Vladimir Purić - Kruh, Igra i Priča

Click here to load reader

  • date post

    13-Apr-2016
  • Category

    Documents

  • view

    232
  • download

    0

Embed Size (px)

description

Pa to je jedan chovek koji naslovom asocira na rimski princip hleba i igara

Transcript of Vladimir Purić - Kruh, Igra i Priča

  • VLADIMIR PURI / KRUH, IGRA I PRIACopyright 2009. Vladimir Puri BIBLIOTEKA SUVREMENA PROZA KNJIGA 138Nakladnik: TI VA Tiskara VaradinZa nakladnika: ZVONIMIR KUTERRecenzenti: SILVIJA BENKOVI PERATOVA LJUBICA EGONaslovnica: VJERAN KOSTOVITehnika priprema i oblikovanje: VINJETA '91 d.o.o. akovecISBN 978-953-7304-55-3CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 698077Tisak: T1VA Tiskara VaradinVladimir PuriKRUH, IGRA I PRIAakovec, 2009.MmKNJINICA ZELINAKruha, igara i - pria51.PRIA- Neka to bude lijepa i topla, a ujedno i snana, ivotna pria, poput one koju si ispripovijedao nogometnim filmom. Sutra je subota i zacijelo ima druge poslove, pa zato doi danas da o svemu porazgovaramo malo vie. Doi u teniski centar, lako e ga nai. Vano je da si prihvatio posao!- Doi u, oko devet sati - rekao je Alen i spustio slualicu.Alen je sjeo za stol u kuhinji svog stana da bi dovrio prekinuti doruak, koji se gotovo uvijek sastojao od alice crne kave i komada kruha premazanog nekim namazom. Zbog telefonskog je razgovora kava ve bila mlaka. Kruh je premazao medom dobivenim od obitelji za koju je nedavno snimio film o proizvodnji te namirnice. Med je bio izvrsnog okusa, no to nije mogao rei i za kruh to ga je kupio prije dva dana.Otkako se vie nije aktivno bavio sportom, jeo je malo, a usto, kao samac, i dosta neredovito; neto zbog specifinosti posla, a neto zbog komocije. Stoga su ga nedjeljni rukovi, ponekad kod roditelja, a ponekad i sa sestrinom obitelji, jako radovali.Pojeo je liicu meda, ovaj put bez kruha, i to ga je podsjetilo na ugodno druenje s lanovima obitelji za koju je snimao film. Donedavna o medu nije razmiljao na isti7nain kao sada kad je neto vie nauio o pelama i pelarstvu openito.Najvie je volio raditi filmove s ljudima koji prema svom poslu osjeaju veliku ljubav, ak i strast. A upravo je to bio sluaj s peterolanom obitelji koja se bavi proizvodnjom meda. Uz tako ukusan med i stari mu je kruh odjednom postao podnoljiviji. Nadao se da e slino biti i sa snimanjem filma o proizvodnji sira, to je planirao za sredinu rujna. Maloprijanji gaje poziv takoer obradovao, jer je nedavno s velikim veseljem snimao prigodni film o nogometnom klubu, a za sline je filmove pregovarao s jo dva kluba.Filmovi u kojima nije bio samo snimatelj ve i scenarist, montaer, pa i redatelj, bili su mu pravi izazov i velika radost, za razliku od snimanja sportskih dogaaja. To je uglavnom preputao svojem suradniku s kojim je imao ugovor o djelu i s ijim je radom bio zadovoljan. On je bio zaduen i za snimanje ostalih drutvenih zbivanja. Bilo je tu najvie svadbi, proslava roendana, raznih obljetnica, pa ak i poneki sprovod. Za snimanje takvih dogaaja nije bila potrebna posebna priprema. No proitati svakojake podatke iz knjiga, broura, interneta, razgovarati s ljudima i pritom poneto nauiti o njihovoj djelatnosti, Alenu je bio vei i drai izazov, zapravo posao kojemu se posvetio s osobitom predanou. Ipak, trebalo je ivjeti i od snimanja kojekakvih dogaaja, pa je, kada nije bilo drugog izlaza, i za rutinska snimanja sam uzimao kameru u ruke.Ve je gotovo deset godina ivio od toga posla, i premda neke dogaaje nije snimao s istom radou, prihvaao ih je bez kolebanja. Jedino je prije godinu dana odbio snimanje obiteljske farme svinja, jer je u njezinu sastavu bila i klaonica, a njezina se svrhovitost takoer trebala vidjeti u filmu. Poslove koje nije prihvaao s posebni

