JU SREDNJOKOLSKI CENTAR KOLSKA GODINA

JU SREDNJOKOLSKI CENTAR KOLSKA GODINA

FOA 2013/14

MATURSKI RAD

TEMA:

Zemljini kapital i renta

Kandidat: Mentor:

Vladana Tomovi Branka Blagojevi

Foa,maj 2014.

S A D R A J

UVOD--------------------------------------------------------------------------------------------str. 3

1. RENTA----------------------------------------------------------------------------------str. 4

1.1.Pitanje ponude-------------------------------------------------------------------------str. 4

1.2. Pitanje tranje-------------------------------------------------------------------------str. 7

2. VRSTE RENTE-----------------------------------------------------------------------str. 10

3. CIJENA ZEMLJE--------------------------------------------------------------------str. 12

LITERATURA--------------------------------------------------------------------------------str. 13

UVOD

Zemljini kapital je poseban oblik kapitala koji je uloen radi sticanja privatne svojine na odreenom zemljinom tlu. Ulaganje kapitala u kupovinu zemlje ne znai, kupovinu zemlje sa osnovnim ciljem da bi se organizovala proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, ve jednostavno sticanje svojine odnosno kupovinu prihoda koji privatna svojina na zemlju donosi. Taj dohodak koji privatna svojina i mnopol donosi zove se renta. Drugim rijeima, renta predstavlja ekonomski oblik realizacije zemljine svojine.

Renta je cijena koju vlasnici zemlje ostvaruju za njeno davanje na upotrebu. To je naziv koji potie jo od ekonomista devetnaestog vijeka.Zemlja i kapital pripadaju neradnim inputima koji imaju mnogo zajednikog. Za razliku od radnog inputa koji se ne moe kupovati i prodavati, nego se samo iznajmljuje, ova dva neradna inputa mogu se prodavati i kupovati po cijeni koju formiraju snage trita (ponuda i tranja). Vlasnik je u stanju da ih iznajmljuje kada za to vrijeme i za tu pruenu uslugu korienja naplauje kamatu (kapital), odnosno rentu (zemlja).

Za razliku od drugih oblika kapitala koji su proizvodni i stvoreni u prethodnim procesima proizvodnje i kao takvi mogu se dalje uveavati, zemljini kapital se ne moe uveavati niti proizvoditi. Meutim kod zemlje uzete na korienje, potreban je nov kapital u odnosu na onaj koji je mogao da bude uloen u kupovinu zemlje. Kupovina zemlje, a samim tim sticanje privatne svojine na zemlju neproizvodno ulaganje kapitala koje samo otvara mogunost njenog proizvodnog korienja i prisvajanja odreenog dohotka, odnosno rente.

Iako zemljini kapital ima posebnu specifinost u odnosu na druge oblike kapitala, ipak njega regulie zakon vrednosti, odnosno zakon prosenog profita kao osnovni zakon krupne robne proizvodnje. Zakon vrijednosti u oblasti poljoprivrede nije naruen, jer izvor rente nije samo prirodni monopol zemljine svojine ve i viak vrednosti stvorenog u poljoplrivredi ili drugim oblastima proizvodnje.

1. RENTA

Rijerentaje latinskog porjekla i oznaava prihod od kapitala, imetka ili zemljinog posjeda i slino, kao i sve ono to vlasniku prispjeva redovno, a da za to ne mora da preduzima nikakav rad ili da ulae napore, ili periodini prinos koji se ne dobija radom.

Kao to je ve reeno u uvodu renta je cijena koju vlasnici zemlje ostvaruju za njeno davanje na upotrebu

1.1. Pitanje ponude

Osnovna razlika inputa zemlja u odnosu na rad i kapital je u neelastinosti njene ponude. Za faktor rad, vladaju okolnosti prevladavanja ponude nad tranjom, odnosno da vlada rairena nezaposlenost. Cijena rada (nadnica), zbog toga tei da pada, te da se naporima sindikata odrava na viem nivou elastinosti ponude rada.

Kada je u pitanju elastinost ponude, ona je kod faktora kapital, najpotpunije izzraena. Kapital je proizvod (output) jedne nacionalne privrede i mogue ga je znaajnije poveavati (elastinost ponude). Kapital je akumulirana tednja iz prolosti. Ukoliko cijena upotrebe kapitala (kamata) poraste, mogue je oekivati pozitivne reakcije domainstva koja e poveati nivo tednje i time doprinositi rastu kapitala.Rast tranje za kapitalom e uticati na porast cijene njegove upotrebe (kamata), a ovo e voditi rastu ponude kapitala. Rast e elastinost njegove ponude. Jasno izlazi da je porast ponude kapitala sadran u apsolutnom porastu trokova njegove proizvodnje.

