9 7 8 9 5 3 2 0 1 4 7 7 8

I SB N 9 5 3 - 2 0 1 - 4 7 7 - 2

Prije nego što su ove izjave napustile moj radni stol kako bislijedile sudbinu koju sam im odredio, namjeravao sam ih pre-tvoriti u obiènu knjigu u kojoj se, nakon podrobnog istraži-vanja, pripovijeda neka istinita prièa.

Poèeo sam èitati niz biografija koje bi mi mogle pomoæi daje napišem, dok nisam nešto shvatio: autorov stav prema glav-nom liku na koncu utjeèe na rezultat njegovih istraživanja.Kako moja namjera nije bila reæi toèno ono što mislim, negopokazati kako su prièu o »vještici iz Portobella« doživjeli nje-zini glavni sudionici, odustao sam od zamisli o knjizi; uèinilomi se bolje jednostavno prenijeti ono što su mi isprièali.

HHeerroonn RRyyaann,, 4444 ggooddiinnee,, nnoovviinnaarr

NNitko ne upali svjetiljku da bi je sakrio iza vrata: svr-ha svjetla je širiti svjetlost oko sebe, otvarati oèi, ot-

krivati èuda uokolo.

Nitko ne prinosi kao žrtvu ono najvrednije što ima:ljubav.

Nitko ne predaje svoje snove u ruke onih koji ih mo-gu uništiti.

Osim Athene.

Dugo nakon Athenine smrti, njena bivša uèiteljica zamo-lila me da poðem s njom do grada Prestopansa u Škotskoj.

11

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 11

Tamo je, zahvaljujuæi nekakvom feudalnom zakonu kojiæe se ukinuti mjesec dana kasnije, grad udijelio službenioprost 81 osobi – i njihovim maèkama – smaknutimazbog èarobnjaštva u 16. i 17. stoljeæu.

Prema rijeèima službenog glasnogovornika Baruna Pres-toungrangea i Dolphinstouna, »veæina ih je bila osuðenabez ikakvog èvrstog dokaza, tek na osnovu iskaza svjedokaoptužbe, koji su tvrdili da osjeæaju prisutnost Neèastivog.«

Nema smisla govoriti sada o svim inkvizicijskim zlo-uporabama, spravama za muèenje i lomaèama paljenimmržnjom i osvetom. Ali ipak, Edda mi je tijekom puta ne-koliko puta ponovila kako joj je nešto u tom èinu nepri-hvatljivo: grad i 14. Barun Prestoungrangea i Dolphinstou-na »udjeljivali su oprost« okrutno pogubljenim ljudima.

— Nalazimo se u jeku 21. stoljeæa, a potomci istin-skih zloèinaca, onih koji su ubijali nevine, još si uzimajuza pravo »opraštati«. Znaš na što mislim, Herone.

Znao sam. Neki novi lov na vještice uzima maha, sa-mo što ovaj put oružje nije usijano željezo, nego ironija iosuda. Tko sluèajno otkrije kakav dar i drzne se govoritio svojim sposobnostima, naiðe na nepovjerenje. I obiènose tu naðe muž, žena, otac, sin, ljudi koji, umjesto da bu-du ponosni, na koncu zabrane svaki spomen te pojave, izstraha da se obitelj ne izloži ruglu.

Prije nego što sam upoznao Athenu, smatrao sam dase sve to svodi na besramno okorištavanje ljudskim oèajem.Moj put u Transilvaniju radi dokumentarnog priloga ovampirima takoðer je bio naèin da pokažem kako je ljudelako prevariti; neka se vjerovanja održe u èovjekovoj maš-ti, koliko god besmisleno izgledala, da bi se na koncu nji-ma okoristili ljudi bez skrupula. Pri posjetu Drakulinomdvorcu, obnovljenom samo kako bi turistima pružio os-jeæaj da se nalaze na posebnom mjestu, prišao mi je nekivladin službenik i natuknuo kako æu dobiti prilièno (pre-

12

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 12

ma njegovim rijeèima) »znaèajan« dar kad se film prikažena BBC-u. Po njegovu sudu, ja sam promicao važnosttoga mita, što je zavrijedilo velikodušnu naknadu. Jedan odvodièa rekao mi je kako broj posjetitelja raste iz godine ugodinu i kako je bilo kakav spomen tog mjesta dobro-došao, èak i ako se utvrdi da je dvorac lažan, kako je VladDracul povijesna osoba koja nema nikakve veze s tim mi-tom, veæ da se sve svodi na buncanje nekog Irca (Bilješkaurednika: Bram Stoker) koji uopæe nije posjetio taj kraj.

