SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAFILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKUSTUDIJSKA GRUPA: Hrvatski jezik i knjievnost i PovijestKOLEGIJ: POVIJEST HRVATA U RANOM SREDNJEM VIJEKU

VLADAVINA I SMRT KRALJA DMITRA ZVONIMIRA

MENTOR: Prof.T.AlebiSTUDENT:

Osijek, 10. prosinca 2013.

Sadraj1.UVOD32.HRVATSKA POSLIJE VLADAVINE PETRA KREIMIRA IV.43.DOLAZAK NA VLAST DMITRA ZVONIMIRA53.1. KRUNIDBA DMITRA ZVONIMIRA63.1.ODNOS SA PAPOM GRGUROM VII.74.VANJSKA I UNUTARNJA POLITIKA94.1.Baanska ploa115.ZVONIMIROVA SMRT125.1. HIPOTEZA O PRIRODNOJ SMRTI125.2. HIPOTEZA O NASILNOJ SMRTI126.ZAKLJUAK157.POPIS PRILOGA178.POPIS LITERATURE18

1.UVOD

Ovaj rad ima za cilj objasniti drutvene, ekonomske, politike, diplomatske i povijesne konotacije u kojima se nala Hrvatska u 11. stoljeu, a sve to e biti odraeno sa stajalita mnogih povjesniara i njihovih djela, veeg broja knjiga koje su koritene kao literatura za temelj nastanka ovoga rada, te naposljetku, sa moga osobnog stajalita koje u navesti u zakljuku i kroz ostatak seminarskog rada.

2.HRVATSKA POSLIJE VLADAVINE PETRA KREIMIRA IV.

Prema nekim izvorima poslije smrti kralja Petra Kreimira IV., a prije dolaska Dmitra Zvonimira na vlast, Hrvatskom je vladao dotadanji upan Slavac, no to nikada nije potvreno.Pretpostavlja se da je nakon Kreimirove smrti dolo do borbi za prijestolje izmeu Stjepana, Kreimirova neaka, slavonskog bana Zvonimira i upana Slavca koji je pripadao plemanu Svaia. Njemu se priklonio najvei dio hrvatskog naroda jer su smatrali neprihvatljivim injenicu da se Petar Kreimir bio usko vezao za papu i bio popustljiv prema latinskim stanovnicima. Stoga je Slavac postao hrvatski kralj. No to nije odgovaralo papi, a ni njegovim protivnicima u Hrvatskoj pa su u pomo pozvali Normane koji su, predvoeni knezom Amikom, zarobili Slavca i otad se o njemu nita ne zna.[footnoteRef:1] [1: Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 137.]

Danas je vie nego sigurno da taj zarobljeni hrvatski vladar nije bio Slavac. Teorija o Slavcu kao hrvatskom vladaru nakon Petra Kreimira IV., a prije Zvonimira proistjee iz nedovoljne upotrebe domaih izvora koji bi nam neto rekli o tom dogaaju. Naime, o zarobljavanju hrvatskog kralja govori presuda papinskog poslanika Gerarda koju je donio 1074. godine u vrijeme kad je normanski vladar Amiko zarobio hrvatskog kralja. Pritom se ne spominje ime vladara tako da e pitanje Kreimirova nasljednika ostati nerijeeno sve dok se ne ustanovi koji je hrvatski vladar bio rtva normanskog pohoda u studenom 1074.g.[footnoteRef:2] [2: Nada Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb 1971., str. 382.]

U hrvatskim izvorima, pak, nema ni aluzija o tome kojeg su hrvatskog vladara zarobili Normani, odnosno, nigdje se ne spominje da je to bio Petar Kreimir ili Slavac. Mogue je da se radilo o nekom drugom lanu kraljevske obitelji iako naziv rex iz izvora jasno govori da se radilo o hrvatskom kralju.[footnoteRef:3] Istraivanja su pokazala da Slavac nije ivio 1074./1075. nego kasnije, i stoga se opravdano misli da je zarobljeni hrvatski vladar bio kralj Petar Kreimir IV. koji je za svoj otkup ustupio vie dalmatinskih gradova, te Biograd i Nin.[footnoteRef:4] [3: Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 400.] [4: V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 137.]

