poslije da je i to jedna od osobina Profesora Dolečeka – dok priča uživo podrazumijeva određeni kontekst, u kojem se onda neminovno u priču učitaju i određene konotacije, pišući knjigu, on je htio potencijalnim čitaocima ponuditi samo informacije, bez svog ličnog stava (i onih nekoliko subjektivnih viđenja koja su promaknula u prvoj verziji knjige izbrisano je u konačnoj verziji), da bi čitaoci sami mogli donijeti svoje zaključke. Koje osvježenje danas, kada se gotovo svaki novinar trudi nametnuti svoje mišljenje i viđenje stvari kao jedino moguće! Osim toga, to pokazuje i koliko Profesor Doleček ima povjerenja u ljude općenito i koliko ih cijeni, jer računa na to da će svi knjigu čitati “s obaveznom upotrebom mozga”, čak ih ovim odsustvom subjektivnosti i tjera na to. Tako Profesor Doleček dokazuje da je pravi i istinski Profesor koji svakim svojim radom, posredno ili neposredno, educira, htjeli mi to ili ne. To je ujedno i razlog zbog čega ga u ovom osvrtu nazivam “Profesorom”, i to s velikim P. Akademik može biti i neko ko nije profesor, ali zaslužiti titulu profesora, čak i kada obavlja neku drugu funkciju, mogu samo veliki. A to Profesor Doleček i jeste.

III DIOPredstavljanja knjige„Od đaka pješaka do

akademika“ (autobiografski roman)

113

Znam da se knjige čitaju u osami, da se tako najbolje doživljavaju. Zato je čitanje knjiga pitanje sasvim specifične intimnosti. Ali, kad autori knjiga objave svoje djelo, uvijek žele da znaju ili bar da osjete puls svojih čitalaca. A to se može postići jedino u neposrednom susretu s njima, budućim čitaocima. Tome, zapravo, služe tzv. promocije, to jest javna predstavljanja knjiga. Autori, uz svu, sasvim prirodnu tremu, ipak uvijek nestrpljivo iščekuju takav događaj.I ja sam, kao autor autobiografije Od đaka pješaka do akademika, bio suočen sa sličnim nestrpljenjem, ali i sličnom tremom. Svako suočavanje sa svojim budućim čitaocima, a bilo ih je četiri, doživljavao sam izuzetno emotivno, sigurno se to moglo na meni primijetiti.Ali, vjerovatno kao i svi drugi autori u sličnim situacijama, ja sam, tokom tih promotivnih susreta, istovremeno osjećao i veliku radost i zadovoljstvo. U prvom redu zato što sam se uvjerio da je interes za moju knjigu bio više nego ohrabrujući. A potom i zato što sam, poslije svih lijepih riječi izrečenih o mojoj knjizi, bio u prilici da brojnim poznatim i nepoznatim posjetiteljima ispisujem posvete na primjercima knjiga koje su tom prilikom kupili. Radovalo me što je moj izdavač, UG Obrazovanje gradi BiH, time dobio makar malu pomoć za svoju humanitarnu misiju stipendiranja djece.Prvo (pa, zbog toga, valjda, i najvažnije) javno predstavljanje moje knjige održano je 13. septembra 2014. godine u Velikoj sali Općine Stari Grad Sarajevo. Tom prilikom o knjizi su govorili njeni recenzenti: prof. dr. sc. Dubravko Lovrenović, profesor historije i dopisni član ANUBiH; prof. dr. sc. Hazim Bašić, profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu i donedavno prorektor Univerziteta u Sarajevu; publicista Neven Kazazović, politički i vojni analitičar; predsjednik ANUBiH akademik Miloš Trifković; urednik knjige, književnik i novinar Slavko Šantić i izvršni direktor Udruženja “Obrazovanje gradi BiH”, koje je izdavač ove knjige. Na ovoj promociji bio je prisutan impozantan broj poznatih Sarajlija.Drugo predstavljanje bilo je sasvim specifično. Održano je 22. februara 2015. pod naslovom “Razgovor s autorom” na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, uz prisustvo najboljih studenata ovog fakulteta, kojima sam poklonio po jednu knjigu sa posvetom. O knjizi je govorio dekan fakulteta prof. dr. sc. Ejup Džaferović.Treći susret sa čitaocima imao sam 19. septembra 2015. u Doboju, gradu

114

u kome sam završio svoje srednjoškolsko-gimnazijsko obrazovanje. Predstavljanje knjige održano je u organizaciji nevladine organizacije ToPeeR. Tom prilikom o knjizi su govorili profesor Bogdan Nikolić i profesorica Snežana Šešlija.Četvrta promocija održana je 23. oktobra 2015. na Mašinskom fakultetu u Mostaru, u organizaciji dekana prof. dr. sc. Safeta Isića, mog nekadašnjeg izvanrednog doktoranta. O knjizi i autoru govorili su Slavko Šantić i prof. dr. sc. Fuad Ćatović, bivši rektor Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.

115

Promocija u Sarajevu, 13. septembar 2014. god.

Promotori: s lijeva na desno, J. Divjak, H. Bašić, S. Šantić,moderator Ž. Ivanković, autor V. Doleček, M. Trifković i

N. Kazazović .

Moram reći da sam bio posebno uzbuđen i prije, ali naročito tokom predstavljanja moje knjige u Velikoj sali Općine Stari Grad, iako sam se svim silama trudio da to ne pokažem. Javno iznesena, više nego pohvalna mišljenja o mojoj knjizi, pred mojom najbližom porodicom i mnogobrojnom publikom, izazvala su u meni ne samo ogromnu radost, nego i erupciju lijepih emocija. A kad je, na samom kraju, počela da govori moja kćerka Lara, kojoj je moja autobiografija posvećena i koja je specijalno za ovu priliku sa sinom Michaele, mojim unukom, doputovala iz Amerike, svoja osjećanja jednostavno više nisam mogao da obuzdam. Suze iz mojih očiju najbolje su pokazale šta osjećam. Ali moja kćerka Lara, očigledno, nije rasplakala samo mene. Samo dan poslije moj prijatelj Ahmed Bosnić napisao mi je u svojoj poruci: “Prirodno, moralo se sve završiti emotivno i vjeruj mi da sam i sam,

116

sjedeći sa Slobodanom Stajićem u zadnjem redu, spontano suzu pustio. Ali – za razliku od Tebe – ja sam suze mogao i skriti, ali Ti nisi. Neka si ih pustio – pokazao si da i akademici, koji su čitav život proveli sa brojkama, formulama, proračunima i matematičkim jednadžbama – imaju srce i znaju biti samo očevi!”

Na promociju su došli Bogić Bogićević i Hamdija Hadžihasanović

Kad je sve bilo zvanično završeno, dugo sam morao ostati za stolom. Prilazili su mi brojni prijatelji, poznanici, ali i potpuno nepoznati ljudi, da mi čestitaju ili zamole posvetu na kupljenoj knjizi. Usred te gužve mogao sam primijetiti dugi red onih koji su, prethodno, u holu dvorane, kupili knjigu i strpljivo čekali da stignu na red da im napišem posvetu. Ta slika ostaće mi u trajnom sjećanju.Evo šta je na toj, za mene nezaboravnoj svečanosti, rečeno o mojoj knjizi.

117

Na početku promocije govorio je Dubravko Lovrenović

Dubravko Lovrenović*

Autobiografija Vlatka Dolečeka izuzetno je zanimljiva, jer nije standardno historiografsko štivo, kako smo već navikli na ustaljen ovoprostorni historiografski diskurs, prečesto monoton, ideologiziran i viktimiziran; jednom riječju – vulgariziran. Ovakav primjer je više nego dobro došao, jer razbija učmalost postojećeg, uvriježenog tipa diskursa. Naime, uvijek je interesantno i korisno čitati o ljudima koji ne bježe od toga da “otkriju” sebe, drugu stranu “velike” historije, onu na kojoj “stanuju” ljudi sa imenima i prezimenima, koje ta historija oblikuje i čini ih takvima kakvi jesu. Ali, isto tako i historije koju oni, svojim aktivitetom i inventivnošću, sami oblikuju, kojoj daju sadržaj i formu sukladno vlastitom svjetonazoru. Ona je istovremeno osobna pripovijest, ali i “džepna” povijest jedne epohe – “dugog” dvadesetog stoljeća, koje je radikalno raskinulo sa tradicionalnom slikom povijesti i koje je čovjeka učinilo tvorcem takve historije, koja mu se, a tako se čini, otima iz ruku. Upravo zato, na cijeni dobivaju ovakve, osobne “historije”. * Prof. dr. sc. Dubravko Lovrenović, profesor historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u

Sarajevu i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

118

Neouobičajeno za čovjeka njegove struke, Doleček piše jednostavnim stilom koji plijeni. Ima, naime, u njegovoj knjizi, krcatoj raznim ličnostima i “likovima”, što ih je po raznoj osnovi sretao, poniranja u samu suštinu stvari koje čine naše živote, stvari koje vidimo i koje se “podrazumijevaju”, ali koje baš zato često previđamo. Dolečekova je knjiga, osim toga, odraz autorove enciklopedijske izobrazbe, endemske pojave, i to ne samo u tranzicijskim društvima kakvo je naše.Zato ovu živopisnu knjigu, koja čitaoca naprosto “prikuje” uz sebe, doživljavam kao vademecum. S moje tačke gledišta, mogla bi nositi (pod)naslov: “Melem protiv monumentalne historije”. Preporučio bih je tada i inače svima: svaki dan, naročito nakon TV Dnevnika u 19 i 30 h, i uvijek kad nam se zbog “historicizirane” historije smuči život, a smuči nam se više puta dnevno. I na koncu, iako ga poznajem godinama, trebalo je da napiše ovu knjigu da bih, u cijelosti, shvatio kakva je to osoba. Vlatko je, naime, po vokaciji znanstvenik, čovjek koji vjeruje u znanstveno znanje, uvijek ozbiljan i uvijek duhovit, čovjek koji oplemenjuje, koji stalno podsjeća na veličinu života. Takav je privatno, takav je i u svojoj knjizi: originalan, nepatvoren, čisti antipod društvenoj klimi neoliberalizma koji, kao na pokretnoj traci, proizvodi “svoga”, na sve adaptabilnog etnoprimata, koji više vjeruje u brojke nego u slova i koji je strast prema znanju zamijenio strašću prema imanju. Stoga, čestitam akademiku Vlatku Dolečeku na knjizi, čestitam mu 75. rođendan (Na mnogaja ljeta), sretan i počastvovan time što životni prostor dijelim s njim i njemu sličnim ljudima.

Hazim Bašić*

Poštovani …Ličnost oko koje smo se danas okupili u ovolikom broju, profesor dr. Vlatko Doleček, po drugi put u mom životu uzročnik je da osjećam pozitivnu tremu. Prvi put bilo je to u vrijeme mojih studentskih dana, kada sam pristupio polaganju ispita iz oblasti mehanike na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. * Prof. dr. sc. Hazim Bašić, redovni profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

119

Djelo o kojem je danas riječ, pored autobiografskog karaktera, predstavlja zapravo i svojevrsni dokument iz kojeg je moguće iščitati i mnoge druge aspekte opisanog vremena. Tako se čitanjem ove knjige može steći uvid u karakteristike obrazovnog i naučno-istraživačkog sistema u Bosni i Hercegovini u vremenu prije rata, u toku i nakon rata. Isto tako, za navedene periode, čitalac može uspoređivati političke i društvene sisteme u BiH i regiji. Naravno, posebno želim istaknuti da je moguće pratiti i razvoj Mašinskog fakulteta, na kojem je prof. Doleček proveo čitav radni vijek. I kojem je i danas vjeran.Osrednji učitelji pričaju, dobri objašnjavaju, superiorni demonstriraju, a veliki inspirišu. Poznajem mnoge kolege, rasute po cijelom svijetu, koji rado i bez zadrške ističu da su im predavanja prof. Dolečeka bila inspiracija i poticaj da ne napuste Mašinski fakultet, da ga završe. Da nastave školovanje i da se bave naučno-istraživačkim radom. Neki primjeri su navedeni i u knjizi. Biti dobar učitelj, ima li plemenitije misije?Poznata je izreka da ne možemo birati vrijeme u kojem smo rođeni, ali zato možemo birati sebe u tom vremenu. Kako je prof. Doleček izabrao sebe u turbulentnim vremenima koja i danas traju, može se pročitati u knjizi koju danas promoviramo. Kroz kompletan rukopis proteže se jedna konstanta – u raznim životnim situacijama prof. Doleček je imao vlastiti stav. Stav kojeg je znao i smio iskazati. Zapravo, o tome kakvog je sebe on birao, svjedočimo i svi mi. Činom svoga prisustva ovdje. Na koncu, želim baš danas, ovom prigodom, da se zahvalim prof. Dolečeku na odlično održanim i nezaboravnim predavanjima. A vama se zahvaljujem na pažnji.

Miloš Trifković*

Poštovani akademiče Doleček, cijenjeni posjetioci,zadovoljstvo mi je da danas, kao dugogodišnji poznanik, prijatelj i kolega, govorim na promociji autobiografskog djela akademika Dolečeka Od đaka pješaka do akademika ili tačnije – sekretara OTN ANUBiH. Ne želim da ponavljam ni ono što je o knjizi rečeno u samom djelu, niti ocjene i komentare dosadašnjih govornika. Ipak, ne mogu da se uzdržim od dvije napomene.* Akademik Miloš Trifković, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

120

Prva se odnosi na samo djelo. Način na koji je autobiografija prezentirana i osobine priloga ne čine od ovog djela istorijsku građu u strogom značenju ovog pojma. Bez obzira na to, siguran sam da je knjiga koja je pred nama sjajna ilustracija uticaja istorijskih kretanja na pojedinca. Dolečekova autobiografija na svojevrstan način oživljava istoriju i ne dozvoljava joj da zaboravi konkretnu individuu – pojedinca, dobrog čovjeka i pregaoca.

Publika pažljivo prati izlaganje akademika M. Trifkovića

Drugo zapažanje se odnosi na autora. Njegova autobiografija je konkretan, otvoren i iskren dokument. Ona jasno pokazuje da se i pored 274 naučna i stručna rada iz oblasti tehnike, akademiku Dolečeku ne može staviti prigovor da je profesionalno deformisani i usko orijentisani stručnjak. U pitanju je svestrano angažirana individua, koja se podjednako dobro snalazi i u tehničkim i u društvenim problemima. Na ovaj način je najbolje demonstriran holistički pristup autentičnog intelektualca jedinstveno shvaćenim problemima ovog svijeta i našeg društva. Zbog toga mi može biti oproštena nekadašnja zabluda da je profesor Doleček po osnovnom obrazovanju politolog ili sociolog. Odgovor na pitanje ko je uticao na izloženo formiranje ovakve ličnosti najbolje daje sam autor u poglavlju “Velike i drage ličnosti” (str. 285–

121

295). Tu je, na prvom mjestu, akademik Ivan Supek – fizičar i filozof. Ja bih dodao i književnik te društveno angažirani intelektualac. Na drugom mjestu je akademik Bogdan Bogdanović – inženjer i umjetnik. I uz ovu ličnost se slobodno mogu dodati atributi književnika i političara, koji je zbog dosljednosti svojih humanih ideala morao da emigrira iz domovine i grada kome je bio gradonačelnik. Na trećem mjestu po sadržaju, ali ne i po značaju, nalazi se akademik Radomir Konstantinović – književnik i filozof. Njegove osnovne atribute iz knjige moramo dopuniti još barem jednim – izrazito društveno angažiran književnik i filozof.Sve tri navedene ličnosti vežu neke zajedničke odrednice. Među njima želim za ovu priliku da izdvojim multidisciplinarnost, istinski humanizam, suprotstavljanje nacionalizmu i fašizmu te izrazito izraženu sklonost prema Sarajevu u njegovim najtežim danima. Upravo zbog toga su akademici Supek i Bogdanović bili počasni članovi, a akademik Konstantinović inostrani član ANUBiH. Zbog svega što sam naveo, nije me začudilo kada je akademik Doleček izabrao upravo te tri navedene ličnosti kao intelektualne i moralne miljokaze svoga životnog puta. Čestitam autoru i hvala na pažnji.

Slavko Šantić*

Sticaj okolnosti učinio je da ovo što ću reći neće biti ni recenzentski, ni kritički osvrt o ovoj knjizi, već sasvim lično, emotivno kazivanje o njenom autoru.Vlatka Dolečeka upoznao sam u ratu, krajem 1992. godine, kada smo osnivali Asocijaciju nezavisnih intelektualaca Krug 99. Do tada, vjerovatno, poznavali smo se na neki drukčiji način – ja njega kao poznatog profesora Mašinskog fakulteta i agilnog društvenog djelatnika, on mene kao novinara “Oslobođenja”. Ali pravo poznanstvo, koje je vrlo brzo preraslo i u pravo prijateljstvo, a koje traje evo do danas, započelo je tada, početkom rata, u Krugu 99. Rat je, eto, “krivac” za naše prijateljstvo.

* Slavko Šantić, pjesnik, novinar, publicista i prevodilac

122

Govori Slavko Šantić

Posebno smo postali bliski i prisni saradnici kada je on, polovinom 1995. godine, izabran za predsjednika Kruga 99. Sarađivali smo svakodnevno, u dogovaranjima, na sastancima, telefonom, u susretima sa mnogim poznatim ličnostima, na putovanjima, sve do kraja 2002. godine, kada je izabrano novo rukovodstvo Kruga 99. Taj period i njemu i meni ostao je, sasvim sigurno, obilježen kao posebna i nezaboravna dionica naših života. Monografija “Naših deset godina”, koju smo zajednički, zdušno, neumorno pripremali i objavili, uz ogromne napore, ostaje ne samo kao dragocjeni dokument o djelatnosti Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 u tom periodu (1992–2002), nego i kao trajni pečat našeg zajedničkog života i narastajućeg prijateljstva. Piše o tome Vlatko i u ovoj svojoj autobiografiji.Ali, da ostavim to po strani. Ljudi se mogu susretati godinama i ne poznavati se, nikad se ne upoznati stvarno, ako to ne žele ili nemaju neki neophodni, posebni instinkt za to. Ili, ako im to okolnosti ne dozvole. Ta sumnja, ta bojazan kad je riječ o Vlatku Dolečeku, proganjala me sve do nedavno. Poznajem li ja njega zaista? Poznajemo li se mi zaista? Šta je to naše prijateljstvo?

123

U prvom redu je Gordana, a u redu iza nje su : Fuad Karabegović sin Isaka, Isak Karabegović, do koga sjedi Ejub Ganić, a do njega

direktor štamparije iz Fojnice Šehzija Buljina.

Sarađivao sam, više puta do sada, na nekim Vlatkovim stručnim tekstovima, člancima i knjigama, shvatio sam to kao znak nekog njegovog posebnog povjerenja. Svakodnevni kontakti su bili, prijateljstvo je postojalo, ali ona sumnja je tinjala – poznajemo li se mi zaista?A onda se, jednog dana, dok smo sjedili uz kafu u njegovom omiljenom kafeu na Skenderiji, Vlatko otvorio, povjerio se. Piše svoju autobiografiju! Zamolio me, možda me i nije zamolio, možda je samo rekao da ja to treba da mu “uredim”. To se, kao, podrazumijevalo.Danima i mjesecima, više od godinu i po dana, čitao sam (“sređivao”) tu njegovu buduću knjigu, njegovu autobiografiju. Zajedno smo svakodnevno rovili po tekstu, dogovarali se, Vlatko je neprekidno dopisivao, pa smo izbacivali i dodavali, mijenjali i slagali, lagano oblikovali, pisanom slikom, njegov životni tok. Prebirao sam, tako, slovo po slovo, po njegovom životu, od rođenja, pa, zaista, sve do trenutka dok knjiga nije odštampana. I, svakog trenutka, čitajući njegov nezgrapan, neliteraran, nepravopisni, inženjerski tekst, pitao sam se –

124

šta je on meni sada? Šta sam ja njemu sada? Poznajem li ga sada zaista? Zastao sam, zaprepašten, pred dva njegova životna detalja – jedan iz djetinjstva, jedan iz njegovog akademskog poslanja. U djetinjstvu, tokom osnovne i srednje škole – prepješačio je, od kuće do škole, i obratno – 32.000 kilometara, tj. 75% dužine ekvatora! Otuda i ono đak pješak. I ovo drugo: na sarajevskom Mašinskom fakultetu, i na svim drugim bosanskohercegovačkim mašinskim fakultetima, za 45 godina neprekidnog rada, obrazovao je i ispratio u budućnost preko 16 i po hiljada diplomiranih studenata, asistenata, docenata, vanrednih i redovnih profesora, doktora nauka! Čitav Vlatkov stvarni život je između toga, između ta dva kamena međaša, ispisan u ovoj knjizi, kao poruka i pouka za sve one koji je budu čitali, ako je budu znali pročitati! I tek tada, dok sam “sređivao” ovu njegovu knjigu, počeo sam da stvarno upoznajem svog druga i prijatelja Vlatka Dolečeka. Od rođenja, pa do danas, detalj po detalj. Sada mogu da zamislim čega se sve Vlatko uopšte nije sjetio, šta je sve zaboravio, šta je sve namjerno izostavio iz ove svoje autobiografije, koga je još sreo i upoznao u svom dosadašnjem životu, šta mu je ko još dobro ili loše učinio u životu, kome je on sve dobroga učinio (jer ništa rđavoga on nikada i nikome nije mogao učiniti!), šta sve o njemu misle njegovi brojni prijatelji i saradnici, šta oni koji ga ne vole (takvi, sasvim sigurno, ne podnose ovakve ljudske biografije!)? Umišljajući sebi da ga, ipak, sada, poslije rada na ovoj knjizi, dobro poznajem, zastajem pred neumitnim pitanjem – kako se uopće može, na vlastitim leđima, u vlastitom životu, nositi jedna ovako bogata, uzbudljiva, neprekidnim radom ispunjena životna biografija? Pitanje doista nije samo retoričko. Jer, nije ovdje, u njegovom slučaju, nipošto riječ o bilo kakvoj prekomjernoj ambiciji. A još manje o bezrazložnoj skromnosti. Rekao bih da je, prije i više od svega, sam život Vlatka učio i uvjerio da se bez rada i napora ništa ne može ni postići, ni imati. Uz to, dakako, njegov urođeni, nesvakidašnji talenat i smisao za jezik i filozofiju brojeva, matematike, učinio je da mu olakša put i kroz život i kroz obrazovanje. I da mu odredi cilj i usmjeri ga ka tom cilju. Godinama se, tako, kod Vlatka i jedno i drugo – nauk da se mora neprekidno raditi i urođeni veliki talenat za jezik brojeva i čudesne izazove matematike – samo pojačavalo, raslo, sabijalo u jednu zadivljujuću energiju. Zato je i bilo moguće da Vlatko svoj život ispuni ovakvim bogatstvom, ovakvim rezultatima.

125

Da dodam i ovo: Vlatkove ambicije, njegova odlučnost, njegovi napori, njegova neuništiva volja – ništa od toga nije bilo neskromno, a najmanje površno i naivno. Vlatko je imao (i ostvario!) viziju svog punog života, i ništa ga nije moglo pokolebati da tu viziju ostvari – ni mukotrpno (ali lijepo!) djetinjstvo, ni usamljenička borba za svoju ličnost (kroz rad i učenje!), ni ratne tegobe, ni sva (ne mala, a često i prekomjerna) radna, akademska, politička i društvena opterećenja. I šta još reći? Možda još samo to: ova i ovakva ličnost – Vlatko Doleček, sa svim svojim beskrajnim ljudskim vrlinama – i ovakva životna biografija mogu biti uzor svakome ko svoj život posmatra otvorenih očiju i zdravog razuma. A da takvih doista ima – dokaz je onih 40 generacija Mašinskog fakulteta u Sarajevu, onih 16 i po hiljada Vlatkovih nekadašnjih studenata sa fakulteta u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli i Bihaću. Ogromna je Vlatkova zasluga za sve ono što su postigli u životu. Mnogi od njih, baš zato, nisu zaboravili da mu iskažu svoju duboku zahvalnost i sačuvaju trajno poštovanje prema njemu.Čitaoci ove autobiografije sigurno će morati biti fascinirani impresivnom profesorskom i ukupnom radnom biografijom i veoma obimnom bibliografijom knjiga i stručnih radova Vlatka Dolečeka, pedantno izloženim u ovoj knjizi.A kada je, septembru 2008. godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu upriličen svečani ispraćaj profesorâ koji odlaze u penziju, Vlatko se, u maniru neumornog radnika i kreatora, povodom toga zahvalio dekanu Mašinskog fakulteta profesoru dr. sc. Ejubu Džaferoviću na biranim riječima i dodao: “Hvala što ste rekli da idem u penziju, jer ja nikako neću da idem u mirovinu.” Time je jasno naglasio da samim činom odlaska u penziju ne namjerava da prestane da radi. Pa, zaista, i danas, kad je nastala ova knjiga, Vlatko Doleček ne prestaje da radi, mada, ipak, u nešto manjoj mjeri – angažovan je u nastavi na postdiplomskom i doktorskom kursu, a kao emeritus i pri obradi i odbrani magistarskih i doktorskih teza. I smišlja nove projekte ili već ispisuje svoje nove knjige. Pouzdano znam da su robotika i obnovljivi izvori energije oblasti kojima je trenutno okupiran. Čini mi se veoma važnim to što je izdavač ove knjige takva organizacija kakva je “Obrazovanje gradi BiH”. Doista nije mogla biti bolja i ljepša veza između jedne fantastične obrazovne misije kakvoj je ova

126

organizacija posvećena i jednog praktičnog i uzbudljivog primjera kako neprekidno obrazovanje i uporan rad stvaraju čovjeka dostojnog svakog poštovanja. Pa da, na kraju, kažem još i ovo. Bila mi je velika čast da učestvujem u oblikovanju ove knjige. I ne krijem svoje najiskrenije zadovoljstvo što sam imao privilegiju da na ovakav način simbolično “prođem” kroz ovaj bogat, uzbudljiv i častan život akademika Vlatka Dolečeka, dobrog i dragog druga i velikog, iskrenog prijatelja. Hvala vam na pažnji.

Jovan Divjak*

Poštovane dame i gospodo, pozdravljam vas u ime Udruženja “Obrazovanje gradi BiH” koje je izdavač knjige akademika Vlatka Dolečeka Od đaka pješaka do akademika i posebno prisutne članove Udruženja koji učestvuju u organizaciji predstavljanja ove knjige.Knjiga Vlatka Dolečeka zasigurno zaslužuje poznatijeg i većeg izdavača od Udruženja, koje, inače, već dugi niz godina podržava mlade pripovedače i pesnike da javnosti predstave svoje prve knjige, knjižice.Gospodina Dolečeka bliže sam upoznao u vreme dok je bio predsednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, zbližili smo se i postali prisni već duži period. Kada je otpočinjao rad na izradi svoje biografije, rekao mi je: “Izdavač može biti samo Udruženje ‘Obrazovanje gradi BiH’, jer ono što radi je u biti ono što sam i ja radio čitavog života. Učestvuje u obrazovanju djece i mladih koji su sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine!”Imao sam priliku da zajedno sa Slavkom Šantićem i autorom “zagrebem” po napisanom tekstu i od “prve” spoznam da je autobiografija odlična alatka za svakoga kome je znanje životni cilj. Znanje nije u topuzu, ono je u obrazovanju i nauci od prvačića (od đaka pešaka) do najvišeg obrazovnog stupnja (akademika) i celoživotnog učenja.

* ∗ Jovan Divjak, general i humanista, izvršni direktor UG Obrazovanje gradi BiH

127

Na promociji je bilo dosta dama

Udruženje “Obrazovanje gradi BiH” je veoma ponosno što se na koricama nalazi njegov znak, a u impresumu piše da je izdavač. Inače, verujem da Vam je poznato da Udruženje ove godine obeležava 20 godina postojanja (1994–2014) i da je u tom vremenu stipendiralo 5400 dece i mladih žrtava rata, invalidne, talentovane, dece romske nacionalne manjine i dece u socijalnim potrebama, a vrednost stipendija iznosi 2.400.000,00 EUR. Otprilike ista suma izdvojena je za školsku opremu, odeću, obuću, letovanja i zimovanja (u 18 evropskih i vanevropskih zemalja) i hranu. Ipak, ono što je u svemu najbitnije deci i mladima – pružamo im ono što im nedostaje u porodici i školi. Autor knjige Od đaka pješaka do akademika sam je snosio troškove štampanja, a Udruženju je darovao 100 knjiga čijom ćemo prodajom obezbediti dve stipendije. Zato vas pozivam da i vi učestvujete u kupovini, cena je 20,00 KM, i tako obezbedite stipendiranje dvoje dece.Gospodine akademiče, hvala vam za humani, filantropski rad, jer je to potvrda Vašeg životnog opredelenja. Ova knjiga je zlatna alatka koja kazuje kako se može uspeti u životu.

128

Lara Doleček*

Mnogi od vas znaju Vlatka Dolečeka iz druge perspektive, kao kolegu, kao profesora, kao akademika, a ja sam imala sreću da to bude moj otac.Sva djeca misle za svog tatu da je on najbolji tata. No, ja mogu da kažem da je rijetko naći takvog požrtvovanog i nesebičnog oca, koji je uvijek bio moj uzor i u najtežim trenucima bio spreman da mi pomogne.Danas smo imali priliku da čujemo nekoliko interesantnih detalja iz njegove autobiografije.Ja bih sada željela da sa vama podijelim jednu našu davnu priču, koje se Tata možda i ne sjeća, a koje se ja jako dobro sjećam.U teškim ratnim godinama ja sam kao izbjeglica završavala maturu na Matematičkoj gimnaziji u Beogradu, a Tata je tada bio u Sarajevu. Zbog ratnih okolnosti, komunikacije su bile ograničene. Dok su mnoge moje školske drugarice razmišljale kako da se obuku za matursko veče, ja sam znala da nemam para za lijepu haljinu. Moj Tata je, samoinicijativno, znajući da čekam maturu, našao načina da mi pošalje pare za haljinu, iako on sam u Sarajevu nije imao ni šta da jede. To je samo jedan mali primjer njegove dobrote, a takvih je bilo mnogo.I ja znam da se nikad za takve gestove neću moći odužiti.Tata, hvala Ti za sve! * Prof. dr. sc. Lara Doleček, profesorica na UCLA u Los Angelesu

Profesorica phd. Lara Doleček na univerzitetu UCLA u

Los Angelesu

129

Jasmina Hrnjica, studentica postdiplomskog studija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, na promociji je pročitala jedan odlomak iz knjige

“Od đaka pješaka do akademika”.

“Promašeni” ljudi

Saradnju s Beogradskim krugom intelektualaca ostvarili smo još u toku rata, a kada je rat prestao, zahvaljujući profesoru dr. sc. Miladinu Životiću, ta se saradnja i pojačala. Tako je grupa članova Kruga 99, Foruma građana Tuzle i Srpskog građanskog vijeća od 31. januara do 10. februara 1996. godine boravila u Saveznoj republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). Posjeta je uslijedila na poziv Beogradskog kruga, s kojim su tuzlanski i sarajevski intelektualci sve vrijeme rata u BiH i opsade Sarajeva održavali veoma prisne veze.

Jasmina Hrnjica, čita izvode iz knjige.

130

Tokom boravka u SRJ posjetili smo Beograd, Novi Sad, Suboticu, Pančevo, Kragujevac, Novi Pazar, Podgoricu, Cetinje, Budvu i Kotor. U svim ovim gradovima, a posebno u Beogradu, održan je veliki broj susreta s organizacijama građanske i demokratske orijentacije, antiratnim grupacijama, opozicionim krugovima, medijima, izbjeglicama i brojnim građanima. Kao članovi Kruga 99, Foruma građana Tuzle i Srpskog građanskog vijeća dali smo, tokom boravka u SRJ, veliki broj intervjua za nezavisne medije i učestvovali na veoma posjećenim tribinama, na kojima se otvoreno i glasno raspravljalo o uzrocima i posljedicama agresije na BiH. Krug 99 predstavljali su: profesor dr. Vlatko Doleček, Sead Fetahagić i Slavko Šantić; Forum građana Tuzle: Vehid Šehić, Nikola Panjević, dr. Nada Mladina, dr. Ante Raos, Željka Rička, dr. Verica Vukotić, a Srpsko građansko vijeće Mladen Pandurević i Ratomir Jovičić.Iz jednog posebnog, ličnog razloga, ova posjeta trajno će mi ostati u sjećanju. Na putu za Beograd preko Tuzle, došli smo na granicu između Hrvatske i Mađarske u mjesto Donji Miholjac. Da bismo ušli u Srbiju, morali smo napraviti “bajpas” preko Mađarske i sa sjevera smo ušli u Vojvodinu. Dozvolu za ovu našu posjetu profesor Životić je morao obezbijediti direktno preko kabineta Slobodana Miloševića.Kad smo došli na granicu u Donji Miholjac, uzeli smo jedan taksi, koji nas je prevezao preko Mađarske do ulaska u Vojvodinu. Na putu kroz Mađarsku razgovarao sam malo s vozačem taksija i saznao da je iz Donjeg Miholjca. Pitao sam ga da li, možda, poznaje Mirka Lončara, koji je bio jedan od mojih prvih učitelja u osnovnoj školi u Foči kod Doboja. Rekao mi je da ga dobro poznaje, jer se njegova supruga djevojački prezivala Lončar. Još mi je ispričao da je služio vojni rok u JNA prije rata baš u Sarajevu, da mu je tamo bilo lijepo i da je u Sarajevu imao i djevojku. Dodao je da je pažljivo preko TV pratio ratna zbivanja u Sarajevu i u jednom momentu me zapitao: “Pa, kakvi su to tamo ljudi, gospon Vlatko, kad su sve te strahote mogli da prežive?” Odgovorio sam mu vrlo kratko: “To su sve promašeni ljudi.” Bio je malo iznenađen takvim mojim odgovorom i dodao: “Pa, molim vas, gospon Vlatko, nemojte tako.” Onda sam mu objasnio da su u ratu svi ljudi bili gađani, a preživjeli su samo promašeni. Tek tada je shvatio šta sam htio reći i samo je dodao: “Strašno!”

131

Vlatko se zahvaljuje na kraju promocije.Na kraju promocije zahvalio sam se svima koji su govorili o knjizi , kao i svima koji su došli na promociju tom sam prilikom rekao da sam knjgu napisao u povodu mog 75. rođendana , a oni su, svojim dolaskom na promociju,praktično meni i čestitali rođendan.

Promocija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, 22. februara 2015.

Nakon predstavljanja knjige 13. septembra 2014. godine u Velikoj sali Općine Stari Grad, poslije izvjesnog vremena, dekan Mašinskog fakulteta prof. dr. sc. Ejub Džaferović* mi je predložio da mu ustupim određen broj knjiga, kako bi ih on podijelio najboljim studentima, a da poslije toga organiziramo razgovor sa tom grupom studenata. Ja sam to rado prihvatio. Na taj razgovor o mojoj knjizi on je pozvao i jedan broj novinara printanih i elektronskih medija. Sa studentima sam imao duži prijatan razgovor o svojoj autobiografji, a svima njima sam se potpisao na knjigama koje su dobili. Informacija o ovome bila je objavljena na FTV.

* Prof. dr. Ejub Džaferović, dipl. ing.dekan Fakulteta

132

Evo šta je prof. Džaferović rekao o meni i mojoj knjizi prilikom ovog susreta sa studentima Mašinskog fakulteta.

Kratki osvrt na knjigu i autora

Moji prvi utisci nakon čitanja knjige direktno su vezani za autora akademika Dolečeka i njegovu dosljednost, vidi se da je autor uspio da sačuva od zaborava neka dokumenta od velike važnosti kako za njega tako i za one koji se odluče da urade slično djelo. Napisati na 473 stranice ovakvo djelo može samo neko ko iza sebe ima veliki broj djela, a akademik Doleček sigurno je imao dosta reprezentativnih djela. Skromnost i privrženost istini krase i ovo djelo i samog autora. Iako je život satkan od mnoštva detalja, autor je uspio da na primjerenom broju strana iznese sve ono bitno i da sve to u cjelini ima svoj kontinuitet. Čitajući ovu knjigu naučio sam puno, ali nije ovo jedina autorova knjiga. Iz svih njegovih knjiga, kao student, a kasnije i kao istraživač, stekao sam osnove za daljnje bavljenje istraživanjem u nauci. I na kraju, iz svih njegovih knjiga, pa i iz ove, naučio sam određene nove stvari na čemu želim da izrazim svoju veliku zahvalnost akademiku Dolečeku.

Promocija u NVO Topeer u Doboju19. septembra 2015. godine

Na sugestiju svog kolege Jusufa Makarevića, diplomiranog mašinskog inženjera, koji je jedan od rukovodilaca i osnivača UG Topeer u Doboju, u ovom udruženju organizirali smo promociju moje autobiografije. Na promociji su o knjizi veoma nadahnuto govorili profesor Bogdan Nikolić i predratna profesorica jezika i književnosti Snežana Šešlija, koja je ujedno bila i veoma uspješna voditeljica ovog susreta. I na ovaj način srdačno im se zahvaljujem, Za vrijeme boravka u Doboju, brigu oko mog smještaja preuzeo je Enver Vukotić, jedan izvrsni inženjer mašinstva, projektant mašinskih instalacija u javnim građevinskim i stambenim objektima, koji je nekada

133

bio moj student na Fakultetu u Sarajevu. On mi je stavio na raspolaganje svoj stan, a kada sam polazio, rekao mi je da ključeve od stana zadržim kod sebe, jer će mi, moguće, trebati kad se odlučim da ponovo dođem u Doboj. Moram reći da me je veoma prijatno iznenadio ovakav njegov ljudski i prijateljski gest, na kakav do sada nisam naišao. Evo šta su promotori u Doboju rekli o mojoj knjizi:

Bogdan Nikolić*

Ova specifična publikacija koju nam je ponudio akademik Vlatko Doleček pod nazivom “Od đaka pješaka do akademika” po svom formatu, broju stranica, u priči i slici, više je od suvoparne i * Bogdan Nikolić, profesor srednje škole

134

jednostrano kliširane autobiografije. Ona govori o jednom izuzetnom i neponovljivom vremenu u kome je životni put autora bio vrlo težak i trnovit, pun prepreka i iskušenja, ali bogat i sadržajan.Ovom autobiografijom autor samo produžava svoj dugogodišnji naučnoistraživački opus, boreći se protiv “kolektivne smrti pamćenja”. To je, ustvari, otpor zaboravnosti jer, kako sam na jednom mjestu u knjizi naglašava: “što nije zapisano, nije ni bilo”.Bogatstvo sadržaja, sa puno oživljenih sjećanja, crtica, i događaja, susreta i druženja sa mnoštvom velikih i malih ljudi, neumoljivo mame i plijene čitaoca, nagoneći ga da određene dijelove č i t a u jednom dahu. Pisana jednostavnim stilom, jasno, zanimljivo i svakome razumljivo, kod čitaoca izaziva osjećaj i potrebu da bi i on mogao i trebao da tako nešto o s e b i napiše.Vrijednost ovog štiva ogleda se i u tome što, kada se čita, “ako se zna čitati”, kako reče autorov veliki prijatelj i publicista Slavko Šantić, gotovo kroz čitav tekst poručuje, ukazuje, naglašava, upozorava, podvlači, opominje, motiviše i stimuliše. Knjiga je ozbiljno, obimno i slojevito štivo, u kome su gotovo sve činjenice i ostvarenja brižljivo, temeljito i argumentovano obrazložene kroz 36 priloga.Iz svega što je u knjizi rečeno i napisano može se izvući zaključak da autor u svojoj dugogodišnjoj, briljantnoj karijeri nije stekao posebno uočljivo materijalno bogatstvo. Njegovo bogatstvo su njegovi uspješni studenti, njegovi prijatelji i saradnici, njegova naučna ostvarenja, a posebno njegova supruga Gordana i uspješna kćerka Lara, koja nastavlja stazama svoga oca gradeći svoju karijeru.Prema tome, radi se o izuzetnoj ličnosti visokih moralnih vrijednosti i ljudskih kvaliteta, iz čijeg unutrašnjeg bića zrači i traje nesamjerljiva energija, koja daleko prodire noseći najplemenitije i najblagotvornije poruke. Ovo nepobitno potvrđuje da je akademik Vlatko Doleček, samo upornim, marljivim i strpljivim radom, postepeno i sistematski gradio svoju karijeru, okrunisavši je titulom doktora – akademika, što mnogima treba da posluži kao uzor.Dobojska sredina iznjedrila je značajan broj uspješnih ljudi. Jedan broj se vinuo visoko. Među njima Vlatko Doleček, kao prvi naš akademik, zauzima posebno mjesto, što nas čini ponosnim, tim više što se nije otuđio od sredine u kojoj je proveo dio svoje najljepše mladosti.

135

Svetlana-Snežana Šašlija*

Knjige čitamo i retko se pitamo koji su razlozi da smo odabrali baš to štivo. Ali to je ipak uvek tekst koji će nas relaksirati, podstaknuti nas na nova učenja ili jednostavno zadovoljiti našu radoznalost jer nas je knjizi prvuklo “ono nešto”. Moj prvi susret sa knjigom “Od đaka pješaka do akademika” je bio neuobičajen, poslovan odnos i iskreno rečeno nisam se mogla odbraniti od sopstvenog scenarija šta bi to moglo da piše u jednoj ovako obimnoj knjizi. Dakle, priznajem da sam prišla knjizi sa stereotipom o nekoj klasičnoj priči o ostvarivanju “američkog sna” gde se nemoguće ipak može ostvariti. Ono što je tekst u ovoj knjizi izazvao kod mene je sve samo ne ovako prizemno prihvatanje naslova. Bio je to opis gradova, ljudi, mesta, događaja koji su dobijali nove dimenzije. Autorovo sećanje tako velikog broja ljudi, koji su i meni postali značajni, prosto je zapanjujuće. Ti ljudi su obeležavali i davali svoj pečat hiljadama dečaka i devojčica i zato su bili bitni. Profesor Doleček im se na ovaj, kroz svoja lična sećanja, na neki način zahvalio i za mnoge druge generacije. Možda mu to nije bila namera, moguće je da je samo htio opisati svoje detinjstvo i okruženje u kome je odrastao. Knjiga je po svoj prilici vrlo čitljiva i zanimljiva autobiografija. Pišem “po svoj prilici” jer se ne osećam kompetentnom da dajem bilo kakvo mišljenje o kvalitetu knjige, ali odajem priznanje načinu kako smo se, kroz tekst, upoznavali sa istorijom koja se ne uči već se živi. Doboj i ostala mesta koja se pominju u knjizi dobijaju nešto drugačiji izgled, drugačiju ulogu od one koju gradovi kao geografske celine imaju. Oni dišu. Put od dječaka do akademika je naša životna trasa, u njoj su naši učitelji, naši prijatelji i neprijatelji, ljubavi i u naznakama i mržnja – netrpeljivost prema onome što mu je, a i nama, menjalo životni put i menjalo naše norme i okvire. Ono, što je takođe meni važno u ovoj knjizi jeste prisustvo vrlo umerene doze neslaganja sa vremenom kada više nismo đaci, sa vremenom koje je nametnutno – da nas podijeli, da glorifikuje razlike i razdvajanja. Iako u ovom neslaganju autor nije agresivan, vrlo je jasno stavio do * Svetlana Snežana Šašlija, profesorica razredne nastave.

136

znanja opisujući događaje do koje mere nije prihvatio kao neminovnost ono što nam se svima dešavalo.Za knjige se retko govori da su pitke, ali ovih 400 i više strana, iako nisu nimalo lako štivo, mogu se pročitati relativno brzo jer su rečenice jasne, bistre, a događaji bliski svima nama. Vrednost ove biografije jeste upravo u činjenici da je podjednaka pažnja posvećena istorijskom razdoblju, ljudima koji su bili vrlo značajni za generacije u tom vremenu i ispričan je jedan veoma bogat život.

Promocija na Mašinskom fakultetu u Mostaru 23. oktobra 2015.godine

Promociju moje knjige na Mašinskom fakultetu u Mostaru organizirao je dekan Fakulteta, nekadašnji moj izvanredni doktorant prof. dr. sc. Safet Isić. Na promociji je veoma inspirativno govorio Slavko Šantić i nekadašnji dekan i rektor profesor emeritus dr. sc. Fuad Ćatović, na čemu im dugujem posebnu zahvalnost.Dekanu sam ranije poslao određeni broj svojih knjiga i zamolio ga da ih podijeli posebno studentima i kolegama koje sam očekivao na promociji. Međutim, promociji je prisustvovao mali broj studenata i profesora. Sticajem okolnosti, promocija je zakazana za petak u 12 sati, kada mnogi imaju naviku da obavljaju vjerski obred, pa bi, pretpostavljam, i to mogao da bude jedan od razloga malobrojnoj posjeti. No, to ipak nije pokvarilo lijep ugođaj sa ovog susreta.

Fuad Ćatović*

Dragi i poštovani prijatelju Vlatko,zahvaljujem Ti na pozivu da promovišem Tvoje dvije knjige – autobiografiju “Od đaka pješaka do akademika” i brošuru “Priče o knjizi i autoru” – na Mašinskom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, čime mi je ukazana velika čast i obaveza. Tebe život nije mazio, ali si uspješno savladao sve prepreke koje si pred sobom imao. To što si bio đak pješak davalo Ti je snagu da uspješno grabiš ka cilju, * Fuad Ćatović, prof. dr. sc. emeritus, bivši rektor Univerziteta u Mostaru

137

koji je kulminirao titulom akademika ANUBiH. Čitajući Tvoju knjigu, saznao sam da smo zajedno radili na mnogim projektima koje si u knjizi pomenuo. To se posebno odnosi na projekat DC IX, u koji je bio uključen i “Energoinvest – Aluminijski kombinat” Mostar sa svojim laboratorijama. Isto tako, saznao sam da smo zajedno promovisani na Univerzitetu u Sarajevu, jer smo odbranili doktorske teze 1979. godine, što je objavljeno u knjizi “Doktorske disertacije – Rezime”, Sarajevo 1980. godine.Radio si na dva vrlo teška zadatka, a to je obrazovanje i stvaranje novih kadrova inženjera, diplomiranih inženjera, magistara i doktora nauka, kao i stvaranje naučnih institucija na Univerzitetu i privredi, kao što je poznata firma “Unis” te saradnja sa “Energoinvestom”. Nažalost, sudbina koju je doživjela naša BiH u prošlom ratu odrazila se i na to da je sve uništeno, ali Ti nisi klonuo duhom i cijeli rat i poslijeratni period radio si na revitalizaciji institucija obrazovanja, što se posebno odnosi na Univerzitet u Sarajevu i tvoj Mašinski fakultet. Posebno je evidentno i Tvoje angažovanje u društveno-političkom životu prije i poslije rata, a velika afirmacija Tvog rada odvijala se kroz Asocijaciju nezavisnih intelektualaca Krug 99, gdje ste se angažovali da pokažete sve ono što je u ratu doživjela BiH.Dragi prijatelju, još mnogo toga bi se moglo napisati o tome šta si doživio i uradio, i neka ova Tvoja knjiga doživi što više izdanja. Ona bi mogla biti i značajna literatura koja bi trebala da dođe do svakog studenta, kao nauk da se bez upornog i temeljitog rada ne može doći do uspjeha u životu. Poklanjam Ti i knjigu “Omaž Mostaru” u kojoj je prikazano šta smo doživjeli u toku rata u Mostaru i želja mi je da se to više nikada i nikome ne dogodi, ne ponovi, ali i ne zaboravi. Tvoj prijatelj dr. sci. Fuad Ćatović, prof. emeritus

Slavko Šantić

Imao sam zadovoljstvo i čast da jedan dugi period vremena učestvujem u nastanku ove knjige. Tokom našeg zajedničkog rada ne samo da sam na neki način i sam prošao kroz bogati život profesora Dolečeka nego sam često, nemalo iznenađen, zastajao pred pitanjem –

138

kako je moguće tako istrajno, bez kolebanja, i tako uspješno osmisliti i toliko ispuniti svoj život, a uz to čitav taj svoj život neprekidno dijeliti sa drugima – i to od najranijeg djetinjstva pa, evo, sve do ovih svojih poznih penzionerskih godina.Ne mogu, naravno, u ovo malo vremena koliko imam na raspolaganju, govoriti o tome kako je nastala ova knjiga. Bio je to, svakako, veoma iscrpljujući posao. Za profesora Dolečeka – da se, bez ikakvih prethodno nastalih zabilješki ili dnevnika, za ovakvu vrstu pisanja neophodnih pomoćnih sredstava, prisjeti svega onoga što je proživio, šta je radio, kuda je sve putovao, koga je sve upoznao itd. A za mene – da mu u sistematizaciji tog obimnog i obilnog materijala pomognem da sve dobije što je moguće uređeniju i, da kažem, literarniju formu, dostojnu jedne ovakve knjige.No, za sve one koji još nisu bili u prilici da ovu izvanredno zanimljivu autobiografiju pročitaju, i sada, pred vama, htio bih da ukažem na najmanje tri, po meni izuzetno važna aspekta ove knjige. Na prvom mjestu, riječ je o jednom dugom, mukotrpnom, ali lijepom životnom putu. Onaj đak pješak – autor ove knjige – kao da je čitav dosadašnji životni put prepješačio, ali samo zato da savlada sve prepreke, da pokaže moć svoje volje, da kaže i svima drugima da je sve moguće samo ako čovjek hoće, ako je samouvjeren, ako se ne boji da se izloži rizicima koji stoje na putu ostvarenja zacrtanih ciljeva. Profesor Doleček je tako osmislio i ostvario svoj put učenja. Onaj neumorni đak pješak, idući, godinama, svakodnevno pješice od kuće do škole i nazad, prevalio je čak 32.000 kilometara, što iznosi 75% dužine zemaljskog ekvatora! Onda nije čudo što je u toj neumornoj potrazi za znanjem, obogaćen prirodnim talentom i neuništivom voljom, sa najvišim ocjenama završio studije, magistrirao, doktorirao, postao akademik. Fascinira činjenica da je čitav svoj radni vijek, odmah po završetku studija, proveo na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, stekavši sve akademske titule – asistenta, magistra, doktora nauka, akademika. Tokom te svoje duge pedagoške karijere na svom matičnom i drugim bosanskohercegovačkim fakultetima obrazovao je i ispratio u budućnost preko 16 i po hiljada diplomiranih studenata, asistenata, docenata, vanrednih i redovnih profesora, doktora nauka! I svi oni imali su uvijek, do dana današnjeg, samo najljepše riječi zahvalnosti svom učitelju, saradniku i prijatelju, za nezaboravna predavanja, fantastično prenošenje znanja i nesebičnu pomoć koju im je uvijek pružao.

139

Drugi aspekt na koji želim da ukažem jeste izuzetno bogata naučna biografija akademika Dolečeka. U svojoj autobiografiji objavio je impozantnu bibliografiju svojih knjiga, radova u časopisima i zbornicima, stručnih radova i značajnih projekata. Njegovo naučno djelovanje i uspjesi, naučni projekti i inicijative te bezbrojna učešća u stručnim udruženjima priskrbila su mu ugled izuzetnog i visoko cijenjenog stručnjaka u različitim oblastima mašinskog inženjerstva, robotike i drugih tehničkih nauka. Sva ta njegova bogata naučna karijera rezultirala je prijemom u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, najprije u zvanju dopisnog, a zatim i redovnog člana.Konačno, želim da kažem i nekoliko riječi o trećem aspektu ove knjige. Riječ je o ne manje intenzivnoj društvenoj aktivnosti akademika Dolečeka, u čemu će se jednim dijelom naći i ona njegova politička aktivnost, ali ne u bukvalnom, nego baš u društvenom smislu. Profesor Doleček je još od osnovnoškolskih i gimnazijskih dana nesebično podučavao svoje drugove u svemu što im je bilo potrebno, a posebno u matematici. To je nastavio i kao student, pomažući svojim kolegama u pripremanju ispita. Mogao je to zahvaljujući svom raskošnom talentu i beskrajnoj energiji za učenje. To je, može se reći, početak njegove društvene aktivnosti. Ona se, zatim, iskazala i u njegovim višestrukim omladinskim radnim akcijama, što najbolje pokazuju njegove četiri udarničke značke iz tog perioda.Kasnije, kao ugledan profesor i intelektualac, bio je angažovan na različitim partijskim i drugim društvenim zadacima, u studentskim i amaterskim organizacijama, povjeravane su mu izuzetno odgovorne funkcije na raznim naučnim projektima, bio je i član bosanskohercegovačke delegacije u Skupštini SFRJ. Uvijek, svugdje i bez izuzetka isticao se svojim znanjem, erudicijom, radnom energijom i nesebičnom željom da svima pomogne i da svaki zadatak bude obavljen savršeno.Ali, uz sve ovo, što govori o ličnosti akademika Vlatka Dolečeka, njegova autobiografija je i mnogo više od lične životne ispovijesti. To je velika knjiga o jednom vremenu, o jednoj zemlji i njenim ljudima, fokusirana, viđena i shvaćena kroz sedamdeset pet godina njegovoga života. Nema ništa u tom dugom periodu, ni najmanja pomenuta sitnica, što nije istovremeno i faktografski podatak i provjerena činjenica i neizbrisiv dokument o vremenu, društvenim, političkim i socijalnim okolnostima, bezbrojnim ličnostima koje je upoznavao, sa kojima je

140

sarađivao, dijelio dobro i zlo. Dolečekova knjiga-autobiografija nije samo knjiga o njegovom životu, to je istovremeno i velika knjiga o životu jednog društva, sabijena u svijesti i pamćenju akademika Dolečeka, uokvirena i obogaćena njegovim velikim ljudskim, stručnim i moralnim vrlinama, koje je ispoljavao uvijek, u svakom trenutku – od najranijeg djetinjstva, kroz čitavu radnu karijeru, sve do ove tople, iskrene ispovijesti uokvirene u korice ove knjige.

***

Ovom promocijom završio sam sa javnim predstavljanjem svoje autobiografije “Od đaka pješaka do akademika”. Knjigu sam štampao u 500 primjeraka. Sada, kada se navršava više od godinu dana od njenog izlaženja iz štampe, praktično sam podijelio čitav tiraž, što za ovakvo štivo predstavlja solidan rezultat. Ako ovome dodam i jedan nemali broj knjiga koje sam putem interneta poslao svojim prijateljima razasutim po mnogim kontinentima, praktično najmanje po jedan primjerak otišao je na adrese svih kontinenata.Mnogi poznanici su mi rekli da su, pošto su prelistali moju autobiografiju, i oni počeli da razmišljaju da nešto slično napišu o sebi. Sve me ovo ohrabruje, pa zaključujem da je vrijedilo truda da objavim ovu knjigu.

IV DIOMoj društveni angažman

143

Još kao srednjoškolac, bio sam prilično, kako se to obično kaže, društveno aktivan, u mjeri u kojoj su mi dozvoljavale okolnosti u kojima sam živio. Relativno rano sam počeo sa vannastavnim aktivnostima, koliko se sjećam još u osnovnoj školi, kasnije to sam nešto pojačao u gimnazijskim danima, učestvujući u raznoraznim gimnazijskim sportskim i drugim aktivnostima. Vrhunac te aktivnosti bilo je moje dvomjesečno učestvovanje u omladinskim radnim akcijama na izgradnji autoputa Zagreb – Ljubljana, prvo u mjesecu augustu 1958. godine u mjestu Domaslovec, koje se nalazi između Zagreba i Samobora, a zatim još jedan mjesec u mjestu Gmajna, pored Novog mesta u Sloveniji.Kada sam počeo sa studijama u Sarajevu, nisam imao vremena za bavljenje društvenim radom i zbog toga što sam bio slabog materijalnog stanja. Imao sam malu stipendiju, pa sam morao da ponešto i honorarno radim, ali sam ipak jedno ljeto proveo na omladinskoj radnoj akciji. Bio sam na izgradnji autoputa u Srbiji, u mjestu Vladičin Han u Grdeličkoj klisuri na jugu Srbije.Poslije diplomiranja i zasnivanja radnog odnosa na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, imao sam mnogo obaveza kao asistent početnik i kao student Postdiplomskog studija mehanike na Građevinskom fakultetu, tako da mi je ostajalo malo vremena da se posvetim i društvenom radu. Jedino sam bio angažovan u SK na Fakultetu, a poslije izvjesnog vremena i izvan Fakulteta na Univerzitetu i opštini Novo Sarajevo, gdje sam neko vrijeme bio predsjednik Opštinske organizacije SK, koja je tada po broju članova bila jedna od najvećih u zemlji. U to vrijeme sekretar Opštinskog komiteta SK bio je Bećir Granov, sa kojim sam imao dobru saradnju i sa kojim se i danas povremeno viđam.Te moje tadašnje društvene aktivnosti usadile su u meni neku vrstu stalne potrebe da se angažujem tamo gdje mogu biti od koristi. To činim i danas, koliko god mogu i koliko god neko misli da još mogu biti od koristi. Evo nekih društvenih aktivnosti u kojima sam sa zadovoljstvom učestvovao.

144

Predsjednik SAROJ-a

Već sam kao profesor Univerziteta nastojao da budem aktivan društveni radnik, posebno u organizacijama u kojima su većinu činili studenti. Uvijek sam smatrao da je pravi profesor Univerziteta javni radnik i da po ukupnom aktivitetu, kao nastavnik i naučni radnik, ali i kao društveni radnik, mora biti prepoznatljiv u široj društvenoj sredini. Pratio sam rad Raketnog društva BiH, koje su uglavnom činili studenti Mašinskog fakulteta u Sarajevu, ali i neki inženjeri iz prakse.

Učestvovao sam u nekim njihovim manifestacijama, u okviru kojih je bilo i lansiranje amaterskih raketa. Zatim sam bio izabran za predsjednika Raketnog društva BiH, a po toj funkciji postao sam i član Predsjedništva Saveza aerokosmonautičkih i raketnih organizacija Jugoslavije – SAROJ-a, sa sjedištem u Beogradu. U to vrijeme predsjednik SAROJ-a bio je poznati general prof. dr. sc. Zlatko Rendulić. Po isteku njegovog predsjedničkog mandata, a po tada ustaljenoj praksi rotacije, pošto je na red došla Bosna i Hercegovina, izabran sam za predsjednika SAROJ-a. Kao predsjednik upoznao sam se sa svim

aktivnostima i međunarodnim vezama SAROJ-a. Bio sam prisutan i na raznim manifestacijama republičkih društava. Jednom prilikom bio sam na manifestaciji koju je u Karlovcu organizovalo Hrvatsko raketno društvo. Ta manifestacija bila je jako dobro organizovana i dobro posjećena. Predsjednik tadašnje Opštine Karlovac pozvao nas je na večeru, gdje smo u jednom prijatnom razgovoru ostali do zore. Prisutan je bio i general Zlatko Rendulić, koji nam je ispričao jednu interesantnu priču. Jednom prilikom u posjetu Titu došao je predsjednik jedne nesvrstane zemlje. Pošto je izrazio želju da kupi neke borbene avione jugoslovenske proizvodnje, savezni sekretar za narodnu odbranu general Ivan Gošnjak za njega je organizovao prezentaciju tih aviona. Na prezentaciji je, pored Tita, bio i njegov gost, a u pratnji general Gošnjak. Referisanje na tečnom engleskom jeziku održao je dr. sc. Zlatko Rendulić. Pošto

Prof. dr. sc. Zlatko Rendulić

145

je Tito bio oduševljen njegovim prezentiranjem borbenih i letačkih karakteristika naših aviona, upitao je Gošnjaka: “Ko je ovaj general koji tako lijepo govori na čistom engleskom jeziku?” Gošnjak je odgovorio da je to general Rendulić. Tito je hitro zapitao: “A šta mu je onaj njemački general Rendulić, koji me ‘posjetio’ za vrijeme desanta na Drvar?” Gošnjak je odgovorio: “Nije mu ništa, onaj iz Drvara se preziva na -c, a ovaj naš na -ić.” A Desantom na Drvar komandovao je njemački general Lothar Rendulic, čiji je otac porijeklom iz naših krajeva, koji je za vreme Prvog svjetskog rata ostao u inostranstvu i oženio se Njemicom, a svoje prezime prilagodio njemačkom jeziku. Nedavno sam, na internetu, pročitao da je general Zlatko Rendulić još živ i da ima preko 90 godina.

Uvijek se rado sjećam dana provedenih u SAROJ-u. Tu sam upoznao mnoge značajne ljude, među kojima je bio i inženjer Milivoje Jugin, koji je bio veoma poznati televizijski komentator ruskih i američkih letova u kosmos. Bio je vrstan poznavalac kosmičkih letova i jedan od osnivača SAROJ-a. Na žalost, više nije među živima.

Predsjednik CEDUS-a

CEDUS (Centar društvenih djelatnosti Univerziteta u Sarajevu) je bilo udruženje koje je okupljalo sva studentska društva Sarajevskog univerziteta. Tu su, između ostalih, bili Kulturno-umjetničko društvo “Slobodan Princip Seljo”, koje je bilo veoma afirmisano u zemlji i inostranstvu, zatim Šahovski klub Bosna i Košarkaški klub Bosna, u to vrijeme veoma poznata košarkaška ekipa u Jugoslaviji, koja je jednom bila i prvak Evrope. Pored ovih velikih klubova, unutar CEDUS-a su bila i mnogobrojna manja studentska društva, kao što su esperantisti, ronioci i osnivači Sarajevske opservatorije. CEDUS-u su pripadali i studentski domovi, kao dio studentskog standarda. Jednom riječju – CEDUS je bio centar društvenih aktivnosti studenata, pa i nekih nastavnika Sarajevskog univerziteta, unutar koga su mnogi studenti mogli da nađu neku društveno korisnu, a sebi zabavnu aktivnost.

146

Za vrijeme jednog sastanka u CEDUS-u, s lijeva na desno: Midhat Usčuplić, Vlatko Doleček, studentica sekretar predsjedništva

CEDUS-a i Muhamed Muminović

Na jednoj Skupštini CEDUS-a izabran sam za predsjednika tog udruženja. Preko te funkcije detaljno sam se upoznao sa radom pojedinih članica toga društva. Često sam odlazio u “Selju”, gdje sam upoznao mnoge buduće prijatelje, koji su i po završetku studija ostali privrženi ovom kulturno-umjetničkom društvu. Neki su sklopili i brak upoznavajući partnere na probama tog društva. Takav je i slučaj akademika Midhata Usčuplića, koji je jedan od glavnih “krivaca” što sam se ja i našao u toj sredini. Sekretar u Predsjedništvu CEDUS-a, sa kojim sam imao i najprisniju saradnju, bio je jedan Slovenac, koji je bio zaljubljenik u sarajevsko nebo i koji me počesto vodio na Opservatoriju da noću posmatramo zvijezde. Dok nisam vidio nebo kroz teleskop, nisam mogao pretpostavljati šta se sve iznad nas krije i kakva je to ljepota.

147

Imali smo i radna gostovanja po sličnim centrima u zemlji i inostranstvu. To je bilo vrijeme kada se ovakvim studentskim aktivnostima poklanjala posebna pažnja i kada su se uvijek nalazila društvena sredstva za njihovo finansiranje.

Predsjednik Odbora za dodjelu 27-julske nagrade 1990.godine

Krajem 1989. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine izabrala je Odbor za dodjelu “Dvadesetsedmojulske nagrade”, a ja sam bio imenovan za predsjednika Odbora. Mandat je, po zakonu, trajao dvije godine. Na javni konkurs za nagradu prijavilo se ukupno 37 kandidata, od toga pojedinačnih 32, a grupnih 5 prijava. Prijave su bile podijeljene u tri grupe – za nauku (13), kulturu (19) i privredu (5).Na prvom sastanku Odbora dogovorili smo se da članove podijelimo u tri podgrupe – za nauku, kulturu i privredu. Članovi ovih podgrupa seriozno su pregledali prispjele prijave i predložili kandidate za nagradu. Na sastanku Odbora u punom sazivu razmatrali smo prijedloge podgrupa i o svim predloženim kandidatima za nagradu imali smo potpuni konsenzus. Jedina dilema je bila da li da se dr. sc. Žarku Primorcu dodijeli nagrada kao naučniku iz oblasti ekonomije ili da mu se nagrada dodijeli kao privredniku, jer je bio predložen i od strane Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i SOUR-a “Energoinvest”. U toku razgovora o mogućim kandidatima za nagradu moram istaći da je Odbor bio potpuno samostalan, čak je i aktuelni predsjednik Skupštine RBiH Zlatan Karavdić izbjegao bilo kakav razgovor o tome.