Toèno u tom trenutku shvatio sam kako, koliko god biodosljedan èinjenicama, ipak nedobrovoljno potkrepljujem laž.Iako je namjera mog putovanja bila upravo suprotna –razotkriti, naime, obmanu tog mjesta – ljudi vjeruju u štožele. Vodiè je bio u pravu, zapravo sam davao vlastiti do-prinos njegovoj daljnjoj promidžbi. Odmah sam napustioprojekt, iako sam prilièno bio uložio u put i istraživanja.

Ali odlazak u Transilvaniju ipak je imao golem odjeku mom životu: upoznao sam Athenu, dok je tragala za svo-jom majkom. Sudbina, ta èudesna, neumoljiva sudbina do-vela nas je jedno pred drugo u beznaèajnom predvorju jošbeznaèajnijeg hotela. Bio sam svjedokom njenog prvograzgovora s Deidrom – ili Eddom, kako voli da je zovu.Kao kakav vanjski promatraè, bio sam nazoèan uzalud-noj borbi koju je moje srce vodilo nastojeæi ne dopustitida me zavede žena koja ne pripada mom svijetu. Slaviosam kad je razum izgubio bitku, kad mi je preostalo jedi-no predati se, prihvatiti da sam zaljubljen.

Ta me strast dovela do obreda o kakvima nisam ni sa-njao, do dvije materijalizacije, do padanja u trans. Uvje-ren da me ljubav zaslijepila, sumnjao sam u sve, ali sum-nja, umjesto da me paralizira, sumnja me gurnula u smje-ru oceana èije postojanje nisam bio u stanju priznati. Tami je snaga omoguæila da se u najtežim trenucima suoèims cinizmom nekolicine prijatelja novinara i pišem o Atheni

13

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 13

i njezinu radu. A buduæi da ljubav i dalje živi, iako jeAthena veæ mrtva, snaga je još uvijek prisutna; meðutim,ja jedino želim zaboraviti što sam vidio i nauèio. Mogaosam ploviti tim svijetom samo dok držim Athenu za ruku.

Ovo su bili njeni parkovi, njene rijeke, njene planine.Nakon što je otišla, želim da se sve brzo vrati na staro;obratit æu više pozornosti na gužve u prometu, na vanjskupolitiku Velike Britanije, na naèin kako se upravlja našimporezima. Želim ponovno misliti da je svijet magije tekdobro smišljen trik. Da su ljudi praznovjerni. Da stvarikoje znanost ne može objasniti nemaju pravo postojati.

Kad su susreti u Portobellu poèeli izmicati kontroli,beskrajno smo raspravljali o njezinu ponašanju, ali danasmi je drago što me nikada nije poslušala. Ako postoji kakvautjeha u tragediji kad izgubimo osobu koju toliko volimo,onda je to uvijek nužna nada da je možda bolje tako.

Ja se budim i usnivam s tim uvjerenjem; bolje da jeAthena otišla, nego da je sišla u pakao ove zemlje. Nikadane bi mogla povratiti duševni mir nakon dogaðaja koji suje obilježili kao »vješticu iz Portobella«. Ostatak njezina ži-vota sveo bi se na gorko sukobljavanje njenih osobnih sno-va s kolektivnom stvarnošæu. Poznavajuæi njenu narav, bo-rila bi se do kraja, trošila bi snagu i radost nastojeæi dokazationo u što nitko, ama baš nitko, nije spreman povjerovati.

Tko zna, možda je tražila smrt kao što brodolomac tra-ži otok? Vjerojatno je stajala na mnogim stanicama pod-zemne željeznice pred zoru i èekala napadaèe koji se nisupojavljivali. Možda je šetala po najopasnijim londonskimèetvrtima u potrazi za ubojicom koji se nije pokazivao.Vjerojatno je izazivala gnjev moænika, koji nisu bili u sta-nju iskaliti svoj bijes.

