VIJESTI IZ SVIJETA nje prijateljstva vjernika adventistiŁke crkve s ljudima iz nji-hovih sredina....

VIJESTI IZ SVIJETA (4/2018) • 1

»etvrto tromjeseËje 2018.JUÆNA AZIJSKOPACIFI»KA DIVIZIJA

VIJESTI IZ SVIJETAAdventistiËka misija za mladeæ i odrasle

2 • VIJESTI IZ SVIJETA (4/2018)

NakladnikOdjel za crkvene sluæbe pri Hrvatskoj konferenciji

KrπÊanske adventistiËke crkvePrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

UrednikMario ©ijan

LekturaMiroslav VukmaniÊ

Umnoæeno u uredu nakladnika, 2018.Za internu uporabu


Dragi voditelju subotnje πkole,

Ovog tromjeseËja predstavit Êemo vam Juænu azijskopaci-fiËku diviziju, koja se prostire preko podruËja Ëetrnaest dræavau kojima djeluje KrπÊanska adventistiËka crkva: Bangladeπ,Brunei, Darusalam, Kambodæa, Indonezija, Laos, Malezija, Mi-janmar, Filipini, Singapur, ©rilanka, Tajland, IstoËni Timor,Vijetnam i Pakistan.

U ovom dijelu svijeta æivi oko jedna milijarda ljudi, odkojih je milijun i Ëetiristo tisuÊa adventista, πto predstavljaodnos od jednog adventista na svakih 707 osoba. Sedam pro-jekata — srediπta utjecaja — bit Êe predstavljeni trinaestesubote ovog tromjeseËja. Ova srediπta sluæe za uspostavlja-nje prijateljstva vjernika adventistiËke crkve s ljudima iz nji-hovih sredina. Ova srediπta utjecaja mogu biti knjiæara, knjiæ-nica i Ëitaonica ili vegetarijanski restoran.

U ovim Vijestima iz svijeta posebno naglaπavamo dva sre-diπta utjecaja u toj diviziji:

u Srediπte utjecaja u gradu Nakhon Ratchasima, poznatomkao Korat na Tajlandu.

u Srediπte utjecaja Batambang u Kambodæi.

Upoznat Êete poslovnog Ëovjeka koji zadobiva duπe u Is-toËnom Timoru i vozaËa helikoptera koji je letio za vojskuSjedinjenih AmeriËkih Dræava, dok nije donio odluku da svet-kuje subotu. Sada leti u Boæje ime na Filipinima.

Nemojte propustiti ova nadahnjujuÊa iskustva!Ako æelite uËiniti svoju subotnju πkolu zanimljivijom, mo-

æete preuzeti naπ misijski Ëasopis na engleskom jeziku u pdfformatu s linka: bit.ly/adultmission i pratiti ponueno na face-


booku. Posjetite i lajkajte naπu facebook stranicu (Facebook.com/missionquarterlies).

Iskoristite prednosti misijskih iskustava u video zapisu,koje iznose iskustva ljudi iz cijelog svijeta, s posebnim usmje-renjem na primatelje misijskih darova trinaeste subote. Akoæelite, moæete dobiti opis svakog video clipa i linka na inter-netu, da biste mogli preuzeti aplikaciju ili promatrati videoclipove online.

Svakog tjedna postavljamo dodatne slike i zanimljivosti ko-je moæete preuzeti i prikazivati u svojem razredu na kompju-toru, tabletu ili mobilnom telefonu dok Ëitate misijska isku-stva, ili moæete otisnuti i slikama ukrasiti prostoriju subotnjeπkole ili vaπu subotnjoπkolsku oglasnu ploËu.

Hvala vam πto pomaæete da se Ëlanovi vaπeg subotnjo-πkolskog razreda upoznaju sa svojom duhovnom braÊom i se-strama πirom svijeta, i πto ih ohrabrujete da sudjeluju u misijinaπe crkve preko svojih darivanja.

Od srca vam æelim obilje Boæjih blagoslova!

Andrew McChesney, urednik


6. listopada 2018.

Poznavati prave ljudeMijanmar

U Mijanmaru su veze vrlo bitne. Nije bitno tko ste ili πtoimate, veÊ koga poznajete. Ipak, izgleda da veze nisu dono-sile korist voama adventistiËke crkve kad im je trebalo odo-brenje vlasti da sagrade veÊu πkolu u glavnom gradu Jan-gonu. Broj upisanih u πkolu neprestano raste i dostigao je650 uËenika smjeπtenih u dvije male πkolske zgrade, koje sekoriste od 1975. godine. Vodstvo πkole nema drugog izboranego da odbija upis novih uËenika zbog ograniËenog prosto-ra.

Voe crkve stupili su u kontakt s gradskim vlastima ka-ko bi dobili odobrenje za izgradnju nove πkolske zgrade, alinitko iz vlasti nije æelio potpisati dozvole i izdati odobrenjaza gradnju. Voe su na kraju posegnuli za svojim osobnimpoznanstvima u gradskim vlastima, ali ponovno se niπta nijedogodilo.

Generalna konferencija KrπÊanske adventistiËke crkve, up-ravno tijelo adventistiËke crkve sa sjediπtem u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama, prepoznalo je potrebu izgradnje noveπkole i odobrilo novËana sredstva za Juænu azijskopacifiËkudiviziju, u koju spada i Mijanmar 2012. godine.

Novac je, dakle, bio na raspolaganju, ali mjesni crkvenivoe nisu mogli uspostaviti prave veze s gradskim vlastimakoje bi odobrile projekt. Tri godine su proπle.

Izabrano je novo crkveno vodstvo. Novi voe nisu imalikontakte s gradskim vlastima i dignuli su ruke od zamisli onovoj πkoli. Sve je izgladalo nemoguÊe.

Samuel Sau, predsjednik Juæne azijskopacifiËke divizije,rodom iz Mijanmara blago je ukorio mjesne crkvene voe:


“Znam da nemate veza i ne poznajete prave ljude, ali Bog jena naπoj strani. Ako to zatraæimo od Njega, On Êe nas utome voditi.”

Predloæio je da se svi vjernici mole, kao i da se gradskimvlastima ponovno podnese molba za potrebnu izgradnju.

Odgovorni duænosnici su se molili i otiπli u ured grad-skih vlasti, gdje ih je sluæbenica primila na razgovor. Njezinolice se zarumenjelo kad je Ëula da oni predstavljaju Adventis-tiËku πkolu Jangon.

“Vi ste iz te πkole!” izjavila je ushiÊeno. “Ja sam pohaalatu πkolu! Vrlo cijenim vrijednosti i obrazovanje koje sam ta-mo stekla, tako da i moje dvoje djece upravo tamo stjeËesvoje obrazovanje.”

»uvπi da se πkola namjerava proπiriti, izjavila je da Êe seosobno pobrinuti da im sve potrebne dozvole budu odobre-ne.

“PomoÊi Êu vam! Pobrinut Êu se za sve potrebne dozvole.”©to je rekla, to je i uËinila, i to u vrlo kratkom razdoblju.

KonaËno su na novoj πkolskoj zgradi otpoËeli graevinski ra-dovi.

Nova πkolska zgrada posveÊena je Bogu 2017. godine nasveËanosti otvaranja na kojoj je prisustvovao sâm vrh Krπ-Êanske adventistiËke crkve u svijetu. Predsjednik Generalnekonferencije Ted Wilson pozvao je profesore da im Isus uvi-jek bude u srediπtu obrazovanja, rekavπi da je πkola vrlo zna-Ëajno srediπte utjecaja u Jangonu, gradu u kojem æivi okopet milijuna ljudi.

©kolski blagajnik Wesley Do izraæava svoju zahvalnostvjernicima crkve i svijetu za darove koje su prilagali u drugomtromjeseËju 2012. godine, tijekom prikupljanja darova trina-este subote.

Na taj je naËin prikupljeno 300.000 ameriËkih dolara.Izgradnja crkvene zgrade je po proraËunima stajala 1,3 milijundolara. Daljnjih 425.000 dolara prikupljeno je od privatnihdonatora, Generalna konferencija je priloæila 400.000 dolara,


200.000 dolara priloæila je Juæna azijskopacifiËka divizija, i50.000 dolara priloæila je ADRA.

©kola teæi da bude zraka svjetlosti u sredini u kojoj senalazi, kaæe ravnatelj Sau Lai Wah. Nova πkolska zgrada moÊiÊe primiti osam stotina uËenika, a viπe uËenika moæe bitiupisano u πkolu ako se stara zgrada bude i dalje upotreblja-vala. ©kola trenutno broji 648 uËenika, od kojih 28% potjeËeiz adventistiËkih obitelji.

