VIP TRIP DIPLOMATIC 7 Jesen 2012 / autumn 2012 Diplomatic 7sasamilivojev.com/vip trip diplomatic -...

129
Diplomatic 7 SAN O MAROKU A DREAM OF MOROCCO Jesen 2012 / autumn 2012 VIP TRIP DIPLOMATIC 7 San o Maroku / a dream of Morocco

Transcript of VIP TRIP DIPLOMATIC 7 Jesen 2012 / autumn 2012 Diplomatic 7sasamilivojev.com/vip trip diplomatic -...

Diplomatic 7

SAN O MAROKU

A DREAM OF MOROCCO

Jesen 2012 / autumn 2012

VIP TR

IP DIP

LOM

ATIC 7

San o M

aroku / a dream of M

orocco

1

2

VIP TRIP DIPLOMATIC

Izlazi četri puta godišnje

Osnivač i izdavačBP REZIDENCIJA dooVojvode Dobrnjca 4411 000 Beograd

Direktor i odgovorni urednikNEBOJŠA PAJKIĆ

Glavna urednicaISIDORA BJELICA

Pravni punomoćnikMarijana Cvijetić Milenković

Direktor marketingaSlobodan Subotić

Stalni saradniciAna Atanasković, Sonja Lapa-tanov, Saša Milivojev Ilija La-

ISIDORA BJELICAEditor in Chief VIP TRIP DIPLOMATIC

U jesenjem broju VIP TRIP DIPLOMATIC-a vodimo vas u jednu od najlepših zemalja na svetu...

Ambasador Kraljevine Maroko u Beogradu, Njegova Ek-selencija Abdellah ZEGOUR bio je naš specijalni vodič za istoriju i tradiciju Maroka....Mohamed Kharmouch, Maro-kanac koji je najduže živeo u Srbiji najautentičniji je svedok povezanosti naše dve zemlje...

U ovom broju možete videti izuzetan foto Editorijal koji je uradio Konstantin Kiš a putopisi Sonje Lapatanov, Saše Milivojeva i Marijane Matthaus otkrivaju jedan čaroban svet o kome su sanjali svi veliki putnici... Najlepši gradovi, more, hoteli, bašte, vrtovi, mirisi, boje sve na jed-nom mestu. Ovaj jesenji broj je poziv da putujemo zajedno i sanjamo Maroko...

In the fall issue of the VIP TRIP DIPLOMATIC we ar taking you to one of the most beautiful countries in the world - Morocco.

The Ambassador of the Kingdom of Morocco in Belgrade, His Excellency Abdallah ZAGOUR was our special guide for the history and tradition of Morocco. Mr Mohammed Kharmouch, a Moroccan who lived longest of all Moroccans in Serbia, is the most authentic witness of the existence of very close relations between the two countries and their people.

In this issue you will find an exclusive photo Editorial done by Konstantin Kish, whereas the texts of Sonja Lapatanov, Sasha Milivojev and Marijana Matthaus will disclose to you a magic world that many world travels have dreamed about.

The most fascinating cities, sea, hotels, gardens, scents, colors – all at one place, in this isssue of the VIP TRIP DIPLOMATIC. This fall issue is an invitation to travel and dream together . About Morocco.

balo, Milica JoksimovićBiljana Bošnjak, Saša Milivojev, Zuhra Osmanagić,Lena Dolmark, Svetlana Blažević, Nena Dašić,Dušica Matović, Ivana Stević-Hammer, Dimitrije Bjelica

FotografiKonstantin Kiš, Ljubomir Šimunić, Joseph Haigh

LogoMomčilo Rajin

Tehnički urednik i designLav-Grigorije Pajkić

SupervizijaMomcilo Rajin

LektorNevenka DJurović

Marketing i Plasman

Weiss&Muller

Menagment officeGalerija ID ESOTERICEurocentar, Makedonska 30kontakt tel. [email protected]

CIP- Katalogizacija u publikaciji-narodna bibilioteka Srbije, Beograd338.48ISSN 2217-4230= Vip tripCOBISS, SR-ID 180181260

VIP TRIP DIPLOMATIC

3

4

Ambasador Kraljevine Maroka u Beogradu dao je sledeći intervju za VTD:

Pitanje: Koje je Vaše mesto rođenja i po čemu je ono karakteristično?Odgovor: Rođen sam i odrastao u Houari, opština Agadir, u Maroku. Region Houare je odličan poljoprivredni region. Skoro polovina citrusa i povrća koje se izvozi iz Maroka dolazi iz tog regiona. Poznat je i po tome što ljudi koji rade u poljoprivredi su ljudi koji poznaju realnost i teškoće života, i kako sam rekao, stoje obema nogama na zemlji. Što se mene tiče, bez obzira što sam proveo većinu svog života u gradu, u Ra-batu, ponosan sam na svoje seljačko poreklo i na to nasleđe realizma ljudi sa zemlje. Moj region je jednako i turistički region. Grad Agadir, na Atlantskom okeanu, je svetski poznata obalska stanica, koja svake godine prima stotine hiljada turista. Godine koje sam proveo u Gimnaziji Agadira, u jednoj kosmopolitskoj atmosferi, su mi dozvolile da se veoma rano otvorim prema svetu, što je uticalo i na putanju budućnosti mog života i moje profesionalne karijere.Pitanje: Koji grad u Maroku najviše volite i zbog čega?Odgovor: Izuzimajući Agadir, to je bez sumnje grad Marakeš, koji je po meni najtipičniji ma-rokanski grad. Nastao u XII veku, Marakeš je vekovima bio prestonica Maroka i mesto susreta karavanskih trgovaca koji su dolazili iz Afrike, pre nego što njihova roba produži put ka Evropi, preko marokanskih luka. To mu je dalo jedan poseban kulturološki i civilizacijski pečat. Zvan i ’’oker grad’’ od strane marokanaca, zbog boja svojih zgrada, Marakeš se nalazi u sredini jedne velike oaze palmi i poznat je po svojoj toploj i suvoj klimi, što ga čini vratima(kapijom) Sahare i daje mu jedan

NJ.E.G. Abdellah ZEGOURVIP TRIP DiplomaticIntervju

šarm što ga opet čini prestižnom destinacijom za milione stranih turista.Pitanje: Zašto je svetski Džet Set zaljubljen u Ma-roko?Odgovor: Prvo, zato što se Maroko nalazi na sa-mom severu afričkog kontinenta, na samom za-padu arapskog sveta, na ulazu u Mediteran i na 15 km od Evrope, i zato što je potpuno otvoreno ka Atlantskom okeanu. Zahvaljujući jednoj tako jed-instvenoj geografskoj situaciji, ono je uvek budilo interesovanje posetilaca, ali i stranih sila tokom is-torije. Ovome se treba dodati i velika raznovrsnost turističke ponude zemlje, posebno omogućavajući kulturni turizam, obalni turizam, pustinjski turizam, planinski turizam, poslovni turizam internacional-nih konferencija i kongresa. Treće objašnjenje za ovaj priliv svetskog Džet Seta u Maroko, i poseb-no u Marakeš, je verovatno izbor visokog turizma učinjenog od strane Maroka koje se, još šezdesetih godina, odlučilo za politiku kvalitetnog turizma. Ali Maroko ulaže podjednake, konstantne napore da razvije turizam srednjeg nivoa koji odgovara zahtevima ’’običnih turista’’ koji danas sačinjavaju ključnu masu svetskog turizma.Pitanje: Od kada ste u Beogradu, koje su to sličnosti i razlike koje ste Viprimetili između dveju zemalja?Odgovor: Među sličnostima koje sam bio u stanju da identifikujem od mog dolaska u Beograd prošlog februara, marokanski i srpski narod dele osećaj za porodicu, stvari koje postaju sve ređe i ređe svugde u svetu, a posebno u Evropi. Takođe, jedanako dele osećaj gostoljubivosti. Jedan Marokanac ili jedan Srbin će vas vrlo lako pozvati u goste kod sebe, ili u neki restoran, dok u mnogim zemaljama koje sam imao priliku da upoznam odnosi sa drugima su u najboljem slučaju ograničene na formule učtivosti i kurtuazije koje razmenjujemo, a za os-talo svako za sebe. To je verovatno mediteranska strana karaktera srpskog državljanina. Što se tiče

5

6

razlika između Maroka i Srbije, teško mi je da ih identifikujem, a ako one i postoje, one se ne mogu objasniti drugačije nego istorijskim, geografskim, ekonomskim i kulturološkim kontekstom svojst-venog za svaku od dveju zemalja i svaki od dvaju naroda.Pitanje: Šta je to što se obavezno mora kupiti u Maroku?Odgovor: Prvo, kad odemo u Maroko, ne moramo ’’obavezno kupovati’’, već prvo moramo uživati u zadovoljstvu otkrivanja i upoznavanja sa njeego-vim otvorenim narodom i gostoprimljivošću. Ali ako je neophodno napustiti Maroko sa nekim su-venirom za sebe, prijatelja ili nekog bliskog, ma-rokanska domaća radinost je veoma bogata tako da možemo naći jako veliki izbor suvenira. Jedan mali berberski tepih iliručno vezeni stoljnak su vrsta dekorativnih suve-nira, korisni i trajni, koje bih ja lično izabrao da sam strani turista u Maroku.Pitanje: Koji su to marokanski specijaliteti koje srpske žene mogu da spreme?Odgovor: Vi kažete ’’srpske žene’’, što govori da kuhinja i dalje ostaje ’’ženski posao’’ u Srbiji, i time me podsećate na još jednu sličnost između Maroka i Srbije koju sam zaboravio da citiram, zato što u Maroku takođe, kuhinja i dalje ostaje uvelikom domenu žena. Ovo govori, da je maro-kanska kuhinja jako bogata i od strane mnogih se smatra jednom od najcenjenih kuhinja na interna-cionalnoj skali. Kad smo kod marokanskih speci-jaliteta koje mogu da spreme srpske žene, iskreno mislim da su srpske žene jako darovite i ako bi odvojile malo vremena da nauče, bile bi sposobneda spreme bilo koji marokanski specijalitet. Prirodno, trebalo bi krenuti od kus-kusa, koji je jedno relativno lako jelo za spremanje i koji je vrlo poznat u Maroku, ali takođe i u drugim zemljama Magreba. Dosta varijeteta marokanskih salata su jednako jednostavne za spremanje.Pitanje: Koja je tajna marokanske ruže koju ko-riste najveći svetski dizajneri upravljenju svojih parfema?Odgovor: Nisam puno upoznat sa ovom materi-jom, ali mislim da kvalitet ruže, kao i nekog voća, kao vinogradi, zavisi pre svega od kvaliteta zem-lje i sunčeve svetlosti. Ima takođe jedno uverenje, prihvaćeno od strane ljudi koji žive od zemlje, a to je da su parfemi najjači i da je voće najslađe iz regiona sa retkim padavinama nego u regioni-ma gde postoji višak vode. Maroko je polusušna

zemlja, gde sunce sija tokom čitave godine i gde postoje vrlo različite vrste tla. Dakle, kad se spoje svi ti uslovi, marokanska ruža daje pun miris. Sa strane tradicije i kulture, ruža je jedan tradiciona-lni prestiž u Maroku, a u regionu ’’Kaalat Mgou-na’’ organizujemo godišnji festival ruže koji traje nekoliko dana i koji se završava izborom za ’’Miss Festivala Mgoune’’ za tu godinu.Pitanje: Šta Vi savetujete srpskim turistima da obavezno vide tokom svog boravka u Maroku?Odgovor: Kako sam već pomenuo, Maroko nudi veliki izbor turističkih ponuda i sve zavisi od in-teresovanja turista, koji mogu izabrati turizam mora i zadovoljstva, ili mogu biti zainteresovani za kulturni turizam i nova saznanja. Za prvu posetu Maroku, možda je preporučljivo početi otkrivan-jem i upoznavanjem zemlje, njenog stanovništva, njene istorije i njenog kulturnog nasleđa. U ovom slučaju, nameće se tura koju zovemo ’’Carski gra-dovi’’. Ona se u suštini sastoji od gradova: Fesa,Marakeša, Meknesa i Rabata, koji su u jednom ili drugom momentu u istoriji bili, tokom XIII veko-va, prestonice marokanskog carstva pod različitim dinastijama koje su vladale Marokom do današnjih dana. Ako se ukaže prilika za drugu posetu Ma-roku, tura nazvana’’Put Kazbi’’, kroz pustinju, do-line i oaze jugoistoka Maroka, će pružiti različite, očaravajuće pejzaže koji se ne smeju propustiti.Pitanje: Recite nam šta naši čitaoci treba da znaju o dinastiji koja trenutno vlada Marokom i o Kralju Mohamedu VI, koji uživa jednu veliku simpatiju i svetsko poštovanje za svoje stalno angažovanje za prava čoveka u Maroku?Odgovor: Dinastija Alaouita, koja trenutno vlada Marokom, je nastala 1631. Ona je šesta glavna di-nastija u Maroku od nastanka prve marokanske di-nastije, to su Idrisidi, od 789.. Među sultanima koji su naročito obeležili četiri veka vladanja dinastijeAlaouita, moramo posebno da istaknemo Moulay Ismaila (1672-1726), sultana graditelja, koji je os-novao grad Meknes i stvorio ga svojom prestoni-com kojom je organizovao i učvrstio strukture di-nastije. Takođe, jednako treba da istaknemo SultanaHasana I (1873-1894) koji je usvojio jednu politi-ku otvaranja i modernizacije marokanskog carstva. Kralj Mohamed V (1927-1961) je bio Kralj Oslo-bodilac, koji je oslobodio Maroko od francuskog protektorata (1912-1956). Kralj Hasan II (1961-1999) je završio i konsolidovao teritorijalni integritet Maroka i stvorio od zemlje jednu modernu državu sa demokratskim institucijama, višepartijskim sis-

7

temom i slobodnom ekonomskom inicijativom. Što se tiče sadašnjeg Kralja, Nj.V. Mohameda VI, od njegovog dolaska na tron, on je usvojio širok program reformi koje konsoliduju demokratska dostignuća zemlje i doneo je hrabre odluke koje to-talno preobražuju politiku koja je praćena do sada, u predmetu sloboda i prava čoveka. Među vodećim inicijativama preduzetim tokom vladavine NJ.V. Mohameda VI, možemo da istaknemo stvaranje Inicijative za Pravičnost i Pomirenje 2003.(IER), koja je omogućila otvaranje svih dosijea vezanih za zloupotrebe na polju prava čoveka, koje su učinjene u periodu od sticanja nezavisnosti 1956. do 1999. Odluke donešene od strane ove Komisije su predstavljale veliki akt nacionalnog pomirenja,

koji je prošao kroz proces nadoknada pojedinci-ma i grupama ljudi koji su bili žrtve ugrožavanja prava čoveka tokom čitavog ovog perioda. Jedna-ko treba da istaknemo reformu zakona o porodici (la Moudawana), koji je značajno proširio polje prava žene i učvrstio njenu ulogu u porodičnoj strukturi. Takođe treba da podsetino na Naciona-lnu Inicijativu za Humani Razvoj (INDH), veliki akcioni program započet 2005. koji je usmeren na poboljšanje socijalnih ekonomskih uslova najugroženijeg sloja marokanskog stanovništva. Opšte govoreći, stvaranje jedne povoljne klime za stvarnu državu prava u Maroku je bila jedna od velikih preokupacija vladavine NJ.V. Kralja Mohameda VI. Pravni sistem (arsenal) je ojačan i

obogaćen, a otvorene su i određene institucije u domenu prava čoveka, kao što su Nacionalni Savet za Prava Čoveka (CNDH), koje su post-ale ustavne institucije zemlje.Pitanje: Koji je Vaš omiljeni marokanski pisac, a koji marokanski slikar?Odgovor: Marokanski pisac, na arapskom jezi-ku, kojeg najviše preferiram je Abdallah La-roui, koji je istoričar priznat i poštovan u Ma-roku i u arapskom svetu, čija dela karakteriše rigoroznost u pisanju, uz jednu kritičku i realističku percepciju istorijskih događaja koje tretira u svojim delima. Marokanski pisac na francuskom jeziku koga najviše cenim je Tahar Ben Jelloun, veliki romanopisac francuskog jezika koji je 1988. dobio Nagradu Gon-court koja predstavlja najveću i najprestižniju književnu nagradu u Francuskoj, koja se dodeljuje svake godine. Što se tiče marokan-skih slikara, posebno cenim Abdellatifa Zine-a, poznatog po svojoj genijalnoj kreativnosti i svojoj moći da pretvara stvari svakodnevnog života marokanaca u polu-abstraktna dela otvarajući maštu prema nepreglednim sveto-vima.

Fes8

Kazablanka9

Šefšauen10

11

12

His Excellency Ambassador Adellah Yegour gave the following interview for the magazine VIP TRIP DIPLOMATIC

Q:Your Excellency, would you tell us at the begin-ning where you were born

and if there is anything special about the place?

A:I was born and grew up at Houari, the borough of Agadir in Morocco. The

region of Houare is a well known agricultural re-gion. Almost half of the total citrus fruits and veg-etables that are exported from Morocco come from it. One more thing is characteristic for this region – its people, those hard working people engaged in agriculture that are fully aware of the reality and hardships of everyday life, and are rooted with both their legs in the soil.

As for myself, in spite the fact that I have spent most of my life in the city of Rabat, I am proud of my peasant origin. The region is also well known for its tourism. Agadir, on the Atlantic coast, is a celebrated port, visited every year by hundreds of thousands of tourists. The years I spent in the high school there, in that cosmopolitan atmosphere, shaped me as a person and definitely influenced my future life and professional career.

Q: What is your favorite place in Morocco and why?

A: Besides Agadir, it is the city of Marrakesh that was the capital of Morocco

for centuries. In my opinion it is the most charac-teristic Moroccan city. It dates from the 12th centu-ry, and caravans from all over Africa stopped there before their merchandise proceeded for Europe via other Moroccan ports. This gave it a special cultural and civilizing hallmark. The city is also called “an ochre city” by its inhabitants due to the color of its buildings, and is situated in the center of a large oasis of palm trees, and is well-known for its warm and dry climate. In a way, it is the gate to the Sahara, all this adding to its charm and turn-

THE INTERVIEW WITH HIS EXCELLENCY, AMBASSADOR OF THE KINGDOM OF MOROCCO IN BELGRADE ADELLAH ZEGOUR

NJ.E.G. Abdellah ZEGOUR

ing it into a prestigious destination for millions of tourists.

Q:In your opinion, why does the international jet set love so much Morocco?

A:First of all, because Morocco is at the very North of the African continent,

and at the same time at the very west of the Arab world, being the gate to the Mediterranean and only 15 km distant from Europe. Let us not for-get that it is open to the Atlantic Ocean. Due to such a geographic position this stunning country has always aroused a keen interest among visi-tors, but, unfortunately throughout its history, of foreign powers, too. Talking about tourism, it is important to stress the variety of “tourisms” it offers: cultural tourism, coastal tourism, busi-ness tourism with international conferences and congresses. The third reason for the jet interest in Morocco, Marrakesh in particular, lies in the fact that already in the 6o`s the state of Morocco de-cided to invest in the quality high tourism. At the same time Morocco has made strenuous efforts to develop the tourism that would suit the so called “ordinary tourists” that nowadays constitute the key mass of the world tourists.

Q:How long have you been in Belgrade and what similarities and

differences have you noticed between the two countries ?

A:Since my arrival in February this year I have noticed numerous similarities between

our two people. One that stands out is the care they take of their families, something that has become such a rare thing everywhere else in the world, es-pecially in Europe. Next, their hospitality. A Mo-roccan or a Serb will gladly invite you to his home or a restaurant; whereas in many foreign countries

13

14Marakeš

that I had a chance to get to know, the relations with foreigners are mostly confined to some for-mal civilities and courtesies. This is probably the Mediterranean trait in the Serbs` character. As for the differences between Morocco and Serbia, it is hard for me to pinpoint them after such a short stay. If they exist, they can only be explained by their different historical, geographic, economic and cultural contexts inherent to either of the two countries and their people.

Q: What is it that one must buy in Morocco?

A: Once you get there first try to discover the country and get to know it and

the people staying open-minded. As for the shop-ping, you should get some souvenirs for yourself, your friends, somebody that is close to you. The offer of souvenirs is varied: the Moroccan domes-tic industry is very developed so that it is easy to find an appropriate souvenir, maybe a small Ber-ber carpet, a hand embroided tablecloth. They are decorative, useful. If I were a tourist in Morocco I would not hesitate to choose such a souvenir.

Q: What Moroccan food specialties would you recommend that Serbian women could prepare in their kitchens?

A: Obviously, judging from your question, cooking is still mostly women job in Serbia. This reminds me of another similarity between our two coun-tries! Morocco is the home to one of the world` s great cuisines greatly appreciated. It is not easy to choose among so many delicious recipes, famous dishes. Your women are talented cooks and would be able to prepare any of Moroccan specialties. At the first place I would put the famous Moroccan delicious dish Couscous, a very popular and rela-tively easily prepared dish. It is also popular in oth-er countries of Magreb. There are also a variety of typical Moroccan salads that are easily prepared.

Q:What is the secret of the Moroccan roses used by so many world manufacturers in making their perfumes?

A: I am not familiar enough with this problem but personally think that the quality of roses, the same as that of any fruits, vineyards depends on the qual-ity of the soil and the availability of sunlight. There is also a conviction shared by many who make their own living from their soil that the best perfumes and the sweetest fruits come from the regions with not enough precipitation and not from those with an excess of precipitation. Morocco is a rather dry country where the sun shines all year around and

with a variety of the soil quality. Well, when all these conditions are met you get roses with such extraordinary scent. From the point of tradition and culture, roses occupy a special place. There is that famous festival of roses “El Kelaat M`Gouna” organized annually that lasts several days and ends with the selection of “the Miss of M`gouna Festival”.

Q: What would you suggest to Serbian tourists not to miss while in Morocco?

A: Morocco offers many tourist attractions and it definitely depends on the person`s individ-ual interests what to choose - the see tourism, pleasure seeking, cultural tourism. For the first visit, maybe, I would recommend to try to get

to know the country, its people, history and cultural heritage. There is that well organized “The Imperial Tour” that in its program includes all the imperial cities - Fes, Marrakesh, Meknes and Rabat that all were, at various periods of Moroccan history the capitals of the kingdom of Morocco under various dynasties that have ruled Morocco until the pres-ent days. For the second visit I would recommend the so called “Kazbi Tour” across the desert, valleys and oases of the South Eastern Morocco that will not leave you indifferent to its fascinating scenery.

Q: What should our readers know about the pres-ent ruling dynasty and the King Mohammed VI who deserves great respect for what he has done in the promotion of human rights?

15

16Esauira

A: The currently ruling Dynasty of Alaouite dates since 1631. It is the sixth in a row of important dynasties, such as the Idriside that ruled from 789. The sultan that stands out among all those that have reigned during all those centuries is Moulay Ismail (1642-1726), called “the constructor” who founded Meknes and turned it into a capital organiz-ing and strengthening the dynasty structure. The Sultan Hassan I (1843-1894) should not be left out, as he, with his policy, helped the modernization of the country and its opening to the rest of the world. The King Mohammed V (1927-1961) was the king liberator who lib-erated Morocco from the French protectorate (1912-1956). Hassan II (1961-1999) complet-ed the territorial integration and consolidation of Morocco, and created a modern state with democratic institutions, a multy-party system with free economic initiative. As for the pres-ent king, his Royal Highness Mohammed VI, he is praised for his domestic reform policies and pioneering efforts in consolidating the democratic achievements of the country. He has made some very brave decisions that have completely changed the policy in the field of freedom and rights of man. Among his many initiatives I would like to stress his IER – the

Initiative for Equality and Reconciliation in 2oo3 that made possible to make public all the files relevent to the numerous abuses in the field of human rights dur-ing the period since the attainment of independence (1956-1999). The decisions made by this Commission built a new social pact of national reconciliation, res-titution to those who happened to be victims of abuses of human rights during that period. Not less important is the reform of the Law on Family (La Mandawana) that importantly increased women rights and splidified their role within the family structure. One that should not be overlooked is the INDH – the National Initia-tive for Human Development Support Project for Mo-rocco, began in 2005.

