UNIVERZITET U TRAVNIKU

Seminarski rad iz farmakognozijeTema: Vitamini i vitaminske droge

Studenti: Hasanagi JasminaProfesor: dr. sc. Tamara Bosni, mr.ph.spec.Sadraj:

I. UVOD3

II. PODJELA.4

2.1. Hidrosolubilni vitamin.4a)Vitamin B grupe.4 Vitamin B1 4Vitamin B2...5Vitamin B3..6Vitamin B5...6Vitamin B6..7Vitamin B9..7Vitamin B15 7

b)Vitamin C askorbinska kiselina 8

2.2. Liposolubilni vitamin.111) Provitamin A112) Vitamin D.123) Vitamin E134) Vitamin K14

III. LITERATURA ..........................................................................................................15

I. UVODVitamini su prirodna organska jedinjenja, neophodna za normalno funkcionisanje i odravanje zdravlja ovjeijeg organizma. Oni doprinose ne samo jaanju organizma i poveanju njegove radne sposobnosti nego i suprostavljanju raznim tetnim uticajima spoljanje sredine i bolesti. Naziv vitamin uveo je posljski naunik Kazimir Funk 1911.god. za supstancu koju je izolovao iz mekinja pirina i za koju je drao da predstavlja ivotno vaan amin (vitamin). Medjutim, u grupu vitamina svrstana su organska jedinjenja koja u hemijskom pogledu nemaju meusobne srodnosti. Punovrijedna hrana sastoji se iz biljnih i ivotinjskih proizvoda namirnica biolokog porijekla koje sadre pored visoko kalorijskih energetskih sastojaka kao to su ugljenihidrati, masti, bjelanevine i ne kalorijske sastojke: vitamine, mineralne soli i dr. U normalnim stanjima vitamini, su neophodni za fizioloke funkcije organizma i obezbjeuju se iz hrane. Dnevne potrebe su definisane kroz preporuene dnevne potrebe za vitaminima. Nedovoljno unoenje i iskoritavanje vitamina iz hrane, uzrokuje njihov deficit u organizmu i pojavu raznih oboljenje, hipovitaminoza (skorbut, beri-beri, pelagra itd.). Za njihovo lijeenje se koriste poveane koliine vitamina dozirani farmaceutskim oblicima; pomonim ljekovitim sredstvima se smatraju preparati koji ne sadre vie od 1,5 puta od dnevne preporuene potrebe vitamina, a lijekovi sadre znaajno vee koliine vitamina. Povean unos vitamina, takoer, moe da izazove poremeaj u organizmu to se manifestuje odreenim oboljenjima (hipervitaminozama). Hipervitaminoze su naroito este u sluaju vitamina koji se rastavraju u mastima, jer dolazi do njihovog deponovanja u masnom tkivu i naknadnog otpustanja.

II. PODJELAPo svojoj hemijskoj prirodi vitamini se meusobno razlikuju. Vitamin C (askorbinska kiselina) je jedinjenje eerne prirode, vitamin A je diterpen, vitamin D ima steroidnu strukturu, a vitamin K predstavlja spoj naftohinona i fitil-alkohola. Fizike osobine vitamina su uslovljene njihovom hemijskom strukturom i opet se znaajno meusobno razlikuju. Jedno od najznaajnijih osobina je rastvorljivost i na osnovu toga su podijeljeni u liposolubilne i hidrosolubilne. DrogaBioloki izvorvitamin

Jecoris oleum riblje uljeGadus sp., GadidaeHipogglosus sp. PleuronectideaeVitamin A, Vitamin D,Vitamin F

Dauci radix reens sirovi korijen mrkveDaucus carota, ApiaceaeProvitamin A

Urticae folium list kopriveUrtica dioica, UrticaceaeVitamin K

Millefolii herba herba hajduke traveAchillea millefolium, AsteraceaeVitamin K

Faex medicinalis medicinski kvasacSaccaromyces cerevasia,SaccharomycetaceaeVitamini B kompleksa