Predsjednik divizije Samuel Sau smatra da je izgradnjaove nove πkolske zgrade pravo Ëudo. “Moæda nemamo znaËaj-nije veze s vlastima, ali imamo najvaæniju vezu — s Bogom.”

Ellen G. White kaæe: “Bog Êe ispuniti svoje djelo ako Mudopustimo da budemo orua u Njegovim rukama. ... Kad Gatraæimo, vjerujemo i imamo povjerenja u Njega, On Êe nasprovesti kroz izazove. Bog je uvijek prisutan zato πto je toNjegovo djelo.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Slike u vezi s ovim iskustvom moæete pogledati na linku:bit.ly/fb-mq.

Misijski izazovi

u Mijanmar ima 233 crkve i 30.920 vjernika. Na stanovni-πtvo dræave od 52.414.000 stanovnika, to predstavlja od-nos od jednog adventista na svakih 1.695 osoba.

u U Mijanmaru se nalaze dva adventistiËka fakulteta, na-kladniËka kuÊa i Dopisna biblijska πkola “Glas proroπtva”.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


13. listopada 2018.

Voda æivotaMijanmar

Ovo je izvjeπÊe o tome kako je jedno malo djelo otvoriloput za otvaranje adventistiËke πkole u jednom selu u Mijan-maru.

Skupina od trideset i dva studenta misionara doπla je nagranicu izmeu Tajlanda i Mijanmara, u jednotjedni posjet usijeËnju 2016. godine. Ti mladi ljudi iz adventistiËkog koledæau Hong Kongu i napredne korejske pripremne akademije izJuæne Koreje, doπli su predavati glazbeni odgoj πkolskoj dje-ci, izgraditi betonske temelje za djeËji vrtiÊ i obaviti drugeposlove kojima bi mogli pomoÊi izbjeglicama iz Mijanmara kojise nalaze u pograniËnom podruËju.

Prije bilo kakvih aktivnosti, student misionar iz Hong Kon-ga, uz dvoje misionara s Tajlanda i njihovim fotografom, otiπlisu u Mijanmar na kraÊe izvianje na motociklima. »etveromladih ljudi æeljelo je otiÊi u jedno malo selo sa svega Ëetr-naest obitelji, izvijestio je Tranki, jedan od tajlandskih misio-nara.

U selu su posjetitelji mogli biti svjedoci svakodnevne bor-be mjeπtana za pitku vodu. Najbliæi izvor vode bio je vodo-spremnik udaljen kilometar i pol od sela, a mjeπtani su moralis posudama pjeπaËiti.

Studentica Janiz Suk Cing Lee osjeÊala je saæaljenje zate obitelji. Njezino srce bilo je taknuto uvjetima æivota tihljudi.

Kad se Janiz vratila na granicu, gdje se nalazio izbjegliË-ki centar, rekla je ostalim misionarima πto je vidjela. Misio-nari su odluËili pokloniti 50.000 bahta (tisuÊu i petsto dolara)da se izgradi i postavi cjevovod od spremnika do sela. Taj je


novac bio ostatak novca prikupljenog u misijskim aktivno-stima prodaje kolaËa. Studenti su se vratili svojim domovi-ma mjesec dana kasnije, kad je cjevovod bio zavrπen i po-stavljen. Tranki je elektronskom poπtom poslao slike cjevo-voda svim studentima misionarima. Cjevovod je, osim vode,omoguÊio seoskoj djeci da piju Vodu æivota.

“Seljani nisu bili krπÊani i nisu æeljeli imati niπta s krπ-Êanstvom. Ali kad su vidjeli ovo jednostavno djelo dobrotekoje su krπÊani uËinili, poæeljeli su da se u njihovom seluosnuje πkola za njihovu djecu.”

Na temelju poziva tih mjeπtana, adventistiËka crkva je os-novala πkolu u ovom selu u lipnju 2016. godine. ©kola tre-nutno ima Ëetrdeset upisanih uËenika. Sva djeca iz sela po-haaju ovu πkolu, a dolaze i djeca iz okolnih sela.

Ljudi u selu sada djeluju zadovoljnije. Imaju vodu za pi-Êe i πkolu. Tranki (44) nastavlja obavljati redovne misijskeaktivnosti na granici Tajlanda i Mijanmara. On je ujedno ipredavaË tjelesnog i umjetniËkog odgoja i obrazovanja uAdventistiËkoj meunarodnoj misijskoj πkoli Korat, πkoli odprvog do devetog razreda na Tajlandu, koja Êe dobiti dio nov-Ëanih sredstava od darova trinaeste subote ovog tromjeseËja.

Hvala vam πto svojim darivanjima podupirete misiju Krπ-Êanske adventistiËke crkve u svijetu!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Slike povezane s ovim iskustvom moæete naÊi na linku:bit.ly/fb-mq.

Zanimljivosti

u Mijanmar je do 1989. godine bio poznat pod nazivom Bur-ma, kad je vojna hunta preimenovala naziv dræave u Mi-janmar. Glavni grad Rangun je tako postao Jangon.


u Muπkarci i æene u Mijanmaru koriste u kozmetiËke svrheæutu pastu koja se dobiva od kore drveta tanaka. Kad sestavi na lice, ta pasta postaje uËinkovita zaπtita od sun-ca, podmlauje i spreËava maπÊenje koæe.

u Obrok se u Mijanmaru sastoji od kuhane riæe, ribe, mesa,povrÊa i juhe. Sluæi se sve zajedno. Ljudi prstima napravekuglice od riæe, a zatim ih prelijevaju raznim preljevima.

u Burmanska noπnja zove se longi, a to je tkanina obavije-na oko tijela koju nose i muπkarci i æene. Muπkarci vezujusvoju noπnju na prednjoj strani, dok je æene vezuju sastrane.

u Narod Inta, koji æivi na jezeru Inle, gaji povrÊe na plutaju-Êim otocima, koji nastaju od nakupljenog korijenja travei vodenih zumbula. Ti plutajuÊi vrtovi se mogu rezati, pre-slagivati i pomicati, pa Ëak i biti prodani kao komad zem-lje.

u Festival vode u Mijanmaru, poznat pod imenom Tingjan,Ëetverodnevna je sveËanost posveÊena vodi, kojom se pro-slavlja Nova godina. Tingjan je najveÊi dogaaj u dræavi,popularna svetkovina za stanovniπtvo i za turiste.

u Na planinama Mijanmara mogu se naÊi dragocjene vrstekamenja. Oko devedeset posto rubina na svijetu potjeËeiz Mijanmara. Safir i æad se mogu naÊi u izobilju.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


20. listopada 2018.

Ruka koja ozdravljaKambodæa

Sorn Som An rastao je kao jedino dijete samohrane maj-ke na seoskom imanju u Kambodæi. PoËeo je pohaati crkvuu æelji da zadobije jednu djevojku.

Ali, da bi se oslobodio obiteljske vjerske predaje, bilo muje potrebno mnogo viπe od djevojke. Bila mu je potrebno vi-enje plutajuÊe ruke.

Kao tinejdæer Som An je pratio svoju djevojku odlazeÊi unjezinu crkvu svake nedjelje u njihovom rodnom gradu Do-un Kaev, koji se nalazi sedamdeset kilometara juæno od glav-nog grada Kambodæe, Phnom Pena.

“Nije me zanimala vjera, veÊ djevojka,” kaæe on. Jedne ne-djelje se jedan adventistiËki evaneoski radnik obratio naπojmaloj zajednici, po pozivu jednog vjernika crkve. AdventistiËkaporuka zainteresirala je vjernike, tako da su govornika po-zvali i sljedeÊe nedjelje. Nakon treÊe propovijedi, vjernici crkvesu anonimno izglasali da njihova crkva postane krπÊanskaadventistiËka crkva, odluËivπi da poπalju Som Ana u PhnomPen da izvijesti voe adventistiËke crkve o njihovoj odluci.

Trideset vjernika crkve je ubrzo bilo krπteno. Som An jetakoer bio krπten, iako nije stvarno vjerovao u Boga.

“Roen sam u obitelji koja nije krπÊanska, i promjena ni-je doπla tako jednostavno.” Nakon svojega krπtenja, preseliose u Phnom Pen da bi studirao na sveuËiliπtu. Kako je imaomalo novca, potraæio je pomoÊ od crkvenih voa. Povjerili sumu kljuËeve jednosobnog stanËiÊa, u kojem je mogao æivjetipotpuno besplatno.