Na promociji dobitnika 27-julske nagrade, održanoj 25. 7. 1990. godine, govorio sam u ime Odbora i ovdje sada dajem cijeli tekst tog kratkog govora. Kako su u međuvremenu na vlast došle nacionalne stranke, one su imenovale novi Odbor, a tako je i prestao mandat Odbora čiji sam bio predsjednik.

148

Govor prilikom dodjele 27-julske nagrade

Drugarice i drugovi, dragi prijatelji,ovo je vrijeme nespornih demokratskih promjena. Vrijeme korigovanja, pa i odustajanja od nekih dugo važećih kanona i navika, ali istovremeno i vrijeme raznih kontroverzi i osporavanja svega i svačega. Ponekad se dovode u pitanje, pa i osporavaju i oni rezultati za koje smo, ne tako davno, mislili da imaju trajni historijski dignitet i da su imuni na bilo kakva osporavanja. Istovremeno živimo i u doba kada se riznica ljudskih znanja umnožava po eksponencijalnim zakonitostima, kada su komunikacije do te mjere usavršene da se slobodno može reći da su nam i najveća rastojanja postala mala i da se protok ideja, iskustava i informacija odvija upravo kosmičkom brzinom. U takvim okolnostima sve se više vrednuje i sve će se više vrednovati svaki stvaralački doprinos, posebno onaj doprinos koji ima trajni i univerzalni karakter, koji je u funkciji boljeg, sretnijeg i humanijeg življenja ovih i generacija koje dolaze. Takvo stvaralaštvo, koje ne priznaje nikakve granice i gabarite, koje predstavlja originalan doprinos razvoju nauke, kulture, umjetnosti i svako drugo stvaralaštvo, koje je prije i iznad svega u funkciji bogatijeg, plemenitijeg i ljudskijeg života, svakog od nas posebno i svih nas zajedno, najmanje je podložno bilo kakvim objektivnim osporavanjima i ima trajan i univerzalan karakter.Najbolja nagrada autoru za istinsko stvaralaštvo je u samom činu stvaralačkog napora i njegovog rezultata, ali i istovremeno i u društvenoj verifikaciji stvaralačkog djela koje se neizbježno, u svim društvima, pa i u našem, iskazuje i kroz nagrade, kakva je i ova naša republička 27-julska nagrada.I ovom prilikom podsjetio bih da je to nagrada koja po svom značaju predstavlja najveće društveno priznanje za sveukupan doprinos razvoju Republike, a dodjeljuje se u povodu dana kada su narodi i narodnosti ove naše lijepe zemlje Bosni i Hercegovine, ne uvažavajući nadmoćnost okupatora, digli svoj glas za slobodu, a ona je, kao što znamo, osvojena uz velike žrtve, koje je historija zapamtila i zapisala. Pa mi pred tom historijskom istinom, a u ime univerzalne istine, nemamo pravo da ih se ne sjetimo, a još manje da ih umanjujemo.

149

I kao što su narodi i narodnosti Bosne i Hercegovine 27. jula 1941. godine digli svoj glas u interesu slobode i ljepše budućnosti, tako i svaki stvaralac uvijek i iznova i na sebi svojstven način, da se tako izrazim, diže svoj glas pred nepoznatim i neostvarenim i time, uz isto tako velika odricanja, gradi svoje djelo za dobrobit svoju i za afirmaciju svoju, ali i za dobrobit i afirmaciju naše republike i Jugoslavije.Stvaraocima kojima danas uručujemo nagrade odajemo priznanje za njihov dosadašnji rad, kojim su značajno doprinijeli afirmaciji ove sredine u

jugoslovenskim i svjetskim razmjerama, a kolektivi, kojima takođe ovom prilikom uručujemo nagrade, umjeli su, prije i iznad svega, da usmjere energiju svojih najkreativnijih članova u onom pravcu koji je njima, njihovom kolektivu i ovoj sredini obezbijedio opštepriznatu afirmaciju i koji je te kolektive uvrstio u generatore novih stvaralačkih (dodala sam a) prodora.Zbog svega toga, svim dobitnicima ovog visokog društvenog priznanja, u ime Odbora za dodjelu 27-julske nagrade Bosne i Hercegovine i u svoje lično ime, želim da čestitam na ovom visokom društvenom priznanju, pojedincima želim još mnogo stvaralačke radosti, a kolektivima nosiocima nagrade dalje uspjehe i još veću afirmaciju u Jugoslaviji i svijetu.Sarajevo, 25. juli 1990.

Proglašavanja dobitnika 27-julske nagrade

150

Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualacaKrug 99

Kao član Kruga 99 bio sam angažovan u aktivnostima koje smo vodili u saradnji sa drugim nevladinim organizacijama. Među njima posebno su važne bile tri aktivnosti: Deklaracija o jedinstvenom Sarajevu, Svjedočenje o distriktu Brčko i aktivnost o Konstitutivnosti naroda.

Priprema za jedan od sastanaka Kruga 99, s lijeva na desno: Istoričar- akademik Dževad Juzbašić, novinar Adil Kulenović, Vlatko Doleček,

publicista Sead Fetahagić i gost Kruga.

151

Deklaracija o jedinstvenom Sarajevu

U jednom periodu rata u Sarajevo su počeli dolaziti mnogi mešetari koji su zagovarali podjelu Sarajeva na etničkoj osnovi, jer su smatrali da bi to ubrzalo završetak rata u BiH. Kada smo u Krugu 99 za to saznali, alarmirali smo o tome domaću i inostranu javnost i bio je organizovan jedan širi sastanak onih koji su se tome suprotstavljali. Na tom sastanku formiran je odbor za upravljanje tom akcijom. Za predsjednika tog odbora izabran je Salko Selimović, bivši gradonačelnik Sarajeva, a ja sam izabran za generalnog sekretara. Krug 99 sačinio je prijedlog teksta Deklaracije, a Salko i ja smo bili određeni da vodimo aktivnost oko potpisivanja Deklaracije. U Krugu 99 neki su bili mišljenja da tu aktivnost treba da vodi samo naša organizacija, čemu sam se ja suprotstavio. Bio sam ubijeđen da ćemo tako dobiti samo 5.000 potpisa, a najmanje 100.000 potpisa ako u tome budu učestvovali i drugi. Na kraju, prihvaćen je moj prijedlog. Svakim danom sam, po raznim dijelovima grada, držao sastanke i objašnjavao smisao ove akcije. Moj glavni argument bio je da se, ako se podijeli glavni grad, neminovno dijeli i cijela Bosna i Hercegovina. Za samo jedan mjesec, u ljeto 1994. godine, u dane kada su “junaci” sa okolnih brda žestoko granatirali Sarajevo, obezbijedili smo oko 200.000 potpisa za Deklaraciju. Uspjeli smo da se za nju sazna i izvan opkoljenog Sarajeva i van granica BiH. Tako je urednica jednog radija iz Belgije došla u Sarajevo i donijela 35.000 potpisa onih koji podržavaju Deklaraciju. Na kraju ove akcije, koju smo produžili i u prvim mjesecima 1995. godine, sakupili smo ukupno oko 1.200.000 potpisa. Sve smo to uvezali u 60 tomova knjiga i predali Arhivu Grada Sarajeva. Koliko ja znam, to je jedini dokument koji se odnosi na BiH, a koji je potpisalo toliko građana svijeta. Treba posebno naglasiti da je Deklaraciju potpisao i veći broj dobitnika Nobelove nagrade. Evo integralnog teksta Deklaracije.

152

Deklaracija o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu

Zabrinuti zbog sporog rješavanja i mnogih neizvjesnosti u vezi sa sutrašnjicom našeg grada, zahtijevamo u svoje ime, u ime palih žrtava ove brutalne agresije i naših potomaka, da se grad deblokira i demilitarizira, da mu se obezbijedi sigurna budućnost, a njegovim žiteljima pravo na siguran život. Poslije svih patnji i stradanja od nasilja i razaranja, sada nam prijete i trajnom podjelom grada i uništenjem osobenog načina života u različitostima i tolerancijama kakav smo njegovali vijekovima. Svjesni da podijeljeno Sarajevo ne bi predstavljalo samo liniju razgraničenja dva dijela istog grada već i liniju razgraničenja različitih civilizacija, religija, kultura na tlu moderne Evrope, dižemo svoj glas protesta i pozivamo domaću i svjetsku javnost u novu, drugu bitku za Sarajevo, u bitku za odbranu od duhovnog i modernog razaranja i pustošenja.Odlučni da sačuvamo kulturu života u različitostima i tolerancijama koje su naši preci stoljećima, a i mi sami izgrađivali i njegovali i podržavajući takve stavove Skupštine Grada Sarajeva, kao najvišeg organa vlasti u gradu, objavljujemo:

DEKLARACIJU

o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu

1. Slobodno, otvoreno i nepodijeljeno Sarajevo izraz je naše trajne volje i zato nećemo nikome dozvoliti da se Sarajevo dijeli po bilo kojoj osnovi, u vrijeme kad čitav civiliziran svijet stremi međusobnoj saradnji i integraciji.2. Čvrsto smo uvjereni da je život u različitostima i tolerancijama neprocjenjiva baština naše prošlosti i siguran temelj mirne i sretne budućnosti za svakog građanina Sarajeva i Bosne i Hercegovine.3. Zahtijevamo pravedno i blagovremeno kažnjavanje svih ratnih zločinaca i siguran povratak svih prognanika i izbjeglica, što je pretpostavka za normalizaciju života i nastavak tradicije zajedništva.

153

4. Prihvatamo u cjelini Povelju UN i Opštu deklaraciju o pravima čovjeka kao kriterij vlastite prakse i uređenje društvenih odnosa i tražimo da međunarodna zajednica na tim načelima pristupa rješavanju budućnosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine, uvjereni da samo demokratski ustrojena politička vlast može da osigura dostojanstvo i interese svakog slobodnog građanina Sarajeva i naše državne zajednice.U ovom času svi smo odgovorni za ispunjavanje ovih civilizacijskih načela.

GRAÐANI SARAJEVA, juli 1994.

Svjedočenje o Brčkom

Druga aktivnost u kojoj sam direktno učestvovao bila je moje svjedočenje, kao predsjednika Kruga 99, o Distriktu Brčko. Svjedočenje se, pod vođstvom gospodina Roberta Ovensa, održavalo u Beču. Prije dolaska u Beč znao sam da će tom svedočenju prisustvovati i predstavnik Srpskog građanskog vijeća profesor dr. sc. Mirko Pejanović, predstavnik Hrvatskog narodnog vijeća profesor dr. sc. Ivo Komšić, predstavnik Vijeća bošnjačkih intelektualaca profesor dr. sc. Jusuf Žiga i predstavnik Jevrejske opštine Sarajevo, profesor David Kamhi. Da na svjedočenje ne idem “praznih ruku”, samoinicijativno sam napisao jedan tekst u četiri tačke. U njemu sam obrazložio:

Brčko ne treba da pripadne Republici Srpskoj, jer bi to na neki način bila nagrada za sve ratne strahote koje su se tokom rata tamo, u Brčkom, desile.Brčko ne treba pripasti ni Federaciji Bosne i Hercegovine, jer ta dejtonska tvorevina još nije zaživjela u punom kapacitetu.Brčko ne treba da pripadne ni centralnim vlastima BiH, jer su još uvijek u krnjem sastavu.Konačno, Brčko treba da bude distrikt pod međunarodnom upravom.Na putu za Beč u avionu sam sreo i pozdravio Aliju Izetbegovića, koji mi je, ispravno izgovarajući moje ime i prezime, rekao: “Gospodine

154

Doleček, drago mi je da vidim i Vas da idete na ovo svjedočenje.” On tada nije znao ništa o prijedlogu koji sam namjeravao da iznesem. Putovao sam u avionu zajedno sa Mirkom Pejanovićem i Jusufom Žigom, a u Beču smo zatekli Ivu Komšića i Davida Kamhija, koji su već došli ranije. Kolegama iz nevladinih organizacija prezentirao sam tekst svog prijedloga, sa čim su se oni, uz male dopune, veoma brzo složili. Dao sam tekst jednom svom bivšem studentu, koji je radio u Ambasadi BiH u Beču, koji se potrudio da bude preveden na korektan engleski jezik. Tom prilikom nas je primio i Ejup Ganić, koji je u ime Federacije BiH koordinirao svjedočenjem. Tekst preveden na engleski jezik predali smo u sekretarijat glavnog pregovarača. Pregovori su se odvijali u podrumskim prostorijama jednog luksuznog bečkog hotela. Kada smo konačno pozvani na svjedočenje, dana 16. 2. 1999. godine, kao najstariji od nas pet predstavnika nevladinih organizacija, odabran sam da govorim u ime svih. U podrumskoj sali za svjedočenje, za podužim stolom koji je imao oblik pravougaonika, sjedili su, jedni nasuprot drugima, predstavnici Federacije i predstavnici Republike Srpske. Na jednoj, užoj strani tog stola sjedio je Robert Ovens (Robert Owens) sa svojim saradnicima, a na drugoj užoj strani sjedili smo mi. Na početku svjedočenja Ovens mi se obratio riječima: “Gospodine profesore, imate 5 minuta da obrazložite svoje stavove u vezi sa rješenjem poslijeratnog statusa grada Brčkog.” Zamolio sam da se učesnicima svedočenja podijeli naš prijedlog i poslije kraćeg obrazloženja završio sam svoje izlaganje u datom roku. Federalni predstavnici nisu imali nikakvih primjedbi na naš prijedlog, dok su predstavnici Republike Srpske molili da izostavimo samo onaj dio prvog stava, za koji su rekli da predstavlja istoriju. Mi smo na to pristali i na tome se završilo naše svjedočenje. Nakon svjedočenja prišao mi je jedan član delegacije iz Republike Srpske, kojeg sam poznavao još iz predratnih vremena, pozdravio se sa mnom i pitao me: “Vlatko, a kakve veze ti imaš sa Brčkim?” Odgovorio sam: “Nemam neke posebne veze, ali su mi se tu rodila dva brata.” Jedino mu nisam rekao da su to bili blizanci, pa je mogao pomisliti da su moji roditelji duži period živjeli u Brčkom.

155

Stav oko arbitraže za Brčko

Polazeći od osnovnog cilja: da se Bosna i Hercegovina sačuva kao složena država sastavljena od dva multietnička entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u kojoj će svi njeni građani i svi njeni autohtoni narodi uživati jednaka ljudska prava na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine, zalažemo se da općina Brčko, u svojim predratnim granicama, bude DISTRIKT pod međunarodnom upravom.

Obrazloženje

Ako bi Brčko ostalo u sastavu Republike Srpske, to bi bila nagrada onim snagama koje su silom oružja protjerale mnoge predratne stanovnike ove općine i izvršile etničko čišćenje. Uvažavanje tog necivilizacijskog čina onemogućilo bi pravično rješavanje sadašnjih i ohrabrilo mnoge buduće konflikte, ovdje ili na nekom drugom kriznom području.

Ako bi Brčko pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine to bi, između ostalih posljedica, mogao biti povod za učvršćavanje unutrašnjih granica i eventualnu disoluciju države Bosne i Hercegovine. To bi istovremeno otežalo i svaku drugu reintegraciju Bosne i Hercegovine.

Ako bi općina Brčko bila dodijeljena na upravu državnim organima Bosne i Hercegovine, u sadašnjem trenutku, kada organi na nivou države ne funkcioniraju ili funkcioniraju sa ogromnim poteškoćama, ovo rješenje ne bi bilo racionalno, jer bi moglo biti izvor novih međuentitetskih sporenja i stalnih opstrukcija u radu državnih organa.

Ukoliko bi općina Brčko, u svojim predratnim granicama, bila uređena kao DISTRIKT pod međunarodnom upravom, takvo rješenje bio bi pozitivan primjer prirodne reintegracije Bosne i Hercegovine i dobar model za brži povratak izbjeglih i raseljenih lica. To bi istovremeno omogućilo bržu revitalizaciju privrede, što je nakon tri godine od implementacije Mirovnog sporazuma jedno od najaktuelnijih pitanja za građane oba bosanskohercegovačka entiteta. Uvjereni smo da bi takvo

156

rješenje ohrabrilo sve one snage koje su za izgradnju trajnog i stabilnog mira, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u širem regionu.

Iz svih gore iznijetih razloga smatramo da je od sve četiri moguće opcije, opcija da Brčko u svojim predratnim granicama postane DISTRIKT u ovom historijskom trenutku najbolje rješenje.

SGV – Pokret za ravnopravnost građanaVijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca

Hrvatsko narodno vijećeAsocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99, Beč 16. 2. 1999.

Zalaganje za konstitutivnost

Treća aktivnost u kojoj sam učestvovao kao predsjednik Kruga 99 bila je vezana za konstitutivnost, o čemu sam nešto i pisao i objavio u stručnom časopisu “Pravna misao”. Naime, nakon usvajanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i principa utvrđenih u njemu, ipak nisu bila ispoštovana osnovna ljudska prava. Građani nesrpske nacionalnosti u Republici Srpskoj nisu imali puna građanska prava, kao ni oni srpske nacionalnosti u Federaciji BiH. Zajedno sa drugim nevladinim organizacijama, koje u svom nazivu imaju nacionalni predznak (Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Srpsko građansko vijeće i Hrvatsko narodno vijeće), vodili smo aktivnost čiji je cilj bio da svi građani, bez obzira na njihovo mjesto prebivališta u BiH, imaju jednaka građanska prava. Detaljno smo analizirali Dejtonski ustav i konstatovali da se do teksta tog ustava došlo po principu “odvojenih soba”. Naime, prvo bi se napisao tekst jednog člana Ustava, a zatim se išlo od sobe do sobe, u kojima su bile tri odvojene delegacije tzv. “zaraćenih strana”, kako bi se pokušalo usaglasiti prijedlog koga će svi prihvatiti. Tako se neki članovi tog ustava međusobno isključuju. U jednom su članu pobrojane sve konvencije o ljudskim pravima i ravnopravnosti, a već u nekom narednom članu to se ne poštuje. Jedinu uporišnu tačku za naš prijedlog našli smo u preambuli tog ustava, u kome se govori o konstitutivnosti naroda, pa smo se u našim aktivnostima koncentrisali na to da barem pripadnici tri konstitutivna naroda, a takva je velika većina građana BiH, budu ravnopravni.

157

Da bi naš prijedlog bio usvojen i prihvaćen od većine građana, održali smo niz sastanaka i okruglih stolova u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci i drugim mjestima BiH. Svjesni smo bili i činjenice da je za konačno usvajanje našeg prijedloga potrebno da ga prihvati i Ustavni sud BiH. Ustavni sud su tada činili po tri člana svakog od tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba), a tri člana bili su stranci. Aktuelni predsjednik Suda bio je Šveđanin. Zato smo mi, predstavnici četiri nevladine organizacije, više puta išli kod ambasadora Švedske, da bi on konačno shvatio suštinu našeg prijedloga. Na kraju, naš prijedlog je otišao pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine i tamo prihvaćen sa potrebnom dvotrećinskom većinom. Kuriozitet svega je da je jedan sudija, Hrvat Mirko Zovko, koji je glasao protiv ovog prijedloga, kasnije postao predsjednik Ustavnog suda u Republici Srpskoj, što bi bilo nemoguće da naš prijedlog nije prošao. Ovu je odluku Ustavni sud donio u sastavu: predsjednik prof. dr. Kasim Begić, sudci: Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. Snežana Savić i Mirko Zovko; Sudija Hans Danelius je iz Švedske.

Nakon ovakve odluke Ustavnog suda organizirali smo prijem u Hotelu “Bosnia” u Sarajevu, na kojem su bili predstavnici međunarodne zajednice i predstavnici aktuelne vlasti u BiH, da bismo označili uspješan završetak naše akcije Konstitutivnost. Poslije završetka prijema jedna manja grupa nas, u prvom redu onih koji su učestvovali u organizaciji prijema, sjeli smo za jedan zajednički sto. Pridružio nam se i Mirsad Kebo, kao istaknuti kadar SDA, a tada je bio predsjednik Kantona Sarajevo. U jednom momentu Mirko Pejanović je rekao da se za stolom nalazi većina rukovodstva predratne Opštine Novo Sarajevo i dodao: “Vlatko nam je svima bio šef”, aludirajući na to da sam u toj opštini tada bio predsjednik Konferencije Saveza komunista. Mnogi sadašnji rukovodioci nacionalnih, pa i nacionalističkih stranaka, bili su članovi SK, ali u svojim životopisima to obavezno izostavljaju. Mnogim današnjim političarima biografije počinju tek 1992. godinom, iako su već do tada proživjeli većinu svog života.

158

Mirka Pejanovića upoznao sam kada je on poslije završenog fakulteta Političkih nauka radio u službama opštine Novo Sarajevo. Sjećam se jednog našeg susreta, kad sam ga sreo na njegovom radnom mjestu , kad god bi ga sreo on je uvjek nešto ozbiljno radio dok bi njegove radne kolege ispijali kafe pa sam mu tom prilikom rekao: „ Mali, od tebe će stvarno nešto biti .“ Koliko sam bio dobar prognozer zaključite sami . On je uskoro, posije toga susreta , magistrirao na svom matičnom fakultetu a nedugo iza toga odbranio je i doktorsku disertaciju, Napredujući u profesorskim zvanjima nedugo iza toga postao je varedni a poslije i redovni profesor na Fakultetu političkih naukana Univerzitetu u Sarajevu.Od 1992. do 1996. bio je član Predsjedništva Republike BiH. Danas je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.Objavio je veći broj knjiga i naučnih radova i bio je organizator nekoliko međunarodnih naučno- stručnih konferencija.

U svojoj autobiografskoj knjizi Od đaka pješaka do akademika detaljno sam opisao svoje učešće u osnivanju i radu Asocijacije nezavisnih intelektualaca KRUG 99, ove, za vrijeme i dosta godina nakon završetka rata, veoma aktivne i cijenjene nevladine organizacije, ne samo na prostoru bivše zajedničke države nego i u Evropi i svijetu. Međutim, o tome ovdje ponovo pišem iz nekoliko razloga.Prije svega, u potpunosti u skladu sa svojim životnim principima, želio sam i morao da javno učestvujem u intelektualnom otporu agresiji i nacionalizmu, što je i bio glavni razlog osnivanja Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Kao jedan od osnivača, kao aktivni član i višegodišnji predsjednik, ulagao sam sve svoje ljudske, moralne i intelektualne snage u našoj borbi protiv agresije, zločina i međunacionalnih podjela. U našim političkim dokumentima i javnim izjavama objavili smo Evropi i svijetu da je naš cilj osnivanje slobodne, cjelovite, demokratske i građanske države BiH, u kojoj će svakome građaninu biti u potpunosti garantovana ljudska prava u skladu sa važećim međunarodnim standardima i konvencijama. Iako se u našim dokumentima i mojim izvještajima na skupštinama detaljno govori o principima i ciljevima za koje smo se zalagali, osjećam potrebu da ovdje podsjetim samo na neke od njih: borili smo se za izgradnju stabilnog mira; vjerovali smo u mogućnost izgradnje multietničkog društva;

159

zalagali smo se za izgradnju pravne države ravnopravnih građana i naroda; zagovarali smo našu buduću društvu zajednicu u kojoj će vlast vršiti sposobni i pošteni, umjesto podobnih i poslušnih; zalagali smo se za takav obrazovni sistem koji će mlade ljude osposobljavati na najvišim moralnim vrijednostima i kriterijima... Trudio sam se svim silama da u svemu tome dam svoj najveći doprinos.

Jedan od sastanaka Kruga 99 kojem sam predsjedavao, tema je bila vezana za prve demokratske izbore poslije rata.

Naši intenzivni kontakti sa brojnim nevladinim organizacijama u BiH i drugim dijelovima bivše zajedničke države snažili su naše uvjerenje da je, bez obzira na sve tragične posljedice rata, moguće sačuvati i odbraniti cjelovitu, slobodnu i demokratsku državu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, međunarodna zajednica, ma šta to značilo, osim što je zaustavila rat i krvoproliće, iznevjerila je naša očekivanja. Dejtonski sporazum je oblikovao jednu hibridnu, realno teško održivu državu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su nacionalističke stranke dobile mogućnost da na međunacionalnim mržnjama i podjelama sve od završetka rata pa do danas urušavaju svaku mogućnost istinskog međunacionalnog i međuvjerskog pomirenja, zajedničkog života i sveopćeg društvenog i političkog napretka. No, bez obzira na to što

160

su mnogi naši ciljevi ostali neostvareni i što smo duboko razočarani poslijeratnim razvojem događaja, uvjeren sam da je naše djelovanje u Krugu 99 pomoglo da se u svijesti mnogih građana BiH ipak sačuva dragocjena nada da je, makar u budućnosti, kad stasaju nove generacije, moguće stvoriti novo i pravednije društvo nego što je ovo sadašnje. Zato i dalje mislim da ideje za koje smo se zalagali u toku i nakon završetka rata nisu prevaziđene, bez obzira na sva ograničenja nametnuta usvajanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Druženje u Krugu 99 uoči Nove 2000.godine

Bio sam uvijek, i danas sam uvjeren, i to sam više puta isticao u raznim prilikama i u različitim medijskim istupima, da je budućnost Bosne i Hercegovine moguća jedino u okviru ujedinjene Evrope, a upravo ideja o takvoj našoj pripadnosti evropskoj i svjetskoj zajednici bila je i naša temeljna misao-vodilja od samog osnivanja i u svim aktivnostima Kruga 99. Zahvaljujući tom svom djelovanju u ovoj asocijaciji stekao sam veliki broj novih prijatelja, upoznao sam veliki broj veoma interesantnih ljudi koji su mi, čak i kad smo se razlikovali u mišljenjima, proširili ljudske i intelektualne vidike, posebno kad je riječ o nekim oblastima života

161

kojima se do rata nisam bavio. Tokom svih tih godina stekao sam mnoga nova i dragocjena iskustva.Iako već duže vrijeme ne učestvujem u radu ove asocijacije, iz više objektivnih i subjektivnih razloga, ipak se sa punim ljudskim zadovoljstvom osvrćem na sve ono što sam, kao član i višegodišnji predsjednik Kruga 99, činio i učinio u afirmaciji tih naših temeljnih političkih, društvenih, ekonomskih i socijalnih ideja. Zato sada s punim uvjerenjem i sigurnošću mogu da kažem da je taj period moje društvene aktivnosti bio jedan od najuzbudljivijih i najljepših u mom životu. To je razlog što o svemu tome ovdje ponovo pišem Kako se Krug 99 i prije mog predsjednikovanja afirmisao kako u domaćoj tako i u međunarodnoj javnosti za vrijeme kada sam ja obavljao funkciju predsjednika (juli 1995. do februara 2001), imao sam priliku da upoznam i razgovaram sa mnogo interesantnih ljudi i koristim i ovu priliku da se sjetim tih razgovora koje smo imali, tih ljudi sa kojima smo razgovarali, kao i tema kojima smo se bavili. Sve to pomoglo mi je da steknem mnoga nova saznanja, a da nije bilo Kruga 99, sumnjam da bih ikada imao priliku za to.

Saradnja sa prijateljima

Prve i najdublje kontakte, osim u Sarajevu sa Srpskim građanskim vijećem, Krug 99 uspostavio je sa Forumom građana Tuzle i Beogradskim krugom, ali se kroz kontakte i posjete saradnja razvila i sa intelektualnim krugovima demokratskog opredjeljenja iz Banje Luke, Mostara, Bihaća i mnogih drugih gradova BiH, kao i Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Sa Forumom građana Tuzle iniciran je i uspješno realizovan projekat “Građanski alternativni parlament – pokret građanske inicijative u BiH”, kao udruženje (asocijacija) građana pojedinaca, nevladinih i nestranačkih organizacija i civilnih aktera Bosne i Hercegovine. To je bio izraz potrebe da se koordiniraju i usaglašavaju aktivnosti i inicijative za uspostavljanje institucija parlamentarne demokratije i civilnog društva. Krug 99 je aktivno surađivao sa mnogobrojnim domaćim i inostranim nevladinim organizacijama, asocijacijama i institucijama u BiH i državama bivše Jugoslavije, kao i sa mnogobrojnim najvišim

162

institucijama međunarodne zajednice. Posebno intenzivne kontakte i međusobne posjete Krug 99 je ostvarivao sa intelektualcima iz Švicarske, Francuske, Njemačke, Belgije, Holandije, Danske, Švedske, Norveške, SAD, Italije, Bugarske i drugih zemalja. Članovi Kruga 99, pojedinačno i kolektivno, bili su gosti mnogih institucija i udruženja u Parizu, Beču, Briselu, Gracu, Ženevi, Pragu, Helsinkiju, Rimu i mnogim drugim gradovima Evrope.U periodu dok sam bio predsjednik (1995–2001) u Krugu 99 djelovalo je više od 150 eminentnih ličnosti naučnog, kulturnog, umjetničkog i javnog života, među kojima su bili članovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, pisci, novinari, slikari, filmski reditelji, ljekari, ekonomisti, pravnici, inženjeri, pozorišni umjetnici, teolozi, muzičari, humanisti i druge ličnosti. Među članovima Kruga 99 bili su i intelektualci drugih država, koji su živjeli i djelovali kao istaknuti članovi u Rimu, Parizu, Beču, Londonu, Briselu, Sofiji, Njujorku, Helisinkiju, Ljubljani, Beogradu, Rovinju, Puli, Zagrebu i drugim gradovima Evrope i bivše Jugoslavije. Za uspješan rad naše Asocijacije dugujemo zahvalnost mnogim fondacijama i asocijacijama koje su nas podržavale. Među onima koje moram posebno pomenuti je Fondacija Heinrich Boll, Regionalni ured u Sarajevu.Krug 99 je za svoje djelovanje primio više međunarodnih nagrada i priznanja, među kojima se posebno ističu: Nagrada Fondacije Olof Palme (Štokholm), Nagrada Fondacije kralja Boudouina (Brisel) i Nagrada Fondacije Alberto Moravia (Rim).

S kim smo razgovarali?

Kao jedan od osnivača Kruga 99 imao sam mogućnost da učestvujem u mnogim našim nastojanjima da uspostavimo veze sa istaknutim organizacijama i ličnostima u svijetu, koji su osuđivali agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a posebno dugotrajnu opsadu i ubijanje Sarajeva. Mnogi od njih su, u želji da nam pomognu, dolazili i potom u svijetu širili istinu o svemu što se ovdje događalo. Sa svima njima uvijek smo vodili žive, otvorene i tolerantne razgovore. U ovom tekstu želim da, makar samo taksativno, po godinama, navedem s kojim našim gostima iz svijeta i susjednih država sam se, zajedno

163

sa svojim prijateljima iz Kruga 99, susretao samo u periodu dok sam obavljao dužnost predsjednika (od 15. jula 1995. do polovine februara 2001. godine).

Razgovor sa prijateljima iz Beograda.

Razgovori u toku 1996.

Tadeusz Mazowiecki, nekadašnji specijalni izvjestitelj Generalnog sekretara UN za ljudska prava na tlu bivše Jugoslavije (12. avgusta 1996)

Na poziv Fondacije “Alberto Moravija” grupa članova Kruga 99 boravila je u Rimu. U delegaciji su bili: Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Izet Sarajlić, Sead Fetahagić, Slavko Šantić, Vojka Smiljanić-Đikić, Vladimir Bilić, Marko Kovačević i Vlatko Doleček. (7-14. oktobra 1996). Susreli smo se i razgovarali sa velikim brojem kulturnih, javnih, medijskih i političkih ličnosti Rima, održali više javnih tribina te dali više izjava za tamošnje printane i elektronske medije.

164

Razgovori u toku 1997.

Victor Bezrouchenko, koordinator Misije Ujedinjenih nacija za BiH za civilne poslove (14. januara 1997)

Gospođa Siri Rustad, Generalni direktor Odsjeka za demokratizaciju OSCE Misije u BiH (5. februara 1997).

Michael Steiner, prvi zamjenik Visokog predstavnika Karla Bilta (9. februara 1997).

Louis Dey, predstavnik Evropske unije iz Brisela, zamjenik direktora Evropske fondacije za ljudska prava (15. februara 1997)

Federico Bugnio, poznati italijanski publicista (30. marta 1997).

Tadeusz Mazoviecki, bivši Specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN za ljudska prava na tlu bivše Jugoslavije i gospođa Malgorzata Wierzbicka, prvi sekretar Ambasade Republike Poljske u BiH u Ljubljani (14. aprila 1997)

Michael Steiner (ponovo), prvi zamjenik Visokog predstavnika za BiH (1. juna 1997)

Dr. Žarko Puhovski, redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (8. juna 1997)

Bogdan Bogdanović, znameniti arhitekta, pisac, profesor Beogradskog univerziteta u penziji i nekadašnji gradonačelnik “bivšeg Beograda” 15. juna 1997. gostovao je na redovnoj sesiji Kruga 99 i izazvao ogromno interesovanje sarajevske javnosti. Prilikom ovog susreta gospodin Bogdan Bogdanović sa zadovoljstvom je prihvatio molbu da postane redovni član Kruga 99, a njegov pristanak pozdravljen je burnim aplauzom.

Kris Benet i Ana Husarska, predstavnici Međunarodne krizne grupe (21. septembra 1997)

Zajednička sesija Kruga 99 i Asocijacije “Fondo Alberto Moravia”, kao i konferencija za novinare, uz učešće velikog broja članova KRUGA 99, gostiju i predstavnika medija (28. septembra 1997)

165

Oproštajni susret sa članovima Asocijacije “Fondo Alberto Moravia” u prostorijama Kruga 99 i PEN Centra, kojem je prisustvovao i ambasador Republike Italije gospodin Michele Valensise (29. septembra 1997)

Kristian Sorensen, direktor danske organizacije “Dialogue Development,” (23. novembra 1997).

Razgovori u toku 1998.

Cristofer Bennett, analitičar Međunarodne krizne grupe – ICG (19. aprila 1998)

Akademik Ivan Supek, predsjednik Svjetske lige humanista, bio je gost Kruga 99 na redovnoj sesiji naše asocijacije, održanoj u nedjelju 24. maja 1998. godine, kada je vođena veoma zanimljiva rasprava o temi “Intelektualac i politika”. Ovom prilikom akademik Ivan Supek aklamacijom je primljen za člana Kruga 99.

William Stubner i Neil Kritz, predstavnici Američkog instituta za mir (12. jula 1998)

Ambasador Robert L. Barry, šef Misije O.S.C.E.-a u Bosni i Hercegovini (6. septembra 1998)

Prof. dr. Urs Altermatt, istaknuti istoričar i publicista, redovni profesor savremene istorije u Freiburgu, Švicarska. Promovisana je i njegova knjiga “Etnonacionalizam u Evropi” (12. oktobra 1998).

Simone Haselock iz Ureda Visokog predstavnika te Janny Ransen i Mirsada Šakić-Hatibović iz TV OBN (15. novembra 1998)

Ambasador Carlos Westendorp, Visoki predstavnik u BiH (18. novembra 1998)

Prof. dr. sc. Lino Veljak iz Zagreba, prof. dr. sc. Obrad Savić i prof. dr. sc. Nebojša Popov iz Beograda te prof. dr. Nexhmedin Spahiu, profesor Univerziteta u Tirani (22. novembra 1998)

166

Razgovori u toku 1999.

Ambsador Robert L. Barry, šef Misije O.S.C.E-a za BiH (21. februara 1999)

Krister Thelin, generalni direktor Nezavisne komisije za medije (IMC) sa saradnicima (11. aprila 1999)

Bryan Hopkinson, direktor Međunarodne krizne grupe – ICG (18. aprila 1999).

U povodu otvaranja i službenog početka djelovanja Regionalnog ureda Fondacije Heinrich Böll Stiftung, u Sarajevu su boravile ugledne ličnosti iz Savezne Republike Njemačke – gospođa Marieluise Beck, član Saveza 90/Zeleni i zastupnica stranaca u Njemačkom parlamentu; gosp. Ralf Fucks, član Saveza 90/Zeleni i član Uprave Fondacije i gospođa Petra Streft, član Saveza 90/Zeleni i član Uprave Fondacije. Oni su bili gosti na redovnoj javnoj sesiji Kruga 99 (13. juna 1999)

Richard Dole Kauzlarich, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini (20. juna 1999)

William Stuebner, Joseph Klaits i Daniel Server, predstavnici Američkog instituta za mir (26. septembra 1999)

Prof. dr. Bogdan Denić, istaknuti sociolog i profesor političke sociologije na Univerzitetu Grada New Yorka (19. septembra 1999)

Prof. Metin Ataman, predstavnik Anadolske fondacije za razvoj iz Turske (24. oktobra 1999)

Jasper Ridly, istaknuti istoričar iz Londona, 17. oktobra 1999. bio je gost na sesiji Kruga 99. On je govorio o temi “Balkanski nacionalizmi i intelektualci”. Sesiju su zajednički organizovali Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 i PEN centar BiH, uz pomoć Fondacije Heinrich Böll, Regionalnog ureda u Sarajevu.

Hans Jochen Perters, ambasador Savezne Republike Njemačke (28. novembra 1999)

,

167

Razgovori u toku 2000.

James Lyon, šef Međunarodne krizne grupe – ICG (9. januara 2000)

Prof. dr. Wolfgang Benedek, predsjednik World University Service – WUS (Austrija) (13. februara 2000)

Erica Fischer, književnica i publicista iz Berlina (12. marta 2000)

Etienne Balibar, francuski filozof, profesor na Univerzitetu Paris X (26. marta 2000)

Ambasador Wolfgang Petritsch, Visoki predstavnik u BiH (4. aprila 2000)

Prof. dr. sc. William Freich, profesor na International Business and Marketing Ramapo College, New Jersey, USA, eminentni američki stručnjak i gostujući profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (14. maja 2000)

Željo Želev, istaknuti bugarski političar i publicista, nekadašnji prvi predsjednik Republike Bugarske izabran na demokratskim izborima 1990 – 1997. (4. juna 2000)

Thomas Miller, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH (9. jula 2000)

Prof. dr. sc. Bogdan Denić, istaknuti sociolog, profesor političke sociologije na Univerzitetu u New Yorku (24. septembra 2000)

Henrik Kolstrup, rezidentni predstavnik UNDP-a za BiH (8. oktobra 2000)

Petar Luković, istaknuti beogradski novinar, jedan od najoštrijih dugogodišnjih kritičara režima Slobodana Miloševića (22. oktobra 2000)

Prof. dr. sc. Mirjana Miočević, prof. dr. sc. Obrad Savić, književnik Filip David (iz Beograda), književnici Slobodan Šnajder i Sinan Gudžević (iz Zagreba) i književnik Laslo Vegel (iz Novog Sada) (29. oktobra 2000).

Ambasador Wolfgang Petritsch, Visoki predstavnik u BiH (2. novembra 2000)

Ambasador Robert L. Barry, šef Misije OSCE u BiH (12. novembra

168

2000)

Frank Orton, Ombudsmen za ljudska prava u BiH (10. decembra 2000)

Evo djelimične liste tema o kojima smo razgovarali sa našim gostima:

1. Razvoj civilnog društva u BiH

2. Nedovršeni mir

3. Stanje ljudskih prava u BiH

4. Etnonacionalizam u Evropi

5. mogućnostima razvoja demokratije u BiH

6. dilemama Dejtonskog mirovnog sporazuma

7. Ljudska prava i postjugoslovenski nacionalizmi

8. Značaj obnove multietničkog i multikulturnog društva u BiH

9. Antifašizam danas

10. Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica

11. Aktuelna politička situacija u BiH

12. Budućnost Sarajeva

13. Razvoj demokratije i građanske BiH

14. Kosovska kriza

15. Uloga medija

16. Teror birokracije

17. Značaj i aspekti izbora u BiH

18. Intelektualac i politika

19. Izborni sistem – etnička zaštita u političkom, a ne u geografskom okviru

169

20. Mladi i zajednički život

21. Istina o nestalima – pomirenje među ljudima

22. Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu

23. Demokratizacija, modernizacija i sekularizam

24. Balkanski nacionalizmi i intelektualci

25. Korupcija, etika i civilno društvo

26. Ideologija i kultura

27. Uloga i odgovornost građana u izbornom procesu

28. Moral intelektualca u totalitarnim režimima

29. Humani razvoj BiH i mladi

30. Uloga nevladinih organizacija

31. Religija, društvo i politika

32. Evropski standardi visokog obrazovanja

Uvjeren sam da i ova djelimična lista tema o kojima smo vodili rasprave jasno pokazuje koliki je bio raspon naših interesovanja, kao i to koliko smo truda, energije i predanosti ulagali u našoj borbi za demokratizaciju našeg društva. Ne krijem svoje zadovoljstvo što sam tokom svoje dugogodišnje aktivnosti u Krugu 99, a posebno u vrijeme svog predsjedničkog mandata, upoznao toliko veoma interesantnih ličnosti.

V DIOProjekti i akcije

173

U ovom poglavlju predstavljam najznačajnije projekte na kojima sam imao vodeću ulogu. Ovi projekti nisu po obimu mnogo slični, a i po značaju su dosta različiti. Neki od njih imaju opšti karakter i značaj, neki su bili lokalnog značaja, ali ono što im je značajno i zajedničko jeste to da je svaki od tih projekata imao manje-više istraživački karakter, da je u njihovoj realizaciji učestvovalo više različitih stručnih kadrova i da je jedan broj projekata imao interdisciplinarni karakter. U svojoj dugodišnjoj praksi radio sam još na nekim manjim projektima, a svi su oni, manj-više , navedeni u mojoj bibliografiji. O nekim od ovih projekata, naročito onim velikim, sada ponovo pišem, ali sa posebnim osjećanjima, gotovo sa nostalgijom. U vrijeme kada su nastajali i realizirani, predstavljali su vrhunac naših modernih istraživačkih poduhvata, dokaz razvijenosti naše tadašnje naučne misli i sposobnosti naših stručnih privrednih kadrova, ali i nemjerljivi i neponovljivi izraz našeg tadašnjeg kolektivnog i pojedinačnog stvaralačkog entuzijazma. Ostaje samo da žalimo što su negativne društvene i političke prilike i tragični ratni događaji u Bosni i Hercegovini ne samo zaustavili ove stvaralačke tendencije, nego i u potpunosti uništili najvažnije rezultate tadašnjih naučno-tehnoloških dostignuća. Da nada, ipak, nije sasvim izgubljena, pokazuju neka novija nastojanja da se afirmišu nove naučne- stručne ideje i pokrenu novi projekti. Možemo ih posmatrati i najbolje razumjeti u kontinuitetu sa svim onim što se ranije stvaralo.

Osnivanje Unis instituta

S generalom Abazom Deronjom, generalnim direktorom soura UNIS-a, sarađivao sam najprije u periodu koncipiranja uvjeta za izgradnju Unis instituta. U jednom razgovoru general Deronja mi je predložio da naš fakultet napravi idejni projekat za osnivanje UNIS-instututa i da za te potrebe formiram jednu ekipu. To je bilo vrijeme kada sam ja bio dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Predložio sam mu da tim za izradu tog projekta sačinjavaju kadrovi s Mašinskog fakulteta Sarajevo i iz Soura UNIS-a. Međutim, on je rekao da ne želi da njegovi kadrovi učestvuju na tom projektu. Moram priznati da tada nisam potpuno razumio logiku tog njegovog prijedloga, ali sam to shvatio tek kada smo završili projekat i predali ga na reviziju.

174

Kao dekan fakulteta zajedno sa generalnim direktorom SOUR UNIS Abazom Deronjom dana 20. aprila 1982. godine potpisao sam ugovor br. 01-VL-1617/82 o izradi Elaborata o osnivanju Unis instituta.Nakon toga formirao sam tim za izradu projekta Unis institut. U timu su, pored mene kao rukovodioca projekta, s Mašinskog fakulteta bili: doc. mr. sc. Mahmud Đikić, doc. mr. sc. Malik Kulenović, doc. mr. sc. Edhem Seferović i doc. mr. sc. Momir Šarenac, a iz Instituta za ekonomiku i organizaciju mr. sc. Nurudin Kusturica. Kasnije nam se pridružio moj kolega iz studentskih dana, diplomirani mašinski inženjer iz prakse Mehmed Glavović. Izvan našeg fakulteta u timu su bili prof. dr. sc. Rudolf Zdenković sa Strojarskog fakuteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Dušan Vukelja sa Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.Kada smo završili i predali projekat, Abaz Deronja je formirao ekipu od isključivo UNIS-ovih stručnjaka, koji su od njega dobili zadatak da detaljno pregledaju naš projekat i da ocijene njegovu validnost. Oni su taj zadatak shvatili veoma ozbiljno i veoma detaljno i kritički ukazali na sve nedostatke našeg projekta. Time su, između ostalog, htjeli pokazati koliko oni u samom UNIS-u znaju više od nas s Fakulteta.Bio sam na nekom putu u vrijeme kada su izvršili reviziju projekta i svoje sugestije i primjedbe poslali Mašinskom fakultetu. Kad sam se vratio na fakultet, moji saradnici, koji su bili angažovani na izradi tog projekta, dočekali su me s neskrivenim razočarenjem, rekavši mi da smo dobili negativnu reviziju i da je projekat propao. Uzeo sam Izveštaj revidenata i detaljno ga proanalizirao, a potom sam sazvao sastanak svog fakultetskog tima. Rekao sam im da nemamo razloga za paniku i lamentiranje nad ovim izvještajem te predložio da sve primjedbe revidenata podijelimo u tri kategorije:Prvo, navesti njihove primjedbe tehničke prirode ili manje nedostatke, koji se mogu lako otkloniti. Drugo, navesti one primjedbe o kojima bismo mogli razgovarati pa tek ako bi se potpisao Aneks Ugovora, jer one nisu obuhvaćene potpisanim Ugovorom između SOUR-a UNIS i MFSi njh razmotriti i eventualno uvažiti.

175

Trće, navesti one primjedbe koje moramo s timom revidenata zajednički raspraviti, uz napomenu da ovih primjedbi bude što manje.

Sve kolege s Fakulteta, koji su učestvovali u izradi ovog projekta, ovo su prihvatili s dozom opuštanja i u potpunosti podržali moj prijedlog, poslije čega sam ih zamolio da po segmentima koje su oni obrađivali naprave ovakvu selekciju datih primjedbi.

Direktor Abaz Deronja zakazao je zajednički sastanak mog tima koji je izradio prijedlog za osnivanje Instituta i tima UNIS-ovih revidenata. Sastanak je održan u jednoj velikoj sali. Na čelu dužeg stola bio je general Abaz Deronja. S jedne strane smo sjedili mi s Fakulteta, a s druge revidenti. Mi smo na sastanak došli s umnoženim primjedbama, razvrstanim po gore navedenim kategorijama. Ove spiskove namjeravali smo im dati na uvid tek kad se slože s mojim prijedlogom kategorizacije primjedbi.

Na početku sastanka, kad mi je direktor Deronja dao riječ, izložio sam prijedlog o kategorizaciji primjedbi, s kojima su se zdušno složili svi članovi revizorskog tima. Pošto smo im podijelili spiskove s primjedbama po kategorijama, prešli smo na diskusiju o pojedinačnim spiskovima. Primjedbe iz prve tačke, koje smo mi izdvojili, videći pozamašan spisak, revidenti su bez diskusije odmah prihvatili. Za drugu kategoriju primjedbi složili su se kada su pogledali Ugovor. Za treću grupu rekli su da trenutno nisu spremni za razgovor o tome. Sastanak se završio kako na zadovoljstvo predsjedavajućeg generala Abaza Deronje i članova njegovog tima revidenata, tako još više na zadovoljstvo mojih kolega s Fakulteta.

Na osnovu ovog projekta, uz neke manje izmjene, organizovan je Unis institut. Tu sam započeo rad kao koordinator projekta “Produktika”. Radi efikasnijeg rada na tom projektu , udružio sam rad s Unis institutom u zvanju naučnog savjetnika, ali i dalje sam ostao u radnom odnosu na Fakultetu.

176

Projekt Produktika – DC IX

Sredinom osamdesetih godina dvadesetog vijeka u Republici Bosni i Hercegovini pokrenuta je, na inicijativu Akademije nauka i umjetnosti BiH, aktivnost da se naučnoistraživački kadrovi sa univerziteta i industrijskih instituta i razvojnih centara zajednički angažuju na velikim multidisciplinarnim projektima. U SIZ-u nauke BiH formulisani su makroprojekti nazvani Društveni ciljevi- DC. Naučnoistraživački kadrovi Mašinskog fakulteta u Sarajevu aktivno su učestvovali u oblikovanju sadržaja onih društvenih ciljeva u kojima su bile naučne oblasti koje se izučavaju na ovom fakultetu. Rezultat toga bio je da su profesori sa Mašinskog fakulteta bili imenovani za koordinatore projekata.Društveni cilj IX “Široka primjena i diseminacija sistema produktike u različitim oblastima” – kratko nazvana “Produktika”, pokrenut je 9. 6. 1987. godine, kada je zvanično potpisan ugovor u SIZ-u nauka BiH, između organizacija koje su sufinansirale projekat u iznosu 50% od predviđenih ukupnih sredstava za realizaciju ovog megaprojekta, te SIZ-a nauke RBiH, koji je učestvovao sa preostalih 50% potrebnih sredstava. Za koordinatora projekta imenovan sam ja, a za organizaciju koordinatora Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Moram reći da je do posljednjeg momenta postojalo nekoliko kandidata za koordinatora čija bi matična institucija bila automatski koordinator organizacija. Na njihov bi račun dolazila sva sredstva predviđena za cijeli projekat i tek bi se po sticanju određenih uslova dostavljala onima koji su bili nosioci istraživanja po pojedinim tematskim oblastima. Baš to je i bio jedan od razloga da je proteklo duže vrijeme dok se nisu imenovali koordinator i organizacija koordinator projekta.Produktika je bio tipičan multidisciplinarni projekat u koji je bilo uključeno preko 1.000 istraživača i inženjera i drugih stručnjaka, sa 28 fakulteta i instituta. Projekat je sadržavao 12 tematskih oblasti i 43 naučna programa. (Top teme projekta su bile: Computers in Design and Production, Development of Modern Machines in Industries, Technologies in Forming, Cutting and Welding, Technologies in Electronic Industry, Information Technologies, Industrial Robots, Flexible Production Systems, Computer Systems, Office Automation, Communication Systems, Information Systems for Decision Support and Factories of

177

Future.) Projekat su sufinansirali SIZ nauke RBiH i još 12 većih kompanija iz BiH. Težište istraživanja bilo je usmjereno na osvajanje novih vlastitih tehnologija, tehnoloških postupaka i prozivoda, na implementaciju novih tehnoloških znanja u postojeće tehnologije, na ravnomjernije uključivanje u međunarodnu podjelu rada izvozom vlastitih tehnologija i proizvoda vrhunskog kvaliteta, na povezivanje vlastitih raspoloživih materijalnih resursa i stvaranje kritične mase vrhunskih naučnoistraživačkih kadrova te formiranje zaokruženih laboratorija. Ovaj Projekat imam i danas u orgnalu, jer mi ga je poslije rata poklonio mr. sc. Nurudin – Dino Kusturca koji je bio dio tima i mnogo doprnjeo njenogovom konačnom koncipiranju u organizacionom aspektu.Odmah po potpisivanju ovog ugovora došao sam na Mašinski fakultet i postavio neke uslove, da bih mogao efikasnije da radim na tom projektu. Samo za istraživačku opremu bilo je predviđeno više od 10 miliona američkih dolara, što su u to vrijeme bila prilično velika sredstva. U SIZ-u nauke sekretar SIZ-a profesor dr. sc. Zdravko Mićević mi je rekao da je to bio projekat koji je, prema angažovanju potrebnih sredstava, bio najveći istraživački projekat u historiji RBiH. Pred rukovodstvo Mašinskog fakulteta, organizacije koordinatora, izašao sam s veoma konkretnim uslovima, budući da je bilo predviđeno da ukupna sredstva predviđena za projekat prvo dođu na račun organizacije koordinatora, a tek kada se stvore uslovi, da se usmjere na organizacije učesnice u projektu prema preuzetim obavezama. Sjećam se da je, prema preuzetim obavezama, samo za nabavku moderne informatičke opreme Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu bilo predviđeno oko 2 miliona dolara, dok je Mašinski fakultet u Sarajevu za opremu trebalo da dobije oko 1,8 miliona dolara.Smatrao sam, i to su bili moji uslovi, da je za uspješno rukovođenje i upravljanje Projektom Produktika trebalo angažovati jednog diplomiranog ekonomistu, jednog diplomiranog pravnika i jednog tehničkog sekretara. Takođe je trebalo obezbijediti najmanje dvije posebne prostorije za njihov i moj rad, meni jedan poseban kabinet kao koordinatoru i jednu salu za sastanke. Ti moji zahtjevi su na Mašinskom fakultetu izazvali razne komentare, koji su uglavnom bili produkt nerazumijevanja veličine i značaja projekta. Naglasio sam da Fakultet ne treba da obezbijedi nikakva sredstva za plate ovih kadrova, jer je to već bilo predviđeno u ukupnim sredstvima Projekta.

178

Nakon što mi je saopšteno da Mašinski fakultet ne može ispuniti postavljene uslove, obratio sam se Unis institutu, na čijem je čelu bio profesor dr. sc. Ejup Ganić, koga sam, kada sam bio dekan, angažovao na Mašinskom fakultetu. Unis institut je prihvatio moje uslove, a SOUR UNIS obezbijedio mi je adekvatan prostor, kako za moj rad i održavanje sastanaka tako i za rad ostalih mojih saradnika. Dobio sam izvanredan prostor za rad, to su bile prostorije koje su, pri izgradnji i opremanju zgrade UNIS na Marijin Dvoru, bile namijenjene njihovom generalnom direktoru, generalu Abazu Deronji.Projekat DC IX “Produktika”, kao što sam već ranije rekao, bio je podijeljen u 12 tematskih oblasti, tzv. TO. Za svaku TO imenovan je po jedan odgovorni istraživač, koji je po pravilu bio doktor tehničkih ili ekonomskih nauka. Odgovorni istraživači činili su Naučno vijeće- NV Projekta, u kome sam bio predsjedavajući. Sa svim članovima NV imao sam veoma dobru i korektnu saradnju. Tako su Naučno vijeće Produktike činili: dr. sc. Vlatko Doleček (predsjednik), dr. sc. Suad Alagić, dr. sc. Faruk Bilalović, dr. sc. Tomislav Brodić, dr. sc. Dubravka Ćećez, dr. sc. Vjekoslav Damić, dr. sc. Branko Dokić, dr. sc. Jovan Dutina, dr. sc. Himzo Đukić, dr. sc. Milan Jurković, dr. sc. Dragan Kovač i dr. sc. Momir Šarenac. Svi preživjeli članovi Naučnog vijeća i danas su istaknuti profesori emeritusi na svjetski priznatim univerzitetima (Suad Alagić – USA, Dubravka Ćećez – Australija, Vjekoslav Damić, Tomislav Brodić, Dragan Kovač i Milan Jurković – Hrvatska, a Himzo Đukić – Mostar.Za praćenje rada na čitavom Projektu formiran je Upravni odbor projekta, koji su sačinjavali predstavnici članica učesnica i sufinansijera projekta, zajedno s predstavnicima SIZ-a nauke RBiH. Predsjedavajući Upravnog odbora bio je t a d a š n j i a k t u e l n i direktor UNIS-a Rafael Primorac, dipl. maš. ing., s kojim sam imao veoma dobru saradnju.

Konferencija “PRODUKTIKA 92”

Poslije tri godine aktivnih istraživanja na naučnim programima Produktike, kojih je u pojedinim TO bilo od dva do četiri, 2. i 3. aprila 1992. godine bila je upriličena naučna konferencija koja se održavala

179

pod naslovom “PRODUKTIKA 92.” Na Konferenciji su u 58 referata prezentirani dotadašnji rezultati naših istraživanja. Konferencija je trajala dva dana, a ja sam prvog dana imao uvodni referat na temu: “Produktika i bazne strukture fabrike budućnosti”. Utvrđeno je da je na naučnim programima ovog projekta po različitim osnovama bilo uključeno 28 institucija (fakulteta i instituta) i preko hiljadu naučnoistraživačkih radnika. Na naučnim programima projekta Produktika do tada je bilo odbranjeno 19 doktorskih disertacija i 32 magistarska rada i objavljen veći broj radova u časopisima i na naučnim konferencijama u zemlji i inostranstvu.Dana 2. i 3. aprila 1992. godine u poslovnom centru UNIS-a održana je prezentacija rezultata istraživanja na projektu DC IX “PRODUKTIKA 92.” Prezentirano je 58 radova u kojima su dati rezultati istraživanja za period 1987–1992. godina. U tom periodu, kao rezultati istraživanja na programima u DC IX, objavljeno je 387 naučnih i stručnih radova, obrađeno i odbranjeno 19 doktorskih disertacija i 32 magistarske teze, realizirana su 74 softverska paketa i 17 modela. U istraživanje su bila uključena 72 mlada istraživačaKonferencija “PRODUKTIKA 92” bila je dobro propraćena u štampanim i elektronskim medijima. Ostalo je zabilježeno da je 2. aprila 1992. godine u glavnom večernjem Dnevniku TV Sarajevo, koji je vodio novinar Senad Hadžifejzović, u najavi rečeno: “Da je kojim slučajem ovo normalno vrijeme, vijest s ovog skupa bi bila prva u ovom Dnevniku.” Nažalost, prva vijest u tom dnevniku bila je vezana za početak ratnih operacija u Posavini, a vijest o našem skupu bila je druga.Sjećam se da sam imao namjeru da izvještaj s ovog skupa napišem tokom nastupajućeg vikenda, a u ponedjeljak da ga pošaljem u SIZ nauke RBiH. Međutim, preko vikenda su pred zgradom Skupštine RBiH izbile poznate demonstracije protiv rata i već u ponedjeljak 6. aprila 1992. godine Sarajevo je bilo djelimično u blokadi. Tako planirani izvještaj nikada nisam ni poslao u SIZ nauke.

180

Na krilima Produktike

Kada sam već navikao na ratne uslove u Sarajevu, još jednu godinu dana dolazio sam u Unis institut i zajedno s vrsnim inženjerom-istraživačem Živkom Stikićem, dipl. maš. inž., pokušavao da ostavim u životu neke rudimentarne ostatke ovog, po svemu posebnog projekta, na koji sam i danas ponosan, ako ni zbog čega drugog, onda zbog energije koju sam, tokom više od četiri godine, uložio u njegovu pripremu i vođenje i za tako kratko vrijeme ostvarene naučne rezultate. Jedan od mojih ličnih tragičnih gubitaka u toku rata jest i prestanak rada na ovom projektu budućnosti. Poslije rata sretao sam mnoge koji su bili uključeni u naučne programe projekta Produktika i koji su se u inostranstvu snašli djelimično zahvaljujući i radu na tom projektu. Nije mali broj onih koji su mi rekli da se u sredinama u kojima sada žive i rade tek u novije vrijeme radi na takvim istraživačkim projektima.Sjećam se jednog slučajnog susreta u San Franciscu. Obilazio sam kao turista dio grada koji se zove Kineska četvrt. Na ulicama je bilo jako živo, a ja sam snimao pojedine egzotične dijelove tog dijela grada, kada me neko dotakao po ramenu. Okrenuo sam se, a preda mnom je stajao jedan meni nepoznat čovek, koji me pozdravio na našem jeziku i rekao da me poznaje i da je radio na nekom naučnom projektu u okviru Produktike. Bio je to jedan elektroinženjer iz Banje Luke. Dobro se snašao u Americi i sada kao inženjer radi negdje u Silikonskoj dolini.

Centar naprednih tehnologija(Advanced Technologies Center – ATC)

Početkom rata u Sarajevu mnogi stručni kadrovi naglo su ostali bez svojih radnih obaveza. Kako sam do samog početka rata radio na projektu Produktika, u čije su programe bili uključeni mnogi od onih koji su izgubili svoja radna mjesta, u dogovoru s jednom grupom stručnjaka različitih specijalnosti došli smo na ideju da formiramo Centar za napredne tehnologije (Advanced Tehnologies Center – ATC). Svaki od osnivača, a bilo nas je preko 150, dao je po 100 DM kao osnivački ulog. Prostorije za rad Centra dobili smo od Ibre Spahića, koji je prije rata bio član Predsjedništva Socijalističkog saveza radnog

181

naroda RBiH. On je pred rat formirao Građansku demokratsku stranku (GDS) i postao njen predsjednik. Ustupio nam je prostorije neposredno prekoputa zgrade Predsjedništva Republike BiH. Ta lokacija nam je veoma odgovarala, jer se nalazila u samom centru Sarajeva.Kod registracije ATC imali smo problema, jer do tada nije bilo slučajeva da se firma takvog profila i s toliko osnivača može registrovati. Konačno, uz pomoć i posebno razumijevanje nekih pravnika, uspjeli smo registrovati ATC i započeti s radom. Ja sam imenovan za direktora, a moj zamjenik je bio profesor dr. sc. Ivan Filipović. U sastavu ATC najviše je bilo inženjera i diplomiranih ekonomista. Jedan, s kojim sam imao izvanrednu saradnju, bio je dr. sc. Nediljko Bilić, nekadašnji direktor firme IRIS Energoinvest, koja se prije rata uspješno bavila IT tehnologijom. U ratu je jedno vrijeme bio i direktor Telecoma u Sarajevu, a donedavno je bio ambasador BiH u Pragu. Gospođa Edita Tvrtković-Stergar veoma je uspješno vodila svu administraciju vezanu za rad ATC-a, zbog čega joj dugujem posebnu zahvalnost.ATC je bila zamišljena kao firma koja će davati intelektualne usluge iz različitih oblasti tehnologije i ekonomije. U početku rata imali smo nekoliko interesantnih poslova, a naši članovi su učestvovali i na nekoliko naučno-stručnih skupova. Kako se rat odužio, tako su i mnogi stručni kadrovi nalazili načina da izađu iz Sarajeva ili da nađu posao i udobno mjesto u državnoj administraciji. Sve je to uticalo na to da se rad ATC postepeno smanjivao, da bi se na kraju rata i potpuno ugasio. Kada smo se mi, najuporniji, sastali da pokušamo da pretransformiramo ATC ili da ga ugasimo, našli smo se pred nerješivim problemom. Prema statutu ATC, on se mogao pretransformisati ili ugasiti samo ako na to pristanu svi njegovi osnivači. Kako se većina osnivača nalazila razasuta po svijetu i kako je do njihovih adresa bilo nemoguće doći, firmu nismo mogli na zakonski način ugasiti i stavili smo je u stanje mirovanja.Jednog dana dobio sam poziv da se, kao direktor, javim nekoj kantonalnoj administraciji. Odazvao sam se na taj poziv i ne sluteći da se to radilo o Privrednom sudu, što nisam mogao prepoznati iz dobijenog poziva. Kada sam ušao u određenu kancelariju, dočekale su me dvije ženske osobe. Starija mi je strogim glasom naredila da sjednem na klupu pored zida, poslije čega je ona druga, koja je sjedila za pisaćim stolom, počela da mi postavlja pitanja i zapisuje moje odgovore. Prvo me pitala za

182

ime i prezime, a potom, dosta napadno, postavila mi je pitanje koje sam nacionalnosti, što me malo iznenadilo. Ja sam uzvratio: “Pa, zar to nije moja lična stvar i zašto me to uopšte pitate?!” Na takvu moju reakciju ona se malo i zbunila, a ona druga joj je naredila da pređe preko tog pitanja i da nastavi s ispitivanjem. Razgovarali smo, zatim, u dosta tolerantnoj atmosferi, o statusu ATC-a. Kada sam im potanko obrazložio zašto firmu nismo ugasili i zašto smo je stavili u situaciju mirovanja, razgovor je završen u prijatnijoj atmosferi. Poslije toga ipak sam morao platiti simboličnu kaznu od 75 DM, što je u tom momentu i za mene, kao profesora Univerziteta, predstavljalo pristojnu sumu novca. Eto, tako se završio moj pokušaj da i ja postanem suvlasnik jedne visokotehnološke firme.

