Vila Slovinka

Vila Slovinkapripovjedno je djelo ustihuJurja Barakoviau kojem se u trinaest pjevanja nejednake duljine, s vie od 9300 stihova razliitihmetrikihistrofikihoblika, uz mnotvomitolokihiautobiografskihmotiva, tematizirapovijesti sadanjostZadraiibenika.

Izdanja

Djelo je za autorova ivota objavljeno dva puta, uVeneciji1614.i1626.godine, te u istom gradu jo i1682.godine. Kritiko je izdanje objavljeno uAkademijinojedicijiStari pisci hrvatski, knj. XVII. iz1889.(prir.Pero Budmanii Matija Valjavac). Postoje jo dva novija izdanja: u edicijiStoljea hrvatske knjievnosti(prir.Frano velec,Zagreb2000.) te u edicijiCroatica Hrvatska knjievnost u 100 knjiga(prir.Josip Bratuli,Vinkovci,2000.).

Sadraj

Posveta

Pisnik se obraa Anjelu Justinijanoviu, sveeniku kojemu predvia da e postatipapa. Anjelov izgled potanko je opisan i zatim se prelazi na slavljenje njegova podrijetla te njegova oca, brae i strica Oktavijana. Potom Pisnik spominje kako je svojuviluposlao uZadar, ali Zadrani oito vie vole Latinku (knjievnostnatalijanskom jeziku). Iskazuje nezadovoljstvo time to vie vole govoriti tuim nego svojimjezikom. Zato Pisnik moli Anjela da mu titi i uva vilu koju mu alje jer mu nema nita bolje darovati, iako vila nema ni haljine niskladne odie. Spominje veselje i bol slavenskih krajeva.

Petje parvo

Prole godine Pisnik poeli poi vidjetiibenskapolja. Kree u osvit nedjelje i na putu prolazi pored gradske strae. Nema uza se ni hrane ni pia; sve je tako pusto pa ga obuzima strah da bi ga netko mogao napasti. Odjednom na livadi spazi malo povinutoenskokrilo i prepadne se pomislivi da je to moda zaklana ena, rtva razbojnika. Prilazi blie, iako ga jo uvijek obuzima strah, aliVilaga zazvaimenom. Slijedi detaljan opis viline nadzemaljske ljepote. Vila ga prima za ruku i umirujerijeimakako je ona vila koja je ostala nakon vilinjeg skupa da se odmori na livadi te poziva Pisnika na razgovor. Pisnik joj prilazi, sjeda na skut i osjea kako ga obuzima snana zaljubljenost. Opravdava se za svoje ponaanje i pita Vilu nije li ona kakvaboica, ali Vila ga kudi i govori da je vila, da je besmrtna i neka se eni enom iz svoje vrste.

Kae da mu zna ime, ali ne zna odakle je pa joj Pisnik poinje prepriavati svoje porijeklo: govori o majci Zadranki koja je nakon udaje dola u Plemie gdje se i Pisnik rodio. Napominje kako jeZadar, iz kojega je on sada prognan, u to vrijeme bio u cvatu. Vila sve to slua pa se rasplae te mu pone pripovijedati o njegovu pradjedu Bartolu kojega je resilo takvo junatvo da ga je i sam kralj (Bela IV.) zvaovojvodom,knezom, a ponekad i pasanimvitezom. Govori kako mu je Bela, nakon to se istaknuo u boju protivTatara, poklonio tri sela:Plemie,BrusiOtri Ratte prilae pismo skraljevskimpeatom.

Potom se opisujupovijesneprilike u Zadru koji su sedam puta zauzimaliMleani, aHrvatiga vraaliugarskomekralju, te kako su, nakon prodaje Zadra u mletake ruke, poklisari otiliduduu Mletke. Na dudevo pitanje zato su Zadar uporno vraali ugarskome kralju, poklisari odgovaraju kako su mu htjeli biti vjerni, ali sad spoznaju da je boja volja da budu dudevi podanici. Dud im na to potvruje plemike poloaje koje su stekli od ugarskog kralja. Zadar je ponovno u procvatu i obilju. Pisnik i Vila premjetaju se u hlad pod jelu gdje nastavljaju razgovor, a Viline rijei zadaju devet rana Pisnikovusrcu.

Petje drugo

Poinje tualjkom o Zadru koji je okovan i u plau. To je stanje nastalo dolaskom Mleanina Sforce Palavicina. On prvo koncem mjerigradskezidine, a puk ga u strahu motri, znajui kako neto sprema. Uskoro poinje ruiti kue, pa ak i crkvu, ne obazirui se na pla i oaj stanovnika. Sforca izdaje proglas da svatko mora doi kopati, ak i gospoda koja tako pruaju primjer puku. Grade se nove zidine i sad je svima jasno da Sforca eli zatititi Zadar od ratne opasnosti. Podrobno se opisuju sve radnje i dogaaji u gradnji. Vila dalje pripovijeda o Beloni, uzronici ratova koja sa Zavidosti odlazi naturskidvor kako bisultanapotakla na rat protiv Mleana. Obavivi posao, odlazi u podzemlje i trai brodara Karonta koji se konano odaziva s nekog brda i ali se kako nema posla otkad je poginuo zrinski banMiklau, pa je barku izvukao na suho. Belona mu kae da pripremi veu korablju jer se turskicarsprema u rat. Vila zavrava svoj govor, a Pisnika obuzima tuga te zaplae.

Petje treto

Vila nastavlja pripovijedati o poetkurata1569.godine kada je Zadar bio napadnut (Ciparski rat). Slijedi jadikovka i savjetovanje Zadru da se naorua. Opisuje se turska vojska koja kosikrane. Polja su puna mrtvih tijela, a oni preivjeli bjee ili se predaju u tursko roblje. Spominje se zatvor roblja uObrovcukamo se odlazi trgovati robovima. Zadar je pod opsadom i nitko ne smije izai iz grada. Jedino se zadarski vojnici ne boje Turaka i hrabro se sukobljavaju s njima (rije je o najamnikoj vojsci).