Tijekom svoje druge godine studija teπko se razbolio. Nje-govo tijelo je gorjelo i jedva da se mogao pomaknuti u kreve-


tu. Mislio je da Êe umrijeti. A onda se sjetio kako je u crkviËuo da je Isus moÊni Bog. Pomislio je: “Zaπto se ne bih po-molio i zatraæio pomoÊ od Boga?”

Pokuπao je siÊi s kreveta da bi kleknuo na molitvu. Ali,kako je bio previπe slab, pao je. Pokuπao je joπ jednom i nijeuspio. Skupivπi svu svoju snagu pokuπao je i treÊi put. IkonaËno je uspio!

Zatvorivπi oËi rekao je: “Dragi Boæe, pomozi mi, molim Te.”Kako je poËeo izgovarati rijeËi, tako je vidio zraku svjetla

u drugom kraju prostorije. Svijetlilo je nekoliko sekundi, azatim nestalo. Pomislio je: “Bog mi stavlja do znanja da jeprisutan i da sluπa.”

Nastavio je svoju molitvu. “»uo sam da si silan Bog. Pro-Ëitao sam u Bibliji da si iscijelio mnoge ljude. Molim Te dami pomogneπ i iscijeliπ me. Hvala Ti za sve. Amen.”

Som An se vratio u krevet. U tom trenutku vidio je zrakusvjetla koja je izgledala kao ruka koja se pomicala. Kako jeruka preπla iznad njegovih nogu, osjetio je olakπanje; miπiÊinogu ga viπe nisu boljeli. Zatim je ruka preπla iznad njego-vog æeluca. Gdje god bi ruka preπla, taj dio tijela je bio isci-jeljen. Kad je ruka preπla preko njegove glave, osjetio je daje vruÊica nestala i bio je potpuno iscijeljen.

Istog trena je ustao iz kreveta i skakao po sobi od rado-sti uzvikujuÊi: “Hvala Ti, Boæe, za silu kojom si me iscijelio.Hvala Ti!”

Tada je imao dvadeset godina. Danas Som An ima Ëetr-deset godina i predaje teologiju na SveuËiliπtu Batambang, udrugom po veliËini gradu u Kambodæi. On je aktivni vjernikmjesne crkve i rado svjedoËi svakome o Boæjoj iscjeljujuÊojsili.

“Bio sam tvrdoglav poput apostola Tome,” govori misleÊina biblijski dogaaj kad je Toma odbijao povjerovati u Kri-stovo uskrsnuÊe sve dok nije vidio dokaz.

“Doista smatram da je Bog upotrijebio svoju silu da pro-mijeni moje srce. Da Bog nije uËinio Ëudo u mojem iscjelje-


nju, ja vjerojatno danas ne bih vjerovao u Njega. Danas Ëvr-sto vjerujem u Boga, i bez obzira koliko mi æivot bio teæak,ja Êu i dalje vjerovati.”

Dio darova trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen da se izgradi srediπte utjecaja za sredinu oko crkvekoju pohaa Som An. To srediπte utjecaja imat Êe medicin-sku i zubnu kliniku, vegetarijanski restoran, radionicu s or-ganskim proizvodima, bar u kome se sluæe sokovi i fitnescentar. Hvala vam πto svojim prilozima podupirete misijskadarivanja!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Som Ana na linku: bit.ly/Sorn-Som-An.u Pronaite slike povezane s ovim iskustvom na linku: bit.ly/

fb-mq.

Misijski izazovi

u Kambodæanska misija ima πest crkava i 6.719 vjernika.Na stanovniπtvo od 15.797.000 to predstavlja odnos odjednog adventista na svakih 2.351 ljudi.

u Prvi adventistiËki misionar koji je uπao u Kambodæu, ta-da Indokinu, bio je Fred L. Pickett, u sijeËnju 1930. go-dine. Kad su mu vlasti odbile izdati dozvolu za gradnjucrkve, osnovao je crkvu s trideset i dva vjernika Kambo-dæanaca u Tin Bienu, selu nadomak Chaudoka (sadaπnjiVijetnam) i Kochina (u Kini).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


27. listopada 2018.

Pokus u crkviKambodæa

Kad je imao devetnaest godina, Yin Pheara je odluËio is-kuπati Boga. Kao mladiÊ veÊ je nekoliko mjeseci pohaaoadventistiËku crkvu u Batambangu, drugom gradu po veli-Ëini u Kambodæi.

Sluπao je pastora dok je Ëitao retke iz Malahije: “Done-site Ëitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuÊi bude hrane.Tada me iskuπajte — govori Jahve nad Vojskama — neÊu livam otvoriti ustave nebeske i neÊu li izliti na vas punommjerom blagoslov.” (Malahija 3,10)

Kad je doπao u crkvu sljedeÊe subote, u vrijeme za prila-ganje darova priloæio je tisuÊu kambodæanskih riela (vrijed-nost oko jedne i pol kune). To je bio sav novac koji je imao.

SljedeÊeg dana mu je njegov stariji brat Firun bez ika-kvog razloga dao deset tisuÊa riela (oko petnaest kuna). Nje-gov brat bi mu ponekad davao novac u posebnim prilikama,poput kambodæanske Nove godine, ili tradicionalne proslaveDana mrtvih, ali nikada mu nije davao novac bez ikakvograzloga.

Pheara je bio iznenaen. Ali Ëak ni tada nije bio spremanpovjerovati da je to bio dar od Boga.

SljedeÊeg tjedna odluËio je ponovno iskuπati Boga. Opetje stavio tisuÊu riela u koπaricu za dar. Imao je u dæepu pettisuÊa riela. Nije stavio sav svoj novac, jer mu je pet tisuÊariela bilo potrebno da napuni gorivom spremnik svojeg moto-cikla, ali ispalo je da su Ëetiri tisuÊe bile dovoljne za gorivo.

“Rodbina i prijatelji su mi tijekom tjedna poËeli davatinovac bez ikakvog razloga, tako da sam imao dovoljno zagorivo. Nisam imao potrebu traæiti novac od bilo koga.”


Nekoliko tjedana kasnije Pheara se naπao u ozbiljnim ne-voljama. Crkva je priredila boæiÊni program, a on je pozvaopetnaest svojih prijatelja na priredbu. Morao ih je voziti nasvojem motociklu do crkve. Dok je tako vozio svoje prijatelje,zaustavila ih je policija jer nisu nosili kacige, πto je po kam-bodæanskim propisima o cestovnoj sigurnosti obvezno.

Ali policajac nije govorio o kacigama, veÊ o vlasniËkim pa-pirima za motor. Pheara je nazvao svojega brata, koji je biostvarni vlasnik motocikla, i doznao da su isprave odavno iz-gubljene.

Zabrinuo se: policija mu moæe oduzeti motocikl, a njegaoptuæiti za krau. Nije znao πto da radi.

“Tada sam se sjetio kako me je pastor uËio da se molim.Pomolio sam se u sebi.” Priπao nam je joπ jedan policajac ipitao πto se dogaa. Pheara je sve objasnio, na πto je polica-jac rekao: “Plati kaznu od dvadeset tisuÊa riela i moæeπ iÊi.”

Pheara nije imao novac, ali je u svojem ruksaku na le-ima imao stari kompjutor koji je veÊ nekoliko tjedana ne-uspjeπno pokuπavao prodati. Ostavio je motor kod policije iotiπao u obliænju zalagaonicu. Vlasnik zalagaonice mu je zakompjutor isplatio Ëetrdeset tisuÊa riela. Dobivenim novcemplatio je policiji kaznu.

To iskustvo je ojaËalo njegovu vjeru. “Ovo mi je bio dokazda Bog postoji. Bog mi je pomogao i odgovorio na moju mo-litvu kad sam bio u nevolji.”

Njegovi prijatelji koji su se vozili bez kacige izrazili su svojeiznenaenje kad su doπli u crkvu na boæiÊni program. “Bogti je doista pomogao s policijom,” rekli su.

Pheara je posudio kacigu od nekog vjernika crkve kakobi prevezao i ostale prijatelje na sveËano bogosluæje.

Danas je on jedini krπteni krπÊanin u svojoj obitelji. Onstudira na sveuËiliπtu i svakog tjedna mladima u crkvi dræisatove kompjutora. Njegova predavanja Êe se odræavati u no-vom srediπtu utjecaja, koje Êe biti izgraeno novcem od darovatrinaeste subote ovog tromjeseËja. Hvala vam πto svojim


prilozima podupirete misijska darivanja koja pomaæu da ljudipoput Pheare dopru do prijatelja u svojim æivotnim sredina-ma.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Phearu na linku: bit.ly/Yin-Pheara.u Slike povezane s ovim iskustvom moæete potraæiti na lin-

ku: bit.ly/fb-mq.