Dok nije uspjela postati žrtvom okrutnog ubojstva.Ali, na kraju krajeva, koliko nas izbjegne gledati kako namvažne stvari u životu nestaju iz sata u sat? Ne mislim pri-

14

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 14

tom samo na ljude, nego i na naše zamisli i snove: može-mo se oduprijeti jedan dan, jedan tjedan, nekoliko godi-na, ali vjeèno smo osuðeni na poraz. Tijelo i dalje živi, aliduša prije ili kasnije primi smrtni udarac. Savršen zloèin,u kojem ne znamo tko nam je ubio radost, kakav motivstoji iza toga, ni gdje su krivci.

A ti krivci, koji ne odaju ime, jesu li svjesni što èine?Sumnjam, jer i oni su žrtve stvarnosti koju su proizveli,bilo da su tužni, oholi, slabi ili silni.

Ne razumiju i nikada neæe razumjeti Athenin svijet. Da,dobro je da tako govorim: Athenin svijet. Konaèno prihva-æam da sam u njemu bio u prolazu, kao iz usluge, kao èo-vjek koji se naðe u krasnoj palaèi i kuša najbiranija jela,svjestan da je to tek proslava, da palaèa nije njegova, dahrana nije kupljena njegovim novcem, da æe se u odre-ðenom trenutku svjetla ugasiti, vlasnici poæi na poèinak,sluge se vratiti u svoje sobe, vrata æe se zatvoriti i on æe opetstajati na cesti, èekati taksi ili autobus za povratak u pros-jeènost svakodnevice.

Vratio sam se. Bolje reèeno: dio mene vratio se u ovajsvijet, u kojem ima smisla samo ono što vidimo, dodiru-jemo i znamo objasniti. Želim ponovno kazne za brzu vož-nju, svaðe u redu u banci, beskrajne pritužbe na vrijeme,filmove strave i utrke Formule 1. Ovo je svijet s kojimmoram provesti ostatak života. Oženit æu se i dobiti dje-cu, prošlost æe se pretvoriti u daleku uspomenu i na krajuæu se pitati: kako sam mogao biti toliko slijep, kako sammogao biti tako lakovjeran?

Znam i da æe tijekom noæi drugi dio mene lutati sve-mirom, u dodiru s neèim što je jednako stvarno kao kuti-ja cigareta ili èaša džina preda mnom. Moja duša plesatæe s Atheninom dušom, bit æu s njom dok spavam, pro-budit æu se u znoju, otiæi u kuhinju i popiti èašu vode.Shvatit æu da protiv duhova valja koristiti sredstva koja

15

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 15

nisu dio stvarnosti. A onda æu, po savjetu moje bake, os-taviti otvorene škare na noænom ormariæu i time presjeæinastavak sna.

Sljedeæeg dana pogledat æu škare s dozom kajanja. Alimoram se ponovno prilagoditi ovom svijetu, inaèe æupoludjeti.

16

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 16

AAnnddrreeaa MMccCCaaiinn,, 3322 ggooddiinnee,,

kkaazzaalliissnnaa gglluummiiccaa

NN itko ne može upravljati nikim. U odnosu dvoje lju-di, oboje znaju što èine, èak i ako se kasnije jedno

od njih požali da je iskorišteno.«

Athena je to znala reæi, ali se ponašala obrnuto jer me-ne je iskoristila i upravljala mnome bez imalo obzira pre-ma mojim osjeæajima. Stvari su još ozbiljnije kad govori-mo o magiji; na kraju krajeva ona je bila moja uèiteljica,zadužena da prenese svete tajne i probudi nepoznatu sna-gu koju svi mi posjedujemo. Kad se odvažimo na to nepo-znato more, slijepo vjerujemo ljudima koji nas vode, uv-jereni da oni znaju više od nas.

Ali ja vam jamèim da ne znaju. Ni Athena, ni Edda,ni ljudi koje sam upoznala preko njih. Athena mi je govo-rila kako uèi dok poduèava i, iako sam u poèetku odbija-la u to povjerovati, kasnije sam pomislila kako je to mož-da istina, da bih na kraju otkrila kako se radi o još jednomod brojnih naèina kojima nas je navodila da se odrekne-mo opreza i prepustimo njenim èarima.