Dalmatinski gradovi i latinsko sveenstvo eljeli su za kralja Stjepana, Kreimirova sinovca. Kraljevski roaci iz Maarske htjeli su okruniti slavonskog bana Dmitra Zvonimira. S tree strane naao se hrvatski narod koji jeza kralja htio upana Slavca iz plemike obitelji Svaia. Hrvatski je puk ipak okrunio Slavca za kralja, no nisu ga priznavali dalmatinski gradovi i sveenstvo, niti maarski plemiiiz Slavonije. ak je protiv njega bio i rimski papa Grgur VII.Uskoro je papa predloio dovoenje danskog kraljevia Magnana hrvatsko prijestolje. Graanski je rat bjesnio i na kopnu i na moru, a usukob su se umijeali i Normani iz Italije te Mleani. Hrvatski se puk zatim zajedniki opredijelio dase okruni slavonski ban za svog kralja.

3.DOLAZAK NA VLAST DMITRA ZVONIMIRA

Hrvatska je, 1075.godine ostala bez vladara. Papa Grgur VII., stoga nastoji da novi hrvatski kralj bude ovjek koji e mu biti odan i jo vie uzvisiti njegovu papinsku vlast. elio je da svi europski vladari budu zadruga kojoj e vrhovni poglavar biti papa, Boji namjesnik na zemlji. Budui da je Grgur VII., htio da mu svi europski vladari budu posluni i podupiru ga, to je oekivao i od budueg hrvatskog kralja. Zato je svom poslaniku u Hrvatskoj i Dalmaciji, biskupu Gerardu, naredio da radi u korist takvog ovjeka koji e obeati da e poslunost papi. U to vrijeme ban Dmitar Zvonimir pristao je na papine uvjete, pa se zato papinski poslanik svi silama trudio da i Hrvati i Latini izaberu Zvonimira za novog hrvatskog kralja. I tako je sredinom 1075. god. Dmitar Zvonimir gotovo jednoduno izabran za kralja Hrvatske i Dalmacije.[footnoteRef:5] O njegovu porijeklu ne zna se gotovo nita, pa se nagaalo da je kao potomak Svetoslava Suronje koji je vladao slavonskim vojvodstvom, odnosno bio slavonski ban. Meutim, u Hrvatskoj je ivjela rodbina njegove majke, tj. njegov ujak Streza, pa nije iskljuena mogunost da je bio pripadnik jednog od uglednih rodova, odnosno plemena.[footnoteRef:6] [5: V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 138.] [6: Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994.]

Ne zna se je li bio u rodu s Petrom Kreimirom IV., ali je morao biti plemenita roda, vjerojatno ak i kraljevskog, kad je uspio za enu dobiti ugarsku princezu Jelenu Lijepu. Nije iskljueno ni da mu je pri dobivanju prijestolja pomogao njezin brat, ugarski kralj Ladislav Arpadovi.[footnoteRef:7] Ako i jest bilo tako Ladislav je imao koristi od toga jer se i sam nakon Zvonimirove smrti uspeo na hrvatsko prijestolje. [7: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 401.]

Prilog 1.Prilog 2.

3.1. KRUNIDBA DMITRA ZVONIMIRA

Papa Grgur VII. odluio je odlikovati svog odabranika, te je stoga poslao svog poslanika Gebizona, poto on osobno nije mogao doi, u Hrvatsku da okruni novoga kralja u njegovo ime. Zbilo se to 8. listopada 1076.g. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu. Krunidbi su prisustvovali svi najvaniji duhovni pastiri onog vremena; splitski prvostolnik Lovro, zadarski biskup Stjepan, rapski biskup Grgur, biogradski biskup Teodozije itd., a doli su i banovi i drugi velikai. Nakon sveane mise opat Gebizon pred narodom je proglasio Zvonimira novim hrvatskim kraljem te mu predao znakove kraljevske vlasti.[footnoteRef:8] Ti znakovi bili su ma, ezlo i kruna, ali takoer je novo okrunjenom kralju predao i znak njegovog vazalnog odnosa prema papi papinsku zastavu.[footnoteRef:9] Tada mu je stavio krunu na glavu, a kralj je prisegnuo na vjenu vjernost i privrenost rimskom stolici: [8: V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 138.] [9: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 403.]

