1

Vlada Republike Hrvatske

Izvješće o ispunjavanju obveza iz poglavlja 13. Ribarstvo

Zagreb, 20. siječnja 2011.

2

IZVJEŠĆE O ISPUNJAVANJU OBVEZA IZ POGLAVLJA 13. RIBARSTVO

za razdoblje od 26. rujna 2008. (predaja Pregovaraĉkog stajališta Republike Hrvatske

za poglavlje 13. Europskoj uniji) do sijeĉnja 2011.

Pregovori o poglavlju 13. Ribarstvo formalno su otvoreni na sastanku MeĎuvladine

konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji odrţanom 19. veljače 2010.

Ovo Izvješće obuhvaća aktivnosti i mjere koje je Hrvatska poduzela s ciljem ispunjavanja

obveza koje proizlaze iz Pregovaračkog stajališta Republike Hrvatske i Zajedničkog stajališta

Europske unije za poglavlje 13., uključujući utvrĎena mjerila za zatvaranje pregovora u ovom

poglavlju koja glase:

Hrvatska mora osigurati dostatne administrativne i operativne kapacitete na svim

razinama, naročito one koji su potrebni za pravilno ispunjavanje njenih budućih

obveza u pogledu inspekcije i nadzora, uključujući uspostavljanje satelitskog sustava

nadzora plovila, te postići značajan napredak što se tiče upravljanja flotom i

registriranja ulova i iskrcaja.

Hrvatska mora donijeti novi zakon o strukturnim mjerama, trţišnim mjerama i

drţavnim potporama, koji će biti u cijelosti usklaĎen s pravnom stečevinom.

Hrvatska mora usvojiti institucionalni okvir za provedbu Europskog fonda za

ribarstvo, uključujući i formalno odreĎivanje institucionalnih struktura (s posebnim

zadacima i odgovornostima) za operativni program.

U svom Pregovaračkom stajalištu za poglavlje 13. Hrvatska je prihvatila pravnu stečevinu

Europske unije u ovom poglavlju, uz izuzetak pojedinih odredbi odgovarajućih uredbi za čiju

je primjenu Hrvatska zatraţila prijelazna razdoblja i specifična izuzeća. Po dovršetku

tehničkih konzultacija s Europskom komisijom, Hrvatska će na odgovarajući način izmijeniti

svoje pregovaračke zahtjeve putem usvajanja Dodatka na Pregovaračko stajalište za poglavlje

13. Ribarstvo, koji će biti dostavljen MeĎuvladinoj konferenciji o pristupanju.

I. OPĆENITO

U svrhu ispunjavanja utvrĎenih mjerila za zatvaranje pregovora u poglavlju 13. Ribarstvo

Hrvatski sabor donio je Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09)

na sjednici odrţanoj 11. prosinca 2009. (drugo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Zakonom se

propisuju opći uvjeti, ciljevi, mjere i način ostvarivanja prava na potporu u okviru posebnih

mjera strukturne politike i druge potpore, kao i mjere ureĎenja trţišta proizvoda ribarstva,

korisnici i sudionici u provedbi ovog zakona te odredbe o institucionalnoj podršci. Nadalje, na

sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o

odreĎivanju provedbenih tijela za upravljanje i kontrolu provedbe Operativnog programa u

ribarstvu kao i Zaključak kojim se usvaja Opis sustava upravljanja i kontrole provedbe

Operativnog programa (treće mjerilo za zatvaranje poglavlja). Na istoj sjednici od 18. oţujka

2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je i Akcijski plan i opis administrativnih i

operativnih kapaciteta u području inspekcije, kontrole i nadzora (prvo mjerilo za zatvaranje

3

poglavlja). Akcijski plan sadrţi informacije o planiranoj uspostavi svih potrebnih mehanizama

tijekom sljedećeg dvogodišnjeg razdoblja (planovi zapošljavanja i izobrazbe, priručnici o

procedurama i razvoj standardnih operativnih procedura, uspostava satelitskog sustava

nadzora plovila (VMS) u skladu s odredbama pravne stečevine EU, unakrsna provjera

podataka, planovi korištenja raspoloţivih resursa, itd.).

Hrvatska smatra da su donošenjem navedenih dokumenata i poduzimanjem odgovarajućih

radnji ispunjena mjerila za zatvaranje poglavlja 13. Ribarstvo.

U razdoblju obuhvaćenom ovim Izvješćem poduzet je niz aktivnosti vezanih uz usklaĎivanje

nacionalnog zakonodavnog okvira s pravnom stečevinom EU, kao i aktivnosti na jačanju

administrativnih i institucionalnih kapaciteta, koje su opisane u nastavku Izvješća.

II. UPRAVLJANJE FLOTOM I RESURSIMA

Zakonodavni okvir

Na sjednici odrţanoj 23. travnja 2010. Hrvatski sabor donio je Zakon o morskom ribarstvu

(NN 56/10). Novi je Zakon usklaĎen s temeljnim odredbama pravne stečevine EU u ribarstvu,

u prvom redu s odredbama Uredbi Vijeća (EZ) br. 2371/2002, 1224/2009 i 1967/2006.

Temeljne odredbe Zakona odnose se na uvoĎenje sustava ulaska i izlaska iz flote, upravljanje

flotom, upravljanje resursima, registar flote te nadzor, inspekciju i kontrolu.

Zakonom su preuzete odredbe sljedećih Uredbi:

Uredba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i

odrţivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene

politike;

Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama

upravljanja za odrţivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru,

izmjenama i dopunama Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i stavljanju izvan snage

Uredbe (EZ) br. 1626/94;

Uredba Komisije (EZ) br. 2244/2003 od 18. prosinca 2003. kojom se utvrĎuju

podrobna pravila za satelitski sustav nadzora plovila;

Uredba Komisije (EZ) br. 26/2004 od 30. prosinca 2003. o registru ribarske

flote Zajednice;

Uredba Vijeća (EZ) br. 199/2008 od 25. veljače 2008. o uspostavi okvira

Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva

i znanstvenoj podršci zajedničkoj ribarstvenoj politici;

Uredba Komisije (EZ) br. 665/2008 od 14. srpnja 2008. kojom se utvrĎuju

podrobna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 o uspostavi

okvira Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru

ribarstva i o potpori znanstvenim savjetovanjima u vezi sa zajedničkom

ribarstvenom politikom;

4

Uredba (EZ) br. 1921/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca

2006. o dostavljanju statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u

drţavama članicama i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br.

1382/91;

Uredba (EZ) br. 216/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. oţujka

2009. o dostavljanju statističkih podataka o nominalnom ulovu drţava članica

koje obavljaju ribolov na odreĎenim područjima izvan Sjevernog Atlantika;

Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava

Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog,

neprijavljenog i nereguliranog ribolova i o izmjenama i dopunama Uredbi

(EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 te o stavljanju

izvan snage Uredbi (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999;

Uredba (EZ) br. 762/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008.

o dostavljanju statističkih podataka o akvakulturi od strane drţava članica i o

stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 788/96;

Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga o uspostavi sustava

kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke

ribarstvene politike, o izmjenama i dopunama Uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br.

2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ)

br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ)

br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan

snage Uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2000.

Budući da navedeni zakon predstavlja temeljni pravni instrument, daljnji prijenos odredbi u

nacionalni zakonodavni okvir ostvarit će se donošenjem provedbenih propisa kojima će se

urediti tehnička pitanja obuhvaćena navedenim uredbama.

Godine 2008. objavljen je Pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih

morskih organizama (NN 154/08), kojim se ureĎuju obveze vezane uz iskrcaj, prvu prodaju i

izvješćivanje te uvodi obveza iskrcaja na odreĎenim iskrcajnim mjestima. Pravilnik je

usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2847/93 od 12. listopada 1993. o osnivanju

sustava kontrole koji se primjenjuje na zajedničku politiku ribarstva. Nakon njega donesena je

Odluka o popisu iskrcajnih mjesta za ribarska plovila koja obavljaju gospodarski ribolov na

moru (NN 64/09).

Pravilnik o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim

povlasticama donesen je u prosincu 2010. godine (NN 144/10) i sadrţi odredbe o načinu

izdavanja i prenošenja prava iz povlastice, te o voĎenju odgovarajućeg registra. Pravilnik

takoĎer donosi odredbe kojima se odreĎuje način prijenosa povlastice s jednog broda na

drugi, uvodeći tako shemu ulaska i izlaska iz flote. Izdavanje novih povlastica zabranjeno je

temeljem ovog Pravilnika. Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br.

26/2004. Kako bi se osigurali nediskriminirajući uvjeti za dobivanje povlastica za gospodarski

ribolov, Zakon propisuje da svaka pravna ili fizička osoba moţe podnijeti zahtjev i moţe joj

se izdati povlastica. Ako se podnese više zahtjeva, prednost se daje podnositeljima zahtjeva s

prebivalištem u obalnim ţupanijama Republike Hrvatske. Način provedbe javnog poziva

takoĎer je reguliran Pravilnikom o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i

registru o izdanim povlasticama (NN 144/10).

5

Pravilnikom o ulovu, uzgoju i prometu plavoperajne tune (NN 60/10) prenose se i provode

sve odredbe vezane uz gospodarenje plavoperajnom tunom (Thunnus thynnus) u skladu s

odgovarajućim preporukama MeĎunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT). Te

odredbe uključuju ograničenje ribolovne sezone za okruţujuće mreţe plivarice na razdoblje

od 15. svibnja do 15. lipnja, kao i odredbe o provedbi Regionalnog programa promatrača i

mjere smanjenja kapaciteta. U 2010. Hrvatska je smanjila prekomjerni kapacitet flote

uključen u izlov plavoperajne tune.

Pravilnikom o potvrdi sukladnosti za izvoz proizvoda ribarstva (NN 20/10) propisani su svi

bitni provedbeni mehanizmi za izdavanje, potvrĎivanje i provjeravanje potvrda sukladnosti za

ulove ostvarene u Hrvatskoj, čime se preuzimaju odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i

Uredbe Vijeća (EZ) br. 1010/2009 od 22. listopada 2009. kojom se utvrĎuju detaljna pravila

za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008.

Bez obzira na stupanje na snagu novog Zakona o morskom ribarstvu, svi provedbeni

pravilnici doneseni na temelju starog Zakona o morskom ribarstvu ostaju na snazi i naknadno

će se izmijeniti i dopuniti te objaviti do lipnja 2011. Osim odredbi koje su sada na snazi,

pravilnici će sadrţavati i dodatne elemente usklaĎenja s pravnom stečevinom EU, čime će se

omogućiti primjena odredbi različitih propisa EU-a u Hrvatskoj.

Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev da tijekom prijelaznog razdoblja koje završava 31.

prosinca 2014. zadrţi kategoriju "malog ribolova za osobne potrebe". Tijekom tog razdoblja

Hrvatska će postupno ukinuti ovu kategoriju ribolova u skladu s dokumentom koji detaljnije

opisuje ovaj postupak, a koji je dostavljen nadleţnim sluţbama Europske komisije.

Hrvatska je postavila zahtjev da nakon pristupanja EU-u zadrţi u primjeni odreĎene

tradicionalne ribolovne alate i tehnike. Razumijevajući da su pod odreĎenim uvjetima koji su

utvrĎeni Uredbom Vijeća (EZ) br. 1967/2006 moguća izuzeća koja omogućuju takvu vrstu

ribolova, Hrvatska će izraditi planove upravljanja i dostaviti sve potrebne dokaze o

zadovoljavanju kriterija koje propisuje pravna stečevina EU. Hrvatska je takoĎer postavila

zahtjev u smislu udaljenosti od obale na kojoj se moţe obavljati ribolov pridnenim povlačnim

mreţama koćama, dostavivši potrebnu dokumentaciju nadleţnim sluţbama Europske

komisije.