Šta sam radio u ratu

Često mi se, poslije rata, događalo da me dobronamjerni ljudi pitaju šta sam uopšte radio u toku ratnog perioda, u opkoljenom Sarajevu, kada nije bilo električne energije, vode, pa ni dovoljno hrane. Kad god bih im na to pitanje rekao da sam i u tim uslovima svakodnevno nešto radio, oni bi me gledali sa dosta skepse i nevjerice. Zato sam, odmah po završeku rata, dok su mi sjećanja još bila svježa, napisao izvještaj šta sam stvarno radio. Taj izvještaj sam okončao početkom marta 1996. godine. U njemu sam detaljno opisao svoje aktivnosti kao univerzitetskog profesora.Iz Izvještaja se vidi da sam u periodu neposredno prije, za vrijeme rata i neposredno poslije rata, objavio 16 radova, organizovao nastavu na 8 predmeta na tri fakulteta i obavio preko 800 uspješno položenih ispita. Kod mene je, u tom periodu, 28 studenata odbradilo i položilo svoje diplomske radove. Bio sam mentor ili član komisije za 6 magistarskih i doktorskih radova, uradio 6 stručnih radova i 4 recenzije udžbenika za srednje škole i fakultete.Jednom prilikom o tome sam razgovarao sa svojim kolegom, uvaženim profesorom dr. sc. Fahrudinom- Zijom Šebićem, na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Pitao me, između ostaloga, koliko sam, u jednom periodu, zamjenjivao predratnih profesora. Kad sam mu rekao, imenom i prezimenom, da sam zamjenjivao ukupno osam profesora, ali sa tri fakulteta, on je na to šeretski odgovorio: “Vlatko, onda si ti jedna troglava aždaja!”

183

Radi detaljnijeg prikaza šta sam sve na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, kao profesor, radio za vrijeme rata, u nastavku prilažem Izvještaj koji sam podnio na kraju ratnog perioda.

IZVJEŠTAJ O RADU ZA PERIODapril 1992. – mart 1996. godine

U ovom izvještaju obuhvaćena je, u kratkim crtama, moja djelatnost za vrijeme rata (tj. za period od aprila 1992. do 31. marta 1996. godine) na planu naučnoistraživačkog, edukativnog i stručnog rada.

A. Naučnoistraživački rad

U naznačenom periodu sam u časopisima i/ili u zbornicima radova s naučnih i stručnih skupova objavio sljedeće radove:

DOLEČEK, V.: Bazne strukture fabrika budućnosti (uvodni referat), Produktika ‘92, Sarajevo, 2–3. april 1992: 2-18.

DOLEČEK, V.: CAD software paket za simulaciju robotskih sistema, Produktika ‘92, Sarajevo, 2–3. april 1992: 78-82.

DOLEČEK, V.: Rebuilding and development, Business journal, special issue, 4(6); 1993: pp. 24-28. Rad saopćen na savjetovanju “Strategija obnove” u organizaciji Ministarstva za obnovu i razvoj, Sarajevo, 16. i 17. juni 1993. godine.

DOLEČEK, V.: Nove tehnologije i zaštita okolice, Kolokvijum: “Rat i zaštita životne sredine”, ANUBiH, Sarajevo, 4–5. juni 1993: 65.

DOLEČEK, V.: Obnova grada u susret post-industrijskom društvu, Skup “Životne i razvojne dileme grada Sarajeva”, Sarajevo, april 1993: 26-43.

DOLEČEK, V.: The Production of the Means of Transportation and the Advanced Technologies, SFS, Sarajevo, maj 1994: 44-48.

184

DOLEČEK, V.: Reconstruction of the City and Restructuring of its Economy, Conference on Reconstruction and Long-term Development of the City of Sarajevo, 6–9. septembar 1994: 78-82.

DOLEČEK, V.: Strategija tehnološkog razvoja, Savjetovanje ZEPS ‘94, Zenica 3–6. novembar 1994: 13-25.

DOLEČEK, V.: Without the strategy in technological development there is no future, Business journal, 3(7); 1995: 48-53.

DOLEČEK, V.: Budućnost koja već traje, (Postindustrial society: present and future), Stećak, 2(16); 1995: 15-16.

DOLEČEK, V.: Poduzetništvo i razvoj tehnologije, Okrugli sto Poduzetništvo kao osnov ekonomskog oporavka i razvoja BiH, Sarajevo, 25. februar 1995: 43-47.

DOLEČEK, V.: Razvoj generičkih tehnologija i njihova primjena, Uvodni referat na II međunarodnom naučno-stručnom skupu Tendencije u razvoju mašinskih konstrukcija i tehnologija, Zenica 5–7. oktobar, 1995: 3-17.

DOLEČEK, V.: The Level of Production Development and Enviroment Menagment, Science Colloquy Biological Diversity – Theoretical and Practical Aspects, Sarajevo, decembar 1995: 71-77.

DOLEČEK, V.: Obnova i informatička era, Časopis slobodne misli “99”, br. 2-3, Sarajevo, decembar 1995.

DOLEČEK, V.: The Level of Technological Development in Bosnia and Herzegovina, Naučni skup: Međunarodna naučna i tehnološka saradnja u funkciji rekonstrukcije Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Zenica, 26–27. februar 1996: 125-129.

Filipović, I., DOLEČEK, V.: Defining optimal journal bearing operating conditions defined by using computer, The 4th Symp. Design ‘96, Opatija, Croatia, 1996: 145-149.

DOLEČEK, V.: Tehnološki razvoj Bosne i Hercegovine, dio projekta: Pristup osnovama obnove BiH, ANUBiH, mart 1996.

185

B. Edukativni rad

U navedenom periodu izvodio sam i//ili organizirao nastavu i ispite iz sljedećih predmeta:

B1. NastavaSTATIKA – Mašinski fakultet u Sarajevu (od novembra 1993) (izabrani nastavnici: prof. dr. H. Pašić – otišao, doc. dr. M. Mrdović – razbolio se)KINEMATIKA – Mašinski fakultet u Sarajevu (od početka 1992) (izabrani nastavnik: prof. dr. V. Doleček)DINAMIKA I OSCILACIJE – Mašinski fakultet u Sarajevu (od početka 1992) (izabrani nastavnik: prof. dr. V. Doleček)OTPORNOST MATERIJALA – Mašinski fakultet u Sarajevu (od početka 1993) (izabrani nastavnici: prof. dr. H. Pašić. – otišao i prof. dr. I. Ninković – otišao)MEHANIZMI – Mašinsku fakultet u Sarajevu (od 1992) (izabrani nastavnik: prof. dr. B. Hufnagl – umro uoči rata)OSNOVI DINAMIKE LETA – Mašinski fakultet u Sarajevu (od 1993) (izabrani nastavnik: doc. dr. N. Lovren – otišao)DINAMIKA SISTEMA I MEHANIKA – ETF Sarajevo (od 1992)(izabrani nastavnik: prof. dr. V. Damić – otišao početkom rata)MEHANIKA I MEHANIKA SAOBRAĆAJNIH SISTEMA – Saobraćajni fakultet u Sarajevu (od 1993)(izabrani nastavnik: prof. dr. Relja Jovanković – otišao početkom rata)

186

B2. Ispiti

Iz svih ovih predmeta u čitavom ovom periodu organizirao sam i redovno održavao ispite. Prvi ispit održao sam 26. 5. 1992. godine u podrumu zgrade u kojoj stanujem. Prve godine rata ispite sam održavao jednom sedmično (juni – decembar 1992), a kasnije jednom mjesečno. U ovom periodu, u toku rata, položenih ispita bilo je ukupno preko 800, od čega samo na predmetima Mašinskog fakulteta 645 položenih ispita.

B3. Diplomski radovi

Zbog radikalnog smanjenja broja nastavnika kod kojih su studenti mogli raditi diplomske radove, veliki broj studenata mi se obratio da kod mene rade diplomski rad. Tako sam u ovom periodu bio mentor 28 uspješno završenih radova.

Promocija mašinskih inženjera 1995. U prvom redu su diplomantkinje; Dijana Arnautović i Sandra Selimović,kojima sam bio mentor diplomskog rada.Promocija ie odražana u UNIS-ovoj zgradi na

Marijinom dvoru.

187

B4. Doktorski i magistarski radovi

U navedenom periodu bio sam po odluci Nastavno-naučnog vijeća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu angažiran kao mentor ili član komisije kod izrade sljedećih doktorskih i magistarskih radova:

Željko Bilić: Dinamika krutih čestica pri impakcionom odvajanju, doktorski rad – mentorDunja Martinović: Numerički metod za analizu termodeformacija pri zavarivanju i navarivanju, doktorski rad – član komisijeAvdo Voloder: Prilog dinamičkoj analizi elastičnih prostornih mehanizama, doktorski rad – mentorMugdim Pašić: Minimalizacija vremena kretanja robotskog manupulatora, doktorski rad – mentorŠejla Pervan: Analiza parametra rasprskavajućeg projektila na njegovu efikasnost, magistarski rad – mentorVesna Baričak: Prilog teoriji zaštite strojeva od uticaja vibracija kod obrade rezanjem, doktorski rad – mentor

C. Stručni rad

Stručni rad odvijao se, uglavnom, kroz angažiranje u organizaciji stručnih i naučnih skupova i angažiranje kao član upravnih odbora institucija i organizacija kao što su:

Naučni odbor stručno-naučnog skupa: “Tendencije u razvoju mašinskih konstrukcija i tehnologija”Organizacioni odbor Konferencije o obnovi i dugoročnom razvoju Sarajeva – član OdboraProgramski savjet komisije za organiziranje naučnog skupa pod pokroviteljstvom ANUBiH na temu: Obnova i rekonstrukcija BiH – član SavjetaUpravni odbor UNIS Holding – član Odbora

188

Naučni savjet i organizacioni odbor naučnog kolokvija: “Biološka raznovrsnost – teorijski i praktični aspekti” – član SavjetaUpravni odbor fondacije FONDECO, prve BiH fondacije za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvaliteta života – član Odbora

D Recenzije

U proteklom periodu bio sam angažiran (1993) od strane Ministarstva za obrazovanje, kulturu i nauku i fizičku kulturu na koncipiranju nastavnih planova i recenzija programa za srednje stručne škole. Izvršio sam recenzije udžbenika za predmete srednjih škola, i to:

Statika – dva rukopisaOtpornost materijala – jedan rukopisKinematika i Dinamika – jedan rukopisMehanika za stručne škole – jedan rukopis

Cijeli ovaj period vršio sam i funkciju šefa Katedre za mehaniku na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i za sve asistente-saradnike na Katedri bio sam stalno na raspolaganju u smislu potrebe stručne pomoći i saradnje. Ovaj izvještaj usvojen je na Mašinskom fakultetu Sarajevo, dana 10. 4. 1996.

Društvo za robotiku u Bosni i Hercegovini

Poslije posjeta svjetski poznatim institucijama, firmama i institutima, a nastojeći da posebno populariziramo naučnu i tehničku oblast robotike, profesor Isak Karabegović i ja dogovorili smo se da osnujemo Bosanskohercegovačko društvo za robotiku. Već na putu po Americi sačinili smo prijedlog statuta Društva i po povratku u zemlju, nakon samo nekoliko mjeseci, sazvali smo Inicijativni tim za formiranje Društva. Taj inicijativni tim sačinjavali su: prof. dr. sc. Vlatko Doleček iz Sarajeva, prof. dr. sc. Isak Karabegović iz Bihaća, prof. dr. sc. Drago Blagojević iz Banje Luke, prof. dr. sc. Himzo Đukić iz Mostara, prof. dr. sc. Sead Pašić iz Mostara, prof. dr. sc. Nermina Zaimović-Uzunović

189

iz Zenice i prof. dr. sc. Ramiz Šelo iz Tuzle, kao i asistent Samir Vojnić iz Bihaća.

Inicijativni odbor za osnivanje Društva za robotiku, s lijeva na desno: Drago Blagojević, Sead Pašić, Isak Karabegović, Vlatko Doleček,

Nermina Zaimović-Uzunović, Ramiz Šelo i Samir Vojić.

Poslije smo, dana 20. 6. 2003. godine, u Bihaću održali osnivačku skupštinu Društva na kojoj smo izabrali rukovodstvo: za predsjednika je izabran Vlatko Doleček, za generalnog sekretara Isak Karabegović, a za tehničkog sekretara Samir Vojić. Predsjednik i generalni sekretar te funkcije obavljaju i danas.Osnivanje Društva imalo je za cilj da okupi sve one koji su se u Bosni i Hercegovini, do tog trenutka, na neki način bavili ovom visokotehnološkom oblašću. Društvo je po svom osnivanju bilo jedan od glavnih organizatora međunarodnih naučno-stručnih skupova pod nazivom RIM (Revitalizacija i modernizacija).

190

Osnivačka skupština Društva za robotiku s lijeva na desno: Predsjednik Vlatko Doleček zahvaljuje se na izboru, članovi

predsjedništva: Drago Blagojević, Milan Jurković, generalni sekretar –Isak Karabegović i Himzo Đukić.

191

Organizovanje međunarodnih konferencija:RIM ( Revitalizacija i modernizacija)

Odmah poslije rata u kome su mnoge tehnološke firme totalno devastirane jedna grupa predratnih profesora sa tehničkih fakulteta, na čelu sa prof. dr. sc. Isakom Karabegovićem, dogovorili smo se da organizujemo naučno – stručne konferenacije pod jedinstvenim nazivom RIM (Revitalizacija i modernizacija) i već nakon nekoliko ovakvih skupova oni su dobili međunarodni karakter. Prva takva konferencija je održana oktobra mjeseca 2007. u Bihaću. Nekoliko prvih konferencija organizirali smo u Bihaću, a zatim , kada su ovi skupovi dobili međunarodni karakter orgavnizovali smo i u zemljam našeg okruženju.

Tako je posljednja konferencija pod ovim naslovom, a u organizaciji Društva za robotiku, bio RIM-2009 održan u Kairu (Egipat) i tom prilikom su članovi Društva za robotiku posjetili Univerzitet u Kairu.

RIM 1997 godine

192

U pauzi konferencije RIM 2003. održane u motelu Sedra kod BihaćaM.Voljevica, M. Jurković, V. Doleček , I. Karabegović i R. Šelo i

M. Kudumović.

NT (Nove tehnologije –New Tech.)

Poslije toga posvetili smo se organizovanju naučnih skupova na temu Tehnologija 21. Stoljeća. Prvi takav skup organizovali smo u Mostaru 25. aprila 2014. godine u saradni sa Univerzitetom “Džemal Bijedić” i sa Sveučilištem u Mostaru, kao i sa tehnološkim parkom INTERA iz Mostara. Drugu konfereniju organizirali smo u istom terminu aprila 2015. godine pod pokroviteljstvom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, i tim povodom, na naše zadovoljstvo, ovu konferenciju je otvorio predsjednik ANUBiH, akademik Miloš Trifković, a treća će biti održana u maju 2016.

193

Moje uvodno izlaganje na NT-2015

Učesnici konferencije NT-2O15 prate uvodno izlaganje V. Dolečeka pod naslovom “Tehnologije budućnosti“, Mostar 26. 4. 2015

Namjera nam je da slične konferencije organizujemo svake godine, kako bismo mogli uspješnije pratiti sve novosti iz oblasti ubrzanog tehnološkog razvoja.

NT- 2014 NT- 2015 NT-2016

194

Radi šire popularizacije robotike , kao tehnologije budućnosti, Društvo za robotiku je u Bihaću je organizovalo, u suradnji sa pedagoškim zavodom USK, i održalo “Malu školu robotike”, koju su pohađali nastavnici mehatronike i tehničkog odgoja iz srednjih i osnovnih škola. Nakon teorijski obrađenih tema – razvoj i primjena robota, kinematika i dinamika robota, upravljanje i programiranje robota, senzori u robotici, pogoni robota i primjena robota u industriji – polaznici su imali praktične vježbe u laboratoriji robotike na Tehničkom fakultetu Univerzitet u Buhaću, a nakon završnog ispita dobili su certifikate. Predavači teorijskih i praktičnih znanja su bili članovi Društva za robotiku, prof. dr.Vlatko Doleček, prof. dr. Isak Karabegović, mr. sc. Samir Vojić i asistent Ermin Husak.Društvo za robotiku takođe povremeno održava i tzv. “male škole robotike” u Sarajevu, kako za učenike osnovnih tako i za učenike srednjih stručnih škola. Jednu takvu školu robotike organizovali smo za učenike Srednje tehničke škole u Sarajevu. Predavači su bili članovi našeg društva profesor dr. sc. Avdo Voloder i docent dr. sc. Elvedin Kljuno, koji je svoju doktorsku disertaciju iz ove oblasti branio na jednom američkom univerzitetu. Prije održavanja ove male škole robotike održao sam jedno predavanje za profesore Elektrotehničke škole u Sarajevu i za nagradu od njih sam dobio jednu lijepu umjetničku sliku. Društvo je, zahvaljujući prvenstveno generalnom sekretaru prof. dr. sc. Isaku Karabegoviću, uspostavilo saradnju sa sličnim društvima u inostranstvu i sa mnogim univerzitetima. Članovi Društva su se angažovali na izdavanju knjiga iz ove oblasti pa su tako objavljene tri knjige:

Vlatko Doleček, Isak Karabegović, Servisni roboti, Društvo za robotiku BiH, Bihać, 2012, 431 str. ISBN 078-9958-9262-3-9 Vlatko Doleček, Isak Karabegović, Roboti u industriji, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću i Društvo za robotiku BiH, Bihać, 2008, 447 str. ISBN 978-9958-9262-2-8 Vlatko Doleček, Isak Karabegović, Robotika, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, 2002, 332 str. ISBN 9958-624-12-5

195

2002 2008 2012

Knjiga Roboti u industriji je proglašena knjigom godine iz tehničkih nauka 2008, a knjiga Robotika dobila je specijalnu nagradu 2002. godine. Nakon štampanja ove trilogije iz oblasti robotike održali smo nekoliko naučnih tribina u Sarajevu, Mostaru, Podgorici i Kotoru. Ove tribine su bile dosta dobro posjećene, naročito je bilo primijećeno prisustvo većeg broja mladih, koje ova oblast tehnike veoma zanima.

Promocija knjige Servisni roboti u Vanjskotrgovinskoj komori u Sarajevu. Promotori su bili akademik Z. Haznadar iz Zagreba i prof.

dr. S. Pašić iz Mostara.

196

Isak Karabegović i Vlatko Doleček obišli su i najveće proizvođače industrijskih robota u EU, između kojih su posjetili i firmu KUKA u Njemačkoj.koja je jedna od najvećih firmi industrijski robota u EU.

Isak Karabegović i Vlatko Doleček u posjeti fabrici robota KUKA.

Hidroenergetsko korištenje gornjeg toka rijeke Neretve

Dana 19. juna 2008. godine ministar energetike, rudarstva i industrije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine mr. Vahid Hećo dipl. ing. imenovao je Komisiju za reviziju investiciono-tehničke dokumentacije hidroenergetskog korištenja gornjeg toka rijeke Neretve. Komisiju su sačinjavali:

Dr. sc. Vlatko Doleček, predsjednikFuad Tanović, sekretarDr. sc. Zoran Milašinović, član za hidrotehničke građevineDr. sc. Hazim Hrvatović, član za geologijuEnes Sarač, član za hidrologijuMirsad Lončarević, član za vodoprivredni dio

197

Mr. sc. Smajo Bišanović, član za hidroenergetski dioHimzo Ćosić, član za hidromašinsku i elektromašinsku opremuMr. Husnija Ferizović, član za priključak na VN mrežuDr. sc. Sulejman Redžić, član za ekološki i okolinski aspektDr. sc. Bajro Golić, član za ekonomski dioDr. sc. Emir Kurtović, član za ekonomski dio

Predmet revizije bila je sljedeća investiciono-tehnička dokumentacija:

Varijanta rješenja hidroenergetskog korištenja gornjeg toka Neretve uzvodno od naselja Glavatičevo – Studija – Glavni izvještaj, Knjiga 1-5, Sarajevo, august 2006. godine.Hidroenergetsko korištenje gornjeg toka Neretve uzvodno od naselja Glavatičevo, HE Bjelimići sa RHE Bjelimići i HE Glavatičevo – kompenzacioni bazen, Knjiga 1 – Studija izvodljivosti – II faza, Sarajevo, oktobar 2006. – maj 2008. godine, aktuelizacija.Hidroenergetsko korištenje gornjeg toka Neretve uzvodno od naselja Glavatičevo, HE Bjelimići sa RHE Bjelimići i HE Glavatičevo – kompenzacioni bazen, Knjiga 2 – Prethodna procjena uticaja na okolinu – II faza, oktobar 2006. – maj 2008. godine, aktuelizacija. Investiciono-tehničku dokumentaciju izradio je “Energoinvest” d. d., Sarajevo.

Zadatak Komisije za reviziju bio je da izvrši analizu predloženih tehnoekonomskih rješenja objekata i opreme hidroelektrana i da ocjenu i stručno mišljenje predloženih rješenja, o čemu će sačiniti integralni izvještaj sa pojedinačnim mišljenjima članova Komisije, dostavi ovom Ministarstvu najkasnije do 20. jula 2008. godine.U radu Komisije za reviziju prisustvovali su članovi vršioca izrade investiciono-tehničke dokumentacije “Energoinvest” d.d. Sarajevo i podnosioca ponude “Intrade-energije” d.o.o. Sarajevo. U toku rada Komisija je, zahvaljujući direktoru “Intrade-energije” d.o.o. Sarajevo Emiru Avdiću, obišla lokalitete na kojima je predviđena gradnja hidroelektrana i prisustvovala jednom sastanku Mjesne zajednice u mjestu Bjelimići. Na ovom sastanku mještani su podržali gradnju ovih energetskih objekata, računajući da će jedan veći dio mješana biti

198

zaposlen kako u gradnji ovih energetskih objekata tako i u njihovoj eksploataciji.Komisija je svoj rad završila u roku koji joj je bio postavljen, a rezultate do kojih je došla saopštila je i članu Predsjedništva dr. Harisu Silajdžiću, koji je podržao njen rad. Na kraju svojih zaključaka Komisija je konstatovala da je “Početkom 2008. godine počela i primjena novog Zakona o vodama, kojim je riješeno i pitanje prethodne vodne saglasnosti i pitanje korištenja vodnog dobra i javnog vodnog dobra koje se nalazi pod akumulacijama. U skladu sa tim u narednoj fazi izrade projektne dokumentacije potrebno je obezbijediti odgovarajuća vodna akta.” U posljednjem, 18. zaključku stoji: “Studija izvodljivosti izgradnje HE Bjelimići sa RHE Bjelimići i HE Glavatičevo – Knjiga 1 u dijelu u kome se daje ekonomska analiza ulaganja je dovoljno kvalitetna osnova za poduzimanje potrebnih daljih koraka na realizaciji ove veoma značajne i za BiH strateške investicije.Ovo se prevashodno odnosi na mikro-ekonomski aspekt opravdanosti izgradnje koja je vidljiva kroz elaboraciju relevantnih ekonomskih činjenica i pokazatelja. Da bi se dobio što potpuniji ekonomski uvid u cjelinu investicije, biće neophodno, u daljoj realizaciji Projekta, prezentirati neke ključne pokazatelje uspješnosti poslovanja buduće kompanije kao što su: ekonomičnost poslovanja, rentabilnost poslovanja i likvidnost poslovanja. Pored mikroekonomske dimenzije valorizacije investicionih ulaganja, veoma je važna i valorizacija makroekonomskog aspekta date investicije. Pod makroekonomskirn aspektom ovdje podrazumijevamo valorizaciju izgubljenih i novostvorenih ekonomskih vrijednosti koje se javljaju kao posljedica datih investicija. Ovaj aspekt ekonomske valorizacije investicija posebno je značajan za kapitalna ulaganja u elektroobjekte koji ne proizvode samo mikroefekte vec i efekte na dugi rok i šire okruženje. Potrebno je uporediti izgubljene i dobijene efekte po prostornom principu i to na nivou mikrolokaliteta gdje se vrše investiciona ulaganja, zatim na nivou kantona i na nivou Federacije BiH.”Komisija je sugerisala i sljedeće Preporuke:

Investitoru se preporučuje da uradi korekciju investicionih troškova kako je to navedeno u Izvještaju te da, uvažavajući kompleksnost i višestruki značaj Projekta, uradi i Promotivni plan, odnosno interni i ekstemi Plan komunikacija.

199

Preporučuje se federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije da putem resornih ministarstava i Premijera Vlade FBiH utvrdi postojanost i održivost informacije o konzervaciji rijeka u Federaciji BiH kojom se sprječava gradnja hidroelektrana i s tim u vezi eventualno pokrene aktivnosti ka konačnom harmoniziranju dokumenata i akata kojima se reguliše pitanje gradnje predmetnih i drugih hidroenergetskih objekata u BiH.

Po završetku rada Komisija je organizovala konferenciju za štampu na kojoj su bili članovi Ministarstva, predstavnici podnosioca ponude “Intrade-energije” d.o.o. Sarajevo. Komisija i jedan broj uglednih privrednika su detaljno obavijestili javnost do kojih rješenja su došli, a u nastavku iznosimo obavještenje za javnost sa te konferencije.

Prihvatljiva gradnja tri HE na Neretvi

Gradnja sistema tri hidroelektrane u Glavatičevu i Bjelimićima u gornjem toku rijeke Neretve, u vrijednosti od oko 1,3 milijarde KM, opravdana je i ekonomski održiva, zaključila je ekspertna komisija Vlade FBiH. Komisija je ocijenila da je projekat koji je “Intrade-energija” ponudila Vladi prihvatljiv i dobar osnov za početak realizacije projekta.“Gradnjom će doći do blagog poremećaja biodiverziteta, ali će BiH dobiti nove količine čiste električne energije. Osim toga, na gradilištu će biti otvoreno pet do šest hiljada radnih mjesta, a nakon gradnje bi oko 200 ljudi bilo zaposleno. Istovremeno, lokalna zajednica bi dobila 25 kilometara nove ceste i 20 kilometara obnovljene, a bilo bi zaustavljeno iseljavanje ljudi iz tog kraja”, pojasnio je predsjednik Komisije Vlatko Doleček.Od negativnih posljedica naveo je potapanje 16 vikendica i jedne ruševne kuće. “Neće biti potapanja kulturno-historijskih spomenika i uništavanja izvora pitke vode, što je bilo predviđeno prijeratnim projektima”, kazao je Doleček i napomenuo da bi prije početka gradnje Vlada FBiH morala staviti van snage zabranu gradnje hidroelektrana na svim vodotocima u FBiH.

200

Član Komisije Bajro Golić pojasnio je da je investicija vrijedna 1,356 milijardi KM i da je s koncesijom na 30 godina povrat investicije visok. Učesnici na prezentaciji primijetili su da nije vođeno dovoljno računa o ekologiji i da je zbog toga Sulejman Redžić napustio komisiju.Ministar energetike FBiH Vahid Hećo kaže da izvještaj Komisije nije dovoljan da Vlada FBiH “Intrade-energiji” dodijeli koncesiju i ocjenjuje da će pregovori o cijeni koncesije biti najteži dio ovog posla. “Komisija za pregovore nastavlja posao i ja očekujem da ćemo do sredine narednog mjeseca imati kompletan materijal koji treba analizirati Komisija za koncesije FBiH, ali pred ‘Intrade energijom’ je još puno posla, jer moraju otkloniti primjedbe koje je dao stručni tim”, kazao je Hećo i upozorio da je moguće da “politika napravi probleme”.Rezutate Komisije saopštili smo na konferenciji za štampu koja je održana dana11.9. 2008. I na kojoJ je bio značajan broj poznatih privrednika i predstavnika medija.

Fotografija uz članak novinara R. Čengića: Sa konferencije za novinare održane 11. 9. 2008.

201

Elaborat o uzrocima i posljedicama nastanka poplavnog vala na rijeci Drini početkom

decembra 2010. Godine

U periodu od 1. do 4. decembra 2010. desio se veliki poplavni val u Goraždu u kome je bio poplavljen dobar dio grada uz obalu Drine, koji je u veoma kratkom vremenu prouzrokovao ogromne štete. Poplavljene su mnoge stambene i poslovne zgrade, mnogi privredni objekti, devastirani su obala i korito rijeke Drine. Ni najstariji žitelji ovog grada ne pamte ovakve razarajuće poplave sa tako mnogobrojnim štetnim posljedicama. Načelnik općine mr. sc. Muhamed Ramović je već 13. 12. 2010. sazvao sastanak jedne grupe građana, stručnjaka, na kome su formirali jednu multidisciplinarnu Komisiju, koja je trebala da ispita i analizira kako je došlo do pojave ovog enormnog plavnog vala, kao i da li je na velike poplave i u kojoj mjeri uticao i ljudski faktor. Rješenjem načelnika općine Goražde br. 02-05-5934/10, od 12. 12. 2010. imenovana je Komisija u sastavu:

Akademik prof. dr. sc. Vlatko Doleček – predsjednikEmir Avdić, dipl. ing. maš. – zamjenik predsjednikaProf. dr. sc. Avdo Sofradžija, biolog – članProf. dr. sc. Zoran Milašinović, dipl. ing. građ. – članProf. dr. sc. Husno Hrelja, dipl. ing. građ. – članProf. dr. sc. Munir Jahić, dipl. ing. građ. – članProf. dr. sc. Mehmed Jahić, dipl. ecc. – članProf. dr. sc. Aziz Šunje, dipl. ecc. – članProf. Božo Knežević, dipl. ing. građ. – članDr. sc. Enes Ramović, dipl. ing. geol. – članMr. sc. Hilmo Šehović, dipl. ing. elektr. – članMr. sc. Mensud Džidelija, dipl. ing. maš. – članJusuf Krvavac, dipl. ing. elektr. – članEnver Buza, geodeta – članEnver Adžem, dipl. pravn. – članSuad Čeljo, meteorolog – članVedran Avić, dipl. ing. maš. – sekretar Komisije

202

Komisija je dana 23. decembra 2010. imala prvi zvanični sastanak na kome je izabrano njeno rukovodstvo. Već na ovom sastanku Komisija je definisala svoje zadatke, a za predsjednika komisije izabran je akademik Vlatko Doleček. Pitanja na koja je komisija trebala dati odgovor bila su:

Kako je došlo do plavnog vala?Da li je i ko odgovoran za njegov nastanak?Kolika je nastala šteta?Ko treba nadoknaditi nastalu štetu?Šta treba poduzeti da se ne ponovi poplavni val sličnog intenziteta?Da bi Komisija koju su činili stručnjaci različitih užih profesija, u relativno kratkom vremenu, dala relevantne odgovore na gore definisana pitanja, podijeljena je u tri potkomisije, i to:

Potkomisija za hidroenergetski uticaj na pojavu poplavnog valaPotkomisija za definisanje i procjenu visina šteta i ekoloških uticaja na okolinuPotkomisija za pravnu i ekonomsku regulativu u vezi s korištenjem vodaPrije zvaničnog početka rada Komisije, njeni članovi su dana 9. januara 2011. godine obišli Goražde i okolinu i na licu mjesta upoznali se sa posljedicama plavnog vala. Pošto su potkomisije završile svoje izvještaje koje su potpisali svi članovi dotične potkomisije, dana 22. 2. 2011, 30. 3. 2011. i 14. 5. 2011. održani su sastanci integralne Komisije na kojima su razmatrani i usvojeni izvještaji pojedinih potkomisija. Tada je usvojeno deset zaključaka i sedam preporuka šta bi trebalo uraditi u budućnosti da se slična situacija ne bi ponovila.U ovih deset zaključaka, koje je Komisija usvojila jednoglasno, između ostalog je konstatovano da je u doba poplave bio inače velik vodostaj zbog pojačanih padavina, ali da je pojavi plavnog vala umnogome doprinijelo i naglo pražnjenje akumulacije HE Piva. Tako u zaključku br. 3. stoji: “Provedene analize posebno dijagrama pomjeranja nivoa akumulacije i upravljanja evakulacionim organima HE Piva, za što smo imali dokaze, pokazali su da je formiranje nepovoljnih vještačkih uticaja izazvano neadekvatnim načinom upravljanja režimom rada HE Piva, odnosno neprilagođenosti toga upravljanja uslovima definisanim intenzivnim dotokom velikih voda i stanja na nizvodnim područjima,

203

zbog čega su izazvali:

Povećan nivo voda u plavnom području,Nepovoljne kombinacije dinamičkog djelovanja početnog porasta vodostanja od 0,77 metara za samo tri sata,Veliku vučnu silu koja je u kontaktu sa koritom i dnom vodotoka značajno povećala vrijednosti koje bi inače nastale, ali bez dinamičkog uticaja.”Sve ovo je povećalo pojavu plavnog vala upravo kada je, u relativno kratkom vremenu, došlo do naglog podizanja nivoa Drine na području Goražda.Na osnovu toga Komisija je konstatovala da i HE Piva snosi dio odgovornosti za pojavu plavnog vala početkom decembra 2010. Komisija je takođe konstatovala da i Agencija za sliv rijeke Save snosi dio odgovornosti za neadekvatno obavještavanje o mogućnosti nastanka takve pojave.Komisija je sačinila jedan detaljan izvještaj nazvan Elaborat o uzrocima i posljedicama nastanka poplavnog vala na rijeci Drini s prilozima na više strana. Početkom maja 2011. ovaj elaborat predan je osnivaču Komisije, gradonačelniku opštine Goražde gospodinu mr. sc. Muhamedu Ramoviću i u popratnom pismu konstatovano je da je time Komisija odgovorila na sva četiri gore navedena pitanja koja su pred nju bila postavljena. U Elaboratu je data i procjena ukupne direktne i indirektne štete u iznosu od 14,25 miliona KM.Nakon predaje Elaborata Komisija je u Goraždu 16. juna 2011. održala njegovu javnu prezentaciju čime je i šira javnost upoznata sa rezultatima do kojih je ona došla u vremenu od januara do početka maja 2011. Gradskim vlastima sugerisano je da se sa onima koji su po mišljenju Komisije djelomično odgovorni za nastale štete članovi naše Komisije obave stručne razgovore, ali iz nama nepoznatih razloga, do toga nikada nije došlo.Iako se u javnosti, pisanim i elektronskim medijima dosta govorilo o nastalim direktnim i indirektnim štetama, neko vrijeme se niko na to nije žalio. Međutim, u jesen 2012. godine bio sam obaviješten od advokata Temina iz Sarajeva da je na njegovu advokatsku kancelariju došla jedna prijava za nadoknadu nastalih šteta za period poplavnog vala, a on je mene angažovao kao svjedoka optužbe. Tako sam jednog

204

jesenjeg dana trebao po pozivu da budem u 11 sati na sudu u Goraždu. Moj zamjenik inženjer Emir Avdić rano ujutro pošao je sa mnom za Goražde i kada smo kolima ulazili u Sokolac, zazvonio mi je mobilni telefon. Čuo se jedan ženski glas koji mi je rekao “Profesore, suđenje za danas je otkazano.” Iznenađen takvim obavještenjem, rekao sam: “Pa valjda ste me o tome mogli ranije obavijestiti, evo mene na pola puta do vas.” Ovo iznosim samo da se vidi kako nam je ažurna naša administracija.Nedugo zatim, u vrijeme katastrofalnih poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, dobio sam novi poziv za sud, opet kao svjedok. Krenuo sam rano kolima za Goražde, ali mi se pri izlazu iz zgrade gdje stanujem desila nesreća. Naime, zbog velikih voda koje su bile i u Sarajevu, voda je ušla u podrum naše zgrade i nanijela velike naslage mulja u podrumske prostorije. Kad sam izlazio iz zgrade, zbog mulja na ulaznom stepeništu, okliznulo mi se i ja sam uganuo nogu, tako da sam na sud otišao sa veoma velikim otokom nožnog zgloba. Izdržao sam bolove i prisustvovao suđenju. Po povratku sa ovog svjedočenja neko vrijeme sam bio prisiljen da se liječim i da nigdje ne izlazim iz stana. Nikada nisam ni od koga obaviješten o rezultatima ovog suđenja. Udovoljili su mom zahtjevu da suđenje bude u sali u prizemlju zgrade, jer se ja, zbog otekle noge, nisam mogao kretati uz stepenice.Na samom početku suđenja ja sam se izvinio sudinici i rekao da ja ne bih trebao da budem na sudu jer nisam dobio uredan poziv. Naime, poziv nije poslan na moju adresu nego na adresu Građevinskog fakulteta u Sarajevu, sa kojim ja nemam nikakve veze, a na ime Določek Vlatko. Poziv mi je uručio moj komšija prof. dr. sc. Muhamed Zlatar, koji je u administraciji Fakulteta rekao da će mi on uručiti poziv, jer su se oni spremali da poziv vrate pošiljaocu. Time sam im skrenuo pažnju na to da nisu obratili pažnju na sastav Komisije jer su mi kao predsjedniku te komisije uputili poziv ne pogledavši spisak članova jer je tamo moje prezime pisalo ispravno. Rekao sam: “Iako je u pitanju promjena samo jednog slova u mom imenu, to je po mom mišljenju nedopustiva greška, jer bi se moglo protumačiti da se radi o drugoj osobi”, pa da bih to bolje objasnio, nastavio sam: “Gospođo sudinice, ja vjerujem da vi dobro znate da Dragan Čović nije isti čovjek kao i Dragan Čavić, ne stanuju u istom gradu i ne pripadaju istoj naciji ni istoj partiji, a razlika je samo u jednom slovu.” Tada je ona shvatila moju intervenciju i meni se javno izvinila. Ovo navodim da bih još jednom potvrdio svu površnost naše

205

često nepismene, ali dobro plaćene administracije.Na ovom suđenju bili su prisutni advokati optužene strane – HE Piva. Znam da je jedan od advokata te strane bila i Senka Nožica, a drugom se ne sjećam imena, samo se sjećam njegovih pitanja koje mi je uputio kao svjedoku. Pitao me kako ja mogu biti ispred Komisije kada nisam bio član nijedne potkomisije, na šta sam mu ja odgovorio da je komisija bila multidisciplinarna i sastavljena od osam profesora univerziteta, jednog doktora nauka, zaposlenog u Geološkom Institutu, i dva magistra te da smo se u metodu rada Komisije dogovorili da Komisiju podijelimo u četiri potkomisije prema užim profesionalnim opredjeljenjima. Potkomisije su samostalno radile i donijele sve zaključke, a na sastanku svih članova Komisije jednoglasno je usvojeno 10 zaključaka i 7 preporuka iza kojih stoji cijela Komisija. Postavio mi je i pitanje: “Kako to da ste vi, kao mašinski inženjer, predsjednik Komisije?”, a ja sam mu odgovorio da nisam ja sam sebe birao za predsjednika, nego su za to glasali članovi Komisije te da je tačno da sam diplomirao na mašinskom fakultetu, da sam to zvanje stekao na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, ali da sam magistrao iz oblasti Mehanike na Građevinskom fakultetu u Sarajevu i da s obzirom na to šta godinama predajem na fakultetu, jako dobro znam Bernulijevu jednačinu. Nakon toga sudinica mu je sugerisala da prestane s daljim ispitivanjem. Meni je jasno da advokat optužene strane treba da traži “slabu tačku” strane koja optužuje i da je to bila namjera ovog mladog pravnika, no opet sam ovo zapisao da bi se vidjelo koliko su ponekad ta provokativna pitanja i kontraproduktivna.Na tom suočavanju u sudnici bilo je i jedno pitanje kako sam postao akademik, a moj odgovor je bio da se to lako može provjeriti uvidom u web stranicu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Uglavnom, ovo suđenje je više proteklo u ispitivanju mene kao svjedoka, a uopšte se nismo dotakli merituma – kako je nastao plavni val, kolike su štete i ko će ih nadoknaditi. Samo sam zapamtio da se to dešavalo u vrijeme kada su svugdje bile katastrofalne poplave, ali u Goraždu se to nije osjetilo, pa sam zaključio da je možda to bilo zato što su vlasnici- operatori uzvodne HE čuli za naš izvještaj, pa su obratili veću pažnju na režim rada pri regulaciji ispusnih uređaja.Na kraju moram pomenuti još jedno svoje “svjedočenje” na sudu, koje više govori o našoj administraciji, a mnogo manje o suštini stvari. Ovoga puta nisam imao drugog rješenja za prevoz do Goražda, nego sam morao angažovati jednog sarajevskog taksistu, koji me je prevezao

206

do Goražda. Na putu je bila velika magla pa nismo na odgovarajući način skrenuli sa magistralnog puta Rogatica – Višegrad prema Goraždu, nego smo produžili za Višegrad, gdje smo se zaustavili tek kada smo ugledali branu tamošnje HE. Vratili smo se nazad i tek tada krenuli pravim putem za Goražde. U sudnicu smo došli na vrijeme, ali tamo nas je čekalo novo iznenađenje. Sudinica mi je uz izvinjenje saopštila da od suđenja nema ništa jer osim nas niko nije došao. Tako se završilo i ovo moje svjedočenje. Od sudinice sam zatražio da mi se plati usluga taksija i predao sam joj potvrdu na 200 KM. Ona mi je rekla da to ne mogu naplatiti od suda nego od advokata koji me uzeo za svjedoka, za koga ni danas ne znam kako se zvao niti sam te troškove prevoza ikada naplatio. Nadam se da više ni od koga neću biti pozivan za svjedoka za ovaj posao.

207

Elaborat smo predali gradonačelniku Goražda krajem maja 2011.

VI DIONezaboravna putovanja

211

Tokom svoje profesionalne i društvene karijere imao sam priliku i mogućnost da raznim povodima dosta putujem, sretnem se i upoznam sa mnogim zanimljivim ljudima, saznam mnogo nečega što do tada nisam znao, da steknem mnoga nova iskustva. Sva ta putovanja ostavila su u meni duboke i neizbrisive utiske. Ovdje obnavljam svoja sjećanja samo na neka od tih putovanja.

Posjeta Fondaciji „Alberto Moravia“u Rimu

Na poziv Asocijacije Fond Alberto Moravia u Rimu je od 7. do 14. oktobra 1996. godine boravila jedna grupa članova Kruga 99. U toj grupi smo bili: Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Izet Sarajlić, Sead Fetahagić, Slavko Šantić, Vojka Đikić-Smiljanić, Vladimir Bilić, Marko Kovačević i Vlatko Doleček- predsjednik Kruga 99.

Neposredno po dolasku u Rim odmor na stepenicama ispredzgrade fondacije: Na slici su s lijeva na desno: Marko Kovačević,Vojka Đikić-Smiljanić, Hanifa Kapidžić-Osmanagić i Izet Sarajlić;u drugom redu su :Slavko Šantić, Vlatko Doleček i Sead Fetahagić.

212

U Rimu nam se pridružio Predrag Matvejević, poznati hrvatski književnik i intelektualac, ugledni profesor na Sorboni i na Rimskom univerzitetu, koji je ujedno bio i član Kruga 99. Posjetu sarajevskih intelektualaca omogućile su sestre književnika Alberta Moravije, koje su osnovale Fon- daciju Alberta Moravije poslije njegove prerane smrti. Naravno, uz njih, inicijator i moderator ove posjete bio je naš prijatelj, profesor i književ- nik Predrag Matvejević.

S ovom fodacijom Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 ostvarila je saradnju još u toku rata u BiH. Fondacija je prepoznala za koje se principe zalagao Krug 99 od samog svog formiranja, a početkom decembra 1995. godine Krug 99 primio je i njihovo posebno priznanje za djelovanje u opkoljenom Sarajevu.

Javni nastup u Gradskoj vijećnici Rima, s lijeva na desno: Vlatko Doleček, Izet Sarajlić, Luči Žuvela – prevodilac, Vojka Đikić-Smiljanić, Hanifa Kapidžić- Osmanagić, Predrag Matvejević,

Domaćin, Slavko Šantić, Marko Kovačević,Sead Fetahagić i Vladimir Bilić

213

Prostrani dom ovog velikog italijanskog pisca, prepun knjiga i brojnih izuzetnih umjetnina, sada je Muzej Alberta Moravije i sjedište Fondacije. Tu smo svakodnevno, tokom boravka u Rimu, počinjali naše dnevne aktivnosti ili se odmarali u ugodnom ćaskanju s našim domaćicama i neumornim Predragom Matvejevićem. Posebno izuzetno srdačna i neumorna domaćica bila je poznata italijanska književnica Toni Maraini, koja rukovodi Moravijinim memorijalnim muzejom.

Brojni susreti, razgovori, konferencije za štampu, intervjui i drugi nastupi članova Kruga 99 izazvali su u kulturnim i medijskim krugovima Rima izuzetnu pažnju. Sarajevski gosti odgovarali su na brojna pitanja o nastanku i djelatnosti svoje asocijacije, o otporu građana Sarajeva agresi-ji i opsadi, o načinu preživljavanja, kulturnom stvaralaštvu u ratu, kao i o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH i Sarajevu. Brojni susreti s kolegama piscima i novinarima iskorišteni su za uspostavljanje trajnih veza i dugo- ročne saradnje Kruga 99 i Fondacije Alberto Moravia, kao i s nekim uglednim časopisima i listovima.

Na terasi zgrade fondacije Alberta Moravije: s lijeva na desno – stoje: Marko Kovačević, Slavko Šantić, Vlatko Doleček, Predrag

Matvejević, Sead Fetahagić, Vojka Đikić-Smiljanić, Vladimir Bilić – sjede: Hanifa Kapidžić-Osmanagić i Izet Sarajlić

214

Predrag Matvejević je u rimskoj Gradskoj vijećnici organizovao javni razgovor na temu „Rat u Sarajevu“. Pred zgradom Vijećnice on je sva- kom posebno predložio da ispriča neku svoju, autentičnu priču iz rata. U svečanoj gradskoj sali čekalo nas je mnoštvo ljudi. Mnoge dame su bile obučene u svečane haljine. Naš razgovor su pratile i direktno prenosile TV kamere RAI UNO, RAI DUE i druge televizijske kuće. Svako od nas se podsjetio nekog događaja iz rata. Da bi to sve bilo prevedeno na itali- janski jezik pobrinula se Luči Žuvela, jedna naša simpatična Dalmatinka, koja već duže vrijeme živi u Rimu i koja veoma tečno govori italijanski jezik.

Prilikom boravka u Rimu posjetili smo i grob književnika Alberta Moravije, u pratnji njegove sestre, i položili smo cvijeće. Evocirajući uspomenu na ovaj nezaboravan boravak u Rimu, želim zapisati i ovo.

Polaganje cvijeća na grob Alberta Moravije, s lijeva na desno: Slavko Šantić, Marko Kovačević, Toni Maraini (sestra A.

Moravije), Izet Sarajlić i Vlatko Doleček

215

Godinu dana nakon ove naše posjete, na poziv Kruga 99 u Sarajevu je, u uzvratnoj posjeti, od 26. do 29. septembra 1997. godine, boravila veća grupa istaknutih italijanskih intelektualaca – pisaca, novinara, um- jetnika i prevodilaca, koji su okupljeni oko Asocijacije „Fond Alberto Moravia“ iz Rima.

Tokom boravka u Sarajevu gosti iz Rima imali su veoma obiman i veoma raznovrstan program. Osim svakodnevnih prijateljskih druženja s članovima Kruga 99 i predstavnicima PEN centra, ugledni italijanski intelektualci imali su i čitav niz zvaničnih susreta i nastupa. Između ostalo- ga, gosti iz Italije posjetili su Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine (NUBBiH). Tu su s predstavnicima ove ugledne institucije, koja je tokom agresije na BiH, a posebno tokom duge blokade i granatiranja Sarajeva, doživjela potpuno uništenje Vijećnice i ogrom- nog i dragocjenog bibliotečkog fonda, razgovarali i o mogućnostima saradnje i pomoći. Tom prilikom gosti su direktoru NUBBiH-a dr. Enesu Kujundžiću uručili simboličan poklon, paket knjiga A. Moravije i drugih italijanskih pisaca, kao znak solidarnosti i najave mnogo značajnije pomoći.

Boravak u SAD

Na poziv Američkog instituta za mir iz Vašingtona od 9. do 23. avgusta 1998. godine u Sjedinjenim Američkim Državama boravila je šestočlana delegacija predstavnika šest nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine – profesor dr. sc. Vlatko Doleček (Krug 99), Vehid Šehić (Forum građana Tuzle), profesor dr. sc. Slavo Kukić (Centar za unapređenje ljudskih prava i demokratije, Mostar), Tanja Nešković (Helsinški odbor za ljudska prava Republike Srpske, Bijeljina), Mladen Pandurević (Forum demokratske inicijative, Sarajevo) i profesor dr. sc. Zdravko Zlokapa (Forum građana Banja Luka). Na putu smo ostali 15 dana i posjetili Vašington (Washington), Baltimor (Baltimore), Atlantu (Atlanta) i Njujork (New York). U svakom od ovih gradova posjetili smo historijska mjesta, nekoliko NVO i imali dosta interesantnih razgovora o različitim temama.

216

Dok smo bili u USA posjetio sam i Muzej kosmonautike.

Tokom dvosedmičnog boravka u SAD imali smo čitav niz susreta sa istaknutim američkim ličnostima u važnim institucijama koje se bave razvojem demokratije i civilnog društva. Na brojnim sastancima, okruglim stolovima i konferencijama za medije, detaljno smo ih upoznali sa aktuelnom političkom situacijom u Bosni i Hercegovini i stanjem u sektoru nevladinih organizacija. Naš boravak u SAD ocijenjen je kao “glas onih u toj zemlji koji prihvataju demokratiju i ljudska prava i odbijaju nacionalističku ideju da ljudi različitih nacionalnosti i religija ne mogu živjeti zajedno.” Kao predstavnici bosanskohercegovačke građanske inicijative, tokom razgovora u Vašingtonu jednodušno smo podržali inicijativu za osnivanje Komisije za istinu i pomirenje u Bosni i Hercegovini, koju je pokrenuo Američki institut za mir.U Vašingtonu smo bili u Institutu za mir i upoznali se sa osnovnom misijom ovog instituta. Pored toga, bili smo učesnici i jednog okruglog stola, na kojem se raspravljalo o stanju u državama Balkana, kao i o perspektivama izgradnje mira i provođenja Dejtonskog mirovnog

217

sporazuma. Obišli smo stari dio grada, a ja sam posjetio i Muzej kosmonautike, u kojem sam se mogao upoznati sa dostignućima kosmičkih tehnologija U Vašingtonu smo posjetili i institut za Mir

U institutu za mir, s lijeva na desno: naš domaćin, Zdravko Zlokapa, Vlatko Doleček, Vehid Šehić i Tanja Nešković

Iz Vašingtona smo, jednim starim autobusom, otišli na kraći izlet u Baltimor, koji se nalazi u državi Merilend (Maryland). Moji prijatelji pušači jako su se obradovali kada su u zadnjem dijelu autobusa ugledali sto na kojem su bile pričvršćene pepeljare. Pomislili su da će tu na miru moći zapaliti i poneku cigaretu, jer je to u cijelom Vašingtonu bilo nemoguće i zabranjeno. Kada su sjeli za sto i zapalili, vozač autobusa ih je upozorio da se tu ne može pušiti, jer ukoliko ih neko primijeti, on će morati da plati kaznu od 300 $.

218

U posjeti Baltimoru. S lijeva na desno: Mladen Pandurović, Vlatko Doleček, Vehid Šehić, Slavo Kukić, Tanja Nešković i Zdravko

Zlokapa.

U Baltimoru smo prisustovali interesantnom razgovoru u lokalnoj privrednoj komori, iz kojeg se moglo zaključiti kako ta insitucija djeluje i kako pomaže i podstiče poduzetnički mentalitet svojih članova. Po povratku iz Baltimora i obilasku još nekoliko državnih institucija u Vašingtonu, otišli smo u Atlantu, glavni grad države Džordžije (Georgia). To je jedan tipični američki grad, koji ima down town oko kojeg su izgrađena satelitska stambena naselja. To je istovremeno i grad u kojem su smještene centrale CNN-a i Coca-Cole.

219

“Naše gore list” u Atlanti

U sjećanju mi je ostalo nekoliko sastanaka koje smo imali u tamošnjim NVO. Tako smo prisustvovali i sastanku jedne NVO koja se bavi zaštitom ženskih prava, na čelu koje je bila korpulentna Afroamerikanka. Na otvaranju sastanka rekla je da je ona prava predsjednica, jer ima osam sinova, veliki broj unučadi i praunučadi, što je bilo veoma simpatično. Sastanku su, naravno, pored članova naše grupe, prisustvovali i članovi njene organizacije. Sjedili smo za podužim stolom jedni naspram drugih. Preko puta mene sjedila je mlada plavokosa žena, koja je odmah uzela riječ, čim je predsjednica završila sa pozdravnim govorom. Po njenom prezimenu nisam mogao zaključiti kojoj nacionalnoj manjini bi ona mogla pripadati. Na čistom engleskom jeziku održala je pripremljen govor, u kome je, između ostalog, objasnila kako se finansira njena NVO. Po završetku govora napustila je sastanak, a mi smo nastavili da razgovaramo. Nije prošlo puno vremena kada se plavokosa žena vratila na svoje mjesto, gurajući preko stola jedan papirić prema meni. Kad sam otvorio ceduljicu, na njoj je pisalo: “Čika Vlatko, moja mama Vas čeka dole pred ulaznim vratima”. Tada sam shvatio da je ona “naše gore list”. Po okončanju sastanka čekala me Dušanka Đurović, majka plavuše, koju sam poznavao iz Novog Sarajeva, kao agilnu predsjednicu lokalne sindikalne organizacije. Naveče sam bio njihov gost i saznao kako su se Dušanka i njena kćerka našle u Atlanti. Naime, Dušanki su ljekari neposredno uoči rata u BiH konstatovali da ima tumor u srcu i da se jedino hiruškim zahvatom može spasiti. Početkom rata ona je u konvoju, u kome su bili teški bolesnici i teški ranjenici, transportovana iz Sarajeva u Frankfurt, u jednu vojnu bazu. Kada su Amerikanci vidjeli kakav je ona specifičam medicinski slučaj, predložili su joj da ode u SAD na liječenje. Kćerka je, kao njena pratnja, došla s njom u SAD i tu se nastanila. Dušanka je u Atlanti o trošku države operisana i u trenutku kad sam je sreo, ona je veoma dobro izgledala. Kćerka se udala za Amerikanca koji je došao iz Čada, gdje mu je otac kao rumunski Jevrej došao u toku Drugog svetskog rata.

220

O Carteru na Palama

Za vrijeme boravka u Atlanti posjetili smo i rodnu kuću Martina Luthera Kinga, legendarnog borca za prava Crnaca. Martin Luther King, Jr. rođen je 15. januara 1929. godine u Atlanti, Georgija. Ubijen je 4. Aprila 1968. hicem iz snajpera s balkona hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee. Kada je ubijen, imao je 39 godina. Njegovoj sahrani prisustvovalo je preko 100.000 ljudi, koji su mu došli odati posljednju počast. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir (1964). Posthumno je odlikovan predsjedničkom Medaljom slobode (1977) i kongresnom Zlatnom medaljom (2004).Kasnije smo posjetili Institut predsjednika Jimmya Cartera, čija je osnovna misija sprečavanje međunarodnih konflikata. Tu nas je primio jedan od rukovodilaca ovog instituta. U razgovoru s njim, uz napomenu da sam sve vrijeme rata proveo u opkoljenom Sarajevu, iskoristio sam priliku da mu kažem par riječi o životu u okupiranom gradu, ali i da ga podsjetim na posjetu predsjednika Cartera Bosni i Hercegovini za vrijeme rata. Rekao sam mu da je građane Sarajeva veoma iznenadila posjeta predsjednika Cartera Palama, a da pri tome nije našao za shodno da dođe i u opkoljeno Sarajevo i da su tu njegovu posjetu vlasti s Pala veoma dobro koristile u svrhu svoje propagande. On mi je na to odgovorio da predsjednik Carter nije mogao da prisustvuje ovom našem sastanku, ali da će mu prenijeti moje pitanje i dodao da se, koliko on zna, predsjednik Carter nudio i gospodinu Aliji Izetbegoviću da tom prilikom posjeti i Sarajevo, ali da nije dobio pozitivan odgovor. Ostao sam u dilemi koliko je ovo sve bilo baš tako. Tada nisam mogao nikako povjerovati, a i danas ne vjerujem, da je gospodin Alija Izetbegović odbio da primi predsjednika Cartera u potpuno opkoljenom Sarajevu. Više bih volio da je ovom razgovoru prisustvovao sam Carter, pa da odgovor na svoje pitanje čujem direktno od njega.Iz Atlante otišli smo u New York, gdje smo se zadržali još nekoliko dana i posjetili neke od znamenitosti ovoga grada. Tako smo posjetili jednu multireligijsku crkvu i prisustovali koncertu crnačkih duhovnih pjesama. Iako su karte za ovaj mjuzikl i za američke prilike bile dosta skupe, 80-100 $, posjeta je bila veoma dobra. Ovaj mjuzikl ostaće mi u sjećanju i po veoma neobičnim instrumentima, bolje rečeno raznim

221

kantama i šerpama, na kojima se izvodila muzika koja je pratila glumce i pjevače. Prije predstave bili smo upozoreni da se ne iznenadimo veoma glasnim reagovanjima publike na neke efektno izvedene dijelove predstave, u što sam se i sam imao priliku uvjeriti.

Posjeta UN

Na kraju našeg boravka u SAD bili smo primljeni i u glavnoj zgradi Ujedinjenih naroda. Tamo nas je primio pomoćnik generalnog sekretara Kofija Annana, jedan Kinez koji je bliže zadužen za provođenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Kako se upravo te godine obilježavala 50. godišnjica od usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, on je na sastanku počeo da nam čita pojedine dijelove te deklaracije. Kada smo ga upozorili na to da mi to znamo, prešli smo na diskusiju o poštovanju te deklaracije u Bosni i Hercegovini. Mi smo mu iznosili primjere katastrofalnog kršenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (10. decembra 1948, Pariz) za vrijeme rata u BiH, a posebno u Sarajevu, za koje smo mu rekli da smo skoro četiri pune godine bili u okruženju, većim dijelom bez dovoljno vode, hrane i električne energije i da je u Sarajevu poginulo preko 1.200 djece. Bio sam iznenađen da je taj Kinez poznavao u Njujorku naš jezik. Kad sam ga pitao kako zna naš jezik, odgovorio mi je da je nekoliko godina proveo u Titovoj Jugoslaviji. Po završetku ovog razgovora posjetili smo salu u kojoj se održavaju zasjedanja Generalne skupštine i salu u kojoj se održavaju sjednice Savjeta bezbjednosti. Bio sam iznenađen kako su te prostorije skromno namještene i opremljene. Poslije napuštanja glavne zgrade obišli smo čitav kompleks, koji čine tri glavna objekta: Sekretarijat, Zgrada Generalne skupštine i Knjižara Dag Hammarskjöld, kao i park koji ih okružuje i u kome se nalazi nekoliko spomenika iz različitih zemalja. U parku je i spomenik Antuna Augustinčića, poklon Jugoslavije, kao osnivača, Ujedinjenim nacijama. Spomenik je urađen u Jugoslaviji i 1954. godine brodom transportovan iz Rijeke u Njujork. Skulptura nosi naziv Vijesnica mira.

222

Na ovom petnaestodnevnom putovanju malo bliže sam se upoznao s članovima naše grupe. Neke sam odranije poznavao, a neke sam upoznao tek na ovom putu. Posebno mi je bio interesantan razgovor s kolegom Zdravkom Zlokapom, pravnikom, koji je na mene ostavio utisak čovjeka čije je obrazovanje više vezano za neke egzaktne nauke. Stalno je nosio malu torbicu i veoma često je bilježio sve što smo mogli čuti u raznim prilikama na ovom putovanju. Poslije povratka u Banju Luku napisao je knjigu “Demokratski politički sistemi”. Kada smo se sreli jednom prilikom, poklonio mi je tu knjigu, s posvetom u kojoj je napisao: “Profesoru Dolečeku, čiji je doprinos u stvaranju ove knjige veći nego što on zna”. To je, takođe, napisao i u predgovoru svoje knjige. Knjigu sam, naravno, s pažnjom pročitao, iako se radi o materiji koja meni kao inženjeru nije bliska.

Posjeta Vatikanu

Sa jednom multietničkom delegacijom Lige humanista 9. februara 2001. godine bio sam u posjeti Vatikanu, gdje nas je primio papa Voytila. U toj delegaciji bili smo: banjalučki biskup dr. sc. Franjo Komarica, sekretar Lige humanista Zdravko Šurlan, akademik Stjepan Krasić, Arif Zulić, Ibrahim Koluder, Imšir Imširović i ja. Nama su se u Rimu pridružili tadašnji ambasador BiH u Vatikanu Vlatko Kraljević i ambasador BiH u Italiji Miroslav Palameta.Biskupa dr. Franju Komaricu od ranije sam poznavao kao jednog vrlo prijatnog i veoma mudrog i obrazovanog čovjeka. On je tako prijatan i drag čovjek da sam mu jednom prilikom, kad sam ga posjetio u njegovom župnom uredu u Banjoj Luci, rekao: “Vi ste, Biskupe, ‘opasan’ čovjek, jer ste tako prijatan sagovornik da biste svakog ko vas sluša mogli da prevedete na svoju vjeru.” Naravno, ovo opasan imalo je simbolično značenje. Na ove moje riječi on se slatko nasmijao. Kada sam sa njim bio u Vatikanu, imao sam priliku da se uvjerim koliko je on tamo poštovan kao čovjek koji je u najtežim danima rata, kada su mu prijetili i smrću, odlučio da ostane u svojoj župi u Banjoj Luci, gdje djeluje i do danas.Prijem kod Pape Voytile (Karol Józef Wojtyła) za mene je bio poseban događaj, jer ga, prije dolaska u Rim, nisam tako zamišljao. Dan prije samog prijema bili smo smješteni u jednom skromnom hotelu blizu

223

samog ulaska u državu Vatikan. Iako se išlo u posjetu jednom od najvećih duhovnih autoriteta u čitavom svijetu, nismo imali nikakvih prethodnih dogovora, što bi bilo sasvim normalno da se radilo i o nekom mnogo manje značajnom političaru. Iznenadio sam se i samim prijemom kod Pape. On nas je primio u jednoj skromnoj prostoriji, na čijoj je sredini bila jedna poveća fotelja u kojoj je on sjedio.

Vlatko prilikom preuzimanja poklona od Pape Voytile.

Prilikom rukovanja sa Papom učinilo mi se da fizički bolje izgleda nego što sam imao predstavu gledajući ga na TV ekranu. Biskup Komarica nas je predstavio Papi, svakog pojedinačno. Pri samom upoznavanju rukovali smo se s njim i tom prilikom on je svakom od nas predao skroman poklon, koji ja i danas čuvam da me podsjeća na ovaj prijem.Prvi se, po protokolu, sa Papom pozdravio ambasador u Vatikanu Vlatko Kraljević, a zatim je pristupio ambasador BiH u Rimu. Meni je izgledalo malo komično kada se taj visoki Hercegovac presavio do zemlje i kleknuo pred Papu da mu poljubi ruku. Ja sam to protumačio kao gest kojim je želio da pokaže koliki je vjernik. Meni se to učinilo više nego smiješno, pošto smo se svi sa Papom pozdravili i rukovali na uobičajen način, pa i ambasador Kraljević.

224

Na prijemu je o Ligi humanista govorio sekretar Zdravko Šurlan, koji je, moram to reći, održao jedan poduži govor bez ikakve pribilješke. Dok je on govorio, razmišljao sam o tome kako bi izgledao jedan sličan prijem kod nekog malog sultana, šefa nekog manjeg emirata? Vjerovatno bi sultan ukočeno sjedio u pozlaćenoj fotelji, a na ovom prijemu je bilo potpuno drugačije, Papa je sjedio u skromnoj fotelji i veoma pažljivo je slušao svakog govornika.Poslije obavljenog prijema kod Pape Voytile, otišli smo na razgovore sa ministrom spoljnih poslova države Vatikan. Bio sam nemalo iznenađen sa koliko je poznavanja on govorio o stanju u Bosni i Hercegovini. Očito je da informativna služba Vatikana ima pouzdane informacije o stanju u svijetu.Prevodilac za vrijeme našeg boravka u Rimu bio nam je jedan profesor na Vatikanskom univerzitetu, po prezimenu Kraljević, očigledno čovjek našeg podneblja. On istovremeno predaje i na civilnom Univerzitetu La Sapienza, nešto u vezi sa filozofijom religije. Rekao mi je, u neformalnom razgovoru, da mu je ubijeni general Blaž Kraljević bio dalji rođak. Odmah po završetku posjete Vatikanu imao sam jedan intervju za Radio Vatikan, o povratku prognanih u BiH. Na tom radiju, u jednom veoma skučenom prostoru, sreo sam grupu mlađih novinara, koji su mi pričali na koliko se svjetskih jezika sa tog radija emituju različiti sadržaji.Prilikom ove posjete vidio sam i dio prekrasne kulturne baštine koja se nalazi u vatikanskim odajama. Upoznao sam se i sa načinom kako funkcionira jedna takva mundijalna organizacija.