It put Morocco`s social issues at the forefront of the country`s political priorities, an action plan intended for the improvement of socio – economic conditions of the most jeopardized strata of Moroccan society. Generally speaking, one of the main preoccupations of the King Mohammed VI was a creation of favorable climate for the creation of a state of law. The legisla-tures have been reinforces and some new institutions have been created within the domain of human rights, as e.g. the CNDH – the (Moroccan) National Human Rights Council that became the constitutional institu-tions committed to the protection of human rights.

17

Q: Morocco has an exceptional culture. Who is your fa-vorite Moroccan writer and which painter?

A: Abdallah Laroui, a Moroccan historian and novelist, writing in Arabic is my favorite. His work is highly ac-claimed both in Morocco and other Arab countries. It possesses a certain rigor and crtitical and realistic per-ception of the historical events he treats. My special love goes to Taher Ben Jelloun, a poet and writer, the entirety of whose work is written in French, although his first lan-guage is Arabic. He received the most prestigious French literary award - the Prix Goncourt in 1987. As for paint-ers, I particularly appreciate Abdellatif Zine, celebrated for his creativity and power to turn everyday things of Moroccans into half – abstract works that play with your imagination opening it toward the immense, boundless world.

We would like to thank His Excellency, the Ambassador for this enlightening interview.

Eit Benhadu

FES

poručuje

DUNAV KASKO POLISA –

Najsigurnija zaštita Vašeg au-tomobila

Auto kasko osiguranje je najbolji vid osiguranja Vašeg automo-bila, posebno ako se odlučite da krenete automobilom na nezab-oravno putovanje. Auto kasko u tom slučaju svakako nije luksuz, već potreba i neophodna mera zaštite od svih neželjenih rizika koji mogu da se dese i prouz-rokuju veliku štetu na Vašem automobilu koju niste mogli da predvidite. Kompanija Dunav osiguranje je lider na domaćem tržištu osiguranja i neprikosno-vena je i u domenu osiguranja motornih vozila. Pridružite se i Vi armiji od više od pola miliona vozača koji su ukazali poverenje upravo ovoj osiguravajućoj kući.

Kasko osiguranje vozila je jed-ino osiguranje koje obezbeđuje potpunu zaštitu za slučaj svake materijalne štete nastale na vozilu u zemlji i inostranstvu. Za razliku od osiguranja od auto-odgovornosti, auto kasko siguranje nije obavezno osigu-ranje, već predstavlja vrstu do-brovoljnog osiguranja od šteta pričinjenih na sopstvenom vozilu. Kvalitetno kasko osiguranje mo-tornih vozila pruža sveobuhvat-nu zaštitu vozila od velikog broja rizika i rešava niz svakodnevnih situacija koje mogu da se pret-vore u veliki problem. Rizici sa kojima se vozač svakodnevno sreće na putu su brojni. Rizik ne spava ni van saobraćaja, i to rizik oštećenja usled „više sile“, ogrebotina, namernih oštećenja, obesti trećih lica...Imajući na umu statistiku koja govori da se

LIDER U OSIGURANJU KOMPANIJA DUNAV OSIGURANJE

u svetu svake godine ukrade više od milion vozila, dok se u Srbiji svakoga dana u proseku ukrade sedam vozila, nije čudno što je najveća noćna mora sva-kog vozača upravo da li će svoj auto pronaći na mesti gde ga je ostavio.

Stoga, mirno možete da spavate samo ako imate Dunav kasko polisu

Sa Dunav kasko polisom, vozilo će imati adekvatnu i pot-punu zaštitu od svih šteta koje su nastale, između ostalog i od: saobraćajne nezgode (nastale i krivicom vozača); pada i udara nekog predmeta; požara, ek-splozije, grada, oluje ili poplave; zlonamernih postupaka ili obesti trećih lica. Uz osnovne kasko riz-ike, kod Kompanije Dunav osigu-ranje mogu se zaključiti i dopun-ski kasko rizici: krađa vozila; krađa, stakla na vozilima izuzev stakala na svetlima i ogledal-ima, utaja vozila, koja pokriva utaju vozila od strane lica kome je vozilo dato u finansijski lizing, dugoročni zakup (operativni liz-ing) ili iznajmljeno radi vožnje od strane agencije registrovane za iznajmljivanje vozila – rent a car. Moguće je ugovoriti i „delimično kasko osiguranje“ koje pokriva rizik loma i oštećenja stakala na vozilima (izuzev stakala na svetlima i ogledalima).

Polisa Dunav kasko osiguranja pruža brzu, efikasnu i kvalitetnu zaštitu vozila u Republici Srbiji i u geografskim granicama Ev-rope (uključujući i Tursku).

Velika prednost Dunav osigu-ranja na domaćem tržištu jeste činjenica da nema ograničenja kada je u pitanju kasko osigu-ranje skupih vozila i modela koji

zbog svoje atraktivnosti pred-stavljaju veliki rizik kada je reč o krađi. Bez obzira da li je reč o automobilima koji su “rizični” (po pitanju krađe) ili retkim marka-ma i modelima, svaki automo-bil može da bude kasko osigu-ran. Važno je znati da i vlas-nici polovnih automobila mogu zaključiti kasko osiguranje, s obzirom da pružanje kompletne zaštite nije privilegija isključivo imućnijih vlasnika autmobila.

Kompanija Dunav osiguranje pruža mogućnost plaćanja pre-mije auto kasko osiguranja na 2, 4 ili 12 mesečnih rata bez uvećanja, uz ostvarivanje prava na bonus za svaku godinu osigu-ranja bez prijavljenih šteta (10% po godini osiguranja, a najviše 50% za 5 i više uzastopnih godina osiguranja bez šteta). Kupovinom polise auto kaska stičete pravo na popust od 40% na osiguranje Bunus pomoć na putu (ako se uz auto kasko zaključi i obavezno osiguranje, onda taj popust iznosi 60%). I ne samo to, Kompanija Dunav osiguranje za više osiguranih vozila istog vlasnika odobrava dodatni popust, kao i popust po osnovu ugradnje uređaja za zaštitu od krađe.

S toga dobro je da znate da iako sami ne možete uvek sve da zaštite kada je u pitanju Vaše vozilo, Kompanija Dunav osigu-ranje vam je siguran partner i učiniće to umesto Vas.

Detaljnije informacije svi zain-teresovani mogu da dobiju be-splatmnim pozivom Kontakt centra na broj 0800 386 286 ili na sajtu Kompanije na www.du-nav.com.

18

19

20

Kad dođeš u Tanger pa hoćeš da imaš mira, onda kupi španske novine i sa njima sedi za jedan sto u jednoj od mnogih kafana, pravi se ohol i nepristu-pačan, poruči belu kafu i bulji u novine bez obzira na to umeš li da čitaš španski ili ne.„Jer bog neka se smiluje taze putniku kome se na prvi pogled poznaje da se interesuje za okolinu, a to svaki novajlija odaje, jer zbog čega bi inače i dolazio u Tanger? A u tom slučaju zaokupi ga u roku od najviše trideset sekundi gomila čistača ci-pela, trgovaca, vodiča i prosjaka, koji svi vrebaju na neki ’posao’ otprilike onako kao i onaj čopor više ili manje sumnjivih individua koji naprosto izvrše prepad na čoveka kad se iskrca u Port Saidu u Sueckom kanalu.„Ali, kako rekoh, španske novine imaju čudesno dejstvo. To sam sam iskusio. Ni engleski, ni skan-dinavski, ni američki turisti u Tangeru neće sesti u neku kafanu i čitati španske novine. Dakle čovek

TANGERkoji čita španske novine nije uopšte turista po shvatanju ove, na pare pohlepne, gomile. I tako čovek ima mira dok svi ovi čistači cipela, trgov-ci, vodiči i prosjaci brže-bolje pronađu neki bolji ’predmet’ sa izrazitim ’turističkim pečatom’.„Ovo je rečeno kao dobar savet za sve one koje put vodi u kosmopolitski grad u severnoj Afri-ci koji ima najlepši položaj na plavozelenom Atlantskom okeanu i prekrasan vidik preko Gi-braltarskog moreuza na ljubičaste bregove južne Španije.„Tanger je jedna od najstarijih varoši Maroka. Ovde su već stanovali stari Feničani, a varoš je osnovana već za vreme Hanibala. Za vreme Rimljana proglasio ju je Oktavijan slobodnim gradom, čiji su stanovnici kasnije dobili rimsko građanstvo. Godine 429. došli su Vandali, a po-sle njih Vizantinci. Ali starohrišćanska kultura morala je u osmom stoleću da ustupi pred pobe-

21

donosnim nadiranjem polumeseca. Kroz ceo sred-nji vek vladao je islam gradom, dok Evropljani nisu opet došli sa topovima, crkvom i krstom.„Prvo su stigli Francuzi, onda Španci i docnije Englezi. Islam je opet nadvladao i vladaoje dalje, dok godine 1844. nisu Francuzi bombardovali varoš i razorili njenu tvrđavu. Od tog doba žive muslimani, hrišćani i Jevreji zajednički u Tan-geru, kako to pokazuje stari deo grada, koji nosi pečat intimnog mešanja islamske i južnošpanske kulture. Vrlo kosmopolitsko stanovništvo broji otprilike 30.000 muslimana, 12.000 Jevreja i ot-prilike isto toliko Španaca, a osim toga nekoliko hiljada stanovnika koji pripadaju narodima celoga sveta: Engleza, Skandinavaca, Francuza, Italijana, Grka, Portugalaca, Jermena sa Kavkaza, Turaka i crnaca izSenegala, Kineza, Indusa, pripadnika balkanskih naroda i meleza iz svih narodnosti.„Šareno stanovništvo Tangera i čini ovaj grad in-ternacionalnom varoši i stecištem bogataša turista, avanturista, političkih begunaca i sumnjivih egzis-tencija. U Pti soko, centru varoši, mogu svi oni da se nađu i ovde se čuju svi jezici sveta. Marokanci

i Rifkabili sede u svojim vrlo šarenim burnusi-ma i prugastim helabama u svom istočnjačkom dostojanstvu i piju u arapskim kafanama slatki čaj od nane, mladi Španci maslinaste kože i sjaj-ne crne kose živo gestikuliraju sedeći uz večiti ’kafe kon leće’ (bela kafa), a engleski turisti kre-pe se čajem posmatrajući vrevu oko kafane Gran kafe sentral, koja u Tangeru ima istu ulogu kao Kafe de lapeu Parizu.„Jevrejski čistači cipela prave dobre poslove sa dobro odevenim Špancima, čije cipele moraju uvek da budu sjajne kao ogledalo. Naprotiv, je-dan američki turista koji još nije znao za trik sa španskim novinama bio je besan zbog nametlji-vosti jednog čistača cipela, pa je jednim udarcem oborio celu napravu za čišćenje cipela zajedno sa kasom tako da su se pare kotrljale u prašini među ljudskim nogama. Male, sa šikom odevene Fran-cuskinje sa rujnim ustima otvoreno flertuju sa nekoliko mladih Engleza u kariranim kaputima i sivim pantalonama od flanela, a neki debeli tur-ski sopstvenik hotela pije crnu kafu sa anisom u društvu nekoliko idealno prljavih Grka. Pred ka-

22

fanom i između stolova trčkaraju bosonogi arap-ski dečaci nudeći španske, francuske i strane novine.„Pti maroken, Aora, Viži maroken i Estam-pa viču prljavi dečaci iz sve snage. Ponekad uluči neki od njih priliku da ukrade sa nekog stola komad šećera i smejući se zadovoljno se izgubi u vrevi. Onda se odjednom u ovoj vrevi pokaže neobična povorka. Neka starija dama i dve mlade devojke prolaze jašući na magarcima. To su turisti sa velikog parobroda kompanijeP. i O., koji se baš vratio sa puta oko sveta i stigao u luku sa tovarom putnika željnih atrakcija. Iza magaraca ide pešice, dugačkim dostojanstvenim koracima, ’turistički tata’, koji je očigledno vrlo ponosan ovim prvim ’orijentalskim doživljajem’ svoje porodice da u Africi jaše na ma-garcima.„Razume se da ova povorka ima komičan utisak na urođenike. Evropl-jani koji stanuju u marokanskim varošima služe se ili sopstvenim nogama ili auto-mobilom. Samo arapski seljaci up-otrebljavaju mag-arca za jahanje ili za nošenje tereta. No ceo Pti soko često ima prilike da se smeška i smeje ovom jahanju bezazlenih turista na magarcima. Ne prođe naime gotovo ni jedan dan da u luku Tangera ne uđe koji veliki luksuzni parobrod, je-dan od onih koji vrše saobraćaj između Evrope i Istoka ili se nalaze na putovanju po Sredoze-mnom moru. Ovi turisti takođe doprinose tome da Tanger ima pečat internacionalne varoši.„Ali u Kazbi, staroarapskom delu grada, prolazi život kao i ranije, netaknut od evropskog uticaja. Ovde se Arabljani skitaju uskim krivudavim uli-cama, koje često vode preko stepenica,pošto je grad podignut na strmim obroncima. Kazba pret-stavlja potpun kontrast novom francuskom delu grada, koji je, isto kao i Kazablanka, podignut tek u poslednje vreme. I uTangerovom Vil nuvel jure automobili lososove boje po širokim bule-

varima na kojima se nižu višespratne građevine. Kafane, kabarei i dansinzi, veliki luksuzni hoteli, bioskopi sa džinovskim reklamama i veliki broj skupih trgovina dejstvuju tako da se čovek ose-ća kao u nekoj evropskoj velikoj varoši, iako se novi deo grada nalazi svega četvrt časa od starog, živopisnog Tangera.„Englezi se i ovde drže zasebno, kao na mnogim drugim mestima u inostranstvu. Oni stanuju na velikom platou Maršan izvan varoši. Ovde se nižu velike vile jedna do druge. Lepe bašte pred vilama redovno su okružene zidom ili živim zi-dom od kaktusa. Ali izuzevši nekoliko mavarskih vila, većina kuća izgrađena je u modernom stilu.„Na putu za Maršan leži i velika palata koja nije dovršena jer njen sopstvenik, jedan

američki Jevrejin nije više imao nova-ca. Njen stil je neka zagonetna mešavina marokanske arhi-tekture i – ničega. Najznačajnije je to da je preduzimač ukrasio fasadu veli-kim neukusno šare-nim štitom na kome piše: ’Bengujatova palata’, tako da svi-ma u Tangeru bude jasno ko je trebalo da stanuje u ovom ružnom sanduku. I tako upola dovrše-na kuća sada stoji prazna, a štit stalno

izvikuje ime ovog Jevrejina kao opomenu.„Nedaleko odavde nalaze se poslanstva velikih sila. U Tangeru se nalaze poslanstva za ceo Ma-roko. U ranijim vremenima marokanski sultani nisu želeli da u Fesu primaju ’neverničke’ po-slanike i usled toga je baš ova varoš tako dobro snabdevena diplomatama. Svi pregovori između marokanskog sultana i pretstavnika stranih sila bili su vođeni pismenim putem. A ko iole poznaje Orijent može da zamisli kako su ova gospoda u očajanju i besu čupala kosu kad su od Njego-vog veličanstva morala da dobiju brz odgovor, a nisu mogla da mu lično pretstanu. Dešavalo se vrlo često da je Njegovo veličanstvo ostavio ku-rira da čeka u Fesu pola godine, a ponekad, kad marokanskog sultana stvar nije interesovala ili

23

24

mu se nije sviđala, kurir se uopšte nije vraćao.„U Tangeru se ne primećuje velika raz-lika između prazničkih i običnih dana i to naprosto zbog toga što u nedelji ima ni više ni manje nego tri praznika: petak, praznik muslimana, subota, praznik Jevreja i ne-delja, praznik hrišćana. Ostala četiri dana u nedelji su radni dani, ali i na mnoge od tih dana pada poneki muslimanski, jevrej-ski, katolički ili protestanski praznik, tako da u Tangeru faktički preko cele godine ima istovremeno i samo radnih i samo prazničnih dana. Radi se samo o tome u kome se delu varoši čovek nalazi.„Isto kao što ima tri stalna praznika, pos-toje i tri različite zgrade pošte i telegrafa: engleska, španska i francuska, a ova posled-nja ima još jedno odeljenje Post šerifijen, naime marokansku poštu. Razume se da svaka od ovih pošta ima sopstvene mar-ke, a isto tako postoje i tri vrste kovanog novca: francuski franak, španska pezeta i arapski novac hasani. Ali u Tangeru važe i ostale valute sveta.„Postoji jedna engleska, jedna španska i jedna francuska bolnica, a osim toga i bolnica misije, ali u nju dolazi malo paci-

jenata jer se ovde više polaže na lečenje duše nego na lečenje tela. Na svaki način bar muslimanski bolesni-ci drže se od nje daleko, iako je ova bolnica uglavnom baš njima bila namenjena. Umesto toga posećuju oni urođeničke lekare, koji svakog dana sede sa svojim ne-običnim lekovima na Grand soko, velikoj pijaci. Kod njih može da sekupi u prašak smrvljena zmijska koža ili skorpioni, tucani u avanu, za lečenje rana. Razbije-no staklo sa prozora neke džamije služi kao vanredan lek protiv reume, ako se u kesici stavi na bolesno mesto koje se istovremeno namaže ranketljivim maslom. Pred crnačkim lekarima leže rasprostrte razne lekarije kao što su kozji rogovi, ptičji izmet, svi mogući gmizavci i neki zagonetni sokovi od trava. Ovi lekari već odavno us-pešno vrše konkurencju bolnici misije, gde se pacijen-tima pružaju samo psalmi i tropari. Seljanke koje sva-kog dana dolaze na Grand soko donose i povrće, cveće, grnčariju i drugu robu. Kad ih na primer zaboli zub ne osećaju ni najmanju potrebu da čuju neverničke psalme nego odu da se savetuju sa čudesnim lekarima. Oni bar ne pevaju, ali zato vrše čarolije, a šta to znači može lako da se razume.„Na Grand soko je život toliko šaren da nije gotovo ni sličan životu u nekoj evropeizovanoj varoši. U pretežnoj većini su žene Berbera sa svojim ogromno velikim šeširima, ukrašenim debelim plavim somotskim vrp-cama, koji ih štite od sunca. One daju pečat pijaci, koja obiluje najboljim cvećem, svim vrstama južnog povrća,

25

domaćim tkaninama sa planina Rifa, džinovskim lubenicama i dinjama, mandarinama, narandža-ma i drugim voćem. Na slami, na tezgama arap-skih ribara i njihovih žena, leže ribe sa crvenim, zelenim, žutim i modrim krljuštima, veliki crni jastozi i morski pauci se pužu između providnih rakova i sipa, koje se tresu u poslednjim trzaji-ma.„Nekoliko žena trguju arapskim sredstvima za ulepšavanje: hena za bojenje ruku i nogu, crve-nilo za usne i crni prašak za bojenje obrva, koji se prodaje u malim šupljim cevima bambusove trske. A osim toga, u raznim bočicama ljubav-ni napici. Prljavo odeveni Arabljanin seo je do jednog ovakvog ’kozmetičkog dućana’ imajući pred sobom celu zbirku najneverovatnijih koje-štarija: stare kante za benzin i zejtin, razbijene boce, električne kontakte, nekoliko poluga sa bicikla, tri para cipela bez đonova i jedan par sa đonovima ali bez gornje kože, jedan par panta-lona na kojima je polovina falila, zarđale eksere i šrafove, nešto žice i jednu staru ovčiju kožu sa koje je odavno iščezla vuna. Pravo čudo! I neho-tice se čovek pita: ko može ovde nešto da kupi?„Mali arapski dečaci vuku pletene korpe napun-jene do vrha povrćem, živinom i voćem. To su ’trčkarala’ evropskih dama, koji snabdevaju nji-hove kuhinje. Nije nipošto retkost ako se vidi da neka evropska dama sama kupuje na Grand soko i svakog dana stoji cela vojska arapskih dečaka sa velikim korpama spremna da zaradi šiling noseći kupljenu robu kući. Trgovci ćilimovi-ma takođe pokušavaju da prodaju svoju šarenu robu, a oni koji na “Grand soko” kupe najlepše ćilimove iz Ksauena u rimskim bregovima pla-ćaju za njih deseti deo one cene koja se zahteva na Pti soko, gde se najviše zadržavaju turisti.„U šarenoj slici života na Grand soko ne nedosta-je ni istočnjački pripovedač priča, a u njegovoj blizini stoje u gustom krugu Arabljani, Španci, Francuzi, Englezi i pripadnici drugih naroda da posmatraju jednog ukrotitelja zmija koji se sa

prezirom prema smrti producira sa nekoliko velikih crnih zmija i jednim debelim šarenim zmijskim ca-rem, dok njegov pomoćnik udara kao besomučan po plitkom bubnju ili duva u jecavu frulu. Posle svake tačke obilazi jedan mali dečak – sa do kože obrija-nom glavom i dugačkim perčinom – sa tanjirom, a gledaoci prilažu bakarnu sitninu za ’umetnika’.„Visoko iznad Grand soko leži veliki luksuzni ho-tel Vila de frans, sa koga se pruža prekrasan pogled na Gibraltarski moreuz i na divnu obalu Tangera. Leti Tanger postaje banja za Fes i svi otmeni i boga-ti Marokanci odlaze u najtoplije vreme godine van varoši. Iza hotela leže divlji Rifski bregovi, gde su Berberi kroz toliki niz godina umeli da se odupru evropskom uticaju, sve dok njihov ponosni vođa Abd el Krim nije bio uhvaćen i prognan na ostrvo Reunion.„Ponekad, ali vrlo retko, viđa se bivši sultan Maro-ka, Abd el Aziz, kako sam šeta ulicama varoši. On uopšte nema više nikakve vlasti, on je sultan samo još po imenu. Ali se podanici još i danas sa strahopo-štovanjem klanjaju pred njim i celivaju mu kraj ode-će... A on je stranac usvojoj sopstvenoj zemlji, ko-jom sada upravljaju velike sile.„Kad zvona sa katoličke crkve objave zalazak sunca i kad se muslimani sakupljaju udžamiji na molitvu, kad odjekne mujezinov zov sa lepog, mozaikom ukrašenog, minareta, čovek se divi da je toliko na-rodnosti, okupljenih ovde na jednoj tački moglo da stvori mir koji vlada u Tangeru, u ovoj večito sta-roj i večito mladoj varoši na samom pragu nemirne Evrope.“Prispavalo mi se. Na ivici sna, zovnula sam čitača snova, koji je rekao da će spavati pored mene i dr-žati me za ruku, da nam Rik ne bi izmakao. Posle toga okrenula sam N. u Tanger i rekla mu promu-klim glasom:– Ako hoćeš u Tangeru da imaš mira, onda kupi španske novine i sa njima sedi za jedan sto u jed-noj od mnogih kafana, pravi se ohol i nepristupačan, poruči belu kafu i bulji u novineiako ne razumeš ni reč španskog.