Ja, Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomou Bojom kralj Hrvatske i Dalmacije, obvezujem se, obriem i obeavam tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu u ime papino da u nepromijenjen vriti sve to mi tvoja svetost bude naloila. (...) Uz to odreujem po savjetu svih svojih velemoa da se svake godine na Uskrs plati sv. Petru iz kraljevske blagajne danak od dvije sto bizantskih dukata, te elim i nalaem da ovo ine i moji nasljednici. Osim toga poklanjam, preputam i potvrujem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago to ga ima... (...) bit u od ovoga asa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima... (...) Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdrat u vjerno, te ga neu nikako odvratiti od apostolske stolice.[footnoteRef:10] [10: V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 139.]

Zvonimir je koristio dvostruku titulu kralja Hrvatske i Dalmacije te kralja Hrvata. Prvi je naslov odravao tradiciju dalmatinske zasebnosti, a drugi je navjetavao vre povezivanje drave u jednu cjelinu.[footnoteRef:11] [11: N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994., str.112.]

Prilog 33.1.ODNOS SA PAPOM GRGUROM VII.

Zvonimirov poloaj od poetka vladanja bio je nesumnjivo veoma teak. Ako su i tone pretpostavke da je on porijeklom Svetoslavi i da je do toga vremena boravio na dvoru Arpadovia, Hrvati na Jadranu nisu se ba obazirali na doljaka iz Slavonije. Budui da ni oslanjanje na ugarske roake Zvonimiru u udaljenoj Hrvatskoj nije moglo biti dovoljan oslonac, on se morao osloniti na neku drugu, jau politiku stranu. Bio je to, kao i u sluaju Branimira, papa.[footnoteRef:12] To je bio Grgur VII., podrijetlom Talijan s njemakim imenom Hildebrand. Iako nikada nije vodio vojske, posjedovao je osobine roenog voe i dravnika, pa je i stoga bio jedan od najveih i najutjecajnijih papa svih vremena. injenica jest da je ivot posvetio uzvienim idealima. Sukob s njemakim carem Henrikom IV. jedna je od velikih epizoda europske srednjovjekovne povijesti u kojoj su se prelamala bitna pitanja odnosa crkve i drave. Da bi pobijedio Henrika, Grgur je nastavio politiku svojih prethodnika, a to je znailo povezivanje sa svjetovnim vladarima Europe. Imao je podrku Poljske, Duklje, Aragona, Kastilje, Engleske, Danske, Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije...[footnoteRef:13] [12: N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 384., 385.] [13: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 401., 402.]

Zvonimir je papi obeao godinji tribut od 200 zlatnika i poklonio mu samostan sv.Grgura u Vrani. U darovnici se posebno nabraja to je jo predano uz samostan: srebrni crkveni namjetaj i relikvije koje su se u crkvi uvale, srebrni koveg s moima sv. Grgura itd. Prema tome, ako je itko izvukao korist iz ovog saveza bio je to Zvonimir. Naime, za mali godinji tribut i posjede vranskog samostana on je postao kraljem Hrvatske i Dalmacije na prijestolju koje je vrsto podupirala papinska stolica.[footnoteRef:14] [14: N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 387., 388.]