Umjestopovijesnogaobjanjenja prestanka rata, slijedi dugaka prispodoba iz prirodnoga svijeta. Zadar je ostao kao panj na osami, bez ijedne grane, ali uproljeee opet procvjetati i postati ljepi i bogatiji. Grad je ostao na nogama zahvaljujui tome to je sauvao tri dara: krjepost, mudrost i slavan glas koji zapravo i nije dar jer ga je sam zasluio. Pisnika obraduju ove Viline rijei, a ona mu pokazujeVelebit, gdje su se prije tri godine okupile sve vile svijeta. Najavljuje mu kako e sada pripovijedati o ovjeku koji je bioelo i sime naega jazika.

Petje etvarto

Vilazemljopisnimterminima opisuje predjele s kojih su sve vile pristigle, a zatim opisuje vilinji sastanak na kojemu postoji hijerarhija pa tako one mudrije sjede na viem mjestu jer i u prirodi mlai od starijih ue. Vila napominje Pisniku da mu je otkrila sve to je smjela te ga sad savjetuje da bude odan, skroman te neka ne zavidi nikome. Nakon vilinjeg skupa vile su zaplesale kolo pa mole Slovinku da povede pjesmu, a njoj na um pade pjesma o Zadru.

Petje peto

Vile nakon vijeanja zapoinju ples. Slijedi pohvalna pjesma Zadru koju su spjevale na gori.

Petje esto

Vila Slovinka nastavlja pripovijedati te otkriva kako su joj vile estitale. Vila Sarainka (Saracenka) istie kako je mnogo sluala o Zadru, ali nikada ga nije vidjela. Spominje kako se Zadar hvali u mnogim krajevima i kamo je god ila, svuda je nailazila na toime. Potom opisuje svakoslovou imenu Zadra, pa tako slovomzuslovinskomjezikupoinje i rije "zora", a na tom je slovu i pozlata. Slovomasve zapoinje, a na sredini je slova "riz", slian biljegu nakonjskomelu. Slovomdpoinje ime slavnogprorokaDaniela, a izgleda kao napeti luk, dok slovomrpoinju rijei "raj" i "Rim".

Potom ustaje od zapada vila i moli zbor da ostanu na gori jo jedan (ukupno deveti) dan da pjevaju o slavi Zadra. Govori kako je i ona esto nailazila na to ime i da su u raznim sporovima poklisare esto slali u Zadar da Zadrani presude. Sve vile mole Slovinku da im pria o Zadru. Slovinka uzima rije, ali napominje kako joj ni tri godine ne bi bile dovoljne da kae sve o Zadru. Pria o njegovu poloaju krajmora, zatim opisuje i gradsku strau, podijeljenu u ete, sazastavomkoja u sredini ima biljeg, te dunosti svih vanih ljudi u gradu; komornika,kapitanateprovidura od konjikov, iji vitezovi postaju pravilavovikad trebaju pokazati hrabrost. etvrti je vladar kojega spominje knez, mudar i estit vladar Zadra koji se brine da Zadrani imajukruha,uljaivina. Oko kneza okupljena su vlastela, sve odredaplemenitai od Boga. Spominje sveenike te redovnike i sreu to ih grad ima. Vila govori o etiristaniate brae, odnosno odominikanskom,benediktinskomte dvafranjevakasamostana. Spominje i ljepotu Zadranki te najavljuje kako e priati o onome to je ula od starijih vila o Zadru.

Petje sedmo

Uskazan'juse doznaje kako vile sluaju Slovinku koja im pripovijeda o postanku Zadra. Slovinka pripovijeda o Nembrotovu bratu Ninu koji sa svojom enom Savom odlazi u svijet da nau mjesto gdje e se nastaniti. Nakon dugog putovanja dolaze uLiku, Sava je trudna i to nakon duge neplodnosti pa se Nino zavjetovao da e podii grad tamo gdje ona rodi. Odluili su sii na more jer je ondje ljepe. Dolaze na obalu, a Nino odlui tu sagraditi gradNin. Sava ondje rodi ker Plankitu.

Plankita, izrastavi u lijepu djevojku, odlui sluitiDijani, ne eli se udati i imati djecu, iako to ele njezini roditelji. Opisuje se Plankitin lovkoute; ranjena se kouta baca u more, a Plankita, izgubivi plijen, popijevodes izvora i zaspi. DolaziNeptunte, ugledavi Plankitu, ne moe svladati poudu. Plankita se budi, ali ne uspijeva se obraniti te ostane trudna. Neptun odlazi ostavivi je samu. Plankita nakon devet mjeseci rodi sina, a Neptun je sljedei dan dolazi posjetiti jer je pogrijeio u raunanju za jedan dan. Plankita i Neptun presretni su, grle se i ljube. Plankita doji sina Slovana, a Neptun, kad ga vidi, shvati da je to dar s neba i odlui nagraditi Plankitu. Organizira pir na koji dolazebogovi. Opisuje se slavlje i ples bogova nakon kojeg pou veerati, a Plankita donosi Slovana te svi poljube dijete na dio tijela gdje je imalo biljeg u obliku imena Slovan. Neptun se pred svima zaklinje da e sagraditi grad na mjestu gdje je prvi put vidio svoje dijete; to je Plankiti "dar za dar" i po tome se zoveZadar.Jovedoputa Neptunu sagraditi grad i naredi mu da ogradi vodu kojom se ohladio kad je zaspala Plankita i tu je vodu nazvao Plankita. Grad se gradi udom:kamenjesamo ide izzemlje.

Bogovi darivaju Zadar: Jove je usadiojavoru Zadru,Paladepoklonila trimaslinovegrane,Martpoklanjakonjasorujem, aVulkanoruje,Junodvapauna,Merkurijkrila, Dijana e usaditiruingrm na koji e stavitipalmu;Apoloe postaviti strau na grad i uiniti da Plankita provres parnakih gor vodom konjskog kopita. Spominje sePetar Zoranikojemu treba pripisati zasluge to je proslavio Nin uPlaninama. U grad dolazeCerereiBahko, sreu Plankitu i mole je da im pokae grad. Potom sjedaju, a Plankita im ispria sve od trenutka kada je srela Neptuna. Gosti odgovaraju neka se ne plai jer e biti sretna, a Slovan e postati kralj.

Grad polako nastanjuju ljudi, a Slovan postaje hvaljeni kralj. Saznaje se da jeslovinskijezik nazvan po Slovanu. On odluuje posjetiti Savu, koja je ve stara i s njom obilazi kraj. Dolaze dorijekekoja e biti nazvana poSavi.