26

27

MAGHREB MOVIE DREAM piše: Nebojša Pajkić

Već u osvit zvučnog fima, u trenutku kada je nema slika treperila prikrivenim zvukom poput nečujnog vetra u Sahari, u vreme neobjašnjive (sem magijom fotogenija) nadnaravne slave Rudolfa Valentina, verovatno nikada doseg-nute muške seks – ikone, misterijsko i arhajsko polje Roga Afrike, zona doktrine Magreba, postalo je holivudski utopijski poligon. Još od tih kasnih dvadesetih, sever Afrike, u globalnim razmerama, za filmsku industriju, za holivud-sku biheviorističku filosofiju, postaje nadred-jeni analogan lokal-nom kultu Meksika. Slobodarske krila-tice koje su južno od Pekosa, dole ispod Rio Grande pa sve ka delti Amazona, formulisale jedan di-vlji El Dorado koji je trebalo da oprav-dava duh deziluzion-isane džefersonovske amerikane, svoju su pravu transcedenciju dosezale tu, u med-iteranskom basenu, tu na vrhu Afričkog roga. Mada je za mnoge umetnike bi-zarnih vokacija cela Afrika predstavljala jedan misterijski, magični i magijski areal, Rog Afrike je imao svoju posebnu dimenziju. Naročito Maroko. Do-voljno je da se pomenu, Šternbergov „Maroko“ sa nikada ne prevazidjenim melodramskim parom, Ditrih – Kuper kojem je najkonkurent-niji Ingrid Bergman sa Bogijem, pa da se evo-cira psihodelični eros krvi i peska. Ali, iako su, i pre i posle, mnogi filmovi , od „Rajanove kćeri“ preko „Ratova zvezda“ do „Engleskog pacijenta“ i„Troje“ eksploatisali svetlost, pesak i more Severne Afrike, dva filma nastala sedam-desetih, oba locirana u isti marokanski okrug, mitski Raf (od Araf) sa sedištem u legendarnom Tanžeru, (Tingi, Tanja, Tanah) predstavljaju najimpresivniju odu duhu, emociji, filosofiji i akciji Magreba.

„Vetar i Lav“ (1975), Džona Milijusa i “ Stupaj ili umri“ (1977), Dika Ričardsa, dva remek – dela dvojice iz plejade novoholivudskih neožanrovskih majstora, eksponiraju nešto što je veoma retko u stan-dardnim tokovima komercijalne, pogotovo holivud-ske produkcije. Iako oba projekta bezpogovorno slede i nedre domaće ideološke zadaće, i Milijus i Ričards, prevashodno, kreiraju svoje avanture u žanrovskom ključu koji pokušava da otvori brave najromantičnijih dveri koje vode izvorištima islamske pitoreskne, egzotične, šeherzadijanske mistike.

Veoma je neobično da ova dvojica reditelja, sklonih ekskluzivnim neožanrovskim inter-vencijama unutar iste decenije, Milijus, 75, Ričards, 77. krenu u istom eskapističkom smeru i zaustave se tu u Rifu, u zoni koja je nekada predstav-ljala nezavisnu teri-toriju sa naročitim uticajem na Medit-eranu. Ovaj berber-ski region, koji je islamizovan u os-mom veku, zapravo, i u okviru Maroka predstavlja jedan sa-mosvojan entitet sa

autentičnom kulturom i posebnim jezikom, rifianskim jezikom u Maroku govori skoro 5 ooo ooo ljudi, a još nekoliko stotina hiljada je Rifiana rasuto diljem Ev-rope, pogotovo u Holandiji i Francuskoj.

Autentičnost ove berberske skupine, posebnog superi-ornog zanosno romantičnog etosa, osnova je i Milijus-ove avanturističke sage inspirisane istinitim dogadja-jima na početku dvadesetog veka, kao i Ričardovske, takodje melodramske avanture koja se kristališe oko opozicije izmedju beduinskih pobunjenika, pod vod-jstvom „harizmatičnog“ El – Krima (inspirisanog Abd-el Karimom) i francuskih legionara. I Milijus i Ričards računaju sa dokumentarističkim podsticajima koji čine uverljivu osnovu njihovim fikcionalnim, skoro pa arabeskno apstraktnim ekspresivnim zano-

28

sima nad užarenim peščanim konfiguracijama koje kao da prevazilaze dimenziju očiglednog izvornika Linovog „Lorensa od Arabije“.

Milijus, ne odstupajući od svojih monroovskih ishodišta, suprotstavlja, šeika Rejzulija (u kojem se Šon Koneri oseća bolje nego u Bondu, iako je neod-oljivim šarmom celo vreme svestan te nadrealističke dvostrukosti), Teodoru Ruzveltu, poslednjem pred-sedniku Ameri-kane, projektujući tako jednim letom preko evropskog gnezda superiornu ideju koja doseže tamo daleko do arijevskog Irana iliti carske Persije. Kao što Teo Ruzvelt i Rejzuli vode svoju interkon-tinentalno metafizičku vitešku korespondenciju čiji talasi idu nošeni vetrom preko dina i okeana, tako i Ričardsov berberski poglavar, Abd-el Krim kroji sudbinu evropskih otpadnika u širokom rasponu od bergmanovskog fon Sidoua preko leluševske Ketrin Danev do musolinijevskog špageti heroja Terensa Hila, ispod čijih sudbina izranja dekadentni poten-cijal teofilgotjeovskog ezoterijskog aristokratizma.

Sve to, obasuto mediteranskim suncem u bajkovi-tom krajoliku smeštenom izmedju Tangera i Aga-dira, na vrhu Afrike u prelepom Maroku.

29

30

Josef von Sternberg’s Morocco (1930) sends a beautiful message through time and from a lofty, romanticized place: emancipated wom-an follows her man. The greatest movie ever made - Michael Curtiz’s Casablanca (1942) echoes with an analogy: France follows her Atlantic allies. Why did the two far-sighted directors choose Morocco as the setting to reveal such pro-found truths? Edward Said’s answer would be partly correct and completely irrelevant. Western fascina-tion with Morrocco could be deemed orien-talism, but Charles Silver is spot on when he concludes that von Sternberg was not making social commentary. Nor was he interested in connotations drawn from naturalistic details; instead, he offers an honest, romanticized Moroccan atmosphere and is rewarded for his straightforwardness with the most tradi-tionalist conclusion. As Silver notes, today’s feminists would be outraged with the final and most important scene of the film. The story is a love triangle between cabaret singer Marlene Dietrich, lanky legionnaire Gary Cooper and the affluent Adolphe Men-jou, whose white raincoat recalls the sophisti-cation of De Lempicka’s Doctor Boucard. Film buffs agree that Morocco was the first movie as we know them today. Prior to 1930, during the silent film era, visual aspect of film had been raised to level of artistry, which was under threat from the new emphasis on sound and spoken dialogue. Von Sternberg was able to intertwine these two elements, and offer pe-riods of silence - where he lets the Moroccan atmosphere do the talking. The landscapes, the architecture, the sand and the wind. In the masterful opening scene, the uber-proto-fem-inist Dietrich performs two cabaret numbers. In the first, she is dressed in a man’s tuxedo, balancing on the edge of androgyny. In the

MAGHREB MOVIE DREAM

second, however, she invokes Adam and Eve, show-ing her natural disposition towards Cooper and her ir-rational disregard for Menjou. When she casts off her heels, in the very last scene of the film, and steps on the hot Moroccan sand, in order to follow her soldier into uncertainty, Dietrich - whose emancipation value outweighs Carrie’s, Samantha’s and the other two combined - demonstrates that a woman does not need ideological empowerment. Rather, her confidence is internal, and therefore eternal. If von Sternberg’s Morocco counts on landscape and the warmth of the sun as elixir for lonely foreigners, Curtiz’s Casablanca offers the perceived sophistica-tion and mystique of city life in Maghreb. The prem-ise, however, remains the same. It is again Morocco which welcomes refugees, this time escaping Hitler’s European nightmare. Said might be right in criticiz-ing Western perception of the East, but these two films could not take place in Normandy or Prague, for example. Morocco had to be chosen as the natural

Ilija Labalo

31

32

habitat for refugees running from war. Reason is simple. Moroccan culture is known world round for its welcoming spirit. This spirit is a fact, as much as Ibn-Rushd, Marrakech or tajin attest the unique value of Moroccan tradition, civic life or cuisine. Facts, such as they are, cannot be relativized by necessary pop-cultural strategies, employed by Holly-wood genre films. Just as it would be absurd to argue the warmth of the Moroccan sand, sun and the sea. Besides, the hero-foreigner in American films with a Middle Eastern setting is only he who understands and respects the local culture. He is always the favorite of the local population, like Charles Boyer in John Cromwell’s portrayal of Pepe Le Moko.The list of directors who chose Morocco either as filming location or story setting, or both (Hitchcock, Huston, Scorsese, etc) indicates respect for the culture, at least as much as a propensity to dabble in pop-cultural exploits. As with Morocco, so with Casablanca, tradi-tion prevails. If Dietrich follows her man, and manifests the pre-ideological relation of man and woman, Ingrid Bergman follows her duty, suppresses love, and stays with her husband; in spite of her love for larger-than-life Rick, owner of the American bar in Casablanca. Humphrey Bogart, playing the bar owner, in a role which challenges all future leading men, helps refugees leave Vichy-occupied Morocco. He manages to save Bergman and her husband, an Allied resistance fighter. He saves her life, but he can’t save their love. I wonder what the aforementioned feminists would say to Bogie, who defends the tradition of marriage and leads Bergman to the only correct conclusion - stay with your husband. His outfit – noir raincoat and hat – archetypal accoutrements standing at the crossroads of ‘tradition’ and ‘cool’ – symbolize America’s cultural victory in the 20th century, carried out primarily through movies. And, one wonders why von Sternberg chooses sand dunes and the wind, framed by the beau-tiful Moorish gate of the legionnaires’ fort, in order to communicate the simple and beauti-ful truth of his last scene.

Or, why the cool and foggy Atlantic night – where Claude Rains, as the Vichy police chief, pledges loy-alty to Bogart and the Allied cause - had to be cho-sen as the setting for the last scene in Casablanca? Sure, the American lost the girl, but he got France. And, how can anyone without serious limitations in perception and deduction ask such questions; whether Morocco was merely accidental to these two monumental movies? Those who understand know the answer.

33

34

U poređenju sa stanjem u susednim zemljama, Maroko ne spada u siromašne zemlje Afrike, praktikuje tolerantni islam, a Marokanci sa ponosom ističu da su odabrali »zlatni srednji put«. Izbalansirali su tradicionalni i savremeni način života.

U ZEMLJI BERBERA

Iako sam znala da ni jedan jedini kadar kul-tnog filma »Kazablanka« nije snimljen u is-toimenom gradu, želja da posetim Maroko nije me napuštala čitave dve decenije. Osim filma koji je bio inicijalna kapisla, ova zemlja kontrasta privlačila me je i zbog Berbera, sa-harske pustinje, rasnih konja, ritma, plesa i muzike. Maroko je raskršće na kome se Istok susreće sa Zapadom, Afrika sa Evropom, a

Mediteran sa Atlantikom. Dok je njegovu zapad-nu obalu oblikovao Atlantski okean, čast da za-pljuskuje njegov sever, pripala je Sredozemnom moru. Na istoku i jugoistoku zemlje nalazi se al-žirska granica i marokanska Sahara koja se pro-teže sve do krajnjeg juga zemlje. Maroko vrvi od raznolikosti, drevnih čudesa, carskih gradova, kulturno istorijskih i verskih spomenika, prele-pih vrtova i kazbi u planinama Atlasa. U Maroku

Sonja Lapatanov

VTD

Globtroterke Dnevnik

35

posebno zadovoljstvo čini gluvarenje krivuda-vim ulicama gradova i istraživanje neverovatno koloritnih sukova. I, zaista, u lavirintu starih gradova sva čula posetioca okovana su novim utiscima. Kroz uske ulice i bazare, lebde miri-si začina, mente, svežeg hleba i somuna, čuju se zvuci zurli, tarabuka i kovačkog čekića, dok scene iz ove neobične predstave, upotpunjava vatromet živih boja. Zadovoljstvu će doprineti i uživanje u romantičnim zalascima sunca nad peščanim dinama u pustinji, zatim vožnja do Varzazata, „kapije pustinje“ i starog odmori-šta afričkih trgovaca na putu prema gradovima Maroka i ka Evropi i putovanje u visije Atlaskih planina. Velika privlačnost i magija Maroka, ali i utisci koje ostavlja na posetioce, oduvek je le-žala u mediteranskoj klimi ove zemlje, egzotič-noj lepoti i kulturi, kvalitetnim rukotvorinama i ukusnim delicijama.Prvi susret sa Marokom dogodio mi se baš tamo gde sam želela i o čemu sam maštala. U Kaza-

Sonja Lapatanov

36

blanci, kao i mnogi nostalgičari iz celog sveta, i ja sam se nadala da ću da naletim na neki trag iz popularnog filma. Međutim, osim Hemfrija Bogarta na posterima u lučkim barovima, u Ka-zablanci nema ni traga ni glasa od istoimenog filma, niti iko toj temi posvećuje neku pažnju.Kazablanka je nastala početkom dvadesetog veka od jednog ksara, utvrđenog berberskog naselja. Danas je Kazablanka najznačajnija luka Afrike, najvažniji sajamski centar Magreba i najveći grad u Maroku. »Kaza«, Dar al Bajda, ili na berberskom Anfa, ima skoro 3. miliona stanovnika i slovi za univerzitetski grad, indu-strijski centar, sedište velikih firmi i banaka i važan čvor za železnički, drumski i vazdušni saobraćaj. Zbog ove pozamašne liste superla-tiva, Kazablanka je privlačna kako za poslov-ne ljude, tako i za izlagače na sajmovima i za

pomorce željne provoda. Kao i svaka metropola, i Kazablanka ima svoju tamnu stranu. Hektiku, saobraćajnu gužvu, galamu, zagađenje vazduha u centru i bedu u sirotinjskim četvrtima na periferiji grada. Za raliku od sirotinjskih četvrti, u bogata-škoj četvrti Anfa, koja se nalazi na obali okeana, živi se jedan sasvim drugačiji život. Na početku veka, Kazablanka je bila staro naselje zaštićeno bedemom. Tako je to bilo sve do vremena kada su Francuzi rešili da za potrebe čitavog sveta na tom mestu izgrade veliku luku. Tokom vremena staro je zamenilo novo. Od sokaka nastali su bulevari i avenije oivičene palmama, a od kolonijalnih zgra-da moderne građevine u evro-američkom arhitek-tonskom stilu. Posebne promene su se dogodile u srcu grada, na trgu Ujedinjenih nacija, kao i na Aveniji Hasana II, na kojoj se nalazi najlepši trg grada, Trg Mohameda V. Kazablanka svakodnev-

37

no menja svoje lice, a urbanizacija je od nje na-činila grad velikih kontrasta. Zato Medina, stari grad i slika stare Kazablanke, danas kao atol, živi uklještena između oblakodera i poslovnih zgrada nove Kazablanke.Najveća i najposećenija atrakcija Maroka i za-štitni znak Kazablanke je Velika Džamija Ha-sana II. Ovaj sakralni kompleks gigantoman-skih razmera i duhovni centar, snagom magne-ta privlači mnogobrojne hodošasnike i turiste iz čitavog sveta. Sipila je sitna kiša, ali me to nije omelo da posetim moćnu džamiju koja je sinteza haj teka i mavarske umetnosti. Inspiri-san rečima iz Kurana »«Božji presto stajao je na vodi«, Hasan II je sebi podigao džamiju na obali Atlantskog okeana kojom vijuga bulevar Sidi Mohameda Ben Abdala. Sakralni objekat, jedan od najvećih u islamskom kulturnom kru-

gu, obuhvata mnoge građevine različite namene. Sama džamija može da primi 25.000 vernika, a na esplanadi može da se okupi i do 80.000 ljudi. Stremeći ravno u Alahovo nebo, čitavim komple-ksom dominira 200 metara visoki zeleno beli mi-naret, zaštitni znak Kazablanke. U noćnim satima sa vrha minareta, usmeren prema Meki, svetli laser čiji zrak doseže u daljinu do 30 km.

BETON I KAPIJA ZA JUG

U zemljama Magreba reč »kazba« ima više znače-nja, a u Maroku se »kazbama« nazivaju utvrdjenja u planinama Atlasa. Kazba služi lokalnim berber-skim plemenima kao sedište, koje oni nazivaju Agadir, iz čega je izvedeno i ime istoimenog ma-rokanskog grada, verovatno najomiljenijeg cilja u Maroku, kada je u pitanju grupni turizam.

38

Agadir je 1960. godine u razornom zemljotresu sravnjen sa zemljom. Njegova obnova u »sti-lu betona«, dala mu je jedno novo i moderno lice i titulu najmlađeg grada u Maroku. Duga peščana plaža, komforni hoteli u subtropskom okruženju, bazeni, zelenilo i raznobojno cveće, stavljaju Agadir u sam vrh marokanskog tu-rizma. Pošto Agadir ljubiteljima stare tradici-je nema šta da ponudi, tu je bogato zaleđe sa mnogobrojnim izazovima. Zbog toga, i pored, za Evropljane atraktivnog »sunce, more i pesak turizma«, mnogi turisti organizovano ili indivi-dualno odlaze u zaleđe, da bi izvan betonskih hotelskih kompleksa Agadira, doživeli pravi šmek Maroka, Saharu i najlepše zalaske sun-ca koji zbog svoje izuzetne lepote, u pustinju privlače i mnoge umetničke fotografe i filmske stvaraoce, koji za svoja ostvarenja, bez dvou-

mljenja biraju ovu bogomdanu prirodnu sceno-grafiju. Ove jedinstvene kulise neobičnih oblika i većinu pustinjskog pejzaža, dine, peščana mora, kamene zaravni, šljunkovite ravnice, suve doline i saline, vremenom oblikuje nemirni i nepred-vidivi saharski vetar, sluga Sahare, koja nepri-kosnoveno vlada nepreglednim carstvom koje obuhvata Maroko, Alžir, Tunis, Libiju, Egipat, Čad, Mali, Mauritaniju, Niger i Sudan. Vozeći se pustinjskim jugom Maroka, pored brojnih dina i oaza, stigla sam u Marakeš, odnosno »kapiju za jug«. Vrućina je već lebdela iznad grada, a u da-ljini su blistali snegom pokriveni vrhovi Visokog Atlasa. Iznajmila sam kočiju koja me je lagano provela kroz grad koga još nazivaju i »Crveni bi-ser«. Razgledajući moćne zidine Medine, shva-tila sam zbog čega se najvažniji grad centralnog Maroka baš tako zove. Razlog leži u zemljano

39

crvenoj i oker boji, koja dominira nad čitavim lancem zidina i kućama građenim u stilu tipičnom za predsaharsku oblast. Zidine su sagrađene u ra-nom XII veku i danas govore u prilog istorijskom značaju grada. Sagrađene su od blata, dugačke su 19 kilometara i obuhvataju 20 kapija i 202 kule, a u zavisnosti od prelamanja svetlosti, reflektuju prekrasne boje vatrenih tonova. Pristup Medini omogućuje devet kapija, od kojih su Bab Agnu i Bab el Debag, do danas zadržale prvobitni oblik i arhitektonska obeležja.Probijajući se kroz uličice stare Medine i kroz reku vozila, konjskih zaprega i pretovarenih magaraca, stigla sam kočijom do Kutubia minareta, zaštitnog znaka Marakeša i čitave doline. Grad i Avenija Mohameda V, oivičena pomorandžinim stablima, bila bi bez ove kule, oker boje, njenih karakteri-stičnih prozora, reljefa i sklada, nezamisliva. Kao što bi za mene, pored lepote palate el Badi, palate de la Behia, grobnica Sa ,dita, trga Đama el Fna, koje sam obišla, bilo nezamislivo da nisam pro-cunjala kroz suk u staroj Medini. Prateći tragove bajki i legendi, prepustila sam se masi koja me je uvukla u uske uličice suka. I pored nesnosne gužve, u suku je bilo hladovito, očaravajuće zano-sno i šareno. Čineći atmosferu i sliku još lepšom, tek po negde, sunčevi zraci su se probijali kroz trščane krovove i pukotine. Dok se u gradu stare palate i lepote često kriju iza zidina, u suku je sve otvoreno i na dohvat ruke. Svoje proizvode zana-tlije i prodavci u suku pokazuju sa ponosom. Suk

u staroj Medini u Marakešu je najveći u Maroku. Mreža njegovih uličica je dugačka i isprepletana je kao paukova mreža. Suk je svet za sebe, jer se u njemu i danas život odvija kao u nekoj priči iz Hi-ljadu i jedne noći. U opštem šarenilu boja i ljudi, galimatijasu zvukova, najrazličitijoj robi, slatkši-ma, sušenom voću, turšiji i začinima, osećala sam se kao na velikom vašarskom ringišpilu. Vrtelo mi se u glavi i oko mene se sve vrtelo, mamili su me mirisi, prodavci su me uvlačili u radnjice nu-deći mi kaftane, papuče, tepihe, urme, mesingane ibrike, ambru, kardamon, alvu........U opštoj guž-vi nisam ni primetila da je dan već bio na izmaku. Nebo se zacrvenelo, a na trgu ispred suka okupila se gomila ljudi, koja je pratila igrače, akrobate, gutače vatre i jahače arapskih konja, koji su već uveliko izvodili svoj program. Na sve strane se dimilo, čuli su se zvuci zurli i tarabuka, a zanosni mirisi mamili su me na štandove sa hranom. Do duboko u noć ostala sam na ovom svojevrsnom vašaru u Marakešu čijem šarmu nisu odoleli ni mnogi avanturisti, ali ni snobovi.

JEZGRO ARABO-ISLAMSKE KULTURE I TAĐIN

Fes je kulturni i duhovni centar arapske kulture Magreba i Andaluzije. Podignut je u devetom veku, pet hiljada kilometara zapadno od Meke, a hiljadu kilometara južno od Madrida. Ako se ne obrati pažnja na ikone potrošačkog društva, bici-

40

41

kle i televizijske antene, Fes el Bali ima moć da posetioca vrati u srednjovekovni islamski am-bijent. Vanvremenskim se u Fesu smatraju slike starog grada zatvorenog zidinama i ukrašenog minaretima i džamijama pokrivenih zelenim krovovima. U šetnji starim Fesom i obilaskom njegovih znamenitosti, univerziteta iz XIV veka, medresa Bu Inania i Atarin, trga mirisa i začina, zaista sam to i doživela. Dobitnikom se u Fesu smatra svako ko uspe da se probije kroz njegove uske, krivudave uličice i karavane ma-garaca, a da ne zaluta, ko doživi da čuje zvuke iz mnogobrojnih zanatskih radionica i onaj koji uspe da podnese mešavinu mirisa prčvarnica, štavionica kože i začina. U dobitke se svakako ubrajaju i dragulji mavarske graditeljske ume-tnosti koji su uvršteni u svetsku kulturnu bašti-nu. Zbog svoje bogate istorije i kulture, Fes i danas zauzima značajno mesto u Magrebu. Često se događa da se na pitanje koji je glavni grad Maroka, dobija odgovor da je to Kazablan-ka. To je naravno pogrešan odgovor, jer presto-nica Maroka je Rabat. Međutim, iako je centar moći i prestonica, Rabat ipak živi u senci Ka-

zablanke. Moje kratko zadržavanje u prestonici iskoristila sam za panoramsko razgledanje nje-nih znamenitosti i ručak koji je podrazumevao nacionalne specijalitete. Kroz glavne bulevare, put me je vodio do kompleksa kraljevskih pala-ta, katedrale, »Mauzoleja Muhameda V«, »Ha-sanove kule«, reke Bu Regreg, piratske tvrđave i, konačno, do restorana sa nacionalnim specija-litetima. Tu su me već čekali ljubazni domaćini, konobari sa crvenim fesićima na glavi, trbušna plesačica i ukusna hrana začinjena đumbirom, korianderom, kimom i šafranom, bez kojih je nezamisliva marokanska kuhinja. Između tradi-cionalne supe harira, kebapa, kuskusa i pastilje, odlučila sam da probam tađin. U zavisnosti od godišnjeg doba, ovo jelo se priprema od raznog povrća koje se satima lagano kuva sa piletinom, jagnjetinom, ili ribom u posuđu od gline. Do-maćini su mi preporučili tađin sa jagnjetinom, koji sam u slast pojela. Kao što je red, ručak i moj boravak u zemlji Berbera, završio se tradi-cionalnim pijenjem čaja od sveže mente, šećer slatkim urmama i kolačima spravljenim od ba-dema i meda.

42

43

44

Podgorica is rapidly changing. Just look at the changes over the past 5 years. Quickly the city is tak-ing shape as a modern cosmopolitan city and now with the completion of Atlas Capital Centre, like all great cities, a modern architectural marvelserves as the city’s new icon.