O tome govori dokument pod nazivom Zvonimirova zavjernica i od neprocjenjive je vrijednosti za razdoblje narodnih vladara. Sastoji se od dvije, ili ak tri cjeline. Jedna je cjelina vazalski ugovor koji kralj Zvonimir sklapa s papom, a sadri i tekst zakletve vjernosti, dok je druga cjelina darovnica samostana sv. Grgura u Vrani rimskoj crkvi. Danas se prijepis ove darovnice nalazi u Vatikanskoj biblioteci jer se odnosi na prihode rimske crkve.[footnoteRef:15] [15: Matiijevi Sokol, Mirjana Kralj Zvonimir u diplomatikim izvorima, Zbornik radova Zvonimir kralj hrvatski, Nakladni zavod MH, Zagreb 1997. str. 46.]

Zvonimir je pomou pape pod jednim ezlom okupio hrvatske zemlje i dalmatinske gradove, a papa ga je, kao svoga saveznika,uvijek titio. Kad se istarski knez Vecelin digao protiv Zvonimira, odmah je papa stao u njegovu obranu i zaprijetio Vecelinu da ne ustaje protiv onoga kojega je apostolska vlast postavila kraljem u Dalmaciji.[footnoteRef:16] [16: N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 388.]

4.VANJSKA I UNUTARNJA POLITIKA

Kralj Dmitar Zvonimir nije se oslanjao na tradiciju obitelji Trpimirovia, a to je vidljivo iz njegovog lakog odricanja od obiteljskog mauzoleja, sruene dinastije. Krune svojih prethodnika poklonio je papi, s ostalim inventarom vranskog samostana. Time je jasno dao do znanja da mu je cilj stvoriti novu dinastiju oslanjajui se pritom na Crkvu i njenog glavnom predstavnika u kraljevstvu, splitskog nadbiskupa Lovru. Sam in krunidbe obavljen je na mjestu na kojem se hrvatski vladari dotad nisu krunili. Umjesto Biograda, Zvonimirov izbor bio je Solin. I time je vjerojatno elio naglasiti ne samo dinastiki prekid nego i vrstu povezanost sa Crkvom.[footnoteRef:17] [17: N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994., str. 113.]

Opem smirivanju prilika vjerojatno je pridonijelo i smirivanje crkvenih sporova. Naime, papa je poslao svog izaslanika Gerarda da okona spor izmeu pristaa reforme i protureformskog pokreta. Crkvenoslavenska liturgija i sveenici glagoljai su rehabilitirani, a ninska biskupija, ukinuta u 10.st. ponovo je uspostavljena. Splitski nadbiskup Lovro sveano je posvetio Formina kao novoizabranog ninskog biskupa. Inae, Lovro je bio neposredni Zvonimirov pomaga i njih su dvojica, po opim naelima politike Grgura VII., stvarali u drugoj polovici 11.st. temelje novih religioznih i drutvenih odnosa u Hrvatskoj.[footnoteRef:18] [18: Isto, str. 404.]

Kralj Zvonimir inae je vladao pravedno i dobro. Ima nekoliko dogaaja u kojima se oitovala njegova pravednost. Primjerice, nakon to je svom ujaku Strezi darovao neke zemlje oko planine Mosora, saznao je da one zapravo pripadaju samostanu sv. Petra kod Solina, no Streza ih nije htio vratiti samostancima. Na to se opat samostana poao aliti Zvonimiru i dokazavi da je zemlja vlasnitvo samostana Zvonimir je povukao svoju darovnicu i zaprijetio svima koji bi se usudili dirati u tu zemlju. Budui da je bio dobar i pravedan, nije ni udo to ga je narod volio.[footnoteRef:19] [19: V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 142., 143.]

Takoer se smatra da je Zvonimir bio veoma miroljubiv vladar. Vie puta se u njegovim spisima spominje da je bio sretan to mu je kraljevstvo ureeno, a svugdje vladaju mir i sloga. Stoga je esto znao obilaziti cijelo kraljevstvo od rijeke Drave i otoka Krka, pa sve na jug do neretljanske zemlje dijelei pritom milosti, podiui samostane, crkve i druge zadrubine. Tako je jednom na otoku Krku posjetio samostan svete Lucije gdje su ivjeli benediktinci koji su bili pristae slavenskog jezika u bogosluju. Da Zvonimir nije progonio glagoljake sveenike vidi se iz toga to je spomenutom samostanu darovao ledinu, zemlju.[footnoteRef:20] [20: Isto, str. 141.]