Tu se prekida pria i Pisnik nastavlja razgovarati s Vilom. Zanima ga kakva sudbina ekaibenik, a Slovinka odgovara kako e o tome priati drugi put te neka i dalje slavi Zadar i trai oprost u gradu. Razgovor zavrava Pisnikovim moraliziranjem protiv srdbe. Vila ustane i odjuri u goru, Pisnik tri za njom i pita je za svoju daljnju sudbinu. Vila mu kratko kae da od nevolje ne moe pobjei jer je sebi naprtio prevelik teret.

Petje osmo

Pisnik je u strahu nakon Vilina odlaska. Putem kui susree poklisara izOstrovicekoji je nosio pisma gospodi. Poklisar ovog puta nosi pismolivanjskogbega

HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ibenik" \o "ibenik" ibenskomknezu. Kazuje mu zato i odakle putuje, a uz to hvali poklisarski ivot, pri emu zapoinje priu o zadarskom piru na kojem se naao. Bio je to pir poznatih zadarskih plemikih obitelji Bartolaia i Macarelia na kojem je Poklisar sudjelovao jer se tamo zatekao. Osim tih obitelji nabraja jo neke koje slino hvali i slavi, ali rijei mu nisu dovoljne da bi ih mogao opisati.

Poslije ponoi, oko ve raspremljena gostinjskoga stola, neko je dijete bugarilo tunu bugarticu, to je svima izmamila suze naoi. Pisnik je zamolio poklisara da mu prenese tu pjesmu i poklisar pristane uz uvjet da se oklade. Poklisar predlae da Pisnik plati veeru ako ga pjesma rasplae, a u suprotnom plaa poklisar.Bugarticaje o majci Margariti koja plae za svojim bratom Petrom i sinom Ivanom koji su otili u rat i o kojima nema vijesti. Vila eli znati to je majka spremna uiniti, na to joj ova odgovara da bi dala glavu i izgorjela uognjuda ih spasi. Vila joj tad kae istinu kako su je oni zaboravili jer se brat zaljubio u mladuGrkinjicukoja ga je napojila vodom zaborava, a sina je oarala Cvita Primorkinja. Pjesnik se uzbudio, plae i pita poklisara zna li na koga se odnosi pjesma. Poklisar razrjeava: brat je Petar Barakovi koji je poginuo naKrfusluei duda, a Ivana su ubiliSenjanikodKorule. Kada je to uo, Pisnik tuguje za bratom i sestriem. Obojica se poure u grad i stignu prije njegova zatvaranja pa Pisnik odri svoje obeanje i asti Poklisara veerom.

Petje deveto

Pisnik je nakon veere poao u krevet, ali ne moe mirno zaspati jer ga mue tekisnovi. Vidienu grubukoja je pokosila tek procvala dvacvijetapa joj se pokuava suprotstaviti, zatim vidipauna, pajelenau nevolji i napokon ugleda Vilu s kojom je juer razgovarao. Zaponu razgovor o Pisnikovoj alosti zbog loih vijesti i zbog naglog odlaska Vile. Vila, pomalo srdito, njegovu patnju oznauje kao patnju ovog svijeta.

Tada mu Vila pokae drugi svijet i sad vidi neto posve suprotno: prekrasne krajolike, stanovnike koji su drugaiji, mjesto gdje vladaju drugaiji zakoni, a onda spazi kralja na prijestolju gdje sjedi uz svog oca i enu sazvjezdanomkrunom kako stoji naMjesecu,anele, starce koji su dvorjani nebeskog kralja i dvanaestoricu apostola. Pisnik poeli znati kako moe doi do tog svijeta. Glas mu odgovori kako se tu nalaze samo neporoni ljudi i neka zamoli kraljicu za pomo. Pisnik klekne i stane moliti kraljicu za pomo pa mu ona naini krunu od cvijea koja e ga privui k njoj, ali u tom ga trenutku prekine Poklisarov glas. Pisnik se naljuti na Poklisara koji se u tom trenu opratao. Pozdrave se i Pisnik se vrati na Viline rijei koje ga podsjete da mora lutati sam ako eli saznati sudbinu grada ibenika. Zato je danima lutao po planini u nadi da e susresti Vilu, te napokon odlui otii na ono sveto mjesto u blizini grada koje mu je Vila bila spomenula, sve u nadi da je moda ugleda.

Petje deseto

Pisnik susree Pustinjaka koji mu pripovijeda o ibeniku i njegovoj prolosti, kada je grad bio sretan i napredovao, a sad mu prijeti opasnost odgrijehakoji u njemu vlada. Pisnik eli znati to e biti saibenikom, na to Pustinjak oklijeva odgovoriti. Tada se zauje zvon Spasiteljeva hrama gdje se redovnice mole za spas grada. Slijedi pohvala redovnicama i posebno predstojnici samostana Rafaeli Iveti. Pustinjak preporuuje Pisniku da ode do koludrica i preporui se njihovoj opatici. U zunopojkama pjesnik ali svoju zlu sreu i rekapitulira to mu se dosad dogodilo. Pisnik se ipak ne predaje i molitve upuuje Bogu. Nakon toga se obraa itatelju od kojeg trai da se saali nad njime zbog njegoveljubavneboli.

Petje jedanaesto

Pisnik pripovijeda kako je tri godine tajno ljubio, a onda je odluio otii u pusto da gazvijerirastrgaju ili se sam ubije. Dugo je lutao planinom i skoro umro kad su ga treeg dana nali lovci. Glavni lovac saalio se nad Pisnikovom priom o ljubavnoj strijeli koja ga je uinila takvim pa ga je lovac poveo sa sobom uTrogir. Ni ondje se Pisnik nije smirio jer ga je jo progonila ljubavna bol.

Pisnik pokraj trogirskih zidina ugleda malog ovjeka. To je vilenik koji ga odvodi u svoju malukamenukuu: u njoj su udnovate stvari iz itavog svijeta. Vilenik e pokuati izlijeiti Pisnika. Pregledao ga je i ustanovio kako ovaj nemasrca, a za to nemalijekautravi. Preporuio mu je da ode do drage koja mu je uzela srce pa neka mu ga i vrati. Pisnik stigne u ibenik i odmah ode do drage. Kad su se vidjeli, hvalio je njezinu ljepotu, a onda joj objasnio zato je tu i kolika je njegova bol. Ljepotica ga ukori da je to previe to trai i zato Pisnik odlui klin klinom izbiti pa si nae drugu dragu kojom se oeni, ali to ga ne oslobodi prve ljubavi. Kako je stario, ljubav je jo uvijek bila snana pa odlui pjevati pjesme i tako otkriti svoju ljubavnu bol.