By Tomislav Žižić, Director of Atlas Capital Centre

Atlas Capital Centre, with its 93000 m2 in area, holds not only the title of the largest building ever constructed in Montenegro, but also the largest international real estate investment in Montenegro. The other claim to fame is that Atlas Capital Centre is the largest project in the region implemented

during the global economic crisis. Atlas Capital Centre is a model of the future for the constructionindustry and it is understood to be technically the most perfect structure - not only in Montenegro but within a much

broader territory.Atlas Capital Centre even now, joins charming Sahat Kula in Old City and most modern Millenium bridge , are

major attractions and landmarks of Montenegro and Podgorica. The location is absoluteprime, in the capital business district where major companies have their headquarters, and University and vibrant

shopping areas are located.The joint investment by Atlas Group, a regional business giant, and Capital Investment, Partners from the United

Arab Emirates (who are at the centre of the world when it comes to the construction industry), has resulted in demanding very complex specifications and objectives from renowned design and consultancy companies from Italy, The UK, Ger-many and Austria.

The Investor’s orientation towards a green, sustainable, energy efficient building has resulted in the use of the state-of-the-art materials in the interior, with a zero environmental impact.

Incredible results in the field of energy efficiency, unmatched by any project in the region, were achieved by using three-layer and four-layer low-emission glass, a ventilated facade system, the underground water-source for heating and cooling highly efficient heat pumps, and discharged thermal energy for boiling sanitizing water.

If we add, in addition to this, the a level of comfort offered in terms of light airy premises, with over 3 metre high ceilings as the norm, constant quality ventilation and many other qualities offered thereby, it is clear why this wonderful structure has been internationally recognized as a pioneer of building processes in the region. Further proof is the certifica-tion of the Atlas Capital Centre as an energy efficient project within the Clinton Global Initiative and its role as a promoter of the project titled ‘Podgorica – City of the Future’. The building also meets all requirements of the new law on energy performance certificates in Montenegro.

Atlas Capital Centre is rightly dubbed a ‘smart building’ since absolutely everything tested and certified nowadays has been implemented within, in all aspects of telecommunications, signalling, automation, and security. The latest self-monitoring & selfcorrecting systems, ensuring reliability of system operations, prompt intervention (in case of any prob-lem) and energy efficiency.

Incredible possibilities in terms of management and design of premises are offered to the users. The same develop-ment company has also designed the Garage Management System which is most modern in Europe. A key benefit provided by Atlas Capital Centre refers to security. Each entrance to the residential section of the building has a doorman/concierge service working around the clock. All apartments are equipped with video interphones enabling direct connection with a visitor and the doorman. Furthermore, the building is equipped with over 300 cameras which monitor common facilities around the building including atriums, garages and corridors. The building also features a control centre which has an emer-gency security service and a building maintenance service.

All previous and many other special services and qualities, are the reason why the building presents small diplo-matic community in which together with diplomatic missions or / residences 7 countries from different parts of the world found their place.

All of the above qualities, along with the exceptional location of the building, prove that Podgorica will, from 2012, become richer with the addition of a yet another great place for living, an appealing

shopping area, a pleasant spot for having coffee or lunch, and a modern office building. This is the best address in town of that there is no doubt.

Podgorica is changing – and for the better. The first joint investment and visionary approach adopted by Atlas Group and Capital Investment Partners from Abu Dhabi have made a significant contribution to Podgorica - turning it into a city of the future, and creating an attractive business and tourist destination.

The Atlas Capital Centre is a true representative of the slogan “live, work, play”. With ow quality, location and reputation Atlas Capital Centre doesn’t have competition in the Region.

45

46

47

48

1. Po čemu je zemlja izlazećeg sunca - posebna_?

Vaše pitanje ukazuje na to da je naziv izložbe Maroko - Zapisi iz zemlje zalazećeg sunca koja je realizovana prošle godine uz podršku Ambad-sade Maroka u Beogradu dobro odabran, odnos-no da je postignut željeni cilj. Radi se zapravo o tome da Maroko zovu zemljom zalazećeg sunca obzirom da je oduvek predstavljao krajnju tačku arapskog sveta prema zapadu dok je sintagma zemlja izlazećeg sunca vezana za Japan. Takav naziv sam namerno odabrao jer deluje zbunjujuće obzirom da je kod nas ovaj naziv za Japan ljudima poznat za razliku od Maroka za kojeg se ovde rela-tivno retko koristi navedena sintagma. No da se vratim na Vaše pitanje - Maroko, kao zemlja na razmeđu dvaju kontinenata, mesto gde su se hilja-dama godina preplitali uticaji različitih civilizaci-ja sa svojim jedinstvenim položajem, izuzetnim prirodnim lepotama, gradovima bogate istorije, te kulturom i umetnošću koja u sebi baštini najbolje uticaje afričkog, antičkog, berberskog, arapskog i kolonijalnog nasleđa po mnogo čemu je jedinst-vena. Prebogato kulturno nasleđe ove zemlje čini da i danas upravo Maroko percipiramo kao neku daleku, bajkovitu zemlju idealnog Orijenta kak-vim su ga još u 19. veku počeli predstavljati ev-ropski umetnici epohe romantizma.

Konstantin Novaković rođen je 1977. godine u Beogradu. Diplo-mirao je na odseku za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu nakon čega upisuje Interdisciplinarne master studije Kulturna politika i menadžment koje završava 2011. Tokom poslednjih dvanaest godina organizovao je više samostalnih, istraživačkih putovanja širom Evrope, Magreba, Bliskog istoka, Indijskog podkontinenta kao i Centralne i Istočne Azije posetivši pri tome preko pedeset zemalja. Fotografijom se aktivno bavi od sredine devedesetih i do sada je realizovao više samo-stalnih izložbi. Član je ULUPUDS-a i IKOM-a. Živi u Beogradu a od 2007. radi u nevladinom sektoru.

ZAPISI IZ ZEMLJE ZALAZEĆEG SUNCA

VTD Photo

Editorial

49

2. Kao fotograf ali i istoričar umetnosti ako biste nam u nekoliko rečenica opisali svoje impresije o a. Marakešu?

Marakeš, grad u kojem sam doživeo prvi sus-ret sa Marokom jedno je od najživopisnijih mesta koje sam ikada imao priliku da posetim. „Oker grad“ kako ga lokalci zovu centar je južnog dela zemlje u kulturnom, privred-nom i svakom drugom smislu ali je pre svega središte berberske kulture i identiteta. Smešten u podnožju Atlasa, zahvaljujući svom jedinst-venom geografskom položaju i činjenici da je tokom svoje huljadugodišnje istorije bio je nezaobilazna tačka svih najvažnijih kara-vanskih puteva, Marakeš je i tokom prošlosti predstavljao centar ovog dela Severne Afrike i bio sedište nekolikih dinastija zahvaljujući

čemu je i dobio neke od najveličanstvenijih građevina po kojima je i danas prepoznatljiv. U tom smis-lu, Marakeš mi je sa svojim višeslojnim kulturnim nasleđem u vidu brojnih palata, džamija, medresa, vr-tova i riada kao i medinom sa beskrajmnim lavirintom sukova i čuvenimn trgom Džema el-Fna koji vrve od života beskrajno zanimljiv i kao istoričaru umetnosti i kao fotografu. I pored toga što ovaj grad deluje kao pravi raj za fotografe jer inspiraciju možete naći na svakom koraku, situacija ipak nije tako sjajna kada se u vidu ima preosetljivost, pa čak i direktno nepri-jateljstvo koje lokalni stanovnici ispoljavaju pri susretu sa objektivom fotoaparata kakvu do sada nisam nigde imao priliku da sretnem tokom svojih putovanja. Sve u svemu, Marakeš će mi ostati u sećanju kao jedno od na-jzamljivijih mesta na proputovanju kroz Maroko, kao grad-suk prepun života čiji oronuli, crvenkasti zidovi stare medine kriju brojna raskošno dekorisana dvorišta i vrtove potpuno opravdavajući romantičarsku viziju grada iz 1001 noći.

50

b. Tangeru?

Među glavnim zapažanjima o gradovima Maroka istakao bih neverovatne kontraste koji se javljaju od jednog do drugog mesta, odnosno poptuno različit karakter gotovo svih gradova koja sam imao priliku da posetim. U tom smislu, Tanger predstavlja suštu suprotnost Marakešu. On je pre svega haotičan i prljav, grad za kojeg se teško može reći da je lep ali koji definitivno ima jedinstven karakter i svakako bi ga trebalo posetiti. Tanger je više od bilo kojeg drugog mesta u Maroku tokom istorije bio vezan za Evropu pre svega zahvaljujući svom geografskom položaju. Iako je doba Inte-zone davno prošlo ono ga i dan danas definiše kao “grad greha”, nekadašnje stecište špijuna, pustolo-va, kockara i umetnika iz celog sveta. To je grad u kome ne Živeo Anri Matis, o kome je pisao Mark Tven, u kojem je Barouz napisao svoj Goli ručak a Keruak smeštao radnje svojih romana, grad koji su voleli Rolingstonsi, o kojem su pevali Dono-van, Bob Dilan i Džoj Divižn. Na osnovu nave-denog može se zaključiti da Tanger danas živi od svoje stare slave ali upravo njegova drugojačijost u odnosu na ostale gradove i činjenica da ćete se kao fotograf ponekad i pomučiti ne bi ste li uhvatili zanimljiv kadar čine ga zanimljivim, jedinstvenim i svakako vrednim posećivanja.

51

52

53

54

c. Rabatu

Opet se vraćamo na priču o kontrastima, na specifičan karakter svih većih marokanskoh gradova. Rabat, pres-tonica Maroka je opet priča za sebe jer sa svojim širokim bulevarima i monumentalnim građevinama iz koloni-jalnog perioda pre liči na evropski nego grad Magreba. Ovome ide u prilog i potpuno drugačija, mirna atmosfera i čistoća za razliku od obližnje uzavrele Kazablanke sa kojom postoji tradicionalni rivalitet. Najživopisniji deo Rabata svakako predstavlja njegova medina opasana moćnim almohadskim zidinama u čijem se jezgru nal-aze tradicionalne bele kuće sa plavim škurama i vratima izgrađene od strane Mavara izbeglih sa Iberijskog polu-ostrva nakon Rekonkiste. Upravo iz ovog dela Rabata pruža se najlepši pogled na okean, kao i na Sale, takođe stari utvrđeni grad na drugoj obali rele Bu Regreg kojeg je naš Rastko Petrović opisao u svom čuvenom putopisu Afrika. Za Rabat me veziju mnoge pozitivne uspomene a zahvaljujući prijatnoj atmosferi toliko drugačijoj od os-talih mesta predstavlja idealno mesto za provesti neko-liko dana na putu između Kazablenke i Fesa.

55

56

d. Fesu?

Pored Marakeša, Fes je na mene ostavio najjači uti-sak od svih gradova koje sam imao prilike da posetim tokom boravka u Maroku. Za razliku od berberskog Marakeša, Fes predstavlja centar arapske kulture i identiteta a smatra se i duhovnim središtem Maroka. U njegovom starom delu, medini opasanoj ogrom-nim žutim bedemima nalazi se najveći stari islamski grad na svetu koji je pri tome uspeo da očuva sve svoje karakteristike i ostane nepromenjen gotovo od srednjeg veka zbog čega je i uvršćen na listu svetske kulturne baštine UNESCO-a. Više nego ijedan drugi grad u Maroku Fes obiluje džamijama, medresama, palatama i rijadima sa dvorištima i enterijerima dekorisanim tradicionalnim tehnikama i tipično ma-rokanskim zeliž pločicama što ovaj grad čini pravom poslasticom za fotografe. Kao i Marakeš, Fes je pre svega grad sukova koji ispunjavaju najveći deo nje-govog strarog dela. Posebnu atrakciju predstavljaju štavionice kože na otvorenom koje se i dan danas koriste za proizvodnju tradicionalnim metodama.

57

58

59

60

e. Kazablanki?

Kazablanka, verovatno najpoznatiji grad Maroka pre svega zahvaljujući čuvenom istoimenom filmu za većinu prosečnih posetilaca predstavlja razočaranje pa sam u tom smislu više puta dobio savet da je bolje preskočiti posetu ovom gradu obzirom da nije pre-terano zanimljiv. I pored toga, otišao sam i nisam se pokajao - Kazablanka je najmnogoljudniji i bez sumnje najkosmopolitskiji grad ne samo Maroku već u čitavom Magrebu i kao takav posetiocima pruža mnogobrojne mogućnosti. Ekonomski centar zemlje i kulturno središte savremenog Maroka, Kazablanka je prava metropola na čiji je današnji izgled najviše traga ostavilo kolonijalno graditeljsko nasleđe pa tako njenim bulevarima dominiraju francuske fasade koje zahvaljući patini vremena, ili bolje rečeno nem-aru ovom gradu daju specifičan šarm. Stoga mi jer kao fotografu Kazablanka bila veoma interesantna i pored toga što se ona po količini znamenitosti ne može porediti sa gradovima poput Marakeša ili Fesa. Najveću atrakciju svakako predstavlja grandiozna džamija Hasana II koja iako je novijeg porekla pred-stavlja pravo čudo graditeljstva ne samo zahvaljujući svojim monumentalnim razmerama i činjenici da je treća najveća džamija na svetu već i raskošnim deko-racijama izrađenim tradicionalnim tehnikama. Na kra-ju bih se vratio na film Kazablanka, odnosno želeo da skrenem pažnju da je on zahvaljujući svojoj ogromnoj popularnosti zapravo kreirao jednu potpuno pogrešnu sliku o ovom gradu pripisujući joj ulogu koji je u st-varnom životu imao jedan drugi marokanski grad kojeg smo već pominjali - Tanger.

61

62

3. Po čemu su boje i svetlost Maroka drugačije od svih drugih zemalja u kojima ste bili?

Kao osoba koja se bavi vizuelnim i neko ko se trudi da svoja putovanja u najvećoj mogućoj meri dokumentuje putem fotografija mogu reći da gotovo svaku zemlju koju sam do sada pose-tio pamtim po nekoj specifičnoj vrsti svetlosti koja se samo u njoj može sresti. Maroko u tom smislu ne predstavlja izuzetak, on jeste zemlja kontrasta ma koliko to zvučalo kao floskula. Re-gioni ove zemlje su etnički, kulturno i klimstski veoma različiti među sobom dok su veći gradovi svaki priča za sebe u meri kakvu nisam sreo ni na jednom dtrugom mestu. Svaki bih mogao da opišem jednom dominantnom bojom pa je tako Marakeš crveni grad, Fes žuti, Meknes oker, Kazablanka i Rabat beli, Esauira i Tanger plavo-beli dok Šefšauen karakteriše plava boja. 4. Šta Vas je najviše emotivno dodirnulo na putovanju kroz Maroko i da li ste taj trenutak zabeležili kamerom?

Ma koliko se trudio da što više toga zabeležim fotoaparatom ipak je nemoguće reagovati u sva-kom trenutku a pogotovo predvideti momente koji će vas emotivno dotaći a koji se uglavnom dešavaju spontano i neočekivano. Obzirom na iskustvo koje imam kao putnik malo je toga što

me može iznenaditi kada govorimo o kulturološkom šoku koji neminovno, u većoj ili manjoj meri doživljavamo kada negde otputujemo. Svakako, teško je ostati imun na bedu, siromaštvo, preteške uslove života pojedinih stanovnika ove zemlje u šta sam imao prilike da se uverim obilezeći razne njene delove a u tom smislu su mi se u pamćenje urezala divlja naselja na obodima velikih gradova poput Kazablanke i Rabata. Ipak, možda me je najviše dotakla sudbina migranata iz čitave Afrike koji mesece provode u luci Tangera uprono čekajući pogodnu priliku da se krišom uvuku u neki kamion i brodom prešli Gibraltarski moreuz u nadi da će na drugoj obali, u Evropi naći neki bolji život.

5. Kao istoričar umetnosti koje topose ove prelepe zemlje preporučujete našim putnicima?

Ne mislim da je moje formalno obrazovanje pre-sudan faktor u odabiru destinacija ali sa druge strane svakako da ono ima uticaja na način na koji posmatram gradove i lokalitete koje posećujem i fotografišem. Maroko je zemlja koja krije mnoga iznenađenja pa sam u tom smislu neke od najlepših trenutaka imao na mestima na koje se do sada nismo osvrnuli. Tako bih izdvojio Esauiru - portugalsku luku na obali Atlantika koja ima potpuno drugačiju atmosferu od obližnjeg Marakeša, El Džadidu i Asi-lu, takođe portugalske gradove na obali Atlantskog okeana, bivše španske protektorate Laraš i Tetuan,

MARAKEŠ

63

zatim Meknes - jedan od carskih gradova koje nikako ne bi trebalo zaobići, Šefšauen - plavi grad u Rifskim planimama, Eit Benhadu - naj-poznatijie utvrđeno berbersko selo izgrađeno od blata, te rimske lokalitete Liksus i Volubilis. 6. Šta je ono što Vaše fotografije nisu registrov-ale a što ćete uvek pamtiti sa ovog puta?

Mislim da sam se nekih stvari već dotakao u odgovorima na Vaša prethodna pitanja a pored toga bih svakako dodao uspomene na sus-rete sa mnogobrojnim ljudima koje sam sreo tokom puta, kako dobre tako i loše. Dakle od nepodnošljivih trgovaca u Marakešu koji su me gađali zbog toga što sam fotografisao ulicu u ko-joj se nalazi njihova radnja ili pak pokušali da mi to naplate preko razgovora sa saputnicima u lokalnium autobusima, vozačima taksija ili automobila koje sam ustopirao, do Muhameda, mladića kojeg sam slučajno sreo na ulici Rabata tražeci najjeftiniji hotel a u čijoj sam kući ostao dva dana kao njegov gost. Pored toga sigurno ću se sećati mirisa Atlantskog okeana, strašne žeđi

u peščanim dinama Merzuge, ukusa slatkog čaja sa listićima sveže nane kao i tradicionalne supe harire, meseca Ramazana u Maroku i pustih ulica nakon zalaska sunca.

7. Da li pripremate neki novi put i neku novu izložbu?

Konstantno pravim planove za nova putovanja ali postaje sve teže uklopiti ih sa poslom i svim drugim obavezama. Zemlje koje do sada nisam imao priliku da posetim a koje me najviše zanimaju su Etiopija, Sudan, Jemen, Avganistan, Nepal, Mjanmar, Bolivija i Peru i nadam se da ću u narednom periodu uspeti da pronađem dovoljno vremena kako bih obišao makar neke od njih i zatim nadam se priredio izožbu. Što se tiče planova za buduće izložbe nedavno sam bio u Abhaziji, Istočnoj Anadoliji i Iraku obzirom da me posebno interesuju takvi neturistički regioni i želeo bih da material koji sam odande doneo na neki način prezentujem. Takođe, voleo bi da napravim izložbu fotografija o Putu svile jer je to region koji me je odu-vek najviše fascinirao, a iz kojeg sam poneo najlepše uspomene i dosta zanimljivog foto-materijala.

64

MAJORELLE GARDEN

After years of neglect, the garden was then taken over and restored by the fashion designer Yves Saint Laurent and his partner Pierre Berge.

65

The garden was made in the 1920s by the French painter Jacques Ma-jorelle, with marble pools, raised pathways, banana trees, groves of bamboo, coconut palms and bou-gainvilleas. Perhaps unsuprisingly as the garden was designed by a painter, the garden is composed and coloured like a painting. Many of the built features were painted in a dark blue (‘Majorelle Blue’) which works very well with the soil, cli-mate and plants. In fact, Majorelle’s garden rather than his paintings was his masterpiece. Water is an impor-tant feature of the garden - there are channels, lily-filled ponds and foun-tains. Majorelle was an avid plant collector. After years of neglect, the garden was then taken over and re-stored by the fashion designer Yves Saint Laurent and his partner Pierre Berge.

66

Vrt je napravljen u 1920 od strane francuskog slikara Jacques Majorella, s mramornim bazenima, puteljcima, banana drvećem , šumarcima bambusa, kokosovim palmama i bugenvilijama.

Možda neiznenadjujuće ali kako je vrt dizajnirao slikar, on je de fakto i konstruisan kao slika.

Mnogi od izgrađenih stvari su obojane u tamno plave (‘Majorelle Blue’), koja se jako dobro slaže s tlom i biljkama. U stvari, Majorelle je i najuspešnije delo ovog slikara mnogo značajnije od nje-govih slika. vrt nego njegova slika. Voda ima veoma važno mesto u vrtu - postoje kanali, ljiljanima ispunjene bare i bezbrojne fontane. Majorelle je bio strastveni kolekcionar biljka.

Nakon godina zanemarivanja, vrt je preuzeo i obnovio ga modni dizajner Yves Saint Laurent i nje-gov partner Pierre Berge.

BAŠTA MAJORELNakon godina zanemarivanja, vrt je preuzeo i obnovio ga modni dizajner Yves Saint Laurent i njegov partner Pierre Berge.

67

68

Barselona – “katalonska kraljica”. Veličanstveni grad, izuzetne lepote i autentičnosti, živi 24 sata dnevno.

Prošetajte ulicama grada u koji je svoj originalni pečat utkao Antoni Gaudi. Divite se samo nekim od njegovih remek-dela gde ćete imati utisak kao da ste zalutali u bajci. Tu je nezaobilazni park Guell, odakle se pruža nezaboravan pogled na Barselonu, Casa Battlo, La Pedrera, Casa Guell i najimpozantnije od svih, Sagrada Familia. Sa Plaza Katalunje zaputite se u čuvenu ulicu Las Ramblas na čijem kraju se nalazi statua Kolum-ba okrenuta ka pučini mora. Uživajte u brojnim restoranima, barovima i diskotekama i prepustite se čarima noćnog života ovog prelepog grada.

Ono što izdvaja Barselonu od ostalih gradova Evrope je raznolikost arhitekture. Zastupljeno je skoro sve, od rimskih zidina pa do najmoderni-jih građevina današnjice. Kako je u ovde živeo i radio najpoznatiji katalonski arhitekta, Antoni Gaudi, koji je svoj jasno prepoznatljivi pečat os-tavio skoro u svakom kutku grada, ne čudi što ostatak sveta Barselonu često naziva Gaudijevim gradom. Jedno od njegovih prvih priznatih dela je park Guelj, koji je obavezna destinacija svake turističke ponude. Sklad prirode i arhitekture ovde je doveden do savršenstva i na trenutke vam

69

se čini da se nalazite u bajci. Čudnovate kuće i oblici, po kojima je Gaudi poznat, već u prvi mah vas potpuno opčine pa vam vreme provedeno ovde prosto proleti. Park se nalazi na brdu El Karmel, a ime je dobio po Eusebiju Guelju, dobrotvoru i čoveku koji je finansirao stvaralačko umeće Gaud-ija da od jedne komercijalno neuspešne stambene zone napravi vrhunsku arhitek-tonsku atrakciju. Ovde se jasno vidi da Gaudi nije bio samo vrsni arhitekta, već i kreativni umetnik.

Magična fontana je spektakl vode, svetla i muzike. Sagrađena je 1929. kao jedna od najvećih atrakcija za Svetski sajam i internacionalnu izložbu u Barseloni iste godine. Danas je jedno od najpoznatijih mesta u gradu sa neverovatnih 2,5 mil-iona posetilaca godišnje. Magična fontana ima 13 različitih koreografija – tri spek-takla filmske muzike, šest klasične, jednu zaruzela, remiks 20. i 21. veka, remiks 80-90-tih godina i numeru “Barselona” od Fredija Merkjurija i španske operske dive Monserat Kabalje.