Sa zemljom je sasvim drugaije. To nije proizvod ljudskog rada, to je dar prirode.Sa drutvenog stanovita zemlja je data, odnosno njena ponuda je odreena neekonomskim uticajima. Ona je fiksna i neelastina, zadata granicama jedne drave ili zemljine planete u cijelini. Specifinost pitanja odreivanja (kreiranja) cijene upotrebe zemlje je u neelastinosti njene ponude.

Da bi se poveala ponuda kapitala, potrebno ga je proizvesti. Porast ponude kapitala je vezan za porast trokova proizvodnje. Zemlja je , pak, dar prirode, neekonomski data, apsolutno fiksna i nije je mogue uveavati u proizvodnom procesu. Zbog toga je cijena ponude zemlje jednaka nuli.

Njena ponuda je dar prirode, te njen porast ili njeno smanjenje nije vezano za bilo kakvo plaanje, kao to je to sluaj sa plaanjima (trokovima) za porast ponude kapitala (njegovu dodatnu proizvodnju).

Nadoknada za upotrebu kapitala (kamata) proizilazi iz radnog napora da se ostvari dohodak (nadnica) i dio odvoji za tednju. Vei obim ponude kapitala je vezan za vei obim tednje.

Vlasnici zemlje imaju drugu poziciju. Vlasnika renta, koju ostvaruju, nije vezana za bilo kakvo njihovo uee u proizvodnji, zbog ega je neki nazivaju istom rentom. Porast rente ovdje predstavlja istu sretnu okolnost bez bilo kakvog njihovog uea u tome.

Ovakva pozicija vlasnika zemljita izazvala je brojne diskusije ekonomista tokom vremena. Monopol privatne svojine i ostvarivanje rente po tom osnovu, die cijene poljoprivrednim proizvodima. Kako tranja za poljoprivrednim proizvodima raste, raste i nivo rente. Da bi se umanjio ekonomski uticaj vlasnika zemlje na cijene poljoprivrednih proizvoda, neki ekonomisti su predlagali veoma otro oporezivanje ovih renti. S obzirom da je ponuda zemljita fiksna, bilo kakav porast nee dovesti do bilo kakvog porasta cijena poljoprivrednih proizvoda.

Kako je obim zemlje dat, na datom nivou tranje, porast poreza e samo uticati na preraspodjelu izmeu drave i vlasnika zemljita, kojima e ostati manje. Cijena proizvoda se nee mijenjati to se smatralo za veliko opravdanje uvoenja otrih poreza na zemljinu rentu.

Vlasnici zemljita nisu bili predmet razmatranja samo ekonomista. Jedan od sadraja i pravaca djelovanja mnogih politikih pokreta bio je u ralanjivanju veleposjednika i putem agrarne reforme, ostvarivanje sitnog poljeprivrednog posjeda, gdje se gube osnove za rentu i vlastitim radom ostvaruje poljoprivredna proizvodnja.

U komunistikom politikom projektu, umjesto diobe zemljita onima koji je obrauju (agrarna reforma), rjeenje je naeno u podravljenju (podrutvljenju), odnosno stvaranju dravnog vlanitva nad zemljitem.

Ponuda zemljita nije prefektno neelastina. Zemljite ima razliite upotrebe: za poljoprivredu, za izgradnju stanova, puteva, za industrijske, turistike i druge upotrebe. Ove alternativne upotrebe govore o razlikama kvaliteta zemljita za odreene namjene, to utie na porast elatinosti ponude. Vlasnik je u stanju da ostvari razliite nivoe rente u zavisnosti od vrste upotrebe zemljita (za stanove, industriju isl.).

Zemljite se ne upotrebljava u svom prirodnom, izvornom obliku. Ono se oplemenjuje (melioracija, infrastrukturno opremanje, agrotehnika i sl.). Ovo oplemenjivanje die nivo proizvodnje to u sutini predstavlja porast elastinosti ponude zemljita. Naravno da je osnovno pitanje da li se time poveava ponuda zemlje ili kapitala.

Zemlja je pojam za ukupne prirodne resurse, odnosno to je faktor proizvodnje koji nije rezultat prethodnog procesa proizvodnje. Jedan dio su obnovljivi, a drugi neobnovljivi resursi.

Obnovljivi prihodni resursi su oni koji se prirodno obnavljaju, odnosno mogu se umjereno koristiti, a da se ne ugrozi potronja budue generacije (zemlja, vode, uma, kia, suneva energija). Umjereno korienje ovih resursa priroda nadoknauje putem prirodnog obnavljanja. Ukoliko se pretjera u ekspolataciji, priroda nee biti u stanju da nadoknadi, te se ugroava i priroda i potronja buduih generacija. Ponuda ovih resursa nije apsolutno neelastina.