  • m zadovoljstvom8usporeivao je s treninzima. Oni mu nekad, kao aktivnom sportau, nisu bili dragi poput utakmica, ali se bez njih nije moglo. Odmah na poetku aktivne koarkake karijere postalo mu je jasno da bez i iznimno tekih i napornih treninga nema niti lake igre.Toga jutra nije vjebao u svojoj sobi, pa je nakon tui-ranja odmah bio spreman za izlazak. Kad je uzeo kameru i stativ, zazvonio je mobitel. Bio je to Darko, mladi koji stanuje u istoj zgradi, ali u stanu s drugim ulazom. Iako je bilo jutro, Alen je odmah znao razlog tog poziva.- Jesi li slobodan za jedan hakl? - upitao je Darko.- Ne, naalost. Upravo se spremam na jedan poslovni razgovor.- Ba teta!- to je? Opet vam jedan nedostaje?- Ma onaj Goran opet spava! Juer je due ostao vani. Ili puno due, jer se vratio kui oko etiri. Tako veli njegova mama.- Mislim da biste i vi ostali, naroito sada otkako su vam poeli kolski praznici, mogli ostajati vani malo due. A ne da od ranog jutra mislite samo na koarku.- Nemoj, Alene, filozofirati! uli smo da si se ti u naim godinama vrlo intenzivno bavio tim sportom i da si dosta esto odlazio na igralite i sam. A to povremeno radi i sada. I ba nam ti prodaje pamet!- Tko kae da sam ja tada bio pametniji od vas? - upitao je Alen i obeao mu da e uskoro, moda ve sutra, imati vie vremena da s njima zaigra koarku.Slian je razgovor izmeu njih dvojice bio dosta est, iako je Darko petnaestak godina mlai. Darko je bio visok mladi koji je igrao koarku u juniorskoj momadi, a bilo9je samo pitanje vremena kada e postati lanom prve ekipe. Upravo je on ve dvije godine bio najei Alenov koarkaki partner, u igri koju nazivaju "hakl". U susjednoj zgradi ive i dvojica Darkovih vrnjaka, jedan vieg, a drugi nieg rasta, koji takoer aktivno igraju koarku. U njihovoj je, pak, zgradi neto nii Darkov vrnjak, Goran, koji je njegov est partner protiv tog dvojca. No kada Gorana, ili koga drugog, iz kojekakvih razloga nije bilo, tada bi Alen uskoio u igru. Ponekad bi, kad je to bilo mogue, zaigrali i "tri na tri". Svi su ti mladii igrali u juniorskoj koarkakoj ekipi istoga kluba za koji je nekad igrao i Alen. I premda je on bio dosta stariji od njih, ponekad im se inilo da im je generacijski blizak. Bilo im je pravo zadovoljstvo igrati s njime, jer je on nekada bio prvoligaki koarka. Stoga su ga ve neko vrijeme nagovarali da nastavi aktivno igrati, jer im se inilo da bi to jo uvijek mogao. No Alen o tome ve godinama nije razmiljao; aktivno igranje koarke za njega je bila zavrena pria.Nakon kratkog razgovora Alen je, nosei snimateljsku opremu, izaao iz stana. Preko ramena je jo prebacio i fotoaparat. Iako nije planirao nita posebno, ni fotografirati ni snimati, gotovo je uvijek uzimao sa sobom kompletnu opremu, osobito kada bi odlazio na neki poslovni dogovor. esto se znao uvjeriti da gotovo uvijek postoji mogunost za snimanje kojekakvih zanimljivih kadrova to se kasnije mogu iskoristiti u nekom od sljedeih filmova.Iako je zavrio viu ekonomsku kolu, nije mogao ni zamisliti da radi u nekom uredu. Stoga je svoj sadanji posao, jedini nakon koarkake karijere, osobito volio.Zakljuao je stan, velik, trosobni. Za samca prilino komotan. Jednu je sobu preuredio u svoj poslovni prostor. U njoj je imao i svu opremu, ali i montani stol. Jednostavno,10esto mu se dogaalo da u toj sobi provodi vie vremena nego u cijelom stanu. Stan je kupio novcem koji je zaradio u svojoj koarkakoj karijeri, od svog prvog i djelomice drugog ugovora. Taj je drugi ugovor poeo odraivati, ali ga nije odradio do kraja. Bio je tu i dio odtete to ju je dobio kao posljedicu teke ozljede zbog koje vie nije nastavio igraku karijeru. Komplicirana operacija glenja, dugotrajna rehabilitacija i bezuspjean povratak na parket udaljili su ga od prave koarke. A imao je tada tek dvadeset i dvije godine. Teko je to prihvatio igra koji je ba tada ulazio u veliku formu, ali je znao da nema izbora.Kad je bio na dugoj rehabilitaciji, poeo je sve ee razmiljati da e se, moda, morati opr