Zanimljivosti

u Kambodæanska zastava je, pored afganistanske, jedina za-stava na svijetu koja sadræi sliku postojeÊe zgrade.

u 95% stanovnika Kambodæe govori khmerskim jezikom.Francuski je drugi sluæbeni jezik i najËeπÊe se koristi uposlovnim i sluæbenim krugovima.

u Gospodarstvo Kambodæe se tradicionalno oslanja na poljo-djelstvo. 85% obradivih povrπina zasijano je riæom, dok jeostatak zasijan kauËukovim drvetom.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


3. studenoga 2018.

Letjeti za BogaFilipini

Dwayne Harris (39) nikada nije ni sanjao da Êe napustitivojsku Sjedinjenih AmeriËkih Dræava i postati misijski pilotna Filipinima. Ali dogodila mu se nesreÊa i izgubio je sve upoæaru koji je zahvatio njegovu kuÊu.

Dwayne je odrastao u adventistiËkoj obitelji u ameriËkojsaveznoj dræavi Montana. Kao mali djeËak, volio je zrakoplovei maπtao da postane misijski pilot. Kad je zavrπio srednjuπkolu, upisao je adventistiËko SveuËiliπte Walla Walla u dræaviWashington, smjer letenje.

Nakon godinu dana studija vratio se u svoj rodni kraj,gdje je nastavio studije i diplomirao za aviomehaniËara, os-tvarivπi svoj davni san jer je ujedno stekao dozvolu za pilo-tiranje. Kupio je mali polovni avion i letio. U meuvremenuje dobio posao u nacionalnoj gardi Montane, koja ga je poslalana obuku za pilota helikoptera. Njegovo krπÊansko iskustvoje do tada bilo mlako.

Jednog dana mu je roak pomogao da stupi u kontakt sjednim misijskim pilotom koji je doπao u Sjedinjene AmeriËkeDræave. Dwayne je svojim avionom odletio u Kentucky kakobi se susreo s tim Ëovjekom, koji je æelio da razgovaraju oosnivanju helikopterske misijske sluæbe na Filipinima.

Ali veËer prije sastanka s tim Ëovjekom, Dwayneova sestraje nazvala i rekla da je njegov dom potpuno izgorio u poæa-ru. Nitko nije bio povrijeen, ali cijela kuÊa i sve πto je unjoj je izgorjelo.

Kad se susreo s misijskim pilotom sljedeÊeg dana, razmi-πljao je: “Bog je uklonio sve moje svjetovne stvari koje su meodvraÊale od Njega. Okrenuvπi se prema pilotu, rekao je obe-


Êavπi: “Ako mogu dobiti raskid ugovora od nacionalne garde,bio bih voljan otpoËeti neπto novo na Filipinima.”

Novi prioriteti

Dwayne nije znao na koji naËin Êe dobiti raskid ugovora.Ispunio je tek dvije godine svojeg πestogodiπnjeg ugovora snacionalnom gardom. PoËeo se moliti za svoj problem.

“Kad je kuÊa izgorjela, poËeo sam razmiπljati o prioriteti-ma u svojem æivotu. Ovaj dogaaj mi je pomogao da shvatimda materijalne stvari koje skupljamo na zemlji nisu niπta pre-ma vjeËnosti. Jedino πto je bitno je naπe spasenje i spasenjedrugih ljudi.”

Po prvi put je poËeo s velikom pozornoπÊu prouËavati Bib-liju i svakodnevno se moliti. Kako je vrijeme odmicalo, Bogga je poËeo mijenjati. Nakon nekoliko mjeseci postao je svje-stan da treba prestati praviti kompromise oko svetkovanjasubote. Svakog mjeseca bio je pozivan na trodnevnu vojnuvjeæbu, od petka do nedjelje, Ëime je krπio subotu.

Dwayne je pitao svojeg pretpostavljenog za dopuπtenje dabude osloboen letova u subotu, a da to nadoknadi neki drugidan. Zapovjednik je odbio. Dwayne ga je tada izvijestio daprilikom sljedeÊe vjeæbe neÊe biti prisutan u subotu.

“Mogu ti dati jedan opravdani izostanak.” strogo je od-govorio zapovjednik.

“Vi uËinite ono πto morate, a ja Êu uËiniti ono πto treba.”odgovorio je Dwayne uz vojniËki pozdrav.

Zapovjednik nije bio siguran πto treba uËiniti. Do tog tre-nutka je Dwayne imao besprijekoran vojni dosije.

Nekoliko sljedeÊih mjeseci dolazio je na vjeæbe petkom inedjeljom. Molio se: “Boæe, vodi me tamo gdje sam potreban.Ako je to ovdje, u redu, ali ako je Tvoja volja da idem naFilipine, voljan sam to uËiniti.”


Odgovor na molitve

Jednog dana zapovjednik ga je nazvao i rekao: “Razgova-rao sam sa zapovjednikom bataljuna, i odluËili smo da netroπimo vrijeme niti sredstva vodeÊi negativne akcije protivtebe. Dobit Êeπ Ëastan otpust iz nacionalne garde.”

Dwayne je bio vrlo iznenaen. Zahvalivπi Bogu, uskoro jeotputovao na Filipine. Nakon toga sve je doπlo na svoje mje-sto. U sljedeÊih nekoliko mjeseci je, uz pomoÊ nekih prijate-lja i uloæivπi svoju uπteevinu, kupio mali helikopter.

“Bog je sve doveo u red.”Danas su Dwayne i njegova supruga Wendy, medicinska

sestra misionarka koju je upoznao na Filipinima, direktorisluæbe Filipinskog adventistiËkog medicinskog zrakoplovstva.Ta je sluæba dio misijskih aktivnosti KrπÊanske adventistiËkecrkve koja koristi zrakoplove i helikoptere kako bi pruæilazdravstvenu njegu i πirila Radosnu vijest.

“VeÊ je proteklo deset godina otkako sam doπao na Fili-pine. Bog je bio vjeran u ispunjavanju naπih potreba iz mje-seca u mjesec. Malo-pomalo smo se mogli proπirivati.”

Od odlaska iz vojske do ove misijske sluæbe Dwayne jemogao na djelu u svojem æivotu vidjeti istinitost rijeËi zapi-sanih u Bibliji: “Znamo da Bog Ëini da sve pridonosi dobruonih koji ga ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani.”(Rimljanima 8,28)

“Bog je sve doveo na svoje mjesto. Mi se trebamo samouhvatiti vjerom za Njegova obeÊanja.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Slike povezane s ovim iskustvom moæete naÊi na linku:bit.ly/fb-mq.


Misijski izazovi

u Adventno djelo na Filipinima otpoËelo je 1905. godine, kadje australski kolporter R. A Caldwell doπao i poËeo pro-davati zdravstvene i vjerske knjige na πpanjolskom jeziku.

u Godine 1915. narod je na Filipinima mogao po prvi Ëutiadventnu poruku na svojem materinskom tagalog jeziku.Taj evaneoski niz biblijskih predavanja odræao je Bibi-ano Pannis. Kao ishod te evangelizacije krπteno je 1916.godine 104 ljudi i osnovana je prva adventistiËka crkva.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


10. studenoga 2018.

LijeËnici propovjedniciIndonezija

Ovo su iskustva iz AdventistiËke bolnice Manando, kojaje primila dio darova trinaeste subote 2012. godine.

Svake godine lijeËnik Jay M. Tombokan odvaja nekolikotjedana od svojeg prenatrpanog rasporeda kao direktora indo-neæanske bolnice, kako bi odræao niz evaneoskih predava-nja. On ohrabruje bolniËko osoblje da Ëini to isto.

LijeËnik Jay je shvatio da javna evaneoska predavanjazbliæavaju njega i njegove kolege u zajedniËkom misijskomcilju pomaganja pacijentima i njihovom pripremanju za Isu-sov dolazak.

“Evangelizam je moj doruËak i moj ruËak,” izjavio je li-jeËnik Jay u intervjuu koji je dao iz svojeg ureda u Adven-tistiËkoj bolnici Manando, ustanovi sa stotinu i pedeset po-stelja, koja se nalazi na otoku Sulavesi.

Niz evaneoskih predavanja u 2017. godini odræanih u bol-nici, u suradnji s konferencijom, rezultiralo je sa πezdeset idevet krπtenja. Joπ pedeset i troje ljudi je bilo krπteno 2016.godine. U ova dva evaneoska niza propovijedali su samolijeËnici.