Zvonimirovom zavjernicom papi kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije steklo je bitno drugaiji meunarodni poloaj. Ono je meunarodno priznato uavi u svjetsku hijerarhiju kranskih drava koju je formuirao i odravao papa jo od krunidbe Karla Velikog za cara 800.g., a i kasnijim podjeljivanjem carskih i kraljevskih znakova mnogim zapadnoeuropskim vladarima.[footnoteRef:21] Sa stanovita europskih vidika Hrvatska je bila mala mediteranska zemlja, koja se nalazila na osjetljivom i atraktivnom geografskom podruju. Zato nije udno to su tadanje vee europske drave gledale na Hrvatsku kao na premet svojih teritorijalnih tenji.[footnoteRef:22] [21: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 403.] [22: Markovi, Mirko, Hrvatska u Zvonimirovo doba u okviru povijesno geografskih konstelacija Europe, Zbornik radova Zvonimir kralj hrvatski, str. 139.]

Kralj Zvonimir dovrio je proces koji je zapoeo ve Petar Kreimir; odbacio je sve odnose sa Carigradom, odnosno Bizantskim carstvom. Tim svojim inom odijelio je itavu kasniju povijest Hrvata od njihovih susjeda na istoku. Sigurno da ova Zvonimirova odluka nije bila po volji bizantskom dvoru, a ni mletakom dudu Dominiku Silviju jer se nadao da e Bizant jednog dana prepustiti Dalmaciju Mleanima. Bizantski car Mihajlo VII. upravo se spremao vratiti Dalmaciju u svoj posjed , no u toj namjeri omela su ga osmanska kretanja iz Azije prema Carigradu pa je morao brinuti o vlastitom carstvu. Kralj Zvonimir bio je dobro obavijeten o namjerama tadanjih europskih vladara, pa se stoga, da bi pomogao Hrvatskoj sprijateljio s normanskim vladarom Robertom Guiscardom, koji je elio okonati bizantsku vlast na istonom Sredozemlju. Zbog toga je navijestio rat bizantskom caru Aleksiju I. Za vrijeme trajanja normansko bizantskog rata hrvatsko brodovlje pomagalo je normansku vojsku u svim njezinim ratnim akcijama. To su htjeli iskoristiti Mleani, pa su odmah priskoili u pomo Bizantu, nadajui se da e, u sluaju bizantske pobjede dobiti za nagradu od bitantskog cara upravu nad Dalmacijom.[footnoteRef:23] Najee bitke vodile su se 1081. I 1084. god. kod Krfa, strateki vanog zbog kontrole ulaska u Jadran. Venecija je doivjela teak poraz, a zbog toga je smijenjen dud Dominik Silvije. No, Mleani su iz itavog rata izvukli najvie koristi. Bizantski car im je u zamjenu za vojnu pomo osigurao trgovake povlastice kakve nisu imali ni oni sami, pa su Mleani time vrsto utemeljili svoju buduu ekonomsku mo. Rat je zavren 1085.g. kad je umro Robert Guiscard. Bizantski car Aleksije je novom mletakom dudu Vitalu Falieru kao dodatnu nagradu dao upravu nad temom Dalmacijom i titulu dux Dalmatiae, no ona je bila samo formalna jer nita ne potvruje mletaku vlast u onodobnoj Dalmaciji.[footnoteRef:24] [23: Isto, 140., 141.] [24: N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, str.115.]