Park Guell - Talasasti oblici, slični lavi, na mestima sličnim drveću ili u obliku dvorskih stubova ili stalaktita, ponekad su izdašno ukrašeni mozaicima od po-lomljenih keramičkih pločica. Predeo parka je u skladu sa prirodnim terenom. Strme padine i grebeni su ostali s krivu-davim puteljcima, usecima i pećinama koje su dodate prirodnom ambijentu. Park je vešto projektovan da bi omogućio mir i spokoj. Zgrade, iako vrlo originalne i upečatljive, relativno su neupadljive u poredjenju sa drugim građevinama koje je Gaudi projektovao. Imaju krovove fantastičnih oblika s neobičnim vrhovima. Ključno mesto u parku je glavna tera-sa, okružena dugom klupom u obliku morske zmije, koja se ujedno smatra i najdužom klupom na svetu. Gaudi-jeva višebojna mozaična fontana u obliku zmaja na glavnom je ulazu. Veliki prolaz na najvišoj tački parka nudi najbolji pogled na Barselonu. S njega se pruža panorama grada sa Sa-grada Familijom u daljini i predivnim pogledom na Mediteransko more,kao i pogledom na dva tornja u Port Olimpiku.

70

Ja sam opčinjena cvećem i moja omiljena destinacija je Majorelle Garden predi-vna bašta koju je Yves Saint Laurent jos početkom 80 tih napravio.To je bašta u kojoj slušate ptičice i uživate u predivnom cveću.

1 VTD- Kako biste u nekoliko rečenica opisali svoj doživljaj Maroka ?

Energija i entuzijazam su deo Maroka AM- i to je nešto što se apsolutno poklopilo sa mojim senzibilitetom. Mirisi egzotičnog cveća ga čine posebnim, fascinirali su me bezbrižna, nasmejana i srećna lica ljudi. Marakeš je mesto gde shvatite koliko je za sreću potrebno malo.

2. VTD- Mnogo putujete, po čemu je Ma-roko drugačiji od svega drugog što ste videli?

MM- Mene intuicija vodi kroz život tako da je pre-sudan uvek taj prvi dan u novom gradu sa novim ljudima i običajima. Ja sam se zaljubila na prvi pogled u Maroko. Osetila sam ga i prigrlila. Vraćam se Marakešu kada imam vremena da pobegnem na par dana. Ponekada je to što osećate za neki grad neopisivo. Tako da mi je teško da napravim parale-lu izmedju Kaira i Maroka .Važni su i ljudi koji su uz vas u datom momentu.

3. VTD -Zašto svetski džet set obožava ovu desti-naciju?

MM -Najbolji primer za to i jeste Dženifer An-iston koja je izjavila da je hotel La Mamounia najčarobnije mesto na svetu. Ja se slažem sa njom jer je to čudesno mesto sa nevidjenom energijom. Najlepša večera kojiu sam doživela se i desila u tom divnom hotelskom zdanju.

MARIJANA MATTHAUS

MIRISI MAROKA4. VTD Koje ste gradove obišli i koji Vam se najviše dopao?

MM-Ja sam nekoliko puta bila u Maroku i samo je Marakeš grad koji sam obišla i koji pozna-jem. Danima planiram i do Kazablanke da odem ali desiće se i ta poseta sledeće godine.

VTD - Šta je najbolje šopingovati u 5. ovoj zemlji?

MM- Ja sa opčinjena cvećem i moja omiljena destinacija je Marjorelle Garden predivna bašta koju je Yves Saint Laurent jos početkom 80 tih napravio.To je bašta u kojoj slušate ptičice i uživate u predivnom cveću. Obozavam njihove čajeve i to rado kupijem i uživam u njima. 6. VTD- Da li su neki mirisi Maroka ugradjeni u Vaš miris?

MM- Da.Moja inspiracija za parfem i datira iz mojih poseta Maroku.Baza mog parfema i jeste Orijent.

VTD

Intervju

71

7. VTD - Čim je inspirisana Vaša nova kolekcija?

MM - I ove jeseni je moja nova kolekcija u skladu sa svetskim trendovima.Prisutne su bogate boje jeseni sa kožom ili metalnim detaljima.Kolekcija je prilagodjena savremenoj ženi koja ovih dana često posle posla ima još obaveza društvenih ili poslovnih tako da mnogi komadi s lakoćom prelaze iz dnevne u večernju kombinaciju.

8. VTD - Da li će te se vratiti u ovu prelepu zemlju?

MM - Svakako. Ja se uvek vraćam mestima koje osećam. Maroko je jedno od njih. Jer ga naprosto obožavam.

72

I am obsessed with flowers and my favor-ite destination is Majorelle Garden, an enchanting garden created by Yves Saint Laurent in the early 80` s. There one can listen to birds singing and enjoy the vari-ous fragrant flowers.

VTD-Would you be so kind to de-1. scribe, in a few sentences, your experience of Morocco?

MM-Energy and enthusiasm are part of Morocco and they absolutely correspond with my sensibility. The scents of its exotic flowers make it so special. I was fascinated with carefree, smiling and happy faces of its people. Marrakesh is the right place where to realize how little is needed for a man to be happy.

VTD-You travel extensively. What 2. makes Morocco so different from everything else that you have ever seen?

MM-Intuition is the driving force in my life, so that the first day in a new place and new faces and customs are crucial. My love with Morocco was at first sight. Instantly I felt close to it and ebraced it. Whenever I have time I return to Marrakesh, even if it is only for a few days. Sometimes it is simply im-possible to describe what you feel for a cer-tain place. For me is very difficult to make a parallel between Cairo and Morocco, for example. Very important are the people that keep you company at the moment, as well.

VTD-Why does the world jet set 3. adore so much this destination?

MM-The best example is Jennifer Aniston who claims that the hotel La Mamounia is the most enchanting place of the kind in the

MARIJANA MATTHAUST H E S C E N T S O F MO R O C C O

world. I agree with her as it is a truly miraculous place with an unprecedented energy. The most beautiful supper I ever had happened in this fantas-tic edifice.

VTD-What places have you visited in Mo-4. rocco and which one did you like most?

MM-I have been to Morocco several times and Mar-rakesh is the only town I have visited. I have some plans to visit Casablanca and sincerely hope to do it this year.

VTD-What would you recommend in a way 5. of shopping?

MM-I am obsessed with flowers and my favorite destination is Marjorelle Garden, the enchanting garden created by Yves Saint Laurent in the early 8o`s.There one can listen to birds singing and enjoy the variety of fragrent flowers. I also adore their nu-merous tea flavours and never miss to buy some.

VTD-Are any of Morocco`s scents incorpo-6. rated in your perfume?

MM-By all means. The main inspiration for my per-fume comes from my visits to Morocco. The Orient definitely makes the basis of my perfume.

VTD-As for your latest collection-what in-7. spired it?

MM-This fall, too, my collection is in keeping with the latest world fashion trends. Present are rich fall colors, combined with leather and metal details. The collection is made to satisfy the modern woman and her needs. Nowadays the workday of a modern woman often prolongs long into the night due to her various social and business engagements and we did our best to make it possible for her to transform easily her daily outfits into evening dresses, for ex-ample.

VTD-Do you plan to visit Morocco soon?8.

MM-Sure. I always return to the places I feel close to. Morocco is one of them. I simply adore it.

73

74

75

76

77

Svi automobili su opremljeni po najsavremenijim standardima. Najluksuznija I na-jbezbednija vozila po najnižim cena možete iznajmiti kod nas po povlašćenim uslo-vima ,sa ciljem ostvarivanja dugoročne poslovne saradnje na dobrobit obeju strana. Beogradski rent a car vam nudi jedinstvenu priliku da čim sletite na aerodrom “Niko-la Tesla” uskočite u izuzetno opremljen automobil sa unapredjenim enterijerom,kao I sigurnosni sistemi ABS I EBD koji vam omogućavaju udobnu I bezbednu vožnju. Sva naša vozila se iznajmljuju sa kompletnom opremom,usaglašenim nivoom komfora,kao I visokim nivoom fleksibilnosti usluga pri rezervaciji I preuzimanju.

BEOGRADSKI RENT A CAR

VTD

Preporuka

Beogradski rent a car poseduje flotu luksuznih automobila Mercedes A,B,E I S klase, Dodge Nitro,Nisan Murano kao I gradski auto Hyundai I10.

Povoljnosti kojim se Beogradski rent a car može pohvaliti:

*Kratak rok preuzimanja vozila

*Rentiranje vozila na duži vremenski period ,uz posebne pogodnosti kako za fizička tako I za pravna lica

*Dodatna specijalna oprema koja je potpuno besplatna ( GPS,sedište za decu,krovne oznake I drugo)

Više o nama možete pronaći na našem sajtu www.rentca.rs

Potpuno automatizovan system online rezervacije omogućava klijentima da,uz rezervaciju željenog vozila,odaberu lokaciju njegovog preuzimanja I odmagh dobiju proračun troškova najma.

78

79

80

Riu Negril Resort je jedan od najpopularnijih klub hotela na Jamajci, za goste koji obilaze ostrvo u potrazi za zabavom, ludim noćnim provodom, “Reggae” barovima, ali i preko potrebnim mirom u jednoj od najlepših negrilskih oaza. Hotel se nal-azi na zapadnoj obali regije Negril, na malom rtu koji je okružen sa 45.000 m2 karipskog rastinja na 80km udaljenosti od aerodroma Montego Bay.

Riu Negril Resort, shodno standardima Riu hotel-skog lanca, nudi kvalitetnu uslugu, brojne sadržaje za relaksaciju i rekreaciju: fitness, saunu, jacuzzi, teniske terene, stoni tenis, teren za odbojku na plaži, “windsurfing”, ronjenje, rentiranje kajaka ili katamarana. Hotelske animacije su organizovane tokom celog dana, a tokom večeri “Karipske noći” sa živom muzikom, kao i besplatna pica i ulaz u “Pacha club”.

Riu Negril smešta svoje goste u 420 soba. Svaka soba sadrži balkon ili terasu, kupatilo sa fenom za kosu, telefon, Sat TV, mini bar, sef, klima uređaj. Standardne sobe imaju isti sadržaj, ali različitu poziciju u okviru resorta i pogled. Suitovi se razli-kuju po komoditetu i dodatnom dnevnom boravku sa sofom.

PRVI PUT NA SRPSKOM TRŽIŠTU

All inclusive koncept:

Doručak:

Američki doručak sa švedskim stolom i spremanjem toplih jela pred gostima.

Kasni doručak, užina sa kafom i toplim • napitcima.Ručak:

Švedski sto sa toplim i hladnim jelima, • spremanje specijaliteta pred gostima.

Pice, paste, salate i kolači. •

Tradicionalni jamajkanski specijalitet • (šest dana u nedelji).Večera:

Švedski sto sa toplim i hladnim jelima, • spremanje specijaliteta pred gostima.

Tematske večere dva puta nedeljno.•

Opcionalno “ A la cart” restorani (potrebno je izvršiti rezervaciju stola):

“Sir Andrew” restoran gurmanske • kuhinje.

Grill / Steakhouse.•

“Rodizio” restoran brazilske kuhinje.•

Užine i pića 24h dnevno, mini bar sa svakodnevnom dopunom. Besplatan ulazak i piće u “Pacha” klubu (šest dana u nedelji).

81

82

Od momenta kada se na njene obale, kra-jem XV veka, iskrcao Kristofer Kolumbo, slava jedne od najpoželjnijih španskih kolo-nija, a potom i turističkih destinacija pripada Republici Kubi. Najveće karipsko ostrvo je u viševekovnoj borbi za nezavisnost, prvo od Španije, a potom Britanije i Amerike iznedrilo brojne revolucionare i miljenike ovdašnjih stanovnika - mahom indijanskog, španskog i afričkog porekla. Izolativna poli-tika donela je brojne ekonomske nedaće kubanskom stanovništvu. Ipak, lepota ovog ostrva i razigranost Kubanaca srasli

CUBA, PANAMA & JAMAICAHAVANA – PANAMA CITY – NEGRIL

Polazak 30. Novembar 2012.18 dana / 16 noćenja

su u mit, mit koji opisuje zelenilo kubanskih plantaža, autentičnost Havanskih fasada, at-lantsko plavetnilo, mističnost karipskih noći i lepotu njenih žena, miris duvana, ukus koktela i zvuke Rumbe.Jedan od najpoznatijih stanovnika Kube, američki pisac Ernest Hemingway, koji je ovde proveo 22 godine svog života, izjavio je: «U lepoti, samo Venecija i Pariz prestigli su Ha-vanu».

Na severu Kuba je svega 140km udaljena od američke granice, na zapadu se nalazi država Meksiko, na jugoistoku ostrva Haiti i Domini-

83

kanska Republika, a na jugu Kajmanska ostrva i Jamajka.

“Zemlja, šume i vode” je značenje imena još jednog velelepnog ostrva Velikih Antila, mete kolonijalnih sila i meke za turiste iz celog sveta – Jamajke. Nakon pomenute Kolumbove plovidbe i Jamajka je potpala pod špansku vlast, potom britansku tokom koje doživljava procvat u poljoprivedi i proiz-vodnji šećerne trske, banane, kafe i kaka-oa. Dovoženi su robovi iz Afrike kao radna snaga, a Jamajka postaje najveći svetski izvoznik šećera. Ropstvo je ukinuto 1838. godine, a stotinjak godina kasnije dobijena je i nezavisnost od Ujedinjenog kraljevstva. Nakon napuštanja Federacije Zapadnih Indija, na brzi razvoj Jamajke veliki uticaj ima ulazak stranog kapitala, prevashodno saradnja sa Amerikom. Efekti boravka na ovom ostrvu porede se sa efektima medit-acije, zbog savršenih geografsko klimatskih uslova, bujne vegetacije, mirnoće života na ostrvu, mirisa i boja koje dominiraju karips-kim plažama.

Bob Marley, najpoznatiji “Reggae“ muzičar, rođen je na Jamajci.

Republika Panama je najjužnija država Cen-tralne Amerike, pozicionirana na zemljouzu koji na zapadu graniči sa Kosta Rikom, na jugoistoku sa Kolumbijom, karipskim morem na severu i Tihim okeanom na jugu. Još jednu špansku koloniju iz XVI veka nazivali su “Zem-ljom ribe, drveća i leptirova “, a njene obale ot-vorili za pristajanje brodova brojnih osvajača. Kada je 1821. godine izborila svoju nezavis-nost, pristupila je čuvenoj “Gran Colombia“ un-iji, zajedno sa Novom Granadom, Ekvadrom i Venecuelom. 1903. godine izlazi iz pomenute unije i okreće se Americi sa kojom je sarad-nja učvršćena izgradnjom Panamskog kanala, kroz koji otpočinje ozbiljna trgovina, a Panama postaje jedna od najjačih ekonomskih sila u regionu. Lepota ove zemlje je lako zamisliva, imajuću u vidu njen neverovatan geografski položaj, ali je retkost naići na Evropljanina koji je imao prilike uživati u njoj.Ricardo Miró, poznati pisac 19. veka je rođen u Panami.

84

Program putovanja:

1.dan BEOGRAD – FRANKFURT – HAVA-NA Havana je glavni grad, najveća luka i trgovački centar Republike Kube. Grad se prostire za-padno i južno od zaliva, predstavlja jednu od 14 kubanskih provincija i u njemu živi oko tri miliona stanovnika. Havani je status grada dodelio španski kralj Filip II 1592. godine, a tek 1634. godine kraljevskim dekretom priznata je važnost grada i imenovana je “Ključem novog sveta i bedemom Zapadne Indije”. Današnja Havana se može podeliti na četiri dela: Staru Havanu koja predstavlja “zbirku” kolonijalne arhitekture latinske amerike sa oko 3.000 zgrada i pod zaštitom je UNESCO-a; zatim ki-neska četvrt kao jedina autonomna zona; Ve-dado poslovna četvrt Havane u kojoj se nalazi čuvena “La Rampa” ulica i šetalište “Malecon”; i elitna četvrt Miramar u kojoj se nalaze am-basade, konzulati, rezidencije bogataša i brojni hoteli. Šetajući modernim bulevarima ove os-trvske prestonice, posmatrajući fasade jasno se izdvajaju i smenjuju stilovi gradnje: Koloni-jalni i Barokni; Neoklasicizam, bogati Habaner-osi su bili nadahnuti francuskim stilom gradnje

palata; španski i italijanski stil; mavarski; “Art Deco“; Elekticizam je prepoznatljiv u stilu gradnje čuvenog hotela “Nacional de Cuba“ i konačno Modernizam, u čijim obrisima su građeni hoteli Habana Libre i Hilton, a na projektima tog doba radile su čuvene arhi-tekte poput Walter Gropius, Oscar Niemeyer i Irving Feldmna, koji je konstruisao hotelska rešenja viša i atraktivnija od tadašnjih u Las Vegasu.

2. dan HAVANA. Doručak. Polazak autobusom na polud-nevno razgledanje Havane sa obilaskom najistaknutijih znamenitosti grada -Trga revolucije sa poznatim muralom Če Gevare, Kapitola, stare Havane koji je pod zaštitom UNESCO-a, katedrale, pijace suvenira itd. Uveče preporučujemo odlazak u kabare “ Tropicana”, dinamičan spektakl koji dočarava kubanski ples i muziku, a u kome učestvuje oko 100 izvodjača ili u jedan od restorana gde je Hemingvej bio stalni gost “ Bodegita del Medio” ili “Floridita”. Noćenje.Tropicana je kabaretski šou, koji mnogi opisu-ju kao havanski Moulin Rouge, smešten u poznatom noćnom klubu nove Havane. Kab-

85

are je sagradio Victor Correa 1939. godine, a u njemu su gostovali: Nat King Cole, Danny Puleo, Celia Cruz, Tito Puente i drugi.

3. dan HAVANA. Doručak. Celodnevni fakulativni izlet u pro-vinciju “Pinar del Rio - Vinjales” - najzapad-niji deo ostrva, oblast poznatu po plantažama duvana. Po dolasku obilazak plantaže du-vana i poseta tipičnoj fabrici cigareta gde se posmatra postupak izrade ovog karakteristic-nog kubanskog proizvoda. Slobodno vreme za kupovinu. Nastavak vožnje za dolinu Vin-jales, poseta indijanskoj pećini “El Indo“ i obi-lazak praistorijskih zidnih ostataka. Ručak u nacionlnom kubanskom restoranu.

4. dan HAVANA. Doručak. Fakultativni izlet do Muzeja Ernes-ta Hemingveja. Ernest Hemingvej i njegova četvrta supruga Meri živeli su u svojoj vili, u živopisnom predgrađu Havane, u vreme

kada se Fidel Kastro sa svojim barbudosi-ma spuštao sa Sijera Maestre i pobednosno ulazio u Havanu.

Slavni američki pisac, koji je u toj kući napisao svoje čuveno delo “Starac i more”, imao je simpatije za kubansku revoluciju i ubrzo posle njene pobede, našao se sa Kastrom, s kojim će nešto kasnije učestvovati i na takmičenju u lovu na “veliku ribu”, pošto su obojica bili pa-sionirani ribari. Hemingvej je, zahvaljujući toj pasiji i svom druženju sa lokalnim “kapetanom” Gregoriem Fuentesom, našao inspiraciju, pa čak i srž fabule, za roman “Starac i more”, koji će mu kasnije doneti Nobelovu nagradu.

5. dan HAVANA. Doručak. Slobodan dan za individualna razgledanja i odmor. U večernjim satima moguće je organizovati zajednički izlazak sa predstavnikom agencije. Noćenje.

86

Znamenitosti Havane:Fortaleza San Carlos de la Cabaña• ,

najimpresivnije utvrđenje kolonijalnog doba, kraj 18. veka.

El Capitolio Nacional• , kolosalna građevina prepoznatljiva po svojoj kupoli koja dominira gradskim pejzažem. Unutrašnjost karakteriše treći najveći kip na svetu, izložen u zatvorenom prostoru La Estatua de la República, početak 20. veka.

Castillo de los Tres Reyes Magos del • Morro, pitoreskna tvrđava na ulazu u zaliv, izgrađena radi obrane od piratskih napada.

Castillo San Salvador de la Punta• , manje utvrđenje koje je koristilo u odbrani Havane za vreme prvih vekova kolonizacije. Na tvrđavi se još nalazi dvadesetak starih topova i drugih vojnih antikviteta, 16. vek.

El Cristo de La Habana• , statua Isusa Hrista koja daje blagoslov gradu sa druge strane zaliva, nalik na onu u Rio de Janei-ru. Mramorno delo Jilme Madere podignuto samo nekoliko dana pre ulaska Fidela Kas-tra u Havanu za vreme Kubanske revolucije, polovina 20. veka.

Gran Teatro de La Habana• , ve-liko pozorište čuveno po Nacionalnom kubanskom baletu, ponekad se tu održavaju i predstave Nacionalne opere. Teatar je poznat i po koncertnoj dvorani Garcia Lorca, najvećoj na Kubi.

Museo de la Revolución• , muzej revolu-cije, smešten u bivšoj predsedničkoj palati.

Castillo de la Real Fuerza• je utvrđenje na severnoj strani luke. Izvorno izgrađeno radi obrane od piratskih napada i kao rezidencija kapetana (guvernera) ostrva, bila je zakinuta lošom strateškom pozicijom preduboko u zali-vu. Smatra se najstarijim kamenim utvđenjem i 1982. godine uvrštena je na popis Svetske baštine UNESCO-a.

6. dan HAVANA – PANAMA CITY.Doručak. Polazak iz hotela ka aerodromu oko 12h.

7. i 8. dan PANAMA CITY. Doručak. Razgledanje grada u pratnji vodiča, individulana razledanja i šoping u bescarinskoj zoni.

Panama City je glavni grad Republike Pana-me, smeštena na ulasku u Panamski kanal, sa strane Tihog okeana u kojoj sa okolinom živi oko dva miliona stanovnika. Grad je glavni politički, trgovinski i administrativni centar zem-lje koji je 1519. godine osnovao Pedro Arias Davila, a danas je velelepni grad koji je orga-nizacija “Beta World City” proglasila centrom i najvažnijim gradom Centralne Amerike.

87

9. dan PANAMA CITY – MONTEGO BAY – NEGRIL (80km).

10. do 16. dana NEGRIL.Boravak u hotelu na bazi usluge “All Inclu-sive”. Mogućnost organizovanja fakultativnih izleta.

Negril je jedno od najpoznatijih letovališta ce-log karipskog arhipelaga, nalazi se na severo-zapadu ostrva, između regija Westmoreland i Hanover. Plaže Negrila slove za najlepše na ostrvu, hotelski resorti su raspoređeni sa svih strana litice uz samu šumu, u potpunoj privat-nosti i izolovanosti, a na svega nekoliko kilo-metara udaljenosti od šoping molova sa bes-carinskom zonom, “Reggae” barova i noćnih klubova. “Belina plaže i refleksija Negrila u moru je vaša prava karipska fantazija.” A.L. Hendricks

17. dan NEGRIL – MONTEGO BAY – FRANK-FURT. 18. dan FRANKFURT – BEOGRAD.

Više o programu potražite na www.sunline.rs

88

VTD magazin je ponosan na saradnju sa klubom 1 žena, momentalno najvažnijom institucijom koja okuplja najuspešnije žene i sveta biznisa i koje svojim akcijama, na čelu sa predsednicom IVANOM ZELJKOVIĆ permanentno radi na poboljšanju ženske pozicije kod nas, a naročito se zalaže za za-govaranje jednakosti u procesu donošenja odluka i rodne ravnopravnosti kada je u pitanju upravljanje i odlučivanje.