Cynosbati fructus - ipurakRosa canina, RosaceaeVitamin C

Primulae folium list jagorevinePrimula sp., PrimulaceaeVitamin C

Medicago sativae folium List lucerkeMedicago sativa, FabaceaeProvitamin A

Maydis stigmata kukuruzna svilaZea mays, PoaceaeVitamin K

Actinidiae fructus plod kivijaActinidia sp., ActinidiaceaeVitamin C

Petroselini folium list perunaPetroselini crispum, ApiaceaeVitamin C

Tabela 1. Najvanije vitaminske droge

2.1. Hidrosolubilni vitaminia) Vitamin B grupeU vitamine B grupe ubraja se nekoliko jedinjenja s razliitim fiziko hemijskim svojstvima i specifinim djelovanjem u organizmu. Vitamini ove grupe se razlikuju od drugih i po tome to svi sadre azot u molekuli.Vitamin B1 (tiamin, aneurin) je prvi otkriven i izolovan vitamin. Vitamin B1(tiamin,aneurin) je vitamin koji se otapa u vodi i ima vanu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata. Vrlo je vaan i za normalno funkcioniranjenervnog sistema, a manjak tog vitamina uzrokuje bolest poznatu pod nazivomberi-beri. Otkriven je1911. kada jeFunku ljusci riepronaao vaan aktivni faktor kojim se bolest beri-beri moe izlijeiti i tako ga nazvao vitaminom.Tiamin jeorganska molekulasastavljena odpirimidinskogitiazolskogprstena koji su meusobno povezanimetilenskimmostom, a organizmu djeluje u oblikukoenzimatiamin pirofosfata. To je bijeli igliasti kristalini praak karakteristinog mirisa pokvascu. Tiamin se dobro topi uvodi,metanoluiglicerolu, a praktiki je netopljiv uetanolu,acetonuibenzenu. Ukiselimje otopinama stabilan dok se u neutralnim ilunatimotopinama brzo razgrauje.Unos tiamin je u direktnoj vezi s unosom ugljikohidrata. Bogati izvori vitamina B1 su neoguljena zrnaitarica, kvasac,mlijeko, meso,voeipovre,orahi sline sjemenke. Smatra se da su potrebe zdravog odraslog mukaraca 0.9 - 1.5mgtiamina, a zdrave odrasle ene 0.8 - 1.1 mg jer se otprilike 1 mg tiamina dnevno razgrauje u organizmu. Vee se koliine izluuju iz tijela. Nalazi se i u aksonimaivaca, pa ima i ulogu u neuromuskularnom prijenosu. Stoga on poboljavaprobavui odrava normalno funkcioniranje nervnog sistema.Nedostatkom ovog vitamina dolazi dohipovitaminozeberi-beri. Ona je prije bila poznata naDalekom Istokujer su ljudi jeli samo riu s oljutenom ljuskom. Danas je rijetka, ali u razvijenim zemljama najei je uzrokalkoholizam. Uz beri-beri jedna od hipovitaminoza je ineuritis.

Vitamin B2iliriboflavinje vitamin B-kompleksa koji se primjenjuje u oblikusolitopljivih uvodi. esto ga nazivaju i faktorom rasta odnosno disanja stanica. Ukljuen je umetabolikeprocese cijeloga tijela te je neophodan u iskoritavanjuenergijeizhrane. Riboflavin je naradasto - uti praak gorka okusa. Slabo se topi u vodi, aotopinaje ute boje. Strukturno gledajui ine gaaloksazinskajezgra i ugljikohidratriboza. Aktivni je sastojak dvakoenzima: FMN -flavin-mononukleotida(ine ga riboflavin i fosfat) i FAD flavinadenin-dinukleotida(ine ga riboflavin, dva fosfata i adenin). Bogat izvor vitamina B2 sujetra,bubreg,riba, jaja,mlijeko, sir,kvasac, zelenopovrete neoljuteneitarice. Do gubitka ovog vitamina moe doi izlaganjem nasuncute kuhanjem. Preporuene dnevne koliine (RDA) za odraslu zdravu enu su od 1.2 - 1.3mg, a za zdravog mukarca su od 1.4 - 1.7 mg. Hipovitaminozanastaje najee nedovoljnim unosom hrane pa moe doi do problema savezivnim tkivom,noktimai vidom.