Hrvatska je tako doekala kraj Zvonimirove vladavine potpuno cjelovita i neokrnjena. No, znakovi rasula ve su se zamjeivali. Jedan od njih bio je i sukob oko izbora novog pape, nakon Grgurove smrti 1085.u progonstvu. Pored kandidata Viktora III. i Urbana II. Izabran je protupapa Klement III. ime je Zvonimir izgubio svoj najvaniji vanjskopolitiki oslonac. Na nesreu, njegov sin Radovan umro je prije kralja, tako da Zvonimir nije imao nasljednika kojemu bi prepustio krunu.[footnoteRef:25] [25: Isto, str. 115.]

4.1.Baanska ploa

Dakako, gore spomenuta darovnica ledine odnosi se na toliko puta spominjanu, slavnu Baansku plou pronaenu u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku. Baanska ploa jedan je od najstarijih glagoljskih kamenih spomenika. Na njoj je opat Driha, opat benediktinskog samostana svete Lucije u Jurandvoru zabiljeio podatke o Zvonimirovu darovanju, a zatim je opat Dobrovit dodao tekst o gradnji crkve. Zapisi su vjerojatno nastali oko 1100.g. Ploa nam svjedoi o razvitku hrvatskog jezika i glagoljskog pisma, ali govori i o politikim odnosima u Zvonimirovo doba. Ona je dokaz da je kralj Zvonimir doista vladao Dalmacijom i kvarnerskim podrujem.[footnoteRef:26] Ploa je pisanja glagoljicom, i to prijelaznim tipom iz uglate u oblu, a jezik je starohrvatski s elementima crkvenoslavenskog. Osim glagoljinih, na ploi se nalazi i nekoliko irilinih slova. Sadraj ploe nije jedinstven i moe se podijeliti u tri dijela; u prvom dijelu opat Driha utvruje da je kralj Zvonimir darovao samostanu svete Lucije neku ledinu, zemlju i nabrajaju se svjedoci koji su bili prisutni te se proklinju svi oni koji bi to darivanje porekli. Drugi dio govori kako je u vrijeme bana Kosmata opat Dobrovit sa svoje devetero brae dao izgraditi crkvu, a u treem se dijelu spominje da je u to doba postojala zajednica sv. Lucije i sv. Mikule u Otocu. Osim toga, izuzetno je vano to se na Baanskoj ploi prvi puta spominje ime jednoga hrvatskog vladara na hrvatskom jeziku.[footnoteRef:27] [26: Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, kolska knjiga, Zagreb 1972., str. 86.] [27: Vjekoslav tefani (ur.), Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga 1, Zagreb 1969., str. 69., 70.]

Prilog 4

5.ZVONIMIROVA SMRT

Zbog nedostatka prvorazrednih izvora pitanje kako je umro kralj Zvonimir, u znanosti jo nije konano rijeeno. O prirodnoj smrti govore stariji izvori. Ispoetka kralja Stjepana II. od 8. rujna 1089. i splitski arhiakon Toma. Mlai izvori su legendarnog karaktera: Ljetopis popa Dukljanina, Ugarsko poljska kronika, Historia Salonitanorum pontificum. Na osnovi njih je stvoreno miljenje da se radi o legendi kasnijeg postanka. Kad bi se moglo dokazati da je Zvonimirov epitaf, sauvan u djelu Historia Salonitanorum pontificum, po svojoj formi iz 11.st.time bi bila dokazana i teorija o nasilnoj smrti. No, to jo uvijek ni dan danas nije mogue utvrditi.[footnoteRef:28] [28: N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, str.70.]

5.1. HIPOTEZA O PRIRODNOJ SMRTIZa Zvonimirove suvremenike kraj njegove vladavine doao je i proao mirno i bez veih potresa. Nije se dogodilo nita katastrofino. Zvonimir je umro izmeu 1087. i 1089. jer je 8. listopada 1087. jo potvrivao povlastice samostanu sv. Marije u Zadru, a ve 8.rujna 1089.njegov nasljednik Stjepan II. govori o njemu kao o nedavno preminulom.[footnoteRef:29] Evo kako splitski arhiakon Toma govori o njegovoj smrti: U to je vrijeme umro kralj Svinimir i nije ostavio ni jednog batinika od svoga potomstva. Tako je dakle izumro itav rod kraljevske krvi i nije bilo vie nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata.[footnoteRef:30] [29: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 430.] [30: N.Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, str. 71.]

