VIOLINIST ITZHAK PERLMAN

Rođen je 1940. u Tel Avivu, u Izraelu. Bio je neobična beba: kad god bi začuo glazbu, zatvarao je oči i mahao ručicama kao da vuče gudalo preko struna violine.

Violinu je počeo svirati u trećoj godini.

U četvrtoj je obolio od dječje paralize i ostao trajno oduzet.

Ponekad je bio u kolicima, ali uglavnom se kretao na štakama.

Živio je za glazbu. Dane je provodio vježbajući.

U 13. godini pobijedio je na natjecanju mladih violinista i to mu je omogućilo odlazak u Ameriku.

U Americi je brzo stekao slavu.

Kritičari su ga hvalili, a publika voljela.

Na početku jednoga koncerta, već nakon prvih nekoliko taktova, pukla mu je žica na violini.

Publika je očekivala da će maestro promijeniti žicu ili da će uzeti drugu violinu.

Ali Itzhak je samo dao znak dirigentu da krene ponovno i nastavio je svirati na preostale tri žice.

Svi znaju da je nemoguće svirati na tri žice ono što je predviđeno za sviranje na četiri...

Znao je to i Itzhak.

Zato je svirajući improvizirao, dodavao, prekrajao, prekomponirao glazbu...

Zvučalo je čudesno lijepo...

... nježnije, mekše, strastvenije od svega što je ikada prije odsvirao...

Cijeloga sebe je unio u stvaranje glazbe.

Publika je plakala od ganuća.

Na novinarsko pitanje zašto je odlučio nastaviti koncert samo s tri žice, nasmiješio se i odgovorio:

Pucanje žice shvatio sam kao izazov. Znao sam da bih na četiri žice odsvirao odlično. Ali samo s tri...

Ja sam umjetnik. Morao sam pokušati stvoriti glazbu s onim što mi je preostalo.

I život je umjetnost.

I u životu treba naučiti da s onim što imamo učinimo najbolje što možemo.

ŠKOLJKA

Neke su školjke izvana glatke i sjajne, blješte od boja, a neke neugledne, grube, hrapave... Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne. Baš

kao i ljudi ispod svojih oklopa.

Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti.

Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju umrijeti.

Ali ima i školjki koje se ponašaju drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce

pijeska, one ga počinju zaobljavati omatajući ga tanušnim slojevima glatkoga sedefa.

Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser.

Isto je i s ljudima. Neki od svoga zrnca pijeska naprave životnu dramu od koje se nikada ne

oporave.

Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.

Oni prvi nezadovoljni su i

optužuju život da je okrutan prema

njima.

Oni drugi strpljivo stvaraju svoje

bisere sve dok bol ne prestane.

Ljude koji u sebi nose bisere,

prepoznat ćeš po blistavim

osmijesima.

Pogledaj se u zrcalo. Kakav je tvoj

osmijeh?

Blista li biser u njemu?

Dvije su različite i međusobno neovisne inteligencije:

kognitivna inteligencija i emocionalna inteligencija.

IQ urođena jene možemo je naučiti ni povećatizaslužna je za samo 10% – 20% životnoga uspjeha.

EQ nije ograničenamože se učiti i razvijati cijeloga životazaslužna je za 80% - 90% životnoga uspjeha.

Emocionalna inteligencija je drugačiji način da se bude pametan.

Ona uključuje znanje o onome što osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu.

Prof. dr. sc. Daniel Goleman, rođen 1946, teoriju emocionalne

inteligencije postavio je1994.

Emocionalna inteligencija je vještina dobrog upravljanja

mučnim raspoloženjima i vještina kontrole

nagona. Ona znači i to da smo motivirani i ostajemo

puni nade i optimistični i onda kad

doživljavamo neuspjehe na putu do

nekog cilja.

Emocionalna inteligencija je i

empatija, vještina osjećanja emocija

drugih ljudi i sposobnost

sudjelovanja u njihovim

emocijama.

Ljudska su lica zrcala.

Na licima svojih bližnjih vidimo svoju sliku.

Kakva je ta slika, lijepa ili ružna?

To ovisi o nama samima.

OTISCI SRCA

Tvoja je soba puna otisaka tvojih prstiju.

Ima ih na posvuda: na namještaju, prozorskome

staklu, kvakama, knjigama...

Na svemu što dotaknemo ostaje naš trag.

I na ljudima koje susrećemo ostavljamo svoj trag.

Naša ljubav, razumijevanje i

suosjećanje ostavlja na ljudima otiske naših

srca.

Emocionalna inteligencija na djelu:

Oprah, najmoćnija žena televizijskoga svijeta, izgradila je svoje carstvo odnoseći se prema ljudima tako da je doživljavaju kao najbolju prijateljicu.

Često ne možemo

promijeniti stvarnost, ali

UVIJEK možemo

promijeniti način na koji je

gledamo i reagiramo na

nju.

Čovjekov život izgrađen je od 10% onoga što mu se stvarno

događa u životu

i od 90% načina na koji na to

gleda.