Ovo se promijenilo u 2018. godini, jer je bolnica organi-zirala tri evaneoska niza predavanja. Jednu su vodili lijeË-nici, drugu medicinsko osoblje, a treÊu bolniËki administra-tivni sluæbenici.

“Nama je potrebno jedinstvo prije nego πto iziemo uvanjski svijet. Kad sudjelujemo u javnim evaneoskim pre-davanjima, ujedinjeni smo u zajedniËkoj viziji.”

To je bilo iskustvo lijeËnika Jaya, direktora AdventistiËkebolnice Bandung na indoneæanskom otoku Zapadna Java.


Tijekom petogodiπnjih evaneoskih aktivnosti te bolnice kr-πteno je Ëetiri tisuÊe ljudi. AdventistiËka crkva posjeduje uIndoneziji Ëetiri bolnice; bolnice Bandar Lampung i Medannalaze se na otoku Sumatra.

Bolnica Manando je imala pedeset leæajeva kad je otvore-na u bivπem srediπtu unije u prosincu 2007. godine.

Uz pomoÊ darova trinaeste subote dobivenih 2012. godine,bolnica se mogla proπiriti na stotinu i pedeset leæajeva 2013.godine.

LijeËnik Jay kaæe da se bolnica suoËava s ozbiljnim ne-dostatkom obuËenih lijeËnika specijalista koji bi radili punoradno vrijeme. Bolnica zapoπljava 384 osobe, od kojih je 90%adventista i pruæa njegu za viπe od 700.000 pacijenata godi-πnje.

LijeËnik Jay, koji je doπao u bolnicu Manado 2015. godine,nije oËekivao da Êe raditi za adventistiËki zdravstveni sustav.Kao doktor ginekologije radio je sedam godina u dræavnoj bol-nici.

Meutim, suoËen sa sukobom oko slobodne subote na-pustio je svoj dotadaπnji posao i zaposlio se u AdventistiËkojbolnici Bandung, gdje je otpoËeo s organiziranjem javnih evan-eoskih predavanja.

On smatra da πirenje Evanelja ne samo da ispunjavamisijski cilj, veÊ jaËa i vjeru bolniËkog osoblja. Osoblje bolnicepropovijeda i sudjeluje u besplatnim zdravstvenim teËajevimai seminarima koji se odræavaju tijekom evaneoskih preda-vanja.

“Kad iziemo van i jaËamo druge, korist od toga vraÊanam se izravno.”

Bolnica ima Ëetiri kapelana koji nadgledaju dinamiËni du-hovni program, ukljuËujuÊi i desetodnevne molitve te svako-dnevno jutarnje bogosluæje u svakom odjelu. Devetero paci-jenata je bilo krπteno 2016. godine, a joπ dvoje u 2017. godini.

“Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstiteih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto


sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetkasvijeta.” (Matej 28,19.20)

“Ovi biblijski redci oznaËavaju naπe prioritete. Mi pre-poznajemo vrijeme i smatramo da Isus dolazi uskoro. Da! Isusdolazi uskoro!”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pronaite slike u vezi s ovim iskustvom na linku: bit.ly/fb-mq.

Misijski izazovi

u Indonezija je golema zemlja sa svojih 17.508 otoka i za-uzima povrπinu od 1.919.440 kvadratnih kilometara. Ovadræava ima tri vremenske zone, i potrebno je viπe od dva-naest sati leta zrakoplovom da bi se stiglo s jedne stranena drugu stranu.

u Indoneæanska strana Timora poznata je kao dom posljed-njih sela lovaca na glave.

u Nacionalni jezik koji se govori u Indoneziji je bahasa, alikoristi se joπ 700 uroeniËkih jezika. VeÊina Indoneæanase sluæi svojim materinskim domorodaËkim jezikom i je-zikom bahasa u πkoli i na poslu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


17. studenoga 2018.

IscjeljujuÊa limetaIndonezija

Ceren Wuysan (27) iznosi nam svoje iskustvo kao studen-ta misionara.

Misijski zrakoplov ostavio je mojega prijatelja i mene upodnoæju brda Papua u Indoneziji. Otiπli smo u grad kupitipotrepπtine, prije nego πto se poËnemo penjati na brdo, vo-lontirajuÊi u naπim studentskim aktivnostima u projektu “Go-dina dana za misiju”. Nismo imali puno novca, ali u proda-vaonici smo vidjeli neπto πto smo æeljeli kupiti: vreÊu zelenelimete. Voljeli smo limetu, a znali smo da je u brdima neÊe-mo nigdje naÊi.

Dva tjedna kasnije bili smo u gorskom selu Tinibil, i ni-smo znali na koji naËin svjedoËiti mjeπtanima o Isusu. Proπlismo obuku u organizaciji “Pokret tisuÊu misionara”, koja nasje poslala u ovo selo, ali nismo znali kako da zainteresiramomjeπtane za Radosnu vijest. Sjetili smo se upute obuke da,kad god ne znamo πto da uËinimo, trebamo se pomoliti. Po-Ëeli smo se moliti.

Dok smo jednog dana pjeπaËili prema selu, jedan Ëovjeknas je zamolio da priËuvamo njegovog slijepog roaka Ma-riusa. Otiπli smo u Mariusov dom i pitali ga πto mu se todogodilo da je oslijepio prije dvije godine.

“Doista ne znam. Sve se dogodilo tako iznenada.” odgovo-rio je odmahujuÊi glavom. Ostali mjeπtani nisu imali sumnjuu to πto se dogodilo: smatrali su da je to djelo zlih duhova.

Marius i njegova obitelj molili su za pomoÊ. Traæili sulijekove i naπe molitve. Moj prijatelj i ja nismo znali πto daradimo. Vratili smo se u naπ dom i molili se: “Gospodine,


ako je ovo naËin na koji treba otpoËeti naπe misijsko djelo-vanje, molimo Te, uËini Ëudo.”

Sjetili smo se vreÊe limete koju smo kupili u podnoæjubrda. Nismo bili lijeËnici, ali znali smo da limeta ima ljekovitasvojstva. SljedeÊeg jutra, kad smo otiπli u Mariusov dom, po-nijeli smo je sa sobom. Prepolovili smo jednu limetu i molilise. Zatim smo iscijedili nekoliko kapi soka na njegove oËi imolili se ponovno.

Poslijepodne tog dana otiπli smo ponovno k Mariusu, mo-lili se i iscijedili nekoliko kapi limete na njegove oËi. Tjedandana smo tako radili ujutro i uveËer. Niπta se nije dogodilo.Razmiπljali smo da odustanemo. Ali tijekom drugog tjednaMarius nam je rekao da odjednom moæe naslutiti svjetlo, poprvi put nakon dvije godine.

Bili smo ohrabreni i molili se joπ viπe.Mjesec dana je proπlo i jednog dana nam je Marius rekao

da moæe pomalo vidjeti.Tog istog dana ostali smo bez limete. Nismo rekli Mari-

usu da je viπe nemamo, nego: “Sad Êemo primijeniti novi tret-man — samo Êemo se moliti.”

Nekoliko tjedana kasnije vidjeli smo Mariusa na poljanipokraj njegovog doma. Slobodno se kretao, mogao je vidjeti!Marius nam je rekao kako nema savrπeni vid, ali da vidi do-voljno da moæe æivjeti uobiËajenim æivotom.

Marius je bio oduπevljen. Rekao je drugim mjeπtanima daje Isus povratio njegov vid svladavπi zle duhove.

Ovo nam je otvorilo vrata za πirenje Radosne vijesti. No-vost o ovom Ëudu brzo se raπirila po brdskim selima. Ljudisu poËeli dolaziti k nama da se molimo za njih i da im pru-æimo zdravstvenu pomoÊ. Nazivali su nas “pastorima” i “dok-torima”, iako nijedan od nas dvojice nije bio ni pastor, nitilijeËnik.

Seljani su æeljeli da prouËavamo Bibliju s njima. To jebio odgovor na naπe molitve. Nakon nekog vremena sedmeroljudi je bilo krπteno.


Hvala vam πto podupirete prikupljanje misijskih dariva-nja i πto pomaæete da se Evanelje πiri i u najudaljenijimdijelovima svijeta, poput ovih brdskih sela u Indoneziji.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Ceren je sluæio kao student misionar tijekom 2016. godine.On je sada student teologije na SveuËiliπtu Klabat, kojese nalazi nedaleko od πkole Manado u Indoneziji.

u Nipoπto ne pokuπavajte stavljati kapi limete u oËi kao lijekkod svojih kuÊa.

u Pogledajte Cerena na linku: bit.ly/Ceren-Wuysan.u Pronaite slike povezane s ovim iskustvom na linku: bit.ly/

fb-mq.u ProËitajte dodatni sadræaj o Cerenu na linku: bit.ly/chief-

breaks-vow.