Udruženje „Klub prvih žena“, osnovano je no-vembra 2010. godine sa ciljem da afirmiše žensko preduzetništvo, osnaži inicijativu u poslovnom osamostaljivanju žena, kao i, da zastupa interese ženske populacije u privredi. Udruženje se zalaže za zagovaranje jednakosti u procesu donošenja odluka i rodne ravnopravnos-ti kada je u pitanju upravljanje i odlučivanje. Danas, Klub prvih žena okuplja preko 90 članica, preduzetnica iz različitih grana privrede, javnog života, kulture i medija. Ženska Udruženja, svuda u svetu, pa i kod nas, svojim postojanjem i radom daju dopri-

KLUB PRVIH ŽENAnos demokratizaciji i modernizaciji društva, promovisanjem mira, ljudskih prava i demokratskih vrednosti, što je u načelu sa nacionalnim uverenjem, ali i evropskom per-spektivom Srbije. Osnaživanje uloge žena i unapređenje rodne ravnopravnosti ne pred-stavlja traženje posebnih privilegija, već do-prinosi uspostavljanju ravnoteže među polo-vima i izgradnji harmoničnih odnosa za do-brobit celokupnog društva. Takođe, zarad ost-varivanja ravnomernog ekonomskog razvoja, potrebno je iskoristiti potencijal koji leži u ženskom resursu i želji za napredovanjem i profesionalnim razvojem i usavršavanjem. Vizija Udruženja „Klub prvih žena“, je društvo u kome vlada sloboda go-vora, poslovanja i rodna ravnopravnost. Misija Udruženja „Klub prvih žena“, je da se zalaže za razvijeno društvo sa jednakim mogućnostima za sve, to opredeljuje i misiju da doprinosimo i podstaknemo unapređenje i razvoj ženskog preduzetničkog i liderskog po-tencijala i poslovne izvrsnosti. Vodeći se tom idejom osnovali smo 4 centra među kojima su: 1. Cenatar za razvoj ženskog preduzetništva,

2. Centar za informaciono - komunikacione

89

tehnologije. 3. Centar za ženski biznis i liderstvo, 4.Centar za ekonomsko opismenjavanje žena. Strateški pravci razvoja Udruženja, usme-reni su na aktivnosti koje podržavaju edu-kaciju, poslovno povezivanje i promovisanje, poboljšanje i unapređenje poslovnog i privred-nog ambijenta i podizanje na viši nivo kulture ženskog preduzetništva. Aktivnosti Udruženja su najbolji primer i motivacija mladim ženama. Cilj Udruženja „Klub prvih žena“, je kvalitet-niji poslovni ambijent, ravoj ženskog preduzetništva, kvalitetniji socijalni dijalog, podsticanje rodne ravnopravnosti u društvu. Za godinu dana, od osnivanja, Udruženje „Klub prvih žena“, može da se pohvali nizom aktivnosti u kojima su članice Udruženja im-ale priliku da učestvuju, to su: poslovni sus-reti, bilateralni susreti sa poslovnim ženama iz Kine; stručne konferencije, okrugli stolovi, forumi (Beogradski ekonomski forum, Kon-gres MSP), kao i sajmovi u zemlji i inostran-stvu (sajam porodičnog biznisa u inostranstvu). Stručni tim Udruženja „Klub prvih žena“ ana-lizirao je moguće izvore finansiranja, kako iz domaćih sredstava, tako i putem programa i fon-dova Evropske Unije, sa ciljem da se kvalitetnim projektnim idejama unapredi poslovanje članica i omogući kvalitetnije i lakše finansiranje. Kada je reč o izvorima finansiranja, tu ne postoji jasna ra-zlika među polovima, ali postoje brojni razvojni fondovi i kreditne linije koji podržavaju razvoj ženskog preduzetništva, a Udruženju je upravo cilj da poveća poverenje nadležnih institucija, kada je reč o finansiranju kompanija koje vode žene.

Posebno, možemo da istaknemo da su na predlog Udruženja, dve članice gospođa Afrodita Bajić i gospođa Ivana Anja Milić, prošle najuži izbor u okviru projekta „Evropska mreža ambasadora ženskog preduzetništva“ i dobile titulu „Ambasa-dor ženskog preduzetništva“, samim tim i priliku da promovišu svoje kompanije i pozitivna iskust-va iz prakse. Cilj ambasadorki je da pomognu ženama u stvaranju vizije, jačanju samopouzdanja, postavljanja i kreiranja uspešnog poslovanja, kao i da podstiču žene da započnu sopstveni biznis. U narednom periodu Udruženje će putem informis-anja, edukativnih obuka i poslovnim umrežavanjem na lokalnom i regionalnom nivou, pomoći unapređenju ženskog biznisa, takođe i damama koje žele da otpočnu sopstveni biznis. Koliko su žene važan ekonomski resurs dokazaćemo aktivnostima javnog zagovaranja, putem kojeg uspešne žene, vlasnice održivih biznisa, žele aktivno da utiču i menjaju svoje poslovno okruženje i unapređuju institucionalni okvir za razvoj preduzetništva. Ne želeći da ostanemo indiferentni, a sa željom da ukažemo na postojeće nedostatke i pokušamo da predložimo rešenja za jačanje kapaciteta institucija koja se bave ovim pitanjima, verujem da možemo da napravimo iskorak i pokrenemo određene inicijative zajedničkim zalaganjem i radom.

http://www.klubprvihzena.com

90

Tanžer je jedino mesto na svetu gde su bogati i slavni, moćni i opasni bežali kada im je bilo dosta sveta, ljudi, buke, problema i strahova... Pogled na luku me zastrašio. Mislila sam da je Tanžer manji, ali ovo je bio milionski grad sa ogromnom lukom koju je trebalo preći po vrelom danu...Ispred broda napravili su male tezge i pro-davali drangulije, kožu i srebrne posude, kamile i štapove...Kada izadjosmo dočeka nas grupa nava-lentnih vodiča koji su nas ubedjivali da baš oni budu ti koji će nam otkriti tajne grada

ZAŠTO SU SLAVNI I BOGATI UVEK BEŽALI U

EL MINZAH HOTELpreko puta Gibraltara. Cenkanja su mi dosadna...N to radi...Zaklonila sam glavu veliki crnim šeširom i gledala u izma-glicu koja je obavijala grad...Tanžer je treperio u daljini, a negde u samom njegovom srcu i hotel El Minzah gde se sve važno odvijalo...Tajne, ljubavi, politički i špijunski pregovori...Sve... El Minzah je najromantičnije i najtajnovitije mesto na svetu...U El Minzah hotelu su ugovarani prevrati, ratovi, revolucije, preljube... - Zašto je El Minzah najvažniji topos u gradu...? – pitala sam.

91

Nikada turiste tamo ne vode...Nije u planu razgledanja...Ali je imao dobre veze po celom gradu, verovatno je kao i svi vodiči zapravo radio za policiju, tako da smo uspeli da udjemo bez problema...Ot-meni čuvari samo su nas pogledali ispod oka...Prvo se ulazilo na re-cepciju, potom u otmenu osmokraku baštu, a onda su se nizale lodje, piano bar i raskošan bazen ušuškan u zeleni-lo...Sve je bilo kao davne 1930 kada je ovaj čudnovati hotel sagradio lord Bute i kada je magija počela...Ali nije hteo da nam smeta, rekao je da će se vratiti za dva sata po nas...Dva sata mis-terije i ezoterije El Minzah hotela... Jedan onizak Marokanac svirao je piano. Uvalili smo se u mekane orijentalne sećije sa velikim jastucima sa kojih se direktno gledalo na bazen i baštu koji su se jedva videli od prejake bele letnje marokanske svetlosti koja je padala po njima ... Deca su trčkarala okolo otkrivajući tajne prolaze i lukove a N i ja smo pušili nargilu i čitali o burnoj prošlosti el Minzah hotela...Ovo je bila ofiicijelna istina, ona o tome koliko je špijunskih dogovora ovde palo i koliko neverstava niko nije govorio...Onazis je ovde bežao kada mu se činilo da novac ni bogatstvo nema-ju smisla.Kada je tražio utehu za tugu i bezn-adje koje ga je opsedalo a da mu

92

niko nije verovao od onih koji su bili sigurni da njegov novac leči sve probleme...Rita Hejvort je na jatucima El Minzah ho-tela lečila svoje neuroze i plačeve zbog nepodnošljive ljubavi prema Orsonu Velsu... Rok Hadson je baš u El Minzah hotelu ot-krio pravu prirodu svoje strasti.Vinston Čerčil je onda kada mu je bilo dos-ta sveta i politike samo u El Minzah hotelu pijuckao viski uspevajući da oslobodi misli tako da ga ne muče i ne probadaju... Udubljena u El Minzah brevijar slavnih i od-beglih zamišljala sam sve te ličnosti kako tu-maraju ovim hodnicima i lobijem...Ako postoji mesto na kojem možete pronaći privremenu utehu onda je ovo taj hotel i grad...U njemu sve teši, stari piano, hladni kokteli, sladak vazduh, cvrkut ptica, pogled na Gibraltar, veliki meki jastuci, beli mermer, lukovi, palme, fontane...Bio je četvrtak i u hotelu je vladao neobičan mir, ili je zapravo mir El Minzah hotela nešto što se skupo plaćalo zbog čega su slavni i moćni baš tu bežali od buke sveta...

93

94

Decenijama je hotel “M amunia” smatran za je-dan od najpoželjnijih u svetu.

Nakon što je ponovo otvoren, hotel “La Ma-mounia” u Maroku, svrstao se u isti red sa leg-endarnim “Mena House” u Egiptu i “Reid`s Hotel” u Madeiri na severu Afrike.Grandiozni stari marokanski hotel “La Ma-mounia” u Marakešu najzad je ponovo tu, na-kon dugotrajne, često odlagane, restauracije, sa brojnim prekoračenjima, koju je predvodio renomirani unutrašnji dizajner Žak Garsija.Didije Piko se sada nalazi na kormilu ove leg-ende Severne Afrike. Hotel je prvi put otvoren 1923. godine. Ser Vinston Čerčil sećao se “La Mamounia” kao “najdivnijeg mesta na celom svetu” pozivajuci Franklina D. Ruzvelta da ga poseti u njemu omiljenom mestu, dok je Alfred Hičkok izabrao isti hotel da u njemu smesti radnju svoga filma “Čovek koji je znao previše” sa Džejms Stjuartom i Doris Dej.

HOTEL “LA MAMOUNIA”

95

96

Među ostalima koji su sledili njihovim stopama su takve veličine poput Čarli Čaplina, Marlene Ditrih, Kirk Daglasa, Carlton Hestona, Priceze Karoline od Monaka, Nelsona Mendele, Žak Širaka, Roling Stounsa, Elton Džona, Nikol Kid-man, Kejt Vinslet, Tom Kruza, Iv Sen Lorana i Hulio Iglesiasa. Lista je dugacka i u Hotelu se čuva dragocena knjiga gostiju sa zabelezenim njihovim emotivnim reakcijama na magiju zvanu hotel “La Mamounia” i njihovu ljubav prema Marakešu.Decenijama je smatran za jedan od najpoželjnijih hotela na svetu. Za ocekivati je da će obnovlje-ni “La Mamouria” prevazići sva ocekivanja sa svojim“La Mamounia Spa” na oko 100 kvadrat-nih metar; tri specijalna restorana na čijem čelu se nalaze dva glavna kuvara, zvezde Mišelinovih hotela-Alfonso Iakarino proslavljenog Don Al-fonsa 1890 u “Sant` Agata”, Italija, i Žan-Pjer Vi-gato, vlasnik “Apicius’-a u Parizu; vlastita bašta sa povrćem kako bi se obezbedilo najsvežije povrće; bilijarska sala; pet barova; i 20 ha istori-jskih vrtova čuvenih po svojim drevnim maslin-jacima i raznovrsnom florom. Žak Garsija je doveo do savršenstva hotel “La Mamounia” kao mirno utočište od gradske vreve.Obnavljajuci luksuznu atmosferu orijentalnih palata, pecat koji mu je dao Garsija savrseno se nadopunjava impresivnom mavarskom arhitek-turom kojom obiluje hotel.Smesten na ivici zidina starog grada Marakesa, “La Mamounia” je dobila ime po svojim legend-arnim vrtovima starim 2oo godin , koje je prvo-bitno kao vencani dar poklonio otac, kralj Sidi Mohamed Ben Abdehah, u 18 stolecu Princu Mula Mamunu.Os samog svog pocetka hotel je postao simbol marokanskog gostoprimstvo i klasican primer velikog veka velikih hotela.

97

98

Već četiri godine potvrđujemo da se kvalitet-no znanje postiže radom u malim grupama i u nastavnom procesu koji izvodi odabran i kvalitetan kadar. U Privatnoj gimnaziji „Mile-na Pavlović - Barili“ radi tri doktora nauka i nekoliko magistara. Od samog početka opre-delili smo se da ne postanemo veliki sistem sa brojnim odeljenjima,već mala privatna škola, koju učenici doživljavaju kao drugu kuću i gde roditelji mogu da pronađu oslonac za sve raz-vojne probleme svoje dece. U proteklom peri-odu uspeli smo da većem broju učenika vra-timo samopouzdanje i da ih uverimo da mogu da nauče sve ono što im je do tada predstavl-jalo problem. Naši učenici vole svoju školu, jer većinu zadataka završavaju u toku nastavnog dana, pa im preostane dovoljno slobodnog vre-mena za sport i druženje.

Solidno i funkcionalno opšte obrazovanje, usmeravanje i priprema za upis na fakultete, kvalitetna nastava stranih jezika, priprema i obrazovanje prilogođeni deci – sportistima, samo su neki od razloga zašto se roditelji i deca opredeljuju za „Privatnu gimnaziju Milena Pavlović – Barilli.“

Ukoliko vas je ovaj tekst podstakao na to da dodjete i da se lično informišete, verujemo da će vam preporuke naših roditelja otkloniti svaku nedoumicu:

Naš sin je još od malena sjajan sportista, ali, na žalost, slab učenik. Zahvaljujući individual-nom radu i podsticaju koji je dobio u gimnaziji „Milena Pavlović - Barilli“, povratio je samo-pouzdanje i sada veruje da je moguće biti pro-fesionalni košarkaš i obrazovan čovek.

R. Skakić, majka učenika IV razreda

PRIVATNA GIMNAZIJA “MILENA PAVLOVIĆ BARILI”

Da li bih preporučila gimnaziju „Milena Pavlović - Barili“? Rado i u svako doba. Prvenstveno zbog solid-nog opšteg obrazovanja, zato što pomaže da se odrede polja interesovanja učenika i da se ona nadograde. Učenici opušteno rade u pravoj prijateljskoj atmos-feri i uče da prihvate jedni druge, bez obzira na raz-like, koje su često prepreka za socijalizaciju nadarene dece. Pohvalila bih i ozbiljan rad iz stranih jezika i individualni rad koji daje izvaredne rezultate.

dr S. Rašković, majka učenika IV razreda

Obrazovanje po meri svakog učenika i roditelja. Za nas je pravo olakšanje što smo pronašli školu koja problemu inkluzije pristupa na human i savremen način.

T. Erak, roditelj učenika I razreda

BEOGRADSKA 66. BEOGRAD

011 / 2432613060 / 5000 248

www.mpbaril.com

[email protected]

VTD Preporuka

99

100

Znamo da ste Vi najveći Srbin 1. medju Marokancima. Pričajte nam o Vašem odnosu prema Srbiji.

Verovatno zato što živim u Srbiji više od 45 godina, kao što se kaže na arapskom, ko se druži s nekim ljudima 40 dana, taj postaje jedan od njih.

Šta je tajna lepote marokanskih 2. gradova, posebno četiri kraljevska grada?

Tajna lepote marokanskih gradova i posebno takozvanih carskih gradova: Fes, Marakeš, Meknes, Rabat, je u tome što retko koja zemlja ima toliko gradova koji su bili prestonice raznih dinastija i koji su zadržali svoju istorijsku autentičnost. Koliko god postoje mnoge sličnosti među njima, kao što je postojanje medine (stari deo grada) u svakom od njih, ili zidina koje ih opasuju, svaki od njih ima svopstvenu dušu, svoju arhitekturu, svoje posebne karakteristike.U tom smislu, kad ih posetite, vi u stvari putujete kroz marokansku istoriju - od Fesa, osnovanog 809 od strane Kralja Idrisa II do Rabata, prestonice našeg današnjeg mladog i veoma popularnog Kralja Mohameda VI-og, preko Meknesa i Marakeša.Lepota ovih gradova jeste fascinantna sa svojim utvrđenjima koji su ih štitili kroz vreme, mnogobrojnim radnjama svih zanata, sa njihovim uskim i beskrajnim ulicama koje se prepliću, njihovom arapsko-islamskom arhitekturom, svim njihovim bojama.Šta reći o Fesu gde se nalazi prvi univerzitet na svetu, El Quaraouiyine, kog je sagradila jedna žena, Fatima El Fihriya u devetom veku, ili Meknesu koji je bio prestonica u 17-om veku jednog od najvećih kraljeva današnje

Intervju G. KHARMOUCH Mohammed

dinastije, Sultana Moulay Ismail, ili Marakešu sa svojim otvorenim trgom Jamaa El Fna za koji je pokojni Zuko Džumhur (putopisac, karikaturista, slikar) rekao krajem 70-ih godina da predstavlja najveće otvoreno pozorište na svetu, ili još Rabat, koji fascinira sa svojim “Mauzolejom Mohammed V”, medinom, džamijom Tour Hassan ili kraljevskom palatom. Sve to čini ove carske gradove sličnim i različitim.

Koji je najznačajniji događaj iz istorije 3. Maroka koji će uvek Vaš narod slaviti i pamtiti?

Maroko je ponosan i privržen svojom višehiljaditom istorijom kroz koju je uvek bio nezavisan uprkos mnogim pokušajima osvajača sve dok nisu stigli Arapi u 8-om veku koji su islamizirali zemlju gde i danas žive u harmoniji sa starosedeocima Berberima.Zato, Dan nezavisnosti od Francuske, koja je imala protektorat nad Marokom (1912-1956), smatra se jednim od najvećih praznika u istoriji zemlje jer označava povratak Mohameda V iz Madagaskara, gde je bio stavljen u egzil od strane Francuske jer je podržavao Narodni front koji je tražio nezavisnost posle Drugog svetskog rata.Za mene taj dan je značajan i nezaboravan jer sam išao u Rabat sa mnogim ljudima iz mog sela da dočekamo Kralja koji nam se obratio sa terase svoje palate, u prisustvu svojih sinova, bivšeg Kralja Hasana II i pokojnog Princa Moulay Abdellah.

Kako ste proslavili Vaš nacionalni praznik 4. 30 juli ove godine?

Nacionalni Praznik 30 juli, koji označava dolazak na presto sadašnjeg Kralja Mohameda VI, je imao ove godine poseban značaj. To je prva proslava, u Srbiji, koju je organizovao naš novi Ambasador, NJ.E. G. Abdellah Zegour, kojoj je prisustvovao veliki broj zvaničnika, od Predsednika Republike, Premjera, Predsednika Parlamenta, jednog izvestnog broja

NAJVEĆI SRBIN MEĐU MAROKANCIMA

101

ministara i drugih visokih ličnosti. Ne bih želeo da hvalim naš prijem, ali gosti su uvek govorili da je nacionalni praznik Maroka jedan od najposećenijih u Beogradu zahvaljujući prijateljstvu koje postoji između naroda Maroka i Srbije u prvom redu ali možda i zbog bogatstva marokanskih kulinarskih specijaliteta koje sprema Ambasada.

Sahara je magično mesto, šta je Vaš 5. narod naučio od nje?

Dobro ste primetili da je Sahara magična reč koja odmah asocira na nepregledno prostranstvo, na vreli pesak promenljive boje, dine koje vetar neprekidno pomera praveći

razne figure i oblike koji se neprestano obnavljaju.To je fascinantan i neograničen pejzaž, gde pesak, vetar i sunce stvaraju večnost. Sahara je živa i uprkos utiscima na prvi pogled, njeni stanovnici znaju sve njene tajne. Sahara pruža ljudima osećaj mira, mirnoće, postojanosti. Zato, i život u Maroku, sličan životu u Sahari, deluje na prvi pogled spor, kao da vreme duže traje i ljudi kao da nisu još uhvaćeni groznicom savremenog sveta.

Koje su tradicionalne umetničke veštine 6. Maroka ?

Marokanska domaća radinost je često smatrana kao jedna od najbogatijih u arapskom svetu. Najdominantniji su zanati vezani sa izradu kože,

102

keramike, zlata i ostalih metala, tepiha... Bogatstvo domaće radinosti pruža mogućnost svakom turistu da ponese neki suvenir odlazeći iz Maroka.

Šta Vam najviše nedostaje iz Vaše 7. domovine ?

Koliko god godina čovek provede u jednoj stanoj zemlji, ostaje uvek vezan mestom rođenja, detinjstvom, uspomenama, itd... za zemlju svog porekla. Meni nedostaje kristalno čisto nebo danju i noću, milion sjajnih zvezda, zvezdica i sazvežđa. Nedostaju mi ruinirane zidine kuće mog rođenja, nedostaju mi grobovi roditelja. Čeznem za bezbrižnim detinjstvom i mestima mojih igrarija – Sve mi to nedostaje, ali moram priznati da moj život u Srbiji mi pruža puno zadovoljstva.

Srbija je već dugo mesto vašeg 8. prebivališta. Kakve su Vaše impresiji o njoj, naročito o Beogradu, koliko se promenio ?

Tačno je da dugo živim u Srbiji, odnosno stalno u Beogradu od 1965, gde sam studirao ekonomiju. Imao sam priliku da posetim sve bivše republike Federalne Jugoslavije i na prvom mestu Srbiju. Zavoleo sam njene raznovrsne lepote, šume, livade, jezera, manastire, njene reke, trajno zelenilo, i sve njene čuvene znamenitosti koje sam imao prilike da posetim i da im se divim. Govoreći o Beogradu gde sam proveo dve trećine svog života, mogu da konstatujem da se razvijao munjevito. Da li se neko seća Trga Republike gde je jedan deo bio parking za vozila a umesto Staklenca bile su barake GSP-a i burekždinice, ili Knez Mihajlove ulice, jedne uske kaldrmisane ulice, ili Ade Ciganlije koje je više ličila na jedno divlje i netaknuto jezero i koja je postala omiljeno mesto izletnika, šetača, kupača, sportista i zaljubljenih, jednom rečju jedno uređeno unutrašnje Beogradsko more. Beograd, zahvaljujući svojoj istorijskoj prošlosti, geografskom položaju, ekonomskim i političkim razvojom, naglo se promenio zadnjih godina. Postao je omiljena destinacija domaćih i stranih turista gde će svako naći kutak za jednu produženu kafu, jednu rakiju ili oazu za meditiranje, ne spominjući usput sve kulturne i druge znamenitosti kojom je poznat Beograd.

Ana Atanasković

103

Q: You are known as the greatest Serb among the Moroc-cans. Please, tell us something about your relations with Serbs.

A: Probably because I have been living in Serbia for more than 45 years, as they say in Arabic, if you keep company with some-body for 4o days, you become a friend with him.

Q: What is the secret of the beauty of Moroc-can cities, especially of the so called imperial cities?

A: The secret of the beauty of our cities, es-pecially of the so called imperial ones, Fes, Marrakesh, Meknes and Rabat, lies in the -fact that very few countries can boast of the cities that have been capitals of so many various dynasties and that have preserved their historic authenticity. In spite of all the similarities that exist between them, as e.g. the existence of a “medina” (the old part of

THE GREATEST SERB AMONG MOROCCANS

THE INTERVIEW WITH MOHHAMED KHARMOUCH

the town) in every of them, or old walls that encom-pass them – each of them has its own soul, its typical ar-chitecture, its own characterisitics.

So, while visiting them, you actuallt travel through the coountry`s history, from Fes, found-ed in 809 by King Idrise II, to Ra-bat, the capital of

our current young, harismatic, and extremely popular king Mohammed VI, via Meknes and Marrakesh.

The beauty of those cities is fascinating, with their fortresses that protected them from ene-mies, with their shops with numerous products of various art crafts, with their narrow and countless streets that intertwine, their Arabic – Islamic architecture, and their variety of col-ors.What to say about Fes with its first univer-sity in the world – El Quaraouiyne, founded by a woman – Fatima El Fihriya in the 9th century,

104

or Meknes that was tha capital of one of the greatest kings of the present ruling dynasty, the Sultan Moulay Ismail, or about Mar-rakesh with its famous square Jamaa El Fna, for which the late Zuko Dzumhur (writer and painter) said, in the late 70`s, that it repre-sents one of the largest open theaters in the world, or about Rabat, that fascinates its visi-tors with its “Mohammed V Mausoleum”, its medina, the “Tour Hassan Mosque”, and the Royal Palace. All this makes these imperial cities, at the same time, so similar and differ-ent.