Petje dvanaesto

Pisnik je odluio zaplovitimoremnadajui se da e pronai mir i utjehu. Za vrijeme putovanja opisuje se amac, a zatim oluja koja ga je zahvatila. U tom trenutku Pisnik moli za pomo i spazi u oluji boicuLunuod koje trai milost bogova. Ona odlazi predvrhovnog bogai trai pomo za Pisnika te mu oni ovaj put oproste. On se tako spasi i zavri na obali gdje odlui ekati zoru.

Tada iz jame izae neobian ovjek kojem jejeziksapeteljeznomvalom, auiprobodenemaem, dok u jednoj ruci nosi tap, a u drugoj cvijee. Pisnik eli znati tko je on i ovaj mu se predstavi kao Osin (sjena): to je isti onaj Poklisar s kojim je Pisnik putovao, a kanjen je jer je lagao o zadarskom piru. Osin mu objanjava kako je dospio na ovo mjesto nakon brodoloma dok je iao prema Trogiru. Zapravo se sada nalaze na ulazu u podzemni svijet i Osin pria to se zapravo dogodilo u Zadru. Nije se radilo o svadbi nego o gozbi koju je priredila vojska nakon pobjede nadTurcima, pa je Poklisar glas o bici odnio likom begu uKnin, a ovaj je to poslao u Livnoodakle se vraao kad je susreo Pisnika. Osin govori da je lagao kako bi preao pod kransku vlast i traio je pomo Bartolaia koji je obeao pomoi, ali prevario ga je. Zato trai od Pisnika da sve obrie o tome jer bi i on time lagao kad sad zna istinu. Pisnik nita ne eli mijenjati i eli da mu ovaj opiepakao.

Iako zna da e biti kanjen jer odaje tu tajnu, Osin ipak pria to je vidio i to zna. Odmah se prisjea kako je ugledao okovana ovjeka koji mu se predstavi kao Juraj, despotsmederevski, sin vojvode Vuka. Juraj mu objanjava kako je u paklu zbog nezahvalnosti, jer je iznevjerio plemie, a Janka vojvodu izdao. Osin spominje i neimenovanog Pisnikova poznanika od kojeg nije uspio nita saznati jer su ga odvukli u pakao. Pisniku dalje Osin opisuje pakao: sedmero vrata zasedam smrtnih grijeha.

Polako se razdanjuje pa se Osin pouruje ispriati priu o vojsci. Predaje mu spise koje je sastavio Minoan dok je prevozio poginule Turke i nestaje. Pisnik opisuje svoje stanje ujutro. Trai naotokuhranu jer dva dana nije nita jeo. Ugleda jedro pa se pouri i zapliva prema brodu. Ispoetka preplaeni mornari ipak ga primaju na brod, daju mu hranu i novu odjeu. Pisnik im se ukratko predstavlja. Mornari su zapravo trgovci robom izSirijekoji su zalutali, pa sad putaju da ih pjesnik vodi. Uz malo muke pjesnik upravlja brodom putibenika. Pri dolasku mornari poinju trgovati na obali. Pisnik ih poziva u svoj dom kako bi ih ugostio. Nakon zabave trgovci odlaze, a Pisnik poinje itati spis koji je dobio pred paklom.

Petje trinaesto

Pjevanje poinje rijeima kako ovjek mora izvriti to je obeao, zato Pisnik otvara pismo koje je dobio od Osina na otokuBulkanu. Pismo pie Radaman, kralj donje propasti, i izvjetava kako je pakao pun grenih dua jer na zemlji mnogo ljudi gine. Sve je to zahvaljujui Frani Striojeviu koji istiJadranodgusara, a zasluan je i za pobjedu koja se proslavljala u Zadru dok je Pisnik ondje boravio.

Pisnik izvjetava da je za vrijeme itanja pisma zauo buku vani i ugledao Striojeviev pogreb. Cijeli je ibenik bio u povorci i tugovao slavei pokojnikova djela. Pisnik izlazi i sam se pridruuje pokopu. Obraa sesmrtijer je povukla Franu, ali uzda se u njegova sina Viculina, ime spjev zavrava. Nakon to je natpisom upozoreno da je pjesma gotova, progovara Vila koja kae kako je Zadar nije htio pa se zato nastanila u ibeniku i priaanegdotuoScipionu Afrikome.

Poetike osobitosti

Kompozicija

Vila Slovinkazapoinje posvetomibenaninuAn'jelu Justinijanoviu nakon koje se djelo organizira u trinaest pjevanja. Svako pjevanje poinjeskazan'jem, uosmerakojstrofi, kojim se najavljuje sadraj samog pjevanja.Vila Slovinkakonstituira se opisom nekoliko susreta to ih je Pisnik imao putujui po ibenskoj kopnenoj i pomorskoj okolici. U prvih sedam pjevanja, u razgovoru s Vilom Slovinkom, raspravlja se ozadarskojislovinskojpovijestite drutvenom, tj. komunalnom ureenju, dok e u narednom osmom pjevanju, pri susretu s Poklisarom, biti rijei o suvremenom Zadru. Deveto i dvanaesto pjevanje ine prikazeshatolokogsvijeta i u njima najprije Vila vodi Pisnika uraj, a potom Poklisar uistiliteipakao. Izmeu tih pjevanja nalazi se deseto u kojem se Pisnik susree s Pustinjakom, koji mu pripovijeda o ibeniku, te osobito vano jedanaesto u kojem je Pisnik prikazan u potpuno novom svjetlu. Naime, on iznosi intimnu priu o nesretnojljubaviiz mladosti koja mu je obiljeila ivot i potaknula ga da pone pisati.Vila Slovinkazavrava Pisnikovim povratkom u ibenik i opisom tuge zbog smrti slavnog ibenanina Frane Strioevia. Nakon to je naznaeno da je spjev gotov, jo jednom progovara Vila i u nekoliko stihova zakljuuje da je Zadar nije htio pa se stoga nastanila u ibeniku.