Institucionalni okvir

Administrativna jedinica nadleţna za ribarstvo u Hrvatskoj je Uprava ribarstva u Ministarstvu

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR). Upravu čine tri sektora (Strukturne i

trţišne mjere, Upravljanje flotom i resursima te Inspekcija). Organizacijska struktura opisana

je u dokumentu usvojenom u okviru ispunjenja prvog mjerila za zatvaranje poglavlja, a

dodatno jačanje administrativnih kapaciteta predviĎeno je u 2011. godini.

Baza podataka koja čini hrvatski Registar ribarske flote u cijelosti je usklaĎena sa zahtjevima

relevantne pravne stečevine EU. Odgovarajućim sluţbama Europske komisije dostavljeni su

preliminarni podaci o floti. Kako bi osigurala neometano dostavljanje podataka o floti nakon

pristupanja, Hrvatska mora unijeti sve potrebne izmjene i dopune u svoju bazu podataka.

Registar flote sadrţi podatke o više od 90 % flote. Unos podataka o plovilima iz

gospodarskog ribolova planira se završiti u 2011. Verifikacija podataka predviĎena je kroz

sustav obnove povlastica.

6

Završeno je baţdarenje svih plovila tonaţe manje od 15 GT i duljine manje od 12 metara, a u

listopadu 2010. bilo je nebaţdareno 131 plovilo tonaţe iznad 15 GT i duljine veće od 12

metara. Očekuje se da će baţdarenje biti završeno 2012. godine, sukladno predviĎenom

rasporedu kako je on naveden u dokumentu dostavljenom nadleţnim sluţbama Europske

komisije (Prilog I). Na dan 15. siječnja 2011. godine, 122 plovila potrebno je prebaţdariti,

čime će se promijeniti njihove vrijednosti tonaţe (koje su sada izraţene u BRT umjesto GT).

Obzirom na nove provedbene propise o povlastici i registru flote, sva plovila moraju obnoviti

povlasticu. Rok za obnovu povlastice (re-izdavanje) je 1. rujan 2012. godine. Re-izdavanje

povlastica uključuje i verifikaciju podataka o plovilu u registru flote u smislu tehničkih

karakteristika (GT i kW). U Registar flote bit će upisana i plovila koja se odluče prebaciti iz

kategorije malog ribolova za osobne potrebe u kategoriju malog obalnog ribolova. Provedbeni

propisi koji ureĎuju ova pitanja su u procesu donošenja. Osim toga, Hrvatska je svjesna da

moţe, mutatis mutandis, koristiti pogodnosti predviĎene odredbama pravne stečevine o

referentnim razinama ribarske flote koje se primjenjuju na nove drţave članice, te će dostaviti

odgovarajućim sluţbama Europske komisije sve bitne podatke o takvim plovilima.

Tijekom 2009. Hrvatska je uspostavila elektronički sustav unakrsnih provjera potrebnih za

provedbu Uredbi Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i (EZ) br. 1010/2009. Podaci o sustavu

dostavljeni su odgovarajućim sluţbama Europske komisije. Sustav uključuje sve elemente

prethodno uspostavljenih baza podataka, izmeĎu ostalih i baze podataka VMS. To je mreţna

aplikacija za evidentiranje ulova, iskrcaja, prijenosa i drugih radnji, koja omogućava praćenje,

potvrĎivanje i unakrsne provjere.

U svrhu provedbe odgovarajućih odredbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1966/2006 od 21. prosinca

2006. o elektroničkom snimanju i izvještavanju ribolovnih aktivnosti, Uredbe Komisije (EZ)

br. 1077/2008 od 3. studenog 2008. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za provedbu Uredbe

Vijeća (EZ) br. 1966/2006 i ukida Uredba (EZ) br. 1566/2007, te Uredbe Vijeća (EZ) br.

1224/2009, Hrvatska je uvela elektronički očevidnik 2009. U 2010. elektronički je očevidnik

instaliran na sva plovila koja obavljaju ribolov plavoperjanih tuna okruţujućim mreţama

plivaricama. Započeo je postupak nabave dodatnih 225 ureĎaja. Očekuje se da će postupak

instaliranja ureĎaja biti završen do kraja 2011.

Ribarstveni monitoring centar (RMC) osnovan je unutar Uprave ribarstva, u Sektoru za

upravljanje flotom i resursima. Osim nadzora i praćenja plovila te razvoja VMS-a, RMC

sudjeluje i u razvoju drugih informacijskih sustava (Geoinformacijskog sustava ribarstva)

kako bi olakšao ujedinjavanje statističkih podataka o ribarstvu. Pristup podacima VMS-a

ureĎen je propisima o tajnosti podataka. Uz aktivnosti na jačanju administrativnih kapaciteta

inspekcijske sluţbe, RMC je uspostavio potpuno automatizirani komunikacijski sustav.

Daljnje mjere vezane uz strukturu i komunikacijski sustav RMC-a uključuju komunikaciju s

drugim bazama podataka i sustavima koji su uspostavljeni za kontrolu i nadzor na moru, a u

nadleţnosti su Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI), Ministarstva unutarnjih

poslova (MUP) i Ministarstva obrane (MORH). Što se tiče komunikacije s ribarstvenim

monitoring centrima drugih drţava zastava, ona je uspostavljena s nekim drţavama članicama

u okviru ribolova plavoperjane tune, i u funkciji je. MMPI i MPRRR su u postupku

potpisivanja Sporazuma o suradnji po pitanjima razmjene podataka iz sustava VMS-a i AIS-a

(potpisivanje se očekuje u travnju 2011.). Ova suradnja ima za cilj osiguranje pune

pokrivenosti svih aktivnosti na moru iz svih raspoloţivih sustava.

Temeljne pravne odredbe za uvoĎenje mehanizma ulaska i izlaska iz flote sadrţane su u

novom Zakonu o morskom ribarstvu. Hrvatska je osigurala primjenu elemenata sustava

ulaska/izlaska iz flote kako je propisano odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i

7

Uredbe Komisije (EZ) br. 1438/2003 od 12. kolovoza 2003. kojom se utvrĎuju pravila za

provedbu politike Zajednice vezanu uz flotu kako je odreĎeno u poglavlju III. Uredbe Vijeća

(EZ) br. 2371/2002, posebno u pogledu kapaciteta koćarica i tunolovaca plivaričara, gdje se

provodi sustav ukidanja povlastica.

Donesen je provedbeni propis za tunolovce plivaričare (Pravilnik o ulovu, uzgoju i prometu

plavoperajne tune (NN 60/10)). Hrvatska namjerava započeti proširivati primjenu tih načela

na druge segmente flote u 2010. i 2011. kako bi najkasnije do datuma pristupanja bila

spremna u cijelosti provesti sustav ulaska/izlaska iz flote kako je propisano Uredbom Vijeća

(EZ) br. 2371/2002 i njenim kasnijim izmjenama i dopunama.

Hrvatska uspostavlja novi sustav prikupljanja podataka u skladu s odredbama Uredbe Vijeća

(EZ) br. 199/2008. Program prikupljanja podataka je u izradi, pri čemu se njegov nacrt

očekuje u prosincu 2010. godine a provedba u 2011. godini. Segmenti flote (metieri) su

odreĎeni temeljem raspoloţivih podataka, a trenutno se izraĎuju izmjene shema uzorkovanja

u relevantnim programima praćenja stanja morskih bogatstava. U skladu s odredbama Uredbe

Vijeća (EZ) br. 1921/2006 o dostavljanju statističkih podataka o iskrcajima proizvoda

ribarstva, Drţavni zavod za statistiku i MPRRR sklopili su Sporazum o suradnji kako bi se

osigurala dostava statističkih podataka na jedinstven način. Ovaj Sporazum obuhvaća pitanja

statističkih izvješća te izvješća i razmjene podataka temeljem obveza koje proizlaze iz Uredbe

Vijeća (EZ) br. 199/2008.

Objavljen je Pravilnik o obliku, sadrţaju i načinu voĎenja i dostave očevidnika, iskrcajnih

deklaracija i izvješća o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru (NN 144/10) kako bi se

obrazac očevidnika u cijelosti uskladio s obrascem koji je propisan Uredbom Komisije (EEZ)

br. 2807/83 od 22. rujna 1983. kojom se utvrĎuju precizna pravila za zapisivanje podataka o

ulovu ribe drţava članica. Podaci o ulovima i iskrcajima prikupljaju se putem sustava

očevidnika i iskrcajnih deklaracija koji su obvezni za sva plovila preko 10 metara. Oblik i

sadrţaj očevidnika i iskrcajne deklaracije u cijelosti su usklaĎeni s pravnom stečevinom EU.

Prodajni su listovi u punoj primjeni od 1. siječnja 2009. sukladno Pravilniku o uvjetima i

načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama (NN 154/08). U 2009., unakrsne

su provjere pokazale da je 96% registriranih iskrcaja bilo pokriveno prodajnim listovima, a

podaci za 2010. se trenutno obraĎuju.

UvoĎenje elektroničkog sustava koji povezuje bazu podataka o povlasticama, Registar flote,

bazu podataka o ulovima i iskrcajima, Registar prvih kupaca, bazu podataka o prvoj prodaji i

VMS omogućio je hrvatskoj administraciji unakrsnu provjeru brojnih elemenata u lancu.

Cijeli će se sustav razvijati u skladu sa zahtjevima koji su utvrĎeni odredbama Uredbe Vijeća

(EZ) br. 1224/2009.

Hrvatska je započela s uspostavom javno dostupne internetske stranice u skladu s odredbama

Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, koja će sadrţavati sve bitne informacije. Obavljene su

početne radnje, a završetak uspostave internetske stranice planiran je za 1. siječnja 2012.

III. INSPEKCIJA I KONTROLA

Zakonodavni okvir

Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10) temeljni je pravni instrument što se tiče inspekcije,

nadzora i kontrole. Zakon je usklaĎen s odredbama Uredbi (EZ) br. 1921/2006 i (EZ) br.

8

216/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća, Uredbama Vijeća (EZ) br. 2371/2002, 1967/2006,

1005/2008 i 1224/2009 te Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003.

Institucionalni okvir

Na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak kojim

se usvaja Akcijski plan i opis administrativnih i operativnih kapaciteta u području inspekcije,

kontrole i nadzora. Akcijski plan sadrţi informacije o planiranoj uspostavi svih potrebnih

mehanizama tijekom sljedećeg dvogodišnjeg razdoblja (planovi zapošljavanja i izobrazbe,

priručnici o procedurama i razvoj standardnih operativnih procedura, uspostava satelitskog

sustava nadzora plovila (VMS) u skladu s odredbama pravne stečevine Zajednice, unakrsna

provjera podataka, planovi korištenja raspoloţivih resursa, itd.). Akcijski plan koji je donijela

Vlada sadrţi informacije o planovima zapošljavanja u svim tijelima uključenim u inspekciju u

morskom ribarstvu. Plan zapošljavanja u svim tijelima uključenim u inspekciju i kontrolu u

ribarstvu je sljedeći:

MPRRR

2011 2012

Br. zaposlenika 14/33 4/37

U 2008. MPRRR je nabavio 3 patrolna plovila u okviru programa PHARE 2005. Objavljen je

natječaj za nabavu još jednog patrolnog plovila, i ono je trenutačno u izgradnji. Očekuje se da

će plovilo biti stavljeno u funkciju do lipnja 2011. U tijeku je natječajni postupak za

zapošljavanje 5 inspektora. Planira se da će u trećem tromjesečju 2011. biti završen i

natječajni postupak za zapošljavanje još 9 inspektora. Trenutno na terenu aktivno djeluje 19

inspektora, a 3 administrativna djelatnika pruţaju podršku inspekciji.