5.2. HIPOTEZA O NASILNOJ SMRTIHipoteza o ubojstvu zasniva se na prii iz Ljetopisa popa Dukljanina u kojoj se tvrdi da je Zvonimira ubio razljueni narod na Kosovu polju pored Knina u vrijeme saborovanja, kada je potaknut pismom rimskoga cara i pape pozvao hrvatski narod u kriarski rat za osloboenje Kristova groba i drugih svetih mjesta. Umirui, kralj je prokleo Hrvate da nikada vie nemaju svog vladara i uvijek budu podloni drugima.[footnoteRef:31] [31: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 431.]

I tako sramotni i nevirni Hrvati poee govoriti, vapijue kako psi ali vuci: Bolje da on sam pogine, ner da nas iz didine nae izvede cia Boga i inim mista toliko daleko obujimati, zemlje i gradove. I ne inako, nere kako psi na vuke lajui kada idu, tako oni na dobroga kralja Zvonimira, komu ne dae ni progovoriti, nere z bukom i orujem poee sii njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koji leei u krvi izranjen velicimi bolizni, prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih bogom i svetimi njegovimi, i sobom, i nedostojnom smrtju njegovom, i da bi vee Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podloni bili. I tako izranjen leee a Hrvate proklinjue izdahnu, i pojde duh njegov, po milosti onogaj ki sve moe, s anjeli veseliti se u vike vikov.[footnoteRef:32] [32: Vladimir Moin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950., str.67., 68.]

Ta hipoteza ima teko branjivih manjkavosti. Nije mogue smisleno objasniti da je Zvonimir ve bio mrtav 1089.g. a da je opi poziv na kriarski rat uslijedio tek nakon sabora u Clermontu 1095..g. ima vie razloga zbog kojih je legenda nastala ba o Zvonimiru i njegovoj nasilnoj smrti. Zvonimir je uistinu bio posljednji snaan hrvatski vladar, a njegovi skori nasljednici, Arpadovii, stoluju daleko od Hrvatske. Lako se moglo u svijesti kasnijih generacija stvorit miljenje da se svakovrsni procvat drave za njegove vladavine mogao prekinuti samo nasilno ubojstvom. Posebno je do zbrke moglo doi zbog injenice da je posljednji hrvatski kralj, posljednji kralj narodne krvi, Petar Svai poginuo u sukobu s osvajaima. Ve nekoliko desetljea nakon Zvonimirove smrti i Petrove pogibije moglo se pomijeati i spojiti ova dva dogaaja. To i ne bi bila velika zabuna u vrijeme kada je dokumenata bilo vrlo malo, i kada se veina vijesti prenosila usmeno. Tako da je na podlozi narodnih vjerovanja o ubojstvu kralja nastala cijela legenda o Zvonimirovoj smrti, sa svim elementima koji su joj tijekom vremena pridodavani. Osnovna je poruka legende Zvonimirovo prokletstvo Hrvata o podlonosti vladaru tueg jezika, a nastala je najvjerojatnije te u 15.st. u trenutku kada su neki od Hrvata, prvenstveno intelektualci, osjetili vanost narodnog jezika i narodnog identiteta, a to se dogodilo u doba humanizma i renesanse.[footnoteRef:33] No moda se ova legenda odrala ivom i stoga to su Hrvati imali potrebu nekako opravdati to su od toga doba stalno bili podloni tuim vladarima i vie nikako nisu imali samostalnu dravu. Meutim moda su i sami Maari izmislili legendu kako bi opravdali dolazak na hrvatsko prijestolje. Jer su svakako imali koristi Zvonimirovom smru. [33: I. Goldstein, Hrvatski rani sredni vijek, str.432.]