anr

BarakovievajeVila Slovinkaspjevbez jasnih anrovskih karakteristika u kojem se mijeaju osobine nekoliko knjievnih vrsta. Po pripovjedakom karakteru i duini djelo pripadaepici, ali po nainu organiziranja znatno odstupa od klasinog modelaepai pribliava seDanteovojBoanstvenoj komedijiiZoranievimPlaninama. IakoVila Slovinkaima duinu epa, sadrajna joj dimenzija epa nedostaje. U sreditu radnje nije velik i vaan dogaaj ve Pisnikova putovanja po ibenskom zaleu i susreti s razliitim osobama. Ni sami likovi u djelu nisu karakteristini za ep jer bi oni svojim djelovanjem trebali odraavati ivot cijele zajednice na koju se ep odnosi, to u Barakovievu djelu nije sluaj. Naposljetku, u epski se model ne uklapa ni smjena metrikih oblika kao ni umetanje samostalnih pjesama. Nadalje, u epsko pripovijedanje Barakovi umeelirskedijelove, a na vie mjesta unosi idramskescene. Kako bi istaknuo dramski karakter dijaloga, naznauje iimenagovornika. Na taj nain mijeanjem rodova i vrsta u istom djelu odstupa od dominantne knjievne prakse svog vremena.

Vila Slovinkaima odlike i pohvalnikog spjeva u kojem se po modelupanegirikogpjesnitva slave grad i znameniti ljudi. Dobivaju se tako podaci o nastanku Zadra, njegovu prirodnom smjetaju, njegovoj povijesti i suvremenosti. Barakovi slijedi i pravila za proslavljanje istaknutih ljudi. Tako se obino polazilo od predaka isticanjem njihovih vrlina, da bi se zatim prelo na samog slavljenika, njegove vrline, uenost, a nerijetko i na njegovu ljepotu.

Napokon, u Barakovievu se djelu nalaze i karakteristikeputopisa. Putopisac je sam autor koji se predstavlja punimimenomiprezimenom, i to na dva mjesta: u I. pjevanju kad susree Vilu Slovinku i u XII. pjevanju mornarima na brodu. Meutim, njegovo pripovijedanje ne treba shvatiti strogo autobiografski premda se pjesnik pojavljuje i kao lik u vlastitom djelu. Dodue, on odlazi u ibensku okolicu s namjerom da upozna taj kraj, a itatelji mogu prepoznati posve zbiljske relacije, sve dok se u idilinome krajoliku ne pojavi vila.

Stil

Barakoviev je stil razlogom slabijega razumijevanja djela, kao i negativna vrednovanjaVile Slovinkekao knjievnoga djela te Jurja Barakovia kao knjievnika. Barakovi rabi mnotvognomskihizraza, sentencija i narodnih mudrosti, produeneporedbe,toposeskromnosti i neizrecivosti. Nadalje, esto koristi i kataloge; premda se oni ponekad doimaju suvinima, nije uvijek rije tek o ornamentima, pa se tako npr. javljaju u funkciji realistinoga opisa. Posebno znaenje imaju metatekstualni dijelovi.Vilu Slovinkuteko je anrovski jednoznano odrediti zbog posebnosti Barakovieva stila.

Slovinku teko je anrovski jednoznano odrediti zbog posebnosti Barakovieva stila.

Knjievna kritika

Vila Slovinkakompleksno je djelo izgraeno u tri pripovjedna bloka: prvi je Vilin, drugi je Poklisarov i trei je Pisnikov koji se ispreplie s prva dva. Likovi i pripovjedai s jedne strane pripadaju realnome svijetu (Pisnik, Poklisar), a s druge strane irealnome (Vila, Poklisarova sjena). Na isti je nain podijeljen i prostor u kojem se odvija radnja: uz prostor ibenika i okolice javlja se i pakao. K tome, pripovijeda se o prolosti (mitskoj, stvarnoj) i o sadanjosti.

Takav osebujan nain izgradnje Vile Slovinke u starijoj je knjievnojhistoriografijirezultirao dosta strogim ocjenama Barakovia kao pisca koji"moe govoriti o svemu to mu na um pada, o prolosti, o sadanjosti, o sebi i o drugima, tako te je veoma teko nai i omanje mjesto koje bi imalo zaokrueni smisao, a vrlo su esta mjesta koja nemaju nikakva smisla"(Branko Vodnik). Raniji su povjesniari knjievnosti, dakle, kao osnovni nedostatak djela navodili njegovu necjelovitost, odnosno to da neki motivi i epizode nisu niime motivirani, dok su drugi proturjeni samome djelu.

Tako primjerice Vila Slovinka (mitolokilik) razgovara s Pisnikom (autobiografskielementi) o stvarnoj povijesti Zadra, ali i o vijeu vila naVelebitu. Istodobno, ona je i povlateniideolokiglas u tekstu koji ne ideologizira o onostranom, ve o potrebi za njegovanjem vlastita nacionalnog identiteta. Ideoloki aspekt dovodi i do epizode koja ispada iz konteksta djela: Pisnik u XI. pjevanju uvodi priu o svojoj nesretnoj mladenakoj ljubavi, unato Vili koja kao ideoloki autoritet odbija govor o svjetovnoj ljubavi jo na poetku djela.

Novije studije (Pavao Pavlii) tu nekonzistentnost djela objanjavaju dvjema razinama znaenja. Na razini doslovnoga znaenja mogue je prepoznatiarkadijskupriu: Pisnik izlazi iz prostora u kojem ivi, putuje i na svom putovanju doznaje o povijesti, ivotnim istinama. Budui da se djela koja pripadaju ovome anru esto referiraju na suvremenost, s vremenom gube na razumljivosti. To je svakako sluaj sVilom Slovinkomjer znaenje mnogih epizoda ostaje sakriveno, kao npr. zato je u paklu samo despotura Brankoviili koji je neimenovani suvremenik Pisnika i Osina iz XII. pjevanja stanovnik pakla. NoVila Slovinkaima ialegorijskurazinu, na kojoj Barakovi tematizira pjesnitvo. Uzme li se u obzir samo jedna (obino doslovna) razina znaenja, djelo se doima necjelovitim, proturjenim; doima se kao da je sadrajni aspekt djela zanemaren, to je svakako neobino za pjesnika koji je toliko panje posvetio stihovnim oblicima.