Posjeta sjedištu NATO saveza u Briselu

Sa jednom grupom intelektualaca sa bosanskohercegovačkih univerziteta i predstavnicima nekih nevladinih organizacija bio sam u Briselu, gdje smo u sjedištu NATO saveza (North Atlantic Treaty Organisation) učestvovali u razgovorima o misiji ovog vojnog saveza i njegovoj ulozi u uspostavljanju mira u BiH. Tom prilikom, između ostalog, rečeno je da je Bosna i Hercegovina bila pozornica mnogih premijera za NATO, a odluke koje su donesene kao odgovor na

225

događaje u našoj zemlji pomogle su da se uobliči evolucija Saveza i razviju njegove sposobnosti. Upravo su bosanskohercegovačka kriza i rat omogućili bližu saradnju NATO-a sa Ujedinjenim nacijama te angažmane u podršci provođenju mirovnog sporazuma. NATO je, kao jedina organizacija koja u svakom trenutku raspolaže silom, bio idealan partner posrnuloj UN misiji u BiH. Svojim instrumentom sile nije ostvario mir, nego je, svrstavajući se na stranu jednih i pomoći jednoj strani, doveo do balansa i situacije u kojoj su pregovori bili jedino rješenje. Savez je u augustu i septembru 1995. godine izveo napade koji su pomogli da se okonča rat u Bosni i Hercegovini i potom je vodio operaciju očuvanja mira tokom devet godina, od decembra 1995. do decembra 2004. godine.

Isak Karabegović, Vlatko Doleček iKasim Trnka u posjeti NATO u Briselu.

Prilikom ove posjete zapitao sam se zašto je baš Brisel (Bruxelles) izabran za sjedište ove moćne vojne alijanse? Ova posjeta mi je omogućila da bar djelomično odgovorim na ovo pitanje. Belgija je zemlja koja zauzima centralno mjesto u Evropi, koja raspolaže veoma razvijenim komunikacijama i koja, po svom etničkom sastavu, u nekom smislu predstavlja najpogodniju zemlju Evrope za tako nešto. Koliko su razvijene komunikacije u ovoj zemlji govori i činjenica da je to jedina zemlja koju sam do sada posjetio čiji su autoputevi potpuno osvijetljeni, što se lijepo vidi ako noću putujete avionom.

226

Da Belgija ima itekakve koristi od toga što se u njoj nalazi i sjedište tako moćne alijanse kakav je NATO savez, govori i činjenica da Belgija ima jedan od najvećih bruto nacionalnih dohodaka po stanovniku u Evropi. U vrijeme naše posjete on je iznosio per capita preko 38.000 US dolara! Kada se pogleda struktura njihovog društvenog bruto nacionalnog proizvoda, onda se vidi da se radi o izrazito razvijenoj zemlji. Upravo ovako visok procenat usluga u BDP dobrim dijelom potiče iz toga što su tu smještene organizacije kakav je i sam NATO.Posjetu Briselu iskoristio sam i da se malo više upoznam sa ovim interesantnim gradom, u kojem se mogu čuti razgovori na više svjetskih jezika. Inače, u samoj Belgiji, službeni jezici su nizozemski, francuski i njemački.Na prijedlog kolege profesora dr. sc. Kasima Trnke posjetili smo i Ambasadu Bosne i Hercegovine, koja se nalazi u jednoj višespratnici u samom centru Brisela. Primio nas je naš ambasador u svom radnom kabinetu, u kome smo zatekli i njegovu suprugu sa malim djetetom. Supruga ambasadora bila je zabuljena, a sam ambasador je sjedio za radnim stolom, obučen u tamno odijelo, sa francuskom kapom na glavi. Pomislio sam, kako li na to gledaju u jednoj evropskoj prestonici kakav je Brisel? Da je naš ambasador tako obučen u nekoj arapskoj zemlji, to bih razumio, ali tako nešto u srcu Evrope baš i nije primjereno. Odmah nakon rata bio sam u nekoliko naših ambasada i uvijek sam se mogao uvjeriti da su one izraz naših nacionalnih podjela i da ne prestavljaju Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Takav ambijent sam zatekao u Ljubljani, Kairu, a evo sada i u Briselu. Takav način predstavljanja Bosne i Hercegovine u inostranstvu, sasvim sigurno, ne doprinosi stvaranju slike o našoj zemlji kao zemlji ravnopravnih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost.

Boravak u Sijetlu (USA)

Jednom prilikom, kada smo krajem ljeta 2002. kolega Isak Karabegović i ja bili u USA, u Sijetlu (Seattle), bili smo u posjeti čuvenoj fabrici aviona Boing i svjetski poznatoj softverskoj firmi Microsoft.

227

Posjeta fabrici aviona Boing

Kada smo već bili u Sijetlu, Isak i ja smo se dogovorili da posjetimo i čuvenu fabriku aviona Boing, čija se hala nalazi u neposrednoj blizi samog grada. Posjetu fabrici organizirala je jedna turistička organizacija sa obaveznim pratiocem. Prilikom ulaska u samu industrijsku halu rečeno nam je da je to, u tom momentu, po gabaritima najveća industrijska hala na svijetu i upozorili nas da se ne odvajamo od grupe jer, kako su nam rekli, ako bi se neko izgubio u hodnicima te hale, prošlo bi i sedam dana da ga pronađu. Između ostalog, prisustvovali smo i završnoj montaži u tom momentu najvećeg savremenog putničkog aviona tipa 777. Vodič nam je rekao od koliko miliona dijelova se sastoji taj avion. Tada sam uživo mogao da vidim od kolikog je značaja dobra organizacija rada, jer su na samoj montaži jednog krila aviona istovremeno radile tri ekipe montera koje su međusobno bili odvojene montažnim ljestvicama. To su bile jako male grupe od tri montera, a što je još interesantnije, montažu su vršili u bijelim odijelima bez buke. Bez dobre organizacije i sinhronizovanog rada, da samo jedna od ekipa malo zakasni da na vrijeme montira samo jedan od tih nekoliko miliona dijelova, čitav avion kasni, a to kašnjenje, s obzirom na ukupnu vrijednost aviona, iskazalo bi se u milionima dolara.Sve u svemu, posjeta ovoj fabrici ostala mi je u trajnom sjećanju. Ostala mi je u sjećanju i jedna sitnica. Naime, kad smo u grupi posmatrali završno montiranje aviona, jedan od prisutnih posjetilaca je zapitao: “Zašto su tom tipu aviona dali upravo tako ime – 777?” Prisutni inženjer je odgovorio da za to nema nekih posebnih razloga izuzev toga da se konstruktoru aviona učinilo da to lijepo zvuči.Mnogo godina kasnije, kada sam aprila mjeseca na Drugoj međunarodnoj konferenciji NT- 2015 imao uvodno predavanje na temu Tehnološka budućnost, ja sam se opredijelio za sedam naprednih tehnologija koje će, po mom skromnom mišljenju, ocrtati tu budućnost, a to su sljedeće: Informacione tehnologije – IT, Komunikacione, Nove energetske tehnologije, Tehnologije novih materijala, Kosmičke tehnologije, Bionika i Nanotehnologije.

228

Posjeta čuvenoj softverskoj firmiMicrosoft u Redmondu

Boravak u Sijetlu, već sam napomenuo, iskoristili smo da posjetimo i čuvenu softversku firmu Microsoft u Redmondu , čije se središte nalazi u neposrednoj blizini u malom mjestu Redmond. Otišli smo u ovu firmu zajedno sa Larinim dobrim gimnazijskim drugom iz beogradske matematičke gimnazije Reljom Markovićem koji je tamo radio. Sjećam se da smo u Redmond otišli u subotu pa sam se pitao kako ćemo tamo ući tog neradnog dana. Relja je sa sobom imao samo jedan ključ kojim je mogao otvoriti sva vrata unutar firme, čak nas je odveo do firminog restorančića gdje smo se poslužili nekim osvježenjem. Odmah mi je palo u oči da se prostorije firme praktično nalaze okružene parkom i da su tu idealni uslovi za intelektualni rad. Relja nas je odveo do svoje dosta skromne kancelarije i tom prilikom nam je ispričao jednu dosta interesantnu priču kako se, između ostalog, u toj firmi dočekuje novi radnik. Običaj je da se, kada u firmu dođe neki početnik, on za početak smjesti u kancelariju bez prozora i da ih u principu bude po četiri početnika, svako sjedi i radi u svom uglu. Kako neki od njih prema rezultatima svog rada napreduje, tako biva premještan u nove, komfornije kancelarije, da bi onaj koji dogura do lidera-rukovodioca neke grupe došao u kancelariju sa prozorima i pogledom na more.Jako je interesantno uočiti kako najpoznatija svjetska softverska firma Microsoft stimuliše svoje zaposlene da od njih dobije najbolje rezultate. Svakog petka vođa projekta o trošku kompanije okuplja sve zaposlene, a oni sa sobom mogu da dovedu svoju familiju (suprugu, djecu itd.) na zajedničko druženje, od 16 sati u krugu kompanije, gdje odabiraju živu muziku koju oni odaberu, hranu i piće, i tako mogu da se druže koliko žele. Uz to druženje ide normalno i razgovor o projektu na kome rade. Projekti se rade u grupama (veličina grupe zavisi od veličine projekta) i ako projekt uspije, grupa dobija sljedeći projekt, a ukoliko projekt ne uspije, grupa se rasformira. Ako je neko iz grupe dobar, druga ga grupa može primiti na drugi projekt, a ostali dobijaju svoje dionice i idu na burzu rada.Bila mi je interesantna i Reljina priča kako je on došao da radi u ovoj prestižnoj firmi. Naime, Relja je prije rata završio srednju školu u inostranstvu i tamo se već “zarazio” kompjuterima i programiranjem.

229

U toku rata živio je u Beogradu, išao u Matematičku gimnaziju, ali istovremeno je radio za neku stranu firmu, i to isključivo na poslovima vezanim za kompjutere. U jednom momentu nastojao je da po svaku cijenu ode u USA i da tamo nastavi da se bavi istim poslovima. Nekako u to vrijeme na nekoj nagradnoj igri dobio je ulaznu vizu za USA, pa je mogao i da bira u koji će dio te visokorazvijene zemlje otići. Kako je on bio dobro informiran, odabrao je da ode u Sijetl, jer je znao da je tu sjedište Microsofta, a on je potajno gajio nadu da se jednog dana nađe upravo u toj firmi. Kada je sa svojom školskom koleginicom Ivanom došao u Sijetl, zaposlio se u jednoj manjoj softverskoj firmi. Međutim, poslije izvjesnog vremena, tu firmu je otkupio Microsoft i tamo je prešao i njegov šef, vlasnik te male firme, koji će kasnije i njemu pomoći da dođe u Microsoft, jer je cijenio njegove stručne kvalitete. Po dolasku u novu firmu počeo se nešto detaljnije baviti kompjuterskim igrama. Za Microsoft je odjeljenje se koje se bavi kompjuterskim igrama veoma značajno, prvo zato što je veliki broj njihovih proizvoda, naročito među mlađom populacijom, jako tražen i drugo, što je i vojni sektor, koji uvijek u pricipu ima novčanih sredstava, takođe zainteresiran za kompjuterske igre. Relja nam je ispričao i priču kako on zauzima mjesto jednog od lidera u ovom odjeljenju, u što, s obzirom na njegove godine, moram priznati nisam u potpunosti povjerovao. Na kraju našeg obilaska firme Microsft on nas je odveo u jednu omanju prostoriju koja se nalazila na samom ulazu i u kojoj se nalazi mali muzej firme. Na samom ulazu u ovaj muzej primijetio sam veliku sliku osnivača Billa Gatesa, što mi je bilo i za očekivati. Međutim, u dijelu muzeja u kojem su pomenuta imena onih koji su najviše doprinijeli razvoju kompjuterskih igara, na moje nemalo iznenađenje, našao sam i Reljino ime, što je bila potvrda da je njegova priča o radu i njegovom položaju u Microsoftu bila potpuno istinita.

Završavajući priču o ovoj interesantnoj posjeti ne mogu a da ne spomenem još jedan detalj. Dok smo bili u Reljinoj kacelariji, kroz prozor njegove sobe vidio sam da je, iako je to bila subota, jedna poveća grupa mlađih sjedila na klupama okolnog parka i nešto pažljivo radila na svojim laptop kompjuterima. Već tada cijelo okruženje je bilo bežično umreženo, što do tada nisam imao priliku da vidim nigdje drugdje. Danas je to obična stvar, pa i u Bosni i Hercegovini, jer praktično svaki kafić to već ima. I to je jedan od dokaza kojom se brzinom duž naše planete šire nova tehnološka dostignuća.

U Microsoftovom muzeju Isak Karabegović, Gordana Jovanović – Doleček i Vlatko Doleček.

Nakon detaljnog obilaska firme Microsoft, Gordana i Vlatko su se odmorili u parku ispred ispred upravne zgrade te svijetski poznate

softverske firme.

VII DIOSusreti s prijateljima

233

Uvijek sam, od najranijeg djetinjstva, volio da se družim, pa sam zato u svom životu susreo i upoznao nebrojeno mnogo ljudi. Ponekad, kad razmišljam o toj svojoj osobini, i sam pomislim da je to i zbog toga što praktično nikada u životu nisam bio sam, pa ni u majčinoj sredini, jer sam rođen kao blizanac. A i moja dva starija brata bili su takođe blizanci i sa njima sam se družio na samom početku svog života.

I danas se sjećam svojih školskih i studentskih drugova i drugarica, svojih studentskih kolega i svojih studenata, radnih kolega i mnogobrojnih saradnika, ali i mnogih, veoma značajnih i uglednih ljudi koje sam upoznavao na svojim putovanjima, na raznim stručnim i profesionalnim susretima i u drugim prilikama. Moram priznati da sam mnoge poznate ličnosti upoznao i za vrijeme posljednjeg rata, kao aktivni član, jedan od osnivača, pa i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. U svojoj autobiografiji dosta sam o tome pisao, a index imena u toj knjizi, u kojem je registrovano preko pet stotina imena i prezimena, najbolje o tome govori.I meni, kao i svakom čovjeku, godi kada se nađem u društvu uglednih ljudi. S dosta njih uspostavio sam i blisko prijateljstvo. Ali, uvijek sam i volio i znao da sjedim i razgovaram i sa tzv. običnim ljudima. Oni imaju svoj život, svoju životnu filozofiju i kad njih slušam, uvijek naučim nešto novo i drukčije, nešto što me ne opterećuje profesionalno, nego me relaksira i obogaćuje.Međutim, tokom života naučio sam još nešto. I mnogi među onima za koje se kaže da su poznati, istaknuti, značajni – zapravo su obični, skromni i nikoga ne opterećuju ni svojom veličinom, ni svojim znanjem, ni svojom važnošću. A to ih, zapravo, najprije i čini velikima.U ovom malom poglavlju zapisao sam nekoliko baš takvih priča, o ljudima koji su, kako se to obično kaže, i obični i veliki, i nepoznati i poznati, ali svaki od njih ima svoj život i svoju životnu filozofiju, vrijednu da se sasluša i zabilježi i upamti.

234

Susret sa Radmilom Nedićem,poznavaocem moga oca

Jedna veća grupa nas koji smo porijeklom iz Doboja ili njegove okoline, a već dugo živimo u Sarajevu, gotovo redovno održavamo sastanke srijedom. Pridruže nam se i oni koji iz Doboja samo povremeno navrate u Sarajevo. Na ovim našim druženjima obično evociramo uspomene iz onih godina kada smo živjeli u Doboju. Ja nisam rođen u Doboju, ali sam u tom gradu završio svoje gimnazijsko obrazovanje, što znači da sam baš tu u pravom smislu te riječi zakoračio u život. Zato se i osjećam i smatram pravim Dobojlijom.Na ovim sastancima vrlo često sam susretao i upoznao neke nove ljude i čuo njihove nerijetko veoma interesantne životne priče. Nažalost, neki od naših poznanika i prijatelja Dobojlija više nisu među živima, ali ih se zato uvijek na ovim našim susretima rado prisjetimo.Jedan od takvih je i Almaz Dautbegović – Mazo, moj profesor istorije u Gimnaziji. Njega Dobojlije pamte i po tome što je, između ostalog, bio i odličan fudbaler kada je igrao za dobojsku “Slogu”. Nakon završetka studija u Zagrebu i obavljanja dužnosti upravnika Doma kulture u Doboju, doselio se u Sarajevo, gdje je imenovan za pomoćnika republičkog sekretara za kulturu. 1980. godine dolazi na mjesto direktora Zemaljskog muzeja BiH, na kojoj dužnosti je ostao sve do penzionisanja. U toku tri svoja mandata predvodio je Muzej u realizaciji mnogih značajnih projekata. Tokom rata na BiH, zalagao se za spašavanje kulturnog i prirodnog blaga i jedan je od zaslužnih što su brojne kolekcije i muzejske zbirke, između ostalih i Sarajevska Hagada, ostale sačuvane od ratnih djejstava. Svi njegovi prijatelji i saradnici uvijek su ga cijenili i veoma poštovali kao izvrsnog rukovodioca, ali iznad svega kao velikog čovjeka. Na jednom od ovih naših druženja, koncem ljeta 2013. godine, pridružio nam se jedan gospodin koji je rekao da je došao iz Montreala, u Kanadi, gdje je bio u posjeti svome sinu. Nisam ga odmah prepoznao, ali kada je rekao da se zove Radmilo Nedić, sjetio sam se tog imena i prezimena, koje mi je ostalo u jakom sjećanju iz mojih đačkih vremena u Doboju. Ali tek u kasnijem, u malo detaljnijem razgovoru s njim, čekalo me pravo prijatno iznenađenje. U jednom momentu rekao mi je da je poznavao mog oca, što je za mene bilo više nego interesantno, jer moj

235

otac je iznenada umro davne 1951. godine u svojoj 49. godini života. Ne sjećam se kada sam i da li sam uopšte nekada, u zadnje vrijeme, sreo nekoga ko je tako dobro poznavao mog oca, pa sam mislio da je, nažalost, njegova generacija već odavno izumrla. Zato sam bio nestrpljiv da čujem Radmilovu priču o poznanstvu s mojim ocem i želio sam da to što detaljnije zabilježim. Moram da naglasim da je gospodin Nedić na mene ostavio veoma upečatljiv dojam čovjeka izuzetne fizičke i mentalne kondicije i veoma svježeg sjećanja. Ispričao mi je da je on za vrijeme Drugog svjetskog rata išao u srednju trgovačku školu. Kao veoma mlad našao se u partizanima i bio ranjen. Pokazao mi je još uvijek vidljive tragove tog ranjavanja. Kada se rat završio, ondašnje vlasti su, vodeći računa o učesnicima rata, nastojale da ih što prije osposobe za društveno koristan rad. Moj otac, koji je do Drugog svjetskog rata radio u nekoliko mjesta kao finansijski inspektor (Žepče, Brčko, Zvornik, Gračanica), poslije rata vratio se svojoj majci, koja je imala imanje i živjela u selu Vranduk, koje se nalazilo na putu Doboj – Derventa. Po završetku rata tadašnje lokalne vlasti, znajući da mi se otac kao državni službenik prije rata bavio finansijama, angažovale su ga da mladog Radmila obuči osnovama finansija i tako je on upoznao mog oca. Rekao mi je da mu je moj otac ostao u prijatnoj uspomeni i pohvalio ga kao vrsnog prenosioca stručnog znanja iz finansija, jer je od njega mnogo naučio. Govoreći mi o mom ocu, Radmilo je šeretski dodao još nešto. „Otac ti je bio dobar čovjek, ali nisam siguran u koju je kutiju na glasanju poslije rata ispustio svoju glasačku kuglicu.” Moram ovo da malo pojasnim. Neposredno poslije Drugog svjetskog rata glasali su i oni koji se nisu znali ni potpisati, pa zato nije bilo glasačkih listića. Postojale su dvije kutije – jedna je bila za novu vlast, a druga je bila za staru, koju su popularno zvali “kutija za kralja”. Glasalo se tako da je glasač uzimao kuglicu i po svojoj volji tu kugicu ispuštao u jednu od kutija. Na kraju glasanja samo bi se konstatovalo koliko je kuglica u kojoj od ove dvije kutije. Pošto je moj otac praktično do rata bio državni službenik (tada se to govorilo “kraljev namještenik”), objektivno se moglo pomisliti da će on, kao takav, na glasanju ispustiti kuglicu u tzv. kraljevu kutiju. Moram da kažem da poslije rata nikada od oca nisam čuo priču o veličanju tog režima, iako je on baš tada ostao bez posla ili je imao neki posao koji nije odgovarao i njegovom punom obrazovanju. E, otuda je Radmilo šeretski dodao onu opasku o očevom glasanju, što mi je bilo jako simpatično.

236

Koliko mi je poznato, Radmilo je kasnije nastavio svoje obrazovanje i kao veoma uspješan bankarski radnik otišao je još prije agresije na BiH u zasluženu penziju sa rukovodećeg mjesta u nekoj sarajevskoj banci. Moglo bi se, eto, simbolički reći kako su instrukcije mog oca odredile njegov profesionalni put.Nedavno smo se Radmilo i ja ponovo sreli, poslije njegovog ljetnog odmora u Budvi, u kojoj sam kao student Beogradskog Univerziteta i ja ljetovao davne 1962. godine u vili “Manojlović”. Tada sam čuo da je vilu sagradio jedan u to vrijeme bogat čovjek, kojemu su dva sina poginula u Drugom svjetskom ratu kao pripadnici partizanske vojske. Poslije rata vilu je poklonio studentima tehnike Beogradskog Univerziteta, jer su njegovi sinovi tamo studirali, pa su tako studenti tehnike u toj vili besplatno ljetovali. Radmilo mi je tada ispričao nešto po čemu sam zaključio da je on, na neki način, uticao na moje vlastito profesionalno opredjeljenje. Naime, kada sam sredinom aprila 1963. godine diplomirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu, prema ugovoru o stipendiji trebalo je da se zaposlim u firmi “Trudbenik” u Doboju. Međutim, moj profesor dr. sc. Ljubodrag Radosavljević, koji je bio profesor na Mašinskom fakultetu u Beogradu, a meni je, honorarno, predavao i u Sarajevu, predložio mi je da nakon diplomiranja odmah pređem na Mašinski fakultet u Sarajevu, u svojstvu njegovog asistenta, što sam i uradio. Kada sam došao na Fakultet u Sarajevo, postavilo se pitanje vraćanja moje stipendije. Tadašnji dekan Fakulteta profesor Dragoslav Mirković napisao je pismo firmi “Trudbenik” da me oslobode vraćanja stipendije, a time i obaveze zaposlenja u toj firmi. To je obrazložio kadrovskim potrebama Fakulteta. To pismo došlo je u ruke tadašnjeg direktora te firme, a to je bio upravo Radmilo Nedić. Kako mi je on rekao, inženjera Mirkovića je poznavao od ranije, jer su neko vrijeme zajedno radili u jednom preduzeću u Tesliću. On je uvažio molbu dekana Mirkovića i potpisao odluku po kojoj sam bio oslobođen vraćanja stipendije i obaveze da se u toj firmi zaposlim. Tako sam mogao da stupim u stalni radni odnos sa Mašinskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, na kome sam neprekidno radio 45 godina do mog odlaska u penziju i na kome sam prošao put od asistenta do profesora emeritusa i člana ANUBiH. Radmilo se, na ovaj način, simbolično rečeno, revanširao mom ocu Franji, pa mi je svojom odlukom da me oslobodi obaveze vraćanja stipendije omogućio da po završetku diplomskog ispita odmah dođem

237

u poziciju da se zaposlim u instituciji kakva je fakultet, na kome svaki mladi početnik ima mogućnost napredovanja u naučnom smislu. Tako je i on meni definisao moj profesionalni put.Radmilo mi je još po nečemu ostao u posebnom sjećanju. On se i dan-danas sa mnom dopisuje putem e-maila, a s obzirom na njegove godine, moram reći da mu se divim. Pripadnici, mnogo mlađe , moje gimnazijske generacije već odavno ne koriste mogućnosti takve komunikacije. Od čitave moje gimnazijske generacije, ja se redovito putem interneta dopisujem samo sa jednom školskom koleginicom, Nikolinom Žigmond- Ravbar, koja trenutno živi u Portorožu. Radmilo je upoznao mog oca poslije završetka Drugog svjetskog rata, vjerovatno u toku 1946. godine. To je upravo bilo vrijeme kada sam se spremao da krenem u osnovnu školu. Zato sam odlučio da u povodu sjećanja na ovo vrijeme u nastavku ovog teksta prikažem i neka sjećanja iz tog vremena, kada sam započeo svoje druženje sa knjigom, tj. sa obaveznim bukvarom za prvačiće.

Kada i kako sam postao đak prvak?

Kad sam napunio sedam godina života, krenuo sam u osnovnu školu u selu Foča, gdje je inače živjela moja baka Anna. U toku Drugog svjetskog rata ta škola je bila razrušena, pa smo nastavu imali u obližnjoj baraci. Pošto za vrijeme rata djeca nisu išla u školu, bila su formirana dva prva razreda – jedan za one starije, koji su išli dva razreda za jednu školsku godinu i drugi za one koji su je redovno pohađali. Moj otac je mene i mog brata blizanca Hrvoja upisao u odjeljenje koje je išlo po programu jedan razred za jednu školsku godinu, tako da sam četvorogodišnje osnovno obrazovanje završio školske 1949/50. godine. Moja prva učiteljica zvala se Borka Lalić, koja mi je do dana današnjeg ostala u veoma lijepom sjećanju. Ona je, u početku, neposredno poslije oslobođenja, morala raditi sa sva četiri razreda, tako da je u toj baraci držala nastavu istovremeno za prvi i treći razred. Na jednoj strani barake sjedili smo mi, prvačići, a na drugoj đaci iz trećeg razreda, među kojima je bilo i starijih pubertetlija. Poslije izvjesnog vremena došao je još jedan učitelj, Mirko Lončar, sa suprugom. Oboje su bili učitelji. On je bio iz Donjeg Miholjca u Hrvatskoj. Međutim, kada je izbila kriza oko Trsta, učitelj Mirko je otišao u vojsku, a njegova supruga ostala je sama.

238

Nju posebno pamtim, jer je voljela da priča s mojom majkom i mojom bakom, a stanovali smo u komšiluku jedni prekoputa drugih. Učiteljica bi obično u razredu djeci dala zadaću, zadužila jednog učenika da dežura, a ona bi prešla preko puta kod moje bake Anne na razgovor. Dešavalo se da zaboravi da se vrati u učionicu na vrijeme, pa bi to stariji učenici iskoristili da zapale po koju cigaretu. Još uvijek su mi u svježem sjećanju slike kažnjenih učenika-pušača, koji su za vrijeme školskog odmora morali da na grudima nose obješenu malu tablu, na kojoj je pisalo Ja sam pušač. Tada se takvim strogim “pedagoškim” mjerama kažnjavalo i prevaspitavalo, a bilo je i slučajeva da su đaci kažnjavani i šibama.U bukvaru za prvi razred osnovne škole bile su slike Tita i Staljina, a kroz sadržaje isticala se saradnja s Crvenom armijom i naše veliko prijateljstvo sa SSSR-om. Nakon kratkog vremena taj bukvar više nije bio u upotrebi. Došli su neki nepoznati ljudi u školu i uzeli nam bukvare, tako da sam prvi razred osnovne škole završio bez bukvara. Kako je čitanje naglas iz bukvara tada bila uobičajena školska praksa, mislim da zbog toga moja generacija nikada nije naučila da dobro čita naglas.

Porodična slika pred moj polazak u osnovnu školu (juli – august 1946)U prvom redu, slijeva na desno, brat blizanac Hrvoje, sestra Vlasta i

rođak Rastislav-Braco. U drugom redu, s lijeva na desno, Vlatko, otac Franjo i stariji brat Srećko.

239

Moj gimnazijski drug i veliki prijatelj Velija Karahodžić

Jednog dana, dok sam sjedio uz šoljicu kafe u obližnjem pabu Freaky’s, naišao je jedan prosijedi gospodin, čiji lik mi se učinio jako poznatim. U trenutku sam se sjetio da bi to mogao da bude čovjek koga sam prije rata upoznao kao velikog prijatelja i radnog kolegu svog davno preminulog školskog druga iz dobojske gimnazije Velije Karahodžića. Nekako sam se sjetio i njegovog karakterističnog prezimena Hujdur. Prozvao sam ga i predložio mu da mi se pridruži za stolom, što je on prihvatio. Rekao mi je da se zove Omer Hujdur i odmah mi potvrdio da je sa mojim drugom Velijom radio u Hidroelektrani u Jablanici.Započeli smo priču o tom našem zajedničkom velikom prijatelju Veliji Karahodžiću. On je davno umro, ali je iza njega ostala brojna porodica sa četvero djece, dva sina i dvije kćerke. Hujdur mi je rekao da svi oni, još od prije rata, žive u inostranstvu.

Moj školski drug Velija Karahodžić iz studentskih dana

240

Saznao sam od Omera i to da stariji Velijin brat Salko i danas živi u Sarajevu. Omer mi je dao broj njegovog telefona i ja sam ga odmah nazvao, tako da smo se nas dvojica sreli već sutradan. Iako se još od prije rata nismo vidjeli, brzo smo uspostavili komunikaciju, kao da je nikada nismo ni prekidali. Salko je cijeli rat proveo u Sarajevu i dao mi je iscrpne podatke o Velijinoj djeci. Velijin najstari sin zove se Arman Karahodžić i živi u Splitu, gdje je prije rata završio Vojnu akademiju. Starija Velijina kćerka, Huanita, završila je Medicinski fakultet u Sarajevu i sada kao ljekar živi i radi u Švicarskoj. Udata je i ima dvije kćerke. Tamo u Švicarskoj živi i mlađi Velijin sin Donald Karahodžić, a mlađa kćerka Suana udata je i takođe ima dvije kćerke, a sada živi u Škotskoj. Kasnije sam saznao da obje Velijine kćerke imaju svoje kćerke blizankinje, pa pošto sam i ja blizanac, to nam je, eto, i neka zajednička crta. Nedugo poslije razgovora sa Salkom od njega sam dobio e-mail adrese sve četvoro Velijine djece. Poslao sam im svoju knjigu Od đaka pješaka do akademika, u kojoj spominjem i njihovog oca. Svi su mi se brzo javili i zahvalili na ovoj pošiljci, tako da sam, na svoje veliko zadovoljstvo, pomoću interneta brzo uspostavio vezu sa cjelokupnim Velijinim potomstvom.Velija i ja smo se upoznali još u Dobojskoj gimnaziji, bili smo ista generacija, ali smo išli u različita odjeljenja. On je bio u odjeljenju koje je od početka do kraja gimnazijskog obrazovanja imalo u programu ruski kao strani jezik, dok sam ja bio u odjeljenju koje je imalo njemački kao obavezan strani jezik, i to kroz cjelokupno gimnazijsko obrazovanje, dakle punih osam godina. Istovremeno smo maturirali početkom ljeta 1958. godine.Velija je stanovao je kod svoje starije sestre u Doboju i malo se bavio atletikom, bacao je kladivo i bio perspektivan atletičar. Već u gimnaziji bio je istaknuti omladinski rukovodilac pa je, augusta mjeseca 1958. godine, bio komandant Dobojske srednjoškolske omladinske radne brigade u naselju Domaslovac u blizini Zagreba. U toj brigadi bio sam i ja. Poslije augusta zajedno smo otišli u brigadu “Bratstvo-jedinstvo”, koja je bila locirana u mjestu Gmajna pored Novog Mesta u Sloveniji. Brigada je bila sastavljena od brigadista iz svih srednjoškolskih i studentskih brigada koje su na trasi autoputa te godine bile angažovane u mjesecu augustu, pa je zato i nosila takav naziv. U ovoj brigadi nas dvojica ostali smo do kraja septembra te godine.

241

Dok smo bili u Gmajni, razgovarali smo o tome šta će ko od nas dvojice studirati. Ja sam bio predodređen za egzaktne nauke i želja mi je bila da studiram matematiku ili fiziku. Velija je već u gimnaziji pokazivao veći interes za književnost, mnogo je čitao, a ponekad bi napisao i neku pjesmicu.Međutim, kad smo se poslije radne akcije, početkom oktobra 1958. godine, našli u Sarajevu, nijedan od nas nije se mogao upisati na studij koji je želio, jer su upisi na tim fakultetima već bili završeni. Ja sam se našao na Tehničkom fakultetu, na mašinskom odsjeku, koji je baš te godine bio otvoren, pa sam i njega nagovorio da se upiše kao i ja, što je on i prihvatio. Na početku studija nismo mogli naći mjesto u studentskom domu, pa smo stanovali zajedno kod jedne simpatične porodice u jednom potkrovnom stanu u ulici Avde Jabučice. Njemu su studije tehnike teško pale, jer baš i nije imao smisla za matematiku, pa je već sredinom aprila 1959. godine odlučio da napusti studij. Iako sam ga ubjeđivao da to ne čini, on me nije poslušao.Dok sam bio asistent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu Velija je dolazio nekoliko puta i razgovarali smo o njegovom nastavku i završetku studija mašinstva. U međuvremenu, on se oženio i zaposlio kao nastavnik u osnovnoj školi i sjećam se da sam ga jednom prilikom posjetio u školi u Ostrošcu na Jablaničkom jezeru. Imao je smisla za nastavnički rad i volio je to. Poslije izvjesnog vremena upisao se na Fakultet političkih nauka i u veoma kratkom vremenu i sa visokim prosjekom završio je odsjek za opštenarodnu odbranu. Kao dobrom studentu nudili su mu da ostane na Fakultetu na mjestu asistenta. On to nije mogao prihvatiti pošto je već imao brojnu porodicu.Kasnije se na poslovima narodne odbrane zaposlio u firmi “Hidroelektrane na Neretvi” u Jablanici i dobio pristojan stan u samom centru grada. Nekoliko puta navraćao sam kod njega kada bih se sa porodicom vraćao sa godišnjeg odmora na moru. Na ovim poslovima upoznao je i postao prijatelj sa Omerom Hujdurom.Dok sam radio u UNIS institutu na projektu “Produktika” kao koordinator projekta, jednog dana došao mi je u posjetu Velija sa svojom kćerkom Huanitom, koja je tada bila student medicine. Primijetio sam da se ponašao nekako čudno, pa sam sugerisao Huaniti da ga odvede

242

na ozbiljniji ljekarski pregled, što je ona uskoro i učinila. Ubrzo nakon toga javila mi je, za mene zabrinjavajuću i iznenađujuću vijest, da su nažalost kod Velije otkrili da ima tumor na mozgu i da bi trebalo da bude operisan. Kako se takva operacija u to vrijeme nije mogla obaviti na Univerzitetskoj klinici u Sarajevu, ljekari su savjetovali da se operacija izvrši u Zagrebu. Šaban Kevrić, inače radnik Hidroelektrane u Jablanici, a tada je bio sekretar CK SK BiH, obezbijedio je helikopter i Velija je tim helikopterom prebačen na kliniku u Zagreb radi hitne operacije. Huanita, Velijina supruga Suada i ja smo kolima otišli u Zagreb i kada smo došli na kliniku, primio nas je ljekar koji je Veliju operisao. On me pitao šta sam po srodstvu sa Velijom. Odgovorio sam da sa pacijentom nisam ni u kakvom srodstvu, da sam samo njegov prijatelj i pokazao na Huanitu i rekao mu da je ona njegova kćerka i da je student medicine. Hirurg mi je ostao u sjećanju kao jedan korpulentan gospodin. Sjećam se da je tada podigao svoju pesnicu i rekao: “Operirao sam mu tumor veličine ove moje pesnice.” Kad god pomislim na Veliju, uvijek se sjetim ovih hirurgovih riječi. Onda nas je odveo u odjel za intenzivnu njegu, ali Velija više nije pokazivao znake života.To su, nažalost, bili posljednji trenuci njegovog života. Sahranjen je na gradskom groblju u Jablanici, a i ja sam prisustvovao njegovoj sahrani. I poslije mnogo godina, kad god bih prolazio kroz Jablanicu, redovno bih odlazio na mjesto njegovog vječnog počivališta.

Ulični prodavač

Kad god sjednem u neku od obližnjih kafana, obavezno me pronađe jedan simpatičan čovjek, koji je uvijek nasmijan i u pravilu mi uvijek, za relativno male pare, proda neku korisnu sitnicu. Tako smo se nedavno ponovo našli u obližnjem pubu gdje često navratim na kafu. Uz razgovor, zainteresirao sam se za njega i zamolio ga da mi napiše nekoliko podataka o sebi. Tako sam saznao da se zove Sakib Mršo i da je nekada radio u firmi KTK iz Visokog, čiji je direktor mnogo godina bio Mulo Hodžić. Hodžićev sin danas je direktor JKP “Gradska groblja” u Visokom, koje jednom godišnje organizira pokop stradalih u Srebrenici. Ovog mlađeg Hodžića imao sam priliku, pod kraj rata, da i lično upoznam.

243

Kada sam primijetio da Sakib ima dosta ispisan i čitak rukopis, pitao sam ga kakve je škole završio. Rekao mi je da je prije rata završio Višu upravnu školu, u čemu mu je mnogo pomogao i njegov tadašnji direktor Mulo, za koga je kao čovjeka, rukovodioca i radnika imao samo riječi hvale. Napisao mi je i to da sada živi od invalidnine koja iznosi 139,00 KM i da živi sa ženom koja ne radi i sa još dvoje djece koja takođe ne rade. Prinuđen je da se bavi uličnom prodajom ili, kako bi se to “stručno” reklo, učestvuje u sivoj ekonomiji, jer na prodatu robu ne plaća porez. S obzirom na njegove godine, niko neće da ga primi u stalni radni odnos, i pored toga što je bio angažovan u Armiji BiH dvije godine na početku rata i bio ranjen. Nešto je radio kod nekog privatnika, ali on mu dvanaest godina nije uplaćivao puni radni staž.

Odlučio sam se da zapišem ovu kratku priču o Sakibu, jer ovo nije usamljen slučaj. Ima ih, nažalost, još mnogo sličnih ovome.

Susreti sa biskupomdr. sc. Franjom Komaricom

Biskupa Franju Komaricu imao sam čast i priliku tri puta da bliže upoznam. Svaki put sam mnogo toga od njega naučio i bio impresioniran njegovim nastupima i njegovim porukama. Nekako me po svojim porukama mnogo podsjeća na svog imenjaka, sadašnjeg papu Franju, koji me je veoma oduševio kada je nedavno bio u posjeti Bosni i Hercegovini. Kad me je jedan moj poznanik, neposredno poslije njegove posjete Sarajevu, pitao šta mislim o tome, kratko sam mu odgovorio da mi je drago da je poslije toliko godina u svijet otišla jedna pozitivna vijest iz naše sredine, a papa Franjo je svojim izjavama oduševio vjernike svih vjeroispovjesti, pa i agnostike kakav sam i sam. Ostala mi je u sjećanju posebno jedna njegova misao, a bilo ih je mnogo, kada je rekao: “Ne veličajte one koji samo govore o miru, ima tu dosta licemjera, poštujte one koji rade na miru.”

244

Biskup dr. sc. Franjo KomaricaPrvi susret sa biskupom Komaricom bio je kada smo sa njim imali razgovor u prostorijama Internacionalne lige humanista – ILH u Sarajevu na temu povratka izbjeglica. U to vrijeme, u okviru ILH-a, osmislio sam jedan malo ozbiljniji projekat na temu održivog povratka izbjeglica. O ovoj temi vodile su se kod nas brojne diskusije, pa i u samom ratu, kada su u Sarajevo dolazili mnogi stranci. Oni su iznosili neka svoja iskustva koja su stekli u okviru aktivnosti organa Ujedinjenih nacija zaduženih za ovu oblast. Između ostalog, iznosili su procentualne podatke o tome koliko se izbjeglica i koje kategorije vrati neposredno po završetku konflikta, za koje se vrijeme se, objektivno, vrati većina izbjeglica i pod kakvim okolnostima, kao i to da se neki nikada ne vrate u svoje ranije prebivalište. Diskusije na ovu temu su se nastavile poslije potpisivanja Mirovnog sporazuma, ali su se već nakon izvjesnog vremena mogle prepoznati neke slabosti pri realizaciji procesa značajnijeg povratka. Polazeći od toga mi smo u ILH, na moju inicijativu, radili na tome da poboljšamo proces povratka, pa nam se u razgovoru o tome, sa nekim svojim idejama, pridružio i biskup Komarica. Između ostalog, on je predstavnicima međunarodne zajednice u nekoliko navrata ukazao na to da od većeg povratka neće biti ništa ako se u sredinama iz kojih su oni protjerani ne uspostavi potpuno nova klima. To je nekim predstavnicima

245

Međunarodne zajednice veoma slikovito rekao, pokušaću da ga citiram: “Vi hoćete da se koke vrate u svoje domove, a lisice su još uvijek tu.” Time je na slikovit način želio da kaže da većeg povratka nema u ona mjesta gdje će povratak prognanika sačekati oni koji su ih prognali, a moram reći da je to bila skoro opšta praksa.U našem prijedlogu plana povratka prvo smo pošli od toga da treba obnoviti porušene kuće i stvoriti krov nad glavom, ali to je samo jedan potreban, ali svakako i nedovoljan uslov za intenzivniji povratak. Pored krova nad glavom, potrebno je povratnicima na neki način obezbijediti neko zanimanje, od čega bi mogli da žive kad se vrate. Također, u mjestu povratka potrebno je povratnicima obezbijediti solidnu zdravstvenu zaštitu, komunikacionu infrastrukturu, ali i sigurnu bezbjednost. Bez svih ovih parametara nemoguće je, po našem mišljenju, očekivati neki brojniji povratak, posebno onih koji su u zemljama njihovog prihvata imali sve to u dobroj mjeri obezbijeđeno.Drugom prilikom sreo sam se sa Biskupom kada sam, odmah poslije rata, imao priliku da prođem od Doboja do njegove Župe, koju sam dobro poznavao iz djetinjstva i mojih đačkih dana. Tom prilikom detaljno sam obišao mjesta-sela Johovac, Foču, Cer i Plehan. Po obilasku bio sam primljen kod biskupa Komarice i sjećam se da me je pitao kakve utiske nosim sa obilaska tog terena, na kome se nalazi čuveni manastir na Plehanu, koji je za vrijeme rata sravljen sa zemljom. Ja sam mu rekao da sam na putu sreo više zmija nego povratnika, čime sam htio da mu dam do znanja kakva je bila tada, a nažalost i danas je, situacija oko povratka u taj dio Posavine, u kome su prije rata stanovali Bosanci katoličke provenijencije. Zapamtio sam još jedan detalj koji mi je tada ispričao biskup. Riječ je bila o Ivanu Mercu, kojeg je kasnije papa Vojtila, kada je prvi put poslije rata dolazio u Banju Luku, proglasio blaženim. Naime, Biskup mi je rekao da je Merc po rođenju bio Židov i da je na katoličanstvo prešao u zrelim godinama. Kada ga je papa proglasio blaženim, ja sam to shvatio i kao nagradu za njegov prelazak na katoličanstvo.Razgovor sa biskupom bio mi je jako prijatan i ostao mi je u trajnom sjećanju. U jednom momentu rekao sam mu: “Biskupe, vi ste jako opasan čovjek”, na što se on malo trznuo i ne bez razloga me upitao zašto sam to tako rekao. Onda sam mu u šali odgovorio: “Pa Vi tako lijepo izgledate i tako lijepo pričate da biste svakog živog mogli prevesti na vašu vjeru.”

246

Moj treći susret sa Biskupom vezan je za naš zajednički prijem kod pape Vojtile. Tada je on predvodio tu našu grupu koja je bila primljena kod pape. Ovom prilikom mogao sam “uživo” da vidim koliko je biskup Komarica cijenjen u Vatikanu i koliko se tamo cijeni ta činjenica da je on sve vrijeme rata ostao u Banjoj Luci sa svojim župljanima, iako je imao i prijetnje za svoju ličnu bezbjednost. Mene kao laika ne bi iznenadilo ni to da i on jednog dana bude predložen za blaženog od strane Vatikana. Sve vrijeme našeg boravka u Vatikanu on je bio sa nama, a meni i sekretaru ILH obezbijedio je da smo imali intervju na Radio Vatikanu u kome smo govorili o potrebi boljeg osmišljavanja procesa povratka u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim područjima naše bivše domovine. Iako su prostorije Radio Vatikana bile veoma male, iz njih se, kako su nam tada rekli, emitirao program na šezdesetak svjetskih jezika.

VIII DIOŠta sam govorio i pisao

u medijima

249

Kad je moja knjiga već bila spremna za svoj javni život, Izdavač i ja potrudili smo se da na mnoge pojedinačne adrese, a posebno na adrese gotovo svih štampanih i elektronskih medija, pošaljemo uredno pripremljene pozive, s ljubaznom molbom da svojim prisustvom uveličaju svečanost predstavljanja moje knjige. To isto učinio je i PEN centar BiH. Ja sam, u svoje ime, uputio i veći broj e-mailova i SMS poruka.Ali, nažalost, mediji su, uglavnom, ostali nijemi na ovaj poziv. Ni dan uoči, a ni na sam dan predstavljanja ni u štampanim ni u elektronskim medijima nije bilo nikakvih, čak ni najmanjih najava o tome. Ipak, pred sam početak prvog predstavljanja svoje knjige, u holu dvorane zatekao sam nekoliko reporterskih kamera i mikrofona i dao nekoliko izjava. Federalna TV je uveče emitovala jednu proširenu informaciju o promociji, uz izjave književnika Željka Ivankovića i predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine akademika Miloša Trifkovića.Lokalna TV HEMA u posebnoj emisiji objavila je jednu opširnu reportažu s promocije, a ja sam, u emisiji koja je posvećena mladima, na ovoj TV imao jednosatni intervju, pri čemu sam, prema pitanjima koja mi je voditeljica postavljala, mogao zaključiti da je ona prethodno detaljno pročitala knjigu. Pored toga, sarajevska dopisnica Hrvatske televizije objavila je dosta obimnu reportažu u emisiji “Preko granice”, koju je TV HRT1 emitirao nekoliko dana po održanoj promociji.U “Dnevnom listu”, koji izlazi u Mostaru, književnik Željko Ivanković objavio je 7. 12. 2014. godine kritički prikaz moje knjige pod naslovom “Životom svjedočeći”, a u istom broju novinarka ovog lista Andrijana Copf objavila je, povodom objavljivanja moje autobiografije, intervju sa mnom pod naslovom “Aktualna politika više uvažava podobnost od sposobnosti i znanja.”Tokom svoje duge profesorske karijere, ali isto tako i kao prilično istaknuti “društveno-politički radnik” (kako se to nekada govorilo), imao sam priliku da, raznim povodima, razgovaram sa novinarima različitih printanih i elektronskih medija, ili da sam napišem neki tekst koji je potom negdje bio objavljen. Novinari su se uglavnom interesovali za moje mišljenje o aktuelnoj situaciji u nauci i obrazovanju, o društvenom i privrednom razvoju, kao i o političkim pitanjima. Ovdje donosim nekoliko priloga takve vrste, po vlastitom izboru, kako bi čitaoci ove knjige mogli vidjeti kada sam i o čemu sam govorio, šta sam smatrao važnim, koje sam ideje iznosio i zastupao. Na čitaocima je da zaključe jesam li i koliko sam bio u pravu.

250

Titule bez pečata privrede

“OSLOBOĐENJE” Sarajevo – Intervju “Nedjelje”

Dr. Vlatko Doleček, profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu: Put u progres je poznat: informacione tehnologije, mikroelektronika, robotika, biotehnologija.

Za dva dana Centralni komitet SK BiH raspravljaće o pravcima djelovanja SK BiH u oblasti tehnološkog razvoja SR Bosne i Hercegovine. Tim povodom “Oslobođenje” se obratilo sa molbom za razgovor dru Vlatku Dolečeku, redovnom profesoru Mašinskog fakulteta u Sarajevu, koji je učestovao u pripremama petog plenuma CK SK BiH.

Poznati putokazi progresa

Koja su se principijelna i konkretna opredjeljenja u izradi Strategije tehnološkog razvoja Bosne i Hercegovine do sada iskristalisala?

Koliko je meni poznato, mi u Bosni i Hercegovini još nismo uradili nešto konkretnije na izradi strategije tehnološkog razvoja Republike. Međutim, to ne znači da na tom planu do sada nije ništa urađeno. Postoji nekoliko značajnih studija koje pružaju solidnu osnovu za objektivno procjenjivanje postojećeg stanja, kao i za fundiranje perspektiva daljeg tehnološkog razvoja. Među tim studijama ja bih posebno istakao studiju “Osnovna pitanja tehnološkog razvoja SRBiH do 2000. godine” koju je sačinio Ekonomski institut u Sarajevu, te studije koje je izradila ANUBiH o stanju nauke i naučnoistraživačkog rada, kao i neke aktivnosti koje su se vodile u sklopu Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH i u sklopu SIZ-a nauke BiH. Nadalje, pri utvrđivanju strategije tehnološkog razvoja SRBiH, mi moramo poći od sadašnjeg stanja, ali isto tako i od trendova koji su već prisutni u svijetu ili onih koji se mogu očekivati. Što se tiče svjetskih trendova, tu je, mislim, stanje dosta jasno, ili bi se moglo globalno reći da su pravci takozvanog postindustrijskog perioda uglavnom poznati. Po svemu sudeći,

251

globalni pravci budućeg razvoja biće usmjereni prvenstveno na razvoj informacionih tehnologija, sa posebnim akcentom na razvoj računara, mikroelektronike, telekomunikacije, zatim fleksibilnih proizvodnih sistema, sa posebnim akcentom na usavršavanje fleksibilnih fabrika, ćelija, i uz to razvoj robotike, te razvoj novih materijala, biotehnologije i nove energetske tehnologije, kao i razvoj lasera i dalji razvoj kosmičke tehnologije.Budući razvoj svijeta temelji se i na bržoj realizaciji dostignuća savremenih tehnologija, uz tradicionalne tehnologije koje su bile karakteristične za takozvani industrijski period, kao što su automobilska, industrija prerade metala, tekstilna industrija, rudarstvo, metalurgija, saobraćaj i drugi. Polazeći od ovih saznanja, kao i od poznatih karakteristika naše privrede (koju, samo da podsjetim, karakteriše velika zastupljenost klasičnih tehnologija, proizvodnje koja je u principu nedovoljno fleksibilna, nedovoljne tehnološke povezanosti pojedinih subjekata, posebno velikih sistema kao što su PTT, elektroprivreda, saobraćaj i drugo, te nedovoljno korištenje kapaciteta, niska produktivnost i veliki utrošak energije po jedinici proizvoda), biće potrebno realno, ali dovoljno ambiciozno, koncipirati strategiju tehnološkog razvoja BiH. Značajno je podvući da se u koncipiranju strategije moraju u principu obezbijediti tri nivoa. Prvi, onaj koji će biti i najambiciozniji, gdje ćemo osloncem na naše, jugoslovenske snage, razvijati vlastitu tehnologiju. Drugi, gdje ćemo u značajnoj mjeri pratiti i oplemenjivati svjetska dostignuća i treći, gdje ćemo samo pratiti nova znanja o novim tehnologijama, bez čega bismo, ako to dovoljno ne sagledamo, mogli ostati samo pusta oaza, ne samo u razvijenoj Evropi, nego i šire.Pored ovoga, kao sastavni dio te strategije, koja bi morala biti sadržana u srednjoročnim i dugoročnim planovima razvoja naših radnih organizacija, morali bismo razraditi i odgovarajuću strategiju razvoja potrebnih kadrova, onih i onakvih koji će biti sposobni da realizuju to što zovemo strategija tehnološkog razvoja, a ovo nema, ja mislim, ni u prijedlogu jugoslovenske strategije. Ubijeđen sam da, uz sav respekt sposobnosti i znanja naših kadrova, nama u značajnoj mjeri nedostaju mlađi kadrovi, sa novim znanjima, posebno iz tehnološki propulzivnih oblasti, onih na kojima se zasniva ili će se zasnivati dalji tehnološki razvoj.

252

Na kraju liste

Kakav je položaj Bosne i Hercegovine u SFRJ u pogledu tehnološkog razvoja? Gdje su prednosti, a gdje nedostaci?

Prednosti su u integrisanosti bosanskohercegovačke privrede. Naime, poznato je da mi imamo nekoliko velikih SOUR-a, koji po svom ukupnom potencijalu spadaju u sami jugoslovenski vrh. U tim SOUR-ima koncentrisan je veliki materijalni i ljudski potencijal, koji se već afirmisao kod nas i u svjetskim razmjerama, i normalno je očekivati da upravo ti kolektivi budu i glavni generatori daljeg tehnološkog razvoja. Međutim, ovo treba shvatiti sa izvjesnom rezervom. Prvo, ovi, uslovno govoreći “veliki”, ne mogu biti sami sebi dovoljni. Drugo, svjetska iskustva govore da su veliki nedovoljno osposobljeni i da se manji brže upuštaju u neke tehnološke inovacije koje sobom, sasvim sigurno, nose i određen rizik. Spomenuću podatak da mala preduzeća u SAD imaju četiri puta više inovacija od srednjih, a čak 24 puta više od velikih. Znači, prednosti su u velikim integrisanim cjelinama, ali uz istovremeno prenošenje odgovornosti za dalji tehnološki razvoj na srednje i na male.Ako bih želio da ukažem i na neke nedostatke, uza sve da mogu i da pogriješim, na prvo mjesto bih stavio nepostojanje bar jugoslovenski jakih naučnoistraživačkih organizacija kod nas u BiH. Istina je da imamo “Energoinvest”, sa njegovih deset ili jedanaest instituta, ali što se tiče ostalih, to je ipak manje-više razvoj, a mnogo manje neko fundamentalno ili primijenjeno istraživanje. Možda samo u nekoliko sektora imamo nekih značajnijih prodora.Ukazao bih na neke naše nedostatke na primjeru jednog našeg instituta. Instituti za fiziku Prirodno-matematskih fakulteta u Beogradu i Sarajevu su, koliko je meni poznato, osnovani zajedno, 1961. godine. I dok Institut u Beogradu ima značajnu kadrovsku bazu (1975. godine imao je 113 stalno zaposlenih radnika, od čega 26 doktora nauka, 19 magistara i 29 inženjera), Institut u Sarajevu se kadrovski i organizaciono nije ni pomakao sa mjesta otkako je osnovan. A bio je koncipiran kao nosilac razvoja fundamentalne nauke u ovoj oblasti.Drugi naš nedostatak je u nepostojanju u cjelini gledano potrebnog vrhunskog istraživačkog kadra u ovim naučnim oblastima koje su

253

nosioci tehnološkog progresa. U tom smislu navešću samo dva primjera. Na Sarajevskom univerzitetu je prije godinu dana održano jedno savjetovanje na temu sticanja doktorata. Na tom skupu je istaknuto da je do tada na tom univerzitetu doktoriralo oko hiljadu i dvjesta naučnika. U tom broju polovina je sa društvenih nauka, a od one druge polovine pola je sa medicinskih i veterinarskih nauka. Ili, jedan drugi primjer pokazuje da u privredi, posebno u institutima privrede, imamo jako malo zaposlenih fizičara. U svijetu se broj zaposlenih fizičara u proizvodnji uzima kao veoma relevantan pokazatelj za tvrdnju da se u toj privredi koriste rezultati naučnoistraživačkog rada.Treći naš nedostatak je u tome što smo u Republici opredijeljeni na radno-intenzivnu proizvodnju. Uzmite samo primjer ovog programa za zapošljavanje mladih, jer manje-više sve su to programi radno, a ne kapitalno intenzivni. To je proizvodnja manje složenih proizvoda, sa radnom snagom koja je informatički totalno nepismena, ali za koju bi to teško bilo i obezbijediti zbog opšteg nivoa obrazovanja.Mi, u suštini gledano, imamo relativno mali broj istraživača. Dok na 10.000 stanovnika Jugoslavije imamo 9,1 naučnih radnika (pri čemu u Sloveniji 19, u Hrvatskoj 12, a u BiH imamo samo 3,8), na taj isti broj stanovnika u SAD ih je 24,7, u SSSR-u 48,2, u Bugarskoj 35,5, i u Mađarskoj 25 naučnih radnika.

Varljive brojke

Stalno se tvrdi da u Jugoslaviji imamo veliki kadrovski potencijal. Kakav je, po Vašem mišljenju, kvalitet tog potencijala u odnosu na brojčano stanje i gdje smo tu u odnosu na svijet.

Prema zvaničnim statističkim podacima, mi u Jugoslaviji imamo oko 27 hiljada registrovanih naučnih radnika. To je 0,9 posto svjetskog naučnoistraživačkog potencijala i, uzgred budi rečeno, čiji je doprinos svjetskoj nauci 0,3 posto. Međutim, ovome broju trebalo bi dodati i to da u Jugoslaviji imamo oko 200 hiljada kadrova sa srednjom stručnom spremom, oko 150 hiljada sa višom i oko 500 hiljada kadrova sa visokom spremom. U okviru ovog broja samo su nešto preko 13 hiljada naučnoistraživački radnici koji po svom osnovnom naučnom

254

opredjeljenju mogu značajnije uticati na tehnološki razvoj (to su ovih iz prirodno-matematičkih i tehničkih nauka). O tome kakav je kvalitet ovih kadrova, oko toga su kod nas u javnosti prisutna vrlo oprečna mišljenja – od toga da nam je taj kadar vrhunski (mislim da se to mišljenje zasniva na uspjesima nekih pojedinaca, i to u prvom redu onih koji su vani stekli afirmaciju), do toga da nam je taj kadar neadekvatan. Ovom prilikom ja bih istakao samo dva pokazatelja koji bi mogli da posluže kao osnova za donošenje nekog objektivnijeg mišljenja. Ako se kao kriterijum uzme broj prijavljenih i realizovanih patenata i inovacija i to uporedi sa svjetskim pokazateljima, onda su podaci dosta zabrinjavajući. Tako, dok u industrijski razvijenim zemljama svaki treći radnik predlaže neku inovaciju, kod nas se taj broj kreće od dva do tri posto. Znam da se ovom podatku može mnogo šta zamjeriti, od toga da se dosta inovacija ne registruje, do toga da imamo dosta birokratskih otpora usvajanju nekog rješenja ili nekog patenta. Poznat mi je primjer jednog inženjera jedne naše radne organizacije koji je došao na partijsku odgovornost zato što je predlagao jednu inovaciju, jer je njegov šef bio ljubomoran zato što to njemu nije prijavio, već je išao direktno na poslovodni odbor.Ne možemo se pohvaliti brojem onih radnika, stručnjaka, koji, da tako kažem, kući, uz kafu, razmišljaju o unapređenju svog proizvodnog procesa, u društvenom sektoru. Nešto malo drugačija je situacija u privatnom sektoru.Drugi podatak govori o broju naučnih radova koje objavljuju naši naučnici na univerzitetima i koji se registruju u stručnoj naučnoj publicistici. Poznat mi je podatak iz jedne međunarodne publikacije koja registruje citirane radove u oko tri i po hiljade naučnih časopisa u svijetu, po kojem se ne možemo pohvaliti nekim zapaženim rezultatima. Prema tim podacima, Beogradski univerzitet je te godine kada je ovo registrovano imao 637 objavljenih referenci, Zagrebački 520, Ljubljana 317. A da vidimo gdje su naši bosanskohercegovački univerziteti: Sarajevo 22, Banja Luka 8, Tuzla 3, a Mostara na ovoj ljestvici i nema. Zbog neke realnosti, uporediću ovo sa nekim univerzitetima iz našeg bližeg evropskog okoliša. Beč je imao 2.530, Budimpešta 2.506, Sofija 1.110 i Bratislava 872. Ovi rezultati mi daju za pravo da zaključim da rezultati nisu u korelaciji sa brojem, to jest da ne raspolažemo kadrovima koji posjeduju svjetski vrijedne rezultate, posebno ne u oblastima koje su relevantne za uspješnost naučno-tehnološkog razvoja.

255

Ideološka blokada

Imamo li sistem odabiranja izrazitih talenata i njihovog usmjeravanja, odnosno obezbjeđivanja njihovog razvoja?

U nekim oblastima gotovo da bi se moglo reći da imamo, doduše nepotpun. Tu mislim na umjetnost, muziku, možda i sport. Ali, postoje oblasti gdje smo to potpuno zanemarili i u tom smislu bi trebalo pozdraviti sve inicijative u ANUBiH i SIZ-u nauke BiH. Mogli bismo se upitati zašto je ovakav naš odnos prema izrazito talentovanim (a njih je 0,3 do 2,5 posto u populaciji). Svaki taj talenat koji se normalno razvije mogao bi da zapošljava do sto pedeset hiljada radnika. Zašto imamo takav odnos prema talentima?Prvo, mislim da je cjelokupni sistem obrazovanja prilagođen prosječnim đacima. Prosvjetni radnici, dalje, nisu ni motivisani da se posebno bave talentima. Nedavno sam slušao razgovor sa našim Nobelovcem Vladimirom Prelogom, koji se u svojoj 80. godini veoma dobro sjećao svog učitelja i svog profesora koji su u njegovoj ranoj mladosti presudno uticali na to da on kasnije postane hemičar. Ne znam šta bi bilo sa Prelogom da tog profesora i učitelja nije bilo.Nismo stvorili običaj da se rad sa talentima posebno društveno verificira. Među profesorima smo na fakultetima manje-više svi jednaki, bez obzira na to da li radimo sa talentima ili to smatramo nekom drugorazrednom obavezom. Veoma dobro mi je poznat primjer jednog profesora čiji su studenti osvajali prva mjesta na takmičenjima njihovih vršnjaka u Jugoslaviji, upravo u onim disciplinama koje taj profesor predaje. Nije mi namjera da umanjujem rezultate tih studenata, ali morali bismo se složiti s time da je u tome ugrađen i dio entuzijazma i tog profesora. Međutim, taj profesor nije dobio nijedno univerzitetsko priznanje. Nije ga dobio jer ga njegove kolege na fakultetu nisu ni predlagale.Mislim da se situacija sa talentima neće značajnije promijeniti ako tu ne skinemo izvjesne ideološke blokade da u tome nema ništa loše ako se neko ističe u ranoj mladosti, da to ne vodi nikakvom elitizmu sa nekakvim negativnim predznakom. Lično bih bio za to da se društvo organizuje tako da se mladi talenti veoma rano otkrivaju, jer mi je iz istorije nauke poznato da je čuveni matematičar Lagranž postao

256

profesor matematike u 16. godini, a u 23. godini je postao član Berlinske akademije nauka. Treba te mlade talente jako rano otkriti, i bio bih za to da se oni stave u značajno drugačiji položaj od sadašnjeg. Ako treba, otvorimo i neke škole za mlade talente. Nemojmo to smatrati temom o kojoj ne bi trebalo povesti računa.

Seoba mozgova

Problem odliva mozgova je goruće pitanje zemalja u razvoju. Možete li prokomentarisati pitanje odliva mozgova iz SFRJ i SRBiH?