Vitamin B3se inae nalazi u dva oblika: kaonikotinska kiselina(niacin, vitamin B3) i kaoamidnekiseline-nikotinamid(niacinamid,vitamin PP). Topljivi su uvodi. Nikotinska se kiselina najee upotrebljava u profilaksi i u lijeenju pelagre.Vitamin B3 ine derivatipiridina. Nikotinska kiselina je bijeli kristalini praak koji se topi u vruoj vodi iglicerolu, a slabo topi ueteruikloroformu. Nikotinamid je takoer bijelikristalinipraak, ali se lako topi u vodi i glicerolu, a teko u eteru i hloroformu.Glavni izvor ovog vitamina ine namirnice kao npr. meso,jetra, jaja,mlijeko,riba,krompir, zeleno povretekvasac. Preporuene dnevne koliine (RDA) nisu strogo definirane i kreu se u rasponu od 15-20mg.Nikotinska kiselina i nikotinamid funkcioniraju u tijelu nakon prevoenja unikotinamidadenin-dinukleotid(NAD) ilinikotinamidadenindinukleotid-fosfat(NADP). NAD i NADP sukoenzimibrojnih enzima ukljuenih uelijsko disanje, stvaranjeadenozin trifosfata(ATP) itd. Slue kao akceptori H+ u reakcijama dehidrogenacije. Inae ovaj vitamin pomae u odravanjuprobavnog sistemai ublaava eludano - crijevne poremeaje.Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do bolesti poznate pod imenompelagra. Tada dolazi do promjena na koi koja je izloenijasvjetlu(ljutenje, svrbe), na mukoznojsluznici, u probavnom traktu (dijareja) te u sredinjem ivanom sustavu (demencija). Pelagra se esto naziva3Dboleu jer je obiljeavaju dermatitis, dijareja i demencija. Javlja se esto u osoba ija je prehrana siromanaproteinima, a to je najee kod hroninih alkoholiara. Ipak vee koliine nikotinske, kiseline za razliku od nikotinamida, mogu bititoksine.

Vitamin B5ilipantotenska kiselinatradicionalno pripada skupini B-kompleksa, vitamina topljivih uvodi. Pri normalnoj prehrani kodovjekanije poznatahipovitaminozajer je tajvitaminvrlo rasprostranjen uprirodi. Sastavni je diokoenzima Akoji ima vanu ulogu u metabolizmuugljikohidrata,mastiiproteina.Pantotenska se kiselina pojavljuje u vezanom i slobodnom obliku. U koenzimu A je vezana kao pantotenska kiselina dok je u acil - prijenosnom proteinu vezana kaopantotenol. Inae, ta jekiselinauta uljasta tekuina koja je nestabilna i vrlo higroskopna te se lako topi u vodi. Zbog njene nestabilnosti danas se iskljuivo dobija sintetskim putem.Pantotenska kiselina je vrlo rasprostranjena u prirodi (panthos=svugdje prisutna). Bogati izvori tog vitamina su u mesu, mahunarkama, jajima,vouipovruitd. Dnevne koliine premaRDAnisu utvrene, no obino se preporuuje dnevni unos od 4 - 7mgza odrasle i 3 - 4 mg zaadolescente.Unosom u tijelo ova kiselina dolazi u sastav koenzima A te se tako moe nai u svimorganima. Tako je ona vrlo bitan imbenik u izmjeni tvari i odranju tjelesne teine.Hipovitaminozaje vrlo rijetka zbog velike prisutnosti u mnogim namirnicama. Ako ona i postoji, oituje se raznimneuromuskularnim poremeajima.