Versifikacija

Vila Slovinkaotkriva i da jeJuraj Barakovibio izvrstanversifikator, odnosno da je vjeto izmjenjivao razliite stihove i njihove kombinacije. Ve u naslovu autor kae da jeu etare vrsti petja sloena, a jest u pismi skupne, u osmoretke, u zunopojke i u poluretke. Ta uporaba razliite metrike organizacije nije sluajna; time se posebno bavio i ponudio relevantna objanjenjaSvetozar Petrovi.

Zunopojkesu sastavljene od etrnaestosmeracasrimomabba abba cdc dcd, daklesonetnesu forme, a Barakovi im je dodijeliohrvatskitermin prema rijeizukto ju jePetar Zoranirabio u znaenju: "zvuk", "melodija". UVili Slovinkiukupno ih je 51, funkcioniraju kao strofe, nisu narativne, nego se njima iskazuju pjesnikova raspoloenja u ja-formi. Takvim je stihovima napisan i posvetni sonet An'jelu Justinijanoviu, zavrna pjesma upuena Zadranima s isticanjem da pjesnik nikostisvoje nee ostaviti svome neharnom gradu te susret s poklisarom u osmom pjevanju.

Dvostrukorimovanidvanaesteraki(marulievski) distisi ilipisni skupneimaju ulogu medija koji prezentira stvarnost. Upravo ih zato Svetozar Petrovi naziva "nultom razinom naracije". Ukupno ih je 4156, imaju prijenosnu rimu i ine osnovu spjeva. Veinom su to dijelovi koji opisuju prole i sadanje dogaaje bez naglasaka na pojedinostima. To su: posvetna pjesma An'jelu Justinijanoviu u kojoj se iskazuje pohvala njegovom djedu, ocu i strievima; cijelo prvo, drugo i tree pjevanje; dio etvrtog pjevanja dolazak vila navelebitskozborovanje; dio desetog pjevanja susret s pustinjakom; cijelo jedanaesto pjesnikov ljubavni roman; dio dvanaestoga pjesnikov odlazak na more, oluja, spas na otoku; i dio trinaestog pjevanja sprovod Frana Striojevia i alost ibenana za sugraaninom.

I u pjesmamau osmoretkeizlau se proli i sadanji dogaaji, ali ukazuju na odreene znaajne detalje. Taj je oblikdubrovakitip dvostrukorimovanih dvanaesteraca sloenih u oktave. Posljednja strofa u nizu ima dodatni deveti stih s rimom usklaenom prema posljednjem distihu. Sadrajno, tim su oblikom ispjevane uglavnommitolokesituacije: dolazak svjetskih i domaih vila na Velebit, samo vijeanje vila, susret i razgovor s poklisarovom sjenom Osinom na vrajem otoku, prikazpaklai razgovor s despotom Jurjem koji je zbog izdaje postao stanovnik pakla, susret s trgovcima i povratak s njima uibenikte itanje pisma uvara pakla Radamana o zadarskom pohodu naTurke.

Poluretkesu, naposljetku, osmeraki katreni s rimomabbai sadrajno pokrivaju dijelove epa u kojima je poklisar glavni lik: pripovijedanje poklisara o boravku uZadru, tumaenjebugarticei odluka pjesnika da posjeti pustinjaka u crkvicisv. Ivana.

Tematski svjetovi

UVili SlovinkiJurja Barakovia isprepleteno je nekoliko tematskih svjetova koji u djelu supostoje i nadopunjavaju se te ih nije jednostavno odijeliti. Uostalom, to je i uobiajeno za djela nastala u ranonovovjekovlju. Tematski svjetovi BarakovieveVilemogu se podijeliti u etiri glavne skupine:mitoloki,povijesni,biblijskiieshatolokisvijet.

Glavni je nositelj mitolokoga svijeta, kako se to ve iz samoga naslova djela moe zakljuiti, Vila koja je u prvih sedam pjevanja pripovjedaica, odnosno nositeljica znanja. Ona u tih sedam pjevanja prenosi Pisniku, koji se djelomino moe identificirati kao autor djela, svoja saznanja o slavi i povijesti Zadra iz kojega on potjee. Osim Vile i mitolokih pria, u taj se svijet takoer ubraja cijela plejadabogova, boica imitolokih biaija se imena u djelu spominju. Nadalje, mitoloki se sloj proima s drugim tematskim sferama u djelu, i to ponajprije s onom biblijskom. Naime, premda je biblijski svijet prisutan ponajvie u mikromotivima (npr. spominju se imenasvetaca,prorokai boanskih osoba), on se vrlo esto javlja u istom kontekstu s drugim mitolokim i eshatolokim biima.

Kada se govori o povijesnoj tematskoj sferi djela, potrebno je imati na umu da se ona ne odnosi samo na povijesno provjerljive i kvazipovijesne dogaaje koji su opisani nego i na vlastitu povijest pisca, dakle na autobiografske elemente koji su utkani u djelo.

Povijesni i mitoloki svijet uvelike se dodiruju u Vilinim iskazima o Zadru, njegovu postanku i slavi. Prvo je pjevanje, u kojemu Vila najvie progovara o slavnoj obitelji Pisnikovoj i o padu Zadra pod mletaku vlast, veim dijelom kvazipovijesno. Premda ne dolazi do mijeanja dviju sfera, mitske i povijesne, ipak dogaaji koji se u njemu prepriavaju nisu provjerljivi i smatraju se produktom autorove mate, unato tome to su mnogi zemljopisni lokaliteti stvarni. U drugom pjevanju, koje govori o gradnji zadarskih zidina, ijoj je izgradnji i sam Barakovi mogao biti svjedok, nalaze se podaci koje historiografija potvruje. Meutim, u drugome dijelu istoga pjevanja dolazi do interakcije mitolokoga i povijesnog svijeta jer se ukljuuju mitoloki likovi, Belona, Zavidost i Karont, ijim se djelovanjem objanjava poetak tursko-mletakoga, tzv.Ciparskoga rata, opisanoga u treem pjevanju. Pretpostavlja se da je i sam Barakovi mogao sudjelovati u tom ratu. Povijesni i mitoloki svijet supostoje i u estom i u sedmom pjevanju. U estome, koje je u cijelosti pohvala Zadru i njegovom stanovnicima, nalazi se niz podataka o izgledu grada u to vrijeme koji se poklapaju s povijesnim izvorima. S druge strane, sedmo je pjevanje, koje govori o postanku Zadra, u potpunosti mitska pria, s tim da se na samome poetku uvodi i motivBabilonske kule, biblijskog motiva koji objanjava davnu prolost Zadra veliajui time njegovo ime.