Ostala tijela

Napomena: MPRRR – ribarska inspekcija trenutačno raspolaže s 3 patrolna plovila.

Objavljen je javni natječaj za nabavu 1 većeg patrolnog plovila i ono je trenutačno u

izgradnji. Očekuje se da će plovilo biti stavljeno u funkciju do lipnja 2011. Pomorska policija

sastavni je dio MUP-a i ovdje je navedena kao MUP. Broj osoblja koji je naveden za MUP u

stvari je broj ovlaštenih službenika pomorske policije.

Uprava ribarstva u zadnje vrijeme radi na razvoju elektroničkih izvješća koji se sastavljaju

nakon svake kontrole i potom unose u bazu podataka, koja daje mogućnost uvida u njihov

saţetak. Sve ovlaštene inspekcijske sluţbe (pomorska policija, obalna straţa, lučke vlasti)

mogu koristiti sve obrasce izvješća, čime se omogućava centralizirani sustav praćenja

prekršaja i voĎenje evidencije o broju kontrola i zabiljeţenih prekršaja. Baza podataka je

povezana s registrom flote i registrom povlastica, registrom prvih kupaca i bazom podataka o

ulovima i iskrcajima kao s VMS-om, čime se osigurava kvaliteta unakrsnih provjera. Sva

Sluţbenici Patrolna

plovila/ĉamci

Zrakoplovi/ostalo

godina 2011 2012 2011 2012 2011 2012

MUP 254 298 45 53

MMPI 23 25 47 47

Obalna straţa 140 140 9 9 6 6

9

tijela koja su Zakonom o morskom ribarstvu ovlaštena obavljati inspekciju u ribarstvu (MUP,

MMPI, Obalna straţa, Drţavni inspektorat) u kontaktu su s Upravom ribarstva i dostavljaju

mu izvješća o slučajevima upućenim na rješavanje sudu, obraĎenim slučajevima i rezultatima.

Cjelokupna struktura i praktični mehanizmi za sada su u fazi testiranja. Očekuje se da će

sustav biti stavljen u funkciju do sredine 2011.

Priručnik za ribarsku inspekciju u fazi je izrade, a uključuje popis vrsta i relevantne odredbe

nacionalnih propisa i propisa EU-a koji ureĎuju upravljanje resursima. Uključuje i opis

ponašanja i postupaka koje treba primjenjivati pri obavljanju inspekcije u ribarstvu. IzraĎeni

su Standardni operativni postupci za ribarsku inspekciju (SOP) i u postupku su usvajanja.

Plan sluţbenih kontrola usklaĎuje se sa svim relevantnim tijelima. Planom kontrole pri

iskrcaju predviĎeno je da se najveći broj kontrola obavlja na iskrcajnim mjestima s najvećim

brojem registriranih plovila ili najvećim količinama iskrcane ribe u smislu količine i

vrijednosti. U izradi je i nacrt Sporazuma o suradnji s pomorskom policijom MUP-a.

Što se tiče kontrole trţišnih i strukturnih mjera, kontrolu na trţištu obavljaju ribarski

inspektori, veterinarski i sanitarni inspektori te inspektori Drţavnoga inspektorata. Te

kontrole uključuju provjere sukladnosti s trţišnim standardima, provjere sukladnosti s općim

trgovačkim propisima i provjere sukladnosti s minimalnim ulovnim veličinama, kao i

elemente koji povezuju mjere upravljanja i trţišne mjere. Donesen je temeljni propis (NN

41/10) za priznavanje organizacija proizvoĎača (OP). PredviĎeno je da rad organizacija

proizvoĎača kontroliraju ribarski inspektori, Drţavni inspektorat i inspekcija Agencije za

plaćanja. Agencija za plaćanja je osnovana radi usklaĎenja sustava plaćanja u poljoprivredi,

ribarstvu i ruralnom razvoju.

VMS je uspostavljen u Republici Hrvatskoj od 2007. i u skladu je sa zahtjevima koji su

propisani uredbom EU-a o VMS-u (Uredba Komisije (EZ) br. 2244/2003) i zahtjevima koje

su propisale regionalne organizacije u ribarstvu (ICCAT, GFCM).

Početne troškove nabave ureĎaja za VMS i prijenosa podataka VMS-a pokrila je Vlada

Republike Hrvatske. Prvih 256 ureĎaja nabavljeno je u okviru programa PHARE 2005.

Instaliranje te serije ureĎaja završeno je u svibnju 2009. Hrvatska je objavila natječaj za

nabavu dodatnih 200 ureĎaja, kojima će se opremiti plovila iznad 15 metara. Ove su

aktivnosti u skladu s Akcijskim planom i opisom administrativnih i operativnih kapaciteta u

području inspekcije, kontrole i nadzora, koji je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici

odrţanoj 18. oţujka 2010. (prvo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Nakon provedenog procesa

javne nabave, natječaj je poništen u siječnju 2011. godine te će Hrvatska raspisati novi

natječaj u najkraćem zakonskom roku.

Pravilnik o sustavu nadzora i praćenja ribarskih plovila i ribarstvenom monitoring centru (NN

63/10), koji je usklaĎen je s Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003, propisuje da su sva

ribarska plovila koja prelaze duljinu od 15 metara i koja plove pod zastavom Hrvatske

obvezna imati instaliran ureĎaj za satelitsko praćenje. Pravilnik takoĎer propisuje da ureĎaji

za VMS instalirani na plovilu moraju osigurati kontinuirani prijenos hrvatskom RMC-u

podataka o identifikacijskoj oznaci plovila, posljednjem geografskom poloţaju plovila,

datumu i vremenu tog poloţaja te o brzini i smjeru plovidbe plovila. U svibnju 2010. godine

uspostavljena je nova aplikacija na ArcGIS Server platformi, koja dodaje funkcionalne

elemente poput podataka o plovilu, alarma i alarma za inspekciju. Aplikacija uključuje i nove

karte i prikaze, pruţajući više detalja i bolju funkcionalnost.

10

Za prijenos podataka s plovila u RMC sustav, VMS koji se primjenjuje u Hrvatskoj koristi i

satelitske (SAT) komunikacijske kanale i opće paketske radijske usluge (GPRS). Dinamika

slanja podataka, kako za SAT tako i za GPRS, moţe se postaviti na bilo koju vrijednost, ali

radi sukladnosti s Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003 propisano je da se prijenos podataka

preko SAT-a obavlja svaka 2 sata. Osim VMS podataka koji se primaju putem SAT-a, RMC

prima podatke putem GPRS-a svakih 15 minuta. Ova aplikacija omogućuje odreĎivanje

stvarnog poloţaja plovila kao i automatsku signalizaciju (alarm) u slučaju kvara na ureĎaju za

VMS ili u slučaju ulaska plovila na odreĎeno područje.

Inspekcija je opremljena s 19 dlanovnika (PDA), a daljnje opremanje predviĎeno je u 2011.

godini. Trenutno je u izradi plan rada inspekcije za 2011. godinu. Tijekom 2010. godine

značajni napori bili su usmjereni u kontrolu prometa ribom, uključujući kontrole na

iskrcajnim mjestima, kontrole prvih kupaca i kontrole u maloprodaji. Plan za 2011. godinu

uključuje povećanje nadzora na iskrcajnim mjestima. Plan kontrola u okviru Vladine

Koordinacije raspravljen je na sjednici Koordinacije u listopadu 2010. godine.

Nakon odreĎivanja iskrcajnih mjesta i odredišnih luka za neke oblike ribolova u 2009. godini,

Hrvatska trenutno ulaţe značajne napore u daljnju definiciju iskrcajnih mjesta/luka. S tim

ciljem, značajni napori usmjereni su izgradnji i modernizaciji lučke infrastrukture kako bi se

luke na odgovarajući način opremile i osigurali svi potrebni mehanizmi.

Hrvatska je uvela elektronički sustav prikupljanja podataka i unakrsnih provjera, uključujući

prikupljanje podataka, njihovo čuvanje, obradu i analizu. Sustav povezuje nekoliko temeljnih

baza podataka (registar flote, registar povlastica, podatke o ulovima i iskrcajima, podatke o

prvoj prodaji, podatke o registriranim kupcima i VMS). Sustav će se i dalje razvijati u skladu

s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009.

Hrvatska je započela instaliranje ureĎaja potrebnih za prijenos elektroničkih očevidnika (kao i

elektroničkih iskrcajnih deklaracija i deklaracija o prekrcaju) na plovila duljine veće od 24

metra (tunolovci plivaričari dulji od 24 metra). Očekuje se da će do 1. rujna 2011. sva plovila

dulja od 24 metra biti opremljena ureĎajima za dostavljanje elektroničkih očevidnika (kao i

elektroničkih iskrcajnih deklaracija i deklaracija o prekrcaju), a u 2012. sva plovila dulja od

15 metara. Plovila duljine izmeĎu 12 i 15 metara opremat će se ovim ureĎajima ovisno o vrsti

ribolova (24-satni izlasci na more, izlasci na more izvan teritorijalnih voda). Planirano je da

instaliranje Sustava za automatsku identifikaciju započne 2011. na plovilima duljim od 24

metra.

IV. STRUKTURNE MJERE I TRŢIŠNA POLITIKA

Zakonodavni okvir

U svrhu ispunjavanja utvrĎenih mjerila za zatvaranje pregovora u poglavlju 13. Ribarstvo

Hrvatski sabor donio je Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09)

na sjednici odrţanoj 11. prosinca 2009. (drugo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Zakonom se

propisuju opći uvjeti, ciljevi, mjere i način ostvarivanja prava na potporu u okviru posebnih

mjera strukturne politike i druge potpore, kao i mjere ureĎenja trţišta proizvoda ribarstva,

korisnici i sudionici u provedbi ovog zakona te odredbe o institucionalnoj podršci. Zakon je

usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom

fondu za ribarstvo i Uredbe Komisije (EZ) br. 498/2007 od 26. oţujka 2007. kojom se

utvrĎuju podrobna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom

fondu za ribarstvo, i u nacionalni zakonodavni okvir prenosi ključne elemente Uredbe Vijeća

11

(EZ) br. 104/2000 od 17. prosinca 1999. o zajedničkom ureĎenju trţišta ribljih i morskih

proizvoda. Zakon takoĎer sadrţi odredbe potrebne za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br.

1005/2008.

Osim strukturnih mjera, Zakon predviĎa i provedbu mehanizama drţavne potpore u skladu s

pravnom stečevinom Zajednice. On pruţa pravnu osnovu za provedbu potpora male

vrijednosti (de minimis) u skladu Uredbom Komisije (EZ) br. 875/2007 od 24. srpnja 2007. o

primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ na potpore male vrijednosti u sektoru ribarstva i

kojom se dopunjuje Uredba (EZ) br. 1860/2004, kao i za provedbu potpora koja se ne

smatraju drţavom potporom (Uredba Vijeća (EZ) br. 736/2008 od 22. srpnja 2008. o primjeni

članaka 87. i 88. Ugovora o EZ na drţavne potpore malim i srednjim poduzećima aktivnima u

proizvodnji, preradi i marketingu ribljih proizvoda). On pruţa okvir za ocjenu drţavnih

potpora u skladu sa Smjernicama za ispitivanje drţavne potpore ribarstvu i akvakulturi

(2008/C 84/06).

Pravilnik o trţišnim standardima odreĎenih proizvoda ribarstva (NN 37/10) donesen je na

temelju novog Zakona, koji je u skladu s odredbama Uredbi Vijeća (EZ) br. 104/2000 i (EZ)

br. 2406/1996. Donesen je i Pravilnik o organizacijama proizvoĎača u sektoru ribarstva (NN

41/10), koji pruţa okvir za osnivanje organizacija proizvoĎača u sektoru ribarstva. Pravilnik

je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 i Uredbe Komisije (EZ) br.