Vitamin B6ilipiridoksinje vitamin B-kompleksa topljiv uvodi. Osim piridoksina vitaminsku aktivnost pokazuju,pirodoksalipiridoksamin. Ovaj vitamin ini nekoliko slinih spojeva. Piridoksin, piridoksal i piridoksaminderivatisu piridina, a razlikuju se po skupini u poloajuC-4. Piridoksin je bijeli kristalian praak koji se lako topi u vodi, a tee uakoholu,hloroformuieteru. Slabo se razgrauje, ali je osjetljiv na sunevusvjetlost.Sva tri sastojka se nalaze uprirodi. Piridoksina ima ubiljnomiivotinjskomtkivu, naroito ujetriibubrezima, zatim ukvascu,ribi,soji,jajima,mlijeku tevou(osobito suho voe,banane,avokado) ipovru(pinat,penineklice). Moe se rei da ga ima svuda. Preporuene dnevne koliine (premaRDA) za odrasle zdrave mukarce su 2.0mg, a za odrasle zdrave ene 1.6 mg pri normalnojishrani.U jetri sva tri oblika prelaze u piridoksal fosfat i piridoksamin fosfat.Piridoksal fosfatje inae vrlo vaankoenzimmnogihenzimaumetabolizmuaminokiselinate pri dekarboksilaciji.Nedostatak vitamina B6 je vrlo rijedak. Javlja se kod primjene nekihlijekovaili vezan za nedostatak nekih drugih vitamina B-kompleksa. Simptomi nedostatka se oituju nakoii usredinjem ivanom sustavu. Uz to ovaj vitamin ima i relativno niskutoksinost.

Folna kiselinailivitamin B9lan je vitamina B-kompleksa. Vana je za sintezuDNKi konverziju nekihaminokiselina. Nedostatak moe dovesti do anemije.Folna kiselina je zapravopteroilglutaminska kiselinakoja se sastoji od tri komponente: 2-amino-4-hidroksipteridinske jezgre, p-aminobenzojeve kiseline i glutaminske kiseline. To je naranastouti kristalian praak teko topiv uvodii organskimotapalima. Hidrolizira se pod utjecajemkiselina, a razgrauje pod utjecajemoksidansa,reducensaiUV-zraenja.U prirodi dolazi u oblikupoliglutamata. Bogati izvori folne kiseline sujetra,bubrezi, zelenopovre,kvasaciorasi. Preporuene dnevne koliine (RDA) za odrasle iznose 150 - 200gfolata.Vana je u sintezinukleinskih kiselinai odravanju normalneeritropoeze. Zato pri nedostatku folne kiseline moe doi domegaloblastine anemijei problema sprobavom.

Vitamin B15 (pangamska kiselina) nalazi se u mogim biljkama. To je estar glikonske kiseline i dimetil glicina odnosno dimetilglikokola. Uestvuje u metabolizmu masti (lipotropno djelovanje). U terapiji se koristi kao kalcijumova so (Calgam).

Faex medicinalis medicinski kvasac; Sacharomyces cervisiae Meyen, Saccaromycetaceae Kvasac je jednoelijska gljiva. elije su okrugle ili jajolike, duge 8-10 i iroke 6-8. U rastvoru joda se boje uto i tako razlikuju od zrnaca skroba. Drogu predstavljaju ive kvaeve gljivice. Droga se dobija donjim vrenjem piva. Svjea, meka masa se oslobaa gorine i ispira, a zatim sui na temperatuti od 30oC. medicinski kvasac je ut ili tamno ut praak, specifinog mirisa i ukusa. Mora se sastojati od pojedinanih elija i ne smije sadrati kolonije nastale pupljenjem kvasca. U njemu su ouvani enzimi i njihovo prisustvo se dokazuje specifinim reakcijama. Suenjem medicinskog kvasca na 102-105oC tokom 2h dolazi do inaktivacije enzima i dobija se droga Faex medicinalis inactivate. Inaktivni kvasac kao i Extractum faecis siccum se koriste u farmaceutskoj tehnologiji kao pomone materije za dopunu mase nekih oblika i razblaivanje spraenih droga jakog fiziolokog djelovanja. Prmjenjuje se u prehrambenoj, naroito industriji prerade mesa. Sastojci: Medicinski kvasac sadri bjelanevine, masti, ugljene hidrate, mineralne soli, enzime, vitamine, provitamine i dr. Kvasac sadri oko 50% proteina. To su uglavnom bioloki vrijedni nukleoproteini. Pored toga sadre i do 25% ugljenih hidrata koji su slini glukagonu, animalnom polisaharidu. U okviru neosapunjivog dijela lipida kvasca, nalaze se i steroli, najvaniji je ergosterol koji pod djelovanjem UV zraenja prelazi u kalciferol (Vitamin D2). Upotreba: kvasac se od davnina primjenjuje kao oprobano sredstvo za lijeenje furunkuloza i nekih drugih konih bolesti i za suzbijanje avitaminoza kao izvrstan prirodni izvor vitamina B-kompleksa. Djeluje i kao blagi laksans. Zbog bogatog sadraja punovrijednih bjelanevina koristi se i u industrijskoj proizvodnji ivotnih namirnica, u obliku suhog kvasca ili ekstrakta. b) Vitamin C askorbinska kiselinaVitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u svjeem vou i povru. On je jedan od najispitanijih i najvie opisanih vitamina i prvi sintetski dobiveni vitamin. Sudjeluje kao reducens u brojnim biolokim procesima. Vaan je za sintezukolaganaikarnitinate zametabolizammasnih kiselina. Najjai jeantioksidansmeu vitaminima topljivim u vodi. Inae je vitamin C poznat poskorbutu,bolestikoja nastaje, zbog njegovog nedostatka.