Vilino pripovijedanje tu prestaje, jer ona nakon sedmoga pjevanja naputa Pisnika, a on se u osmom susree sa svojim novim izvorom kazivanja, Poklisarom, koji mu u tom pjevanju pripovijeda o zadarskim velikaima koje je upoznao na piru. Poslije e u dvanaestom pjevanju opet doi do susreta Pisnika i Poklisara, no tu je Poklisar likeshatolokogasvijeta. Njegovo je ime sada Osin, to znai sjena, jer je on zapravo upaklugdje ispata za svojegrijehe. On Pisniku opisuje pakao predstavljajui ga kroz mjeavinu mitolokog i eshatolokog svijeta. U paklu vladaju mitoloka bia od kojih je vrhovniPluton, a u njega bespovratno odlaze grenici. One koji se nalaze u istilitu Bog moe pomilovati. Uz pakao iistilitesastavni dio Barakovieva eshatolokoga svijeta jest i opisraja. Naime, Pisnik je u devetom pjevanju u snu imao viziju raja nakon to mu se u ukazala Vila i uputila ga na raj. U raju je vidioOtca, Kralja, enute bia koja tamo prebivaju. Valja primijetiti da je Pisnika na raj uputila Vila koja je mitoloko bie te se i ovdje moe uoiti spajanje dvaju tematskih svjetova. Zanimljiva je i Pisnikova molitvaFebovojsestriLunikada se u dvanaestom pjevanju suoio s nevoljama na moru. Mitoloko je nebokristijaniziranopa se Luna obraa kranskom bogu nakon to je i sam Febo pobjegao pred stranim morskim nedaama. Premda se nigdje vrhovni bog izravno ne identificira s kranskim, neki bi njegovi opisi upuivali upravo na kranskogaBoga: u devetom je pjevanju bog nazvanotcem, potomstvorcemkoji je stvorio ovjeka te mu se pridaje sposobnost da moe mrtvim tjelesima napuniti svijet.

Autobiografska komponenta

Ve na poetkuVile Slovinkeglavni se lik, Pisnik, predstavlja kaoJuraj BarakoviizZadra, to jasno upuuje na itanje u autobiografskom kljuu. Meutim, u ovaj su tekst integrirani mnogifantazijskielementi, to autobiografinost kao takvu ini spornom. Jer, ma koliko se pripovjeda, Pisnik, predstavljao kao Barakovi, ipak je posve nemogue da on sretne vilu s kojim kasnije i razgovora te potom mrtvoga ovjeka koji mu pria o paklu i istilitu. Osim toga, neki elementi o kojima pripovijeda Vila u prvom pjevanju (kao npr. zaetak loze Barakovia, mletaki napadi na Zadar, pridruenje Zadrana ugarskom kralju itd.) trebali su mu biti poznati, ako se zna da je on preko 50 godina ivio u Zadru prije nego to je prognan uibenik.

K tome, jo su zanimljivija Vilina izlaganja o gradnji gradskih zidina mletakog arhitekta Sforce Palavicina iCiparskom ratu(drugo i tree pjevanje) u kojima je i sam Barakovi mogao sudjelovati. Za vrijeme gradnje jo je ivio u Zadru (imao je 19-20 godina), a ako je vjerovati zapisu Ivana Tomka Mrnavia na pjesnikovu grobu, onda se u Ciparskom ratu ne samo borio nego je bio i ranjen u prsa. Budui da djelo nije povijesno i realno, nego se temelji na vie tematskih svjetova, gdjegdje ima i kompoziciju sna, ne moe se govoriti o autobiografiji kao takvoj, nego samo o nekim komponentama koje je pjesnik preuzeo iz svojega ivota i upleo u svoje djelo. Time se, dakle, ni Pisnik ne moe izjednaiti s Barakoviem. Nadalje, ako se Vilu i Poklisara shvati kao fiktivne likove s kojima se Pisnik susreo samo u svojoj mati na nekom posve nerealnom prostoru, onda se sva tri lika moe objasniti kao komponente samoga autora, preko kojih on obavjetava, pouava i nagovijeta itateljima neke dogaaje.

U edicijiStari pisci hrvatski(knjiga XVII. iz 1889) podaci su se o Barakovievu ivotu crpili upravo izVile Slovinke. Tek desetljeima kasnije iscrpnim istraivanjimaStjepana Antoljaka,Duana BeriaiFranje velecadobit e se tone, ali i vrlo oskudne injenice iz Barakovieva ivota. U zadarskim se arhivima prezime Barakovi prvi put sree tek1485.godine, pri emu je lako zakljuiti da je pjesnik podrijetlo svoje loze izmislio, kao primjerice i njegov prijatelj I. T. Mrnavi, jer ratovi kraljaBeleprotivTatarabili u13. stoljeui da je tada Bartul dobio sela oko Zadra, to bi svakako ostalo zabiljeeno. Ipak, ne moe se odbaciti mogunost da pjesnik Bartula nije sam izmislio, nego da je samo prepriao staru obiteljsku predaju.Bugarticao majci Margariti mogla bi se takoer shvatiti kao autobiografski motiv. Pisnik tu pjesmu doivljava kao priu o svojoj sestri, koja se zvala Margarita, to je poznato iz zadarskog arhivskoga zapisa iz1564.u kojemu upnik iz Ljube Ivan Mari ili Satali ostavlja neko nasljedstvo svom posinku Grguru te neacima Margariti i kleriku Jurju Barakoviu.

O Barakovievu protjerivanju iz Zadra nema nikakvih dokaza, osim njegove ogorenosti uVili, koja se teko moe zanemariti. U spisima zadarskog historikaGiuseppea Ferrari-Cupilliasamo se tvrdi da je protjeran, bez navoenja razloga, jer se u dokumentu iz1606.prvi put spominje u ibeniku, nakon ega se nikada vie nije vratio u Zadar, za to su zasigurno postajali valjani razlozi.