2318/2001 od 29. studenoga 2001. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe

Vijeća (EZ) br. 104/2000 u vezi s priznavanjem organizacija proizvoĎača u sektoru ribarstva i

akvakulture, Uredbe Komisije (EZ) br. 2508/2000 od 15. studenoga 2000. kojom se utvrĎuju

detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 u pogledu operativnih

programa u sektoru ribarstva i Uredbe Komisije (EZ) br. 696/2008 od 23. srpnja 2008. kojom

se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 s obzirom na

proširenje na ne-članove odreĎenih pravila usvojenih od strane proizvoĎačkih organizacija u

sektoru ribarstva. Usvojen je Pravilnik o načinu prikupljanja i obavješćivanja o cijenama

proizvoda ribarstva (NN 118/10). Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Komisije (EZ)

br. 248/2009 od 19. oţujka 2009. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe

Vijeća (EZ) br. 104/2000 u pogledu obavijesti o priznavanju proizvoĎačkih organizacija,

utvrĎivanje cijena i intervencija u okviru zajedničke organizacije trţišta proizvoda ribarstva i

akvakulture. TakoĎer, donesen je i Pravilnik o dodjeli potpore ribarstvu od strane jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 145/10).

Hrvatska je inicijalno postavila zahtjev za dvostrukim označavanjem odreĎenih proizvoda

ribarstva navedenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2406/1996 u pogledu njihovih veličinskih

kategorija. Podrazumijevajući da se te veličinske kategorije primjenjuju isključivo pri prvoj

prodaji i da se daljnja prodaja moţe regulirati odredbama propisa o označavanju, Hrvatska će

donijeti provedbene propise kojima će urediti ovo pitanje. Kako bi se osigurao kontinuitet u

pristupu potrošača i kupaca odreĎenim proizvodima ribarstva, podaci na deklaraciji uključivat

će oznaku klase u skladu sa sadašnjom praksom.

Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev za višom stopom sufinanciranja na nekim svojim

otocima, uslijed posebne osjetljivosti ovih područja s dugogodišnjom tradicijom ribarstva.

Ovaj je zahtjev potkrijepljen dodatnim dokumentima koji su dostavljeni nadleţnim sluţbama

Europske komisije (Prilog II).

Objavljen je Pravilnik o kakvoći proizvoda od tune i palamide (NN 56/09). Pravilnik je

usklaĎen s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1536/92 od 9. lipnja 1992. kojom se utvrĎuju

zajednički marketinški standardi za konzervirane tune i palamide. Što se tiče donošenja

12

trţišnih standarda za proizvode od srdele, objavljen je Pravilnik o kakvoći proizvoda od srdele

(NN 96/09). Pravilnik je usklaĎen s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2136/89 od 21. lipnja 1989.

kojom se utvrĎuju zajednički marketinški standardi za konzervirane srdele.

Na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o

odreĎivanju tijela za upravljanje i kontrolu provedbe Operativnog programa u ribarstvu kao i

Zaključak kojim se usvaja Opis sustava upravljanja i kontrole provedbe Operativnog

programa.

Pripremljen je nacrt Nacionalnog strateškog plana za ribarstvo (NSP). O NSP-u sada

raspravljaju zainteresirane strane i on je u preliminarnoj fazi. Nakon NSP-a, pripremit će se

Operativni program (OP). Očekuje se da će NSP biti izraĎen do travnja 2011.

Institucionalni okvir

Pravna osnova za odreĎivanje tijela potrebnih za provedbu Europskog fonda za ribarstvo

sadrţana je u Zakonu o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu. Zakon propisuje da

se tijela uključena u provedbu Europskog fonda za ribarstvo odreĎuju odlukom Vlade o

institucionalnom okviru za provedbu Europskoga fonda za ribarstvo u Republici Hrvatskoj.

Uprava ribarstva imenovana je Upravljačkim tijelom (UT), a Samostalna sluţba za

akreditaciju Agencije za plaćanje i ovjeravanje i potvrĎivanje strukturne potpore u ribarstvu

imenovana je Tijelom za ovjeravanje (TO). Agencija za reviziju sustava provedbe programa

Europske unije (ARPA) imenovana je Revizijskim tijelom (RT). Načelo razdvajanja funkcija

u cijelosti se primjenjuje na razini imenovanih tijela. Revizijsko tijelo, ARPA, potpuno je

nezavisno tijelo drţavne uprave, koja osigurava njegovu potpunu neovisnost od drugih

institucija uključenih u sustav upravljanja i kontrole provedbe operativnog programa EFR-a.

Osim što se njome odreĎuju tijela u sustavu upravljanja i kontrole provedbe operativnog

programa za EFR, Vladinom se Odlukom Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i

ruralnom razvoju (APPRRR) imenuje posredničkim tijelom UT-a.

Što se tiče provedbe trţišne politike, Uprava ribarstva je zaduţena za priznavanje organizacija

proizvoĎača, a APPRRR je tijelo nadleţno za plaćanja u slučajevima intervencija. Podatke o

cijenama prikuplja Uprava ribarstva putem elektroničkog mreţnog sustava za izvješćivanje.

Baza podataka je osmišljena i u fazi je testiranja.

V. DRŢAVNA POTPORA

Zakonodavni okvir

Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09) pruţa pravnu osnovu za

provedbu drţavne potpore. Kao što je u prethodnom tekstu navedeno, Zakon predviĎa i

provedbu mehanizama drţavne potpore u skladu s pravnom stečevinom EU. On pruţa pravnu

osnovu za provedbu potpora male vrijednosti (de minimis) u skladu Uredbom Komisije (EZ)

br. 875/2007 kao i za provedbu potpora koja se ne smatraju drţavom potporom (Uredba

Vijeća (EZ) br. 736/2008). On pruţa okvir za ocjenu drţavnih potpora u skladu sa

Smjernicama za ispitivanje drţavne potpore ribarstvu i akvakulturi (2008/C 84/06).

Program modernizacije flote, koji je Hrvatska ranije provodila, prestao se provoditi.

Zaključkom Vlade donesenim na sjednici od 16. srpnja 2010. akumulirana sredstva koja su

već ranije bila izdvojena za ovaj program preraspodijeljena su za Program razvoja lučke

13

infrastrukture. Program razvoja lučke infrastrukture propisuje obustavu Programa

modernizacije flote i preraspodjelu raspoloţivih sredstava.

Institucionalni okvir

Tijela uključena u provedbu drţavne potpore u Hrvatskoj odreĎena su Zakonom o strukturnoj

potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu. Odjel za trţišne mjere i drţavne potpore unutar Sektora

za strukturne i trţišne mjere u Upravi ribarstva nadleţan je za postupke ocjenjivanja i

obavješćivanja. Zakon takoĎer sadrţi temeljno načelo vertikalne koordinacije izmeĎu lokalne

vlasti i Ministarstva nakon pristupanja Hrvatske EU-u.

VI. MEĐUNARODNI SPORAZUMI

ICCAT

Hrvatska je ugovorna stranka MeĎunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) i

aktivno sudjeluje na sastancima i u radu Komisije. Hrvatska je prenijela i provela sve bitne

odredbe putem Pravilnika o ulovu, uzgoju i prometu plavoperajne tune (NN 60/10). Hrvatska

je u cijelosti provela odredbe vezane uz Regionalni program promatrača u sezonama 2009. i

2010. i smanjila svoj prekomjerni kapacitet za više od 25 % kako to zahtijevaju preporuke

ICCAT-a. Hrvatska će nastaviti ulagati napore u punu provedbu obveza preuzetih u okviru

ICCAT-a.

Hrvatska je svjesna obveze istupanja iz članstva u ICCAT-u nakon pristupanja EU-u.

GFCM

Hrvatska je ugovorna stranka Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM) i aktivno

sudjeluje na sastancima Komisije. Hrvatska je svjesna svoje obveze da nakon pristupanja EU-

u mora prenijeti na EU nadleţnosti u pitanjima vezanim uz upravljanje, a zadrţat će

nadleţnosti u područjima obuhvaćenim sporazumom GFCM.

Sporazum o ribljim stokovima koji se nalaze na granicama podruĉja jurisdikcije

Hrvatska u cijelosti podrţava načela i ciljeve UN-ovog Sporazuma i ratificirat će ga prije

pristupanja EU-u.

14

Prilog I

DODATNE INFORMACIJE O PREBAŢDARENJU HRVATSKE RIBARSKE FLOTE

Ukupno 122 plovila još nisu prebaţdarena u skladu s pravnom stečevinom koja ureĎuje ova

pitanja. No, ova plovila uključena su u Registar ribarske flote sa tonaţom izraţenom u BRT a

ne GT. Odgovarajuća zabilješka unesena je u Registar za svako od ovih plovila. Kako bi se

osiguralo da su sva ribarska plovila prebaţdarena na vrijeme i unesena u Registar ribarske

flote na način da sadrţe odgovarajuće podatke o vrijednostima tonaţe u GT u skladu s

pravnom stečevinom, ovaj dokument sadrţi informacije o aktivnostima koje Hrvatska planira

poduzeti u 2011. i 2012. godini.

Korak 1 Popis plovila koja nisu prebaždarena

Hrvatski registar brodova, institucija nadleţna za tehničku provedbu baţdarenja svih brodova

pod hrvatskom zastavom, i Uprava ribarstva uspostavili su blisku suradnju po pitanju

razmjene informacija. Uprava ribarstva zaprimila je popis brodova koje je potrebno

prebaţdariti (122 na dan 1. siječnja 2011. godine). Odgovarajuće zabilješke unesene su u baze

podataka za svaki brod koji je potrebno prebaţdariti.

Korak 2 Pravilnik o Registru ribarske flote i Pravilnik o povlastici za gospodarski ribolov

na moru

IzraĎena su dva podzakonska akta, koja ureĎuju pitanje ustroja i načina rada sustava za

izdavanje povlastica za gospodarski ribolov na moru te odrţavanja Registra ribarske flote

Pravilnik o Registru ribarske flote Republike Hrvatske (NN 148/10) sadrţi odredbe prema

kojima se ribarskim plovilima za gospodarski ribolov na moru ne moţe izdati povlastica niti

se mogu upisati u Registar ribarske flote ukoliko plovilo nije prebaţdareno. Pravilnik o

povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama

(NN 144/10) odreĎuje da plovilo moţe dobiti povlasticu samo ukoliko je upisano u Registar.

Rok za obnovu (re-izdavanje) povlastica i potvrdu podataka u Registru ribarske flote

predviĎen je za 1. rujna 2012. godine. U praksi ovo znači da ukoliko plovilo nije

prebaţdareno ne moţe obnoviti povlasticu, a ovlaštenici povlastica za plovila koja trenutno

nisu prebaţdarena riskiraju da im se povlastice ne obnove ukoliko im plovila nisu

prebaţdarena najkasnije 1. rujna 2012. godine. Pravilnici su stupili na snagu 1. siječnja 2011.

godine.

Korak 3 Informiranje zainteresiranih stranaka i plan baždarenja

Vlasnici plovila koja još nisu prebaţdarena bit će obaviješteni o roku za obnovu povlastica za

gospodarski ribolov na moru i potvrdu podataka u Registru ribarske flote od strane Uprave

ribarstva. Obzirom na prostornu distribuciju plovila i njihovu aktivnost, poziv za

prebaţdarenjem će sadrţavati i prijedlog roka za podnošenje zahtjeva Hrvatskom registru

brodova. Naime, baţdarenje se obavlja temeljem zahtjeva koji podnosi vlasnik broda,

temeljem čega se odreĎuje i dinamika baţdarenja, uzimajući u obzir godišnje obveze i

raspoloţive ljudske resurse. Kako bi se osiguralo pravovremeno i uspješno okončanje ove

aktivnosti, prijedlog vlasnicima sadrţavat će i prijedlog mjeseca u kojemu bi bilo potrebno

poslati zahtjev za baţdarenjem te predviĎeni rok izvršenja. Ukoliko se ovaj rok ne ispoštuje,

vlasnik plovila snosi odgovornost za nemogućnost poštivanja roka obnove povlastice.