Proces odliva mozgova počeo je nešto intenzivnije poslije drugog svjetskog rata. Oko 33 posto američkih Nobelovaca su naučnici iz zemalja u razvoju, koji su tamo došli već kao svršeni studenti. Poznati su i podaci koliko hiljada dolara košta školovanje jednog ljekara ili inženjera, pa nije teško izračunati kakva je to dobit za SAD kada stručnjaci dođu tamo. Na konferenciji UNKTAD-a u Beču 1979. godine iznesen je podatak da razvijeni svijet raspolaže sa ukupno 96 posto naučnika. Oko 300 hiljada stručnjaka je u posljednjih deset godina iz nerazvijenih i zemalja u razvoju došlo u razvijeni svijet, prvenstveno u SAD. Neki su izračunali da je školovanje tih stručnjaka koštalo pet milijardi dolara, a ukupna pomoć ovih zemalja zemljama u razvoju iznosi nešto manje od pet milijardi dolara. Takođe je poznato da jedan emigrant-naučnik SAD-u donosi čistu dobit od 235 hiljada dolara, jedan inženjer isto toliko, a jedan doktor 640 hiljada dolara.Iz SFRJ, koliko je meni poznato, iako se o tome ne vode zvanične evidencije, samo mlađih stručnih kadrova u zemljama Zapadne Evrope i SAD ima oko hiljadu. Interesantno je vidjeti zašto jedan veći broj mladih naučnika ide u inostranstvo. Po nekim mojim saznanjima, to nisu u prvom redu velike plate, već bolji uslovi za bržu naučnu promociju. Kad se ti stručnjaci žele vratiti u zemlju, onda im se nude za njih neprihvatljivi uslovi: ili radna mjesta koja ne odgovaraju njihovom naučnom interesu, ili uslovi u kojima se ne mogu baviti ozbiljnijim naučnim radom.. Što se tiče stanja u BiH, ono, bar se meni čini, nema ista obilježja kao u nekim drugim republikama, a posebno u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Mislim da kod nas to još nije uzelo maha kao tamo, ali to ne znači da o tome

257

uskoro ne bi morali voditi računa. Ukoliko se bude i dalje tolerisala, situacija i kod nas može postati ozbiljna. Moramo biti svjesni da će jedan dio visokostručnog kadra, u prvom redu ljekari i stomatolozi i neki drugi, odlaziti zbog toga što kod nas ne mogu naći radna mjesta. Razgovarao sam sa nekima o tome zašto toliko interesovanja ispoljavaju za studij medicine, kad unaprijed znaju da neće moći naći mjesto. Oni su odgovorili da se sa tim zanimanjem lako može naći zaposlenje u inostranstvu. Morao bi se neko u ovom društvu upitati da li smo mi toliko bogati da možemo da izvozimo mlade stručnjake.

Neopravdan tehnološki strah

Može li se govoriti o strahu radnika pred izazovima novih tehnologija i razvojem nauke? Ima li razloga za taj strah?

Ako je osnovni smisao uvođenja nauke, naučnih saznanja u praksu, posebno u proizvodnju, to da se stvore bolji uslovi rada, da se dosadna radna mjesta zamijene radom mašina, u posljednje vrijeme robota, da se čovjeku ostavi više prostora za njegov intelektualni rad, onda ne vidim nikakvog razloga da neko bude protiv toga i da se boji toga. Međutim, ako se u javnosti više potencira neka druga dimenzija, ako se više govori o tome da će uvođenjem novih tehnologija veći broj radnika ostati bez posla, onda sasvim sigurno njihova reakcija može biti onakva kakva je bila kod radnika u Londonu, nedavno, kada su oni koji su zbog uvođenja novih tehnologija u štamparskoj industriji izašli na ulice i protestvovali.Istovremeno, ako se insistira na tome da su nuklearke proizvod vrhunske nauke i da su istovremeno opasnost za čitavo čovječanstvo, koristeći primjer černobilske katastrofe, pri čemu se, uzgred budi rečeno, ne kaže da je do te katastrofe došlo upravo zbog nenaučnog ili nestručnog rukovanja, onda je normalno da će postojati neka bojazan od nauke, postojaće svijest da će nas nauka gurnuti u opštu kataklizmu. Međutim, ja sam za to da se sasvim otvoreno raspravlja o svim manama, ali i prednostima nauke i tehnologije, ali jasno, u realnom vremenu i prostoru, u našim realnim društvenim okolnostima. Tako, između ostalog, treba otvoreno reći da će uvođenje nekih tehnologija dovesti do pomjeranja

258

radnika sa nekih radnih mjesta i do ukidanja nekih radnih mjesta. Treba računati s tim da će se jedan broj radnika morati prekvalifikovati, pa i da će doći do ukidanja nekih zanimanja.Mi bismo već sada, pri koncipiranju sadržaja visokih i viših škola, morali voditi računa da ti sadržaji budu fleksibilni, da radnik tokom svog radnog vijeka može pet do šest puta promijeniti svoje osnovno zanimanje.Ljiljana Smajlović, (“NEDJELJA”, Sarajevo, subota, 7. februar 1987, strana 14)

Tri funkcije Univerziteta

Piše: Vlatko Doleček

U posljednje vrijeme dosta se govori i piše o potrebi preobražaja visokog obrazovanja, tj. o njegovom prilagođavanju zahtjevima vremena. Naročito mnogo pažnje posvećeno je opisivanju sadašnjeg, po mnogo čemu nezadovoljavajućeg stanja na Univerzitetu i njegovog nezadovoljavajućeg položaja u društvu.Kada se raspravlja o Univerzitetu, odnosno o bilo kojoj njegovoj članici-fakultetu, onda mislimo da bi trebalo stalno imati na umu da visokoškolska institucija (a to se analogno reflektuje i na pojedince u njoj – bilo da je riječ o profesoru, asistentu ili studentu) ima u osnovi tri funkcije. Te osnovne tri funkcije, prema mom mišljenju, mogu se, grubo gledano, podijeliti na: edukativnu funkciju, transfer znanja i razvoj nauke. Jasno je da između ove tri funkcije ne postoji tačno i precizno određena demarkaciona linija, kao i to da između njih, sasvim sigurno, postoji jedna jaka kauzalna veza.Pod edukativnom funkcijom svake visokoškolske organizacije smatram angažovanje ovih institucija u svim vidovima obrazovanja – od dodiplomskog studija, preko postdiplomskog do doktorskih i postdoktorskih kurseva. U pravilu, svi ovi stepeni obrazovnog procesa na Univerzitetu morali bi biti organizovani po dosta sličnoj organizacionoj formi, što znači da bi morali postojati u kontinuitetu, kako bi ta visokoškolska organizacija sa ovoga aspekta u potpunosti

259

ostvarivala ovu svoju funkciju. Ovoj funkciji svakako treba dodati i obavezu visokoškolske organizacije u organizovanju različitih oblika permanentnog osvježavanja posebno užih stručnih znanja. Ova funkcija Univerziteta sve više će dobijati na značaju, između ostalog i zbog toga što usko stručna znanja radikalno brzo zastarijevaju, kao i zbog toga što je jedna od bitnih karakteristika postindustrijskog društva, dakle društva koje dolazi, osvježavanje stručnih znanja i neprekidna “prekvalifikacija”.Drugu funkciju fakulteta uslovno sam nazvao transfer znanja. To je ona funkcija visokoškolske organizacije koju, nepravilno i uprošteno, sada možemo prepoznati u onome što obično podrazumijevamo pod sadržajem koji nazivamo “saradnja sa udruženim radom”. Ne ulazeći u sve modalitete ostvarene “saradnje sa udruženim radom”, u njen sadržaj i njenu opravdanost ili neopravdanost, na sadašnjem razvoju društva ova funkcija fakulteta će i u buduće biti neophodna i opravdana u mjeri i na način na koji je potrebno ostvariti, a da pri tome druge dvije funkcije ne trpe. Da bih bio nešto jasniji šta pod ovom funkcijom podrazumijevam i zašto je smatram opravdanom i sastavnim dijelom integralne funkcije visokoškolske institucije, napominjem već dobro poznatu činjenicu da je oko 90% “tehnološki korisnog i upotrebljenog znanja” osvojeno u posljednjih 30 godina, da su predviđanja da će se ta znanja do kraja ovog vijeka udvostručiti i da se nauka i tehnologija, kao najočitiji primjer primjene naučnih rezultata jednog ne malog (iako ne jedinog) segmenta nauke, razvijaju po eksponencijalnoj funkciji, da su zahtjevi za povećanjem tercijalnog i kvartalnog sektora u postindustrijskom društvu jako veliki, iz čega nije teško zaključiti da se radikalno mora skratiti vrijeme korištenja transfera novih znanja. Brz i kvalitetan transfer svjetski poznatih naučnih rezultata, u uslovima tržišne ekonomije i postojanja malih firmi, bez vlastitih naučnoistraživačkih centara može obezbijediti samo visoko kompetentna organizacija, kakav bi trebalo da bude budući moderni fakultet.Kao treću, iako nikako i treću po nekom prirodnom redoslijedu rangiranja, navodimo funkciju fakulteta na planu razvoja nauke ili, bolje rečeno, otkrivanja novih naučnih istina do sada nepoznatih ne samo nama nego čovječanstvu. Osjećam potrebu da i ovom prilikom napravimo preciznu distinkciju između onoga što je stvarno nauka i onoga što je već obična i vrlo korisna stručna praksa.

260

Ukazao sam na ove tri, po mom mišljenju, osnovne funkcije fakulteta. To nisam učinio iz razloga što smatram da je to nepoznato, nego iz razloga što mislim da se o tome ne vodi dovoljno računa, a što onda ima i višestruke posljedice. Prije nego što ukažem na te posljedice, smatram da samo pravilnim “balansiranjem“ ove tri funkcije fakultet ima šansu da i u našim sadašnjim uslovima školuje kvalitetne kadrove i uspješnije ostvaruje i ostale zadatke koje jedno društvo postavlja pred njega i univerzitet u cjelini.Zbog nedovoljnog uvažavanja ovih funkcija, koje zajedno predstavljaju srž moderne visokoškolske institucije, došli smo u poziciju da je jedna funkcija nabujala do te mjere da je gotovo potpuno ugušila preostale dvije. Tako, nije mali broj fakulteta na kojima je (iz objektivnih, a to su prije svih načini finansiranja, ali i iz subjektivnih razloga) prva funkcija, iako je neorganizovana po svim segmentima, do te mjere prevagnula nad druge dvije, da se one pojavljuju, rekli bismo, samo u “rudimentarnim ostacima”. Drugu, pak, grupu čine fakulteti koji su preferirali drugu funkciju. Uobičajeno rečeno: ostvarili su dobru saradnju sa “udruženim radom”, a analogno tome i dobar dohodak po toj osnovi, čitaj “unosan honorar”. Vjerovatno tu ima i kombinacija između ove dvije grupacije, ali jedno je sigurno: i jedni i drugi, preferirajući prvi ili drugi princip, ili zajedno oba, učinili su to sasvim sigurno (ne znamo da li i svjesno) na račun one treće – na račun nauke na fakultetu. Nema primjera, ili su meni nepoznati, da je bilo koji fakultet do te mjere preferirao treću funkciju na račun prve ili druge da bi u tom smislu mogao služiti kao “školski primjer”. Jasno je jedino da je u svakom slučaju stradala nauka, a time prije svega mladi naučni kadrovi. Zato je sasvim logična posljedica ovo što sad imamo, a to je da svi pričaju o nauci, posebno na Univerzitetu, svi se u nju zaklinju, a sve manje imamo mladih naučnika kod nas i sve više ih “u slobodnoj razmjeni rada” razmjenjujemo s inostranstvom, i to po principu jednosmjerne razmjene.Ovakvo stanje dovelo je i do toga da nam najkreativniji dio društva, koji se na univerzitetu i oko Univerziteta pretežno bavi efemernim stvarima, silnu energiju i vrijeme troši na ponavljanje već rečenog i pronađenog i da ni izdaleka ne daje svoj očekivani doprinos razvoju društva. Ovdje jasno mislim kako na razvoj ekonomije, tehnologije, politologije, ali i ostalih, ništa manje bitnih naučnih i kulturnih segmenata za sveukupni razvoj društva. Rezultat toga je, između ostalog, da u razvoju demokracije lutamo, u ekonomiji eksperimentišemo, a u tehnologiji zaostajemo.

261

Zbog svega ovoga, zbog onih koji će svoj radni vijek “po sili bioloških zakona“ uglavnom provesti ipak u 21. stoljeću, moramo snažno i glasno razmišljati o svim našim zabludama. Moramo se zalagati za slobodno, a uz to i iznad svega, za konstruktivno razmišljanje o našoj budućnosti, o budućnosti našeg vlastitog obrazovanja, o tome kakvo o treba da bude, ne samo danas i sutra nego kakvo treba da bude “prekosutra”, kada i na nas, a možemo se nadati da nas to neće zaobići, dođe red da uđemo u postindustrijsko društvo, u društvo u kome će biti i sve više onih koji rade i razmišljaju, a sve manje onih koji “kopaju” bez razmišljanja. Perspektiva potpuno slobodne ljudske ličnosti nije i ne može biti u samo većem radu po svaku cijenu i u svim uslovima, nego samo i prevalentno u kompetentnom radu, u kome će se, uz pomoć nauke i tehnologije, za radikalno kraće vrijeme i u izuzetno boljim radnim uslovima, uz obilato korištenje eksperimentalnih znanja, postizati višestruko puta veći i kvalitetniji rezultati. A da bi ta vizija postala i stvarnost, već sada je neophodno da se za tu budućnost svi pripremimo, u čemu je uloga Univerziteta nezaobilazna, ili se samo meni tako čini.(Objavljeno u listu studenata Univerziteta u Sarajevu “Valter”, broj 8(2), 10. 3. 1989)

Kinematika i MocartPiše: Vlatko Doleček

Rat u Sarajevu počeo je 5/6. aprila 1992. godine. Na Fakultetu smo se dogovorili: “Dolazimo na posao dok budu radili tramvaji!” Tako smo, neko češće, neko rjeđe, na Fakultet dolazili praktično cijeli april mjesec, iako su i tramvaji bili gađani granatama i snajperskim hicima. Definitivno, od 2. maja 1992. godine, poslije sukoba kod Skenderije i paljenja Glavne pošte, više se nije moglo dolaziti u zgradu Fakulteta. Dogovorili smo se da, čim to bude moguće, nastavimo sa ispitima. Tako sam prvi ispit održao već 20. maja 1992. godine u podrumskim prostorijama zgrade u kojoj stanujem, tadašnja Jablanička ulica broj 3, današnja Fehima ef. Čurčića br. 3. Na ispitu je bio samo jedan kandidat, borac ARBiH. Drugi ispit održao sam 5. juna 1992. godine. Na ispitu je bilo pet kandidata. Među onima koji su položili bio je i student Muamer Brutus, koji je na ispit došao u uniformi. Kasnije sam saznao da je

262

ovaj student Mašinskog fakulteta u Sarajevu hrabro poginuo braneći Sarajevo od onih koji će ovaj grad držati u potpunoj blokadi više od 1.200 dana. Tog ljeta 1992. godine ja i moj asistent, mr. Avdo Voloder, držali smo svake sedmice ispite iz Kinematike i Dinamike i oscilacija. Pošto je bilo veoma opasno bilo kakvo kretanje po gradu, ja sam ispite držao u zgradi Muzičke akademije, a Avdo na Veterinarskom fakultetu. Držanje ispita svakih sedam dana smatrali smo našom pomoći svim studentima, a posebno onima koji su bili angažovani u aktivnoj odbrani grada. Polaganje ispita proteglo se do kasno u jesen. Jednog veoma hladnog dana, te 1992. godine, održavao sam ispit iz Kinematike na Muzičkoj akademiji. U sali je bilo dvadeset studenata. Svi su disciplinovano radili svoje zadatke i u jednom trenutku začuo se zvonki glas violine, koji se neprestano pojačavao. Studenti su se malo uznemirili, dajući mi do znanja da se ne mogu dovoljno koncentrisati. Za trenutak sam izašao iz učionice u kojoj se održavao ispit i bio sam nemalo iznenađen. Kroz otvorena vrata sale prekoputa te učionice, na krovu, ugledao sam veliku rupu od granate, koja je pogodila zgradu Muzičke akademije nekoliko dana prije toga, pa još nisu bili uklonjeni ostaci krova koji su pali po podu sale. U toj prostoriji, pred profesorom Farukom Sijarićem, tadašnjim dekanom Muzičke akademije, jedna njegova studentica polagala je ispit iz violine i svirala je odlomke iz dijela W. A. Mozarta. Vratio sam se svojim studentima i saopštio im da će ispit iz Kinematike biti produžen za vrijeme za koje se bude svirao Mozarta, što su studenti primili sa simpatijama. Mnogo kasnije, u februaru 1998. godine, imao sam priliku da zajedno sa kolegom dr. Zinaidom Raljevićem pogledam jedan dokumentarni film autora Vladimira Šantića, inače studenta Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Film govori o mladima koji su ostali u Sarajevu, ali i o njihovim vršnjacima razasutim po bijelom svijetu. U tom filmu zabilježen je i slučaj polaganja ovog ispita i postoji jedna izgovorena rečenica koja glasi: “Kinematika uz Mozarta”. To me podsjetilo na ovaj događaj, a takvih je bilo mnogo u ovom ratu i podstaklo me da to i na ovaj način bude zabilježeno. (Članak objavljen u knjizi “Mašinski fakultet u ratu Sarajevo, april 1992. – april 1996.”, Sarajevo, maj 1998. godine)

263

Put u civilno društvoVlatko Doleček: Dnevnik za RSE

Subota, 26. 6. 1999.

Jučer sam u društvu sa Slavkom Šantićem, na Ilidži pored Sarajeva, prisustvovao interesantnom razgovoru sa temom novog – starog izbornog zakona. Razgovor se vodio u prostorijama i u organizaciji nevladine organizacije DISS, organizacije koja je nastala kao potreba onih sarajevskih Srba koji su odlučili da poslije reintegracije Sarajeva ostanu u svojim domovima, a time i u bosanskohercegovačkom entitetu koji se zove Federacija Bosne i Hercegovine. Razlog za moje prisustvo ovom sastanku sadržan je u činjenici što je Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 od strane OSCE-a izabrana za stožernu NVO koja bi trebala organizirati javne rasprave o novom izbornom zakonu. Do ove ideje došlo se poslije gostovanja ambasadora Roberta Barryja, šefa Misije OSCE-a za BiH, na sesiji Kruga 99, na kojoj se opširno raspravljalo o novom izbornom zakonu i potrebi da što više građana učestvuje u koncipiranju ovog, za BiH veoma važnog zakona, koji umnogome može da utiče na ostvarivanje osnovnih ljudskih prava svakog čovjeka, a to je pravo da bira i da bude biran bez bilo kakve nacionalne, vjerske ili političke diskriminacije, a što za sada u BiH nije riješeno na zadovoljavajući način.U društvu nekoliko prijatelja, članova Kruga 99, iako je bio lijep subotnji dan, odlučio sam da vrijeme ne provedem u prirodi, nego smo otišli u Tuzlu, da učestvujemo u radu jednog okruglog stola. Često idem u Tuzlu, u grad visokih energetskih objekata, ali i grad, za naše uslove, visoke demokratije. Forum demokratske alternative organizirao je okrugli sto sa temom “Ko vrši pritisak na medije?”. Tema vrlo interesantna i za naše prilike veoma aktuelna. Na ovako direktno pitanje većina prisutnih, u prvom redu ljudi iz medija, složili su se da pritisak vrše predstavnici aktuelne vlasti, posebno na lokalnom nivou, lokalni finansijski moćnici – tajkuni, ali i predstavnici međunarodnih institucija i asocijacija, davaoci donacija. Niko od učesnika u raspravi nije ustvrdio da pritisaka nema. Bio je zapažen i jedan agilni domicilni političar, član nekog od bh. parlamenata, koji je, valjda da stekne naklonost medija i

264

novinara, upravo predlagao da novinari dobiju imunitet, kako on reče, kao i političari. Na moje osobno zadovoljstvo, ovaj prijedlog je od strane novinara jednoglasno odbačen. Ne žele novinari za sebe nešto posebno od ostalih građana, za koje rade to što rade, nego žele da se i na njih primjenjuju građanski zakoni. U nadi da će od ovog skupa biti i neke prepoznatljive koristi u daljem razvoju civilnog društva, napustio sam i ovaj u nizu okruglih stolova koji se u Bosni i Hercegovini organiziraju u ovom postratnom periodu i za koje sve manje ima interesovanja i od kojih sve manje, a što je mnogo važnije, ima i nekih rezultata. Ostaje da razmislimo i o nekim novim metodama borbe za ukupnu demokratizaciju društva.

Nedjelja, 27. 6. 1999.

Moja već ustaljena nedjeljna dinamika. Imam sastanak Kruga 99 u uobičajenom terminu od 11,00 do 13,00 na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tema ovog sastanka bio je prvi izvještaj o humanom razvoju Bosne i Hercegovine. Gosti su bili: Henrik Kolstrup, vršilac dužnosti rezidentnog direktora Programa Ujedinjenih naroda za BiH, i Zija Rizvi, generalni direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI) u BiH. Sa interesovanjem sam pročitao Izvještaj i sa zadovoljstvom konstatovao da su ga sačinili eksperti iz oba bh. entiteta. Kad već ne mogu da zajednički jezik nađu domaći etno-političari, red je da to urade intelektualci. Na sastanku se čulo dosta interesantnih mišljenja o ovoj problematici i manje-više svi smo se složili da je jedan ovakav izvještaj bio neophodan državi BiH, koja se, kako je to rekao koordinator autorskog tima na izradi izvještaja prof. dr Žarko Papić, član Kruga 99, nalazi u trostrukoj tranziciji: od rata ka miru, od državne ka tržišnoj ekonomiji i od rekonstrukcije ka razvoju.I ovom prilikom želim istaći, a to sam rekao i na sastanku Kruga 99, da se i BiH, kao uostalom i mnoge zemlje našeg bližeg i daljeg okruženja, nalazi i u četrvrtoj tranziciji ili bi se barem morala u tom kolu naći, u tranziciji od industrijskog ka postindustrijskom društvu, kako je to definisao Danijel Bel u knjizi “Dolazak postindustrijskog društva”, odnosno u tranziciji ka trećem civilizacijskom valu, kako ga definiše Alvin Tofler u svojim djelima “Šok budućnosti” i “Treći val”, kao i u

265

najnovijoj knjizi u knjizi “Rat i anti-rat”, koju je napisao zajedno sa suprugom Heidi. O ovome sam nešto rekao i na nedavno održanom okruglom stolu, u mjestu moje gimnazijske mladosti, u Doboju, na okruglom stolu kojeg je organizovao Forum Bosna, sa temom Budućnost Bosne i Hercegovine. Prema reakcijama prisutnih na oba spomenuta skupa mogao sam zaključiti da nisam bio dovoljno ozbiljno shvaćen, ili da se ljudima čini da ja govorim o nekoj virtualnoj i dalekoj budućnosti, a što apsolutno nije tako. To je nešto što u razvijenom svijetu već postoji. Mi možemo biti slijepi na to, ali bez toga, bez uvažavanja te realnosti, tih promjena, ne vidim kako će se, između ostalog, realizirati i Pakt o stabilnosti jugoistočne Evrope ili, da budem manje pretenciozan, ne vidim kako će se Bosna i Hercegovina ne samo administrativno nego i suštinski priključiti Evropi. No, zaista mislim da je ovo jako ozbiljna tema, da ona zahtijeva mnogo više prostora nego što je u jednom ovako zamišljenom dnevniku moguće o ovome govoriti. Bila mi je samo ideja da sve potaknem na razmišljanje – kakva nas budućnost očekuje, ne samo u BiH, nego i sve nas na ovoj našoj Plavoj planeti.

Ponedjeljak, 28. 6. 1999.

Uz uobičajenu jutarnju kafu prelistavam dnevnu štampu i na jedno uho prisluškujem meni dragi radio Slobodnu Evropu i emisiju “Radio 27”. Prelistavajući štampu, konstatujem, po ne znam koji put, da kad god govorite o razvoju i o anticipiranju budućnosti, mnogo ste manje interesantni od onih slučajeva kada govorite o prozaičnim, dnevnim stvarima. Valjda je to neko nepisano, ili možda čak i pisano pravilo, ali za koje ja ne znam. Tako i ovaj put. Kad smo na sesiji Kruga 99 razgovarali o humanom razvoju, u dnevnom tisku to je bilo jedva zabilježeno. Posebno nisu bila zabilježena neka pojedinačna mišljenja, koja mogu biti vrlo interesantna, a sa znanstvenog stanovišta možda i relevantna. I tako, dok smo prošle nedjelje, 20. 6. 1999, za gosta imali ambasadora USA Richarda Kauzlaricha, a za temu korupciju, izvještaji sa tog sastanka bili su na udarnim mjestima dnevne štampe, a sada, kada smo razgovarali o razvoju, izvještaji su bili šturi, suhoparni, i na mjestima koji se, u mnoštvu drugih članaka, teško i primjećuju. I kada već pominjem sesiju Kruga 99 sa temom korupcije, za koju neki od ovdašnjih državno-političkih čelnika kažu da je ovdje nema, ili da je nema u mjeri da to treba da zabrinjava, onda pada u oči kako su

266

pojedini mediji, mislim prvenstveno na štampane medije, popratili ono što je o tome na već pomenutom sastanku rečeno. Pa tako, dok je “Oslobođenje” svoje čitateljstvo o tome opširno informiralo na 1. i 3. strani, dotle “Dnevni avaz” donosi jedan kraći prikaz na 5. stranici. Može li se i na ovom primjeru prepoznati ko i iza čega stoji?Prisustvovao sam izuzetnoj promociji jedne nadasve interesantne knjige, u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, autora akademika Ivana Supeka. Knjigu su izdali ANUBiH i Internacionalna liga humanista u Sarajevu. Knjiga, pod upozoravajućim naslovom Nad ponorom, sadrži 31 esej u kojima autor iznosi svoja mišljenja o mnogim problemima današnjeg svijeta i koja se završava esejom: “Filozofija humanizma spram drugih filozofija i ideologija”. Čim završim po drugi put čitanje knjige “Šok budućnosti” Alvina Toflera, sa zadovoljstvom ću da pročitam ovu Supekovu knjigu, čiji je autor sigurno jedan od najvećih živućih intelektualaca naših prostora, a koji je i jedan od velikih prijatelja nepodijeljene Bosne i Hercegovine. To je dokazao svojim brojnim esejima, ali i tako što je, uz sav lični rizik, ratne 1994. godine došao u Bosnu i u njenom epicentru govorio o potrebi humanog rješavanja konflikata. On je bio i ostao antifašista i veliki protivnik nacional-šovinističkih ideologija. Zbog svega toga nama u Krugu 99 predstavlja veliku čast što je ovaj čovjek takođe i član naše Asocijacije. Istog dana u popodnevnim časovima prisustvovao sam obilježavanju 90. godišnjice socijaldemokracije u Bosni i Hercegovini, u organizaciji nedavno ujedinjenih socijaldemokrata Bosne i Hercegovine.

Utorak, 29. 6. 1999.

Sa predstavnicima Internacionalne lige humanista, prema ranijem dogovoru, imali smo, na terasi hotela GRAND, jedan veoma interesantan razgovor sa akademikom Ivanom Supekom, čovjekom koji je po svom osnovnom akademskom obrazovanju profesor teorijske fizike, ali i filozof, pisac romana i drama i nadasve veliki humanista. Razgovor se ticao mnogih interesantnih tema, od Wernera Heisenberga i kvantne mehanike, preko Alberta Einsteina, Russela, Krleže, Josipa

267

Broza, do nekih ličnosti današnjeg vremena. Akademik Supek, svjetski priznati znanstvenik, osnivač Internacionalne lige humanista, jedan je od rijetkih koji je kao partizan, još 1944. godine, na kongresu hrvatskih intelektualaca u Topuskom, ozbiljno upozorio na sve opasnosti u koje trka u naoružavanju dovodi našu planetu. Već tada se zalagao za potpuno razoružavanje. Pričao je i o organizovanju naučnih instituta poslije Drugog svjetskog rata, a na čelu takvog jednog instituta (“Ruđer Bošković” u Zagrebu) bio je i sam. Slušajući tu priču od prije 50 godina, samo po sebi nametnulo mi se pitanje: a kakva je u tom pogledu situacija danas? Ne znam dobro kakva je u tom pogledu situacija u drugim “banana državama” nastalim na ruševinama bivše Jugoslavije, ali mi je dobro poznato stanje u Bosni i Hercegovini. Mi danas po tom, nerijetko prehvaljenom dejtonskom papiru, imamo kantonalnu nauku. Nauka i visoko obrazovanje regulišu se kantonalnim zakonima, finansiraju iz kantonalnih budžeta, pa onda nije ni čudo da, kada je u pitanju egzaktna nauka, od nje nije ostalo ni “n”. Možda sam malo i pretjerao. U razgovoru sa Supekom dogovorili smo se da uskoro štampamo još jedan njegov novi roman, koji u suštini predstavlja autobiografsko djelo ovog izuzetnog intelektualca.Popodne sam, na prijedlog Ratka Orozovića, prisustvovao otvaranju izložbe unikatnih ikona na metalu autora Slavoljuba Radovanovića, zvanog Srbin. Izložba je otvorena u jednoj privatnoj kući u Lukavici, koja je prema Dejtonskom sporazumu pripala Republici Srpskoj. Od prije posljednjeg rata nisam imao priliku da detaljnije obiđem ovo nekadašnje predgrađe Sarajeva, poznato po fabrikama “Energoinvesta” i po zgradi Elektrotehničkog fakulteta. Jedna od bitnih razlika u odnosu na prijeratno stanje sadržana je i u tome da većina sadašnjih stanovnika stanuje u kasarnama, a sve značajnije institucije, od opštine do škole, obavezno na početku naziva imaju atribut srpska. Tako se opština naziva Srpska opština Novo Sarajevo, a grad u kome ima više livada nego zgrada sada se zove Srpsko Sarajevo. To bi trebalo da budu i neki od “značajnih” rezultata posljednjeg rata, ali i to da se stanovnici nekada jedinstvene sarajevske opštine, a sada Srpskog Sarajeva, ne liječe u Koševskoj bolnici, koja je udaljena 4-5 kilometara, nego u nekom medicinskom centru koji je udaljen preko 300 kilometara.

268

Srijeda, 30. 6. 1999.

Dan kada na Fakultetu, gdje kao nastavnik radim već 60 semestara, imam uobičajene konsultacije sa studentima koji rade diplomske radove. Tako je bilo i ovaj put, s tom razlikom što sam veći dio vremena rezervisanog za razgovor sa studentima proveo u razmišljanjima da li i koliko je kvalitet studija u ovom poratnom vremenu blizak evropskim mirnodopskim standardima. Činjenica je da je rat trajao koliko i jedan inovacioni ciklus u propulzivnim tehnologijama, da smo u ratu, posebno mi koji smo ostali u blokiranom Sarajevu, bili uskraćeni za mnoge nove naučne i stručne informacije, koje se inače objavljuju u naučnim časopisima i knjigama.Međutim, zahvaljujući tehnologijama postindustrijskog društva, kakav je, naprimjer, internet, imamo mogućnost da ubrzano nadoknadimo izgubljeno. Ono što nismo u stanju brzo da nadoknadimo, to su devastirane i zastarjele laboratorije. To mi se u ovom momentu čini ključnim problemom, kada je u pitanju razvoj nauke i visokog obrazovanja kod nas.

Četvrtak, 1. 7. 1999.

Prije podne sam na Fakultetu. Pregledam prispjelu e-mail poštu i šaljem poruku svojoj kćerki Lari, koja je na završnoj godini studija elektrotehnike na prestižnom američkom univerzitetu Berkeley u San Francisku.U trinaest sati imam redovnu sjednicu Predsjedništva Kruga 99 – dogovor o aktivnostima Kruga 99 u mjesecu julu. Popodne sastanak u kancelariji OSCE-a i prezentaciju izvještaja o dosadašnjoj javnoj raspravi koju je Krug 99 organizavao o temi stalnog izbornog zakona.

Petak, 2. 7. 1999.

Razmišljajući o narednoj aktivnosti KRUGA 99, sjećam se jednog nedavnog razgovora sa novinarom i publicistom Čedom Kisićem, kada smo zajednički konstatovali da bi bilo dobro organizovati niz razgovora o temi Bilans 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini.

269

Ozbiljne i zahtjevne teme. Ali, tek kad sačinimo kakav-takav bilans na historijskom, kulturnom, političkom, naučnom, socijalnom i privrednom planu za tako dug period, možemo objektivnije govoriti i cijeniti o našim mogućnostima za 21. stoljeće u kome će najveći resurs biti ZNANJE, ali kojeg bismo morali učiniti HUMANIJIM i MORALNIJIM od ovog kojeg ispraćamo. (Dnevnik objavljen na radiju Slobodna Evropa, 2. 7. 1999)

Jedino rješenje za BiH je članstvo u EU

Prof. dr. sc. Vlatko Doleček

Razgovarao: Zvjezdan Živković

Dr. Vlatko Doleček, kao profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, učestvovao je u obrazovanju 40 generacija, što je preko 16.500 studenata. Autor je i koautor 17 knjiga te oko tri stotine naučnih i stručnih radova. U periodu između 1992. i 1995. je, kao predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, bio društveno angažovan na širenju istine o ratu u Bosni i Hercegovini.

RSE: Kako ocjenjujete opšte stanje u bh. društvu?

Vlatko Doleček: Nije bh. društvo bez perspektive. Već 15 godina zagovaram, gledajući Bosnu i Hercegovinu i njeno okruženje, da je jedino rješenje za ovu zemlju da postane ravnopravni član Evropske unije. Nije to samo zbog nekih fondova, to je prvenstveno zbog toga što države – kad trebaju da uđu u Uniju – moraju da usaglase svoje zakonodavstvo sa tekovinama EU. Smatram da bi BiH trebala da dođe na red da uđe u EU, a čini mi se da za to postoji neki konsenzsus – mora okruženje postati članom Unije. Tim ulaskom mnogi problemi i frustracije bi nestali jer bi Bosna i Hercegovina postala uređena zajednica država Evrope kojoj i historijski pripada. BiH bi tada postala i pravna država, a to sve podrazumijeva, između ostalog, da svi članovi te države imaju potpuno ista prava, što danas nije slučaj.

270

RSE: To što govorite – da li je to utopijska ideja? Da li je moguće urediti složeno bh. društvo, budući da ga pojedine političke struje pokušavaju učiniti još složenijim?

Vlatko Doleček: Vi ste u pravu kada kažete “pojedine političke strukture”. Rekao bih vladajuće političke strukture ili da budem konkretniji – nacionalne političke strukture. Politički establishment usložnjava i ono što ne bi trebalo da bude tako. Međutim, za sve postoje rješenja, a glavno je da BiH uđe u Evropsku uniju.

RSE: Šta je najveći propust – greška u periodu nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, zbog čega BiH nije postala država koja integriše kako svoj teritorij, tako i građane?

Vlatko Doleček: Moram Vam se zahvaliti na tom pitanju. Najveći propust poslije Dejtonskog sporazuma jest neprovođenje onog dijela Sporazuma koji se odnosi na raseljena i izbjegla lica. Da se Sporazum u tom dijelu proveo kako je bilo dogovoreno, ne bi postojali neki problemi, između ostalog, ljudi bi se trebali vratiti na svoja prvobitna prebivališta, a da bi se vratili na prvobitna prebivališta, moraju da budu ispunjeni neki uvjeti. Nije dovoljno čovjeku da samo ima krov nad glavom. Čovjek tamo mora biti ravnopravan, siguran, mora imati zdravstvenu i pravnu zaštitu a to se nije stvorilo. Ove poslijeratne vlasti su na svakim stranama nastojale da to spriječe. Najbolji dokaz da su oni u tome uspjeli – pogledajte ko je naselio okruženje oko Srebrenice, ko se naselio na Ilidžu ili Šuškova naselja. Oni su time promijenili nacionalnu strukturu, pa i oni koji su se htjeli vratiti, i pored svih problema, tamo nisu imali od čega da žive. Na taj način političari su postigli svoj cilj – da su državu nacionalno podijelili i dobili svoje nacionalne atare gdje su oni potpuno sigurni da će svaki put pobijediti. Nadam se da će generacija koja dolazi – ne mislim da to može ova generacija političara – dakle generacija koja je rođena poslije rata i koja se školovala iza rata i koja je obišla svijet i vidjela kako žive njihovi vršnjaci vani – da će doći ovdje i primijeniti te principe.

RSE: A šta je sa ostalom omladinom, ovom koja se dnevno napaja dozom nacionalizma?

271

Vlatko Doleček: Ako ćete pravo, to je rezultat situacije u kojoj se nalazimo. Ali, smatram da takva situacija neće dugo trajati. Stvari će se brže razvijati naprijed onog trenutka kada BiH postane članica EU. Zalažem se da ova zemlja pod malo popustljivijim kriterijumima postane dio Evropske unije.

RSE: Kakve su šanse da Bosna i Hercegovina ne bude jedina ili jedna od malobrojnih država sa etnički čistim područjima?

Vlatko Doleček: Nikakve – sa sadašnjim politikama i političarima. Oni će na svakim sljedećim izborima pobijediti jer će uvijek govoriti da je njihova nacija ugrožena, pa ako ne glasate za njih, bit ćete i vi ugroženi. Ali, kada se bude postavilo na dnevni red, a došlo je vrijeme da se to postavi, od čega čovjek da živi – sigurno ne od obećanja. Mislim da je jedan od prvih pokazatelja i ovo što se nedavno desilo, druga je stvar na šta se to kasnije svelo, ali i to je bilo u početku nezadovoljstvo. Kako ćete naći neko logično objašnjenje čovjeku koji je zaposlen već 20 mjeseci i ne prima platu i reći mu da je sistem dobar? O čemu političari pričaju? O kakvoj zaštiti vitalnog nacionalnog interesa? Kada bude progovorio stomak, a ne nešto drugo, onda će biti druga situacija.

RSE: Smatrate li da se u današnje vrijeme vrlo malo konsultuju bh. akademici, čak i kada treba odlučivati o važnim pitanjima. Da li se Akademija pridružila grupi sedam institucija kulture od značaja za državu, a ista država ne uviđa njihov značaj?

Vlatko Doleček: U zemlji u kojoj je na čelu države ministar u čijem je resoru nauka – a ministar je policajac po struci – šta da Vam dalje govorim? To ministarstvo zove se Ministarstvo civilnih poslova, pa je tako i nauka u civilnim poslovima. Nemam ništa protiv policije, ali ne može policajac voditi neku kreativnu naučnu politiku. Zamislite samo da je u Engleskoj neki policajac ministar za nauku i obrazovanje. To je što se tiče ministarskog Vijeća. Sljedeći nivo je Federacija BiH. Pogledajte ko je ministar u Federaciji zadužen za obrazovanje i nauku ili zadužen za kulturu. Oba ministra su portparoli svojih partija, a znate ko je po definiciji portparol – samo onaj koji tumači tuđe misli. Ne može to biti ministar. Ne može biti ministar obrazovanja osoba koja nikada nije ušla u učionicu ili ministar kulture osoba nema ništa sa kulturom ili ne ide na neke kulturne sadržaje.

272

RSE: Mislite li da je došlo do jedne potpune devalvacije društvenih vrijednosti?

Vlatko Doleček: Tu su pobrkani neki kriterijumi. Nije zanimanje biti Hrvat, Bošnjak ili Srbin – kod nas, izgleda, jeste. Ovo je vrijeme kompetencija u čitavom svijetu. Ako vi niste kompetentan, ne možete voditi taj sektor. Opet se vraćam na ono što sam maločas rekao – kako može jedan profesionalni policajac na nivou države voditi nauku?

RSE: Gospodine Doleček, koliko država ulaže u oblast kojoj ste cijeli život posvećeni?

Vlatko Doleček: Ja sam prije rata bio na čelu jednog projekta u koji je bilo uključeno 28 institucija i preko hiljadu istraživača, dakle nisu svi bili doktori nauka i magistri, već je bilo i istraživača. Mi smo tada za taj projekat dobili preko deset miliona dolara. Za ta sredstva je kupljena oprema i na fakultetima i na institutima. Danas se neki ministar hvali kako pomaže neke studente u kantonu koji studiraju postdiplomski studij ili rade doktorat, a ono što ti isti studenti dobiju za taj svoj studij i za izradu tog doktorata je dovoljno da ga ukoriči. Minimalna sredstava se izdvajaju za nauku. Dok god se iz bruto društvenog proizvoda ne budu izdvajala mnogo veća sredstva – neće biti nauke ili istraživanja, a onda to znači da bosanskohercegovačka privreda neće biti konkurentna.

RSE: Da li je sada konkurentna?

Vlatko Doleček: Možda ima nekih svijetlih primjera, ali taj procenat je jako mali.

RSE: Proizilazi li to iz razloga što Bosna i Hercegovina ne može da nađe dovoljno sredstava kako bi odškolovala profesionalce koji bi sutra bili validni radnici ne samo na bh. nego i na inostranom tržištu?

Vlatko Doleček: Itekako je potrebno imati sredstva za školovanje kadra. Treba imati i sredstva za nabavku opreme. Da biste bili konkurentniji na svjetskom tržištu, morate raditi brže i bolje od svog konkurenta. Pogledajte koliko zemlje, koje su u tehnološkom smislu vodeće, ulažu

273

u ovu oblast. Iz bruto društvenog proizvoda ima zemalja koje ulažu 1,7 posto, a u Bosni i Hercegovini – bez obzira što je mali taj bruto društveni proizvod – nek neko izračuna da li je to 0,01 posto. Ne vidim rješenja ako se ne bude išlo na to da se za istraživanje i razvoj izdvaja više. Međutim, dobar dio odgovornosti je i na medijima. Šta je to interesantno za bh. medije? Koliko se u medijima govori o nauci, o doprinosu nauke zdravlju ljudi, o zaštiti sredine, o obnovljivim izvorima energije i slično?

RSE: Trebaju li i Bosanci i Hercegovci snositi odgovornost za ovakvo stanje u državi?

Vlatko Doleček: Smatram i da bi mediji trebalo da se okrenu tome, odnosno da se nekako – ako smijem tako reći – probudi to stanovništvo kako bi uvidjelo da više ta priča, o kojoj slušamo već 20 godina, ne daje rezultate. Treba nešto uraditi na planu onoga što će ljudima poboljšati standard u cjelini i da tome treba dati prednost. U medijima bi trebalo više afirmisati one pojedince i inicijative koje su doprinijele zapošljavanju. Naravno, opet se nalazimo pred izborima. Ljudi trebaju razmisliti za koga će glasati. Ja sugerišem da se ne ide samo na to da se glasa za onoga ko nacionalno pripada tebi, nego za onoga ko ti daje neku garanciju da će biti bolji život. Samo od toga se može živjeti, a od ostalih priča – nisam siguran.

(Objavljeno na Radiju Slobodna Evropa, 25. 4. 2014.)

Za vrijeme davanja intervjua radiju Slobodna Europa.

274

Aktualna politika više uvažava podobnost od sposobnosti i znanja

Tome poprilično doprinose i neki nazoviintelektualciPiše: Andrijana Copf

Akademik Vlatko Doleček iz Sarajeva nedavno je objavio knjigu“Od đaka pješaka do akademika”, a knjiga je objavljena u nakladi

„Obrazovanje gradi BiH.“

Rođen je Zvorniku 1939. Njegova autobiografija “Od đaka pješaka do akademika” ne sadrži samo podatke o njegovu radu nego svjedoči i o društvenim promjenama. Na 482 stranice autor je ispričao priču kako je do svog zvanja akademika išao korak po korak. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu (1963.), magistrirao na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu (1968.) i doktorirao na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu (1979.). Radio je u profesorskom zvanju od 1968. na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu do 2009. Držao je nastavu na svim

275

tehničkim fakultetima u BiH predajući više kolegija iz Mehanike krutog i deformabilnog tijela na dodiplomskom, postdiplomskom i doktorskom studiju. Objavio je 244 znanstvena rada, 15 stručnih studija, 17 knjiga i monografija. Za dopisnog člana ANUBiH-a izabran je 2008., a za redovitog 2012. godine. Tajnik je Tehničkog odjela i član Predsjedništva ANUBiH-a. U razgovoru za Dnevni list govori o ovoj knjizi, o ulozi intelektualca danas u BiH, o znanju i obrazovanju.

Od đaka pješaka do akademika – dug je bio put. No, ipak – tko ili što je presudno utjecalo na to da sve svoje snage uložite u obrazovanje?

Na to su presudno utjecali moji roditelji, moj otac Franjo i moja majka Jozefina.

Je li taj put bio trnovit, ispunjen trudom i tvrdoglavošću? Što Vam je davalo snagu da ustrajete?

Jako mi je pomoglo rano prihvaćeno saznanje da se u životu može uspjeti samo upornim radom i odricanjem.

Je li bilo kolebanja, razočaranja…?

Da, bilo je i jednog i drugog, a nešto sam o razočaranjima pisao i u svojoj knjizi.

Svoje znanje niste zadržavali za sebe – kao sveučilišni profesor brojne ste generacije podučavali. U zemlji u kojoj danas u znanje malo tko vjeruje – više u političku podobnost, a ne u stručnost, kako ne izgubiti vjeru da su znanje i obrazovanje ono što donosi bolju budućnost?

Samo je znanje, gledano u dužem razdoblju, cjelokupnom čovječanstvu donijelo boljitak i to će, u to sam duboko uvjeren, i našoj sredini osigurati bolju budućnost, jer je sve ostalo kratkog vijeka i prolazno.

U zemlji u kojoj se malo čita, a i malo polaže u knjige, Vi ste ipak objavili knjigu. Čega je ta knjiga sve svjedok?

276

Knjiga je najprije svjedočanstvo o mom životnom putu. Slobodan sam reći da ona može biti i dobar primjer mlađima da se upornost, i pored svih nedaća, na kraju završava općim društvenim i stručnim priznanjem i osobnim zadovoljstvom.

Otkud prezime Doleček i kako je Vlatko Doleček rođen u Zvorniku ustvari (p)ostao Sarajlija?

Prezime Doleček je češkog podrijetla, a moji po ocu došli su u Bosnu krajem 19. stoljeća na poziv austrougarskih vlasti, o čemu sam također pisao u svojoj knjizi.

Na bogatom životnom i profesionalnom putu upoznali ste mnoge ličnosti. Tko je u Vama ostavio najveći pečat?

Imao sam sreću da sam u svom životu upoznao mnoge dobre ljude, koji su na mene ostavili posebne dojmove. Tu su, u prvom redu, moji učitelji i profesori u cjelokupnom mom obrazovanju, i njima dugujem veliku zahvalnost. Kao intelektualci posebno su na mene utjecali akademici Ivan Supek, fizičar i filozof; Bogdan Bogdanović, inženjer i umjetnik, i Radomir Konstatinović, vizionar, književnik i filozof.

Jedan ste od osnivača Kruga 99. Kakva je danas uloga intelektualca u bh. društvu? Imaju li intelektualci snagu i moć ukazati na neke društvene nepravilnosti, a, s druge strane, koliko se ‘prodaju’ za neke sitne interese?

Današnja uloga intelektualaca je, kao što je općepoznato, jako slaba. To je posljedica općeg odnosa prema inteligenciji u našem društvu, u kojem je potpuno degradirana skala vrijednosti. Tome posljednjih nekoliko desetljeća naročito doprinosi aktualna politika, koja više uvažava podobnost od sposobnosti i znanja. Međutim, istine radi, treba dodati da tome poprilično doprinose i neki nazoviintelektualci, koji počesto vrlo nekritički podržavaju političare, pa i onda kada su i sami svjesni da to za što se oni zalažu ne daje neki opći boljitak, nego služi samo za njihovu osobnu materijalnu i političku promociju. Inteligencija bi trebala biti, da se tako izrazim, armatura u povezivanju pojedinih segmenata društva koji bi mogli generirati opće dobro za sve građane.

277

Koliko se intelektualac, slobodnomisleći, kod nas uopće cijeni i čuje?

Pa, o tome sam već nešto rekao. Po mojoj procjeni, mišljenje slobodoumnih i mislećih intelektualaca se uopće ne prihvaća i ne cijeni.

Kad se osvrnete unatrag, što mislite – koje je razdoblje, koje su godine, bilo najplodonosnije za BiH?

Mislim da je to bilo tada kada su se u Bosni i Hercegovini gradile tvornice u kojima je posao nalazilo mnogo radnika. Bilo je to najuspješnije razdoblje.

A Vama, u privatnom i profesionalnom životu – kojih se godina s ponosom sjećate?

Najradije se sjećam godina kada sam bio profesor u punoj snazi i kada sam rukovodio velikim istraživačkim projektima, kakav je bio, primjera radi, projekt “Produktika” – široka primjena i diseminacija sustava produktike u različitim oblastima. To je bio jedan izvanredan makroprojekt, u koji je bilo uključeno i 28 znanstvenoistraživačkih instituta i poduzeća iz BiH, ali i iz ostalih tadašnjih jugoslavenskih republika. Po mojim informacijama, to je bio najveći projekt u povijesti Republike Bosne i Hercegovine. U svojoj autobiografiji detaljnije sam pisao o ovom projektu, koji mi je trajno ostao u uspomeni. Duboko sam uvjeren da su njegovi sadržaji u tehnološkom smislu i danas jako aktualni.

Sarajevo nekad i danas – kakva mu je slika, život u njemu?

Jako je teško uspoređivati Sarajevo nekad i danas. Rat je i u Sarajevu ostavio značajne posljedice, a i struktura stanovništva se značajno promijenila. Mnogi sarajevski intelektualci rasuli su se po čitavom svijetu. Mnogi od njih su se afirmirali u novim sredinama, neki su postali i članovi tamošnjih akademija znanosti i umjetnosti ili su postali uspješni gospodarstvenici. Zato sam zagovornik da i naša Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine uspostavi tješnje veze s ovom našom populacijom, što je danas, u vrijeme suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, vrlo moguće.

278

Vi ste akademik. Danas u ovoj zemlji postoji nekoliko akademija znanosti i umjetnosti. Je li bh. društvo raslojeno i rastrgano u svim svojim segmentima?

Vi ste potpuno u pravu: naše društvo je raslojeno i rastrgano po svim segmentima. Točno je da danas u BiH postoji više akademija i ja prema tome nemam nikakve zamjerke, ako svaka ta akademija može osigurati kritičnu masu svjetski priznatih znanstvenika i umjetnika. Međutim, u zemlji s oko četiri milijuna stanovnika i u situaciji kada se za znanost izdvajaju mala sredstva, to je jako teško postići.

Zašto 20 godina od rata još uvijek kao da tapkamo u mraku – ne suočavamo se s prošlošću, ne govorimo o svojoj odgovornosti i pogreškama, ne planiramo i ne gradimo budućnost?

O prošlosti treba samo znanstveno procjenjivati, samo na osnovi relevantnih argumenata, koji se mogu provjeriti iz više izvora, a ne na osnovi emocija, što se sada često čini. Ono što meni najviše nedostaje to je nepostojanje realne vizije naše budućnosti. A te budućnosti, po mom mišljenju, nema bez naše integracije u svjetske tijekove i bez našeg bržeg približavanja eurointegracijama. Kako sada stoje stvari, čini mi se da u tom pogledu najviše zaostajemo i da se nalazimo među posljednjima i u našem bližem okruženju. Sa sadašnjim političkim vrhom to će biti jako teško, da ne kažem nemoguće, postići.

Kakva nam je, nama i državi, perspektiva? Možemo li zajedno, svi naši narodi, složno graditi bolju, svjetliju budućnost?

Ja mislim da je, s malo više pameti i smisla za uvažavanje različitih interesa, kakvi postoje i kod nas, uz uvažavanje znanosti i prihvaćanje korektnih kompromisa, i kod nas moguće izgraditi bolju budućnost za sve naše građane. U građenju te bolje budućnosti treba angažirati sve umne potencijale naših ljudi, naravno i onih koji se trenutačno nalaze u inozemstvu, naše intelektualne dijaspore, da se tako izrazim.

(Objavljeno u “Dnevnom listu” Mostar, 7. 12. 2014)

279

Portret savremenikaIntervju s akademikom prof. dr. Vlatkom Dolečekom

Mufid Memija (u nastavku M. M.): Profesor Doleček je, zapravo, po svom opredjeljenju fundamentalis-ta, ne naravno islamski, kršćanski ili judeistički, već fundamentalista bosanske provenijencije. Gospo-dine Doleček, šta zapravo znači ta Vaša orijentacija?

Da, dobro ste rekli. Ja jesam bosanski fundamentalista. Jednom prilikom me jedna novinarka “Duge” pitala: “Kako to da Vi kažete za sebe da ste Bosanac, a tako se prezivate?”, a ja sam njoj onda odgovorio: “Da sam ja Jevrej, a nisam, ja bih se opredijelio prema majci.” Moja majka je Bosanka rođena u Kreševu, a Kreševo je centar Bosne i Hercegovine. Ja se stvarno osjećam kao Bosanac, a njoj sam rekao: “Bio bih, da sam Jevrej, bosanski fundamentalist”.

M. M.: Zapravo: Doleček, odakle je to prezime?

I mene je malo zanimalo odakle je to prezime, odnosno odakle su moji došli. Ja sam se malo bavio time i ustanovio sam da prezime Doleček trenutno najviše ljudi ima, iznenadit ćete se, u Kaliforniji.Ali moji nisu došli iz Kalifornije, znam pozitivno da prezime Doleček potiče iz centralno-istočne Češke. Još u srednjem vijeku, to sam utvrdio, godine 1615. ti moji preci prezimenom Doleček bili su neka vlastela

280

nižeg ranga i pobunili su se protiv Habsburga. U to vrijeme Habsburzi su ih pobijedili, a onda su ih raselili. Jedni su otišli na istok u Ukrajinu, a drugi su otišli u SAD, nešto ih je ostalo i u Čehoslovačkoj. Dakle, na pitanje odakle su moji, odgovor je da moji nisu direktni potomci iz Čehoslovačke, nego su u Bosnu došli 1883. godine iz ukrajinskog mjesta Žitomil.

Biografija prof. dr. Vlatka Dolečeka

Prof. dr. Vlatko Doleček rođen je 1939. godine u Zvorniku, gdje se tada službom zatekao njegov otac, financ po struci. Vlatko je odrastao naporedo s trojicom braće i dvjema sestrama. Nakon završetka gimnazije u Doboju, mladi Doleček je upisao Mašinstvo na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Sticajem okolnosti diplomirao je u Beogradu 1963. godine na odsjeku Vojno mašinstvo. Bio je među najbolje rangiranim inžinjerima mašinstva koji su školovani u Bosni i Hercegovini. Mada stipendista fabrike Trudbenik iz Doboja, Doleček nije upućen u privredu, već je kao izrazito perspektivan mladi stručnjak zadržan na ovdašnjem Mašinskom fakultetu kao asistent. Tu je na Katedri za mehaniku proveo pet godina u zvanju pomoćnog nastavnika za predmete Statika, Kinematika, Dinamika i Teorija oscilacija. Neko vrijeme bio je i asistent na predmetu Mehanika fluida. Nakon pet godina svakodnevnog rada sa studentima u ljeto 1968. godine stekao je magistraturu tehničkih nauka na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorirao je na matičnom fakultetu 1979. godine odbranivši doktorsku disertaciju pod naslovom: “Prigušene vibracije diskretnih torzionih sistema sa homogenim jezgrom i proizvoljnim brojem dodatnih masa s obje strane jezgra”. U dugoj akademskoj karijeri aktivno je učestvovao u obrazovanju 40 generacija mašinskih inžinjera kojih je u tom golemom rasponu vremena bilo više od 16.500. Mentorirao je nekoliko stotina diplomskih radova, 23 magistarske teze i 15 doktorskih disertacija.Vrijedna je spomena i činjenica da je prof. Doleček bio prvi dekan Mašinskog fakulteta kojeg je svojedobno bio i student. Sam ili sa saradnicima objavio je 17 knjiga te oko 300 naučnih i stručnih radova.Naporedo s pedagoško-naučnim angažmanom na Univerzitetima u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Bihaću i na Višoj vojno-

281

tehničkoj akademiji u Rajlovcu, prof. dr. Vlatko Doleček obnašao je niz značajnih društveno-političkih i stručno-znanstvenih funkcija. Bio je delegat u Republičkom parlamentu, a potom i u Saveznoj skupštini bivše Jugoslavije, predsjednik Saveza aerokosmonautičkih i raketnih društava Jugoslavije, Društva za robotiku BiH, Društva mašinskih inženjera, Prosvjetno-pedagoškog savjeta RBiH, Raketnog društva te Društva za aplikativnu i primijenjenu mehaniku BiH.Prof. Doleček redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, član njenog Predsjedništva i sekretar Odjeljenja tehničkih nauka. Sve vrijeme rata proveo je u Sarajevu. S grupom istomišljenika osnovao je nevladinu organizaciju Krug 99 ne posustajući ni jednog trenutka u intelektualnom otporu agresoru. Akademik Doleček u braku s Gordanom Jovanović Doleček, inače članom Meksičke akademije nauka, ima kćerku Laru, koja je, dobivši lani prestižnu američku nagradu za originalni znanstveno-istraživački rad, nagovijestila da će moguće svojim akademskim ostvarenjima prevazići oba roditelja.M. M.: Evo, kada bi ova emisija trajala četiri i po minute, onda bi u te četiri i po minute stale ove osnovne biografske činjenice o Vama. Međutim, naravno, mi imamo puno više prostora pa ćemo sada to malo obrazlagati. Recite mi koje su Vaše prve primarne uspomene na rodni kraj i djetinjstvo!Prvo da Vam kažem, ja sam rođen 1939. godine u Zvorniku. Rođen sam kao četvrto muško dijete svojih roditelja i moram Vam reći da su moji roditelji imali tu sreću da su za nepune dvije godine dobili četiri sina.M. M.: Kako to?Prije mene su bili blizanci i ja sam blizanac, i ja sam taj četvrti. Roditelji su, pored muške djece, imali još dvije kćerke. One su se rađale same, a muška djeca su se rađala u paru, blizanci.M. M.: Jesu li Vam braća živa?– Ne, nisu mi braća živa.M. M.: Sestre?Sestra je jedna živa, a braća nisu živa. Moj otac je prije rata za vrijeme stare Jugoslavije bio finans – državni službenik. Taj finans nije mogao biti više od tri godine u jednom mjestu pa su se tako i djeca rađala po različitim mjestima. Moja najstarija sestra rođena je u Žepču, moja dva

282

prethodna brata, starija od mene, rođena su u Brčkom. Ja i moj brat blizanac smo rođeni u Zvorniku, a moja najmlađa sestra u Gračanici. To je zbog toga što je otac imao takvo zanimanje da je morao da mijenja mjesta. Međutim, u toku Drugog svjetskog rata familija moje bake po ocu je stradala. Moja baka je imala 2 sina i 5 kćeri. Najmlađa kćer, koja se zvala Zdenka, nastradala je u Jasenovcu. Interesantno je reći da je ona nastradala zato što su kod nje našli pismo njenog momka koji se tada nalazio u partizanima. To je bio dovoljan razlog da je zatvore u zatvor, a poslije toga da ode i u Jasenovac gdje je stradala. Njen mlađi brat, koji je bio u domobranima, pokušao je da je izbavi iz Jasenovačkog logora. Međutim, nije uspio, i on je nastradao. Tako je poslije rata moja baka, koja se zvala Ana, ostala sama i zato se moj otac poslije rata vratio kod moje bake. Ja sam praktično djetinjstvo, osnovnu školu završio u mjestu u kojem je živjela moja baka.M. M.: A to je?U Foči. To je mjesto između Doboja i Dervente. Poslije toga sam upisao gimnaziju u Doboju. Gimnaziju sam završio u Doboju kao đak pješak. Poslije završene gimnazije 1958. godine otišao sam na radnu akciju, tada je to bila radna akcija u Domaslovcu između Zagreba i Samobora.M. M.: Tamo ste, koliko ja vidim iz Vaše biografije, imali jedan vrlo značajan susret s nekim momkom koji će poslije igrati veliku ulogu u društvenom životu Jugoslavije.Tačno. U tom naselju bilo je nekoliko brigada srednjoškolskih, nekoliko studentskih. Jedna srednjoškolska brigada koja je došla iz Vrhnike imala je jednog komadanta. M. M.: Iz Vrhnike u Sloveniji? Da, u Sloveniji. Imala je komandanta koji je bio ljepuškast, mlad čovjek koji se zvao Milan Kučan. To će biti onaj Milan Kučan koji će postati prvi predsjednik slobodne Republike Slovenije.M. M.: Po povratku s radne akcije iz Samobora upisali ste fakultet u Sarajevu. Međutim, ubrzo ste prešli u Beograd jer ovdje nije bilo odsjeka Vojno mašinstvo, što ste Vi preferirali u svom obrazovanju!Na tom univerzitetu u Beogradu postojao je jedan odsjek, tzv. Vojno mašinstvo, na kojem su između ostalog bila i tri predmeta iz više matematike. Pošto je moja osnovna želja bila da studiram matematiku i fiziku, ja sam se upisao na taj odsjek gdje smo imali tri dodatna predmeta

283

iz matematike i tako sam se našao na Vojnom mašinstvu u Beogradu.M. M.: Završivši Mašinstvo, vi ste vrlo zanimljiv cijeli radni vijek, punih 40 godina, proveli kod jednog poslodavca – na Mašinskom fakultetu, prešavši put od asistenta do redovnog profesora i dekana.Interesantno, u mojoj radnoj knjižici piše da sam se zaposlio 1. maja 1963. godine.M. M.: Prvi maj je bio praznik!?Prvi maj je bio praznik i upravo zato napominjem kao kuriozum da u mojoj radnoj knjižici piše to. Ostao sam na Mašinskom fakultetu sve vrijeme i kada sam pošao u penziju, onda sam konstatovao da sam na Mašinskom fakultetu proveo, kako to u rješenju piše, 45 godina, 5 mjeseci i 0 dana.M. M.: Profesore Doleček, Vaš je život vrlo produktivan i nadasve ispunjen radom u svim svojim fazama. Ja bih želio da se sada fokusiramo na nešto što nam može više kazati o našoj društvenoj historiji. Vi ste u prethodnom sistemu u okviru UNIS instituta rukovodili projektom Produktika koji se u stvari bavio čime?Taj projekat Produktika je imao tematske oblasti. Između ostalog, u tom projektu je bila i robotika i fabrike budućnosti. Ona je okupljala veliki broj istraživača. Bilo je na tom Projektu angažovano 28 institucija, fakulteta i instituta. M. M.: Da li samo iz Bosne?Nisu bili samo iz Bosne, ali većim dijelom su bili iz Bosne i Hercegovine. Dakle, 28 institucija, od kojih je bilo nekoliko fakulteta i nekoliko instituta. Radeći na tom projektu ja sam se nešto detaljnije upoznao s robotikom. Zato što sam ja profesor mehanike, a robotika je u cjelini gledano jedan mehatronički sistem. Kada kažemo mehatronički, to je mehanika plus elektronika i onda sam našao interes da se počnem baviti tom sferom. Imao sam namjeru da ponudim našoj praksi nešto što bi se moglo primijeniti, pomoću čega bi se mogli postići bolji rezultati u industriji. Danas u automobilskoj industriji u svijetu ne možete zamisliti fabriku bez robota. A roboti su danas zastupljeni ne samo u industriji nego i u drugim djelatnostima pa je tako poznat jedan robot koji se zove Da Vinci i koji vrši operaciju na otvorenom srcu ili jedan drugi robot koji se zove Curiosity – to je robot koji je prošle godine poslat na Mars i koji nama šalje podatke i slike s Marsa.