Prema Historia salonitana maior ", na Zvonimirovom grobu nalaze se sljedei stihovi: 1. TKO E MOI SUZDRATI NAROD, DA NE UZDIE, 2. KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA? 3. JER U OVOJ TAMI POIVA SVIJETLA ZVIJEZDA 4. UZVIENA PODRIJETLA. KAKO LI SE UDNO TRNE! 5. JER NJEZINA SE DIVLJAKA SMRT MOE S PROKLINJANJEM TUMAITI 6. CRNIM ZLOINIMA OPAKOGA NARODA 7. BIJESNI POPUSTIE DO KRAJNOSSTI SRCU 8. I NAJTEIM UMORSTVOM POGUBIE KRALJA 9. KREPKE SNAGE, RUKOM MONOGA1 0. POBONOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POTENOGA,11. KOJI JE BIO NJIHOV TIT PROTIV DUMANIMA,12. NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA, 13. OPLAKUJTE, PRVACI, VE JEDNOM GLAVARA ASTI, 14. STARCI I MLADII HRVATSKE ZEMLJE, 15. JER TO BIJAE PRVA SVEANOST KRALJEVSTVA 16. I UJEDNO AST I SLAVA, SADA JE PROPALOKralj Zvonimir prvo je pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marije u Kninu, a poslije je prenesen u Solin. U crkvi Sv. Marka evaneliste u Zagrebu nalazi se freska Joze Kljakovia s motivom prisege kralja Zvonimira.

6.ZAKLJUAK

Zvonimirovom smru, moemo rei da zavrava jedno od najboljih razdoblja hrvatske povijesti. Ne treba nas uditi to je tako rado ostao u sjeanju hrvatskog naroda, ali ni to to je legenda o njegovoj smrti preivjela tolika stoljea. Zvonimirovo doba je zlatno doba Kraljevine Hrvatske. Vladao je dravom u miru i blagostanju, Hrvatskoj nije prijetila gotovo nikakva opasnost od stranih osvajanja, a hrvatski narod je bio sretan i zadovoljan.Bilo je puno lake vjerovati legendi o prokletstvu Hrvata, ali teko priznati sami sebi da smo mi sami krivi to smo pod tuom vlau. Vjerujui u legendu bilo je teko priznati samima sebi. Zato je ta legenda ostala ivjeti upravo u najteim vremenima hrvatske povijesti. Ljudi su je najee spominjali kada im je bilo najtee, pravdajui sami sebi zato Hrvatska tako dugo nije imala svoju samostalnost i bila slobodna drava.

Prilog 5

7.POPIS PRILOGA

Prilog 1. Slika kralja Zvonimira http://www.croatianhistory.net/gif/krek24.jpgPrilog 2. Zamiljeni prikaz krunidbe kralja Zvonimira, Povijest 2, udbenik za drugi razred gimnazije, Meridijani, Zagreb 2003., str.66.Prilog 3. Reljef iz Solina s krunidbom kralja ZvonimiraPrilog 4. Baanska ploa http://www.croatianhistory.net/gif/bassc2.jpgPrilog 5. Kip Dmitra Zvonimira u Kninu

8.POPIS LITERATURE

Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981. Klai, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb 1971. Goldstein, Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995. Budak, Neven, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994. Klai, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, kolska knjiga, Zagreb 1972. Markovi, Mirko, Hrvatska u Zvonimirovo doba u okviru povijesno geografskih konstelacija Europe, Zbornik radova Zvonimir, kralj hrvatski, Nakladni zavod MH, Zagreb 1997. Matiijevi Sokol, Mirjana Kralj Zvonimir u diplomatikim izvorima, Zbornik radova Zvonimir kralj hrvatski, Nakladni zavod MH, Zagreb 1997. Moin, Vladimir, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950. tefani, Vladimir, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga I., Matica hrvatska Zora, Zagreb 1969. Serijal Hrvatski kraljevi, 2011., epizode 5 i 6