15

Hrvatski registar brodova dostavljat će Upravi ribarstva informacije (na datume kako su

navedeni u stupcu 1 tablice) o broju prebaždarenih brodova u proteklom razdoblju, čime će

se osigurati praćenje svih poduzetih aktivnosti.

Rokovi i okvirni plan prebaţdarenja

datum broj brodova koje je

potrebno

prebaždariti

broj brodova

prebaždaren u

proteklom razdoblju

ukupno

prebaždareno

1. sijeĉanj 2011. 122

1. travanj 2011. 107 16 24

1. srpanj 2011. 89 18 42

1. listopad 2011. 70 19 61

1. sijeĉanj 2012. 55 15 76

1. travanj 2012. 35 20 96

1. srpanj 2012. 17 18 114

1. rujan 2012. 0 17 131

16

Prilog II

POJAŠNJENJE ZNAĈAJA VIŠE STOPE SUFINANCIRANJA NA HRVATSKIM

OTOCIMA

Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev da se u primjeni članka 29., članka 35., stavka 3. i

članka 53. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 na njezina 4 otoka te na poduzeća svih veličina

koja zadovoljavaju uvjete za ulaganja primjenjuje stopa sufinanciranja u iznosu od 85%. Ovaj

dokument daje dodatna obrazloţenja u smislu ovog zahtjeva.

I. OPĆI UVOD I PREGLED

Obala Republike Hrvatske ukupno ima 1244 otoka, otočića, hridi i grebena (5,8% površine

kopna Republike Hrvatske). Od ukupno 79 većih otoka, 50 ih je stalno naseljeno. Prema

popisu stanovništva iz 2001. godine 124.870 stanovnika ţivi u 344 otočke zajednice. Od

ukupne duljine hrvatske obale, na obalu otoka otpada 4057,2 km. Zakon o otocima (NN

34/99, 32/02 i 33/06) propisuje da se otoci Republike Hrvatske, obzirom na njihovo

demografsko stanje i gospodarsku razvijenost razvrstavaju u dvije skupine. Prva skupina dijeli

se na nedovoljno razvijene i nerazvijene, te slabo i privremeno naseljene i nenaseljene otoke. U drugoj su skupini svi nastanjeni otoci koji nisu razvrstani u prvu skupinu i poluotok Pelješac.

Zahtjev Republike Hrvatske vezan za stopu sufinanciranja u okviru Europskog ribarskog fonda u

iznosu od 85% za poduzeća svih veličina smještenih na otocima odnosi se na nedovoljno

razvijene i nerazvijene otoke za koje postoje dostatni raspoloţivi podaci o razvojnim strategijama

i potrebama ulaganja. Ovaj dokument daje dodatne informacije o socijalnom i gospodarskom

stanju tih otoka.

I.1. Općenito o naseljenosti otoka i gospodarstvu

Udio otoka u hrvatskome gospodarstvu nikada nije prelazio 5 do 7% bez obzira na korištene

pokazatelje. Udio ulaganja u otoke u bivšem javnom sektoru iznosio je u sedamdesetim

godinama prošlog stoljeća 2 do 3%; u osamdesetima je dosegnuo 4 do 5%, da bi se krajem

osamdesetih i u devedesetima vratio na 2%. Udio nacionalnog proizvoda otoka u bivšem

javnom sektoru u nacionalnom proizvodu Hrvatske početkom osamdesetih godina iznosio je

manje od 2%. Sredinom osamdesetih lagano je rastao, da bi u rekordnoj 1988. turističkoj

godini prešao 3%, a nakon toga ponovno pao na 2%. Ovaj opći podatak daje prosječene

brojke, budući da se isti pokazatelji razlikuju izmeĎu razvijenih i nedovoljno razvijenih ili

nerazvijenih otoka. BDP obalnih ţupanija razlikuje se, a u 2006. godini iznosio je od 3

milijuna eura u najrazvijenijim obalnim ţupanijama do 0,7 milijuna eura u najslabije

razvijenim ţupanijama. Izraţeni kao ukupna vrijednost, ove brojke su okvirni pokazatelji. U

najrazvijenijim ţupanijama s velikim gradskim središtima (Split, Zadar, Rijeka) više od 70%

ove vrijednosti stvoreno je u tim središtima dok na otoke otpada manje od 10%. Iz ovog

postotka najveći udio vrijednosti ostvaren je na razvijenim otocima bliţim obali dok vanjski

otoci igraju samo sporednu ulogu, koja je rijetko vidljiva u izračunima.

Nerazvijeni i nedovoljno razvijeni otoci smješteni su u različitim obalnim ţupanijama. U

pogledu općeg gospodarskog stanja, najrazvijenija je Splitsko-dalmatinska ţupanija, a

Dubrovačko-neretvanska ţupanija je najslabije razvijena.

Broj trajektnih linija prema tim otocima ograničen je, a neki su s kopnom povezani samo

brodskom linijom. Ograničen broj linijskih veza s kopnom ukazuje na teškoće u prijevozu i

opskrbi, dok cijene prijevoza povećavaju opće troškove poslovanja i ţivota na otocima.

17

Troškovi ţivota i ulaganja veći su nego na kopnu radi troškova prijevoza. Na manjim i

udaljenijim otocima ti troškovi mogu porasti i do 30%. Ako se uzmu u obzir i ostali povećani

troškovi, razlika izmeĎu iznosa troškova ţivota i ulaganja u ukupnom postotku prelazi one na

kopnu za oko 20% na većim i pristupačnijim otocima ili za 40% na onim manjim i

udaljenijim. Na primjer, cijena trajekta za prijevoz vozila na Vis (jedan smjer) iznosi oko 45

eura, plus 6,5 eura po osobi. Cijene su i više za Lastovo (60 i 80 eura).

Što se tiče stanovništva, broj stanovnika otoka dosegao je vrhunac 1921., a od tada pada tako

da je 1981. iznosio manje nego u prethodnom stoljeću. Prosječna je otočna zajednica 1991.

imala 417 stanovnika, a to je ispod hrvatskog prosjeka. Od 1900. do 1991. broj stanovnika

svih hrvatskih otoka pao je s 166.891 na 110.953 stanovnika. Otoci za koje Hrvatska traţi

poseban status pokazuju stalnu tendenciju od 1991. do 2001. – 1991. ţivjelo je više od 17.000

(17.741) ljudi na svim otocima, od čega 9653 na otocima za koje Hrvatska traţi poseban

status, dok se 2001. taj broj smanjio na 11.992 na svim otocima odnosno na 7335 na otocima

na koje se odnosi zahtjev. Od ovog broja, više od 4.000 (4112) ljudi je umirovljeno, a na svim

otocima broj ljudi mlaĎih od 30 godina bio je 3.000 (3.053). Taj odnos 1,3 umirovljenika na 1

mladog stanovnika siguran je pokazatelj starenja stanovništva, gdje mladi napuštaju otoke.

Opadanje gospodarstva na otocima prethodilo je i pojačalo tendenciju depopulacije. U

prošlosti je na otoku Visu bilo 11 tvornica za preradu ribe, a zadnja je zatvorena prije

nekoliko godina. Otok Lastovo imao je tvornice za preradu ribe koje su zatvorene te je zbog

toga više ljudi napustilo otoke i preselilo se u veća gradska središta na kopnu. Od tvornica za

preradu riba na hrvatskim otocima trenutno posluje jedna na Dugom otoku, koja zapošljava

gotovo 80% radnog stanovništva mjesta Sali u kojem je smještena. Veliki značaj

zapošljavanja na otocima, koje je u ovako labilnoj ravnoteţi, lako je poremetiti daljnjim

padom gospodarstva i/ili stanovništva. Kao što je gospodarski pad poduzeća i poslovanja na

otocima otjerao stanovništvo, pad broja stanovnika ubrzao je gospodarsku recesiju.

Zaustavljanje te tendencije i omogućavanje povratka stanovnika, prvenstveno stvaranjem

bolje gospodarske klime na tim otocima, prioritet je hrvatske razvojne politike.

Od djelatnosti koje čine okosnicu gospodarstva otoka, poljoprivreda (mediteranske kulture i

djelatnosti), ribarstvo (uključujući uzgoj i srodne djelatnosti) i turizam zauzimaju vodeća

mjesta.

Tablica 1. Neki glavni pokazatelji koji utječu na nedovoljnu razvijenost otoka

Otok

Br.

stanovnika

2001.

Br.

stanovnika

1991.

površina u

km2

Vis 3.617 4.338 89,72

Dugi otok 1.772 2.873 113,3

Mljet 1.111 1.237 98,02

Lastovo 835 1.205 40,82

18

Tablica 2. Povezanost s kopnom i cijene

Otok/luka Luka na

kopnu

Udaljenost od luke

na kopnu

Prosjeĉni broj linija

dnevno Cijene karata (u KN)

Nautiĉkih

milja Km brod Brzi brod trajekt

Brod

po

osobi

Brzi

brod po

osobi

Trajekt

po

osobi

Trajekt po

automobilu

Mljet (Polače) Dubrovnik 33,0 61,1 — 1,0 — — 50,00 — —

Mljet (Sobra) Dubrovnik 23,0 42,6 — 1,0 — — 22,00 — —

Molat (Brgulje) Zadar 17,5 32,4 — 1,0 — — 16,00 — —

Dugi otok (Boţava) Zadar 15,5 28,7 — 1,0 — — 16,00 — —

Dugi otok (Zaglav) Zadar 13,0 24,1 0,9 3,0 — 18,00 18,00 — —

Dugi otok (Sali) Zadar 13,0 24,1 0,9 3,0 — 18,00 18,00 — —

Lastovo (Ubli) Split 56,0 103,7 — 1,0 1,7 — 27,00 52,00 410,00

Vis Split 30,0 55,6 — 1,0 2,0 — 26,00 45,00 296,00

Dugi otok (Brbinj) Zadar 13,0 24,1 — — 2,7 — — 23,00 135,00

Mljet (Sobra) Prapratno 5,5 10,2 — — 4,0 — — 27,00 126,00

*opće cijene; na raspolaganju su neki popusti pod posebnim uvjetima

19

II. PODACI O OTOCIMA NA KOJE SE ODNOSI PREGOVARAĈKI ZAHTJEV

II.1. ZADARSKA ŽUPANIJA

DUGI OTOK

Dugi otok smješten u Zadarskoj ţupaniji, a po broju stanovnika drugi je najveći od

nedovoljno razvijenih i nerazvijenih otoka. Ukupna površina Zadarske ţupanije iznosi

3.643,33 km2, a ukupno ima 214.614 stanovnika. Na Dugom otoku depopulacija je bila

najbrţa. Ova stopa depopulacije ozbiljno ugroţava budućnost otoka, posebice jer je 2001. broj

stanovnika mlaĎih od 30 godina iznosio manje od broja umirovljenih osoba (458 u odnosu na

649, a to je 1,4 umirovljene osobe na 1 osobu mlaĎu od 30 godina). Na otoku se još uvijek

nalazi jedna tvornica za preradu ribe koja zapošljava velik broj radnog stanovništva. Daljnji

gubitak broja stanovnika mogao bi dovesti do zatvaranja tvornice, te stoga, i daljnje

depopulacije i gospodarskih problema otočkih zajednica.