284

M. M.: Mi smo danas, u decembru 2013. godine, tačno tamo gdje ste Vi stali 2. aprila 1992. godine kada ste prezentirali svoje radove Instituta iz oblasti robotike. Kako to da danas na industrijskom planu nismo ništa uradili. Dapače, mi smo degradirali mnogo u tom smislu i u BiH više gotovo da i nema neke autentične industrijske proizvodnje.Pa Vi ste u pravu, ali treba imati u vidu da smo imali rat. Da je u ratu mnogo toga stradalo, da su mnogi sistemi koji su postojali prije rata, kao što je Energoinvest, UNIS i neki drugi koji su u tehnološkom smislu bili na evropskom nivou, uništeni. Danas nema tamo neke fabrike.M. M.: Ali uništeni su programatski.Jesu, namjerno su uništeni, ali postoje neki dijelovi koji su se sada, u posljednje vrijeme pojavili i mislim da te nove koji su se pojavili i koji predstavljaju pravi pozitivan primjer treba isticati. Ja sam ne tako davno, prošle godine, obišao desetak bivših preduzeća. Iznenadio sam se kad sam vidio koliko su neka razrušena, ali su me neki i pozitivno iznenadili. Pa tako recimo ovom prilikom da samo pomenem jednu fabriku u Goraždu, koja je sa svojim kadrom uspjela da se uključi u međunarodnu podjelu. Tamo sam vidio dvije prostorije, velike radionice, pa sam pitao: “Pa što će vama za jedno preduzeće dvije radionice?”, a oni su mi rekli: “Pa znate, mi u ove dvije radionice radimo alat samo 5% za BiH, a ono 95% alata je za inostranstvo.”M. M.: Kako to, recimo, da Vi kao zaista stručnjak za organizaciju proizvodnje, za proizvodnju samu, kako Vi procjenjujete to da je moguće nešto uraditi, ali da se vrlo malo ljudi – naime, samo izuzeci su pravila uspješnih – da su pravila neuspjeh?Ja mislim da mi nemamo strategije razvoja. Pogledajte, jeste da smo mi država koja je izašla iz rata, ali prošlo je dosta vremena od toga. Mi prave strategije razvoja nemamo. Naši ljudi koji bi trebali o tome da vode računa, da naprave strategiju, da se to podstiče... Danas se samo podstiče nešto što...M. M.: Izvinite, prof. Matić, Vaš kolega s Akademije nauka, baš je u ovoj emisiji govorio da je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine napravila strategiju tehnološkog razvoja, šta je s tim?I ja sam učestvovao u tome. Međutim, mi smo to napravili, ali niko o tome ne vodi više računa. Nijedna vlada, ni kantonalna ni federalna, a ni ona državna, nije uzela to za nešto što joj je orijentacija. Pogledajte

285

šta naše vlade rade, u razvijenim zemljama vlada vodi računa o tome kakav je industrijski razvoj.M. M.: A šta vi radite kao Akademija?Mi smo napisali te knjige, mi smo osnovali Društvo za robotiku BiH – i to je bosanskohercegovačko društvo, to nije društvo entiteta – da podstaknemo prvo da u obrazovanju to bude prisutno i drugo da podstaknemo istraživače koji se trenutno nalaze u preduzećima ili na fakultetima da rade na tom planu.M. M.: Kakve imate rezultate?Mogu reći da je rezultat u tome da sadržaji toga uđu u stručne škole i na fakultete. Tu smo postigli određene rezultate. Postigli smo i određene rezultate da se naprave potrebne laboratorije na tehničkim fakultetima, ali što se tiče dalje od ovoga, tu nema nekih rezultata. Sada smo u situaciji da ozbiljno upozoravamo ljude koji se nalaze na odgovornim funkcijama da počnu o tome voditi računa. Međutim, to se ne dešava. Pogledajte bilo koju vladu, kantonalnu, federalnu ili ovu državnu, kada je ona uzela te programe i šta je uradila? Koji su to podsticaji? Dešava se samo da se otvaraju neke trgovine i neki ugostiteljski objekti. Ja nisam protiv toga, može i to. Ali nije to ono pravo.M. M.: Ne može to biti kičma privrede!? Ali taj neoliberalni kapitalizam koji nadire vrlo agresivno kod širenja demokratije, ljudskih sloboda itd. u stvari je zapravo pljačkaški sistem!?Dabome, Vi ste potpuno u pravu. Čovjek treba da živi od svoga rada, a ne od nečeg drugog, od rezultata svoga rada. Žalosno je da mi danas nemamo veći broj proizvodnih organizacija. Ja mislim da još uvijek postoji memorija ljudi, postoje još uvijek majstori koji znaju raditi i inženjeri. S boljom organizacijom, s podsticajem, to bi se dalo organizirati i napraviti bolji ambijent.M. M.: Profesore Doleček, Vi ste cijeli svoj život i najveći dio svoga radnog vijeka proveli u socijalizmu, u prethodnom sistemu, ali sada ste u najzrelijoj fazi svoga života kadar da procijenite ovo novo društveno uređenje! Kako Vi gledate na svoje iskustvo iz Jugoslavije i ovo danas?Hvala Vama na tom pitanju što ste mi postavili. Tačno je da sam ja veći dio radnog vijeka proveo u socijalizmu, ali tačno je i to da je ta Jugoslavija, pa u njoj i BiH, bila zemlja koja je bila na mnogo višem razvoju nego što je to danas. Mi smo se tada mogli porediti s mnogim državama. Za

286

nas su bile nerazvijene i ove okolo nas, i Rumunija i Bugarska i Grčka. Imali smo razvijenu industriju, imali smo punu zaposlenost, imali smo u posljednje vrijeme i velika izdvajanja za istraživanja i razvoj. Ja ću Vam reći da smo se mi bili približili razvijenim zemljama što se tiče toga istraživanja i razvoja. Poredeći to s današnjim vremenom vidimo da prvo nemamo zaposlenosti, zaposlenost je jako mala. Nemamo proizvodnje, ili je ta proizvodnja jako mala. Jedino čime se možemo pohvaliti, to je turizam. On je razvijen u nekom smislu, a sve ostalo se svodi na neku trgovinu. Dugoročno gledano, takva ekonomska politika ne daje rezultate. Ne može se na dugi štap živjeti samo od toga. Mislim da mi imamo kvalitetnu radnu snagu, da imamo jako pametne ljude, da imamo resurse i da nama fali samo dobra organizacija. Na žalost, te organizacije nema.M. M.: Nedostaju nam naravno investitori, jer to se ne može ni iz čega pokrenuti!?Sada se mnogo priča o tome investiranju izvana. Bez kapitala ne možete pokrenuti, ali kapital će doći samo tamo gdje je sigurno da se oplodi. Da li smo mi zemlja u kojoj se može oploditi kapital? Znači, taj stranac, koji je uložio kapital, mora imati neku sigurnost.M. M.: Taj nam zapad zapravo kaže da nije moguće ovdje sada zasnovati neki pokret ekonomskog preporoda BiH zbog toga što je ovdje ogromna korupcija. Tu korupciju nam je uveo ko drugi nego zapad, zapadne zemlje!?Za vrijeme rata, moram Vam to reći, razgovarao sam s dosta stranaca koji dođu u BiH, pa tako dođu i u Krug 99, pa smo tako i razgovarali. Oni su vrlo često spominjali korupciju. Meni je to u početku bilo malo sumnjivo, malo čudno. A poslije, kada vidim sada situaciju, stvarno je korupcija kod nas uzela velikog maha. S takvom situacijom se ne može računati.M. M.: Je li korupcija autohtona pojava ili je uvezena ili je kombinacija tih dvaju faktora?Znate, ja mislim, bez obzira na to što vi mislite da je uvezena, plodno je tlo ovdje. Znate, imat ćete dobar rod ako sjeme posadite u plodno tlo. Pa tako i ta korupcija – ako je i došla izvana, ovdje je postalo plodno tlo da se ona razvija.M. M.: Zapravo želim da Vam postavim onda direktno pitanje? Vi

287

znate da je BiH, kako se to kaže u jeziku obavještajne literature, da je ona izbušena sa svih strana raznoraznim službama itd. Dakle, te obavještajne službe stranih zemalja imaju egzaktan uvid u naše društveno stanje. Oni znaju ko krade. Ovdje nema političara koji na legalan način može opravdati porijeklo svoje imovine. Kako onda ti političari danas funkcioniraju? Zašto se to stanje tolerira?Pogledajte situaciju u Hrvatskoj, u Hrvatskoj je bila takva situacija dok Hrvatska nije došla do blizu EU. Do razgovora s EU tamo se nije moglo riješiti pitanje korupcije. A onda su postavili uvjet “razriješite to”. Pa je u Hrvatskoj čovjek koji je bio predsjednik dospio u zatvor. Da je u momentu kada je podnio ostavku na mjesto predsjednika Vlade konkurisao javno za predsjednika države, ja vjerujem da bi on u tom momentu bio predsjednik države. Evo, nedavno čovjek koji je bio na nivou komore, sad se najednom ispostavilo da je nešto slično i s njim. I ovdje će biti situacija ovakva, po mom skromnom mišljenju, sve dotle dok BiH ne dođe pred vrata EU. A tada će se vidjeti da ovdje ima mnogo Sanaderića.M. M.: Da li Sanaderića ili..?Ne znam ja sada pošto je on prvi.M. M.: Sanadera istog kalibra!Istog kalibra. Licemjerno je pričati o tome kako se ja zalažem za svoj narod, a najvažnija mi je stvar moj džep.M. M.: To je postala mantra koju primjenjuju svi političari, a naročito političari sva tri konstitutivna naroda!Ne samo političari ova tri naroda nego i političari iz drugih stranaka, predstavnici nekih drugih političkih opcija. Oni samo gledaju svoj lični interes. Znate, taj čovjek koji svakodnevno gleda samo svoj interes, taj ne može da uradi ništa za svoju sredinu, nešto korisno.M. M.: Da li je taj egoizam postao dominantna orijentacija savremene politike ili uopće društvenog rada u BiH!? Da li taj egoizam danas ima svoju antitezu ili se sve podalo tome?Izgleda da ima jako malo antiteze. Mi čovjeka proglašavamo uspješnim na osnovu toga kakvu je zgradu napravio, a ne pitamo se na osnovu čega je napravio. I nije to samo karakteristika BiH. Primijetit ćete da je to karakteristika tzv. zemalja u tranziciji. Znači, mi nismo pravna

288

država. Da smo pravna država, ne bi se moglo tako lako obogatiti u pravom smislu jer bi morao postojati neki način da se to provjeri.M. M. Gospodine Doleček, ja mislim da je ovo stanje danas na izvjestan način ustanovljeno u dosluhu s dominantnim pravcima ekonomske misije. Naime, trebalo je u bivšoj Jugoslaviji da se stvori jedan kapitalistički sloj ljudi koji raspolažu ogromnim kapitalom i da se stvori sloj potpunih zavisnika od toga kapitala da bi se moglo ići naprijed. Ali očigledno da je kod nas ovdje ideja socijalne solidarnosti puno snažnija nego ovaj egoizam koji jest. I zato, po mom sudu, postoji neki nesklad između realiteta i političkih deklaracija koje se ovdje prodaju. Svi obećavaju demokraciju, ljudska prava, napredak, a na kraju krajeva ništa ne sprovode od toga.Davno je jedan susjedni predsjednik rekao da u njegovoj državi treba da postane 200 bogatih.M. M.: Mislite na predsjednika Tuđmana!?– Da mislim na predsjednika Tuđmana. I to je obznanjeno i to se zna. A ja mislim da to tako nešto postoji i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije, to hoću da istaknem. Nije to samo karakteristika BiH, pogledajte i naše okruženje.M. M.: Da, ali to je sugerirano izvana?A to je podržano izvana. Lakše je upravljati kada imate takav sistem. Ali ja gledam s druge, humane strane. Koliko je to civilizacijski ispravno zalagati se za takvo nešto? Pa i kao ekonomista. Koliko je to civilizacijski ispravno da manji procenat ljudi ima kapital i upravlja kapitalom, dok su ovo ostalo sirotinja. Pa tragično je da u 21. stoljeću ljudi idu i žive ovako skromno kao kod nas. Pa ima ljudi koji kažu da 20 mjeseci nisu primili platu. Pa kakav je to način, koje je to društvo?M. M.: Veći dio društva živi de facto od otpadaka razvoja. Odnosno razvoja i nema.Ja nisam siguran da tu malo odgovornosti nemaju i mediji. I kroz medije bi se o tome moralo nešto otvorenije govoriti i nuditi rješenja.M. M.: Kako mediji, kad su mediji privatizirani i u rukama upravo tih tajkuna?Eh, pa eto vidite, tačno je tako. M. M.: Profesore Doleček, predlažem da se ekstrapoliramo u doba rata,

289

u ‘93. godinu kada je u Sarajevu osnovan “Krug 99”, jedna nevladina organizacija koja će, ispostavilo se, odigrati vrlo konstruktivnu i pozitivnu ulogu u čuvanju bosanskohercegovačkog duha i snage otpora ove zemlje.U pravu ste, 1993. godine nalazio sam se u društvu s Ljubomirom Berberovićem, Ferhatom Šetom i Zinaidom Raljevićem. Nama je došao u posjetu prof. Sulejman Grozdanić u pratnji Adila Kulenovića s idejom da se formira jedna nevladina organizacija, po mogućnosti da bude multinacionalna, koja će u svom radu biti garant da se na neki način zadrži BiH u predratnim granicama i da se svijetu prezentira istina o ratu u BiH. Tako je nastao Krug 99. Prvi predsjednik Kruga 99 bio je Sulejman Grozdanić. On je profesor orijentalistike. Poslije njega bio je Đikić, a poslije njega sam ja izabran za predsjednika. Bio sam predsjednik Kluba 99 od jula mjeseca ‘95 do februara 2001. godine.Mi smo u ratu imali nekoliko aktivnosti. Jedna od značajnih aktivnosti je bila potpisivanje Deklaracije o jedinstvenom Sarajevu. Primijetili smo da su u Sarajevo došli mešetari, tako smo ih mi nazivali, koji su htjeli da izvrše podjelu Sarajeva, navodno da bi se time zaustavio rat. Mi smo se tome suprotstavili kao Krug 99 i formiran je jedan odbor koji je napisao Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu i Odbor za praćenje i potpisivanje te Deklaracije. Predsjednik Odbora je bio Salko Selimović, bivši gradonačelnik Sarajeva, a ja sam bio generalni sekretar ispred Kluba 99.M. M.: To je bila jedna od izvanrednih akcija Kluba 99. Ali ne samo da su potpisivali ljudi u Sarajevu nego su potpisivali i ljudi izvan Sarajeva!?Mi smo te ‘94 godine, kada su svakodnevno padale granate po Sarajevu, u toku mjesec dana obezbijedili 180.000 potpisa u Sarajevu, ali time nismo bili zadovoljni. Na neki način smo obezbijedili da Deklaracija izađe vani. Kasnije smo zbog velikog interesa koji je vani izazvala ta Deklaracija produžili vrijeme potpisivanja do polovine ‘95. godine, dok je još uvijek trajao rat, i obezbijedili 1.200.000 potpisa. Ja mislim da je to dokument koji govori o BiH i Sarajevu, koga je potpisao veliki broj ljudi. Ja kao generalni sekretar znam da je taj dokument potpisalo 25 nobelovaca, da je taj dokument potpisan i na Tibetu. Mnogi naši ljudi koji se nalaze vani su potpisali. Samo da vam kažem da je u Belgiji jedan mali radio, jer je ta Deklaracija bila prevedena na 6 jezika,

290

obezbijedio 30.000 potpisa. Ta urednica radija je došla u Sarajevo i predala nam potpise. Mi smo na kraju sve to, sve te potpise, ukoričili u 80 tomova i predali u arhivu Grada Sarajeva.M. M.: Profesore hvala Vam puno što ste nas podsjetili na to herojsko doba Grada Sarajeva, otpora agresiji. Vi ste u funkciji i člana i predsjednika Kluba 99 obišli SAD i dobar dio evropskih zemalja. Na koji ste način širili istinu o zbivanjima u Sarajevu i o agresiji koja se usmjerila protiv BiH?Imali smo mi i naše ljude strance, koji su bili članovi Kluba 99. Kada sam ja bio predsjednik, u mom mandatu je bilo 158 članova Kluba. Velika većina tih članova su ili bili vezani za BiH ili su bili stranci kojima je bio interes da se istina o ratu u BiH prenese svijetu.Dobro ste rekli, bio sam u SAD, posjetio institute. Posjetio sam tada i Institut Kartera. Bili smo gosti u Rimu. Fondacija Alberto Moravia nam je dodijelila jednu nagradu. Mi smo bili tamo, tamo smo održali razgovore. Osim toga, bili smo i u nekim drugim zemljama. Gdje god smo bili prisutni, pričali smo o BiH.Moram Vam spomenuti neke detalje s jedne posjete Beogradu. U Beogradu je postojao beogradski Klub koji je bio protiv politike Miloševića, na čelu s akademikom Radomirom Konstantinovićem. Oni su nas pozvali u Beograd da dođemo i iznesemo istinu o Sarajevu. To je bio konac juna ‘96, dakle, još se nije ni ohladio Dejtonski sporazum. Mi smo tada bili u Beogradu. Da bismo došli u Beograd, morali smo ići preko Mađarske, jer se nije moglo drugačije. Ušli smo u Beograd. Kada smo imali prvi razgovor na temu Sarajevo u jednom bioskopu, u bioskopu nije bilo mjesta. Toliko je bilo ljudi koji su bili željni da čuju istinu o Sarajevu. Usput smo otišli u Vojvodinu u Suboticu. Subotica je grad koji je multietnički. Tamo smo imali jedan lijep razgovor s grupom ljudi građana Subotice. Iz tog razgovora sam zapamtio jedan detalj. S naše strane u razgovoru je učestvovao Sead Fetahagić i još jedna ljekarka iz Tuzle. Pošto je žena koja je vodila razgovor nas predstavila šta radimo, mi smo se dogovorili da ispričamo potpuno istinu o Sarajevu i ništa više. Primijetio sam, dok sam ja govorio, da je jedna žena, jedna crnka koja je sjedila u prvom redu, nervozno lomila ruke. Kada sam ja završio svoju priču o Sarajevu, ona se javila i rekla da je radila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nije rekla ime, ali je rekla da zna bolje situaciju u Sarajevu nego što mi to znamo. Ja sam se onda, reagujući

291

na to, njoj zahvalio. Hvala Vam, rekao sam, velika Vam hvala što ste mi postavili pitanje i što ste rekli da bolje znate situaciju u Sarajevu od mene, zato što da me je neko od Vas pitao da istinu kažem zašto sam ostao u Sarajevum ne bih znao tačno šta da Vam odgovorim. Ali sada Vam hvala, sad znam odgovor na to pitanje. Ostao sam u Sarajevu da mi takvi kao Vi ne pričaju kako je bilo u Sarajevu. Poslije smo išli u Crnu Goru, bilo smo i u Crnoj Gori i to bi zahtijevalo dosta vremena da ispričam gdje smo sve bili.M. M.: U ovom slučaju, gdje god ste bili, vi ste širili istinu o Sarajevu.Moram ispričati još jedan detalj iz posjete Rimu. Gosti smo bili Fondacije Alberto Moravia. U Rimu nas je dočekao i naš član Kluba. U jednom momentu smo bili pozvani u Vijećnicu i da tamo ispričamo kakav je bio rat u Sarajevu. Pred sam ulaz u Vijećnicu Predrag je svakom od nas rekao da ispriča jednu priču, jedan doživljaj iz rata. Imali smo jednu ženu koja je to prevodila. Ja sam ispričao jedan doživljaj, a desilo se ovako.U vrućem julskom danu padale su granate po Sarajevu. Ja i moj kolega Zinaid Raljević smo pošli kada nikoga više nije bilo na ulici. Ja sam mu predložio da iz te zgrade u kojoj smo bili idemo kroz Mali park prekoputa Predsjedništva pa da uđemo u Veliki, računajući da će, u slučaju da padne granata, biti manje gelera. Kad smo prešli iz Malog parka u Veliki, tamo je bio jedan zid na kome je jedan čovjek uvijek nešto prodavao. Tada, tog dana, zida više nije bilo. Prošli smo kroz Veliki park i uključili se u Titovu ulicu. Tamo je bilo jedno drvo, a ispred tog drveta je sjedio jedan čovjek i nešto je navodno prodavao. On je prodavao prezervative. A ovaj moj kolega je imao komentar: “A vidi, nisu ni pojeftinili”. On je poslije toga otišao u svoj stan. Stanovao je blizu Vječne vatre, a ja, pošto stanujem na drugoj strani, poslije trećeg ili četvrtog pokušaja uspio sam da pređem i da dođem u stan. Kad sam došao u stan, onda sam saslušao vijest i ujutro sam pročitao novine. Tada sam saznao da je taj dan poginulo nekoliko potencijalnih kupaca koji nisu mogli da stignu da kupe ono što je taj na zidu prodavao. Kad sam ja to ispričao, većini su pošle suze na oči. I vidio sam te žene koje su bile bogato obučene u toaletama i one su plakale.U vrijeme kada se dešavala tragedija 2. februara ‘96 putovao sam mercedesom iz Beograda u jutarnjim časovima rano za Suboticu. Na tom putu sam doživio jednu komičnu situaciju. Vozač tog mercedesa

292

koji se zvao Dušan mi je u jednom momentu rekao: “Pa ne znam što se mi Srbi i vi Muslimani iz Bosne ne dogovorimo da živimo prijateljski. Ne može se s tim Hrvatima živjeti, oni su, historijski je to dokazano, genocidan narod.” Na to sam ja rekao: “U redu, slažem se, Duško, s tobom, samo pazi da ne sletimo s puta.”M. M.: Vi ste u stvari, koliko znam, i danas predsjednik Robotičkog društva BiH pa zato Vas ja pitam kako to da BiH danas na početku druge decenije 21. stoljeća nema u primjeni nijedan robot, a danas su roboti široko aplicirani u industrijama svih zemalja svijeta.Masovnije primjene robota treba očekivati tek kada se otvore neka veća preduzeća. Ako bi kojim slučajem uspjeli da dobijemo neki strani kapital koji će tu formirati svoje firme, sasvim sigurno te firme neće biti bez robota.M. M.: Da zaključimo ovu priču o robotima jednim citatom Ericha Fromma, američkog psihoanalitičara i sociologa, koji kaže. “Opasnost u prošlosti je bila da ljudi postanu robovi, opasnost budućnosti je da ljudi postanu roboti”. Imate li vi dojam da se mi robotiziramo?Ne, ne, ja ne dijelim to mišljenje. Inače, ja imam jedno svoje mišljenje općenito o napretku. Ja nisam pristalica ideje da se napredak može zaustaviti. Napredak se ne može zaustaviti. Napretku se samo vi možete prilagoditi. Tako je u svakom pogledu. Čovjek će nastojati da od tih robota dobije ono što je njemu bolje. Od svake dobiti ima opasnost da se iskoristi za nešto što je negativno. Ali to negativno treba spriječiti. Jer ovo se treba koristiti stvarno tamo gdje će on zamijeniti čovjeka i osloboditi čovjeka da se on bavi nečim drugim što robot nije u stanju.M. M.: Evo nas na kraju emisije, prof. Doleček, kada našim uvaženim sagovornicima postavljamo kratka pitanja, a počinjemo ovim: Koja je ličnost na vas presudno i čime utjecala?Ima nekoliko ličnosti. Jedna od ličnosti koja je na mene ostavila poseban utisak jest Akademik Ivan Supek. Akademik Ivan Supek je fizičar, književnik, filozof i humanista. Jednom prilikom kada sam bio s njim u njegovoj privatnoj kući, razgovarali smo o mnogim temama. On je bio asistent Hajzenberga – Verner Karl Hajzenberg, to je vrlo čuveni fizičar. U tom razgovoru između ostalog sam ga pitao čemu treba da zahvali čovjek koji ima toliko godina kao on, a on je u tom momentu imao preko 90, da ima tako fizičku i umnu kondiciju. On mi je odgovorio na

293

način kako nisam očekivao. I zato to hoću da kažem.On je rekao: U mom slučaju, naglasio je to “mom”, odlučujuća su tri parametra, kako ih je on nazvao. Prvi parametar je: “Nikada u životu nisam imao materijalnih problema.” Malo me je to iznenadilo, obično se na prvo mjesto stavlja genetika i očekivao sam šta će biti na drugom mjestu. I onda kaže: “Na drugom mjestu, sve pametno što sam u životu uradio, uradio sam prijepodne, a popodne sam ostavio za sebe.” A obično se misli da intelektualci, književnici, filozofi, obično noću to rade. To je individualno. I treće. Pomislio sam da barem ovo treće zadovolji, ako ova prva dva nisu. Kažem: “Šta je treće?” Treće je, kaže: “Uvijek poslije dobrog ručka popijem samo jednu čašu crnog vina.” I onda mi je ispričao čitavu priču o crnom vinu i o aspirinu kao najboljem lijeku koji je homo sapiens do sada pronašao, a koji ima najmanje negativnih posljedica i povezao je to s crnim vinom.M. M.: Druga dva?Jedan isto tako akademik, inžinjer pa i filozof u izvjesnom smislu, Bogdan Bogdanović. On me je više iznenadio jednim njegovim pogledom na rat u Jugoslaviji. Poznato je da je on napisao jedno pismo Miloševiću u kome je izrazio neslaganje s njim, a za posljedicu je imao da je morao napustiti Beograd. On je između ostalog arhitekta i projektant partizanskog groblja u Mostaru, ali i onoga cvijeta u Jasenovcu. Na njegovom primjeru sam vidio da intelektualac mora biti homo politikus, mora se baviti politikom u izvjesnom smislu.I na kraju, kao treći, ne mogu a da ne pomenem Radomira Konstantinovića i njegovu Filosofiju palanke. Kada sam pročitao tu knjigu, onda sam shvatio kako je on opisao situaciju u kojoj on se nalazio.M. M.: Inače, Radomir Konstatinović je napisao Biće i jezik.Dosta je on napisao knjiga. A da s time završim na ovo pitanje. Sva pomenuta trojica su akademici, članovi Akademije nauka i umjenosti Bosne i Hercegovine. Ja ih po tom osnovu nisam birao. Ja sam ih birao po tome koliki su oni intelektualci.M. M.: Ali dokaz je meritokratskog kriterija koju ima Vaša akademija. Profesore koja je knjiga utjecala najviše, odnosno koja je formirala Vaš intelektualni diskurs?I tu moram reći da su dvije knjige bile u pitanju. Jedna je knjiga “Sljedećih 200 godina”. Herman Kahn je napisao knjigu u momentu kada su SAD

294

slavile 200-tu godišnjicu 1976. godine. Onda su dali institutu, na čijem čelu je bio Herman Kahn, da na osnovu 200 godina postojanja, prouči 200 narednih godina. To se prvenstveno odnosi na SAD, ali i na svijet. I druga knjiga je Alvin Toffler “Šok budućnosti”. To su dvije knjige koje su najviše uticale na mene.M. M.: Koja je ličnost po vašem mišljenju imala najveći impakt na razvoj čovječanstva u historiji?Ja moram reći da ja mislim da je to Isaac Newton. Sve ostalo je samo razrada njegovih ideja.M. M.: Koju osobinu smatrate kriterijalno važnom za formiranje ljudskog karaktera?Moralnost. Uopšte ne podnosim amoralne ljude.M. M.: Kada biste imali dovoljno vlasti i dovoljno sredstava, šta biste promijenili u BiH?To je pitanje teško. Vrlo mnogo bih toga promijenio. Ali bih nastojao jednu stvar da izmijenim. Izmijenio bih improvizacije. Velika većina stvari koje su loše urađene, urađene su loše zato što je to prosta improvizacija, počev od države BiH. To je jedna, globalno gledano, improvizacija države. Država je improvizorna, a da ne govorim o drugim strukturama.M. M.: Kako vi vizionirate BiH za 20 ili 30 godina?Ja mislim, ili u to skoro da sam ubijeđen, da će to tako biti. Ja BiH za 20-30 godina vidim kao članicu Evropske unije.M. M.: Koje Vi svoje postignuće u životu smatrate najbitnijim? Vi ste sada u onoj fazi života, napunili ste 75 godina, tako da imate puno pravo da načinite jedan retrospekcijski uvid u ono što ste radili?Ja bih kratko i direktno odgovorio na to vaše pitanje. To je ono što sam uradio na obrazovanju ljudi. Ja sam kao profesor izveo 40 generacija. I to je moje najviše dostignuće.M. M.: Koja je Vaša životna deviza kojom se rukovodite u svakodnevnom životu?Pamti se samo ono što je zapisano na bilo koji način.M. M.: Profesore Doleček, hvala Vam puno za ovaj razgovor. Meni je bilo prijatno, ja ne znam kako se Vi osjećate!?

295

Vama mnogo hvala. Ja jako cijenim ovo što Vi radite i čast mi je da učestvujem u jednoj ovakvoj emisiji gdje ste vi glavni.M. M.: Nadam se da ste upoznali jednu zanimljivu ličnost koja je dostojna poznavanja. (Objavljeno u emisiji TV Sarajevo, “Portret savremenika”, 7. 9. 2015)

IX DIOJoš nisam u mirovini

299

Prilikom mog ispraćaja u penziju na Mašinskom fakultetu, rekao sam da rado idem u penziju, poslije ravno 45 godina neprekidnog rada provedenih u ovoj organizaciji, ali sam istovremeno obećao da neću otići u mirovinu. Ja sam spremno dočekao taj trenutak, jer sam se za njega pripremao i planirao različite aktivnosti kojima ću ispuniti predstojeće penzionerske dane.U ovom poglavlju opširno sam opisao sve ono što sam radio i uradio poslije mog odlaska u penziju, kako bih to stvarno pokazao i dokazao. Najprije sam naveo šta sam radio u periodu od mog izbora u ANUBiH i šta sada radim, u kojim projektima sam učestvovao i u kojima i sada učestvujem, a koje projekte sam i sam predložio. Detaljno sam opisao svoje pristupno predavanje i dao njegov kratak sadržaj. Drugo, opisao sam svoje djelovanje na Mašinskom fakultetu poslije penzionisanja, moj rad na doktorskom kursu i moje angažovanje na izradi Monografije Mašinskog fakulteta u Sarajevu, u povodu obilježavanja 55. godišnjice njegovog djelovanja.U trećem dijelu ovog poglavlja opisao sam svoje angažovanje u obradi nekih projekata od opšteg društvenog značaja, kao i svoje djelovanje u okviru Društva za robotiku u Bosni i Hercegovini. Posebno sam prikazao svoje angažovanje u organizaciji naučno-stručnih konferencija RIM i konferencija posvećenih novim tehnologijama – NT.

Rad u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Zvanično sam u penziju otišao početkom septembra 2009. godine, a u decembru 2008. godine primljen sam u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, što mi je predstavljalo veliku čast, a kasnije ću vidjeti – i veliko zadovoljstvo. Akademija mi je omogućila da upoznam nove, veoma interesantne ljude i da praktično svakodnevno razmišljam o nekom svom novom angažovanju.Tako sam u veoma kratkom vremenu, nakon mog izbora za dopisnog člana, izabran za sekretara Odjeljenja tehničkih nauka ANUBiH. To je podrazumijevalo da se, kao sekretar, brinem o organizaciji rada Odjeljenja, koje u principu nekoliko puta godišnje ima radne sastanke.

300

Moja je obaveza da ih pripremim i njima rukovodim – predsjedavam. Ova obaveza mi nije nikako teško padala. Naprotiv, to me na neki način obavezivalo da stalno budem u toku o aktivnostima koje se u Akademiji dešavaju. Kao sekretar Odjeljenja ujedno sam i član Predsjedništava ANUBiH, pa mi je i to postala jedna od interesantnih obaveza. Pošto sam na funkciji sekretara proveo jedan mandat, na izbornoj Skupštini sam ponovo biran na ovu funkciju, koju sa zadovoljstvom i danas obavljam. Odnedavno sam izabran i za predsjednika Odbora za izdavačku djelatnost naše akademije, pa sam i na toj radnoj funkciji dosta angažovan, jer Akademija ima prilično bogatu izdavačku djelatnost.

Projekti urađeni u ANU BiH

1. U okviru Akademije bio sam uključen u projekat izrade Strategije razvoja nauke i naučnoistraživačkog rada, koji je od Akademije naručila Vlada Federacije BiH. Projektom je rukovodio tadašnji predsjednik ANUBiH akademik Božidar Matić, a akademik Mirsada Hukić i ja bili smo neposredno zaduženi za opis Međunarodne saradnje Evropske unije u oblasti naučnoistraživačke i istraživačko-razvojne djelatnosti.

2. Poslije izrade Strategije organizovan je i seminar o ovoj temi, na kojem sam učestvovao sa radom pod naslovom Međunarodna saradnja – ciljevi Evropske unije u oblasti naučnoistraživačke i istraživačko-razvojne djelatnosti. Rad je štampan u Zborniku radova: International scientific conference “Regional cooperation in Europe: Opportunity for the Balkans”, Dubrovnik, 21-23 September 2011. Proceedings. Special editions, vol. CXXXVII, Department of social sciences, vol. 2, ANUBiH, Sarajevo 2011, pp. 115-136.

3. Predložio sam projekat Saradnja sa našom akademskom dijasporom – SAD. Ovaj projekat su podržala sva odjeljenja Akademije i trenutno vodimo aktivnost da obezbijedimo minimalno potrebna sredstva za realizaciju projektnih aktivnosti. Već duže vrijeme, pri izradi mnogih dokumenata strateškog značaja, bilo da su rađeni za potrebe Katona Sarajevo, Federacije BiH ili Države, zalagao sam se za osmišljavanje

301

bolje saradnje sa našom akademskom dijasporom, koja, po mom mišljenju, predstavlja naše velike, ali neiskorišćene mogućnosti. Putujući po svijetu imao sam priliku da sretnem mnoge naše ljude, koji su svoje obrazovanje stekli u BiH, a odselili se neposredno prije, u toku ili poslije rata. Mnogi od njih su se veoma afirmisali u naučnoistraživačkom radu u svojim novim sredinama, a sada bi bili voljni da nastave neki oblik saradnje sa našom akademskom sredinom.

Pristupno predavanje o temi Budućnost robotike

Dugo sam pripremao svoje pristupno predavanje za ANUBiH. Jedan od razloga bio je i taj što sam u Akademiju primljen kao već afirmisani profesor, koji je iza sebe imao 45 godina uspješnog univerzitetskog rada, pa mi je bilo jako stalo da i pristupnim predavanjem potvrdim stečenu afirmaciju i opravdam izbor za člana naše najviše naučne institucije. A izborom teme želio sam da ukažem na svoje intenzivno zanimanje za najaktuelnija događanja u oblasti tehnike i tehnologije.

Predavanje sam održao 14. 6. 2008. u amfiteatru ANUBiH.

302

Sadržaj mog pristupnog predavanja je bio:

1. UvodU uvodu sam iznio razloge zbog kojih sam se odlučio da ovu temu uzmem za svoje pristupno predavanje. Prije svega, informisao sam prisutne o tome od kada se intenzivnije bavim oblašću robotike. To je bila jedna od tema multidisciplinarnog projekta Produktika, kojim sam rukovodio još davne 1987. godine. U okviru tog projekta robotika je zauzimala jedno od centralnih mjesta Fabrike budućnosti. Iznio sam i podatak koliko je knjiga i radova objavljeno o ovoj temi. Ukratko sam izložio historijski razvoj robotike i objasnio osnovne zakone Sistema robotike. Pomenuo sam i kako je došlo do ovog termina, koji je u originalu češki termin, kao i to da je ta slavenska riječ ušla u engleski jezik bez prevoda.

2. U nastavku sam izložio teorijske osnove robotike kao posebnog mehatroničkog sistema.

3. Dao sam nekoliko karakterističnih primjera primjene u robota u industriji, pri čemu sam posebno istakao kada je robot prvi put primijenjen u industriji i na kojim radnim operacijama.

4. Posebnu pažnju posvetio sam takozvanim servisnim robotima, sa posebim osvrtom na njihove primjene u medicini i u kosmologiji.

5. Da bih ukazao na razvoj robota u narednom periodu, izložio sam osnove nanotehnologije, kao posebne naučne i tehničke discipline. U skorijoj budućnosti mogu se korišćenjem nanotehnologije značajno povećati memorije kompjutera, stvoriti novi materijali, a to će sve imati za posljedicu povećanje performansi robota u budućnosti.

6. U zaključku predavanja ukazao sam na predviđanja veće primjene servisnih robota, naročito u medicini i kosmičkim istraživanjima, pa sam prikazao dva filma – jednog po imenu “Da Vinči”, o robotu koji se već izvjesno vrijeme koristi pri otvorenoj operaciji srca i film o robotu “Kurioziti”, koji je baš te godine lansiran na Mars i služi za istraživanja o mogućnosti postojanja vode u njegovoj atmosferi.

Predavanje je izazvalo veliki interes, što se vidi po fotografijama prisutnih u sali ANUBiH. Na predavanju su bili i meni dragi prijatelji iz mojih sudentskih dana.

303

Odmah po završetku pristupnog predavanja prišli su mi i čestitali moje kolege i prijatelji Fuad Foče i Emira Dizdar- Pašić.

Povezivanje Akademije sa domaćim univerzitetima

Na moj prijedlog u našoj akademiji formiran je 17. 11. 2015. godine Odbor za mehatroniku, u kome su članovi - profesori sa svih tehničkih fakulteta u BiH koji predaju ovaj predmet ili neki predmet koji je sa ovom problematikom komplementaran. Ovo je prvi odbor u okviru Odjeljenja tehničkih nauka, a ja sam izabran za predsjednika.Mehatronika je nekada tretirana kao “nova filozofija u inženjerskom projektovanju”. Mehatronika je danas prihvaćena kao samostalna naučno-tehnička disciplina, koja je bazirana na integraciji tradicionalnih inženjerskih disciplina – mehanike, elektrotehnike (elektronike) i računarstva u koherentnu oblast koja obuhvata sve važne stupnjeve u životu složenih proizvoda i sistema – razvoj, proizvodnju i održavanje

304

(eksploataciju). Razvoj hardvera i napredak u softveru omogućavaju stalno proširenje ostvarivih performansi sistema i proizvoda. Mehatronika, kao “sinergetska integracija mašinstva s elektronikom i inteligentnim računarskim upravljanjem u projektovanju i proizvodnji industrijskih proizvoda i procesa” (Fumio Harashima, Tokyo University), zahtijeva istraživače i inženjere sposobne da rade van granica tradicionalnih disciplina i da koriste složene kombinacije tehnoloških rješenja.Formiranje Odbora za mehatroniku otvorit će mogućnost veće saradnje OTN naše akademije sa širokim spektrom stručnjaka iz različitih oblasti. Cilj Odbora je da kroz sveobuhvatno društveno djelovanje podstakne napredak u razvoju, obrazovanju i efikasnom korišćenju tehnologije u BiH.Odbor za mehatroniku čine slijedeći profesori :

Akademik Vlatko Doleček, ANUBiH, predsjednik Odbora1. Prof. dr. sc. Branko Dokić, Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u

Banjoj Luci 2. Prof. dr. sc. Ivan Filipović, Mašinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu3. Inostrani član Zijad Haznadar, ANUBiH4. Prof. dr. sc. Safet Isić, Mašinski fakultet, Univerzitet „Džemal

Bijedić“, Mostar5. Prof. dr. sc. Isak Karabegović, Tehnički fakultet, Univerzitet u

Bihaću6. Prof. dr. sc. Sead Kreso, Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u

Sarajevu7. Prof. dr. sc. Sead Pašić, Mašinski fakultet, Univerzitet „Džemal

Bijedić“, Mostar8. Prof. dr. sc. Naser Prljača, Fakultet elektrotehnike, Univerzitet u

Tuzli9. Prof. dr. sc. Snježana Rezić - Fakulteta strojarstva i računarstva,

Sveučilišta u Mostaru 10. Prof. dr. sc. Miroslav Rogić, Mašinski fakultet, Univerzitet u Banjoj

Luci11. Prof. dr. sc. Denijal Sprečić, Mašinski fakultet, Univerzitet u Tuzli12. Dopisni član Asif Šabanović, ANUBiH

305

Moje djelovanje na fakultetu poslije penzionisanja

Po odlasku u penziju ostao sam aktivan i na Mašinskom fakultetu, pa sam tako neko vrijeme na doktorskom studiju predavao predmet Uvod u načnoistraživački rad, ali sam se angažirao i na još nekim aktivnostima, kakva je bila i aktivnost oko koncipiranja i izrade Monografije Mašinskog fakulteta.

Monografija Mašinskog fakulteta u Sarajevu – MFS 55

Kada se, koncem 2007. godine, približavala 50. godišnjica postojanja i neprekidnog djelovanja Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, uputio sam pismo rukovodstvu Fakulteta sa prijedlogom da se formira redakcija za izradu Monografije u povodu te godišnjice. U pismu sam objasnio da je to važna godišnjica i za širu zajednicu, jer se te davne 1958. godine po prvi put u istoriji počelo sa školovanjem mašinskih inženjera na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tadašnje rukovodstvo Fakulteta nije podržalo ovu moju ideju i nije došlo do izrade monografije za pedesetu godišnjicu Fakulteta, što sam smatrao velikom greškom. Vjerovao sam da bi i svaka zemljoradnička zadruga obilježila svoje pedesetogodišnje djelovanje jednom, makar i najskromnijom monografijom.Sačekao sam da dođe vrijeme jedne nove godišnjice i upravo kad se približavala 55. godišnjica Fakulteta, 2013. godine, obnovio sam svoju raniju inicijativu. Tadašnji dekan prof. dr. sc. Ejub Džaferović je podržao moju ideju, ja sam imenovan za urednika, a imenovana je i redakcija u koju su sačinjavali:

1. Prof. dr. sc. Maida Čohodar2. Prof. dr. sc. Ejub Džaferović3. Akademik prof. dr. sc. Kemal Hanjalić4. Prof. dr. sc. Malik Kulenović5. Emeritus prof. dr. sc. Stjepan Marić6. Emeritus prof. dr. sc. Edhem Seferović7. Prof. dr. sc. Berko Zečević

306

Svjetlana Zečević imenovana je za sekretaricu Redakcije.U povodu obilježavanja 55. godišnjice Fakulteta upriličena je

i promocija Monografije – MFS 55, koja je održana u prepunom fakultetskom amfiteatru. Tom prilikom sam, u ime Redakcije, govorio o Monografiji i naglasio sljedeće:

- U Monografiji su prikazani svi periodi kroz koje je Fakultet prošao od svog osnivanja;

- Prikazani su i svi glavni istraživački programi koji su rađeni u periodu na koji se Monografija odnosi;

- Svi koji su za 55 godina stekli bilo kakvu diplomu na Mašinskom fakultetu u Sarajevu u Monografiji će pronaći svoje ime, nastavni plan po kome su stekli tu diplomu, kao i kratku biografiju profesora- dekana koji im je diplomu potpisao;

- Napomenuo sam da se Monografija nalazi i na internetu, pa je i na taj način dostupna svima koji su zainteresirani da je pogledaju.

Projekat Plavni val

Oduvijek sam mislio da svaki intelektualac mora biti aktivan u svojoj profesiji i šire u društvu, a posebno se to odnosi na članove akademije nauka i umjetnosti. Polazeći od ovog stava rado sam se odazivao uvijek kad su me pozivali, pa i u toku rata, da dam svoj doprinos rješavanju nekog problema od šireg društvenog interesa. Tako sam se odazvao i pozivu gradonačelnika Goražda da dam svoj skromni doprinos kada je ovaj grad , početkom decembra 2010.zadesila katastrofalna poplava.Gradonačelnik Goražda je, u povodu plavnog vala koji je zadesio ovaj grad, formirao jednu ad hoc multidisciplinarnu komisiju u kojoj sam bio i ja. Detalje oko rada ove komisije izložio sam u poglavlju Projekti i ovde to neću ponavljati.

307

Monografija o Doboju

Prilikom posjete Doboju povodom promocije moje knjige gradonačelnik, koji je bio prisutan toj promociji, Obren Petrović mi je rekao kako se spremaju da te godine obilježe 600 godina od prvog pominjanja naziva Doboj, što me je iznenadilo, jer za taj podatak do tada nisam nikada čuo, niti pročitao. Tada me pitao za moju raniju ideju da se napiše jedna monografija Doboja, sa kojoj sam, prije više vremena, upoznao grupu nekadašnjih Dobojlija koji sada žive u Sarajevu i koji praktikuju da se povremeno sretnu na kafi. Posjećujući na to da sam na tim našim sarajevskim druženjima , imao priliku da se ponovo sretnem sa ljudima koje poznajem još iz školskih dana. Rekao sam im da je lijepo to da se povremeno sretnemo uz kafu i obnovimo naša mladalačka sjećanja, ali da mi se čini da to nije dovoljno i da bi nešto od nas i poslije nas trebalo da ostane i zapisano o tom gradu naše lijepe mladosti. Ali, nisam postigao ništa više od odobravanja ove moje ideje. Nije se ništa ozbiljnije poradilo, sve se manje-više svodilo na dijeljenje savjeta o tome šta bi i kako bi to trebalo i bilo korisno da se uradi.Gradonačelniku se ova moja ideja svidjela i zapitao me je da li bih ja, uz njegovu pomoć, nastavio da se više angažujem na realizaciji te ideje. Kad sam mu odgovorio potvrdno, imenovan sam za glavnog urednika Monografije. Kako sam u ovom gradu završio srednjoškolsko obrazovanje – nižu i višu gimnaziju – ja sam ovu ponudu prihvatio sa zadovoljstvom i angažovao se na izradi ove monografije. Uz njegovu pomoć organizirali smo jedan konsultativni sastanak u Doboju, na kojem je bio prisutan i on i na kojem sam malo detaljnije elaborirao svoju ideju. Na sastanku smo predložili i kandidate za Redakciju, pa smo počekom novembra 2015. godine održali prvi sastanak Redakcije i predložili metod i sadržaj njenog rada. Pored Redakcije, brigu o izradi Monografije vodio bi i Savjet, sa aktuelnim gradonačelnikom Doboja Obrenom Petrovićem na čelu.Predložio sam gradonačelniku da bi dobro bilo da Savjet čine živi gradonačelnici koji su tu funkciju obavljali ranije .Nakon izvjesnog vremena gradonačelnik je donjeo odluku o imenovanju redakcije kako slijedi.koju navodim u orginalnom izgledu.

308

REDAKCIJAza prikupljanje građe i izradu Monografije grada Doboja

Izdavač - naručilac posla ,u ovom slučaju gradonačelnik,formirao je redakciju prema oblastima koje će biti zastupljene u monografiji, a koje su već dogovorene na prethodnim radnim sastancima.Prijededlog sastava redakcije se sljedeći:

1. Akademik Vlatko Doleček, glavni i odgovorni urednik i urednik za oblast privrede

2. Prof. Vojo Stjepanović, zamjenik glavnog i odgovornog urednika3. Prof. dr Zijad Bešlagić, zamjenik glavnog i odgovornog urednika

i urednik za oblast zdravstva 4. Prof. Bogdan Nikolić, urednik za oblast školstva i obrazovanja5. Marica Ilić, dipl. ekonomist ,urednik za oblast stanovništva i

lokalne uprave6. Mr Novak Radojčić dipl. politikolog , urednik za oblast kulture i

vjerskih zajednica7. Goran Rubil, dipl. pravnik, - urednik za oblast sporta i fizičke

kulture8. Cvijetin Gordanić, dipl. inž.građ. - urednik za oblast infrastrukture9. Miloš Marković, inžinjer, zadužen za tehničko uređenje i poslove

štampe10. Rada Bilić, sekretar redakcije .

- Svaki član redakcije, odnosno, urednik svoje rubrike (oblasti) odrediće, po potrebi, jednog ili više saradnika koji će obrađivati pojedine segmente iz te oblasti, i o tome informisati glavnog i odgovornog urednika.

- Članovi redakcije će sačiniti kratku koncepciju za oblast koju će obrađivati i dostaviti je glavnom uredniku kako bi on sačinio konačnu koncepciju monografije.

- Sastanci redakcije bi se održavali kada se za to ukaže potreba, odnosno, kada se prikupi dio građe za pojedine oblasti.

- Izdavač će formirati izdavački (uređivački) savjet koji će biti posljednji „filter“ prije štampanja knjig

Dogovorili smo se da se u mnonografiji obuhvate slijedeći vremenski periodi :

309

1. Osmanlijski 2. Austrougarski, 3. Kraljevine Jugoslavije ,4. Socijalističke Jugosavije i 5. Samostalne države BiH.

U svim ovim periodima nastojaćemo da obradimo ranije definisanih 6 (šest ) tematskih oblasi : kretanje stanovništva, razvoj zdravstva, razvoj sistema obrazovanja i vaspitanja, razvoj kulture, vjerskih zajednica fizičke culture, razvoj privrede i infrastructure.

Istovremeno smo se dogovorili da nećemo posebno razmatrati periode za vrijeme prvodg i drugog svjetskog rata , kao ni period posljednjeg rata u čemu smo postigli potpuni konzensus Redakcije.

Za sve podatke koje budemo iznosili u monografiji naznačiti ćemo izvore iz kojih smo to pronašli.

Konačno, dogovorili smo da monografiju treba tako pisati da taj tekst može da nadživi njihove autore i da bude maksimalno objetivno obrađen.

Sаstаnci redаkcije bi se održаvаli kаdа se zа to ukаže potrebа, odnosno, kаdа se prikupi dio grаđe zа pojedine oblаsti.

Izdаvаč će formirаti izdаvаčki (uređivаčki) sаvjet koji će biti posljednji „filter“ prije štаmpаnjа knjige.

310

Organizovanje naučno-stručnih međunarodnih konferencija

Konferencije o temi “ Revitalizacija i modernizacija – RIM”

Odmah po završetku rata prof. dr. sc. Isak Karabegović, moj nekadašnji student, pozvao me da zajedno sa njim i prof. dr. sc. Milanom Jurkovićem, sa kojim sam sarađivao na projektu Produktika, organizujemo stručno-naučni skup na temu revitalizacije i modernizacije ratom uništene industrije, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Dogovorili smo se da taj skup kratko nazovemo RIM (Revitalizacija i modernizacija). prva međunarodna konferencija pod ovim nazivom održana je 1997. godine na Mašinskom fakultetu u Bihaću.Prvih nekoliko skupova održali smo na Mašinskom fakultetu u Bihaću, a zatim u motelu “Sedra” u okolini Bihaća. U početku, ove skupove držali smo jednom u dvije godine i bili su dosta dobro posjećeni, ne samo od stručnjaka iz BiH nego i iz zemalja bivše zajedničke države, pošto je poslijeratna situacija u cijelom tom regionu, sa industrijskog aspekta, bila vrlo slična. Poslije izvjesnog vremena počeli smo održavanje ovih skupova u Republici Hrvatskoj, a zatim smo prešli dalje. Tako smo jednu od konferencija održali 2009. godine u Kairu, a potom smo imali namjeru da se neki skup održi u Albaniji, pa smo išli u Tiranu i Drač.

Međunarodne konferencije o novim tehnologijama- NT

Kada je u na Mašinskom fakultetu u Bihaću za dekana došao jedan inženjer – novokomponovani lokalni političar, koji je prije rata završio Mašinski fakultet u Sarajevu (Odsjek za mehaničku preradu drveta), naša saradnja sa Fakultetom se potpuno prekinula. Njemu sam predavao predmete mehanike, ali on se u svojoj generaciji nije izdvajao ni po kakvom znanju, a nikada do tada nije radio na Fakultetu. Kad je

311

došao za dekana Mašinskog fakulteta u Bihaću, on je mene, kao svog nekadašnjeg profesora, i profesora Isaka Karabegovića, osnivača ovog Fakulteta, a time i Društvo za robotiku, potpuno isključio iz bilo kakve organizacije konferencije RIM. To sam shvatio kao jedan vid “osvete lošeg đaka “ prema svojim nekadašnjim profesorima. Da je to tako potvrđuje i činjenica da je taj dekan na studijama izgubio dvije godine upravo iz predmeta koje sam mu predavao.Nas dvojica, profesor Isak Karabegović i ja, tada smo prešli , u okviru Društva za robotiku u BiH, organizovati niz međunarodnih konferencija na temu Nove tehnologije (NT), u Mostaru. Prvu takvu međunarodnu konferenciju organizovali smo 2013. godine u Mostaru, zajedno sa Tehnološkim parkom INTERA i sa dva mostarska univerziteta – Univerzitetom “Džemal Bijedić” i Sveučilištem u Mostaru.Druga konferencija održana je 2014. godine, a pokrovitelj te konferencije bila je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Konferenciju je otvorio novoizabrani predsjednik ANUBiH akademik Miloš Trifković.Jedno od tri uvodna predavanja na ovoj konferenciji imao sam i ja sa temom Buduće tehnologije. Po mom mišljenju, tehnološku budućnost će obilježiti sljedeće tehnologije: informacione tehnologije, komunikacione tehnologije, tehnologije novih materijala, nove energetske tehnologije, bionika, kosmičke tehnologije i posebno nanonauka i nanotehnologije.Poslije svake od ovih konferencija objavili smo zbornike radova, koji se mogu pogledati na adresi www.icnt.robotika.ba.Ja sam predsjednik Društva za robotiku u Bosni i Hercegovini od njegovog osnivanja, a kolega Isak Karabegović je generalni sekretar, koji se izuzetno brine o radu Društva i organizaciji ovih međunarodnih konferencija. U maju mjesecu 2016. godine namjeravamo da, opet u Mostaru, održimo sličnu međunarodnu konferenciju. Odlučili smo se da svake godine držimo po jednu konferenciju sa temom novih tehnologija, zato što smo svjedoci brzih tehnoloških promjena u današnjem svijetu, a Mostar smo izabrali zato što u Mostaru imamo ovaj tehnološki park. Njegov osnivač je jedan moj bivši student, koji nam bez posebnih nadoknada ustupa prostor i opremu za uspješno održavanje jednog ovakvog skupa međunarodnog skupa.

312

Osim toga, geografski položaj Mostara je takav da se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi dosta interesantnih turističko-vjerskih objekata – izvorište rijeke Bune, zatim manastir Žitomislići, vodopad Kravice i drugi, koje bi rado posjetili inostrani učesnici i gosti Konferencije.

Objavljivanje knjiga i radova – moja bibliografija

Sve što sam objavio poslije septembra 2009. godine, od kada sam zvanično u penziji, nalazi se u mojoj aktuelnoj bibliografiji, koju ovdje prilažen u cjelini. Iz bibliografije se vidi da sam u tom periodu, sam ili sa saradnicima, objavio nekoliko knjiga, nekoliko radova u naučnim časopisima, aktivno učestvovao na nekoliko međunarodnih konferencija i objavio nekoliko stručnih radova.

Sve ovo je dokaz da sam na svim planovima svog djelovanja bio vrlo aktivan i da zaista nikada nisam otišao u mirovinu.

X DIOBibliografija

315

U svojoj autobiografiji Od đaka pješaka do akademika priložio sam svoju bibliografiju koju sam imao do izbora za akademika, a ovde sada prilažem kompletnu bibliografiju završno sa koncem 2015. godine. Iz bibliografije se može vidjeti da ja zaista odlaskom u penziju nisam otišao u mirovinu, pa sam sve što sam od tada radio i objavio, sam ili sa saradnicima, ovdje prikazao.

Iz bibliografije se može vidjeti da sam sarađivao sa više saradnika, tako da dobar broj prikazanih radova ima i po nekoliko koautora. To se može očekivati kod ljudi mog životnog i radnog iskustva, a ja lično to smatram i posebnim kvalitetom, jer i to predstavlja jedan od pokazatelja moje brige za nove kadrove. U bibliografiji sam posebno izdvojio radove objavljene u ratnim uslovima, za što imam i poseban razlog. Naime, kada sam se, odmah po okončanju rata, našao sa nekim od mojih kolega, koji su vrijeme rata proveli u slobodnim sredinama, pa kada sam pokušavao da im kažem da smo u potpuno zatvorenom gradu, bez električne energije, hrane i vode ipak imali i neke kulturne sadržaje i održavali neke stručne sastanke, oni mi nisu vjerovali. Ja sam na ovaj način to htio i da im dokažem.

Moja aktuelna bibliografija sadrži slijedeća poglavlja

1. Knjige (Books)

2. Poglavlja u knjigama (Chapters in books)

3. Urednik – kourednik (Editor – Co-editor)

4. Radovi u časopisima (Journal publications

5. Radovi u zbornicima (Articles in conference proceedings)

6. Radovi iz opće tematike (Publications on general topics)

7. Stručni radovi, značajniji projekti (Professional works, major projects)

8. Mentorstvo doktorskih disertacija (Supervision of PhDs)

316

I. Knjige (Books)I.1. Autor – koautor (Author – Co-author)

1. Vlatko Doleček, 2014, Od đaka pješaka do akademika (autobiografski roman), Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo. ISBN 978-9956-683-13-8: 483 str.

2. Vlatko Doleček, Karabegović, I., 2012, Servisni roboti, Društvo za robotiku u Bosni i Hercegovini, Bihać, Mašinski fakultet, Mostar. ISBN 978-9958-9262-3-5: 431 str.

3. Vlatko Doleček, Voloder, A., Isić, S., 2009, Vibracije, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. ISBN 978-9958-26-054-4: 594 str.

4. Vlatko Doleček, Karabegović, I., 2008, Roboti u industriji, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać. ISBN 978-9958-9262-2-8: 447 str.

5. Vlatko Doleček, 2007, Dinamika, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. ISBN 978-9958-601-15-6: XII, 445 str.

6. Vlatko Doleček, 2005, Kinematika, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. ISBN 9958-601-12-5: XII, 441 str.

7. Vlatko Doleček, Karabegović, I., Martinović, D., 2004, Elastostatika – drugi dio, Mašinski fakultet u Sarajevu, Sarajevo: 359 str.

8. Vlatko Doleček, Karabegović, I., Martinović, D., 2003, Elastostatika – prvi dio, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać: 320 str.

9. Vlatko Doleček, Karabegović, I., 2002, Robotika, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać. ISBN 9958-624-12-5: 332 str.

10. Vlatko Doleček, 1998, Industrijska robotika, Tehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Bihać: 349 str.

11. Vlatko Doleček, Kovačina, N., 1982, Jedan deterministički pristup vibracijama pumpno-turbinskih agregata, monografija,

317

Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo: 245 str.

12. Vlatko Doleček, Lovren, N., Šipčić, S., Šipovac, B., 1981, 1986, 1991, Zbirka zadataka iz dinamike i oscilacija sa izvodima iz teorije, Svjetlost, Sarajevo: 617 str.

13. Vlatko Doleček, Kovačina, N., 1980, Vibracije pumpno-turbinskog agregata PHE Čapljina, Knjiga II – prinudno kombinovane torziono-savojne i ambijent vibracije, Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo: 286 str.

14. Vlatko Doleček, Kovačina, N., 1979, Vibracije pumpno-turbinskog agregata PHE Čapljina, Knjiga I – slobodne vibracije, Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo: 321 str.

15. Vlatko F. Doleček, 1979. Prigušene vibracije diskretnih torzionih sistema sa homogenim jezgrom i prozvoljnim brojem dodatnih masa s obje strane jezgra (doktorska disertacija odbranjena 3. 3. 1979), Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 249 stranica.

16. Vlatko Doleček, Šipovac, B., Šipčić, S., Lovren, N., 1977, 1984, 1991, Zbirka zadataka iz kinematike sa izvodima iz teorije, Svjetlost, Sarajevo: 326 str.

17. Vlatko Doleček, 1977, Torzione oscilacije mašinskih instalacija sa prigušenjem, Mašinski fakultet Sarajevo, Sarajevo: 219 str.

18. Vlatko Doleček, 1977, Dinamika sa oscilacijama, Mašinski fakultet u Sarajevu, Sarajevo: 284 str.

19. Vlatko Doleček, 1976, 1982, Kinematika, Mašinski fakultet u Sarajevu, Sarajevo: 220 str.

20. Vlatko F. Doleček, 1968, Uticaj inercije rotacije poprečnog presjeka i transverzalnih sila na frekvenciju slobodnih oscilacija kontinuiranih nosača (magistarska teza), Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo: 79 str.

318

I.2. Poglavlja u knjigama (Chapters in books)1. G. Jovanovic Dolecek, V. Dolecek, I. Karabegovic, 2004, One

Method for Design of Lowpass Narrowband FIR Filters Using Sharpened Modified RRS Filter, Mehdi Khosrow-Pour (ed.): Innovations Through Information Technology, IGP Press, USA: 1231-1232. ISBN 1591402611

2. G. Jovanovic Dolecek, V. Dolecek, I. Karabegovic, 2003, Design of Lowpass Narrowband FIR Filters Using IFIR and Modified RRS Filter, in: Mehdi Khosrow-Pour (ed.): Information Technology & Organizations: Trends, Issues, Challenges & Solutions, IGP Press, USA: 744-745. ISBN 1-59140-066-x

3. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2002, A method for narrowband HP FIR filter design using fewer multiplications, in: Mehdi Khosrow-Pour (ed.): Issues & Trends of Information Technology Management in Contemporary Organizations, Idea Group Publishing, U.S.A. & United Kingdom, 1: 302-304.

I.3. Urednik – kourednik (Editor – Co-editor)1. K. Hanjalić, V. Doleček (Eds), 2011, Bibliografije članova

Odjeljenja tehničkih nauka ANUBiH, Posebno izdanje, knj. CXXXVI, Odjeljenje tehničkih nauka, knj. 17, ANUBiH, Sarajevo: 160 str.

2. I. Karabegović, M. Jurković, V. Doleček (Eds), 2009, Development and modernization of production: 7th Int. Conf. RIM-2009, Society for robotics Bosnia and Herzegovina, Cairo, Egypt, 26. 9. – 3. 10. 2009, 256 str.

3. I. Karabegović, M. Jurković, V. Doleček (Eds), 2007, Development and modernization of production: 6th Int. Conf. RIM-2007, Society for robotics Bosnia and Herzegovina, Plitvice, R. Hrvatska, 24-26. 10. 2007, 292 str.

319

4. I. Karabegović, M. Jurković, V. Doleček (Eds), 2005, Development and modernization of production: 5th Int. Conf. RIM-2005, University of Bihać, Bihać, 14. 9. – 17. 9. 2005, 1020 str.

5. I. Karabegović, M. Jurković, V. Doleček (Eds), 2003, Development and modernization of production: 4th Int. Conf. RIM-2003, University of Bihać, Bihać, 25. 9. – 27. 9. 2003, 1000 str.

II. Radovi u časopisima (Journal publications)1. Karabegović, I., Doleček, V., Husak, E., 2015, The Role of

Industrial and Service Robots in Manufacturing Processes, International Journal of Robotics and Automation technology, Avanti Publishers, USA, 2(1): 1-7. E-ISSN: 2409-9694/15 http://www.avantipublishers.com

2. Doleček, V., Karabegović, I., 2014, Role of industrial robotics in development of production processes in 21. century, New Technology NT-2014, Mostar, Bosnia and Hercegovina, I(1): 17-26. ISSN 2303-5668

3. Karabegović, I., Doleček, V., 2014, Role of service robots in modernization of society of 21. century, New Technology NT-2014, Mostar, Bosnia and Hercegovina, I(1): 27-38. ISSN 2303-5668.

4. Doleček, V., Karabegović, I.. 2013, Renewable energy sources in Bosnia and Herzegovina: situation and perspectives, Contemporary Materials (Renewable Energy Sources), Banjaluka, Bosnia and Hercegovina, IV(2): 152-163. ISSN 1986-8677 http://savremenimaterijali.info/index.php?idsek=28

5. Karabegović, I., Doleček, V., 2013, Current state and prospects for renewable energy sources with a special emphasis onpotential of solar energy in the world, Europe and Bosnia and Herzegovina, Contemporary Materials (Renewable Energy Sources), Banjaluka, Bosnia and Hercegovina, IV(2): 171-179. ISSN 1986-8677 http://savremenimaterijali.info/index.php?idsek=28

320

6. Nezirić, E., Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2013, Vibration analysis of theoretical SDOF model of shaft parallel misaligment, Journal Technolog, 5(3): 131-134. ISSN 1337-8996 http://www.fme.vutbr.cz/odkazy.html?sekce=1

6. Isić, S., Nezirić, E., Doleček, V., Karabegović, I., 2013, An Experimental Dynamic Amplification Factor Determination, Journal Technolog, 5(3): 75-78. ISSN 1337-8996 http://www.fme.vutbr.cz/odkazy.html?sekce=1

7. Karabegović, I., Doleček, V., Husak, E., 2011, Analysis of the industrial robots in various production processes in the world, International Review of Mechanical Engineering, 5(7): 1272-1277 http://www.praiseworthyprize.org/latest_issues/IREMElatest/IREME_vol_5_n_7.html

8. Doleček, V., Karabegović, I. Jurković, M., 2010, Znanstveni i znastvenoistraživački prioriteti zemalja EU, Journal CENT, Tehnički fakultet Bihać, 2(2): 1-12. ISSN 1986-5201

9. Jurković, M., Karabegović, I., Doleček, V., 2010, Nove tehnologije u razvoju moderne proizvodnje, Journal CENT, Tehnički fakultet Bihać, 2(2): 13-19. ISSN 1986-5201

10. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2009, An analysis of beam elongation influence to postbuckling displacements under displacement dependent axial force, Journal Mechanika – Technologija, Kaunas, Lithuania, 4(78): 25-30.

11. Doleček, V., Karabegović, I., Jurković, M., 2009, Primjena industrijskih robota u procesu zavarivanja, Journal CENT, Tehnički fakultet Bihać, 2(1): 7-16. ISSN 1986-5201

12. Karabegović, I., Jurković, M., Doleček, V., 2009, Primjena inteligentnih sistema u procesu zavarivanja, Journal CENT, Tehnički fakultet Bihać, 2(1): 17-22. ISSN 1986-5201

13. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2009, Application of Rouche’s theorem for MP filter design, Applied Mathematics and Computation, Elsevier, 211(2): 329-335.