  • ostiti od aktivnog igranja koarke i izabrati neki drugi posao. Ako se to dogodi, bi li prihvatio ponudu kluba da bude jedan od trenera igraa mlae starosne dobi?Na rehabilitaciji je upoznao sredovjenog ovjeka iz drugog mjesta koji se oporavljao nakon povrede dobivene u teoj prometnoj nesrei. On se bavio snimanjem, uglavnom kojekakvih proslava, najvie svadbi. Taj mu je ovjek s velikom ljubavlju govorio o svom poslu, a Alena je kao ljubitelja filmova, igranih i dokumentarnih, sve to jako zainteresiralo. I taj gaje ovjek, ubrzo potom, uputio u tajne snimanja. Alen se dotad povremeno bavio samo fotografiranjem, no nakon teaja snimanja, zavrio je i teajeve montae i reije. Usto je proitao i dosta strune literature. Ipak, priznao je da mu je najvie pomogao upravo ovjek koji ga je prvi uputio u tajne snimanja, a posebno ga impresionirala velika ljubav s kojom mu je govorio o svom poslu."Oi su najbolja kamera u rukama umjetnika", rekao mu je tada taj snimatelj i napomenuo da svoj posao ne smatra ba uvijek umjetnou, no da nita ne moe vjernije od11filma otkriti neije prave osjeaje. Neka netko i govori da snimka nije istinita, osobito igranog filma, neka pokua zatomiti svoje prave osjeaje, nekoliko snimljenih trenutaka otkrit e vie, ili sve, o neijem unutranjem svijetu: o veselju, radosti, ushienju, tuzi, boli, ljutnji. Mimika, pogled, gesta, reakcija tijela, to je ono to pokazuje i neiji karakter, potpunije od stranica i stranica biografije, ili autobiografije, to tim prije to ni biografiju ni autobiografiju ne treba uvijek uzimati kao nepobitnu istinu. Tako je govorio taj ovjek kada je otkrivao Alenu tajne snimanja, ali i ljudskog ponaanja ispred kamere: prvo kada ele da ih se snima, zatim kada na to zaborave ili ak i ne znaju da je kamera uprta u njih, jer upravo tada snimak zabiljei kakvi smo i to smo zapravo. U to se Alen esto i sam uvjerio za dugog bavljenja tim poslom. A tek reakcija: "Gledaj, to sam ja, to sam ja!" Ona dokazuje da ljudi vole vidjeti svoju sliku, makar samo na trenutak, i daje pri tome najea reakcija upravo ona koja iskazuje njihovu radost.Kad se uselio u svoj stan i kupio snimateljsku opremu, bio je to poetak njegova novog ivota i nove profesije. Otvorio je privatno poduzee u kojem je bio jedini zaposlen, ali mu je povremeno pomagao jo jedan snimatelj.To je bio vaan dio njegove ivotne prie.Automobilom se zaputio u nevelik, tridesetak kilometara udaljen, grad u kojem je uskoro trebalo da se obiljei dvadeseta obljetnica osnivanja teniskog kluba. Bilo mu je drago to je direktor, s kojim je tog jutra razgovarao,