Bioloka vanostAskorbinska kiselina jeketolaktonsa est Catomapa je po strukturi jako slina glukozi. U organizmu se reverzibilnooksidiradodehidroaskorbinske kiseline, koja posjeduje potpunu vitaminsku aktivnost. To je bijelikristalniprah, bezmirisa, kiselogokusai osjetljiv nasvjetlost. Lako se otapa u vodi i ualkoholute je praktiki netopljiv ukloroformuieteru. Izuzetno je nestabilna i lako gubi svojstva skladitenjem i prokuhavanjem. Podlona je oksidaciji, posebno nazrakui pod utjecajemalkalija,eljezaibakra.Najbogatiji izvor vitamina c su raznolikovoeipovre. To su prije svegaagrumi(narane,mandarine,limun),ipak,vinja,crni ribiz, lisnato povre,kupus,krumpir,paprikai dr. Umlijekuiivotinjskimtkivimase nalazi malo vitamina C. Preporuene dnevne koliine (RDA) za odraslu zdravu osobu iznosi 75-90mgdok se u terapiji koriste i znatno vee doze.FunkcijaAskorbinska kiselina funkcionira kao koenzim u brojnim reakcijamahidroksiliranjaiamidiranja. Svojim dehidro-oblikom reverzibilni je oksido-redukcijskisustav, koji ima vanu ulogu u oksido-reduktivnim procesima i ustaninom disanju. Ima veliku ulogu u stvaranjukolagenaznaajnog za razvoj i regeneracijutkiva,krvnih ila, kostijuizuba. Vrlo je vano znati da poveava otpornost organizma premavirusnimibakterijskiminfekcijama ukljuujui ialergije, uinkovita je kodbolesti dinih putovai jo niz drugih bolesti.Nedovoljan unos vitamina C moe dovesti doavitaminoze. On se najee dogaa kod djece,alkoholiarai starijih osaba. Izraziti nedostatak tog vitamina dovodi do bolesti, koja se zove skorbut. Patogenetska podloga skorbuta obuhvaa nemogunost stvaranja kolagena. Najznaajnije se promjene zbivaju nakostimai ukrvnimkapilarama(kosti postaju lomljive,zgloboviotiu).Zubipostaju klimavi, azubno mesoje oteeno i krvari. esta popratna pojava skorbuta jehipokromna anemija.Mnogiznanstvenicipreporuuju uprabu velikih doza askorbinske kiseline ak preventivno za zdraviji ivot. Ali ne treba pretjerivati, jer prevelike doze mogu dovesti do stvaranjabubrenih kamenaca.Askorbat je jedan od glavnih antioksidantnih spojeva, a njegova funkcija je samostalno uklanjanje molekula slobodnih radikala i mikroba, uz potporu drugih vitamina poputvitamina E,vitamina Aimineralakao to suselenicink. Vitamin C ima iroku lepezu blagotvornog djelovanja na organizam.