321

14. Ekinović, E., Doleček, V., Dolinsek, S., Hodžić, N., 2009, An approximate technique for damage identification in beams using nonlinear regression analysis of bending frequency changes, Journal of Engineering, Annals of Faculty of Engineering Hunedoara, VII(3): 212-222.

15. Doleček, V., Petrović, M., 2008, Combustion analysis and diagnostics of diesel engine by monitoring of instantaneous angular velocity, Sborník vědeckých prací Vysoké školy báňské – Technické univerzity Ostrava. Řada hutnická, 51(1): 96-101. http://hdl. handle. net/10084/66710.

16. Rahmanović, S., Doleček, V., 2008, Identification of causes of a ball mill drive vibration using signature analysis in time and frequency domain, Sborník vědeckých prací Vysoké školy báňské – Technické univerzity Ostrava. Řada hutnická, 51(1): 102-108. http://hdl. handle. net/10084/66882.

17. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2008, A comparison between finite element and finite Volume methods on the stability problem of Timoshenko beam, Sborník vědeckých prací Vysoké školy báňské – Technické univerzity Ostrava. Řada hutnická, 51(1): 191-195. http://hdl. handle. net/10084/66711

18. Doleček, V., Hodžić, A., 2007, Choice of virtual points in trajectory generation for robot manipulation, Journal of Advanced Engineering, Rijeka, Croatia, 1: 475-485.

19. Karabegović, I., Rošić, H., Doleček, V., 2006, Control of industrial robots using programmable logic controllers, Journal Mechanika, Kaunas, Lithuania, 6(5): 320-326.

20. Filipović, I., Doleček, V., Bibić, Dž., 2005, Modelling and analysis of parameters in the torsional-oscillatory system equivalent to the diesel engines in transport vehicles, Strojniški vestnik – Journal of Mechanical Engineering, 51(12): 786-797.

21. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2001 Method for narrowband minimum phase filter design, Electronics Letters, 37(5): 324-325.

22. Doleček, V., 1996, Reconstruction and the era of informatics, Magazine of Free Thought, April 1996, Sarajevo, 2-3.

322

23. Doleček, V., 1995, Budućnost koja već traje, (Postindustrial society: present and future), Stećak, 2(16): 15-16.

24. Doleček, V., 1995, Without the strategy in technological development there is no future, Business journal, 3(7): 48-53.

25. Doleček, V., 1993, Rebuilding and development, Business journal, special issue, 4(6): 24-28.

26. Doleček, V., Ječmenica, M., 1986, Elimination of resonated vibrations in machines and devices during exploitation, Zaštita, 5(4): 58-62.

27. Jovanović, R., Doleček, V., 1980, The influence of materials and conditions of exploitation on security and durability of railway shafts, Railway journal, 5(11): 57-65.

28. Jovanović, R., Doleček, V., 1978, Dynamic analysis of the loaded rail shaft under small damping, Railway journal, 3(8): 48-53.

29. Doleček, V., Ninković, J., 1978, Analysis of the pressured joints using the theory of thick pipes, Railway journal, 3(12): 187-199.

III. Radovi u zbornicima (Articles in conference proceedings)

1. Karabegović, I., Doleček, V., 2015, Investiranje u obnovljive izvore energije u svijetu i Evropskoj Uniji, Konferencija o energijskoj efikasnosti – Dani energije Bihać 2015, Grad Bihać, Bihać, septembar 2015: 11-12.

2. Karabegović, I., Doleček, V., 2015, Development and implementation of renewable energy sources in the world and European Union, VIII International Scientific Conference “Conteporary Materials 2015”, September 6-7, 2015. Academy of sciences and arts of the Republic of Srpska, Banja Luka, Bosnia and Herzegovina. ISBN 978-99938-21-65-6

323

3. Nezirić, E. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2015, Researches on Detection and Modeling Rotary Machinery Faults: Misalignment and Rotating Looseness – A Review, TrC-IFToMM Symposium on Theory of Machines and Mechanisms, Izmir, Turkey, June 2015: 14-17.

4. Doleček-Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2015, Techniques to improve simultaneously passband and stopband of comb decimation filters, 2nd International Conference “New Technologies NT-2015”, “INTERA” Technology Park, Mostar, Bosnia and Herzegovina, April 24-25, 2015: 362-366. ISSN 2303-5668

5. Cuatzo Conde, V., Doleček-Jovanović, G., Doleček, V. 2015, Decimation for sigma delta A/D converters based on comb filters, 2nd International Conference “New Technologies NT-2015”, “INTERA” Technology Park, Mostar, Bosnia and Herzegovina, April 24-25, 2015: 357-361. ISSN 2303-5668

6. Doleček, V., 2015, Future of Technology, 2nd International Conference “New Technologies NT-2015”, “INTERA” Technology Park, Mostar, Bosnia and Herzegovina, April 24-25, 2015: 1-12. ISSN 2303-5668

7. Doleček, V. Grizelj, T., Hrnjica Bajramović, J., 2014, EE/OIE uz human tretman otpada bez deponiranja/odlaganja, XIII. Međunarodni simpozij Gospodarenje otpadom, Zagreb, 6-7. novembar 2014: 84-90. ISBN 978-953-8066-00-9

8. Karabegović, I., Doleček, V., Mićević, D., 2014, The role of industrial robots in welding processes, 36th International Conference JUPITER ‘2014, Beograd, Srbija, 28-29. oktobar 2014: 114-117. ISBN 978-86-7083-840-6.

9. Karabegović, I., Doleček, V., 2014, Primjena mehatroničkih sistema u vozilu sa stanovišta udobnosti i sigurnosti vožnje, 28. Međunarodni simpozij Elektroinženjerski simpozij Nove tehnologije – EIS 2014, Hrvatska, Šibenik, 4-7. 5. 2014: S3, 46-49. ISSN:1848-0772.

324

10. Karabegović, I., Doleček, V., 2014, Aplikacija industrijskih robota u automobilskoj industriji Evrope, 28. Međunarodni simpozij Elektroinženjerski simpozij „Nove tehnologije – EIS 2014, Hrvatska, Šibenik, 4-7. 5. 2014: S2, 24-27. ISSN:1848-0772.

11. Doleček, V., Karabegović, I., 2014, Biomass as energetic potential of renewable energy source in Bosnia and Hercegovina, 1st online konferencija o šumskim i poljoprivrednim požarima kao jednom od bitnih uzročnika klimatskih promjena, 28-29. april 2014, Bihać, Bosna i Hercegovina.

12. Doleček, V., Karabegović, I., 2013, Renewable Energy Sources of Bosnia and Hercegovina: State and Perspektives, 8th International Conference on Renewable Energy and Energy Efficiency, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, 7. October 2013, Podgorica, Montenegro.

13. Music, S., Doleček, V., 2013, Application and Classification of Industial Robots in The Woodworking Production, 17th International Research/Expert ConferenceTrends in the Development of Machinery and Associated Technology – TMT 2013, Istanbul, Turkey, 10-11 September 2013.

14. Music, S., Doleček, V., 2013, Implementacija mehatroničkih sistema u drvnoindustrijskoj proizvodnji, 26. Međunarodni simpozij Elektroinženjerski simpozij Nove tehnologije – EIS 2013, Hrvatska, Šibenik, 5-8. 5. 2013, S13, 12-17. ISSN: 1848-0772.

15. Karabegović, I., Doleček, V., 2013, Razvoj i primjena različitih mehatroničkih konstrukcija zmijolikih servisnih robota, 26. Međunarodni simpozij Elektroinženjerski simpozij Nove tehnologije – EIS 2013, Hrvatska, Šibenik, 5-8. 5. 2013: S13, 1-5. ISSN: 1848-0772.

16. Voloder, A., Doleček, V., 2012, Primjena numeričke metode na rješavanje inverznog kinematičkog problema robota, 24. medunarodni simpozij EIS 2012 „Dani Josipa Lončara“, Šibenik, 6-9. 5. 2012: P. P. MT 9, 25-28.

325

17. Doleček, V., Karabegović, I., Karabegović, E., Novkinić, B., 2012, Primjena senzora vizije u proizvodnim procesima, 24. medunarodni simpozij EIS 2012 „Dani Josipa Lončara“, Šibenik, 6-9. 5. 2012: P. P. MT 3, 15-18.

18. Nezirić, E., Isić, S., Doleček, V., Avdić, V., 2012, Impact on vibrations of the guide venues clogging of Francis turbines, Proceedings of 17th Slovak-Polish Conference on Modeling and Simulations – MMS 2012, Rokosowo, Poland, 3-5th September, 2012: 419-425. ISBN 978-83-923315-2-0.

19. Karabegović, I., Doleček, V., Karabegović, E., Husak, E., 2012, Application of service robots for defensive purposes, 16th International Research/Expert Conference „Trends in the Development of Mashinery and Associated Technology“, TMT, Dubai, United Arab Emirates, 10-12. September, 2012: 431-434. ISSN 1840-4944.

20. Karabegović, I., Doleček, V., Karabegović, E., 2012, World service robot distrubition and application (plenarno predavanje), 12th International conference „Rescarch and Development in Mechanical Industry“ RaDMI2012, Vrnjačka Banja, Srbia, 14-17. September, 2012: P-6, 22-30.

21. Doleček, V., Karabegović, I., Isić, S., 2012, Worldwide Application Of Service Robots. In 2010 And Application Trends 2014, 2th International Scientific Conference on Engineering MAT 2012, Antalya, Turkey, 22-24. November, 2012: 5-8. ISSN 1986-9126.

22. Avdić, V., Doleček, V., Krvavac, J., 2011, Analiza stepena efikasnosti Cross-flow turbine, Deseto savjetovanje BIH CIGRE, Sarajevo, 25-29. septembar 2011, Zbornik radova: 25-30.

23. Karabegović, I., Doleček, V., Husak, E., 2011, Application of optoelectronic sensors in the process industry (plenarno predavanje), 11th International conference „Research and Development in Mechanical Industry – RaDMI 2011“, 15-18. September 2011, Soko Banja, Srbia.

326

24. Nezirić, E., Isić, S., Doleček, V., Voloder, A., 2011, Simulation of Experimental Damping Determination in Elastic Systems. In: Ekinovic, S., Vivancos, J., Tacer, E., (Eds.), Proceedings of 15th Research/Expert Conference TMT 2011, Prague, Czech Republic, 12-18th September, 2011: 1013-1016. ISSN 1840-4944.

25. Jovanovic Dolecek, G., Doleček, V., Diaz-Carmona, J., Comb-Based Method for Narrowband Fir Filter Design. In: Ekinovic, S., Vivancos, J., Tacer, E., (Eds.), Proceedings of 15th Research/Expert Conference TMT 2011, Prague, Czech Republic, 12-18th September, 2011: 461-464. ISSN 1840-4944.

26. Doleček, V., Jovanovic Dolecek, G., Diaz-Carmona, J., 2011, Decomposition of Nonliner-Phase Fir Filter into Linear-Phase Sections. In: Ekinovic, S., Vivancos, J., Tacer, E., (Eds.), Proceedings of 15th Research/Expert Conference TMT 2011, Prague, Czech Republic, 12-18th September, 2011: 457-460. ISSN 1840-4944.

27. Isić, S., Nezirić, E., Doleček, V., Voloder A., 2011, Experimental Determination of Screw Tightening Influence to Internal Damping of Truss Towers, Proceedings of 16th Slovak-Polish Conference on Modeling and Simulations – MMS 2011, 5-7th September, 2011: 207-212. ISBN 978-80-8075-494-5.

28. Jurković, M., Doleček, V., Karabegović, I., 2011, Reengineering of Industrial Manufacturing – Imperative of Development and Competitive Capability, 4th International Conference for Entrepreneurship, Innovation and Regional Development, 5-7. Maj, 2011, Ohrid, Macedonia.

29. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2011, Uloga senzora u mehatroničkim sistemima, 22. International Electrical Engineering Symposium, Josip Loncar days, Šibenik, 2-5. Maj 2011, RH, Zbornik radova S-11: 1-5. ISSN 1848-0772.

30. Doleček, V., Pikula, B., 2010, Uporaba robota u bespilotnom upravljanju vozilom, 20. Međunarodni simpozij „Dani Josipa Lončara“, Šibenik, 02-05. maj 2010, Zbornik radova S6: 24-28.

327

31. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2010, Aplikacija robotskog vida u industrijskom okruženju, 20. Međunarodni simpozij „Dani Josipa Lončara“, Šibenik, 02-05. maj 2010, Zbornik radova S6: 01-05.

32. Nezirić, E., Isić, S., Doleček, V., Voloder, A., 2010, An Analysis of Demping type Influence to Vibration of Elastic Analysis, 14th International Research/Expert Conference “Trends in the Development of Machinery and Associated Technology”, TMT 2010, Mediterranean Cruise, 11-18. September 2010: 781-784.

33. Jovanovic Dolecek, G., Dolecek, V., 2010, Novel sharpened compensated Comb Decimator, 14th International Research/Expert Conference “Trends in the Development of Machinery and Associated Technology”, TMT 2010, Mediterranean Cruise, 11-18. September 2010: 489-493.

34. Jovanovic Dolecek, G., Dolecek, V., Karabegovic, I., 2010, Simple Method for Lowpass Narrowband FIR Filter Design, 14th International Research/Expert Conference “Trends in the Development of Machinery and Associated Technology”, TMT 2010, Mediterranean Cruise, 11-18. September 2010: 485-489.

35. Voloder, A., Doleček, V., Isić, S.. 2010, Appliance of Reduced Mechanism on Solving of Inverse Dynamic Problem of Plane Mechanism. In: Rahimić, S. Isić, S. (Eds), Proceedings of 1st International Conference on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, 18-20th November 2010: 365-370. ISSN 1986-9126.

36. Avdić, V., Doleček, V., Krvavac, J., 2010, Stepen efikasnosti Cross-Flow turbine. In: Rahimić, S. Isić, S. (Eds), Proceedings of 1st International Conference on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, 18-20th November 2010: 93-98. ISSN 1986-9126.

37. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2010, Primjena industrijskih robota u malim i srednjim preduzećima. In: Rahimić, S. Isić, S. (Eds), Proceedings of 1st International Conference on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, 18-20th November 2010: 1-6. ISSN 1986-9126.

328

38. Doleček, V., Pikula, B., 2010, Uporaba robota u bespilotnom upravljanju vozilom, 20. Međunarodni simpozij „Dani Josipa Lončara“, Zbornik radova S6, Šibenik, 2-5. maj 2010: 24-28.

39. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2010, Aplikacija robotskog vida u industrijskom okruženju, 20. Međunarodni simpozij „Dani Josipa Lončara“, Zbornik radova S6, Šibenik, 2-5. maj 2010: 1-5.

40. Nezirić, E., Isić, S., Doleček, V., Voloder, A., 2010, An analysis of damping type influence to vibration of elastic systems, Proc. of the 14th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“ TMT 2010, Mediterranean Cruise, 11-18 September 2010: 781-784.

41. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2010, Novel sharpened compensated comb decimator, Proc. of the 14th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“ TMT 2010, Mediterranean Cruise, 11-18 September 2010: 489-493.

42. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2010, Simple method for low pass narrowband FIR filter design, Proc. of the 14th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“ TMT 2010, Mediterranean Cruise, September 11-18, 2010: 485-489.

43. Voloder, A., Doleček, V., Isić, S., 2010, Appliance of reduced mechanism on solving of inverse dynamic problem of plane mechanism. In: S. Rahimić, S. Isić (Eds), Proc. of 1st Int. Conf. on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, November 18-20, 2010: 365-370. ISSN 1986-9126.

44. Avdić, V., Doleček, V., Krvavac, J., 2010, Stepen efikasnosti Cross-Flow turbine. In: S. Rahimić, S. Isić (Eds), Proc. of 1st Int. Conf. on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, November 18-20, 2010: 93-98. ISSN 1986-9126.

329

45. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2010, Primjena industrijskih robota u malim i srednjim preduzećima. In: S. Rahimić, S. Isić (Eds), Proc. of 1st Int. Conf. on Manufacturing and Advanced Technologies – MAT 2010, Mostar, November 18-20, 2010: 1-6. ISSN 1986-9126.

46. Jurković, M., Karabegović, I., Doleček, V., 2010, Nove tehnologije u razvoju moderne proizvodnje, Zbornik radova sa simpozijuma „Primjena novih tehnologija u proizvodnim procesima“, Cent, Bihać, decembar 2010: 13-20. ISSN 1986-5201.

47. Doleček, V., Karabegović, I., Jurković, M., 2010, Znanstveni i znanstveno-istraživački prioriteti zemalja EU, Zbornik radova sa simpozijuma „Primjena novih tehnologija u proizvodnim procesima“, Cent, Bihać, decembar 2010: 1-12. ISSN 1986-5201.

48. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2009, Buckling strength of compressed columns using design rules and nonlinear stability analysis, 14th Int. Conf. on Theoretical and Experimental Problems of Materials Engineering – PiME 2009, Ostravice, Czech Republic, August 24-26, 2009: 255-258.

49. Doleček Jovanović, G., Karabegović, I., Doleček, V., 2009, A simple method for multiplierless FIR filter design, 7th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, Development and Modernization, Cairo, Egypt, 26. September – 3. October, 2009: 147-149.

50. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2009, On design of FIR minimum-phase filters, 7th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, Development and Modernization, Cairo, Egypt, 26. September – 3. October, 2009: 145-147.

51. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2009, An estimation of large deformations based on linear analysis, 7th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, Development and Modernization, Cairo, Egypt, 26. September – 3. October, 2009: 95-97.

330

52. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2009, Eigen frequency change of an elastic system near a critical point, 13th Int. Conf. On „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, Hammamet, Tunisia, October 16-19, 2009: 941-944.

53. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2009, Multistage Decimation Filter, 13th Int. Conf. On „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, Hammamet, Tunisia, October 16-19, 2009: 381-388.

54. Hadžić, A., Doleček, V., Karabegović, I., 2009, Navigation Using a Generic Algorithm, 18. međunarodni elektroinžinjerski simpozij – EIS 2009, Elektrotechnical Society Zagreb, Šibenik, Hrvatska, 3-6. maj, 2009: S8, pp. 27-30.

55. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2008, Measurement of oscillation frequencies in beam equilibrium bifurcation under non-constant axial load, 7th Youth Symp. on Experimental Solid Mechanics, Wojcieszyce, Poland, May 14-17, 2008: 20.

56. Isić, S., Doleček, V., Voloder, A., 2008, An analysis of postbuckling frequency change of beam structures using finite elements method, 13th Int. Conf. on Problems of Material Engineering, Mechanics and Design, Rajecke Teplice, Slovakia, August 25-28, 2008.

57. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2008, Comparison of experimental and numerical results for beam vibration in buckling under non-constant axial load, 25th Danubia-Adria Symp. on Advances in Experimental Mechanics, Ceske Budejovice, Czech Republic, September 24-27, 2008: 57-58.

58. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2008, An experimental damping determination in beam bifurcation process, 19th Int. Symp. on „Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Next Generation of Intelligent Systems and Solutions“, Trnava, Slovakia, October 22-25, 2008: 205-206.

59. Doleček, V., Isić, S., Voloder, A., 2008, Linear and nonlinear stability analysis of trusses, 12th Int. Conf. on „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, Istanbul, Turkey, August 26-30, 2008: 925-928.

331

60. Doleček, V., Hadžić, A., 2008, Machine vision in robotics, 12th Int. Conf. on „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, Istanbul, Turkey, August 26-30, 2008: 689-692.

61. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2008, Multistage CIC filters for sub band tuning, 12th Int. Conf. on „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, Istanbul, Turkey, August 26-30, 2008: 481-485.

62. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2008, New technologies in robotics, 16th Int. Electronic Symp., Croatia, May 5-8, 2008: 83-98.

63. Rahmanović, S., Doleček, V., Isić, S., 2008, Detection of faults in a two-stage gearbox using acceleration envelope spectra and cestrum analysis, 25th Danubia-Adria Symp. on Experimental Methods in Solid Mechanics, Ceske Budejovice, Cesky´ Krumlov, Czech Republic, September 24-27, 2008: 217-129.

64. Karabegović, I., Jurković, M., Doleček, V., 2007, Development and modernization of production, Proc. of 6th Int. Scientific Conf. RIM 2007, Plitvice Lakes, Croatia, October 24-26, 2007: 304-306.

65. Vojić, S., Karabegović, I., Doleček, V., 2007, Applications of robot vision in industrial robot welding process, Proc. of 6th Int. Scientific Conf. on Production Engineering Development and Modernization of production, Plitvice, Croatia, October 24-27, 2007: 135-136. Full paper on additional CD.

66. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, A comparison of finite element and finite volume method on stability analysis of rectangular plate, Proc. of 6th Int. Scientific Conf. on Production Engineering Development and Modernization of production, Plitvice, Croatia, October 24-27, 2007: 135-136. Full paper on additional CD.

67. Doleček, V., Hadžić, A., 2007, Choice of points in trajectory generation for robot manipulation, Proc. of 6th Int. Scientific Conf. on Production Engineering Development and Modernization of production, Plitvice, Croatia, October 24-27, 2007: 135-136. Full paper on additional CD.

332

68. Rahmanović, S., Doleček, V., 2007, The influence of the build-up of firm particles on the impeller of the vibration of a process fan, Proc. of 6th Int. Scientific Conf. on Production Engineering Development and Modernization of Production, Plitvice, Croatia, October, 2007: 103-104.

69. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, Simulation and visualization of plane truss eigenvibration, Proc. of the 18th INT. DAAAM SYMP „Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Creativity, Responsibility and Ethics of Engineers“, Zadar, Croatia, October 24-27, 2007: 347-348.

70. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, Postbuckling analysis of rectangular plates using finite element method, Proc. of 11th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2007, Hammamet, Tunisia, September 5-9, 2007: 971-975.

71. Rahmanović, S., Doleček, V., 2007, Identification of causes of a ball mill drive vibration using signature analysis in time and frequency domain, The 12th Int. Conf. on Problems of Material Engineering, Mechanics and Design, Jasna, Slovakia, August 29-31, 2007. Book of Abstracts: 12. Full paper on additional CD.

72. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, A comparison between finite element and finite volume methods on the problem of stability of timoshenko beam, The 12th Int. Conf. on Problems of Material Engineering, Mechanics and Design, Slovakia, August 29-31, 2007. Book of Abstracts: 85-86. Full paper on additional CD.

73. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, Simulation and visualization of plane truss eigenvibration, Proc. of the 18th INT. DAAAM SYMP „Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Creativity, Responsibility and Ethics of Engineers“, Zadar, Croatia, October 24-27, 2007: 347-348.

74. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2007, Cosine – based determinator, 11th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2007, Hammamet, Tunisia, September 5-9, 2007: 635-639.

333

75. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, Numerical and experimental analysis of postbuckling behaviour of prismatic beam under displacement-dependent loading, Proc. of First Serbian, 26th YU Congress on Theoretical and Applied Mechanics, Kopaonik, Serbia, April 10-13, 2007: 331-338.

76. Karabegović, I., Vojić, S., Hodžić, D., Doleček, V., 2007, Artificial intelligence and its use in industrial robots and control in space, 1st Int. Congress of Serbian Society of Mechanics, Kopaonik, Serbia, April 10-13, 2007: 619-626.

77. Doleček, V., Hodžić, D., Vojić, S., Karabegović, I., 2007, Vision sensors and their application in industrial robots, 1st Int. Congress of Serbian Society of Mechanics, Kopaonik, Serbia, April 10-13, 2007: 579-585.

78. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2007, Numerical and experimental analysis of postbuckling motion of beams, Proc. of Int. Conf. on Computer Aided Design and Manufacturing CADAM 2006, Supetar, Croatia, September 19-21, 2007: 35-36.

79. Doleček, V., Hadžić, A., 2007, Choice of virtual points in trajectory generation for robot manipulator, Proc. of Int. Conf. on Computer Aided Design and Manufacturing CADAM 2006, Supetar, Croatia, September 19-21, 2007: 35-36, Full paper published in Journal Advanced Engineering in 2007.

80. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2006, Bifurcation analysis of elastic systems based on frequency spectrum of large vibrations, 17th Int. DAAAM Symp. „Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Mechatronics & Robotics“, Wien, Austria, November 8-11, 2006: 173-174.

81. Doleček, V., Filipović, I., Bibić, Dž., Petrović, M., 2006, Possibilities of indirect control of combustion process parameters for internal combustion engines, Int. Congress Motor Vehicles & Motors 2006, Kragujevac, Serbia, October 4-6, 2006: 133-136.

82. Doleček, V., Filipović, I., Bibić, Dž., Petrović, M., 2006, Importance of crankshaft torsional vibration signals in diagnostics of IC engines, 5th Int. Congress of Croatian Society of Mechanics, Trogir-Split, Croatia, September 21-23, 2006: 157-161.

334

83. Isić, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2006, An identification of the bifurcation type using post critical motion analysis, Proc. of 5th Int. Congress of Croatian Society of Mechanics, Trogir-Split, Croatia, September 21-23, 2006: 83-84.

84. Isić, S., Doleček, V., 2006, A dynamical approach for the nonlinear analysis of the state stability of elastic systems, Proc. of 10th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2006, Barcelona-Lloret de Mar, Spain, September 11-15, 2006: 741-744.

85. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2006, Multiplier – free filter design using LT COMB filters, Proc. of 10th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2006, Barcelona-Lloret de Mar, Spain, September 11-15, 2006: 657-660.

86. Doleček, V., Vujičić, B., 2006, Information and communication technology impact on the increase in business performance, Proc. of 10th Int. Research/Expert Conf. „Trends in the Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2006, Barcelona-Lloret de Mar, Spain, September 11-15, 2006: 505-508.

87. Karabegović, I., Doleček, V., 2006, Impact of vibration and noise on workers’ productivity in an industrial plant, Industrial Engineering Meeting on „Protection and Health in Workplace“, Bjelolasica, Croatia, September 27-29, 2006.

88. Karabegović, I., Vojić, S., Doleček, V., 2006, 3D vision for industrial robots, 12th Int. Power, Electronics and Motion Control Conf., EPE-PEMC 2006, Portorož, Slovenia, 30. August – 1. September, 2006: 213-218.

89. Karabegović, I., Doleček, V., Vojić, S., 2006, Zaštita radnog prostora industrijskog robota, 1. Zaštita na radu i zaštita zdravlja, Bjelolasica, Hrvatska, 27-29. septembar, 2006: 213-218. ISBN 953-7343-02-2

335

90. Rahmanović, S., Doleček, V., 2006, Methods and techniques of cement plant rotating machinery vibration: measurement and analysis, Annals of DAAAM for 2006 & Proc. of the 17th Int. DAAAM Symp. „Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Mechatronics & Robotics“, Vienna, Austria, 2006: 341-342.

91. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2006, On the method for multiplierless FIR filter design, Proc. of the 7th Int. Conf. on technical informatics – CONTI 2006 1, Timosoara, Romania, June 8-9, 2006: 197-200.

92. Karabegović, I., Rošić, H., Doleček, V., 2006, Upravljanje industrijskim robotima primjenom programabilnih logičkih kontrolera, Proceedings of 11th International Conference Mechanika 2006, Kaunas University of Technology, Kaunas, Lithuania, april 6-7, 2006: 152-156. ISSN 1822-2951

93. Karabegović, I., Doleček, V., Hodžić, D., 2005, Artificial neural networks and their applications in industrial robots, 9th Research /Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2005, Antalya, Turkey, September 26-30, 2005: 611-614.

94. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2005, One method for FIR minimum-phase multiplier-free-filter design based on cosine and RRS filters, ECCTD2005 – European Conf. on Circuit Theory and Design, Cork Ireland, Ireland, 29. August – 2. September 2005: 275-279.

95. Jovanovic Dolecek, G., Dolecek, V., 2005, One simple method for narrowband minimum-phase filter design, International Conference TMT 2005, Ekinovic, S., Yalcin, S., Vivancos, J. (eds), Antalya, Turkey, 26-30 September, 2005: 1247-1250. ISBN 9958- 617-28-5

96. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2005, One simple method for narrowband minimum-phase filter design, 9th Research /Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2005, Antalya, Turkey, September 26-30, 2005: 1247-1250.

336

97. Doleček, V., Ekinović, E., 2005, Damage identification in beams through changes in frequency, 9th Research /Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2005, Antalya, Turkey, September 26-30, 2005: 997-1000.

98. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2005, Applications of industrial robots in Europe and world, 3rd Advisory Meeting on Industrial Engineering in Serbia and Montenegro, Vrnjačka Banja, Srbija, 1-3. septembar 2005: 29-46.

99. Karabegović, I., Vojić, S., Doleček, V., 2005, Simulation of the process of sorting and storage of finished products using intelligent systems, Mechanika 2005, Lithuania, April 7-8, 2005: 172-177.

100. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Manzano, O. I., 2005, computationally efficient narrow-band multiplier-free fir filter design, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, Bihać, BiH, September 14-17, 2005: 535-540.

101. Bibić, Dž., Filipović, I., Doleček, V., 2005: On the damping modelling in IC engine torsional vibrations damper, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, Bihać, BiH, September 14-17, 2005: 415-420.

102. Doleček, V., Karabegović, I., Rošić, H., 2005, On the analysis of sensors application by commissioning of finished products, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, September 14-17, Bihać, BiH: 311-316.

103. Karabegović, I., Doleček, V., Vojić, S., 2005, Industrial Robots Programming in The Process of Sorting and Storing of Final Products, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, 14-17th September, Bihać, BiH: 305-310.

104. Doleček, V., Karabegović, I., Rošić, H., 2005, Simulation of Commissioning Process of Finished Products Using Intelligent Systems, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, Bihać, BiH, September 14-17, 2005: 293-298.

337

105. Doleček, V., Karabegović, I. 2005, Diseminacija robota, uvodni referat, 5th Int. Scientific Conf. on Production Engineering, RIM 2005, Bihać, BiH, September 14-17, 2005: 3-20.

106. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., Hodžić, D., 2004, Intelligent wear, 2nd Int. Conf. ERGONOMICS 2004, Stubičke toplice, Croatia, 21-22. oktobar, 2004: 139-143.

107. Karabegović, I., Jurković, M., Doleček, V., Hodžić, D., 2004, Applications of industrial robots in flexible building systems, Manufacturing and management in 21th Century, Proc., Skoplje, Macedonia, September 16-17, 2004: 97-104.

108. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., Mahnić, M., 2004, Prevalence of industrial robots across industrial disciplines, RaDMI – 2004, October, 2004, Zlatibor, Srbija: 127-133.

109. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., 2004, Efficient decimation filters for sub band tuning, Proc. 8th Int. Research/ Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2004, Neum, BiH, September 15-19, 2004: 879-882.

110. Filipović, I., Doleček, V., Bibić, Dž., 2004, Identification of parameters for the mathematical model of torsional vibrations, Proc. 8th Int. Research/ Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2004, Neum, BiH, September 15-19, 2004: 367-370.

111. Karabegović, I., Doleček, V., Hodžić, D., 2004, Simulation of industrial robot movements and operations, Proc. 8th Int. Research/ Expert Conf. „Trends in Development of Machinery and Associated Technology“, TMT 2004, Neum, BiH, September 15-19, 2004: 291- 294.

112. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., Mahmić, M. 2004, Zastupljenost industrijskih robota po industrijskim granama, Research and Development in Mechanical Industry –RaDMI 2004, Z!atibor, Srbija, 31. august – 4. septembar 2004: 514-522. ISBN 86-83803-06-6

338

113. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2004, One method for the design of low-pass narrowband filters using sharpened modified RRS filter, IRMA – 2004, New Orleans, LA, U.S.A., Maj, 2004: 1231-1232.

114. Muhić, S., Karabegović, I., Doleček, V., 2003, Dynamic-mathematical model of balanced vibratory conveyor, Proc. 19th Int. DAAAM Symp., Sarajevo, BiH, October 22-25, 2003: 311-312.

115. Karabegović, I., Doleček, V., Behrem, S., 2003, Analysis of software for the simulation of kinematics and dynamics of industrial robots, Int. Conf. RaDMI, Herceg Novi, Montenegro, September 14-18, 2003: 2369-1370.

116. Karabegović, I., Doleček, V., Vojić, S., 2003, Applications of telerobotics, Int. Conf. RaDMI, Herceg Novi, Montenegro, September 14-18, 2003: 1546-1550.

117. Behrem, Š., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, On the aplication of simulations in industrial robots, 4th International Scientific Conference on Production Engineering RIM 2003, Bihać, Bosna i Hercegovina, September 25-27, 2003: 338-343. ISBN 9958-624-16-8

118. Burak, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, 3D graphical simulation of virtual robot systems, The 4th Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM-2003, Bihać, BiH, September 25-27, 2003: 333-337.

119. Karabegović, I., Doleček, V., Rosić, H., 2003, Use of sensors for guiding grippers of industrial robots, The 4th Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM-2003, Bihać, BiH, September 25-27, 2003: 316-321.

120. Doleček, V., Karabegović, I., Vojić, S., 2003, Programming of industrial robots in real and virtual environments, The 4th Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM-2003, Bihać, BiH, September 25-27, 2003: 315-320.

339

121. Doleček, V., Karabegović, I., Mahmić, M., 2003, Application of industrial robots in flexible assembly lines, The 4th Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM-2003, Bihać, BiH, September 25-27, 2003: 327-333.

122. Karabegović, I., Doleček, V., Rošić, H., 2003, Primjena senzora za vođenje prihvatnice industrije robota, 4th International Scientific Conference on Production Engineering RIM 2003, Bihać, Bosna i Hercegovina, September 25-27, 2003: 321-326. ISBN 9958-624-16-8

123. Karabegović, I., Doleček, V., Vojić, S., 2003, Programiranje industrijskih robota u realnom i virtualnom okruženju, 4th International Scientific Conference on Production Engineering RIM 2003, Bihać, Bosna i Hercegovina, September 25-27, 2003: 315-320. ISBN 9958-624-16-8

124. Karabegović, I., Behrem, Š., Doleček, V., 2003, Primjena softwera za simulacije kinematike i dinamike industrijskih robota, 4th International Scientific Conference on Production Engineering RIM 2003, Bihać, Bosna i Hercegovina, September 25-27, 2003: 337-342. ISBN 9958-624-16-8

125. Doleček, V., Karabegović, I., 2003, Robot applications in the 21st century, The 4th Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM-2003, Bihać, BiH, September 25-27, 2003: 2-23.

126. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, Minimum-phase FIR filter design using IFIR structure, The 7th Int. Research / Expert Conf. Trends in the Development of Machinery and Associated Technology, TMT 2003, Lloret del Mar, Barcelona, Spain, September 15-16, 2003: 1069-1072.

127. Burak, S., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, Simulation based analysis and design of robot arm systems, The 7th Int. Research / Expert Conf. Trends in the Development of Machinery and Associated Technology, TMT 2003, Lloret del Mar, Barcelona, Spain, September 15-16, 2003: 777-780.

340

128. Gačo, Dj., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, The analytical solution of the indirect kinematics of the robot manutec R3 on the triangle-shaped trajectory, The 7th Int. Research / Expert Conf. Trends in the Development of Machinery and Associated Technology, TMT 2003, Lloret del Mar, Barcelona, Spain, 15-16th September, 2003: 773-776.

129. Doleček, V., Ekinović, E., 2003, Crack modelling in vibration based damage identification – a review, The 7th Int. Research / Expert Conf. Trends in the Development of Machinery and Associated Technology, TMT 2003, Lloret del Mar, Barcelona, Spain, September 15-16, 2003: 523-527.

130. Karabegović, I., Vojić, S., Doleček, V., 2003, Telerobotske aplikacije uz pomoć interneta, Research and Development in Mechanical Industry – RaDMI 2003, Herceg Novi, Crna Gora, 14-18. septembar 2003: 1546-1550. ISBN 86-83803-06-6

131. Karabegović, I., Behrem, Š., Doleček, V., 2003, Prilog primjeni simulacije u industrijskoj robotici, Research and Development in Mechanical Industry – RaDMI 2003, Herceg Novi, Crna Gora, 14-18. septembar 2003: 1364-1370. ISBN 86-83803-06-6

132. Jovanović, R., Doleček, V., Radosavljević, A., 2003, Self-excited shaft oscillations in ASEA electro-locomotives as a factor of driving gear service life, Proc. of the 2nd DAAAM Int. Conf. on Advanced Technologies for Developing Countries – ATD03, 25-28. juni, 2003, Tuzla, BiH: 19-24.

133. Karabegović, I., Mijović, B., Agić, A., Doleček, V., 2002, The Solid Propellant Service Life Phenomena, International Seminar on Frontiers of Polymer Science and Engineering, MACRO-2002, Calcutta, India Dec. 9-11, 2002: 36-40.

134. Karabegović, E., Karabegović, I., Doleček, V., 2002, Application of robots in industrial production, 6th Int. Research / Expert Conf., Trends in the Development of Machinery and Associated Technology, TMT 2002, Neum, BiH, September 18-22, 2002: 186-190.

341

135. Doleček Jovanović, G., Doleček, V., Karabegović, I., 2003, Design of low pass narrowband FIR filters using IFIR and modified RRS filter, IRMA 2003 Int. Conf., Philadelphia, Pa, U.S.A., May 18-21, 2003: 302-304.

136. Jovanovic-Dolecek, G., Dolecek, V., 2001, Narrowband Minimum Phase Filter Design Using Sharpened Comb Filter, 15th European Conference on Circuit Theory and Design, ECCTD, Espoo, Finland, August 2001: I-61-64. ISBN: 951-22-5572-3

137. Burak, S., Doleček, V., 2001, Student information systems – Trend 2000, practical approach, The 3rd Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production RIM 2001, Bihać, BiH, 2001: 675-682.

138. Doleček, V., Halilagić, R., 2001, Direct and inverse kinematics of robot KUKA IR 160/15.0 with six rotational degrees of freedom, The 3rd Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production RIM 2001, Bihać, BiH, 2001: 533-540.

139. Doleček, V., Karabegović, I., 2001, A contribution to the virtual analysis, programming and simulation of industrial robots, The 3rd Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production RIM 2001, Bihać, BiH, 2000: 49-71.

140. Doleček, V., Karabegović, I., 2001, Technological development in Bosnia and Herzegovina, The 3rd Int. Conf. on Revitalization and Modernization of Production, RIM 2001, Bihać, BiH, 2001: 3-25.

141. Halilagić, R., Doleček, V., 2000, Kinematical characteristics of robots for wood processing using lasers over the prescribed trajectory, Int. Conf. DIR 2, Bihać, BiH, 2000: 77-87.

142. Banjanović-Mehmedović, L., Bilalović, F., Doleček, V., 2000, Robot assembly of planetary motor speed reducer by means of especially adjustable vibrations, DESIGN 2000, Dubrovnik, Croatia, 2000: 593-599.

342

143. Voloder, A., Doleček, V., 1999, Analiza uticajnih faktora na vibracije elastičnog manipulatorskog članka (Analysis of factors influencing the vibration of an elastic joint), The 2nd Int. Meeting „Revitalization and modernizing of production“, RIM 9, Bihać, BiH, 1999: 403-411.

144. Voloder, A., Doleček, V., 1998, Analiza strukturnog prigušenja usljed aksionalnih deformacija (Analysis of structured damping due to axial deformities), The 4th Int. Scientific Meeting „Tendencies in Development of Mechanical constructions and Technologies“, Zenica, BiH, 1998: 217-221.

145. Doleček, V., Voloder, A., 1997, Analiza uticajnih parametara na stabilnost vibracija rotirajućih greda (Analysis of parameters influencing the stability of vibrations of rotated elastic beams), The 1st Scientific Meeting „Revitalization and Modernization of Metal Industry“, Bihać, BiH, 1997: 187-195.

146. Doleček, V., Voloder, A., 1996, Matematski model fleksibilnog prostornog robotskog manipulatora sa fleksibilnim članovima, (A mathematical model for space robot manipulator with flexible elements), The 3rd Int. Scientific Meeting „Tendencies in Development of Mechanical Constructions and Technologies“, Zenica, BiH, 1996: 154-160.

147. Doleček, V., 1996, Tehnološki razvoj BiH: kako pristupiti osnovama obnove (Technological development of BiH: How to approach the fundamentals of reconstruction), 1996, Sarajevo, BiH, 77-79.

148. Filipović, I., Doleček, V., 1996, Defining optimal bearing operating conditions using computer, The 4th Symp. Design ‘96, Opatija, Croatia, 1996: 145-149.

149. Doleček, V., 1996, The level of technological development in Bosnia and Herzegovina, Scientific meeting of the Int. Technological Cooperation for the Reconstruction of BiH, Zenica, BiH, 1996: 125-129.

343

150. Doleček, V., 1995, Stepen razvoja proizvodnje i upravljanje okolišom, (Level of production development and environment management), Science Colloquium: Biological Diversity: Theoretical and Practical Aspects, Sarajevo, BiH, 1995: 77.

151. Doleček, V., 1995, Razvoj generičkih tehnologija i njihova primjena (uvodni referat), Drugi međunarodni skup „Tendencije u razvoju mašinskih konstrukcija i tehnologija“, Zenica, BiH, 1995: 3-17.

152. Doleček, V., 1995, Poduzetništvo i razvoj tehnlogije, Okrugli sto „Poduzetništvo kao osnov ekonomskog oporavka i razvoja BiH“, Sarajevo, 25. februar 1995: 43-47.

153. Doleček, V., 1994, Strategija tehnološkog razvoja, ZEPS, Zenica, BiH, 1994: 13-25.

154. Doleček, V., 1994, Rekonstrukcija Grada i restrukturiranje njegove ekonomije, (Reconstruction of the City and restructuring of its economy), Conf. on Reconstruction and Long-term Development of the City of Sarajevo, Sarajevo, 6-9 sep., BiH, 1994: 78-82.

155. Doleček, V., 1994, The production of the means of transportation and advanced technologies, SFS, Sarajevo, BiH, 1994: 44-48.

156. Doleček, V., 1993, Obnova Grada u susret post-industrijskom društvu, „Životne i razvojne dileme grada Sarajeva“, Sarajevo, BiH, 1993: 26-34.

157. Doleček, V., 1993. Nove tehnologije i zaštita okolice, Kolokvijum „Rat i zaštita životne sredine“, Sarajevo, 4-5. juni, 1993: 65.

158. Doleček, V., 1992, CAD software paket za simulaciju robotskih sistema, Produktika 92, Sarajevo, BiH: 78-82.

159. Doleček, V., 1992, Bazne strukture fabrika budućnosti, uvodni referat, Produktika 92, Sarajevo, BiH, 1992: 2- 18.

160. Doleček, V., Ašonja, G., 1992, One approach for robot manipulation task planning and simulation in flexible production cells, ASME Conf. „Signals and Systems“, Geneva, Italia, 1992: 1037-1039.

344

161. Doleček, V., Ašonja, G., 1992, CAE package for industrial robot system simulation, ASME Conf. „Signals and Systems“, Geneva, Italia, 1992: 858-862.

162. Doleček, V., 1991, Analysis of discrete systems with high internal disproportional damping, ASME Conf. „Signals, Data, Systems – with Emphasis on Electrical and Electronics Engineering“, Tunisia, 1991: 560-568.

163. Doleček, V., Doleček Jovanović, G., 1991, One approach for analyzing dynamical system models, ASME Conf. „Signals, Data, System – with Emphasis on Electrical and Electronics Engineering“, Tunisia, 1991: 347-349.

164. Doleček, V., Voloder, A., 1990, Application of modal analysis in the study of dynamics of tool machines, Proc. of Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, Sarajevo, BiH, 1990: 87-92.

165. Voloder, A., Doleček, V., 1989, Bezdimenzionalni dijagrami stabilnosti altnih mašina pri pojavi samopobuđujućih oscilacija (Dimensionless diagrams of stability of self-induced oscillations in a tool machine), Proc. of Airplane Military Academy, Rajlovac, Sarajevo, 1989: 107-112.

166. Doleček, V., Ječmenica, M., 1989, Analiza uticajnih parametara rotirajućih sistema na sopstvene frekvence: komparacija Hamiltonovog principa i metode transfer matrica (Analysis of the influence of parameters of rotating systems on the eigen frequencies: comparison of Hamilton’s principle and method of matrix transfer), The 3rd Scientific Meeting „Vibrations of Rotating Machines and Systems“, Karlovac, Croatia, 1989: 248-256.

167. Doleček, V., Voloder, A., 1989, Samopobudne oscilacije generisane u procesu rezanja na alatnoj mašini (Self induced oscillations generated during the cutting phase of a tool machine), The 3rd Scientific Meeting „Vibrations of Rotating Machines and Systems“, Karlovac, Croatia, 1989: 151-160.

345

168. Vila, S., Doleček, V., 1988, Analitičko i eksperimentalno određivanje dinamičke izdržljivosti lopatica rotora turbine, turbomlaznog motora (Analytical and experimental computation of dynamical durability of turbine rotor blades in a turbojet motor), Proc. of the Department of Production Engineering and Institute for Tool Machines, Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, Sarajevo, BiH, 1988: 159-180.

169. Doleček, V., Voloder, A., 1988, Prilog proučavanju prostornog problema samopobudnih oscilacija alatnih mašina, Zbornik radova 1, Mašinski fakultet Sarajevo: 31-50.

170. Doleček, V., Voloder, A., 1988, Jedan način određivanja granice stabilnosti alatnih mašina pri pojavi autooscilacija (An approach for determining the stability bounds of tool machine during self oscillations), The 18th Yugoslavian Congress on Theoretical and Applied Mechanics, Vrnjačka Banja, Srbija, 1988: 105-108.

171. Doleček, V., Voloder, A., 1988, Contribution to the study of spatial problem of self induced oscillation of tool machines, Proc. of Department of Production Engineering and Tool Machines, Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, Sarajevo, BiH, 1988: 132-145.

172. Doleček, V., Voloder, A., 1988, Dinamička stabilnost alatnih mašina u slučaju samopobudnih oscilacija (Dynamical stability of tool machines under self induced oscillations), BIAM ‘88, The 9th Int. Advising „Challenges in new technologies for machine development“, Zagreb, Croatia, 1988: 341-349.

173. Doleček, V., Voloder, A., 1987, Stability of tool machine under self induced oscillations, Proc. of Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, BiH, 1987: 88-96.

174. Doleček, V., Isović, S., Vila, S., 1987, An approach to experimentally determine dynamical durability of turbine rotor blades in a turbojet motor by analyzing eigenvalues, The 8th Yugoslavian Congress of Aero-Cosmonautical Society, Mostar, BiH, 1987: 347-354.

346

175. Doleček, V., Ječmenica, M., 1986, Reduction of vibrational activities in a mechanical system using a dynamical absorber, Scientific meeting „Vibrations of Rotated Machines and Systems“, IFTOM, Karlovac, Croatia, 1986: 242-248.

176. Doleček, V., Ječmenica, M., 1985, Determination of optimal parameters of a dynamical absorber for translational and rotational oscillations of mechanical systems for frequency varying inputs, Proc. of the Department of Production Technology, Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, Sarajevo, BiH, 1985: 170-191.

177. Doleček, V., Ječmenica, M., 1985, One method for determining eigenvalues of a dynamical absorber, IFTOM – Dynamics of Machines and Mechanisms, Subotica, Srbija: 275-302.

178. Doleček, V., Kovačina, N., 1984, Calculation of dynamical behaviour of HE aggregate, Symp. of the Int. Association for Theoretical and Experimental Mechanics, Portorož, Slovenija, 1984: 257-264.

179. Doleček, V., Kovačina, N., 1983, Dynamical analysis of hydroelectric power plant aggregates under axial asymmetrical load, The 16th Yugoslavian Congress on Theoretical and Applied Mechanics, Bečići, Montenegro: 351-356.

180. Doleček, V., Kovačina, N., 1983, Influence of wind on the stability of the antenna pole in the grid structure laterally supported with elastic ropes, The 7th Congress of Constructors, Cavtat, Croatia: 207-214.

181. Kovačina, N., Doleček, V., 1983, Determination of the size and location of the strongest vibrational strain of torsial systems with damping using computers, The 5th Int. Symp. „Computers in Academia“, Cavtat, Croatia: 76-84.

182. Doleček, V., Kovačina, N., 1983, Estimates of the object oscillations influenced by the force of hydro or aerodynamic origin, The 20th Congress of the Int. Association for Hydraulic Research, Moscow, Russia, 1983: 1320-1322.

347

183. Doleček, V., Kovačina, N., 1983, Torsional vibrations of long shafts, Int. Conf. on Engineering Design, ICED ‘83, Copenhagen, Denmark: 572-574.

184. Doleček, V., Kovačina, N., 1983, Calculation of forced torsial vibrations in shafts of powerful aggregates with high power in a system with nonlinear elements, Scientific Meeting „Vibrations of rotational elements and systems“, Karlovac, Croatia: 67-75.

185. Doleček, V., Kovačina, N., 1982, Computer aided design for one class of oscillatory torsial systems, Proc. of the 4th Scientific Meeting on Computer Aided Design, Zagreb, Croatia: 243-248.

186. Doleček, V., Kovačina, N., 1982, Mechanical response of a pump turbine aggregate to periodical and non-periodical inputs, Informatika ’82 – Proc. of the Int. Symp. on Computer Technology and Informatics, Ljubljana, Slovenija: 371-375.

187. Doleček, V., Kovačina, N., 1982, Oscillations of partially submerged object with circular cross sectional area and changing mass, Design and Production of Partially Submerged Industrial Objects, Rijeka, Croatia: 234-238.

188. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, Jedan deterministički pristup vibracijama pumpno-turbinskih agregata, (One deterministic approach to vibrations of pump-turbine aggregates), IMK Noll, Sarajevo Proc., Sarajevo, BiH: 64-76.

189. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, Vibracije PHE agregata, (Vibrations of PHE Aggregates), The 6th Advising on Hydro-electric Power-Plants and Pump Accumulated Hydro-electric Power-Plants, Mostar, BiH: 198-216.

190. Doleček, V., 1981, Calculation of forced torsial vibrations in systems with internal and external damping using Speatgens method, The 3rd Yugoslavian Symp. on Kinematics and Dynamics of Machines and Mechanisms, Ljubljana, Slovenija: 345-352.

191. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, Projection of one class of oscillatory torsial systems, Informatika – Proc. of the Int. Symp. on Computer Technology and Informatics, Ljubljana, Slovenija: 378-380.

348

192. Doleček, V., 1981, One method for computing eigenvalues of real-valued discrete systems with homogeneous cores, Yugoslavian Congress on Theoretical and Applied Mechanics, Kupari, Croatia: 341-343.

193. Doleček, V., Jovanović, R., Kovačina, N., 1981, Determination of dynamical parameters that influence the railway shaft during exploitation, Science of Computer Aided Design, Zagreb, Croatia: 347-352.

194. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, The computation of dynamical load of bearings in multispan shafts, Science of Computer Aided Design, Zagreb, Croatia: 237-246.

195. Doleček, V., Hufnagl, B., Kulenović, M., 1981, Determination of kinematical elements of the background mechanism in a short ranged render, Science of Computer Aided Design, Zagreb, Croatia: 93-104.

196. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, One deterministic way for studying of combined bending and torsial oscillations of hydro energetic aggregates with high power, Advising on Yugoslavian Power-Plants JUGEL: 371-374.

197. Doleček, V., Kovačina, N., 1981, Dinamički proračun pumpno-turbinskog agregata, (Dynamical computation of pump turbine aggregates), Conf. Proc. Materials and Constructions, Sarajevo, BiH: 151-158.

198. Doleček, V., Kovačina, N., 1980, Proračun sopstvenih vrijednosti osovine pumpno-turbinskog agregata (Computation of eigenvalues of a shaft in pump-turbine aggregates), Advising on Hardware and Software for Structural Analysis and Computational Estimation, Belgrade, Serbia: 325-329.

199. Doleček, V., 1980, One iterative method for determining eigenvalues of differential equations, The 7th Congress of Mathematicians, Physicists and Astronomers, Budva-Bečići, Montenegro: 179-184.

349

200. Doleček, V., Kulenović, M., 1980, Kinematical analysis of the mechanism of a short stepped sew machine, The 32nd Yugoslavian Symp. on Machines and Mechanisms, University Research Press, Mostar, BiH: 241-253.

201. Doleček, V., 1979, Jedan od načina određivanja sopstvenih vrijednosti diskretnih sistema sa posebno velikim prigušenjem, (One way of determining eigenvalues of discrete systems with especially big damping), The 32nd Yugoslavian Symp. on Machines and Mechanisms, University Research Press, Mostar, BiH: 87-94.

202. Doleček, V., 1979, Lewisov metod za sopstvene vrijednosti torzionih sistema (Lewis method for real-valued torsial systems), Proc. of the Conf. on Production Mechanical Engineering, Institute for Tools and Machines, Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo, Sarajevo: 82-97.

203. Doleček, V., Kovačina, N., 1979, The computation of eigenvalues of ordered piston motors, The 14th Int. Symp. on Information Processing, Bled, Slovenija: 341-345.

204. Doleček, V., 1979, Sinteza diskretnih torzionih sistema sa unutrašnjim i spoljašnjim prigušenjem (Synthesis of discrete torsional systems with internal and external damping), Symp. on Motor Vehicles and Motors, Kragujevac, Srbija: 217-221.

205. Doleček, V., 1979, One form of normal functions of amplitude flows and torsial moments of continuous systems with internal and external damping, The 4th Yugoslavian Congress of Aeronautical Society, Ljubljana, Slovenija: 233-238.

206. Doleček, V., 1979, Numerical analysis of eigenvalues of discrete systems with damping, The 2nd Yugoslavian Symp. on Applications of MKE, Maribor, Slovenija: 67-77.

207. Doleček, V., 1979, Proračun torzionih oscilacija motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, Proc. of the Int. Symp. on Computer Technology and Informatics, Sarajevo-Jahorina, BiH, 1979: 247-251.

350

208. Doleček, V., 1979, Changing eigenvalues of discrete torsial system with internal and external damping by varying the moment of inertia and coefficient of hardness of one element of the system, Science and Motor Vehicles – 9th Meeting, Ljubljana, Slovenija: 325-328.

209. Doleček, V., 1978, Amortizovane torzione oscilacije sistema sa dva stepena slobode sa primjenom na alatne strojeve, Institut za alatne mašine, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, BiH: 101-119.

210. Doleček, V., 1978, Cosmonautics with a special view of theoretical aspects of satellite connections, Directions and Achievements, Dubrovnik, Croatia: 2-17.

211. Doleček, V., Kovačina, N., 1978, Jedan metod određivanja sopstvenih vrijednosti diskretnih torzionih sistema sa spoljašnjim i unutrašnjim prigušenjem, IFTOM, Kragujevac, Srbija: 175-181.

212. Doleček, V., 1978, Prinudne prigušene oscilacije sistema sa dva stepena slobode kretanja sa primjenom na alatne mašine, Zbornik radova Mašinskog fakulteta u Sarajevu, 1: 33-42.

213. Doleček, V., 1968, Uticaj inercije rotacije poprečnog presjeka i aksijalnih sila na savojne oscilacije greda promjenljivog poprečnog presjeka, Jugoslovenski kongres za teorijsku i primijenjenu mehaniku, Split, Hrvatska: 341-343.

214. Doleček, V., 1967, Torsional analysis of discrete torsional systems with external and internal damping, Proc. of the 2nd Conf. on Combating Noise and Vibrations, Thessaloniki, Greece, 1967: 1043-1045.

IV. Radovi iz opće tematike (Publications on general topics)

1. Doleček, V., 2014, Priče o knjizi “Od đaka pješaka do akademika“ i autoru, “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”, Sarajevo, decembar 2014: 108 str. ISBN 978-9956-683-13-8: 483

351

2. Doleček, V., 2014, Primjer intelektualnog otpora agresiji, Međunarodna naučna konferencija “Politički i vojni značaj u odbrani Sarajeva, 1991–1995” 28. februara – 11. marta. Zbornik radova, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu: 701-703.

3. Doleček, V., Džaferović, E., Komšić, I., Berberović, Lj., 2011, Influence of Scientific, Technical and Technological Progress in the World of Globalisation on Development of Industrial Production in Bosnia and Herzegovina, International Symposium „Bosnia and Herzegovina – 15 Years of the Dayton Peace Agreement“, Proceedings, University of Sarajevo, 18-19. of January 2011: 327-340.

4. Doleček, V., 2010, Međunarodna suradnja – Ciljevi europske Unije u oblasti znanstveno istraživačke i istraživačkorazvojne djelatnosti, Zbornik radova sa savjetovanja: Stanje i perspektive razvoja naučnoistraživačke i istraživačkorazvojne djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 23. septembra 2010: 115-136. ISBN 978-9958-501-49-4.

5. Doleček, V., Karabegović, I., Jurković, M., 2010, Znanstveni i znanstvenoistraživački prioriteti zemalja EU, Simpozijum „Primjena novih tehnologija u proizvodnim procesima“, Zbornik radova, Cent, Bihać, decembar 2010: 1-12. ISSN 1986-5201.

6. Jurković, M., Karabegović, I., Doleček, V., 2010, Nove tehnologije u razvoju moderne proizvodnje, Simpozijum „Primjena novih tehnologija u proizvodnim procesima“, Zbornik radova, Cent, Bihać, decembar 2010: 13-20. ISSN 1986-5201.

7. Doleček, V., 2010, Tehnologije XXI stoljeća (uvodno izlaganje), Prvi međunarodni skup MAT (Int. Conf. on Manufacturing and Advanced Technologies), Mašinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“, Mostar, 18. novembar, 2010.

8. Doleček, V., Karabegović, I., Jurković, M., 2010, Primjena industrijskih robota u procesu zavarivanja, Centar novih tehnologija, Tehnički fakultet, Bihać, 2010: 7-16. ISSN 1986-5201.

352

9. Doleček, V., Karabegović, I., Rogić, M., 2010, Istraživanje i razvoj automatiziranih i robotiziranih radnih stanica u automobilskoj industriji, Mehatronička sinergija za razvoj novih proizvoda, Mašinski fakultet Univerziteta u Tuzli, TMD Automobilska industrija Gradačac, Gradačac, Bosna i Hercegovina, 19. 6. 2010.

10. Doleček, V., 2010, Tehnologije budućnosti (uvodno izlaganje), Drugi naučno-stručni skup „Mehatronička sinergija za razvoj novih proizvoda“, Univerzitet u Tuzli i TDM – Automobilska industrija Gradačac, Gradačac, 19. juni 2010.

11. Doleček, V., 2009, Održivi i stabilan Univerzitet, Zbornik radova Međunarodna konferencija „Industrijska ekologija i održivi razvoj u visokom obrazovanju“, Sarajevo, 18-19. decembar 2008: 30-35.

12. Doleček, V., 2009, Mehatronika u procesu edukacije inženjera, Okrugli sto „Savremeni aspekti obrazovanja inženjera“ u povodu obilježavanja 50. godišnjice Mašinskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“, Mostar, 18. novembar 2009.

13. Karabegović, I., Jurković, M., Doleček, V., 2009, Primjena inteligentnih sistema u procesu zavarivanja, Zbornik radova sa seminara na temu „Inteligentni sistemi u procesu zavarivanja“, Centar za napredne tehnologije, Bihać, decembar 2009: 17-22. ISSN 1986-5201.

14. Doleček, V., Karabegović, I., Jurković, M., 2009, Primjena industrijskih robota u procesu zavarivanja, Zbornik radova sa seminara na temu „Inteligentni sistemi u procesu zavarivanja“, Centar za napredne tehnologije, Bihać, decembar 2009: 7-16. ISSN 1986-5201.

15. Doleček, V., Avdić, E., Krvavac, J., Ajanović, A., 2009, Neka iskustva u projektovanju i radu malih hidroelektrana, EIS 2009, 18th Int. Electrical Engineering Symp. Josip Lončar days, Šibenik, May 3-6, 2009.

16. Doleček, V., Pikula, B., Hadžić, A., 2009, Značaj i primjena robota u automobilskoj industriji, EIS 2009, 18th Int. Electrical Engineering Symp. Josip Lončar days, Šibenik, May 3-6, 2009.

353

17. Doleček, V., Karabegović, I., 2008, Primjena industrijskih robota, Stručno-informativni i edukativni magazin Ekspert, 3: 17-25. ISSN 1840-3026.

18. Doleček, V., 2004, Konstitutivnost i zaštita ljudskih prava i sloboda, Pravna misao: Časopis za pravnu teoriju i praksu, 35(7-8): 22-25.

19. Doleček, V., 2003, Izvještaj o tehnološkoj kompetitivnosti u Bosni i Hercegovini za 2002. godinu (Report on the Technological Competitiveness of Bosnia and Herzegovina for the year 2002), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Centar za Menadžment i informacione tehnologije, Sarajevo, BiH, 2(2): 93-103. ISSN 1512-86-28.

20. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2003, Strategija razvoja Tehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću do 2015. godine (Strategy for the development of the Technical Faculty at the University of Bihać until the year 2015), Technical Faculty, University of Bihać, BiH, Bihać, 2003.

21. Doleček, V., 2002, Izvještaj o tehnološkoj kompetitivnosti Bosne i Hercegovine za 2001. (Report on the technological competitiveness of Bosnia and Herzegovina for the year 2001), Academy of Arts and Sciences of Bosnia and Herzegovina, Centre for Management and Information Technologies, Sarajevo, BiH, Vol. 1, Sarajevo, 2002.

22. Karabegović, I., Doleček, V., Jurković, M., 2002, European credit transfer system (ECTS), Technical Faculty, University of Bihać, BiH, Bihać, 2002.

23. Doleček, V., Matić, B., 1998, Uloga univerziteta u regionalnom razvoju, Zbornik radova Međunarodni poslovni forum, Tuzla, 1998.

24. Doleček, V., 1995, Napredak i razvoj tehnologije (Progress and development of technology), Presented at the Round table: Entrepreneurship as ground of economical rebuilding of BiH, Sarajevo, 1995.

354

25. Doleček. V., 1995, Bez strategije tehnološkog razvoja nema budućnosti, Business magazin 7, april 1995.

26. Doleček V., (1995), Razvoj generičkih tehnologija i njihova primjena (uvodni referat), II međunarodni naučno-stručni skup: Tendencije u razvoju mašinskih konstrukcija i tehnologija, Zenica 5–7. oktobar, 1995.

27. Doleček, V., 1994, The production of the means of transportation and advanced technologies, Saobraćajni fakultet Sarajevo, Sarajevo, 1994.

28. Doleček, V., 1992, Fundamentalne strukture fabrika budućnosti (Fundamental structures of future companies), Project presentation PRODUKTIKA, opening talk, Sarajevo, 2. 4. 1992.

29. Doleček, V., Ašonja, G., 1989, Program for simulating the movements of a robot SCARA, The 5th Scientific Meeting JUROB 89, Rijeka, 1989.

30. Doleček, V., 1988, Strategija tehnološkog razvoja (Strategy for technological development), Advising on Socio-Economic Development, Neum, 1988.

31. Doleček, V., 1989, Inovacije i inovacioni rad u tehničko-tehnološkom razvoju, (Innovations and innovative work used in technical and technological development), Pronalazač, 5: 12-17.

32. Doleček, V., 1989, Tri funkcije univerziteta (Three functions of the University), University Research press, University of Sarajevo, Sarajevo, 1989.

33. Doleček, V., 1988, Sudjelovanje javnih organizacija u kreiranju obrazovne politike, (Participation of public organizations in creation of educational politics), UNESCO Project: Participation of Various Groups in Education Planning, 1988.

34. Doleček, V., 1989, Tehnički kadrovi i tehničko-tehnološki napredak (Technical staff and technical-technological progress), Proc. of the Symp. „Socio-Economic Development“: 12-18.

355

35. Doleček, V., 1988, Kako inovacije i inovativni rad utiču na tehničko-tehnološki razvoj (How innovations and innovative work serve technical-technological development), Seminar Innovations and Technical-Technological Development, Tuzla, 1988.

36. Doleček, V., 1987, Trendovi budućeg tehnološkog razvoja (Trends in future technological development), Advising on Technical Development and Computer Integrated Production, Faculty of Mechanical Engineering, Sarajevo, 1987.

37. Dutina, J., Doleček, V., Trifković, S., 1987, Optimization and measurement of the utilization factor using computers, Proc. of SYM-OP-IS 87, Herceg Novi: 124-128.

38. Doleček, V., 1987, Tehničko-tehnološki razvoj do 2000. godine, (Technical-technological development until year 2000), Zbornik radova Nivo i tendencije u oblasti razvoja mašinogradnje (Achievements and Future Tendencies in Machine Engineering), Igman, 1. 8. 1987.