Misijski izazovi

u AdventistiËka crkva u Indoneziji sastoji se od IstoËnoindo-neæanske unije konferencija, s glavnim srediπtem u Sula-wesiju i Zapadnoindoneæanske misijske unije sa srediπtemu Dæakarti.

u AdventistiËko djelo u Indoneziji otpoËelo je 1900. godine,kad je R. Munson, bivπi misionar neke druge denominacijeu Singapuru, osnovao misiju adventistiËke crkve u graduPadang, na zapadnoj obali Sumatre. Jedan od prvih ob-raÊenika bio je Kinez Taj Hong Siang, krπÊanski propo-vjednik koji je kao siroËe bio u Munsonovom domu zanapuπtenu djecu u Singapuru, mnogo godina ranije. Go-dine 1903. IstoËnoindijski arhipelag postao je misijsko po-lje Australske unije konferencija.

u Emanuel Siregar iz Bataklanda prihvatio je 1905. godineadventistiËki nauk, nakon biblijskih prouËavanja s R.


Munsonom, postavπi na taj naËin prvi indoneæanski obra-Êenik. Nakon prihvaÊanja Krista, vratio se u brdski prediosjeverne Sumatre, zemlje gdje je æivjelo pleme ljudoæderaBataks. Nosio je poruku nade svojem narodu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


24. studenoga 2018.

“SmeÊe” koje mijenja æivotIndonezija

Poljoprivrednik Petrus Tobolu (50) bio je vrlo ljutit kad jesaznao da se njegova devetnaestogodiπnja kÊi krstila u krπ-Êanskoj adventistiËkoj crkvi. On je trideset i pet godina slu-æio kao pastor laik u crkvi u selu Soahukum, koje se nalazina indoneæanskom otoku Halmahera.

Nije mogao shvatiti kako je adventistiËki pastor mogaokrstiti njegovu kÊer bez njegovog dopuπtenja, i brinuo se daje adventistiËki nauk sotonskog podrijetla.

Uzeo je veliki πtap i tukao Moniku. “Odreci se svojih uv-jerenja!” vikao je. Monika je plakala, ali nije rekla niti rijeË.Ovo je potpuno zbunilo njezinog oca. Pitao se zaπto se neljuti na njega.

Monika je jedna od Ëetiri osobe koje su krπtene nakonprouËavanja biblijskih pouka i evaneoskih nizova predava-nja odræanih na otoku Halmahera. To su bili prvi adventistina otoku, rezultat rada dvojice studenata misionara.

Jednog dana je Monika doπla kuÊi s kutijom adventistiË-kih knjiga. Bijesan zbog toga, Petrus je uzeo kutiju i bacioje u jamu za smeÊe na dnu dvoriπta. Prilikom pada u jamu,kutija se otvorila i knjige su ispale iz nje. Jedna knjiga jeprivukla Petrusovu pozornost: Skoro zaboravljeni dan evan-elista Marka Finleyja. Tajno, da ga nitko ne vidi, izvadio jeknjigu i joπ dva Ëasopisa iz jame.

SljedeÊeg dana ponio je knjigu i Ëasopise sa sobom narad na njivi. Ali nije se mogao usmjeriti na posao. Radio jedo deset ujutro, a zatim poËeo Ëitati knjigu i Ëasopise, i takoËitao skoro do veËeri. Isto se dogodilo i sljedeÊeg dana. Upo-reivao je biblijske retke navedene u knjizi s redcima u svojoj


Bibliji. ProuËavao je adventistiËke knjige punih osam mjese-ci.

“Primijetio sam da je ono πto je pisalo u knjigama bilozapisano i u Bibliji. Nastavio sam prouËavati i bio sam iz-nenaen onim πto sam saznao o suboti.”

Nakon shvaÊanja da je subota Gospodnji dan odmora,poËeo je propovijedati o suboti u svojoj crkvi.

“Zaπto ne svetkujete subotu? Ako ne slijedite ono πtoBiblija uËi, Ëemu vam onda ona sluæi?” pitao je svoje vjernike.

Nakon bogosluæja, pokrenuti njegovom propovijedi, vjer-nici su mu prilazili. “Nitko nije ovako propovijedao dugovremena,” rekao je jedan. “Moæda æeliπ iznijeti neki novi nauk,”rekao je drugi.

Petrus nije razmiπljao o tome da je na taj naËin uvodioadventistiËki nauk u svoju crkvu. On je smatrao da je tobiblijska istina, i da on pokuπava propovijedati ono πto jedoznao. Na kraju je odluËio svetkovati subotu.

Kad je Petrusova starija sestra saznala za njegova novauvjerenja, predloæila mu je da se pridruæi adventistiËkoj crkvi.Ona je znala za crkvu, jer je njena kÊi studirala na adven-tistiËkom SveuËiliπu Klabat na drugom otoku.

Neπto kasnije Petrus je pozvao nekoliko pastora iz adven-tistiËke crkve da propovijedaju u njegovoj crkvi. Neki vjernicinjegove crkve su zasipali kamenjem crkvu dok su adventis-tiËki propovjednici propovijedali, tako da je Petrus morao iz-vesti adventiste iz sela na sigurno.

Seljani su Ëekali sa πtapovima i batinama da se Petrusvrati, ali on ih je nekako uspio zaobiÊi i napustiti selo. Odlu-Ëio je krstiti se u adventistiËkoj crkvi.

Petrus je privremeno odveo svoju obitelj u Manado, gradu blizini SveuËiliπta Klabat, i tamo ubrzo bio krπten na kra-ju jednog evaneoskog niza predavanja.

Kad su se on i njegova obitelj vratili u svoj dom, zateklisu druge ljude u njihovoj kuÊi. Morali su se smjestiti u malukuÊicu koja se nalazila na njihovom imanju, i tamo su æivjeli


sljedeÊa dva mjeseca. Petrusovo drugo dvoje djece, njegovadva sina od trinaest i sedamnaest godina, bila su takoerkrπtena u to vrijeme.

Mjeπtani su branili toj obitelji da svetkuje subotu, takoda se ona konaËno preselila u Manado i tamo otpoËela dub-lje istraæivati Bibliju.

Dvije godine kasnije vratili su se u svoje mjesto, obnovivπiprijateljstva s mjeπtanima. Stav mjeπtana prema ovoj adven-tistiËkoj obitelji se u meuvremenu promijenio.

“Kretali smo se meu ljudima i svjedoËili. PoËevπi s mojomrodbinom, za tri godine imali smo dvadeset i sedmero krπte-nih vjernika i osnovali smo crkvu.”

Danas Petrus ima pedeset godina i sluæi kao starjeπina ucrkvi. On je vodio prvi evaneoski niz predavanja u selu urujnu 2017. godine, nakon kojeg je troje ljudi bilo krπteno.

“Mjeπtani su, poËevπi od mene, progonili adventiste, alidanas se osam obitelji okuplja svake subote na zajedniËkombogosluæju.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Petrusa na linku: bit.ly/Petrus-Tobolu.u Pronaite slike povezane s ovim iskustnom na linku:

bit.ly/fb-mq.

Zanimljivosti

u Indonezija obuhvaÊa viπe od 17.508 otoka, od kojih je πesttisuÊa nastanjeno.

u U Indoneziji se mogu naÊi na tisuÊe razliËitih vrsta biljakai æivotinja, πto ovu dræavu Ëini drugom na svijetu po bio-loπkoj raznolikosti, nakon Brazila.

u Indonezija je jedina zemlja na svijetu u kojoj moæete vidjetikomodo guπtera ili zmaja u divljini. Sumatra je jedini otok,


osim Bornea, na kojem se mogu vidjeti orangutani u div-ljini.

u Indonezija se nalazi u pacifiËkom vatrenom prstenu, s okostotinu i pedeset vulkana. VeÊina tih vulkana je neaktiv-na, ali jedna erupcija i jedan jaËi potres dogode se svakegodine.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


1. prosinca 2018.

Otrov im ne moæe niπtaIndonezija

Osamnaestogodiπnja Desi Natalia Ango bila je oduπevlje-na kad je sa svojom prijateljicom bila odreena da provedegodinu dana kao studentica misionarka u Limbongu, na juguindoneæanskog otoka Sulawesi.