Cynosbati fructus, Rosae caninae fructus plod divlje rue; Rosa canina L. ipurak, RosaceaeBiljka. Divlje rue su bunovi visoki i preko 2m. grane su uspravne ili povijene, prekrivene srpasto povijenim trnovima. Listovi su spiralno rasporeeni, neparno perasti, sa 5,7 ili 9 listia. Eliptini su, testerasto nazubljeni, goli i glatki. Cvetovi su pojedinani ili u razreenim cvastima. aini listii su iroko lancetasti s brojnim pripercima. Kruninih listia ima 5, bijele do ruiaste boje. Pranika i tukova ima vie. Plod je zbirna oraica. Razliite vrste divljih rua rastu od nizija do planinskih oblasti i etinarskih uma.Droga. Drogu predstavlja nepotpuno zero, osuen plod (pseudofructus) razliitih vrsta divlje rue. U stvari, plodovi su oraice koje se nalaze u peharasto udubljenoj cvjetnoj loi (hipancijumu) beru se krajem ljeta, kada nisu potpuno zreli. Zasjee se na vrhu i pri bazi oko drke i sui na suncu ili u zagrijanim suarama. Tvrd je, malo smeuran, sjajan, crvene ili tamnocrvene boje. Iznutra je obrastao ekinjastim dlaicama i ispunjen svijetloutim, ugaonim, tvrdim oraicama. Nakiselog i slatkog je ukusa, bez mirisa.Sastojci. ipurak sadri razliite vrste vitamina. Vitamina C ima oko 1%, karotenoida (provitamina A), zatim vitamina K, malo vitamina B kompleksa. U masnom ulju oraica ima vitamina E. Takoer, ipurak sadri i kompleks flavonoidnih heterozida (vitamin P), vonih kiselina, eera, pektina, mineralnih materija i tanina. Djelovanje. Djelovanje je zasnovano na prisustvu vitamina C kao i na prisustvu drugih vitamina i flavonoidnih heterozida.Primjena. Osueni ipurak se koristi za izradu viaminskog napitka i koristi se tokom zimskih mjeseci kao okrepljujue i osvjeavajue sredstvo za zdrave i bolesne osobe, trudnice i djecu. Na narod ga koristi preventivno protiv gripa, prehlada i infektivnih oboljenja. Djeluje i kao blagi diuretik, a koristi se i kao dopunska terapija kod reumatizma i artritisa. ipurak se usitnjava neposredno prije primjene, stavlja u zagrijanu vodu (15-20g na 0,5L vode) i kuha 5-10 minuta, zatim ostavi da odstoji. Cijedi se preko tankog sloja vate i pije nezaslaen ili blago zaslaen. Sirovi plod divljih rua se koristi u prehrambenoj industriji za proizvodnju pekmeza, dema, soka i vitaminskih koncentrata.

2.2. Liposolubilni vitaminiProvitamin AIzvjesni karotenoidi, uneseni s hranom, pretvaraju se u ivotinjskom i ovjeijem organizmu u vitamin A, te se zbog toga nazivaju provitamin A. najvanija su tri izomerna karotenoida i to: -karoten, -karoten i -karoten.Razlaganjem njihovih molekula dobijaju se po jedna odnosno od -karotena dvije molekule vitamina A. Jedinjenja koja imaju hidroksilirani -jononski prsten (npr.ksantofil) nemaju provitaminska svojstva. Karotenoidi su uti do crvenoljubiati pigmenti, veoma rasprostranjeni u biljkama. Ima ih i u bakterijama, gljivama i algama. Hemijski su polieni, sagraeni od 8 izoprenskih jedinica, te predstavljaju i tetraterpene. Hromofori sistem sastoji se iz mnogobrojnih konjugovanih dvogubih veza. Intezitet boje zavisi od broja tih veza. uta jedinjenja imaju najmanje 6-7 dvogubih veza. Nazivaju se i lipohromi, jer se rastvaraju u mastima.S obzirom da se ne rastvaraju u vodi, u biljkama se ne nalaze u elijskom soku nego su lokalizovani u hromoplastima, plastidima plodova, cvjetova i drugih dijelova biljaka i umjesto hlorofila u hloroplastima plastidima zelenih biljnih dijelova u obliku hidrosolubilnih kompleksa sa bjelanevima ili u kapljicama masnog ulja. Karotenoidi su preteno ugljikovodici. Oksidovani karotenoidi sa hlorofilom i - i -karotenom u svim zelenim listovima biljaka. Mogu se smatrati derivatima likopina, alifatskog tetraterpena (crvene boje paradajza, Solanum lycopersicum L., Solanaceae). Karoteni su veoma rasprostranjeni u biljnom svijetu. U svim zelenim biljnim dijelovima, pored hlorofila, ksantofila prisutan je i -karoten, koje esto prati -karoten. Rijei je -karoten. U najbogatije izvore karotena spade mrkva (Daucus carota L., Apiaceae) u kojoj je otkriven 1831. godine. U 100g svjeeg materijala sadri 10-20mg.Karoten se industrijski dobija ekstrakcijom iz svjee mrkve (Dauci redix recens), lia lucerke (Medicago sativa L., Fabaceae), iz bundeve (Cucurbitae fructus recens) i dr.