Ljudi koji kreæu u duhovnu potragu ne razmišljaju: že-le rezultate. Žele se osjeæati moænima, biti izdvojeni iz

^̂

17

»

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 17

bezimenog mnoštva. Žele biti posebni. Athena se strašnopoigravala tuðim osjeæajima.

Èini mi se da se, nekada davno, duboko divila SvetojMaloj Tereziji. Katolièka me vjera ne zanima, ali, po ono-me što sam èula, Terezija je održavala neku vrstu mistiè-nog i tjelesnog zajedništva s Bogom. Athena je jednomprilikom izjavila kako bi voljela da njena sudbina bude sliè-na Terezijinoj. U tom je sluèaju trebala poæi u samostani posvetiti život molitvi i služenju siromasima. To bi svi-jetu bilo puno korisnije i puno bezopasnije nego što je,putem glazbe i obreda, ljude dovodila do neke vrste opi-jenosti pri kojoj su mogli upoznati ono najbolje, ali i naj-gore u sebi samima.

Ja sam joj se obratila tražeæi smisao u vlastitom živo-tu, iako sam to zatajila pri našem prvom susretu. Trebalasam odmah na poèetku shvatiti kako to Athenu nije pre-više zanimalo; htjela je živjeti, plesati, voditi ljubav, puto-vati, okupljati ljude oko sebe da vide kako je mudra, raz-metati se svojom nadarenošæu, izazivati susjede, iskori-stiti do kraja sve što je svjetovno, premda je svojoj potrazipokušavala dati duhovnu patinu.

Svaki put kad bismo se susrele, radi magiènih obreda iliizlaska u kafiæ, bila sam svjesna njene moæi. Gotovo samje mogla dodirnuti, toliko se snažno osjeæala. U poèetkusam bila oèarana, htjela sam biti poput nje. Ali jednoga da-na, u nekom kafiæu, poèela je prièati o »treæem obredu«,koji ima veze sa seksualnošæu. Govorila je to pred mojimdeèkom. Izgovor joj je bila namjera da me poduèi. Ciljjoj je, po mom mišljenju, bio zavesti muškarca kojeg samja voljela.

I naravno, na kraju je u tome uspjela.

Ne valja ružno govoriti o ljudima koji su iz ovoga ži-vota prešli na astralni plan. Athena ne mora polagati ra-èune meni, nego svim onim silama koje je, umjesto da ih

18

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 18

usmjeri za dobrobit èovjeèanstva i za svoje duhovno uz-dizanje, koristila iskljuèivo za vlastiti probitak.

I što je još gore, sve što smo zajedno zapoèele mogloje uroditi plodom, da nije bilo njenog neobuzdanog egzi-bicionizma. Bilo bi dovoljno da se ponašala samozatajnoi danas smo mogle zajedno vršiti zadaæu koja nam je po-vjerena. Ali ona se nije mogla svladati, smatrala se gospo-daricom istine, sposobnom da nadvlada sve prepreke za-hvaljujuæi svom zavodnièkom šarmu.

I kako je završilo? Ostala sam sama. Ali više ne moguostaviti napola obavljen posao; moram iæi do kraja, iakosam èesto slaba i gotovo uvijek se osjeæam obeshrabreno.

Ne iznenaðuje me što je njezin život tako završio: ci-jelo je vrijeme oèijukala s opasnošæu. Kažu da su ekstro-verti nesretniji od introverta i da to nastoje nadoknaditidokazujuæi sebi samima da su zadovoljni, veseli, da im do-bro ide u životu. Barem što se nje tièe, ta je primjedba upotpunosti na mjestu.

Athena je bila svjesna svoje karizme i nanijela je bolsvima koji su je voljeli.

Èak i meni.

19

Vjestica iz Portobella finale.qxd 8.6.2007 9:05 Page 19

9 7 8 9 5 3 2 0 1 4 7 7 8

I SB N 9 5 3 - 2 0 1 - 4 7 7 - 2