Desi je smatrala da je dobro πto Êe biti u velikom gradu.Ali kad je sa svojom prijateljicom doπla u ured crkvene kon-ferencije, automobilom su ih odvezli na trosatni put, a zatimprebacili na motocikle i vozili po brdima punih pet sati. Putje bio klizav i Desi je nekoliko puta pala s motocikla. Nakraju puta mlade misionarke su saznale da im predstoji joπosam sati putovanja pjeπice. Ali najprije moraju izvaditi odo-brenje od strane mjesnih vlasti da se mogu penjati po plani-ni.

Nekoliko ljudi iz Limbonga bilo je u uredu, i oni su soduπevljenjem doËekali Desi i njezinu kolegicu, vodeÊi ih pre-ma selu i najavljujuÊi im velike vijesti.

Kad su mlade misionarke konaËno stigle, seljani su ihdoËekali sveËanoπÊu dobrodoπlice — bilo je ispeËeno pile scrnim perjem i ponueno posjetiteljima. Mjeπtani su jeli me-so obiËnih piliÊa.

“Mi nismo govorile njihovim narjeËjem i nismo razumjeleπto govore. Nismo znale πto da radimo.”

©to je najvaænije, misionarke nisu imale nikakvu predodæ-bu o tome kako da svjedoËe mjeπtanima o Kristovoj ljubavi.OdluËile su se moliti i postiti sljedeÊa dva dana.


Ugljen i papaja

VeÊ drugog dana jedna je æena iz sela potraæila pomoÊ odmisionarki, odvevπi ih do svoje majke Indo Reko, koja je bo-lesna leæala u krevetu.

Stara æena je patila od teËenja krvi, πto je bilo popriliËnosliËno onoj æeni koju je Isus iscijelio u Evanelju po Marku5,25-34. Misionarke nisu imale nikakvo medicinsko iskustvoi nisu znale πto da Ëine. Ali imale su neπto ugljena koji supomijeπale s vodom, pitajuÊi za dopuπtenje da se mole Boguza iscjeljenje.

Molile su se: “Boæe, vjerujemo da Ti moæeπ iscijeliti ovuæenu ovim rastvorom ugljena.” Razmiπljale su πto bi joπ mogleuËiniti. OdluËile su pozvati upravu organizacije TisuÊu mi-sionara, koja ih je uputila u ovo selo. Da bi imale prijam namobilnom telefonu, morale su se popeti na obliænji gorski vrh.Kad su nakon sat vremena penjanja doπle do vrha, pozvalesu upravu i stupile u kontakt s medicinskom sestrom, kojaih je savjetovala da zgnjeËe jednu papaju sa sjemenom i ba-nanu i time nahrane bolesnicu.

Kad su se vratile natrag u Indinu kuÊu, Desi se obratilabolesnoj æeni: “Mi smo krπÊanke i vjerujemo da Êe ti IsuspomoÊi. Ako budeπ jela ovo, bit Êe ti bolje.”

Misionarke su hranile Indo ovom mjeπavinom papaje ibanane sljedeÊih trideset dana. Savjetovale su je da ne jedemeso neËistih æivotinja. Po isteku trideset dana, teËenje krvije prestalo i Indo se mogla vratiti svojem uobiËajenom æivo-tu.

Ostali mjeπtani su bili zadivljeni, traæeÊi od misionarki dalijeËe njihove najbliæe.

Upozorenje o trovanju

Mjeπtani su bili zahvalni na pomoÊi, obraÊajuÊi pozornostdjevojkama da izbjegavaju odreenu kuÊu u selu. “NemojteiÊi tamo; bit Êete otrovane.”


Misionarke su zanemarile upozorenje, vjerujuÊi da ih jeGospodin poslao da posjete svaku obitelj u tom selu.

Kad su pokucale na vrata te kuÊe, æena od tridesetak go-dina im je radosno otvorila vrata, ponudivπi im skoro odmahhranu i piÊe. Desi je primijetila braπno od kasave i ljubiËastikukuruz. Okrenuvπi se prema svojoj prijateljici misionarki,rekla je: “Izvoli, ti uzmi prva.”

Njezina prijateljica je odbila rekavπi: “Ne, ne, izvoli ti, uzmiprva.”

Desi je zatim pitala æenu, poznatu u selu kao Mama Vendi,mogu li se pomoliti prije nego πto budu jele.

“Mi smo krπÊanke. Molimo se za sve πto Ëinimo,” rekla jeDesi.

Djevojke su nakon molitve pojele hranu i niπta im se loπenije dogodilo.

Mama Vendi je pozvala misionarke i sljedeÊeg dana, na-hranivπi ih opet. Ponovno su se molile i niπta se loπe nijedogodilo. Ovaj postupak se ponavljao svakodnevno sljedeÊadva tjedna.

Na kraju je Mama Vendi rekla ostalim mjeπtanima: “Ovemisionarke nisu obiËne djevojke. Ja sam im protekla dva tje-dna davala otrovanu hranu, a njima dvjema se niπta nije do-godilo!”

Ubrzo se po selu raπirio glas da su misionarke otpornena otrov. Mnogi mjeπtani su tada odluËili doÊi k njima i sa-znati πto viπe o njihovom Bogu.

Desi se danas nalazi na posljednjoj godini studija en-gleskog jezika na SveuËiliπtu Klabat, adventistiËkoj obrazov-noj ustanovi na sjeveru otoka Sulawesi.

Ona se nada da Êe ponovno otiÊi u to brdsko selo, kadbude diplomirala, i da Êe tamo otvoriti osnovnu πkolu. Tije-kom godinu dana misijskog rada, ona je u nekoliko navrataposjeÊivala selo.

Oduπevljena je Ëinjenicom da Mama Vendi sada prouËavaBibliju.


Biblijski redak koji nas je doista jaËao tijekom ove godineje: “Ja znadem, moÊ je tvoja bezgraniËna: πto god naumiπ, toizvesti moæeπ.” (Job 42,2) Bog doista moæe sve!

Hvala vam za misijska darivanja koja podupiru πirenjeevaneoskog djela i rad misionara πirom svijeta!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Desi na linku: bit.ly/Desi-Natalia-Ango.u Pronaite slike povezane s ovim iskustvom na linku: bit.ly/

fb-mq.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


8. prosica 2018.

Biblija daje odgovoreIstoËni Timor

Zelindo je kao mladiÊ upadao u razne nevolje. Volio jepiti, puπiti i kockati se. Istetovirao se i osnovao uliËnu ban-du. Odlazio je u crkvu svake nedjelje, ali osjeÊao se bijedno.

Kad je napunio dvadeset i jednu godinu, odjednom je biopreplavljen neodoljivom æeljom da proËita Bibliju. Nije imaoBibliju, pa je poslao poruku svojoj sestri koja je æivjela uSurabaji, indoneæanskom gradu koji je udaljen tisuÊu i Ëetiristotine kilometara od IstoËnog Timora.

“Moæeπ li mi nabaviti Bibliju i poslati je?”Dva tjedna kasnije primio je Bibliju i proËitao je cijelu u

roku od samo mjesec dana. Ali nije razumijevao ono πto Ëita.ProËitao je Bibliju i drugi, a zatim i treÊi put, ali i dalje nijerazumijevao dosta toga. Obeshrabren time, kleknuo je na ko-ljena i molio se: “Boæe, æelim razumjeti Tvoju RijeË, ali neznam kako. Molim Te, poπalji Svetog Duha da me vodi.”

Zatim je proËitao Bibliju i Ëetvrti put, moleÊi se za vod-stvo Svetog Duha svaki put kad bi je Ëitao. Na svoje iznena-enje, poËeo je razumijevati mnoge retke iz Biblije. Zausta-vio se kod druge zapovijedi: “Ne pravi sebi lika ni obliËja biloËega πto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodamapod zemljom. Ne klanjaj im se niti im sluæi. Jer ja, Jahve,Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca — onihkoji me mrze — na djeci do treÊeg i Ëetvrtog koljena.” (Izla-zak 20,4.5)

Pitao se zaπto se u njegovoj crkvi nalaze kipovi i slike?Nastavio je odlaziti u crkvu nedjeljom, ËitajuÊi Bibliju sva-

ke veËeri sljedeÊe tri godine. U meuvremenu se oæenio i ot-vorio dvije radionice.


Jednog dana je jedan vjernik adventistiËke crkve, ThomasLopez, uπao je u jednu od njegovih radionica, i ponudio muknjigu pod nazivom Skoro zaboravljeni dan evanelista Mar-ka Finleyja.