Karotenoidima se bogate i ove biljne droge: Calendulae flos / Calendula officinalis L., Asteraceae neven Bidentis herba / Bidens tripartitus L., Asteraceae koziji rogovi Gnaphalii uliginosi herba / Gnaphalium uliginosum L., Asteraceae srcopuc Sorbi folium / Sorbus aucuparia L., Malaceae jarebikaVitamin DVitamin Dilikalciferoljeantirahitinivitamin, a esto ga nazivaju i vitaminom sunca. Iz istorijskih razloga se svrstava meuvitamineiako se po veini obiljeja radi ohormonu(steroidna struktura). Zajedno saparatireoidnim hormonomregulira koncentracijukalcijevihiona uplazmi. Prije njegova otkria mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, a posebno djeca. Zato su mu u prolosti posvetili naroitu panju. Danas se zna da taj vitamin moe sprijeiti i lijeitirahitis.Skupina vitamina D obuhvaa 7 vitamina koji se meusobno razlikuju u strukturi bonog lanca u poloaju 17. Ali kad se govori o vitaminu D u uem smislu misli se na smjesu vitamina D2 (ergokalciferol) i D3 (kolekalciferol).Ergosterol(provitamin ergokalciferola) je biljnog porijekla, dok je 7 - dehidroholesterol (provitamin kolekalciferola). Najee su to bijeli kristali. Vitamin D praktiki je netopiv u vodi, ali se otapa ualkoholu,hloroformui eterute u biljnim uljima. Nije stabilan u kristalinom stanju pa ga esto nalazimo u uljnim otopinama koje su stabilne.Vitamin D se u tijelu moe sintetizirati ukoipod utjecajem ultraljubiastih zraka iz provitamina. Ali se moe unositi i hranom. Najvie ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mlijenim prozvodima i umanjku, te gljivama. Dnevni zahtjevi za vitaminom D relativno su mali i odrasli ga nadoknauju izlaganjem suncu ili hranom. Preporuena dnevna koliina (RDA) iznosi 5 - 10 g.Primarna je uloga vitamina D odravanje homeostaze i konstantne koncentracije kalcija ifosfatau plazmi. Potie njihovu apsorpciju iz probavnog trakta. Pridonosi jaim kostima i zdravim zubima te je vrlo uinkovit u razvoju djece.Nedostatak vitamina D oituje se kliniki hipokalcijemijom, hipofosfatemijom ili opom demineralizacijom kosti, bolovima u kostima, spontanim frakturama i slabou miia. To je uzrokovano nedovoljnom resorpcijom kalcija i fosfata. Tako moe doi i do bolesti koja se zove rahitis. To je metabolika bolest kostiju. Kosti postaju mekane i naginju deformacijama dok zubi postaju defektni. Najea je kod djece pa je njima vitamina D najvie potreban. U odraslih se javlja rijetko.Primjenom velikih doza vitamina D dolazi do poremeaja u matabolizmu kalcija te su prvi simptomihipervitaminozevezani uz hiperkalcijemiju. To su umor, probavne smetnje, gubitak teine, anemija pa i depresija. Dolazi i do dodatnog taloenja kalcija ububrezimaiguterai. Vrlo je teko predozirati se D vitaminom.