Površinom od 113,3 km2 i duljinom od 44,5 km, Dugi otok čini vanjski niz otoka zadarskog

arhipelaga zajedno s otocima Molatom, Istom, Škardom i Premudom. Na Dugom otoku nalazi

se jedanaest naselja – osam na sjeveroistočnoj strani otoka (Sali, Zaglav, Ţman, Luka, Savar,

Brbinj, Dragove and Boţava), a preostala tri (Soline, Verunić i Veli Rat) na sjeverozapadnoj

strani, u duboko uvučenim zaljevima Solišćica i Velarska Vala. Ukupna površina Općine Sali

(koja pokriva cijeli otok i neke manje otoke arhipelaga) iznosi 127,47 km2, a 1991. imala je

2.932 stanovnika, od kojih je 2.873 naseljavalo Dugi otok. Mjesto Sali, najveće naselje na

Dugom otoku, 1991. je imalo 1.190 stanovnika. U razdoblju od 1991. do 2001. taj je broj

smanjen. Dugi otok je 2001. imao 1.772 stanovnika.

Najveće promjene u demografskom i prostornom razvoju Dugog otoka zabiljeţene su u

drugoj polovici 20. stoljeća kad je intenziviranje razvoja industrije te pojedinih grana

tercijarnog sektora djelatnosti na kopnu, posebice brodarstva, dovelo do pojave deagrarizacije,

deruralizacije i demografske regresije na otoku. Najvaţnije industrije nalaze se u Salima.

Razvojem industrije na otoku početkom 20. stoljeća naselje Sali jače se širi prema moru.

Litoralizacija na otoku imala je izravan utjecaj na egzodus otočana mlaĎe ţivotne dobi te

deagrarizaciju, deruralizaciju i u novije vrijeme apartmanizaciju1.

U 20. stoljeću, posebice u njegovoj drugoj polovici, pod utjecajem procesa litoralizacije

dolazi do širenja i smještanja naselja uz obalu. Sali se šire prema uvali Sali, gdje je izgraĎen

lukobran ispred tvornice za preradu ribe "Mardešić" za potrebe razvoja industrije.

Demogeografski razvoj u prošlosti ovisio je o prirodno-geografskim uvjetima koji su odredili

razvoj gospodarstva na otoku. Stoga su naselja smještena u blizini najvećih polja i plodnih

dolomitnih zona.

Kretanje broja stanovnika Dugog otoka podijeljeno je u dva razdoblja. Prvo se odnosi na

razdoblje izmeĎu 1857. i 1948., kada je zabiljeţen najveći broj stanovnika. Drugo obuhvaća

drugu polovicu 20. stoljeća, razdoblje koje obiljeţava snaţna demografska regresija. U prvom

je razdoblju na otoku zabiljeţen stalan rast broja stanovnika sve do 1921. Pad broja

stanovnika nakon 1948. dijelom je posljedica Drugoga svjetskog rata i zbivanja neposredno

prije njega (isti slučaj zabiljeţen je i nakon Prvoga svjetskog rata), no na demografsku

regresiju koja posebice obiljeţava razdoblje izmeĎu 1961. i 1981. djelovao je niz nepovoljnih

1 Čuka, A. Utjecaj litoralizacije na demogeografski razvoj Dugog otoka, Geoadria 11/1 (2006.); UDK 314.8

20

čimbenika od kojih je najvaţnije spomenuti industrijalizaciju i tercijarizaciju na kopnu.

Emigracija s otoka u ovom je razdoblju zahvatila preteţno stanovništvo mlaĎe ţivotne dobi

obaju spolova, što ranije nije bio slučaj. Na otoku su se usporedno razvijala dva naselja koja

su do kraja 20. stoljeća zadrţala karakter lokalnih središta. Na sjeverozapadnoj strani otoka

izdvojila se Boţava, dok je na jugoistočnoj glavno središte naselje Sali. Ta su dva naselja prva

redovito prometno povezana s kopnom, no izgradnjom trajektnog pristaništa u Brbinju,

krajem 20. stoljeća, Boţava je počela gubiti ulogu koju je imala ranije. S druge strane,

izgradnja trajektnog pristaništa i benzinske postaje u Zaglavu nije umanjila vaţnost Salija

koje su 1993. postale središte općine. Općina Sali obuhvaća Dugi otok, otočiće i hridi koje ga

okruţuju te otok Zverinac, na kojem se nalazi jedno jedino naselje s istim imenom.

Od 1969. do 2002. Dugi otok biljeţi negativnu prirodnu promjenu, a s obzirom na aktualan

trend depopulacije moţe se očekivati da će ona trajati i dalje. Značajno je da je od 1948. do

2001. udio površina pod vinogradima pao za 52,7%, dok se istodobno udio onih pod

maslinicima smanjio za 38,1%. Najveće negativne promjene u načinu korištenja obradivog

zemljišta zabiljeţene su na sjeverozapadnom dijelu otoka, gdje je odseljavanje stanovništva i

bilo najintenzivnije. Broj zaposlenih u poljoprivredi i ribarstvu pao je za 52,9% od 1948. do

1991. Povećanje udjela zaposlenih u primarnom sektoru djelatnosti 2001. u odnosu na 1991.

rezultat je povećanja broja zaposlenih u ribarstvu, dok je u poljoprivredi iste godine bilo

zaposleno svega sedam (7) stanovnika.

S obzirom na obnavljanje postojećih hotela u Salima, Luci i Boţavi, izgradnju brojnih

privatnih turističkih apartmana te intenziviranje turističke aktivnosti u Parku prirode

"Telašćica", moţe se očekivati jačanje tercijarnoga gospodarskog sektora. No, kako je turizam

sezonska djelatnost, ne moţe se očekivati da će razvoj isključivo jedne djelatnosti zaustaviti

daljnji egzodus mladog stanovništva s otoka. Stoga je potrebno ulagati u revitalizaciju

tradicionalnih primarnih djelatnosti te otvaranje manjih privatnih poduzeća koji u kombinaciji

s turizmom i financijskim ulaganjima mogu barem smanjiti intenzitet emigracije.

Tablica 3. Stanovništvo i obrađena zemlja na Dugom otoku

1900. 2001.

Stanovništvo Obrađena

zemlja

Gustoća Stanovništvo Obrađena

zemlja

Gustoća

Veli Rat 376 130,9 2,9 140 52,7 2,7

Soline 304 108,5 2,8 66 62,7 1,1

Boţava 277 171,0 1,6 127 44,4 2,9

Dragove 352 113,1 3,1 42 56,8 0,7

Brbinj 309 156,0 2,0 85 71,8 1,2

Savar 202 118,0 1,7 57 72,4 0,8

Luka 365 153,0 2,4 99 100,7 1,0

Ţman 493 228,0 2,2 203 235,7 0,9

Sali i

Zaglav

1.052 620,0 1,7 953 527,8 1,8

Dugi otok i

Kornati

3.730 1.798,5 2,1 1.772 1.225,0 1,4

Otočka infrastruktura nije dobro razvijena iako ima mnogo luka. Glavna cesta povezuje

Telašćicu i Veli Rat, dvije krajnje točke otoka. Trajektna su pristaništa izgraĎena u Brbinju i

21

Zaglavu, ali jedina veza s kopnom koja omogućava prijevoz vozila je u Brbinju. Prosječno

trajanje voţnje i učestalost linija ne daje mogućnost dnevne voţnje na i s otoka, a i značajno

povećava troškove ţivota.

Prostorni plan Zadarske ţupanije2 navodi da poljoprivreda, turizam i ribarstvo predstavljaju

okosnicu razvojne strategije Ţupanije i otoka. Tvornica za preradu ribe „Mardešić― smještena

u mjestu Sali igra najvaţniju ulogu i daje mogućnost za zapošljavanje na otoku tijekom cijele

godine, te zapošljava više od polovice stanovništva mjesta. Uz izravno zapošljavanje

stanovništva, tvornica osigurava kanale za trgovinu ribljim proizvodima iz ovog područja i

predstavlja izvor prihoda brojnih ribara na otoku. Regionalni operativni program Ţupanije3

sadrţi, na razini Ţupanije, ključna prioritetna područja za razvoj. Kako se na Dugom otoku

nalazi Park prirode Telašćica smatra se da će područje biti uvršteno meĎu Natura 2000

lokacije zbog njegovih jedinstvenih bioloških obiljeţja. Primjenom pravila Natura 2000 na

ovom području postoji jak poticaj za razvoj malog gospodarstva u raznovrsnim djelatnostima.

Tvornica za preradu ribe „Mardešić― osnovana je 1905., a posluje od 1907. Tvornica

„Mardešić― u mjestu Sali proizvodi konzerviranu ribu, uglavnom sardine i skuše te filete

slanih srdela. Osnovan 1905., „Mardešić― je tijekom godina rastao. Danas tvornica dnevno

proizvodi 50,000 konzervi sardina, ima kapacitet zamrzavanja 50,000 kg ribe dnevno i

skladišti 1200 tona zamrznute ribe. Tijekom ljetnih mjeseci preraĎuju se slane srdele, dok se

tijekom ostatka godine proizvodnja orijentira na program konzerviranja s posebnim

naglaskom na sardine tijekom jeseni kada je ulov velik i riba se moţe svjeţa preraĎivati. Na

otoku su smještena 2 uzgajališta ribe, 30 nositelja dozvola smješteno je na otoku, kao i

ukupno 106 obrtnika i malih poduzetnika. Procjenjuje se da je izmeĎu 200 i 250 stanovnika

otoka izravno ili neizravno zaposleno u ribarstvu. Obzirom na značaj ribarstva za otok, kao i

značaj tvornice za preradu ribe „Mardešić― za lokalno stanovništvo i stvaranje novih radnih

mjesta, potrebno je snaţnije potaknuti razvoj njenog utjecaja radi zaustavljanja depopulacije i

osiguranja odrţivog razvoja otoka. Nekoliko prioriteta iz ROP-a navode potrebu posebne

potpore razvoju otoka (infrastrukture, skladišta ribe i prerade, marikulture, malih poduzetnika

koji izraĎuju proizvode visoke vrijednosti, integriranje poljoprivrede, ribarstva i turizma u

stvaranju autentičnih proizvoda).

II.2. SPLITSKA ŽUPANIJA

Splitsko-dalmatinska ţupanija pokriva površinu od 14.106,40 km2, od toga je površina mora

9.576,40 km2, a kopna 4.523,64 km

2. ţupanija je 2001. ukupno imala 463.676 stanovnika.

Ima 74 otoka i 57 otočića, a najgušće su naseljeni otoci Čiovo, Šolta, Brač, Hvar i Vis.

Vis

Vis je najgušće naseljeni otok od nedovoljno razvijenih hrvatskih otoka, a jedan je i od

najudaljenijih od kopna (30 nautičkih milja od Splita). Trajektom i katamaranom (brzim

brodom koji prevozi samo putnike) povezan je s kopnom, a prosječno dnevno voze 3 linije.

Prosjek je izračunat na temelju ukupnog broja od 21 redovne linije tjedno, a većina od kojih je

vikendom. To znači da u odreĎene dane postoji samo jedna trajektna linija na i s otoka

dnevno. Vremenski uvjeti tijekom zimskih mjeseci često zaustave promet, a time se ukupni

broj linija s kopnom smanjuje. Vis je jedan od najboljih primjera depopulacije i gospodarskog

opadanja budući da je na otoku u prošlosti bilo mnogo ribara i više tvornica za preradu ribe, a

2 Zadarska ţupanija, Zavod za prostorno ureĎenje - Prostorni plan Zadarske ţupanije

3 Zadarska ţupanija, ROP aţuriran u 2006.

22

zadnja tvornica za preradu zatvorena je prije nekoliko godina. Vis je 2001. imao 1.127 mlaĎih

stanovnika (ispod 30 godina) i 1.046 umirovljenih osoba. Tijekom posljednjih dvadeset

godina, stanovništvo otoka gotovo se prepolovilo, a od 1991. do 2001. stanovništvo se

smanjilo za 700 osoba (gotovo 20%). Troškovi ţivota, kao i troškovi poslovanja na otoku

opterećeni su troškovima prijevoza, a prosječne potrošačke cijene su 10 do 20% više. Time je

stvorena loša ulagačka klima, stalan pad radnog stanovništva pogoduje situaciji u kojoj

smanjen broj stanovnika privlači manje kapitala, a nedostatak radnih mjesta ubrzava pad broja

stanovnika. Smatra se da je stvaranje povoljnije poduzetničke klime vaţan korak prema

zaustavljanju i mogućem okretanju trenda, te izjednačavanju stopa rasta sa stopama rasta na

kopnu.