Q: Which is the most important event in the history of your country that your people will never forget and will always celebrate?

A: Morocco is proud of its history, many thousands of years long, throughout which it has succeeded to remain its independence, in spite of numerous attempts of many con-querors until the 8th century when the Arabs arrived and ismaized the country and are still living in harmony with those they fhad found there when they first came to Morocco – Ber-bers.

That is why the Day of Independence, cele-brating the liberation from French protector-ate (1912-1956), is considered one of the most important holidays, as it marks the return of the King Mohammed V from his exhile in Madagascar, where he had been exhiled by the French because of his support to the Na-tional Front for Liberation after the II World War.

The Day is important and unforgettable for me as I participated in the even, went there with many friends from my village to greet the King who addressed the people from the terrace of his Royal Palace. With him were

his sons the ex-King Hassan II and late Prince Moulay Abdellah.

Q: How did you celebrate the Day of Indepen-dence, the 3oth July, this year?

A: The national holiday on the 3oth July, that marks the return to the throne of the current King Mohammed VI, was special for me, be-cause it was for the first time that here in Ser-bia, our Ambassador, His Excellency Abdellah Zegour organized a celebration. Among those present were the President of the Republic, Prime Minister, numerous ministers and many other distinguished guests.

My intention is not to praize the celebration, but asked the guests always pointed out that the celebration in Belgrade organized by our Ambassy is attended by the greatest number of guests, because of the friendship that exists be-tween the people of Morocco and the people of Serbia, in the first place, but, possibly because of all those specialties of the Moroccan cuisine served there. (!)

Q: The Sahara is a magic place. What has it taught your people?

A: You are right when you say that “Sahara” is a magic word; it immediately associates with its vastness, its colorful hot sand, dunes moved constantly by the wind creating various shapes.

It is a fascinating and boundless space where the wind, sand and sun create an eternity. It is alive, and in spite of the first impressions, its inhabitants know all it secrets. The Saha-ra generates that sense of peace, tranquility, steadiness.

Thence, life in Morocco, similar to that in the Sahara, at first sight, looks like some kind of

105

slow-motion. Somehow, time passes more slowly there, and people has not been yet caught in that frenzy of moredn world.

Q: What are traditional Moroccan art crafts?

A: The Moroccan domestic industry is often con-sidered as one of the richest in the Arab world. The most dominant art crafts are those connected with products made of leather, ceramics, gold and other metals, as well as fantastic carpets. It offers a mul-titude of various souvenirs for every tourist visit-ing Morocco.

Q: What have you missed most so far from your country?

A: No matter how long one stays away from his country there is always that feeling of home-sickness, with memories of your childhood, birth place, children games, etc.

I mostly miss that crystal clear sky during both day and night, those millions of stars and constellations. I miss that detached house where I was born, and my parents grave. I feel longing for my childhood and places where I used to play as a boy. I miss all that, but I must confess that the life in Serbia offers a lot in a way of entertainment.

Q: You have been long enough in Serbia. What are your impressions, especially about Belgrade. How much has the city changed?

A: It is true that I have been here long enough , ac-tually since 1965 when I was a student of economy in Belgrade. I had a chance to visit all the x-Yugo-slav republics, first of all Serbia. I came to love its diversity, itsa forests, maddows, rivers, its green-ery, its monasteries.

Speaking about Belgrade, I spent two thirds of my life in it, and I can say that its development has been impressive. How many remember the Squere

of the Republic - the way it looked like with a parking lot in one part, and those bar-racks that belonged to the City Traffic and many “burekžinice” where “Staklence” is now, or Knez Mihajlova Street, that used to be a narrow, cobbled street, or Ada Cigan-lija that once looked more like a wild lake in an untouched sceenery. Today it is one of the oustanding sights of Belgrade.

Belgrade, thanks to its history, economic and political development, has tremendous-ly changed during tha latest yars. It has be-come a favorite destination of many domes-tic and foreign tourists, where everybody can find a place where to enjoy a cup of cof-fee, a glass of brandy, or a small nook where he can meditate in peaces. Not to mention its well – known sights.

Ana Atanasković

106

Ukoliko od svog odmora očekujete više od uobičajenog, novootvoreni objekat Solaris Resort u Vrnjačkoj Banji pra-vi je izbor za Vas. Nalazi se u izuzetno mirnom delu Vrnjačke Banje, u neposrednoj blizini ban-jskog centra i promenade. Na-menjen je različitim struktura-ma gostiju: poslovnim ljudima, učesnicima seminara i skupova, gostima koji traže isključivo odmor i relaksaciju, sportistima koji mogu dobiti i adekvatne uslove za pripremu. Kao ide-alan spoj posebne atmosfere, modernog dizajna i kvaliteta usluge, Solaris Resort idealno

je mesto za opuštanje. Objekat raspolaže sa 32 smeštajne jed-inice različite strukture. Pored luksuzno opremljenih soba i apartmana, u ponudi su još i restoran; aperitiv bar, seminar sala; Wellness centar, sopstveni parking prostor i sportsko-re-kreativni sadržaji. Jedinstvenost ponude Solaris Resort-a čini ekskluzivni Wellness centar sa Wellness, Relax, Beauty i Fit-ness zonama uz obilje sadržaja. U okviru Wellness zone nalaze se zatvoreni bazen sa slanom vo-dom, jacuzzi za 10 osoba, slana pećina, kaldarijum, tepidarijum, ruska banja, zlatni hamam, relax

baldahin, tuš tropska kiša i fin-ska sauna. Relax zona raspolaže prostorijama za opuštanje i razne vrste masaža, kao i tepidariju-mom, dok Beauty zona nudi gostima usluge pedikira, mani-kira, kozmetičkih i frizerskih tretmana. Solaris Resort pravo je osveženje na turističkom tržištu sa ovih prostora i nudi uslugu i kvalitet u skladu sa svetskim standardima. If , from your holi-day you expect more than usual, the new and modern hotel in Vrnjacka Banja, Solaris Resort, is the right choice for you. It is situated in a quiet part of Vrn-jacka Banja, close to the city

SOLARIS RESORT - ODMOR ZA DUŠU I TELO

106

VTDPreporuka

promenade. It is remained for different type of guests: business people, participants of seminars and conferences, guests that are seeking rest and relaxation, as well as for athletes that can get right con-ditionst for sport preparations. As a good combination of nice atmosphere, modern design and quality of service, Solaris Resort is an ideal place to relax. The hotel offer includes: 32 accommodation units of different structure. In addition to luxurious rooms and suites, guests can also find a restaurant, bar lounge, seminar room, wellness center, private parking space and sports and recreational facilities. Certenly, the uniqueness of Solaris Resort offer is an exclusive Wellness center with Wellness, Relax, Beauty and Fitness zones with plenty of contents. In Wellness zone there are: an indoor saltwater swim-ming pool, jacuzzi for 10 persons, the salt cave, caldarium, Russian bath, a gold bath, relax canopy, tropical rain shower and Finnish sauna. Relax area offers relaxation room and various type of massages and tepidarium, while Beauty Zone offers a pedicure, manicure, hairdressing and beauty treatments. Solaris Resort is completely novelty in touristic market of this region and offers service and quality ac-cording to the world standards.

Apart hotel Solaris Resort**, Cerska 10, 36210 Vrnjačka banjaTel: 036/426-500

web:www.solarisresort.come-mail:[email protected]

č

107

108

9 dana (7 noćenja) - avionomPOLAZAK: 29.oktobar 2012.,10.februar 2013.POVRATAK: 6.novembar 2012.,18.februar 2013. 1. dan (29. oktobar 2012., 10. februar 2013.) BEOGRAD – RIM - KAZABLANKA. Sas-tanak putnika na aerodromu “Nikola Tesla” kod šaltera broj 705 agencije Putnik Travel u 16.30 sati. Let za Rim (AZ 597) u 18.30 sati. Sletanje na aerodrom „Fjumićino” u Rimu u 20.00 sati. Let za Kazablanku (AZ 876) u 21.50 sati. Sle-tanje u Kazablanku na aerodrom “Mohamed V” u 00.15 sati. Transfer do hotela. Smeštaj. Noćenje.

2. dan (30. oktobar 2012., 11. februar 2013.) KAZABLANKA – RABAT – FEZ. Doručak. Polazak za Rabat, još početkom veka postavljen za administrativni centar zemlje, sa trgovima, parkovima i građevinama po ugledu na francuske gradove. Po dolasku razgledanje marokanske prestonice: veličanstveni mauzolej Mohameda V, arapski lokalitet oko kule Hasan, diplomatska četvrt Mešuar sa kraljevskom palatom… Nas-tavak putovanja za Fez. Po dolasku, smeštaj u hotel. Slobodno vreme. Večera. Noćenje.

3. dan (31. oktobar 2012., 12. februar 2013.) FEZ. Doručak. Posle doručka razgledanje Feza, koji je već više od deset vekova jedan od najsnažnijih centara duhovnosti i nauke čitavog islamskog sveta. Fes je jedan od četiri kraljevs-ka grada, uz Meknes, Marakeš i Rabat. Medina (centar) starog dela grada Fes el Balija je najveća pešačka zona na svetu. Šetnja kroz bazar i lavir-

int uličica sa nebrojenim dućančićima trgovaca, zanatlija, vidara, pisara, prodavaca i zabavljača. Smeštaj u hotel. Večera. Noćenje.

4. dan (1. novembar 2012., 13. februar 2013.) FEZ - MARAKEŠ. Doručak. Polazak za Marakeš, čudesni grad izgrađen u XI veku, u podnožju Visokog Atlasa i nekadašnju prestonicu Maro-ka. Vožnja obroncima Srednjeg Atlasa kraj na-jpoznatijih skijaških centara u severnoj Africi. Kraće zadržavanje u Beni Melalu, zanimljivom lokalitetu sa mnogobrojnim izvorima. Dolazak u Marakeš u večernjim satima. Smeštaj u hotel. Večera. Noćenje.

5. dan (2. novembar 2012., 14. februar 2013.) MARAKEŠ. Doručak. Polazak na panoramsko razgledanje grada: velika džamija sa 70 metara visokim minaretom Kutubija, podignutim u XII veku, rezervoari Menara, palate Bahia i El Badi, trg Džema-el-Fna, najživopisniji u Ma-roku na kojem se ceo dan nešto dešava, ujutru i tokom dana je pijaca, dok se uveče pretvara u vašarište sa štandovima sa sušenim marelicama, pomorandžama, mandarinama, prženim kikiriki-jem, pistaćima, kuvanim puževima, začinima, harirom - berberskom čorbom, sa mnogobrojnim prodavcima, muzičarima, akrobatama, gutačima vatre, ukrotiteljima zmija, majmuna… Marakeš zovu crvenim gradom jer su sve građevine crvene boje. Slobodno vreme za obilazak marakeških sukova (bazara) i fakultativni odlazak u neki od hamama. Večera, Noćenje.

6. dan (3. novembar 2012., 15. februar 2013.) MARAKEŠ – /OUARZAZATE/ - MARAKEŠ.

PUTOVANJA INSPIRISANA KNJIGOM

Ljubav u Maroku sa Isidorom Bjelicom

109

Doručak.. Slobodan dan ili fakultativni iz-let u Ourzazate. Put vodi kroz čarobne kra-jolike Maroka danas čuvene po snimanju mnogih holivudskih filmova (Lorens od Arabije, Gladijator...), poseta Taourirtu, zatim utvrđenom selu- Ait Ben Haddou. Povratak u Marakeš. Večera. Noćenje.

7. dan (4. novembar 2012., 16. februar 2013.) MARAKEŠ - KAZABLANKA. Doručak. Polazak za Kazablanku. Po do-lasku panoramsko razgledanje grada auto-busom: trgovi Muhameda V i Ujedinjenih Nacija, Bogorodičina crkva, ogromna nova džamija Hasana II najvećim delom izgrađena na nasutom delu mora, sa 210 m visokim minaretom (jednim od najviših na svetu), obalsko šetalište, Slobodno vreme. U večernjim satima fakultativni odlazak u “Rikov kafe” (aludirajući na mitski kafe is filma “Kazablanka”). Noćenje.

8. dan (5. novembar 2012., 17. februar 2013.) KAZABLANKA. Doručak.. Slo-bodno vreme. Vecera. Polazak na aero-drom ″Mohamed V″. Predaja prtljaga za let za Rim i Beograd.

9. dan (6. novembar 2012., 18. feb-ruar 2013.) KAZABLANKA - RIM - BEOGRAD. Poletanje aviona za Rim (AZ 877) u 2.25 sati / za povratak 6. novem-bra let je u 2.55 sati. Sletanje na aerodrom “Fjumićino” u Rimu u 6.25 sati / 6.55 sati za let 6. novembra. Let za Beograd ( AZ 594) u 16.05 sati. Sletanje u Beograd u 17.40 sati.

Marakeš

110

„Kad sklopite oči, utonete u san i vidite primorske ravnice, rečne doline, planine i slike savršenstva… Kad čujete šum mora i vidite naradžasto nebo i svetlucanje peščanih dina, kad vas u snu razdraže boje, kič i gradsko šarenilo – definitivno je vreme za pozitivno ludilo - zove vas Maroko. Ako želite, bar na trenutak, da ovaj vazduh koji dišete i klimu koju baš i ne podnosite zamenite stepsko-pustin-jskom, sredozemno-suptropskom ili planinskom, ako želite da srpski mentalitet zamenite arapskim ili berberskim – pakujte kofere i odlazite, i ne zab-oravite da sa sobom ponesete vaš VIP Trip Diplo-matic magazin. Tamo vas čekaju divni dobri ljudi, slatkiši iz bajki, nezaboravne čari, ostvarenje sna, oduševljenja, nova iskušenja i opuštanje uz pos-matranje peščanih dina u trenucima kad se sunce diže iznad horizonta…“ – preporučuje pisac Saša Milivojev, nekada jedan od najčitanijih kolumnista u Srbiji.

Kazablanka, Rabat, Fes, Marakeš, Mekneš, Atlas, Ait-Benhaddou...

Medine, arapska kultura, Rife, berberska tradici-ja...

„Atlаs, sа kogа duvаju vetrovi i nа čije litice se lepe oblаci peskа sа rubа Sаhаre, odvаjа аtlаntski deo Mаrokа od sаhаrskog, Kаzаblаnku i krаljevski Rаbаt od cаrskog Fesа, Mаrаkešа i Meknešа. Mаroko ili ‘El Mаgrebijа’, što nа аrаpskom znаči ‘Tаmo gde sunce zаlаzi’, grаdile su dinаstije Idrisidа, Almorаvidа, Almohаdа, Merinidа i Sаdi, od 8. do 18. vekа. Osvаjаči su dolаzili i odlаzili, zdаnjа su se dizаlа i pаdаlа, običаji i rituаli dolаzili i prolаzili… Kad san pretvorite u javu i stignete u Maroko nikako ne pro-pustite da obiđete ‘standardne’ turističke destinacije poput pomenutih kraljevskih gradova Fesa, Mekneša, Marakeša i Kazablanke, glavnog grada Rabata ili pak ruševina antičkog grada Volubilisa. Bilo bi divno preći Atlaskogorje koje seže u visine od preko četiri hiljade metara, i s druge strane obići udaljena mesta gde ima malo turista. Jedino ako budete kontaktiratli sa domaćim stanovništvom – dobro ćete upoznati nji-hova shvatanja, običaje i način života.

Novа modernа Kаzаblаnkа, nаjvećа mаrokаnskа lukа, nudi šetnju širokim bulevаrimа, brojnim trgovimа,

ZOV MAROKASaša Milivojev

stаrim četvrtimа grаdа. Trg Muhаmedа V se prepoznаje po velikoj kupoli zа ventilаciju, sаgrаđenoj iznаd pešаčkog prolаzа. Nа trgu Ujedinjenih Nаcijа deca se poigrаvаju jаtom pitomih golubovа, а odrаsli uživаju u zvucimа ‘pevаjuće fontаne’. Muzikа se uključuje elektronskim putem. Tonovi čаs аndаluziske, čаs grlene аrаpske muzike, prepliću se sа silinom žuborа vode iz visokog vodoskokа, koji nаdleće jаto golubovа.

Kad se uputite bulevаrom Ruzveltа koji se nаlаzi nа brdu Aifа, visine šezdeset metаrа, videćete nаjlepši i nаjzeleniji deo Kаzаblаnke. Tu su diplomаtske službe, konzulаti i vile bogаtih u zаklonu od mediterаnskog zelenilа i drvećа.

Objektivno gledajući najvrednije su u Ma-roku medine, odnosno stari delovi gradova Fesa, Mekneša i Marakeša, pa su ta mesta i najposjećenija. Reč je o svetskom kulturnom blagu neosporne vrednosti. Gradovi poput Kazablanke i Rabata uglavnom su moderna središta koja gube šarm prošlosti. Ipak, i ti gradovi su daleko od toga da ne bi bili vredni poseta. Posebno je džamija Hasana II. u Ka-

111Marakeš

112

zablanki impresivna, ne samo zbog svoje lepote, ne samo zbog činjenice da je to jedan od najvećih religijskih objekata na celoj zemaljskoj kugli, već i zbog toga što mnogo govori o društvenom uređenju, budući da je za njegovu gradnju siromašna zemlja potrošila čak 600 miliona dolara. Takođe, pojedini mali biseri Maroka poput planinskog Chefchaoue-na ili polupustinjskog Ouarzazatea ne ostavljaju turiste ravnodušnim.

U pojedinim muzejima i muslimanskim medresa-ma moguće je doživeti i prekrasne dekoracije in-terijera tipične za muslimansku kulturu. Sklad, živost i lepota tih prostora je gotovo neopisiva. Tu su impozantna pročelja, prekrasne šarene fontane, nerešivi i beskonačni labirinti vrlo uskih uličica...

Medina skriva više od 2.000 ulica. Zamislite 2.000 ulica, širine dva metra, na kojima se nudi sve i svašta. Od hrane i pića pa sve do tradicionalnih marokanskih marama i haljina. Svi tečno govore francuski, engleski slabije. Većina ih je odevena u djelabu (haljina s kapuljačom), a na nogama imaju tipične muslimanske kožne šlape. Žene takođe, ali ima i onih koje su cele ‘zamotane’ i vire im samo oči.

Fes, kao turističko odredište, poznat je i po World Sacred Music Festivalu, na kojem nastupaju veli-ki afrički muzičari poput Ravija Shankara, Yous-sou N’Doura i Salifa Keitae. Festival je svoj debi imao 1994. godine, a zahvaljujući njegovoj ve-likoj popularnosti, za vreme trajanja festivala tu se svake godine okupe razni političari, aktivisti i verske vođe, pokušavajući da uspostave dijalog.

U Marakešu se nalaze Aguedal - vrt maslina i Menara - plantaža voća iz 19. veka, pod zaštitom Uneskove baštine. Osim njih, nikako ne pro-pustite pogledati ni trg Djemaa-el-fna na kojem se svake večeri okupljaju razni akrobati. Tu je i Souks, najveći i najbogatiji sajam u Maroku, s nebrojenim štandovima na kojem se, uz voće, povrće, meso, ribu, čajeve i začine, prodaje i razno posuđe, ali i odeća, obuća i ostalo. U sva-kom slučaju, koji god grad da posetite, nećete biti razočarani i sigurno ćete poželeti ponovo da dođete u Maroko.

Marokanci su duboko podeljeni na Arape i Ber-bere, sa vrlo različitim pogledima i kulturom. Arapi lakše prihvataju uticaje Zapada dok Ber-beri, starosedeoci na tlu severne Afrike, ostaju

113

dosledni tradiciji. U Kazablanki ili Rabatu možete videti zapadnjački odevene žene kako rade na šalterima banaka ili u trgovinama. U ruralnim sredinama, s druge strane Atlasa, gde prevladava berbersko stanovništvo - žene rade isključivo kućne poslove. One se retko viđaju na ulici, a nemoguće ih je videti u kafićima i restoranima. Sve to je Maroko, zemlja koja je u svojim temeljima mnogo drugačija od Srbije i Evrope.“

U sumrаk niz tesne ulice Kаzаblаnke čućete neku neobičnu grleno-vokаlnu muziku. Stаzom nerаvnom i strmom, kojom se kreću koze, ovce i mаgаrci sа tovаrom, stićete do četvrti grаdа u kojoj žive potomci Berberа. Ženski i muški glаsovi se nаizmenično dopunjuju kаo pitаnjа i odgovori. Tаmburа ili bedir prаti melodiju. Primetićete dа žene berberа nisu bez nаkitа. Stаri novаc koriste kаo ukrаs oko vrаtа i nа glаvi iznаd čelа. Oko vrаtа nose niske od prirodnog semenа i srebrne ukrаse. Odećа im je komotnа i slojevitа, u plаvičаstim tonovimа. Mаrаmа oko vrаtа je obаveznа. Žene berberа pod Atlаsom zа prаznik nose plаve ogrtаče koje upotpunjuju plаvom bojom nаkitа i be-lom bluzom. Zа vreme venčаnjа ukrаšаvаnjа

se udesetostručuju. Ukrаsi nose eho аndаluziske umetnosti. U njihovom suku (pijаcа pod vedrim nebom), mogućа je kupovinа bižuterije, ukrаsа, odeće... Kroz poluotvorenа prozorskа oknа domа možete zapaziti ukrаse od drvetа, kerаmike i kože koje imаju i prаktičnu primenu. Tаpiserije, koje su i prekrivаči i podni prostirаči živih bojа, sаmi izrаđuju od predene vune ovаcа. Pod Atlаsom se zidаju tkаčke škole аli je i pletаrstvo rаskošno u motivimа i idejаmа, imа višestruku primenu. Pletu se korpe, kаiševi, obućа, nаmeštаj… Dvorištа i zidovi kućа su obloženi kerаmikom. Nа pločаmа preovlаđuju cvetni motivi sа dekorimа аrаbeske i bojаmа žutim kаo sunce, zelenim kаo oаzа, ljubičаstim kаo ‘dаn i noć’, plаvim kаo sumrаk, nаdnet nаd ovim zаbitim prostorimа po kojimа trčkаrаju decа Berberа. Pа i novorođenče Berberа je plаve puti zа rаzliku od novorođenog Arаpčićа. Berberi mogu i dа odrаstu plаvi, s plаvim očimа. I berberski jezik se rаzlikuje od аrаpskog. Njihov prvi dom je bio i ostаo Atlаs, ali kolevkа njihovog prаpočetkа ostаlа je tаjnа. Postoji čak i legenda dа su oni potomci ljudi sа Atlаntide. Nаjviše ih imа nа severu nа plаnini Rife, kojа se pro-stire od Sredozemnog morа premа Rаbаtu. Nаvodno Atlаntidа se nаlаzilа bаš tu ispod plаnine Rife u Sre-dozemnom moru.

114

Ruralne sredine Maroka su zanimljivije jer je tamo tradicija verno čuvana i nema for-siranih predstava za turiste. Interesanto će vam biti da obiđete i marokanska sela, da vidite kuće izgrađene od blata i slame, kao u biblijsko vreme. Van tih retkih zaseoka na vi-jugavu cestu iz planinskih zaklona istrčavaju ljudi koji dočekuju strane registracije, mašu s paketićima i viču: ‘Marihuana, Hašiš!’

Selo Ait-Benhaddou je npr. potpuno sačuvano od bilo kakvih zahvata iz novijeg doba. Selo poput Ait-Benhaddoua je nešto što u Evropi nije moguće videti. To je toliko živo i origi-nalno da je odavno prepoznato u filmskom svetu. Film Isus iz Nazareta sniman je upravo ovde.