Vitamin E predstavljaju umastimatopljivitokoferolikoji u organizmu djeluju kao jako dobriantioksidansi. Nedostatak vitamina E vrlo je rijedak jer je taj vitamin vrlo iroko zastupljen u hrani. Nalazi se u svimtkivimauorganizmu, a najvie ga je ujetri,masnom tkivuimiiima.Poznato je osam tokoferola (svi sualkoholi) sa aktivnou vitamina E dok se najvanijim smatra -tokoferol koji ini 90% tokoferola uivotinjskimtkivima i pokazuje znaajnu bioloku aktivnost. -Tokoferol je derivatkromanasizoprenoidnimbonim lancem. Ono je zelenkasto - uto viskozno uljekoje je netopivo u vodi, a topivo u alkoholu i biljnim uljima. Vitamin E nije dobro drati uz plastiku jer se vee za nju to bi izazvalo razne probleme.Tokoferoli su u pravilu vrlo rasprostranjeni u hrani. Bogati izvor vitamina E su biljna ulja posebnosuncokretovo,sjemenke,bademi,kikiriki, jaja i dr. Preporuene dnevne koliine su za odraslu enu 8mg, a za odraslog zdravog mukarca su 10 mg.Kao antioksidans vitamin E sprijeava oksidaciju nezasienihmasnih kiselina(membranskih lipida) te reagira saslobodnim radikalima.Nedostatak ovog vitamina je vrlo rijedak, a moe se pojaviti jedino nakon iscrpljenosti i neadekvatneprehranekoja traje mjesecima. Poto djeluje na krvotok i prokrvljenost tkiva, uvrijeeno je miljenje da vitamin E djeluje kao prirodni afrodizijak. Kod dugotrajnog uzimanja veih koliina mogu nastupiti potekoe sa vidom. Meutim, najnovije znanstvene studije su dokazale da vitamin E poveava rizik od raka prostate u mukaraca. Ima ga naroito u masnom ulju iz klica penice, kukuruza, pirina, iz sjemena pamuka i drugih biljaka.

Vitamin K je poznat kaokoagulacijski, odnosno antihemoraginivitamin, jer ima vanu ulogu u zgruavanjukrvi. Nedostatak ovog vitamina moe rezultirati raznimhemoraginim bolestima. Ovo je skupina od nekoliko vitamina od kojih su nekitopljiviuvodi, a neki nisu.Ta skupina od nekoliko vitamina po svojoj su strukturinaftokinoni. Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) su prirodnog porijekla, a K3 (menadion) se dobiva sintetski. Oni nisu topivi u vodi i pod utjecajemsvjetlostise raspadaju. esto se koristepreparatimenadiol-natrij-fosfatimenadion-natrij-bisulfit.Dnevne koliine vitamina K su jako male. Zdrava ga osoba moe dovoljno nabaviti putem hrane ili sintezommenakinonapomoubakterijakoje se nalaze u crijevima. Za odraslu zdravu osobuRDAse kree izmeu 60gi 80 g.Vitamin K je prijeko potreban za sintezubjelanevinakoje sudjeluju u procesu koagulacije krvi. Sinteza tih bjelanevina odvija se ujetri.Hipovitaminozaje kod ovog vitamina rijetka jer je prisutan u razliitim vrstama hrane, a ako ona postoji, potrebno je uzimati vee koliine vitamina K zbog raznih hemoragija. Moe doi ak i dohipoprotrombinemije(kad oteene jetrene stanice ne mogu iskoristiti vitamin K).U droge bogate vitaminom K1 ubrajaju se: Urticae folium ( Urtica dioica L., Urticaceae) Maydis stigmata ( Zea mays L., Poaceae) Bursae pastoris herba (Capsella bursa pastoris L., Brassicaceae Viburni cortex ( Viburnum opulus L., Caprifoliaceae) Millefolii herba (Achillea millefolium L., Asteraceae)

III. LITERATURA

Kovaevi, N. (2004.) Osnovi farmakognozije. Srpska kolska knjiga, BeogradB. Luki, P. (1985.) Farmakognozija. Savez socijalistike omladine farmaceutskog fakulteta u Beogradu, Beograd http://www.google.ba/imgresRosa_canina_hips.jpg&w=448& (24 April 2011, 03:08.)http://www.google.ba/imgres?q=vitamin+k1&um=1&hl=bs&sa=G&gbv=2&tbm=i (2010/12/08, 14:26) http://hr.wikipedia.org/wiki/ (6/ June/ 2011, 01:01)

12