Otok Vis sa svojim arhipelagom (Palagruţa, Biševo, Brusnik, Jabuka, Sveti Andrija) smješten

je u središtu ţupanije te ima značajan geostrateški poloţaj koji je u prošlosti odredio put

njegova razvoja. U posljednja dva desetljeća otok se sporo razvijao, a broj stanovnika stalno

je padao. Vis je udaljen 44 kilometra od najbliţe točke na kopnu i 53 km od Splita. Otoci

arhipelaga još su udaljeniji od otoka (Biševo 5 km, Svetac 22,5 km, Jabuka 48 km i Palagruţa

70 km). Vis je dug 17 km i širok 7,5 km. Razvojni potencijali otoka vezani su uz

tradicionalnu poljoprivredu, ribarstvo i turizam.

Tablica 4. Površina Visa i otoka viškog arhipelaga:

Vis 89,72 km2

Biševo 5,84 km2

Sv.Andrija 4,34 km2

Jabuka, Brusnik, Ravnik, Budikovac, Galiola,

Palagruţa

1,88 km2

UKUPNO 102,32 km2

Izvor: Prostorni plan grada Vis

Dva najvaţnija naselja na otoku su grad Vis i grad Komiţa. Grad Vis je 2001. imao ukupno

1.960 stanovnika, a prosječna gustoća naseljenosti bila je 37,53 km2. Grad Komiţa je 2001.

imao ukupno 1.677 stanovnika, a prosječna gustoća naseljenosti iznosila je 36,77 na km2.

Godine 2001. otok ima ukupno 3.617 stanovnika.

Glavne geografske karakteristike otoka odredile su razvoj infrastrukture, s Komiţom i Visom

koji su se razvili na obali i preostalim naseljima u unutrašnjosti otoka, duţ plodne ravnice na

juţnom grebenu. Komiţa se smjestila na zapadnoj obali otoka u blizini najvaţnijeg

ribolovnog područja u Jadranskom moru. Vis se smjestio na sjevernoj strani otoka te

predstavlja prometno središte otoka.

More je jedno od najznačajnijih bogatstava otoka. Trenutno to je i jedini komunikacijski kanal

za veze s kopnom. Njegov smještaj na Jadranu odredio je razvojni put u prošlosti, uključujući

razvoj ribarstva koje je predstavljalo najvaţniji izvor prihoda na otoku u prošlosti.

Broj stanovnika Visa uglavnom je opadao. Nagli pad započeo je 1948. godine, a u gradu Visu

broj stanovnika pao je za 47,3% u razdoblju od 1948. do 2001. godine prema srednjoj

godišnjoj stopi od -0,9%. Stopa pada usporena je u razdoblju od 1981. do 2001. godine.

Stanovništvo otoka karakterizira relativno velik broj stanovnika starijih od 60 godina starosti.

2001. godine, u usporedbi s 1991. godine usporen je pad mlaĎeg stanovništva (od 19,8% u

1991. godini do 18,7% u 2001. godini).

23

Tablica 5. Postotak po dobnim skupinama

Dobne skupine 0-19 20-59 Stariji od 60

1991. 19,8% 47,6% 32,6%

2001. 18,7% 48,0% 32,8%

Tablica 6. Postotak radnog stanovništva

Ukupno Aktivno S prihodom Bez prihoda

Vis 100 38,88 35,82 25,31

S 25,31% stanovnika koji ne ostvaruju prihod, Vis ima manje stanovnika u toj skupini nego

cijela Ţupanija.

Prosječan broj članova domaćinstava pada od 1971., te je u 2001. postotak kućanstava s 1 ili 2

člana porastao na 57%. Procjenjuje se da će, bez odgovarajućih razvojnih aktivnosti i bolje

strukturiranih ulaganja na otoku, broj stanovnika vjerojatno nastaviti padati istom stopom.

MeĎutim, razvojne strategije Ţupanije, uključujući i onu za otok Vis, navode da je uz

odgovarajuća ulaganja moguće očekivati pad daljnje depopulacije. Da bi postigli tu stopu, na

otoku je potrebno omogućiti odreĎena ulaganja i programe revitalizacije u poljoprivredi,

turizmu i ribarstvu. Ulaganja i programi trebaju biti usmjereni prema većim ulaganjima u

infrastrukturu (vaţna ribarska luka) i poduzećima s jedne strane, te u omogućavanje razvoja

malih domaćinstava u smislu diversifikacije djelatnosti s druge strane. Ove su temeljne

pretpostavke ugraĎene u strateške dokumente na razini ţupanije.

Što se tiče današnjeg gospodarstva otoka raspoloţivi podaci iz grada Visa navode da

poljoprivreda, ribarstvo i turizam donose gotovo 60% prihoda. Glavni izvor prihoda u Visu je

turizam, a u Komiţi je 2001. to bilo ribarstvo. U Visu ima 241 poljoprivredno domaćinstvo s

876,73 ha zemlje. Prosječna veličina parcele na otoku je 12.286 m2. Godinama su najvaţniji

pokretači gospodarstva bili Diokom (tekstilna tvornica) i Neptun (tvornica za preradu ribe).

Obje su velike tvornice zatvorene, a danas je najviše malih obrta registrirano u ribarstvu,

turizmu, trgovini i poljoprivredi. Ribarstvo ima dugu i cijenjenu tradiciju. Karakterizira ga

velik broj malih brodova i plovila koji se koriste u obalnom pojasu i manji broj većih plovila

za lov pelagijske ribe kojima je Komiţa ishodišna luka. Kočarska flota koristi luku Vis za

pristajanje iako ne polazi s otoka nego iz luka na drugim otocima ili čak na kopnu. Luke Vis i

Komiţa koriste se kao središta za pristajanje za ulove iz susjednih područja. Komiţa je

najprikladnija luka s dugom ribarskom tradicijom. S obzirom da je cestom spojena s Visom,

ulov se moţe lako prevesti. Viška luka nije ribarska luka već pristanište, a koristi se uglavnom

jer ima izravnu trajektnu liniju.

Dvije redovne autobusne linije prometuju na otoku izmeĎu Komiţe i Visa. Ceste su

zadovoljavajuće i mogu podnijeti značajno veći broj ljudi od današnjeg. Ovim je vezama

omogućena izravna i laka komunikacija izmeĎu mjesta, što daje jednak razvojni potencijal

kako Komiţi tako i Visu. S kopnom je otok povezan trajektnom i katamaranskom linijom.

Trajektom je 2002. prevezeno 139.674 putnika i 31.535 vozila. U prosjeku, voţnja na otok u

jednom smjeru traje oko 3 sata. Tijekom 2002. brzom linijom prevezeno je 34.897 putnika.

Brza se linija ne smatra visoko rentabilnom. Linija se uglavnom koristi tijekom turističke

sezone.

Lučka infrastruktura na otoku uglavnom je usmjerena prema morskom prijevozu, nautičkom

turizmu i ribarstvu. I komiška i viška luka otvorene su za javne usluge. Viška luka jedina

moţe prihvatiti trajekte. Komiška luka jedna je od najvaţnijih hrvatskih ribarskih luka, ali

24

zbog općeg padajućeg trenda otočkog gospodarstva tijekom zadnjih godina, potrebno ju je

značajno unaprijediti kako bi se u potpunosti mogli iskoristiti potencijali otoka.

Iako postoje dnevne linije koje povezuju otok s kopnom, trajanje voţnje, prosječna cijena po

osobi i vozilu te učestalost linija oteţavaju dnevne voţnje te znatno poskupljuju troškove

ţivota na otoku. Prema raspoloţivim podacima tijekom ljetnih mjeseci, troškovi ţivota mogu

porasti i za 40% u odnosu na kopno, a u zimskom razdoblju godine prosječno su 25% viši.

Regionalna razvojna strategija i operativni program za Splitsko-dalmatinsku ţupaniju

utvrĎuju glavne linije razvojnog potencijala otoka Visa. ROP navodi depopulacijske

tendencije i općenito proces koncentracije stanovništva u Splitu kao glavne čimbenike koji

utječu na daljnji razvoj. S obzirom da otok Vis već ima dosta dobro razvijenu i ustrojenu

infrastrukturu, kao što su ceste, električna energija i telekomunikacije, stvaranje mogućnosti

za poslovanje smatra se glavnim potencijalnim pokretačem razvoja. Ključna područja razvoja

uključuju poljoprivredu, turizam i ribarstvo. Ulaganja u ribarstvo (uključujući marikulturu)

smatraju se jednako vaţnima za stvaranje mogućnosti za zapošljavanje tijekom cijele godine.

ROP4 navodi blizinu ribolovnih područja, raspoloţivost puteva za povezivanje i tradicionalne

veze s ribarstvom kao glavne snage za daljnji razvitak ribarstva. Nadalje, navodi već

raspoloţivu lučku infrastrukturu grada Visa kao dobru polaznu točku za daljnja ulaganja.

Jedan od najznačajnijih razvojnih projekata na otoku je razvoj ribarske luke u Komiţi.

Potrebna su ulaganja u luci u radne prostore, opskrbu i usluge. ROP takoĎer navodi

neophodnu diversifikaciju djelatnosti. Povezivanje poljoprivrede, ribarstva i turizma moţe

stvoriti značajnije mogućnosti za zapošljavanje, a da se pritom vodi računa o odrţivom

razvoju.

Stanovništvo otoka Visa u prošlosti je uglavnom ovisilo o ribarstvu i poljoprivredi. Nakon što

je bolest u 19. stoljeću uništila vinograde, započela je depopulacija koja je tek nedavno

usporena. Radi malog broja stanovnika te slijedom dogaĎaja iz novije hrvatske povijesti,

velika industrija vezana za ribarstvo je propala, a to je dovelo do daljnje depopulacije.

Očekivalo se da će turizam prekinuti ovaj začarani krug, ali ta djelatnost je samo sezonskog

karaktera i ne omogućava stalno zapošljavanje tijekom cijele godine. Kako bi osigurao odrţivi

razvitak otoka, vodeći pritom računa o svim načelima odrţivosti u upravljanju resursima,

ROP navodi da stvaranje mješovitih poduzeća moţe dati najbolje moguće rezultate. Stoga,

glavni projekti i razvojne linije koje je moguće financirati na Visu uključuju razvoj lučke

infrastrukture (ribarska luka u Komiţi, iskrcajno mjesto u Visu), stvaranje malih mješovitih

poduzeća i razvoj specijaliziranih proizvoĎača visokovrijednih ribljih proizvoda. Razvojna

strategija Ţupanije i otoka predviĎa: pod 1. prioritetom: tehnološko restrukturiranje i

diversifikacija gospodarstva5

, mjere razvoja infrastrukture za potrebe ribarstva i

poljoprivrede. Razvojna orijentacija Ţupanije treba podupirati ove aktivnosti, a da bi im dala

komparativne prednosti i osigurala mogućnost daljnje integracije s partnerima iz EU-a i

trţištima, smatra se da je potrebno razvijati infrastrukturu. Luke i iskrcajna mjesta, kao i

izgradnja skladišta i mogućnosti za preradu navedeni su kao prioriteti. Druga mjera unutar

istog prioriteta navodi potporu konkurentnosti i odrţivom ribarstvu i poljoprivredi. Izgradnja

ljudskih kapaciteta ovdje je navedena kao ključno pitanje, kao i razvoj marketinških aktivnosti

i otvaranje malih poduzeća s jakim tradicionalnim ―pristupom‖. Vis se smatra jednim od

otoka na kojem se tradicija moţe vrlo lako spojiti s razvojnim opcijama, s obzirom na

tradicionalne veze s ribarstvom i poljoprivredom. Prioritet 5: unaprjeđenje kvalitete i

učinkovitosti u upravljanju prometom i infrastrukturom navodi izgradnju luka.