Neobnovljive prirodne resurse priroda nije u stanju da nadoknadi (obnovi). Uglavnom se to odnosi na rudno bogatsvto (ugalj, nafta, gas). Intenzivnija ekspolatacija ovih prirodnih resursa dovodi do rasta elastinosti ponude ovog faktora proizvodnje.

1.2. Pitanje tranje

Kako se radi o fiksnoj neelastinoj ponudi zemljita, cijena upotrebe zemljita je determinanta tranje. Visina rente je odreena visinom tranje.

Kako je ponuda fiksna (S), jedan nivo tranje (D) formirae jedan nivo cijene za upotrebu zemljita (R). Ako nivo tranje poraste (D), cijena zemljita e porasti (R'). Okolnosti koje su dovele do rasta tranje za zemljitem, i zbog toga rasta rente, jesu apsolutno mimo vlasnika zemljita. To je splet za njega sretnih okolnosti u kojima on ne uestvuje, na koje ne utie, ali ije efekte kosristi u formi prisvajanja vee rente.

Kao i kod drugih faktora proizvodnje (rad, kapital) i kod zemlje je tranja za zemljom izvedena tranja. Cijena zemlje je izvedena iz cijene poljoprivrednih proizvoda. S obzirom na neelastinost ponude uticaj tranje na odreivanje cijene upotrebe je izrazitiji.

I kako je to rekao David Rikardo (nasljednik Adama Smitha 1815.): Stvarno nije istina da je cijena kukuruza visoka zato to je cijena zemlje na kojoj se on uzgaja visoka. Obrnuta situacija je mnogo bliza istini. Cijena zemlje na kojoj se uzgaja kukuruz je visoka zato to je cijena kukuruza visoka. Dakle vrijednost zemlje se izvodi prvenstveno iz vrijednosti proizvoda, a ne obrnuto. (P.Samuelson, 1992, 256).

Kako tranja za poljoprivrednim proizvodima raste, (zbog rasta stanovnitva), to se nivo rente neprekidno poveava. Kriva tranje za zemljitem je identina krivima tranje za drugim faktorima proizvodnje. To je kriva graninog prihoda proizvoda (MRP) i pada u mjeri smanjenja povrata od zemlje.

Tranja za zemljom zavisi od graninog prihoda proizvoda. Razlike u graninom prihodu proizvoda (MRP) a od odreenog zemljita (parcele) Objanjavaju razlike u visini rente. Granini prihod proizvoda (MPR) je granini fiziki proizvod faktora (MPP) pomnoen sa graninim prihodom dobra proizvedenog tim faktorom (MR):

MRP = MPP x MR

Dva su uticajna faktora (izvora) koji utiu na razliku u graninom prihodu proizvoda (MRP). Jedan je u razlikovanju graninog fizikog proizvoda faktora zemalja (MPPL), a drugi u razlikovanju graninog prihoda dobra proizvedenog na zemlji (MR).

Proizvodne karakteristike zemlje su razliite. Zemlja koja nije zagaena davae bolje prinose, oranice su izdanije od movara. Zemlja u blizini urbanih centara daje vee prihode od one koja je udaljena.

Via tranja za odreenim proizvodom osnova je za viu cijenu i vii granini prihod to vodi poveanju tranje za zemljitem i poveanju rente za zemljite na kojem se proizvodi taj proizvod. Sve to vodi sledeem zakljuku.

Renta e da bude vea za zemljite koje obezbjeuje veu proizvodnju (vei MPP) i tamo gdje je vea tranja (vea cijena) za proizvodom koji se proizvodi (vei MR). Visina rente zavisi od trokova proizvodnje.

Razliit nivo zakupa za zemljite omoguava ostvarenje istog nivoa profita. To se ostvaruje za zemljite omoguava ostvarenje istog nivao profita. To se ostvaruje konkurencijom za zakup odreenih parcela. Za parcele na kojima e isti nivo proizvodnje ostvariti nie trokove nudie se vii nivo rente (zakupa), dok e se ekonomski manje izdane parcele nuditi nia renta.

Pretpostavimo da se za istu koliinu penice na parceli A ostvare trokovi proizvodnje od 100.000 novanih jedinica, a na parceli B da trokovi iznose 70.000 novanih jedinica.Kako su trokovi proizvodnje, za isti obim ostvarene proizvodnje, na parceli B manji za 30.000 novanih jedinica, svakako je da e za tu parcelu vlasnik zahtjevati vei nivo rente i da e mu tu rentu platiti zakupac.

Granino zemljite je zemljite koje daje najnie prihode njegovom zakupcu. Kako je zemljite u privatnoj svojinu, zakupac e vlasniku platiti najnii nivo rente. To je apsolutna (najnia) renta koja pripada vlasniku parcela najloijih ekonomskih osobina (najloija plodnost, udaljene parcele i sl.). i za taj iznos die ukupne trokove proizvodnje.