39. Doleček, V., Dutina, J., Lepirica, I., 1986, Tehnički potencijali UNIS-a i novi tehničko tehnološki razvoj SOUR UNIS (Technical potential of UNIS and the new technical and technological development of SOUR UNIS), Sarajevo, 1986.

40. Doleček, V., Dutina, J., 1986, Projekt DC IX, Široka distribucija i primjena sistema produktike u različitim oblastima, (Wide distribution and applications of production systems in different areas), Projekat finasiran od SIZ nauke BiH, (koordinator projekta) Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986.

41. Doleček, V., Dutina, J., 1986, Korištenje proizvodnih kapaciteta u SOUR UNIS, (Utilization of production capacity in SOUR UNIS), Proceeding of the seminar on Politics and Strategy of Effective Usage of Existing Potentials of UNIS and Increase in Exports, Sarajevo, 1986.

356

42. Doleček, V., Ječmenica, M., 1986, Eliminacija rezonantnih vibracija pri eksploataciji mašina i uređaja (Elimination of resonating vibrations during exploitation of machines and devices), Zbornik radova: Simpozijum o istraživanju i razvoju sigurnosti na radu, Fojnica, februar 1986: 189-217.

43. Doleček, V., 1985, Stepen korištenja znanja zaposlenih i većeg nivoa znanja u radnim projektima i zadacima (Study of degree of utilization of knowledge of the workforce with advanced degrees and their placement in adequate projects and assignments), Projekat finansirali SIZ za nauku BiH, SOUR UNIS Sarajevo i Institut za ekonomiju i organizaciju Sarajevo, Sarajevo, 1985.

44. Berhamović, H., Govedarica, R., Doleček, V., Kusturica, N., Sijamija, H., Vila, A., Vitlačil, Z., 1985, Stepen iskorišćenosti stručnih kadrova i njihova angažovanost na adekvatnim poslovima i radnim zadacima u sistemu UNIS, UNIS, Sarajevo, 1985: 153.

45. Pašić, H., Doleček, V., Kovačina, N., 1984, Rješenje za INGLER željezničku mašinu (Solutions for INGLER railway machinery), Mašinski fakultet Univerzireta u Sarajevu, Sarajevo, 1984.

46. Doleček, V., Prodanović, N., 1983, Statički i dinamički poračun dimnjaka 82/1000 (Static and dynamic calculation of chimney 82/1000), Institut za procesnu tehnologiju, energetiku i okolinske tehnologije, Sarajevo, 1983.

47. Doleček, V., 1983, Izvještaj o sociološko-ekonomskom i tehničkom značaju osnivanja UNIS Instituta za mašinstvo (Report on socio-economic and technological importance of UNIS-Institute-Machine Building), Projekt je finansirao SOUR UNIS Sarajevo.

48. Doleček, V., 1983, Numerička i tenzometrijska analiza napona postolja željezničkog vagona (Numerical and tensometer analysis of the base stand of train carriages), Mašinski fakultet, Sarajevo, 1983.

49. Doleček, V., Ninković, J., 1978, The calculation of transmitting joint using the theory of thick pipes, Željeznice, 3, 1978.

357

50. Doleček, V., 1978, Analitičke metode u mehanici (Analytical methods in mechanics), Predavanje po pozivu na naučnom skupu: Naučna saznanja, Dubrovnik, 25. 1. 1978.

51. Doleček, V., 1974, Žiroskopski efekat u modernim navigacionim instrumentima, (Gyroscope effect in modern navigational instruments), Invited talk at the Scientific Meeting, Dubrovnik, 1974.

52. Hufnagl, B., Doleček, V., 1971, Revizijski izvještaj o kinematičkoj i dinamičkoj analizi mehanizma visokonaponske sklopke (plant BNR-2M) i prekidača HG-(6/8) (Revision of the report on kinematic and dynamic analysis of mechanism of high voltage socket (plant BNR-2M) and switch HG-(6/8)), Energoinvest, Sarajevo, 1971.

V. Stručni radovi, značajniji projekti (Professional works, major projects)

1. Doleček, V., Grizelj, T., Hrnjica Bajramović, J., 2014, Tretman/obrada otpada, Međunarodni znanstveni skup “Valorizacija intermodalnoga logističkoga koridora Ploče-Mostar–Sarajevo–Vukovar (Srednji Jadran – Podunavlje)”, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti HAZU, Zagreb, Hrvatska, 11. Juni 2015.

2. Doleček, V., et al. 2011, Elaborat o uzrocima i posljedicama nastanka plavnog vala na rijeci Drini u decembru 2010, Goražde, maj 2011. god.

3. Doleček, V., Žigić, I., Vukojević, D., 2011, Elaborat o osnivanju Politehničkog fakulteta Univerziteta u Zenici, Zenica, juli 2011.

4. Doleček, V., Hukić, M., 2010, Strategija razvoja nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2011–2021. godine, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, novembar/studeni 2010. Prilozi str. 111-123.

358

5. Doleček, V., Voloder, A., Isić, S., 2009, Dinamička analiza bifurkacije elastičnih sistema na bazi spektra frekvencija nelinearnih vibracija, Projekat dobijen na javnom konkursu kojeg je raspisalo Kantonalno ministarstvo obrazovanja i nauke Sarajevo, završen decembra 2009.

6. Doleček, V., Filipović, I., Bibić, Dž., 2006, Istraživanje mogućnosti dijagnostike energetskih mašina beskontaktnom metodom mjerenja torzionih oscilacija, Projekat dobijen na javnom konkursu kojeg je raspisalo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke Bosne i Hercegovine za 2005/2006. god.

7. Doleček, V., Filipović, I., Bibić, Dž., 2005, Istraživanje karakteristika unutrašnjeg prigušenja visokoelastičnih elemenata u torziono-oscilatornom sistemu, Projekat finasiran od strane Federalnog ministarastva obrazovanja i nauke BiH, Sarajevo, April 2005.

8. Doleček, V., Karabegović, I., 2004, Robotics – distance learning, Projekat finansiran od strane WUS-Austria, Sarajevo, 2004.

9. Mateljan, T., Doleček, V., Burak, S., Zaćiragić, B., 2004, Plan razvoja integralnog informacionog sistema Univerziteta u Sarajevu, COMP-2000, Sarajevo, mart 2004.

10. Karabegović, I., Doleček, V., 2003, Virtualno i vizualno programiranje industrijskih robota, Projekat finansiralo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke BiH, Sarajevo, 2003.

11. Karabegović, I., Doleček, V., 2003, Elaborat o osnivanju smjera informatike na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću, Bihać, januar 2003.

12. Doleček, V., 2000, Tehnologija: Izvještaj o konkurentnoj sposobnosti BiH, ANUBiH, MIT Centar, Sarajevo.

13. Doleček, V., Lagumdžija, Z., Filipović, I., Redžić, S., 1995, Information technology, traffic systems and ecology, Project supported by SOROŠ, ATC, ANUBiH, Sarajevo.

14. Doleček, V., 1986-1992, Široka distribucija i primjena sistema produktike u različitim oblastima – PRODUKTIKA, (koordinator projekta), (The wide distribution and applications of system

359

production in various areas – PRODUKTIKA), Multidisciplinary project involving over 1000 scientists and engineers. Research published in 13 issues, UNIS Institute Sarajevo (coordinator of the project). Subtopics include: Computers in Design and Production, Development of Modern Machines in Industries, Technologies in Forming, Cutting and Welding, Technologies in Electronic Industry, Information Technologies, Industrial Robots, Flexible Production Systems, Computer Systems, Office Automation, Communication Systems, Information Systems for Decision Support and Factories of Future.

15. Doleček, V., Šarenac, M., Kovačina, N., Hufnagl, B., Voloder, A., 1986, Istraživanje uticajnih faktora na dinamičku stabilnost sistema s primjenom na proračun i konstruisanje alatnih mašina, Projekat sufinansirali SIZ Nauke BiH i SOUR UNIS – RO PIRM, Sarajevo.

16. Doleček, V., 1983, Društveno-ekonomske i tehničke potreba za osnivanjem UNIS-Instituta, (koordinator), Projekat je finansirao SOUR UNIS Sarajevo, Mašinski fakultet u Sarajevu.

17. Doleček, V., Bendelja, B., Jovanović, R., 1981, Analiza naponskog stanja željezničkog vratila uključujući samopobudne torzione vibracije, Projekat su sufinansirali SIZ Nauke BiH and SOUR ŽTO Sarajevo.

18. Doleček, V., Verbič, B., Kovačina, N., 1980, Vibracije pumpo-turbinskog agregata reverzibilne HE u Čapljini, Projekat su sufinasirali SOUR EP BiH i SIZ Nauke BiH, Sarajevo.

19. Doleček, V., Šipčić, S., Lovren, N., 1980, Utjecaj konstruktivnih karakteristika zrakoplova na njegovu putanju i stabilnost putanje, Influence of airplane characteristics on its trajectory and trajectory stability, Projekat su finasirali SIZ nauke BiH, SOUR UNIS Sarajevo i RO PRETIS, Sarajevo.

360

VI. Mentorstvo doktorskih disertacija (Supervision of PhDs)

1. Safet Isić, Numerička i eksperimentalna analiza nelinearnih fenomena stabilnosti elastičnih struktura, 11. 4. 2008, Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću.

2. Elma Ekinović, Određivanje uticaja oštećenja na dinamičko ponašanje grednih struktura, 3. 3. 2006, Mašinski fakultet Univerziteta u Zenici.

3. Avdo Voloder, Prilog dinamičkom modeliranju elastičnih prostornih manipulatora, 24. 4. 1999, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

4. Željko Bilić, Dinamika krutih čestica pri impakcionom odvajanju, 9. 12. 1995, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

5. Dunja Martinović (komentor), Numerički metod za analizu termodeformacionih procesa pri zavarivanju i navarivanju, 29. 9. 1995, Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

6. Mladen Ječmenica, Analiza uticaja prisutnih poremećaja i konstruktivnih parametara na poprečno oscilatorno kretanje rotirajućih sistema, 9. 1. 1991, Mašinski fakultet Zenica Univerziteta u Sarajevu.

7. Anto Krstulović (komentor), Prilog primjeni robota u tehnološkim procesima brodogradnje i srodnih industrija, 27. 3. 1990, Strojarsko-brodograđevni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

8. Koviljka Premović, Analiza naponskog stanja na nožu alatne mašine pri procesu rezanja, 16. 6. 1984, Tehnički fakultet Čačak Univerziteta u Kragujevcu.

XI DIORiječi recenzenata

363

O knjizi i autoru Ne samo iz čiste pristojnosti, ili kurtoazije, nego iz najiskrenijeg ličnog osjećanja, želim da se zahvalim svojim recenzentima – prof. dr.sc. Slavi Kukiću, prof. dr. sc. Mirku Pejanoviću i mr.sc. Hilmi Šehoviću na trudu što su s pažnjom i uvažavanjem pročitali ovu moju knjigu i na riječima kojima su je uputili prema njenim budućim čitaocima.

Moje zadovoljstvo je tim veće jer se radi o osobama koji su u našoj javnosti prepoznatljivi kao izuzetni znanstveni autoriteti i istaknuti javni i kulturni djelatnici, a posebno i zato što su to i moji dugogodišnji prijatelji.

Njihova mišljenja o mojoj knjizi primio sam zato sa dubokim uvažavanjem i najiskrenijom zahvalnošću.

V. Doleček

365

Prof.dr.sc. Slavo Kukić,

dopisni član ANUBiH

Recenzija rukopisa „Ispunjeno obećanje“ akademika prof.dr.sc. Vlatka Dolečeka

Prije nekih godinu i pol od akademika Dolečeka dobih najnoviju mu knjigu, njegov autobiografski zapis „Od đaka pješaka do akademika“. Nisam se, čitajući je – a knjiga je pisana stilom koji tjera na čitanje u dahu – divio samo bogatstvu jednog života, iako imao sam na stotine razloga i za divljenje te vrste. Divio sam se barem isto toliko i svježini pamćenja čovjeka u osmoj deceniji života – jer, takva, gotovo filigranska preciznost u prepričavanju, ne samo zadnjih tridesetak ili četrdeset godina, nego i najranijeg djetinjstva i mladosti graniči gotovo s nevjerojatnim. Divio sam se, na koncu, jer je Dolečekov autobiografski zapis još jedno, i to vrlo zorno svjedočenje kako uspjeh nije rezerviran samo za bogate, za moćne, za one čije su obitelji uz sve to i društveno utjecajne. Naprotiv, on je dar božji kojeg, žele li, iskoristiti mogu baš svi, pa i oni čije djetinjstvo i obiteljske prilike ne nude previše nade da bi ga se moglo doživjeti.

Nešto od kazivanja iz Dolečekovog autobiografskog zapisa, dakako, zaobići se nije moglo ni u rukopisu „Ispunjeno obećanje“, rukopisu koji je za tisak upravo pripremljen. No, ponavljanja u njemu, i tamo gdje ih ima, nisu bukvalna – i nisu bez smisla. Po srijedi su, dapače, dopune Dolečekova kazivanja koje su u funkciji pomoći da ga se upozna i bolje nego prije godinu i pol.

U „Ispunjenom obećanju“ se, primjerice, daju naći informacije o njegovoj najužoj obitelji, njegovoj supruzi, kćerki i zetu, a iz njih i shvatiti kako je sva ona, baš kao i njezin koren, uvaženi akademik, posvećena istom, svijetu znanosti – i kako je, u najznačajnijoj mjeri baš zbog toga, razbacana po različitim svjetskim meridijanima, a opet kompaktna kao da je čitavo vrijeme i fizički na okupu.

366

„Ispunjena obećanja“ su, potom, obogaćena i kazivanjima Dolečekovih kolega i prijatelja, reakcijama, zapravo, na njegovu knjigu „Od đaka pješaka do akademika“ iz 2014. godine. U 44 reakcije je, pored pohvala, zahvala i inog, moguće pronaći i još štošta, onog što ovom rukopisu daje posebnu vrijednost.

U jednom od kazivanja, primjerice, kolega mu iz studentskih dana svoga druga upozorava na ponešto što mu je i samu u autobiografskom zapisu promaklo. Profesor Statike ga je, podsjeća ga kolega, a profesor mu je u indeks upisao desetku, s ispita imao namjeru vratiti jer se nije adekvatno obukao za ispit. Ali, zato je bio i još više oduševljen kad je saznao da razlog tome nije mangupluk tinejdžera nego gorka muka njegova studenta – činjenica da je to u čemu na ispit dođe i jedino što je za obući imao. Isti ga kolega, potom, u svojem kazivanju podsjeća i na golo preživljavanje zbog lošeg mu materijalnog stanja. Tvoji su obroci, piše mu on, „uglavnom bili grah sa dvije šnite hljeba u ekspres restoranu“.

Životne muke, međutim, koje je morao prolaziti, nisu u njemu ubile ljudskost. Dapače, ostajao je uspravan i u najtežim vremenima. Na to ga podsjeća i jedan od suradnika iz UNIS instituta, u koji je Doleček došao 1993. godine. Nakon što je dobio plaću, ugledni je profesor pozvao svoga kolegu na kavu – a ovaj mu je, onako drugarski, pojasnio da se za tu plaću može popiti samo. No, sve to nije pomoglo, na kraju je zarad prijatelja, i na najobičniju kavu, „spiskana“ čitava plaća – i više od toga.

Dakako, da takav život mora donijeti satisfakciju. Jedna od njih, koja se također dade iščitati u nekom od kazivanja, tiče se bivšeg Dolečekova studentaa, koji je sinu jedincu dao ime svoga profesora – u znak dubokog poštovanja koje prema njemu osjeća dakako. Drugu je izrekla kćerka uvaženog akademika na predstavljanju očeva autobiografskog zapisa. A kćerka je, ponovimo još jednom, sveučilišna profesorica u Los Angelesu. Sva djeca, prizna ona tom prigodom „misle za svog tatu da je on najbolji tata. No, ja mogu da kažem da je rijetko naći tako požrtvovanog i nesebičnog oca, koji je uvijek bio moj uzor i u najtežim trenucima bio spreman da mi pomogne“.

Navedena, ali i mnoga druga kazivanja iz rukopisa „Ispunjena obećanja“ svjedoče o akademiku Dolečeku kao čovjeku. No, to nije sve. Ono,

367

što ovaj rukopis čini također posebnim, je dano obećanje akademika Dolečeka da odlaskom u penziju ne kani biti u mirovini nego da će, koliko mu fizičke i mentalne sposobnosti dopuštaju, nastaviti svoju životnu misiju. Ovaj rukopis je svjedočenje da je dano obećanje i ispunio – da njegov odlazak u penziju ne znači i da je definitivno u mirovini, da ništa što nakon toga radi nije i novi početak nego tek nastavak onoga što je davno započeo. U prilog tome, među inim, svjedoče projekti o kojima u rukopisu govori – a i djelovanje mu u okviru Društva za robotiku BiH – koji su pokazatelj njegova uvjerenja „da profesori univerziteta moraju biti i šire angažovani u društvu, a ne samo na svom profesionalnom ex cathedra radnom mjestu“. U prilog tome svjedoči njegovo djelovanje na Mašinskom fakultetu nakon penzioniranja, rad na doktorskim studijama i Monografiji fakulteta posebice. U prilog tome, potom, svjedoče i sve njegove aktivnosti u ANUBiH – od projekata u kojima je angažiran, pa do povezivanja Akademije s domaćim sveučilištima. U prilog tome svjedoče i svi intervjui koje je akademik Doleček dao nakon odašiljanja u tisak „Od đaka pješaka do akademika“. U prilog tome, na koncu, svjedoče i neka od njegovih putovanja – a imao sam sreću da u jednom od njih, koji je u rukopisu naslovljen s „Boravak u SAD“, i sam sudjelujem – kao i susreti s brojnim poznatim ličnostima, ali i onim običnim, malim ljudima.

Sve navedeno, zapravo, svjedoči najmanje dvije istine. Prva je da akademik Doleček nije obmanuo svoje kolege s Mašinskoga fakulteta – i da obećanje, koje im je prije šest godina dao, svakodnevno ispunjava. Da je, drugim riječima, usprkos i uz 77 godina na vlastitim plećima, i dalje aktivan – i da se u odnosu na to njegovo penzioniranje ni ne primjećuje. Druga je, vjerujem, još važnija. Akademik Doleček svojim postpenzijskim angažmanom nastavlja zaduživati bosanskohercegovačko društvo, ali i akademsku zajednicu – i to ne samo bosanskohercegovačku, nego i općesvjetsku.

Posušje, 3. travnja 2016.

368

Slavo Kukić : Kratka biografijaSlavo Kukić (1954) profesor je na Sveučilištu u Mostaru i nizu preddiplomskih i poslijediplomskih doktorskih, magistarskih i specijalističkih studija u Bosni i Hercegovini i inozemstvu, a od 2012. godine dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Kao autor (ili koautor) potpisuje jedanaest sveučilišnih i srednjoškolskih udžbenika: Uvod u sociologiju, I dio (1993), Sociologija(1995), Sociologija, udžbenik za gimnazije (2003), Metodologija znanstvenoistraživačkog rada društvenih znanosti

(2003), Logika, udžbenik za gimnaziju (2004), Sociologija, teorije društvene strukture (2004), Metodologija društvenih znanosti, metode, tehnike, postupci i instrumenti znanstvenoistraživačkog rada (2006), Marketing (2007), Ponašanje potrošača (2009), Consumer Behaviour (2012), te Metodologija znanstvenog istraživanja (2015).Kao autor ili dio autorskog tima potpisuje i osam studija i istraživanja: Položaj građanina i naroda u Bosni i Hercegovini (1998), Država i nacija: Bosna i Hercegovina – posljednji etapni prostor konsolidacije Europe (1999), Bosnia and Herzegovina, Human development Report (1999), Human Security in South-East Europe, New York (1999), Položaj Roma u Bosni i Hercegovini (1999), Demografske promjene i položaj manjina u Bosni i Hercegovini, Maribor (2000), Civilno društvo i lokalna demokratija(2001), Lokalna i regionalna samouprava u Bosni i Hercegovini(2002). Kukić je autor i šest knjiga sociološko-politoloških eseja, objavljenih u različitim dnevnim i tjednim listovima, ali i utjecajnijim internet portalima: Svjedok vremena (2001), Balkanska krčma, novi krug nacionalista(2005), Ashdownova bosanskohercegovačka faza, posljednja godina braka iz interesa (2005), Lopovluk u ime naroda (2013), Zadah kolektivne izdaje (2014) te Vrijeme obnovljenog zavijanja nacionalnih truba (u tisku).Kao voditelj ili koautor prof. Kukić potpisuje veći broj istraživačkih projekata, te još oko 150 drugih, znanstvenih i stručnih radova objavljenih na više svjetskih jezika. Kao ekspert Europske komisije angažiran je na pitanjima razvoja lokalne samouprave (u BiH i Gruziji), a čitav radni vijek je angažiran i u društvenom i gospodarskom životu BiH. Među inim, 2011. godine je bio i mandatar Vijeća ministara BiH.

369

Prof.dr.sc.Pejanović Mirko

dopisni član ANUBiH

E mail: mpejanovic@anubih.ba

R E C E N Z I J A knjige: “ISPUNJENO OBEĆANJE”, autora akademika Vlatka Dolečeka

Knjiga: “ISPUNJENO OBEĆANJE”, autora akademika Vlatka Dolečeka po svom naslovu najavljuje sadržaj u kome autor iz svog bogatog naučnog opusa i svoje višedecenijske društvene aktivnosti donosi zanimljiva svjedočenja iz života istaknutog profesora Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i djelatnika u javnom životu Bosne i Hercegovine.

Struktura sadržaja knjige koncipirana je sa osam zasebnih poglavlja. Svako poglavlje knjige napisano je tako da čini zaokruženu tematsku cjelinu. Prvu cjelinu autor je posvetio svojoj užoj familiji, zapravo svojoj supruzi Gordani Jovanović-Doleček i svojoj kćerki Lari Doleček. Ove dvije osobe su u životu profesora Dolečeka pružale najveću moguću podršku u svemu što je radio i postigao. Na ovaj način profesor Doleček na svom iskustvu afirmiše ulogu porodice uopšte u čovjekovom životu i stvaranju.

Drugo poglavlje je posvećeno autobiografiji profesora Dolečeka sa naslovom: “Od đaka pješaka do akademika”. U ovom poglavlju je priređen i izbor napisanih osvrta i mišljenja više istaknutih profesora i javnih radnika podovom promocije knjige profesora Dolečeka “Od đaka pješaka do akademika” tokom 2014 godine. Knjiga je imala četiri promocije. Izazvala je veliko interesovanje stručne i društvene javnosti jer je u njoj data geneza razvoja jedne ličnosti od đaka pješaka do akademika. O knjizi i profesoru Dolečeku napisana su 44 autorska teksta. Autori tekstova su naučni i javni radnici koji su imali saradnju sa profesorom Dolečekom. Među prvim autorima teksta o knjizi profesora Dolečeka: “Od đaka pješaka do akademika” je fakultetski kolega, akademik Kemal Hanjalić. Iz njegovog teksta izdvajamo jedan segment. U doba rata (1992-1995) uslijedilo je “potpuno traženje sebe i svoje

370

uloge u opsasnom vremenu i okruženju, u kojem je očuvanje golog života odjednom postalo važnije čak i od njegove mehanike. Trebalo se – moralo se tada i opredijelit – odazvati se zovu ‘plemena’ ili ostati dosljedan univerzalnim vrijednosnim principima s kojima se takođe može iskazati patriotizam i braniti zajedničko dobro i vrijednosti. Činio je to i upornim pokušajima da uprkos stalnom granatiranju i opštoj nestašici svega i svačega održi kakav takav kontinuitet svojih aktivnosti na fakultetu – predavanjima i konsultacijama sa malobrojnim preostalim studentima, čak, u podrumima”.

Profesor Branko Dokić sa Elektrotehničkog fakulteta u Banja Luci jedan od saradnika na projektu produktika, a kojim je rukovodio profesor Doleček zapisuje: “Produktika je zaista bio, a još dugo će ostati, prema angažovanju potrebnih sredstava najveći istraživački projekat u istoriji BiH. Bila je to izvrsna veza nauke i industrije”.

Treće poglavlje knjige sa naslovom: “Moj društveni angažman” obuhvata aktivnosti u javnom i kulturnom životu od srednjoškolskih dana, potom na Univerzitetu, gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini. U ratnom vremenu profesor Doleček je u ulozi predsjednika i to u dva mandata predvodio rad Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”.

Svoju društvenu aktivnost profesor Doleček započinje u gimnazijskim danima. Kako u knjizi bilježi vrhunac društvene aktivnosti u srednjoj školi postaje učešće na saveznoj omladinskoj radnoj akciji. Bilo je to 1958 godine na izgradnji autoputa Zagreb-Ljubljana. Kao student bio je na izgradnji autoputa u Srbiji u mjestu Vladičin Han.

Kao istaknuti profesor na svom Mašinskom fakultetu bio je angažovan u radu Asocijacije za društvenu djelatnost studenata Univerziteta u Sarajevu.

Iz vremena vođenja CEDUSA profesor Doleček izdvaja saradnju sa članovima kulturno umjetničkog društva “Slobodan Princip Seljo”. U tome se izdvaja saradnja sa profesorom Šumarskog fakulteta i akademikom Midhatom Uščuplićem.

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća profesor Doleček je na amaterskoj osnovi obavljao dužnosti u Savezu komunista

371

opštine Novo Sarajevo, potom u Centralnom komitetu SK BiH. Bio je i savezni poslanik u Vijeću Republika i pokrajina Savezne skupštine Jugoslavije.

U svojoj društvenoj aktivnosti profesor Doleček je obavljao i ulogu predsjednika Odbora za dodjelu 27-julske nagrade 1990. godine. Ovo je bila jedna od prestižnih nagrada koja je vrednovala stvaralaštvo ljudi u socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Na dodjeli nagrada 25.7.1990. godine profesor Doleček je uz ostalo rekao: “Podsjetio bih da je to nagrada (27-julska) koja po svom značaju predstavlja najveće društveno priznanje za sveukupan doprinos razvoju Republike, a dodjeljuje su u povodu dana kada su narodi i narodnosti ove naše lijepe zemlje Bosne i Hercegovine, ne uvažavajući nadmoćnost okupatora, digli svoj glas za slobodu, a ona je, kao što znamo, osvojena uz velike žrtve, koje je historija zapamtila i zapisala”.

Agresivni rat protiv međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine u vremenu 1992-1995 godina stavio je u iskušenje svakog intelektualca i stvaraoca. Profesor Doleček u vremenu rata živi i djeluje u svom opsjednutom gradu Sarajevu. Znanje i iskustvo u društvenom radu profesor Doleček usmjerava na one aktivnosti koje su vodile očuvanju integriteta države Bosne i Hercegovine i njenog multietničkog i multikulturalnog bića. Stameno stojeći na stajalištu patriotskih i građanskih multietničkih snaga u gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini profesor Doleček postaje jedan od osnivača, a potom i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”. Kao multietnička nevladina organizacija “Krug 99” se afirmisao kao mjesto slobodne i kritičke misli intelektualaca o najvažnijim pitanjima borbe za odbranu Bosne i Hercegovine, zatim nastojanja da se postigne mirovno političko rješenje i zaustavi rat u Bosni i Hercegovini. Krug 99 je postao prepoznatljiv subjekt civilnog društva čiji su prijedlozi uvažavani u centrima političke moći Evrope i svijeta. Time je “Krug 99” doprinosio odvijanju mirovnog procesa i postratnoj obnovi Bosne i Hercegovine.

Profesor Doleček u svojoj knjizi, a u ulozi predsjednika “Kruga 99” opisuje najvažnije aktivnosti koje je “Krug 99” imao u vremenu rata i postratnim godinama. Radi se o tri aktivnosti u “Krugu 99”. To su: donošenje Deklaracije o jedinstvenom Sarajevu, svjedočenje o Distriktu

372

Brčko i o postizanju konstitutivnosti bosanskohercegovačkog naroda na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine. Ove aktivnosti su vođene i izvođene u saradnji sa drugim nevladinim organizacijama koje su formirane u vremenu rata: VKBI, HNV i SGV.

Veoma su značajne konstatacije koje izvodi profesor Doleček u pogledu nastojanja “Kruga 99” da se odupre pritiscima za etničku podjelu grada Sarajeva. Glavni pritisak je dolazio usiljenim granatiranjem grada na cijelom prostoru sa linija opsade a sa ciljem što većeg uništenja grada i njegove odbrane. U jednom periodu rata u Sarajevo su počeli dolaziti mnogi mešetari, zapisuje profesor Doleček. Oni su zagovarali podjelu Sarajeva na etničkoj osnovi. Smatrali su da bi to ubrzalo završetak rata u BiH. Postojalo je šire mišljenje da bi podjela Sarajeva na etničkoj osnovi značila glavnu pretpostavku za etničku podjelu i nestajanje Bosne i Hercegovine kao cjelovite državne i političke zajednice. I sam autor profesor Doleček u knjizi zapisuje “Moj glavni argument bio je da se ako se podijeli glavni grad, neminovno dijeli i cijela Bosna i Hercegovina” (citat iz dijela knjige koji se odnosi na Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu . Krug 99 je polovinom 1994 godine obavio raspravu i odlučio da sačini prijedlog teksta Deklaracije o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu. Istovremeno je odlučio da formira Odbor koji će prikupljati potpise podrške građana Deklaraciji o slobodnom i jedintvenom Sarajevu. Za predsjednika Odbora izabran je Salko Selimović, predratni gradonačelnik Sarajeva. Za sekretara Odbora izabran je profesor Doleček član “Kruga 99”. I pored različitih mišljenja članova “Kruga 99” odabran je pristup da se potpisi podrške Deklaraciji o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu prikupljaju u saradnji sa drugim organizacijama. Takođe je u pristupu osigurano da se u prikupljanje potpisa uključe izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i građani evropskih zemalja. Zahvaljujući tom pristupu, za koji se uporno zalagao profesor Doleček prikupljeno je oko 1.200.000 potpisa sa prvim mjesecima 1995 godine. Potpisi su uvezani u 60 tomova knjiga i predati Arhivu grada Sarajeva. Ova aktivnost “Kruga 99” je što direktno, što indirektno značajno uticala na odvijanje mirovnog procesa i uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u pronalaženje mirovnog rješenja.

Prva tačka Deklaracije o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu a to je da Sarajevo bude slobodno otvoreno i nepodijeljeno dobiće svoj pozitivan

373

ishod u odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sarajevo je dobilo status glavnog grada i reintegrisano je 1996 na prostoru devet od deset predratnih opština.

Druga aktivnost u kojoj je profesor Doleček učestvovao, takođe u ulozi predsjednika “Kruga 99” bila je svjedočenje pred međunarodnom arbitražom o statusu grada Brčko. Grad i predratno područje opštine Brčko nije bilo riješeno u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ostalo je da se status grada Brčko riješi međunarodnom arbitražom u poratnom vremenu.

Četiri nevladine organizacije: Krug 99, VKBI, SGV i HNV i predstavnik jevrejske opštine u Sarajevu su u javnom demokratskom dijalogu o tome kako riješiti status grada Brčko zagovarale stajalište da Brčko dobije status distrikta koji bi bio vezan za institucije države Bosne i Hercegovine. Na ovaj način je odbijen zahtjev da Brčko pripadne ili Federaciji BiH ili Republici Srpskoj.

Zajednički prijedlog četiri nevladine organizacije: Krug 99, HNV, VKBI, SGV utvrđen je u pripremi za odlazak na svjedočenje u Beč. U februaru 1999 godine prijedlog je formulisan u četiri tačke. U prve dvije tačke se odbija da Brčko pripadne jednom od entiteta. U četvrtoj tačci predloženo je da Brčko bude distrikt pod međunarodnom upravom. Prvi draft ovog prijedloga pripremio je profesor Doleček. Na samom svjedočenju 16.02.1999 godine obrazloženje zajedničkog prijedloga: HNV, VKBI, Kruga 99 i SGv i jevrejske opštine u Sarajevu iznio je profesor Doleček. Nakon ovog svjedočenja, u kome je prijedlog nevladinih organizacija prihvaćen, uslijedila je Odluka arbitražne komisije po kojoj grad Brčko dobija status distrikta.

Zajednički rad u zalaganju četiri nevladine organizacije i jevrejske opštine u Sarajevu da grad Brčko dobije status distrikta izveli su u međusobnoj saradnji predsjednici ovih organizacija: Vlatko Doleček (“Krug 99”), Mirko Pejanović (SGV), Ivo Komšić (HNV), Izet Žiga (VKBI), David Kamhi (Jevrejska opština Sarajevo).

Jedna od zajedničkih aktivnosti četiri nevladine organizacije: Krug 99, HNV, VKBI i SGV odnosila se na zalaganje u postizanju konstitutivnosti za srpski narod u Federaciji BiH i bošnjački i hrvatski narod u

374

Republici Srpskoj. Radi se o tome da su pripadnici srpskog naroda u Federaciji BiH, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma imali status: ostalih naroda. Isti tretman je bio i bošnjačkog i hrvatskog naroda u Republici Srpskoj. Inicijativu da se riješi status ustavne ravnopravnosti srpskog naroda u Federaciji i bošnajčkog i hrvatskoj naroda u Republici Srpskoj pokrenulo je Srpsko građansko vijeće 1997 godine. Na prijedlog SGV-a postignut je dogovor da se ova inicijativa pretvori u zajednički projekt četiri nevladine organizacije: SGV, HNV, VKBI i “Krug 99”. Realizacija inicijative o postizanju ustavne ravnopravnosti (konstitutivnosti) naroda na cijelom prostoru BiH odvijala se metodom održavanja okruglih stolova aktera civilnog društva, političkih stranaka i medija u gradovima: Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Travnik. Uz pritisak demokratske javnosti pokrenuta je apelacija pred Ustavnim sudom BiH. Na zahtjev nevladinih organizacija apelaciju pred Ustavnim sudom podnio je Alija Izetbegović, kao jedan od članova Predsjedništva BiH. Drugi član Predsjedništva Krešimir Zubak je podržao prijedlog nevladinih organizacija, ali nije prihvatio da učestvuje u apelaciji pred Ustavnim sudom zbog stajališta rukovodstva HDZ u Mostaru. Član Predsjedništva iz srpskog naroda Momčilo Krajišnik je odbio svaku saradnju sa nevladinim organizacijama u postizanju konstitutivnosti naroda u bosanskohercegovačkim entitetima.

Kada je bila odmakla rasprava u Ustavnom sudu BiH uz svjedočenje profesora Dolečeka kao predstavnika nevladinih organizacija bilo je sve izvjesnije da konstitutivnost naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine neće dobiti podršku članova Ustavnog suda iz srpskog i iz hrvatskog naroda. Tada se unutar koordinacije predsjednika: Kruga 99, HNV, VKBI i SGV, iniciralo više razgovora sa ambasadorima zemalja čalnica Evropske unije i međunarodnim organizacijama.

Jedan od tih razgovora obavljen je u proljeće 2000 godine sa švedskim ambasadorom. (Švedska je tada bila predsjedavajuća Vijeća Evrope). Razgovor sa ambasadorom bio je veoma unosan. Ambasador je u toku razgovora pokazao da mu je tek tad, na temelju argumenata nevladinih organizacija postalo jasno zašto je tako važno da Ustavni sud Bosne i Hercegovine donese Odluku o konstitutivnosti naroda i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. Najavio je svoje aktivnosti u traženju podrške za ono zašta se zalažu četiri nevladine organizacije. A one su se zalagale

375

za ukidanje diskriminacije u sferi ljudskih prava na etničkoj osnovi. U razgovoru sa švedskim ambasadorom profesor Doleček se izdvajao i prednjačio u racionalnoj inžinjerskoj argumentaciji važnosti ustavne ravnopravnosti (konstitutivnosti) naroda za obnovu međuetničkog povjerenja i izgradnje mira. Pozitivna odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda donesena je u julu 2000 godine glasovima tri inostrana člana Ustavnog suda BiH i dva člana iz bošnjačkog naroda.

Profesor Doleček je aktivno učestvovao na svim održanim okruglim stolovima na temu postizanja konstitutivnosti naroda u postdejtonskom periodu. Diskusije su štampane u publikacijama koje su priređivale četiri nevladine organizacije. Na okruglom stolu na temu: “Ljudska prava i Dejtonski mirovni sporazum – konstitutivnost građana i naroda”, održanom u Sarajevu 1.12.1998. godine profesor Doleček je u svom obraćanju uz ostalo kazao: četiri nevladine organizacije su “u posljednje vrijeme svoju aktivnost fokusirale na provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a posebno onog dijela sporazuma koji se odnosi na ostvarivanje jednakih ljudskih prava građana Bosne i Hercegovine, bez obzira gdje žive. Mi smatramo da je to izuzetno važno pitanje – da bez rješenja tog pitanja na način kako je to predviđeno u mirovnom sporazumu, nećemo moći graditi stabilni mir, neće doći do povratka značajnog broja izbjeglica, a sasvim sigurno nećemo moći graditi i održivu ekonomiju”. (Publikacija: Ljudska prava i Dejtonski mirovni sporazum – konstitutivnost građana i naroda, Izdavači: SGV, HNV, VKBI, ANI Krug 99, Sarajevo, 1998 .

Društveno angažovanje profesora Dolečeka u borbi za slobodno i jedinstveno Sarajevo zatim u svjedočenju da grad Brčko dobije status distrikta pod međunarodnom upravom, kao i zalaganje za konstitutivnost naroda na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine koherentno su i zanimljivo opisani u knjizi.

Dokumentovan i opisan angažman profesora Dolečeka u ratnom vremenu na krucijalnim pitanjima borba za opstojnost države Bosne i Hercegovine te izgradnju mira u poratnom vremenu i to u okviru rada “Kruga 99” i saradnje sa drugim nevladinim organizacijama daje posebnu dimenziju knjige: “Ispunjeno obećanje”. Radi se o tome da se u okviru društvenog angažovanja profesora Dolečeka učitavaju važni

376

događaji i procesi iz novije političke istorije Bosne i Hercegovine na kraju XX i početkom XXI stoljeća. Uz mnoštvo svjedočenja koje knjiga donosi vidna je jedna važna odrednica u životu profesora Dolečeka, a to je predanost struci i nauci i predanost borbi za opšte dobro u svojoj državi Bosni i Hercegovini.

Knjigu svesrdno preporučujem za štampanje, kako bi postala dostupna čitaocima.

Mirko Pejanović : Kratka biografija

PEJANOVIĆ, Mirko rođen je 1946. godine u Matijevićima, opština Kladanj. Osnovnu školu završio je u Stuparima, a Učiteljsku školu u Tuzli. Redovni studij Sociologije završio je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu sa odličnim uspjehom. Na ovom Fakultetu je pohađao i završio postdiplomski studij. Doktorsku disertaciju na temu: Delegatsko odlučivanje u skupštinama društveno-političkih zajednica odbranio je na Fakultetu

političkih nauka 1988. godine.

U višedecenijskom nastavno-naučnom radu bio je profesor na Odsjeku za polito¬lo¬giju Fakulteta političkih nauka i saradnik fakultetskog Instituta za društvena istraži¬va¬nja. Predavao je na predmetima: Lokalna i regionalna samouprava; Evropske integra¬ci¬je, Teorijski koncepti i modeli lokalne samouprave u državama Evropske unije; Jav¬na uprava u BiH i Participacija građana u odlučivanju o javnim poslovima u lokalnoj zajednici. Imao je studijski boravak u izučavanju lokalne samouprave 2000. godine u Republici Sloveniji. Učestvovao je u izvođenju nastave na postdiplomskim studijama: „Bosna i Hercegovina u savremenom svijetu” i „Diplomatija u savremenom svijetu”. Imao je više desetina mentorstava za magistre nauka i magistre struke. Bio je mentor za sedam doktorskih disertacija.

Od 2012. godine učestvuje u izvođenju nastave na doktorskom studiju Fakulteta političkih nauka na predmetima: Političko predstavljanje; Demokratija u lokalnim zajednicama i Evropski regionalizam.

377

Bio je voditelj više naučno-istraživačkih projekata. Rezultati istraživanja su štam¬pani kao posebne studije u izdanju Fakulteta političkih nauka: Euroregije i Bosna i Her¬cegovina (2006); Opštine/Općine u Bosni i Hercegovini-demografske, socijalne, ekonomske i političke činjenice (2006); Razvoj političkog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini (2006). U okviru naučno-istraživačke aktivnosti bio je rukovodilac fakultetskog Centra za razvoj lokalne i regionalne samouprave od 1998. do odlaska u penziju 2014. godine.

Obavljao je i dužnost rukovodioca Odsjeka za politologiju na Fakultetu političkih nauka.

Objavio je 14 knjiga u autorstvu i 12 knjiga u koautorstvu. Objavio je više desetina naučnih i stručnih radova u časopisima Pravna misao, Pregled, Istorijska traganja, Bosna franciscana, Glas antifašista, Ljudska prava, Znakovi vremena, Sveske i dr.

Bio je dekan Fakulteta političkih nauka od 2007. do 2011. godine. U tom periodu je realizovao više projekata koji su omogućili primjenu Bolonjskog modela studija.

Obavljao je dužnost prorektora i člana Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu. Od 2005. do 2007. godine obavljao je dužnost glavnog i odgovornog urednika univer¬zitetskog časopisa „Pregled“. Tokom 2013. godine predvodio je Odbor za održavanje Međunarodne naučne konferencije u ANUBiH na temu: „Lokalni, ekonomski i infrastrukturni razvoj u zemljama jugoistočne Evrope”. Pristupno predavanje na temu: „Društveno-istorijski razvoj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini u XX stoljeću” održano je 04. 11. 2014. godine u ANUBiH. Na temelju odluke Senata Univerziteta u Sarajevu od decembra 2014. godine ima zvanje profesora emeritusa.

U studentskom dobu bio je aktivista studentske organizacije i predsjednik univer¬zitetskog odbora Saveza studenata Univerziteta u Sarajevu. Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine bio je kandidat stranaka ljevice za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Od juna 1992. do septembra 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

378

Bio je član državne delegacije za pregovore o zaustavljanju rata u BiH, na Mirovnoj Ženevskoj konferenciji od 1992. do sredine 1994. godine.

Bio je osnivač i predsjednik Srpskog građanskog vijeća od 1994. do 2010. godine.

Na parlamentarnim izborima u Bosni i Hercegovini 2010. godine izabran je na listi Socijaldemokratske partije BiH za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH za mandatni period 2010-2014. godina.

Član je Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99” i Vijeća internacionalne lige humanista.

Dobitnik je više pohvala i nagrada Fakulteta političkih nauka i Univerziteta u Sara¬je¬vu. Dobitnik je Plakete za doprinos miru i humanizmu Internacionalne lige huma¬nista.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabran 2012. godine.

379

Mr. sc. Hilmo Šehović,

dipl. ing. elek.

R E C E N Z I J A knjige: “ISPUNJENO OBEĆANJE”, autora akademika Vlatka

Dolečeka,

Biti u prilici govoriti, a posebno napisati nekoliko rečenica o autobiografskoj knjizi ‘’Ispunjeno obećanje’’ akademika prof.dr.sc. Vlatka Dolečeka, pretstavlja poseban izazov i nimalo jednostavan čin, ako se ne sagledaju svi aspekti sveukupnog djelovanja autora, postignutih impresivnih rezultata i datog društvenog doprinosa, što je dijelom sadržano u prethodnoj knjizi ‘’Od đaka pješaka do akademika’’. A obje čine kompatibilnu cjelinu životnog opusa.

Sa druge strane, onome koje je imao privilegiju da bolje upozna Vlatka Dolečeka i sve ono kroz šta je prošao i postigao u toku svog životnog puta, pretstavlja privilegiju i čast da dâ lični osvrt na sadržaj ove knjige.Iz ove dvije knjige, koje su pisane jasno, koncisno, jedanostavno i precizno, čitaoci mogu upoznati cijeli životni put od dječaka-đaka do akademika, a i period nakon toga, sve do danas. Bio je to bogat, a prije svega častan život, jedan izuzetan putokaz, životni ‘’priručnik’’, kao korisno iskustvo za nove generacije o načinu življenja, rada, izazovima, naporima, savladanim preprekama, odlučnosti, strpljenju i razumijevanju. Prebogata bibliografija autora govori o obimu i postignutim izuzetnim rezultatima, čime je ostavljen neizbrisiv trag univerzitetskog, naučnog, stručnog i društvenog doprinosa. Zato se treba dodatno zahvaliti Vlatku Dolečeku što je napisao ove autobiografske knjige i kroz njih skoro zaokružio svoj prebogati životopis, pošto i dan danas aktivno djeluje, iako u penziji, ali ne i u ‘’mirovini’’, čime je ispunio dato obećanje.

380

Moglo bi se reći da je cjelovitost ljudskog života i djelovanja Vlatka Dolečeka, temeljena na četiri osnovna stuba: vlastito izuzetno obrazovanje, pedagoški univezitetski i naučno-istraživački rad, angažman na aplikativnim stručnim projektima i kontinuirani doprinos razvoju društva. A u intervjuu, datom medijima, prije gotovo 30 godina (1987), ukazao je na tehnologije budućnosti, razvoj IT tehnologija, mikroelektronike, robotike, biotehnologije, koje su već dio naše svakodnevnice.

Čitaoci ove knjige se mogu upoznati i sa stručnom aktivnosti prof. Dolečeka, izvan njegovog profesionalnog, profesorskog djelovanja, gdje su pretstavljeni neki društveno značajni multidisciplinarni projekti, što je pokazatelj njegovog uvjerenja ‹›da profesori univerziteta moraju biti i šire angažovani u društvu, a ne samo na svom profesionalnom ex cathedra radnom mjestu’’.

Moje poznanstvo sa Vlatkom Dolečekom traje od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, kroz rad na aplikativnim projektima, a među prvima je bio rad na dokumentu ‘’Analiza stanja i mogućnosti razvoja energetike u Bosni i Hercegovini 1992.-2000.’’ Pojekat je rađen u okviru Centra za napredne tehnologije - ATC (Advanced Technology Center), kao mulidisciplinarne organizacije projektnog tipa, čiji je inicijator i osnivač sa drugim kolegama upravo bio prof. Doleček. I tada je impresionirao pristupom u postavci i lakočom rješavanju zadataka, koji se postavljaju pred učesnike u realizaciji projekata.

Slijedili su i drugi projekti iz oblasti energetike, koji su realizirani u saradnji sa Mašinskim fakultetom Sarajevo, a u okviru Ministarstva privrede Republike BiH, a kasnije Ministarstva energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, u kojima sam radio na mjestu načelnika, a onda pomoćnika ministra za energetiku. Posebno je, za mene, upečatljiv dio knjige autora, gdje opisuje svoje učešće u realizaciji pojedinih projekata, a jedan od njih je izrada ‘’Elaborata o uzrocima i posljedicama nastanka plavnog vala na rijeci Drini, početkom decembra 2010. godine’’. Projektom je rukovodio upravo Vlatko Doleček, a mene i ostale učesnike u projektu je impresionirala njegova jednostavnost u definisanju problema i koncept realizacije. Pet ključnih veoma kratkih pitanja koje je, vrlo jasno, koncizno i jezgrovito postavio Doleček, na samom početku, bila su osnova na

381

kojoj se gradila konstrukcija dokumenta i odgovori na zadata pitanja, tačno i efektivno, onako kakav je bio naučni, stručni i organizacioni pristup Vlatka Dolečeka, sa jasnom vizijom od sagledavanja problema do postizanja cilja, najkraćim putem. Najteže je kompleksne zadatke rješavati na jednostavan način, jer za to treba imati smisao, umijeće i znanje. Ovo me podsjetilo na opis iz prethodne autobiografske knjige, kada je Vlatko, kao student, na ispitu riješio matematički zadatak u par koraka, a ne kroz očekivani duži postupak, te je morao profesoru dokazivati korektnost i originalnost rješavanja zadatka kraćim putem.Analizama i dijagramima upravljanja hidroelektranom Piva, dokazano je da je pojava poplavnog vala na širem području općine Goražde izazvana, uglavnom, neadekvatnim režimom rada i načinom upravljanja evakulacionim organima HE Piva, Crna Gora, u uslovima intenzivnog dotoka velikih voda. Dobijeni rezultati, zaključci i preporuke iz Elaborata su prezentirani širokoj javnosti.

Kao sudionik u pripremi izgradnje elektroenergetskih objekata u Federaciji BiH, imao sam obavezu da ministru predložim sastav Komisije za reviziju investiciono-tehničke dokumentacije hidroenergetskog korištenja gornjeg toka rijeke Neretve, za izgradnju HE Bjelimići, RHE Bjelimići i HE Glavatičevo, ukupne instalisane snage 730 MW i investicijeoko oko 1,36 milijardi KM. Projekat grandiozan, od izuzetnog društvenog značaja, dokumentacija veoma obimna, obrađivala je sve potrebne aspekte.

Na čelu multidisciplinarne Komisije, sastavljene od stručnjaka tehničke, ekonomske, pravne struke i zaštite okoline, je bio prof.dr. Vlatko Doleček (2008). I pored složenosti zadatka, uz veliko organizaciono umijeće i iskustvo predsjednika Dolečeka, Komisija je u roku završila posao, sa urađenim izvještajem i preporukama. Nakon toga su započeti i završeni pregovori za dodjelu koncesije firmi “Intrade-energije” d.o.o. Sarajevo, ali su, nažalost, parcijalni politički stranački interesi blokirali cijeli proces.

‘’Karakter čovjeka je njegova sudbina’’ (Heraklit), a Vlatko Doleček je svojim karakterom, radom i sposobnošću kreirao svoju sudbinu, čestit i bogat život, ostvarujući imponzantne rezultate na poljima u kojima je djelovao, te mu dugujemo veliku zahvalnost što nam je priuštio i autobiografske knjige.

382

Hilmo Šehović: Kratka biografija

Hilmo Šehović (1947). Diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu Univeziteta u Sarajevu (1971). Magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1988), na temu ‘’Uticaj sistema relejne zaštite na tehnički i ekonomski aspekt pouzdanosti industrijskih mreža’’. Odobrena tema doktorske disertacije ‘’Optimizacioni tehno-ekonomski model za integralni proračun pouzdanosti elektroenegetskih sistema’’ na

Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1990). Završen doktorski rad, sa originalnim softverskim programom, ali je nestao u Lukavici, tokom 1992-1995. Radio kao predavač na Elektrotehničkom fakultetu Univerzitetu u Sarajevu, završni IX semestar, na predmetu “Planiranje elektroenergetskih sistema” (1994-2004). Učestvovaou naučno-istraživačkom radu na Elektrotehničkom fakultetu Sarajevo: ‘’Modeliranje i proračun pouzdanosti EES-a’’, zajednički istraživački projekat ETF-a Sarajevo i AM College, Texas, USA, podržan od US Department of Energy (1987-1990). Studijski boravak, u Institutu UMIST, Mančester, Engleska (1990).

Radio u Energoinvestu i Petrolinvestu, na poslovima projektovanja i inženjeringa, od projektanta saradnika do vodećeg inženjera specijalista (1972-1992) na kompleksnim projektima naftne, hemijske i petrohemijske industrije, u ex-Jugoslaviji i širom Svijeta. Obavljene referentne specijalizacije u velikim inženjering kompanijama u Francuskoj (Technip, Pariz, 1976, 1980), u Italiji (Technipetrol, Rim, 1986). Od 1994. do 2012. godine obavljao funkciju načelnika energetike (Ministarstvo privrede RBiH), a kasnije pomoćnika ministra za energiju (Federalno ministarsvo energije, rudarstva i industrije). Pretstavljao BiH na skupovima i vršio koordinaciju sa: UNECE Komitet za održivu energiju, Ženeva; IAEA, Beč; EU-Energetska zajednica, Brisel, WB, EBRD, USAID (dva studijska boravka u USA, oblast energije, 1997, 1998), SIDA, JICA.

Kao autor ili koautor objavio preko 50 stručnih i naučnih radova, iz oblasti elektroenergetike i održao oko 130 prezentacija vezanih

383

za razvoj energetskog sektora FBiH i BiH, legislative i regulative, planiranja i izgradnje energetskih objekata.

Od septembra 2012. je u penziji, sa participacijom u realizaciji studija i konkretnih projekata iz oblasti energije i energetske efikasnosti u zemlji i inostranstvu.

XII DIORegistar imena

AAbaz Deronja 174, 175Adil Kulenović 150Ahmed Bosnić 115Alberto Moravia 11, 162, 164, 165, 211, 213,

215, 290, 291Alija Izetbegović 220, 374Alija Šuvalija 82Almaz Dautbegović – Mazo 234Almedina i Kasim Omičević 9, 58Alvin Toffler 294Amela Subašić 10, 97Ana Dasović 9, 76Ana Husarska 164Andrijana Copf 249, 274Ante Raos 130Anto Krstulović 360Arif Zulić 222Arman Karahodžić 240Asif Šabanović 304Avdo Sofradžija 201Avdo Voloder 17, 53, 187, 194, 262, 360Aziz Šunje 201Azra Omeragić 157

BBajro Golić 197, 200Bećir Granov 143Berko Zečević 305B. Hufnagl 185Blaž Kraljević 224Bogdan Bogdanović 121, 164, 276, 293Bogdan Denić 166, 167Bogdan Nikolić 114, 132, 133, 308Bogić Bogićević 116Borka Lalić 237Boško Reljić 9, 67Božidar Matić 300Božo Knežević 201Branislava Peruničić 28Branko Dokić 9, 41, 178, 304, 370Branko Grizelj 10, 99, 100Bryan Hopkinson 166

CCarlos Westendorp 165Cristofer Bennett 165Cvijetin Gordanić 308

DDaniel Server 166Danijel Bel 264David J. Sakrison 29, 30David Kamhi 153, 373Denijal Sprečić 304Dijana Arnautović 186Doleček Jovanović 318, 320, 321, 328, 329, 330,

331, 332, 334, 335, 336, 337, 338, 339, 341, 344

Donald Karahodžić 240Dragan Čavić 204Dragan Čović 204Dragan Kovač 178Dragan Milatović 53Drago Blagojević 9, 74, 188, 190Dragoljub Marković 88Dubravka Ćećez 178Dubravko Lovrenović 113, 117Dunja Martinović 187, 360Dušan Golubović 9, 78Dušanka Đurović 219Dušan Vukelja 174

ĐĐuro Pucаr-Stаri 47

DžDžemal Bijedić 107, 114, 136, 192, 304, 311,

351, 352Dževad Juzbašić 150

EEdhem Seferović 174, 305Edita Tvrtković-Stergar 181Ejub Džaferović 131, 305Ejub Ganić 123Ejup Džaferović 113Ejup Ganić 154, 178Ekrem Dupanović 10, 100Elma Ekinović 360Elvedin Kljuno 194Emira Dizdar- Pašić 303Emira Pašić-Dizdar 10, 91Emir Avdić 201, 204Emir Kurtović 197Enes Ramović 201Enes Sarač 196Enver Adžem 201Enver Buza 201

Enver Vukotić 132Erica Fischer 167Ermin Husak 194Etienne Balibar 167Eugene Cota-Robles 30

FFaruk Bilalović 178Federico Bugnio 164Ferida Duraković 9, 75F. Harris 27Filip David 167Franjo 40, 222, 238, 243, 244, 275Franjo Komarica 222, 244Frank Orton 168Fuad Ćatović 114, 136, 137Fuad Foče 303Fuad Karabegović 123Fuad Tanović 196

GGete 41Goran Rubil 308Gordana 9, 19, 25, 33, 60, 123, 134, 230Gordana Alibašić 9, 60Gordana Jovanović 9, 25, 230Gordana Jovanović-Doleček 9, 25

HHamdija Hadžihasanović 116Hanifa Kapidžić- Osmanagić 212Hanifa Kapidžić-Osmanagić 163, 211, 213Hans Danelius 157Hans Jochen Perters 166Harrison 7Hazim Bašić 113, 118Hazim Hrvatović 196H. Bašić 115Heidi 265Heinrich Böll 166Henrik Kolstrup 167, 264Herman Kahn 293, 294Hilmo Šehović 4, 13, 201, 379, 382Himzo Ćosić 197Himzo Đukić 178, 188, 190H. Pašić 185Huanita 240, 242Husnija Ferizović 197Husno Hrelja 201

IIbrahim Koluder 222Imšir Imširović 222I. Ninković 185Irma Grebović 4, 10, 96Isaac Newton 294Isak Karabegović 10, 102, 123, 188, 189, 190,

194, 196, 225, 226, 230, 304, 310, 311Ivan Filipović 91, 181, 304Ivan Gošnjak 144Ivan Supek 85, 121, 165, 276, 292Ivo Komšić 153, 373Izet Sarajlić 163, 211, 212, 213, 214Izet Žiga 373

JJames Lyon 167Janny Ransen 165Jasmina H. Bajramović 77Jasmina Hrnjica 9, 129Jasper Ridly 166J. De la Rosa 27J. Divjak 115Jelena Doleček 10, 85, 86Joseph Klaits 166Joseph Marko 157Jovan Divjak 126Jovan Dutina 178Jozefina 275Jozo Stojanac 98J. Silva Martinez 27Jusuf Krvavac 201Jusuf Žiga 153

KKarla Bilta 164Karol Józef Wojtyła 222Kasim Begić 157Kasim Trnka 225Kemal Hanjalić 9, 38, 39, 305, 369Koviljka Premović 360Kris Benet 164Krister Thelin 166Kristian Sorensen 165

LLara 9, 19, 28, 29, 33, 49, 79, 100, 115, 128, 134Lara Doleček 9, 28, 128Laslo Vegel 167Lazo Uzelac 9, 62

Lino Veljak 165Ljiljana Smajlović 258Ljubodrag Radosavljević 81, 236Ljubomir Berberović 10, 95Louis Dey 164Louis Favoreu 157Luči Žuvela 212, 214

MMahmud Đikić 174Maida Čohodar 305Malik Kulenović 174, 305Marian Wojciech 30Marica Ilić 308Marieluise Beck 166Marko Kovačević 163, 211, 212, 213, 214Martin Luther King 220Mehmed Glavović 174Mehmed Jahić 201Mensud Džidelija 201Meše Selimovićа 41Metin Ataman 166Michael 7, 164Michael Steiner 164Michele Valensise 165Midhat Usčuplić 146Mihailo Đonović 70Mihailo Pupin 26Mihajlo Đonović 9, 70Milan Jurković 178, 190Milan Kučan 101, 282Milka Stojanović 10, 89Milomir Nešković 53Miloš Marković 308Miloš Novaković 9, 59Miloš Trifković 113, 119, 192, 311Mira i Vlatko Martinčević 9, 66Mirjana Miočević 167Mirko Lončar 237Mirko Pejanović 4, 13, 153, 157, 373, 376Mirko Zovko 157Miroslav Demić 9, 71, 72Miroslav Palameta 222Miroslav Rogić 304Mirsada Hukić 300Mirsada Šakić-Hatibović 165Mirsad Kebo 157Mirsad Lončarević 196Mladen Ječmenica 360Mladen Pandurević 130, 215Mladen Pandurović 218

M. Mrdović 185Momčilo Krajišnik 374Momir Šarenac 174, 178Moshe Altarac 9, 64M. Trifković 115Muamer Brutus 261Mufid Memija 279Mugdim Pašić 187Muhamed Ćatić 9, 69Muhamed Muminović 146Muhamed Zlatar 10, 83, 204Muhidin Ćatić 88Mulo Hodžić 242Munir Jahić 201

NNada Mladina 130Nahida Čohodar 57Naser Prljača 304Nebojša Popov 165Nediljko Bilić 181Neil Kritz 165Nermina Zaimović-Uzunović 9, 54, 188, 189Neven Kazazović 113Nexhmedin Spahiu 165Nikola Kralj 10, 80Nikola Palac 68Nikola Panjević 130Nikola Tesla 17Nikolаj Velimirović 42N. Kazazović 115N. Lovren 185Novak Radojčić 308Nurudin – Dino Kusturca 177Nurudin Kusturica 174

OObrad Savić 165, 167Obren Petrović 307Omer Hujdur 239

PPejanović Mirko 369Pejo Krnjić 10, 97Pero Glavonja 63Petar Luković 167Petra Streft 166Predrag Matvejević 85, 212, 213, 214

RRada Bilić 308Radmilo Nedić 234, 236Radomir Konstantinović 85, 121Radomir Konstatinović 276, 293Rafael Primorac 178Ralf Fucks 166Ramiz Šelo 189Rastislav-Braco 238Ratomir Jovičić 130Relja Jovanković 185Relja V. Jovanović 10, 94Richard Dole Kauzlarich 166Robert L. Barry 165, 166, 167Robert Ovens 154Rudi Čаjаvec 43Rudolf Zdenković 174

SŠaban Kevrić 242Safet Isić 20, 136, 304, 360Sakib Mršo 242Salko 151, 240, 289, 372Salko Selimović 151, 289, 372Samir Vojić 189, 194Samir Vojnić 189Sandra Selimović 186Sanja Bogdanović 9, 73Savo Čuljković 9, 52Sead Fetahagić 130, 150, 163, 211, 212, 213, 290Sead Kreso 304Sead Pašić 188, 304Šehzija Buljina 4, 123Šejla Pervan 187Senka Nožica 205Simone Haselock 165Sinan Gudžević 167Siri Rustad 164Slavko Šantić 4, 65, 113, 114, 121, 122, 130, 134,

136, 137, 211, 212, 213, 214Slavo Kukić 4, 13, 215, 218, 365, 368Slobodan Šnajder 167Slаvo Kukić 47Smajo Bišanović 197S. Mitra 27Snežana Savić 157Snežana Šešlija 114, 132Snježana Rezić 304Spaho Ljajić 10, 81, 82Srđan Aleksić 82Srećko 238

Sretko Jovanić 10, 85S. Šantić 115Stjepan Jecić 10, 82Stjepan Krasić 222Stjepan Marić 305Suada 242Suad Alagić 178Suad Čeljo 201Suana 240Sulejman Grozdanić 104, 289Sulejman Redžić 197, 200Svetlana-Snežana Šašlija 135Svjetlana Zečević 306

TTadeusz Mazoviecki 164Tadeusz Mazowiecki 163Taib Šarić 10, 86Tanja Nešković 215, 217, 218Thomas Miller 167Tomislav Brodić 178Tomislav Grizelj 9, 51Toni Maraini 213, 214Tyson 9, 19, 31, 33Tyson Condie 9, 31

UUrs Altermatt 165

VVahid Hećo 196, 200V. Damić 185Veada 92Vedran Avić 201Vehid Šehić 130, 215, 217, 218Velija Karahodžić 11, 239Verica Vukotić 130Verner Karl Hajzenberg 292Veselin Masleša 26Vesna Baričak 187Victor Bezrouchenko 164Vitomir Popović 157Vjekoslav Damić 9, 50, 51, 178Vladimir Bilić 163, 211, 212, 213Vladimir Premec 9, 49Vlatko Doleček 3, 10, 21, 39, 49, 50, 52, 53, 66,

67, 72, 73, 75, 77, 83, 84, 87, 88, 90, 91, 95, 96, 99, 100, 101, 102, 103, 104, 105, 106, 108, 118, 125, 130, 133, 134, 146, 150, 163, 178, 188, 189, 190, 194, 196, 199, 201, 202, 211, 212, 213, 214, 215,

217, 218, 225, 230, 250, 258, 261, 263, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 276, 280, 281, 304, 308, 316, 317, 373, 380, 381

Vlatko Kraljević 222, 223Vlatko Krsmanović 72Vojka Đikić-Smiljanić 211, 212, 213Vojka Smiljanić-Đikić 163Vojo Stjepanović 308Vučeta Petrić 10, 88

WWilliam Freich 167William Stubner 165William Stuebner 166Wolfgang Benedek 167Wolfgang Petritsch 167

ZŽarko Papić 264Žarko Puhovski 164Zdenka 282Zdravko Mićević 177Zdravko Mijatović-Mijat 91Zdravko Šurlan 222, 224Zdravko Zlokapa 215, 217, 218Željka Rička 130Željko Bilić 187, 360Željko Ivanković 249Željo Želev 167Zenaida Karavdić 4, 10, 108Z. Haznadar 195Zijad Bešlagić 10, 92, 308Zijad Haznadar 304Zija Rizvi 264Ž. Ivanković 115Živko Stikić 9, 56Zlatko Rendulić 144, 145Zoran Gavrić 82Zoran Milašinović 196, 201Zoran Rajić 53Zvjezdan Živković 269Zvonko Miljko 157