Autobiografski je nelogian i motiv Pisnikove enidbe iz jedanaestog pjevanja. Barakovi je bio sveenik, a da je i skinuo sveenike halje, skoro je nemogue da se u to poslijetridentskodoba mogao stvarno i vjenati. Mnogi su kritiari tvrdili da tu enidbu ne treba shvaati doslovno, ve vie figurativno. Meutim, ako se uzme u obzir popis pjesnikove imovine, koji se obavio neposredno nakon njegovesmrti, gdje su pronaene enske haljine, eljevi, pojasevi, alovi, ak i krojaki pribor, ne moe se opovrgnuti da je u tom stanu boravila i enska osoba. No, je li ona bila u svojstvu ene, ljubavnice (to nije bila rijetkost za tadanju ibensku gospodu, pa ak je u takvoj zajednici ivio i Frane Strioevi) ili neega treega, nije dokazano.

Povijesni aspekt

Nije lako odrediti kadaJuraj BarakoviuVili Slovinkinastupa kao kroniarpovijesnihprilika, a kada kao tvoracmita. Ipak, postoje izvori na temelju kojih je mogue utvrditi koji su dogaaji ispripovijedani uVili Slovinkibili dio povijesne zbilje. Autor u svojim stihovima u 1. pjevanju spominje turski prodor izObrovcauzadarskiininskikraj. U istom sukobu nastradalo je i njegovo rodno seloPlemiikoje se nalazi izmeu dananjegLjupaiRaanca, u bliziniRadovina(1. pjevanje, stihovi: 309-312.). Poznato je da suTurcizaista u to vrijeme prodrli iz Obrovca u ninski i zadarski kraj. U drugom pjevanju spominje seFehrat-beg Sokolovikoji je prodro u Kotare1569.godine (stihovi: 409-412.).

U treem pjevanju govori se o napadu na Zadar dva dana prijePepelnice1570.i o dugotrajnom opsjedanju grada (stihovi: 26-319.). Radi se oklikomsandak-begu Sokoloviu (1566-1574) koji je pustoioDalmacijui1568.izbio pod Zadar te o mletako-turskom ratu od1570.do1573.koji je za Zadar bio strahovit.

Dio je drugog pjevanja opis gradnje zadarskih bedema pod vodstvom Sforze Pallavicina (stihovi: 19-228.). U drugoj fazi gradnje tih bedema, od1559.do1571.godine, glavnu ulogu doista jestimaomletakigeneral Sforza Pallavicino. Gradski kapetanVincenzo Querini1561.izvjetava mletaku vlast da je1559.obiao utvrde sa S. Pallavicinom i saznao o daljnjim planovima izgradnje. Generalni providur zaDalmacijuZuanne della Lezze1570.izvjetava da se1567.zapoeo utvrivati grad na temelju modela kojega je odredio S. Pallavicino. U 20. stihu autor navodi da je SforzaParme rodni sin. Postoje podaci da je porodica Pallavicino porijeklom izBussetakodParme. Barakovi nadalje kazuje da nije poteena ni crkva (stih 73.). Rije je o crkvi sv. Marije Velike koja je sruena1570.upravo zbog gradnje bedema.

U estom pjevanju opisan je izgled tadanjeg Zadra. Pjesnik je precizno definirao poloaj grada (stihovi: 219-240.). O tome ima dosta podataka u izvjetajima mletakih gradskih slubenika, sauvani su ak igrafikiprikazi koji se podudaraju s pjesnikovim izvjetajem.

Osmo pjevanje donosi podatke o zadarskim plemikim porodicama: mladoenja Federik Grisogono, sin Pompeja, eni se Darijom Mazareli (stihovi: 183-344.). Spomenuti su i Jerolim Bartolai i sin mu Antun koji je s Mihaelom Roziem bio u zadarskoj delegaciji kod duda Leonarda Dunata (stihovi: 407-435.). Pompej i Jeronim zasigurno su sinovi poznatogastrologai lijenika Federika (u njegovoj oporuci iz1537.spominju se sinovi Jerolim i Pompej).

Pogibiju pjesnikova neaka Ivana (8. pjevanje, stihovi: 922-929) mogue je povezati s napadomsenjskihuskokana jednu od mletakihgalijakorulanskojluci koji se dogodio9. kolovoza1596.Potvreno je i da je Barakoviev brat Petar, iju smrt u bliziniKrfaBarakovi takoer spominje (8. pjevanje, stihovi: 914-921.), nestao sa zarobljavanjem zadarske galije kod Krfa neto prijeLepantske bitkeizmeu24. lipnjai11. srpnja1577.U desetom pjevanju nemalo stihova posveeno je opatici Rafaeli Iveti (stihovi: 243-299.). Utvreno je da je ona bila poglavarica ibenskog samostana do4. studenog1610.Poznato je da je izmeu mletakih i turskih vlasti postojala suradnja u rjeavanju sukoba na granici. O tome govori i kliki sandak Mustafa-beg1578.godine:

"ja kako sam ovde doao nisam pomanjkao svaku pravdu i razlog uiniti, toliku sam dicu i konje i ljude i Zadru i ibeniku i Trogiru i Splitu povratio i ljubav uinio to nije ni jedan sandak uinio (...)"()

Zatim nastavlja:

"dobro vam trata ishodi i dobro uvate, kako s toga uvanja napuniste Senj estitoga cara podlonika kako se gore ne moe (...)"()

Takva pisma nosili su poklisari. Barakoviev lik Poklisar, opisujui svoju slubu, izgovara stihove:

Grem od bega Hlivanskoga,kako vidi, nou knjige;rad njegove neke brigezdravi kneza ibenskoga.Od naega poglavicu Hlivno sam nosi listi,ulafa mi gre na mistiod ohole Ostarvice.Poklisari ki smo birni,nigda tamo, nigda simo,po svoj zemlji hodit smimonose knjige gremo mirni.Opet listof meni pridau nedilju ka je prola,na kadija tu me posla,gdi Zadarsko vie sida.(stihovi: 155-170).

Iz navedenih stihova moe se zakljuiti kako je Barakoviev Poklisar nosio prethodno citirano pismo klikog sandaka (koji se obino nalazio uLivnu) ili moda pismo klikoga ili skradinskog kadije zadarskim vlastima radi suenja u nekom sporu.

Upakluje prisutan ibanura Brankoviupaklu(12. pjevanje, stihovi: 1368-1480.). Naime, ura Brankovi bio jesrpskidespot od1427.do1456.Prema istraivanjimaSvetozara Petroviasmatra se da je Barakovi pomijeaoVukai ura Brankovia.