Na graninom odnodno najloijem zemljitu se izjednaava granini prihod (MR) i granini troak (MC), odnosno cijena poljoprivrednih proizvoda se odreuje prema trokovima proizvodnje najloijeg zemljita (MC=P)

2. VRSTE RENTE

Na plodnijim, odnosno zemljitima koja su blie tritu ostvaruju se nii trokovi proizvodnje od trokova na graninom zemljitu, to je osnova ostvarenja rente.

Diferencijalna renta I

Radi se o ekstenzivnoj poljoprivredi gdje se porast poljoprivredne proizvodnje ostvaruje uzimanjem u obradu novih povrina. Zemljite koje je prirodno plodnije od graninog ima nie trokove po jeinici proizvoda, to vlasniku zemljita daje mogunost da zahtijeva viu rentu.

Diferencijalna renta II

To je poveanje rente za poveane prinose nastale intenzivnijom obradom zemljita. Rije je o intenzivnoj poljoprivredi, odnosno o poveanim ulaganjima kapitala na ve obraenom zemljitu. Kako ta poveana ulaganja donose nelinearno uveanje prinosa, vlasnik zemljita e zahtijevati novanu rentu (diferencijalnu rentu II).

Ovde je stalno otvoren problem duine zakupa. Zakupac nastoji da vrijeme zakupa bude to due kako bi mu se ostvarena ulaganja u zemljite potpunije isplatila, dok vlasnik zemljita nastoji da to vie skrati vrijeme zakupa kako bi ta poboljana zemljita prisvojio za sebe, odnosno kako bi ga tako poboljanog izdao sledeem zakupcu uz veu rentu.

Monopolska renta

To je poseban oblik rente koji se pojavljuje u poljoprivredi, a odnosi se na proizvodnju proizvoda koji se prodaju po monopolskim cijenama. To su podruja na kojima je mogue uzgajati specijalne vrste vinove loze za proizvodnju posebno vrijednih vina, proizvodnja ranog i kasnog povra i voa isl. S obzirom na izuzetno nisku ponudu ovih proizvoda cijene su uglavnom izuzetno visoke (monopolske).

Graevinska renta

To je uglavnom vezana za gradsko graevinsko zemljite. Razvoj grada uveava oskudnost zemljita za gradnju, to die cijenu zemljita. Porast gradskog stanovnitva i neprekidni rast gradova uveava obim ove rente. Znaajan je udio monopola u ovoj renti. To se posebno odnosi na gradske centre. Visoka oskudnost ovog zemljita, posebno u veim centrima, gdje ponuda dobija karakter skoro potpune neelastinosti, omoguava vlasniku zemljita da naplati izuzetne iznose gradske rente.

Rudnika renta

Ona se odnosi na nadoknadu vlasniku za ustupanje prava na eksploataciju rudnog bogatstva. Visina rente je u zavisnosti od koncentracije rude i njene vrednosti. Zbog obino visokih kapitalnih ulaganja i neizvjesnosti koje prate ovo ulaganje rudnika renta je obino nia od poljoprivredne.

umska renta

To je renta koja zavisi od razlika u prirodnoj plodnosti odreenih povrina i blizina trita, pa samim tim te razlike predstavljaju osnov poveanja rente koju za ovo zemljite zahteva vlasnik.

3. CIJENA ZEMLJE

Poto je zemlja predmet kupovine i prodaje ona ima svoju cijenu. Zemlja se upuje jer se njenom kupovinom obezbjeuje renta. Cijena zemlje se odreuje kaitalizacijom prihoda.Cijena zemlje je zavisna od visine rente. Kada se odlui da proda, vlasnik zemljita nastoji da ostvari cijenu koja je jednaka iznosu zajmovnog kapitala koji bi mu po bankarskoj kamatnoj stopi odbacivao iznos kamatnog priohoda koji je jednak iznosu rente na zemljite.

Faktori koji utiu na cijenu zemlje:

1. Sa razvojem kapitalizma kamatna stopa ima tendenciju pada. S druge strane, sve veim razvojem kamatosnog kapitala sve je vea njegova ponuda, to takoe utie na tendencijski pad kamatne stope.

2. Sve vee potrebe za poljoprivrednim proizvodima tjerae zakupce da zakupe i obrauju sve loije parcele

3. Posledica ulaganja dodatnog kapitala je poveana proizvodnost koja dovodi do poveanja rente

4. Renta moe porasti i pri nepromjenjenoj proizvodnosti jer se poveava masa kapitala koji eksploatie datu zemlju

5. Sve vee ulaganje stalnog kapitala u zemlju dovodi do poveanja rente.

LITERATURA

1. Ekonomika preduzea, Prof. Dr Boidar Stavri, Bijeljina 2004.

2. Osnovi ekonomije, Prof. Dr Aleksa Milojevi, Istono sarajevo 2002.

3. wikipedia.org

PAGE