Suočavanje sa siromaštvom ove zemlje takođe je vredno životno iskustvo. Čak i ula-zak u Kasablanku, koja prema nekim pro-cenama ima pet miliona stanovnika, prema gustoći prometa ostavlja utisak neusporedivo manjeg grada. Većinu prometa, osim pešaka, čine biciklisti, motoristi i, naravno, sveprisut-ne zaprege koje vuku magarci. Oni koji u Ma-roko nisu stigli iz Evrope, već su doputovali iz dubine Afrike (iz Gambije, Senegala i Mauri-tanije) kažu da je ‘Maroko relativno razvijena i bogata zemlja - lider u regiji’. Jasno nam je da je Maroko za Mali i Mauritaniju, a posebno za Niger i Čad ‘obećana zemlja’. Suočavanje sa bedom razbija našu fiksaciju isključivo na najbogatije zemlje Evrope i Amerike. Srbija ipak ‘kaska’ za Zapadom i koliko-toliko us-peva da imitira njihove standarde.

Putovanje u Maroko je veliko iskustvo gle-dano s mnogo perspektiva. Upoznavanje novih potpuno drugačijih kultura, posebno berberskih plemena koja su ostala relativno sačuvana od uticaja Zapada, upoznavanje marokanske istorije i kontroverznih ličnosti poput okrutnog ali uspešnog vojskovođe Mou-lay Ismaila, zatim veličanstvenih građevina koje su ostavili iza sebe, razgledanje vred-nih i još uvek živih srednjovjekovnih medina kraljevskih gradova, dublje shvatanje islam-skog sveta i njegovih problema, suočavanje s velikim siromaštvom u državi u kojoj, kažu: ‘nema slobode govora i u kojoj se o odlukama zvaničnika ne raspravlja...’ Sve je to Maroko. I bez obzira da li je doživljaj različitosti ugo-dan ili ne, zadivljujuć ili ne, putovanje u tu zemlju predstavlja veliko bogatstvo i životno iskustvo.“Rabat

115

116

VTD Uspešne žene

Ljubica Vujačić, član Izvršnog odbora Wiener Städtische osiguranja a.d.o. Beograd

Ljubica Vujačić je jedna od retkih dama koje se nalaze u samom vrhu odlučivanja u kompanijama iz finansijskog sektora. U Wiener Städtische osiguranju je od dana osnivanja i od početka na rukovodećoj poziciji - član Izvršnog odbora. Svoju uspešnu karijeru započela je u oblasti računovodstva, a ubrzo je napredovala do šefa složenog pogonskog računovodstva u prestižnoj nacionalnoj fabrici, zemunskom Zmaju. Posle desetogodišnjeg radnog iskustva u proizvodnoj industriji, prešla je u sektor osiguranja koji, kako tvrdi, osvaja za ceo život. Svojim primerom svedoči da se uspeh gradi postepeno, korak po korak, a da u životu planove treba realizovati onda kada im je vreme. Tako se, kaže, postiže balans između posla i porodičnih obaveza i stiče iskustvo i znanje, koje je ključno za osećaj sigurnosti tako neophodan za preuzimanja većih odgovornosti i za posti-zanje rezultata. U Wiener Städtische osiguranju ste od osnivanja, sa kakvim ste se izazovima suočavali pre 10 godina, a sa čime se susrećete danas? Te 2003. godine, sa grupom saradnika našla sam se pred velikom neizvesnošću, započeli smo posao registracije prve strane greenfield kompanije koja se bavila svim vrstama osiguranja. Imali smo veliku

Ljubica Vujačić

ŽENE - BIZNIS LIDERIMoja druga kuća

podršku matične kompanije Vienna Insurance Group, ali s druge strane, odabrali smo trenutak kada se menjao zakon o osiguranju, pa smo tako registrovali kompaniju po starom, a već sledeće godine prilagođavali poslovanje novom zakonu. To je, uz borbu za poziciju na tržištu, obeležilo početak našeg poslovanja. Tada nisam pomišljala da će kompanija koju osniv-amo za deset godina biti firma koja zapošljava 1200 ljudi i da će biti tako visoko pozicionira-na na tržištu, a to se desilo vrlo brzo - već u trećoj godini obezbedili smo četvrtu poziciju na tržištu. Danas, kada se osvrnem na deceniju rada kompanije, mogu da kažem da sam vrlo ponos-na na urađeno, a posebno što smo uspeli da u jako teškim vremenima ostanemo stabilni. Mislim da je to bilo moguće samo zato što smo se domaćinski ponašali kada smo započinjali poslovanje. Ekonomska kriza donela je nove izazove, a mi smo uspeli da održimo stabilnost

117

kompanije, ostvarili smo profit u najtežim godinama i zadržali sve naše zaposlene. Čak smo i uvećali broj ljudi, jer stalno tražimo prodavce i profesionalce kako bi uvećali portfelj. Kako je kompanija uspela da za tako kratko vreme napravi odličan rezultat?Na tržištu Srbije bili smo poznati kao lideri u životnom osiguranju i to nam je dosta pomoglo, a i danas smo u vrhu te vrste osiguranja. Ostale vrste osiguranja smo kreirali u odnosu na razvijenost tržišta i aktivnosti konkurencije koje su dolas-kom stranih osiguravajućih kuća bile sve življe. Međutim, to što smo došli prvi na ovo tržište dalo nam je prednost. Naš rast i danas je dinamičniji od rasta tržišta, pa smo i u 2011. ostvarili veće tržišno učešće koje je bilo 8,96 odsto. U prošloj godini ostvarili smo premiju od 5,13 milijardi, što predstavlja rast od gotovo pet odsto i imali neto dobit u iznosu od 170,4 miliona dina-ra. Takođe, ostvarili smo 24,63 odsto ude-la na tržištu životnog osiguranja. Našim dobrim rezultatima doprinosi i odličan pro-gram reosiguranja preko Wiener RE reo-siguranja.Ističete da kompaniju pre svega čine ljudi. Ko su vaši saradnici i da li imate mlad kolektiv?Počeli smo kao jedna porodica, nas pe-toro, kasnije smo angažovali odlične stručnjake i mlade ljude. Od početka sam se u kompaniji osećala kao da mi je dru-ga kuća, i danas je tako. Okružena sam odličnim saradnicima koje sam na neki način obučila. Kvalitetni prvi saradnici su ključ uspeha, oni su zaslužni za dobre re-zultate u vođenju kompanije. Pripadam generacijama koje su se usavršavale i učile, pa i napredovale korak po korak, tru-dim se da to prenesem i na kolege. Danas sam ponosna što angažujemo tako puno mladih i stručnih ljudi, u čije usavršavanje konstantno ulažemo, što ovde, što u matičnoj kompaniji. Da li u kompaniji ima dosta dama na rukovodećim pozicijama? Moje iskustvo žene i majke, danas mi pomaže da razumem obaveze mojih koleginica. I generalno, ova kompanija se trudi da se majke osećaju sigurno i ima puno razumevanje za njihove obaveze i odsustva. Radost je prisutna u kolektivu

svaki put kada dobijemo vest o prinovi, a preko 360 beba koje su rođene pod ovim krovom u poslednjih 10 godina govori u prilog tome. U našoj kompaniji ima mnogo žena na rukovodećim pozicijama, u finan-sijama, sektoru šteta, marketingu, IT-u, prodaji. Ne bih da budem pristrasna, ali mislim da su žene kao rukovodioci poka-zale odlične rezultate. U našem Izvršnom odboru nalaze se dve žene. Nisam prime-tila da je to slučaj u drugim kompanijama u Grupi. Ako ženu druge obaveze, a prvenstveno prema porodici, sprečavaju u mlađim godinama da gradi karijeru, to ne znači da kasnije ne može da se poklaže kao dobar rukovodilac i stručnjak.Kako uspostavljate balans izmedju privatnog i poslovnog života, koliko je porodica pružala podršku za vaš raz-voj? Porodica je uvek bila baza iz koje sam crpela zadovoljstvo, mislim da čovek tre-ba da se ostvari na tom planu, a posle će biti zreliji i spremniji i za poslovne izazove. Jako je važno imati podršku porodice. Ja sam je uvek imala, pogotovo supruga koji me je ohrabrivao da prihvatim i dodatne obaveze, u trenucima kada bih se ja pre-ispitivala on bi govorio, možeš ti to, nije to problem. Dok su deca bila manja bilo je više obaveza, ali moje angažovanje u Wiener Städtische osiguranju došlo je u pravo vreme, kada su deca odrasla, stasala za fakultet, pa su postali podrška, i više – pokretačka snaga. Oboje su završili fakultet, zaposlili se, a ćerka sad stvara svoju porodicu, sa takvom podrškom lakše se hvatate u koštac sa svakodnevnim poslovnim zadacima.Na čelu ste dva važna projekta, uvođenje SAP programa i ISO standarda 9000, kako će to doprineti poslovanju kom-panije? Od početka poslovanja kao aplikaciju za računovodstvo i kontroling koristimo SAP program. Odluka grupacije kojoj pripa-damo je da svi segmenti poslovanja jed-nog dana budu u SAP-u i da kompletan informacioni sistem funkcioniše u tom programu. To je posao koji će trajati de-cenijama. VIG je prva kompanija i jedina osiguravajuća kompanija koja uvodi SAP za sve segmente poslovanja na nivou cele grupacije, sa ciljem poboljšanja us-luge. Sertifikacija za ISO 9000 standarde je planirana za sledeću godinu. Smatramo

118

to našom obavezom, a na korist kra-jnjeg korisnika, našeg osiguranika. Namera nam je da ovom standard-izacijom potpuno zaokružimo našu brigu za klijente, što je u skladu sa našom strategijom društveno odgov-ornog poslovanja. Kako provodite slobodno vreme?Danas kad deca kreću svojim putem, manje su privatne, a brojnije poslovne obaveze. Ipak, neophodno je da se nađe neki ventil, da se opusti. Ug-lavnom mi prijaju porodična druženja i putovanja. Telo i duh negujem jogom, to je način da se fizički aktiviram i da oslobodim stres, koji smatram nor-malnim sastavnim delom svakodnev-ice.Da li volite da putujete i gde?Volim da putujem i moj izbor je uvek more. Slabo sam koristila zimu za odmor, zima je za nas iz finansija sinonim za izradu bilansa, čitav moj radni vek je tako, dok je leto vreme za odmor na moru. Volim da obilazim i nove destinacije i volim da povežem putovanja i šoping, kao i svaka žena.

119

120

Maroko je poslednja oaza orijentalnog sveta. Egzotični mirisi, plesovi, zaboravljeni zanati i mistična arhitektura uvode posetioce u tajne ’’1001 noći”. Unutar bedema medina, u lavir-intu uskih sukova, život sitnih zanatlija i trgo-vaca odvija se u potpuno drugom vrtlogu vre-mena, a samo nekoliko koraka dalje, nalaze se raskošni bulevari, zgrade moderne arhitek-ture.

To je zemlja kontrasta, zavodljivih mirisa i čarobnih boja koje se slivaju u neuništivu maskaradu svetlosti i senki.Pustinja Maroka, tajno i misteriozno mesto u kome ljudsko postojanje postaje minor-no naspram beskrajnog prostranstva, čuva najveće blago Maroka - arganovo drvo. S obzirom da raste u negostoljubivim uslovima pustinje Maroka, drvo je moralo da razvije snažne odbrambene mehanizme koje je pre-dalo nama na usluzi zdravlja i lepote.Ovo sveto drvo iz biološki čiste pokrajine Maro-ka zbog svojih izuzetnih osobina i mogućnosti da se samoregeneriše simbolizuje strpljivost i izdržljivost i smatra se pravim marokanskim čudom jer se iz njegovih plodova dobija ’’tečno zlato’’, ulje sa ’’1001 lekovitim dejstvom’’. Šume argana u jugozapadnom delu Maroka pokriva-ju približno 8,280 km² i predstavljaju poseban rezervat biosfere. Upravo zbog svoje delotvor-nosti i specifičnosti 1998. godine UNESCO je stablo arganije proglasilo svetskom baštinom čovečanstva.Berbersko hladno ceđeno arganovo ulje se još uvek dobija na tradicionalan način. Za dobi-janje jednog litra arganovog ulja potrebno je približno 16 sati ručnog rada i oko 42 kg plo-dova. Pravo na sakupljanje plodova regulisa-no je zakonom i tradicijom starosedelaca Ma-roka, Berbera. Proizvodnju ulja isključivo vrše berberske žene kojima je to način za posti-zanje emancipacije i samostalnosti. Fizički na-

TAJNE MAROKANSKOG ARGANOVOG ULJA

100 % PRIRODNO

jzahtevnija radnja u postupku tradicionalne proizvodnje arganovog ulja je razbijanje jezgara, najčešće uz pomoć dva kamena. Semenke se izdvajaju, blago proprže (u savremenoj proizvodnji za kozmetičku in-dustriju najkvalitetnija ulja su od neprženih semenki argana), potom se melju u pastu uz dodatak malo vode u kamenim prešama. Tako dobijena pasta se ručno cedi, pa se na taj način odvija ekstrakcija ovog blagot-vornog biljnog ulja. Arganovo ulje sadrži više od 80% jednostru-ko i višestruko nezasićenih masnih kiselina koje blagotvorno deluju na reumatske i kar-diovaskularne bolesti, neutrališu slobodne radikale, štite vezivna tkiva, podstiču delo-vanje kiseonika.Visoki procenat linoleinske kiseline pomaže pri regulisanju holesterola u krvi. Istraživanja su pokazala da 16 grama (dve velike kašike) arganovog ulja pokrivaju dnevne potrebe

VTD Nega lepota

121

za esencijalnom linoleinskom kiselinom koja ima vitaminsko dejstvo – vitamin F. Vi-sok sadržaj vitamina E (dva puta više nego u maslinovom ulju) deluje kao snažan anti-oksidant. Vitamin E je rastvorljiv u mastima i kao takav predstavlja kombinaciju hemi-jskih jedinjenja koja uključuju alfa-tokofer-ol. Kako telo nije u stanju da proizvodi ovaj vitamin, ono se mora osloniti na ish-ranu i dodatke da bi se obezbedila preporučena dnevna doza. Vitamin E je još jedan od važnih vitamina koji pomaže organizmu na mnogo načina. Važna uloga vitamina E u organizmu je održavanje LDL ho-lesterola na najnižem nivou. LDL je loš holesterol koji vremenom može prouzrokovati oštećenja arterija i bolesti srca prouzrokovane krvnim ugrušcima.Vitamin E podstiče pravilan rast i razvoj mišića. On povećava imuni sistem organizma, prvenstveno tako što povećava otpornost na bakteri-jske i virusne infekcije. Biljno, hladno ceđeno, ber-bersko arganovo ulje, iz Ma-roka, pogodno je za negu svih tipova kože. Suzbija preterano lučenje sebuma kod kože sklone aknama i bubuljicama. Suvu kožu du-binski hidrira, a kod zdrave doprinosi ujednačavanju tena, poboljšanju mišićnog tonusa i elastičnosti kože. Pogodno je i za osetljivu kožu. Koristi se u prevenciji strija. koža ga lepo upija, ne os-tavlja masne tragove, nano-si se na vlažnu kožu. Jedno je od najznačajnijih ulja za podmlađivanje kože. Podstiče regeneraciju hidro-lipidnog sloja kože jer us-postavlja ravnotežu lipida i vode, štiti vezivno tkivo i na taj način sprečava sušenje kože i gubitak elastičnosti što znači sprečavanje nastanka bora. Učinak protiv nastajanja bora se povećava zbog prisustva velike količine vitamina E (tokof-erola). Korišćenjem prirodnog ulja argana željeni rezultati traju duže jer sami sastojci odgovaraju i vrlo su slični (ili isti) sastojci-

ma koji se nalaze u hidrolipidnom sloju kože. Na taj način koži pružamo podršku da se i sama regeneriše. Arganovo ulje pomaže i u lečenju raznih kožnih obolenja poput ekcema, dermatitisa, ‘’guščije kože’’, psorijaze. Za tretiranje ovakvih kožnih

obolenja i postizanje što boljeg učinka savetujemo svakodnevni unos jestivog BIO arganovog ulja u preporučenoj dozi (16 grama ili dve supene kašike), pored nanošenja kozmetičkog ar-ganovog ulja na obolela mesta kože u vidu blage masaže. Arganovo ulje ne sadrži boje, mirise, pa je pogodan i za korisnije koji su sk-loni alergijama od brojnih kozmetičkih preparata. Visoki sadržaj vitamina E u ar-ganovom ulju (dva puta viši nego u

maslinovom) regeneriše kožu zahvaćenu ožiljcima ili opeko-tinama. Može se koristiti i kao pakovanje za sjaj kose, suz-bijanje peruti ili kao pakovan-je za krte i lomljive nokte. Prženjem semenki argana do-bija se ulje specifičnog ukusa izmedju lešnika i susama, a da pri tom termičkom obra-dom ulje nije izgubilo svoja delotvorna svojstva. Argano-vo ulje se preporučuje kao dodatak ishrani, prirodni izvor vitamina. Antioksidanti su, pogotovu u uslovima savre-menog zagađenja i često nezdrave ishrane, potrebni našem organizmu jer smanju-ju rizik od malignig oboljenja, podižu imunitet, usporavaju proces starenja.

Arganovo ulje sadrži više od 80% jednostruko i višestruko

nezasićenih masnih kiselina koje blagotvorno deluju na reumatske i kardiovasku-larne bolesti, neutrališe slobodne radilkale, štite vezivna tkiva i podstiču delovanje kiseonika. Visoki procenat linoleinske kiseline pomaže pri regulisanju holesterola u krvi. Istraživanja su pokazala da 16 g (dve velike kašike) argano-

122

vog ulja pokrivaju dnevne potrebe za esen-cijalnom linoleinskom kiselinom. Vitamin E je još jedan od važnih vitamina koji pomaže organizmu na mnogo načina, a koga u ar-ganovom ulju ima u izuzetno visokom pro-centu, višem od bilo kog drugog prirodnog ulja. Važna uloga vitamina E u organizmu je održavanje LDL (lošeg) holesterola na najnižem nivou. takođe vitamin E podstiče pravilan rast i razvoj mišića, povećava imuni sistim, prvenstveno tako što povećava otpor-nost na bakterijske i virusne infekcije. Ono što arganovo ulje izdvaja od svih ostalih prirodnih ulja je jedinstvena kompozicija ste-rola. taj idealan odnos čini Schottenol (48%) i Spinasterol (42%) i veruje se da on ima anti kancerogeno dejstvo.

123

124

Moroccan cuisine is extremely refined, thanks to oMoroccos interactions and exchanges with other cultures and nations over the cen-turies. Moroccan cuisine has been subject to Berber, Moorish, and Arab influences. The cooks in the royal kitchens of Fez, Meknes, Marrakesh, Rabat, and Tetouan refined it over the centuries and created the basis for what is known as Moroccan cuisine today.

MAROKANSKA KUHINJA

125

Originalnost kuhinje arapskog sveta ogleda se pre svega u misterioznoj veštini sjedinjavanja začina, različitih ukusa i mirisa. Jedan od začina afričke kuhinje koji je poznat i u našoj jenana ili menta. Međutim arapi pri spremanju svojih jela koriste i esencije limuna, pomorandže, čak i jestivog cveća kao što su geranijum, pomorandžin cvet i latice ruža. Takođe u upotrebi su i svi praškasti začini Dalekog i Bliskog istoka, na primer: filfil-izuzetno ljuta papričica u prahu koja se koristi za pripremu harise (slično našem ajvaru), a stavlja se i u kuskus i druga zaljućena jela. Tu su takođe i kurkuma-začin narandžaste boje čiji je ukus sličan đumbiru i šafranu, a sastojak je karija (čuvene mešavine začina), pa kumin ili kamun-koji se dodaje paprikašima, sosovima i supama. Kuhinja arapskih zemalja može se podel-iti na severnoafričku i bliskoistočnu, i ako stručnjaci tvrde da poreklo svih ovih

126

kuhinja vodi iz persijske. Zajedničko svim ovim kuhinjama je sledeće: Od mesa najviše se jede ovčetina i riba, a nacionalno jeloje pre svega kuskus (koji je dobio ime po zvuku koji pravi para okrećući se po loncu, tj. nekoj vrsti dubokog tiganja na čijoj se sredini nal-azi rupičasta posuda u kojoj se mekin-je kuvaju na pari), zatim humus (umak koji izvanredno prati pečeno meso), i rado se jede kebab, meso nabodeno na ražanj u komadu ili komadićima (kod nas poznato kao ražnjić). Marokanska kuhinja je jedna od na-jrafiniranijih u severnoj Africi. Biti gost u marokanskoj kući izuzetan je doživljaj. Kako zbog ambijenta neobičnih unu-tarnjih dvorišta, u koja se stiže kroz prelepe bele hodnike, kojima se širi miris jasmina i žubor vode sa fontana, te atmosvere salona čiji su zidovi u boljim kućama prekriveni mozaicima, sa motivima arabeski, najrazličitijih boja, a u kojima ćete sedeti na svilen-im jastucima, i sluziti se sa velikog srebrnog poslužanika sa tri nogare koji na sebi ima prelepe bareljefe, tako i zbog gostoljubivosti domaćina. Obed najčešće počinje nekom vrs-tom slane torte nadevene piletinom, ili guščijim mesom zvane pastilja, za ko-jom se poput “voza” nižu različita jela začinjena bogatim spektrom začina i neverovatnih aroma: jela od ribe začinjena korijanderom, pa tajin-jelo koje je dobilo naziv po poslužavniku u kom se služi a koje je mešavina raznog povrća, zatim meshui-ovčetina na ražnju, pa kuskus i vazdušaste me-kinje od žita kuvane na pari sa pre-livom od mesa i povrća... Posle duže, obavezne pauze dobićete kao desert voće ili slatki kuskus... Svaki ručak završava se veoma jakim čajem od nane koji pomaže varenju ili preslat-kim čajem od badema koji se toliko puta pretače iz fildžana u fildžan da se na kraju, kada se sipa u staklenu čašu, na površini čaja stvori bogata pena. Marokanska kuhinja je razno-lika u različitim oblastima zemlje. U Marakešu kuhinja je u osnovi berber-ska sa osetnim uticajem afričke, koji su ostavili crni robovi. U Fesu se oseća jak

uticaj Andaluzije. Tetuan i Tanger nadaleko su poznati sa svojim specijalitetima. Na pri-obalju ostao je uticaj portugalskih osvajanja (XV i XVI vek), a jevrejske porodice koje su se nastanile u Maroku infiltrirale su svoje ku-linarske običaje u marokansku kuhinju. Ipak najveći uticaj ostavili su Arapi koji su Maroko osvojili u VII veku.

www.kuvarica.net

PILETINA TAŽIN

Vrijeme pripreme:15 min

U originalni recept dode usoljeni limun 1. koji se kupuje u staklenki. Ako ne možete naći, onda slobodno koristite obični limun, probajte naći organik jer se celi limun upotrebljava. Marinadu mozete napraviti i sa zelenim masli-nama.. 2. U mikser staviti jednu crvenu papriku, chili ili cayene u prahu, maslinovo ulje , naseckan luk, masline, djumbir, beli luk i izmiksati na krupno.3. Piletinu narezati na male komadiće i staviti u veću zdelu, dodati izmiksano povrće i dobro promešati, ostaviti da odstoji 15-30 minuta.

4. U tavu staviti malo ulja, dodati naseckan luk i popržiti 2 minute, dodati kurkumu, kim i piletinu zajedno sa marinadom i popržiti jos 3 minute. Zaliti sa vodom ili kokošjom supom.Ako koristite samo sol onda sada posoliti prema svom ukusu. 5. Dodati masline narezane na pljoske i limun. Ako koristite limun iz staklenke onda stavite 2 limuna bez sredine i korica narezana na manje komade, ako koristite sveži limun, onda dodati samo je-dan narezan na ploske.Nastaviti kuvati na srednjoj temperaturi 20-25 minuta. Ako je potrebno, tokom kuvanja dodati malo vode, ako prebrzo ispari.6. U zadnjih 10 minuta dodati med ili smedji šećer) a na kraju kuhanja umešati peršun i korijander sitno naseckan i prokuvati još 1-2 minuta. .Ostaviti 15 minuta pre serviranja.

127

128