4 Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske ţupanije

5 ROP

25

III.3. DUBROVAČKA ŽUPANIJA

Dubrovačko-neretvanska ţupanija zauzima površinu od 9.272,37 km2,

od toga je 1.782,49 km2

kopno. Obala Ţupanije duga je 1.024,63km. Gustoćom stanovništva od 69 stanovnika/km2

znatno je ispod hrvatskog prosjeka.

Što se tiče općih gospodarskih pokazatelja, Dubrovačka ţupanija sudjeluje u BDP-u Hrvatske

s 2.6%. Vrijednost na razini Ţupanije uglavnom dolazi od turizma, ali najznačajniji utjecaj u

tom smislu ima grad Dubrovnik. Ako se Dubrovnik izuzme iz ovih podataka, glavne

djelatnosti su trgovina, graditeljstvo i poljoprivreda (uključujući ribarstvo)6. U usporedbi s

2003., poljoprivreda i ribarstvo pokazuju jednaku razinu dohotka, a ostali sektori imaju

mnogo veću stopu oscilacije.

Poljoprivreda je vaţna djelatnost ovog područja, ali većina posjeda na otocima je mala, a

parcele veličinom ne prelaze prosjek Ţupanije. Ukupna obradiva poljoprivredna površina u

Ţupaniji je 2003. iznosila 22.625 ha i prosječno je velika 0,9 ha, a što je 7 puta manje od

nacionalnog prosjeka. Proizvodnja maslinovog ulja i vina najznačajniji su u poljoprivrednoj

proizvodnji na otocima. Marikultura u Ţupaniji najviše je rangirana, posebice radi

proizvodnje školjaka i ribarstva malih razmjera.

MLJET

Mljet je jednako udaljen od kopna kao i Vis, ali je povezan sa slabije razvijenim kopnenim

područjima (Dubrovnik) koje su na obali juţnije od velikih središta (Zagreb, Split, Rijeka).

Uz izravne troškove prijevoza (trajekti i brodovi), troškovi ţivota na otoku opterećeni su

visokim troškovima prijevoza na obalnim područjima s kojim je otok povezan. Broj

stanovnika otoka pada, ali nešto sporije nego na Visu ili Dugom otoku. Mljet se smatra

jednim od najslabije razvijenih otoka skupine obzirom da je do njega teško doći.

Ukupna površina općine Mljet iznosi 100 km2, a općine Lastovo 52,9 km

2. Godine 2001.

općina Mljet imala je 1.111 stanovnika, a Lastovo 835. Prosječna starost stanovnika Mljeta je

46,4 godine, a Lastova 40,87.

Tablica 7. Struktura stanovništva i obrazovanja na Mljetu

Mljet

Ukupan broj stanovnika 1.111

Površina 100 km2

dob 15-59f&15-65m 567

dob 15-19 56

dob 20-24 50

Osnovna škola i manje 232

Student 2003. godine 21

Stopa nezaposlenosti % 9,1

Tablica 8. Populacijski trendovi na Mljetu

1971. 1981. 1991. 2001.

Mljet 1.649 1.359 1.237 1.111

6 Izvor: ROP Dubrovačko-neretvanske ţupanije

7 Dubrovačko-neretvanska ţupanija; Regionalni operativni program za 2007. do 2013.

26

Glede populacijskih trendova, kako na Mljetu, tako i na Lastovu vidljiv je nagli pad u

zadnjem desetljeću (vidi podatke za Lastovo niţe). Prosječni mjesečni dohodak na Mljetu

2007. iznosio je 3.112 HRK (425 EUR).

Mljet je najslabije naseljeni otok od većih otoka na Jadranu. Najveće naselje na otoku je

Babino Polje (398 stanovnika), zatim slijede GoveĎari (179) i Polače (123). Najvaţnije

gospodarske djelatnosti na otoku su poljoprivreda i ribarstvo, a u novije vrijeme turizam.

Prosječna gustoća naseljenosti na otoku znatno je ispod nacionalnog prosjeka te je 1991.

iznosila 12,3 po km2, a 2001. 8,35. Većina stanovnika ţivi u Babinom Polju (32,17%) i u

mjestima GoveĎari-Pomena-Polače (28,46%). Samo 14% stanovnika ţivi u malim naseljima

duţ obale. Pokazatelj starenja stanovništva prelazi 1,8, što je 3 puta više od ţupanijskog i

drţavnog prosjeka. Mala poboljšanja strukture populacije mogu se uočiti od 1991. na

područjima Pomene i Saplinare, a taj se trend moţe zahvaliti razvoju turizma posljednjih

godina. Nacionalni park Mljet vaţan je izvor prihoda u sjevernom dijelu otoka. Mogućnost

zapošljavanja tijekom čitave godine privukla je odreĎen broj stanovnika. Gotovo trećina

aktivnog stanovništva još je uvijek zaposlena u primarnim djelatnostima.

LASTOVO

Lastovo je najudaljeniji otok, do kojeg je najteţe doći, a koji ima i jednu od najbrţe padajućih

stopa depopulacije, slično kao i Dugi otok. Broj stanovnika pao je s 1.205 na 835 u

posljednjih deset godina. Troškovi prijevoza iznose 70 eura po voţnji (vozilo i jedna osoba), a

mogućnosti zaposlenja na otoku padaju. Odnos umirovljenika prema mlaĎima od 30 godine je

1:1, a prema raspoloţivim podacima broj poduzeća na otoku smanjivao se za gotovo 2%

godišnje u posljednjih 10 godina.

Tablica 9. Struktura i obrazovanje stanovništva na Lastovu

Lastovo

Ukupan broj stanovnika 835

Površina 52,9 km2

dob 15-60 731

dob 15-19 56

dob 20-24 38

Osnovna škola i manje 233

Studenti 2003. 19

Stopa nezaposlenosti % 13

Prosječni mjesečni dohodak na Lastovu 2007. iznosio je 3.462 HRK (474 EUR). Oba otoka

(Mljet i Lastovo) ispod su prosjeka Ţupanije u toj godini, a koji je iznosio 4.1115 HRK (564

EUR).

Tablica 10. Populacijski trendovi na Lastovu

1971. 1981. 1991. 2001.

Lastovo 1.198 962 1.221 835

Lastovo je najudaljeniji hrvatski otok. Udaljen je 32 km od Mljeta i 13 km od Korčule, koja je

najbliţi otok. Lastovo i Korčulu dijeli Lastovski kanal. Lastovo je dugo 9,8 km, a 5,8 km

široko, ukupne površine od 52,9 km2, s koeficijentom razvedenosti od blizu 1,9. Uz otok

Lastovo arhipelag se sastoji od nekoliko manjih otoka i otočića. Istočni otoci zovu se

Lastovnjaci. Najveći u skupini je Sušac (4,6 km2), a drugi po veličini je Preţba. Kanal izmeĎu

Preţbe i Lastova zatvara dolina Ublija, glavna luka na otoku. Kao najudaljeniji otok, Lastovo

27

je stoljećima korišteno kao vojna baza, što je odredilo njegov razvoj. Godine 1933. prva

tvornica za preradu ribe (slane) otvorena je u mjestu Ubli, a to je uvelike obiljeţilo ţivot na

otoku. Poljoprivreda i ribarstvo, uz vojne sluţbe, bili su okosnica gospodarstva. Kako je otok

bio zatvoren za strance u bivšoj Jugoslaviji te s obzirom na udaljenost i prirodu gospodarstva,

turizam se nije razvijao istom brzinom kao na susjednom Visu. Infrastruktura još uvijek

zaostaje i nije dovoljna. Stanje je jasno iz usporedbe turističkog razvoja i stope posjećenosti

Mljeta i Lastova.

Tablica 11. Stopa posjećenosti

ukupno domaći strani

Mljet 15.071 2.391 12.680

Lastovo 176 28 148

Većina stanovnika danas ţivi u mjestima Lastovo i Ubli. Ubli je središte otoka za veze s

kopnom i ostalim otocima, ali luku je potrebno obnoviti kako bi bila pogodna za osnovnu

dnevnu opskrbu. Razvojni projekt izgradnje infrastrukture za istovar ribe takoĎer se smatra

prioritetom. Luka Ubli najbliţa je najudaljenijim ribarskim područjima i predstavlja sigurnu

luku te ima mogućnost za punjenje goriva i opskrbu. Glavni proizvodi otoka su osnovni

poljoprivredni proizvodi, uključujući maslinovo ulje, vino i riblje proizvode, a što je

uglavnom primarna proizvodnja. Na Lastovu je jedna cesta koja povezuje mjesta Lastovo i

Ubli, kao i jedna lokalna cesta izmeĎu mjesta Ubli i Pasadura. Regionalna razvoja strategija

navodi izgradnju cesta i lučke infrastrukture na Lastovu kao najvaţnije elemente potrebne za

daljnji odrţivi razvitak.

Regionalni operativni program Dubrovačko-neretvanske ţupanije navodi glavne prioritete

razvoja Ţupanije. Prvi razvojni prioritet uključuje uravnoteţeni i odrţivi razvitak obale i

otoka. Unutar ovog prioriteta glavni pravci razvitka su poljoprivreda (uključujući

tradicionalnu poljoprivredu i ribarstvo) i turizam. Uzgoj školjaka visoko je meĎu ciljevima u

smislu razvoja ribarstva budući da je Ţupanija poznata po proizvodnji kamenica, ali zajednice

na obali koje su ovisne o ribarstvu takoĎer imaju vaţnu ulogu. PredviĎa se osnivanje

mješovitih poduzeća povezivanjem ekološke proizvodnje u ribarstvu i poljoprivredi s

turizmom. Drugi vaţan prioritetni cilj je infrastruktura, posebice luke i pristaništa na otocima.

Vezano uz ribarstvo, kao glavno područje djelovanja navodi se ulaganje u obalnu

infrastrukturu (unaprjeĎenje lučkih postrojenja). Lučka postrojenja na Mljetu i Lastovu

navode se u popisu projekata koje treba razmotriti kao prioritetna. Nadalje, pomoć u uspostavi

i stvaranju potrebnih postrojenja za uzgoj školjaka i ribarstva malih razmjera smatraju se

vitalnim za razvitak otoka.

IV. ZAKLJUĈAK

S obzirom na nedovoljnu razvijenost ovih otoka, njihovu udaljenost, bilo radi udaljenosti od

kopna ili radi nedostatka odgovarajućih veza ili razvojnih mogućnosti, a posebice s obzirom

na depopulacijske trendove i potrebu njihovog jednakomjernog razvoja, Republika Hrvatska

drţi da je pri korištenju sredstava iz Europskog ribarskog fonda za financiranje mjera na tim

otocima potrebno dodijeliti povoljnije uvjete u smislu postotka udjela javnih sredstava u

financiranju projekata i u smislu veličine društava koja se mogu natjecati za potporu prema

Uredbi Vijeća (EZ) br. 1198/2006 i Uredbi Komisije (EZ) br. 498/2007.