Zelindo je bio iznanaen spoznajom da je subota biblijskidan odmora. Naπao je Thomasov broj telefona zapisan na po-leini knjige. Pozvao je broj traæivπi od njega moguÊnost dase sastane s njim i razgovara.

Kada je Thomas doπao, Zelindo ga je istog trenutka upitao:“Zaπto ova knjiga govori da je subota dan odmora, a ne ne-djelja?”

Thomas nije dao izravan odgovor.“»itaj Bibliju i dopusti da ti Sveti Duh odgovori na to

pitanje.” rekao je.Zelindo je proËitao Bibliju joπ jednom. Kad je doπao do

Novog zavjeta, zastao je kod retka: “Po suboti, u svanuÊe pr-vog dana sedmice, dooπe Marija iz Magdale i druga Marijada pregledaju grob.” (Matej 28,1)

Tada je dobio æeljeni odgovor. Biblija opisuje nedjelju kaoprvi dan tjedna! SljedeÊe subote je zatvorio svoje radionice iotiπao na jutarnje bogosluæje u svoju crkvu.

Nakon nekoliko tjedana sveÊenik je priπao Zelindu po za-vrπetku subotnjeg jutarnjeg bogosluæja.

“Zaπto dolaziπ u crkvu subotom, umjesto nedjeljom? Tvo-ju suprugu i djecu viam u crkvi nedjeljom.”

“Po mojem shvaÊanju, subota je dan koji treba svetko-vati, a ne nedjelja,” odgovorio je sveÊeniku. “Ne! Nedjelja je!”uzvratio je sveÊenik.

Tada se Zelindo u crkvi osjetio nelagodno. Svaki put kadbi uπao u crkvu, prolazio je pored slika i kipova. Kleknuo biispred njih i pitao: “Trebaju li ove stvari biti u crkvi? Boæe.dopuπtaπ li Ti klanjanje slikama i kipovima?”

Jednoga dana Ëitao je Knjigu proroka Izaije: “Ja, Jahvemi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti Ëasti svoje kipo-vima.” (Izaija 42,8)


Te su ga rijeËi ispunile strahom. Uvidio je da Bog zabra-njuje klanjanje slikama i kipovima, i tada je odluËio da imse viπe neÊe klanjati.

Nazvao je sveÊenika: “Potrebna mi je pomoÊ. Ako mi nepomogneπ, napustit Êu crkvu.” rekao mu je u razgovoru.

Kad je sveÊenik doπao u Zelindov dom, on je imao sprem-na pitanja u vezi sa slikama, kipovima i subotom.

“Brate, samo vjeruj! To je dovoljno.” rekao je sveÊenik.Zelindo nije bio uvjeren u istinitost tih rijeËi. Ali nakon

viπestrukog Ëitanja Biblije shvatio je da vjera mora biti po-dræana djelima.

Tako je postao adventist. Danas, Ëetiri godine kasnije, onje ugledan vjernik adventistiËke crkve u IstoËnom Timoru.Svojim radom doveo je mnoge ljude do krπtenja.

Dio darova trinaeste subote 2015. godine upotrijebljen jeda se izgradi prva adventistiËka crkva u glavnom gradu Is-toËnog Timora, Dili. Hvala vam πto podupirete misijska dari-vanja.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Zelinda na linku: bit.ly/Zelindo-Bible.u Pronaite slike povezane s ovim iskustvom na linku: bit.ly/

fb-mq.u Dodatne podatke o Zelindu moæete naÊi na linku: bit.ly/

wife-miracle.

Zanimljivosti

u Nacionalno jelo IstoËnog Timora je Ikan Pepes. Ikan znaËi“riba”, a pepes je naËin kuhanja. To je kuhana riba u Ëilisosu na listu banane.

u Po legendi, Timor je nastao od krokodila koji se pretvoriou otok, kao nagrada mladiÊu koji je pomogao krokodilu


kad se nije dobro osjeÊao. Starosjedioci Timora smatrajuse potomcima tog mladiÊa.

u Biljke i æivotinje u Timoru ukljuËuju i kuskus (vrstu sr-dele), majmune, jelene, maËke, zmije i krokodile.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


15. prosinca 2018.

Æivjeti vjeromTajland

Brak moæe biti teæak. Uzmite sluËaj Yoyoa Shimraya, viso-koπkolskog profesora podrijetlom iz Indije, koji je radio uBangkoku, glavnom gradu Tajlanda.

Njegova supruga, Filipinka, predavala je u adventistiËkojπkoli Korat, u gradu koji se nalazio nekoliko sati voænje odnjihovog doma. Njihov mali sin æivio je sa suprugom.

Yoyo je u poËetku trpio ovakvo stanje. Zaraivao je dostanovca dræeÊi satove rada na kompjutoru u jednoj privatnojπkoli u Bangkoku. Odræavao je dodatne seminare, πto mu jedonosilo joπ viπe novca, tako da je odluËio ostati u Bangko-ku — kad je njegova supruga Carla izjavila da je dobila po-sao odgajateljice u vrtiÊu pod pokroviteljstvom AdventistiËkemeunarodne misijske πkole u Koratu.

Nakon nekog vremena Yoyo je shvatio da ne voli svoj te-æak brak. Iako je imao puno novca, nije volio to πto je nakonpet radnih dana u Bangkoku vikendima putovao u Korat.Bojao se voænje po mraku u nedjelju uveËer. Zbog svega togaodluËio je potraæiti neki posao u Koratu.

Ali iz nekog razloga nije mogao naÊi posao. Yoyo je sma-trao da je dovoljno sposoban za bilo koji posao, jer je u Bang-koku bio preplavljen ponudama za posao. Ali u Koratu nijemogao naÊi posao.

©kola iz Korata je jednom nazvala njegovu πkolu u Bang-koku, zbog posla koji su mu nudili, i bilo im je reËeno damu ne smiju dati posao buduÊi da on ima potpisan ugovor snjima.

Pune tri godine nije mogao niπta naÊi. Za to vrijeme Yoyoje poËeo duboko razmiπljati o svojim prioritetima u æivotu.


Bio je odgajan u obitelji adventistiËkog pastora u Indiji, alinakon zavrπetka koledæa pravio je Ëeste kompromise sa su-botom. Na Tajland je otiπao po pozivu svoje sestre. Tada jeupoznao Carlu, adventisticu s Filipina, i vjenËao se sa njom.Kad je bio mlad odlazio je u crkvu, osjeÊajuÊi krivnju πto jepastorov sin, ali nije njegovao osobni odnos s Bogom.

Na kraju se Yoyo odluËio moliti Bogu: “Boæe, ja ovo nemogu podnijeti. Æelim se vratiti u Tvoje naruËje.”

Napustio je svoj posao u Bangkoku i preselio se u Korat.Po prvi put je u svojem braku ovisio o primanjima svojesupruge. Yoyo se ustrajno molio za posao.

Dva mjeseca su proπla i bivao je sve viπe i viπe neraspo-loæen.

“Bio sam razoËaran i nestrpljiv. Navikao sam raditi i osje-Êati se uvaæenim. Ovo je bilo vrlo razoËaravajuÊe razdoblje umojem æivotu.”

Negdje u to vrijeme ravnatelj meunarodne adventistiËkemisijske πkole rekao je Yoyou da je πkoli potreban predavaËinformacijske tehnologije. Yoyo je upravo imao kvalifikacijekoje su se traæile, ali ravnatelj je rekao da je to mjesto na-mijenjeno nekome tko je spreman volontirati.

Yoyo nije dvaput razmiπljao; prihvatio je ponudu i radopredavao na satovima. Nakon tri tjedna ravnatelj πkole jezaposlio Yoyoa kao profesora kompjutorske nastave i mena-dæera informacijske tehnologije s punim radnim vremenom.

Danas je Yoyo jedini u svojoj obitelji koji zarauje za kruh.Carla je napustila svoj posao nakon πto im se rodilo drugodijete, posvetivπi se u potpunosti djeci. Obitelj danas imamnogo manje prihode nego ranije, ali Yoyo izjavljuje da usvojem æivotu nikada nije bio sretniji.

“Ja sam jedini koji zarauje novac, ali uvijek imamo do-voljno hrane na stolu. Ovo stanje me vodi k razmiπljanju dasebi postavim pitanje: Gdje je bila moja vjera ranije?”

Njegov omiljeni biblijski redak je: “Sve mogu u onome [Isu-su Kristu] koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13)


“Vrlo sam sretan i zadovoljan πto mogu raditi za veÊi cilj.”Dio darova trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe

upotrijebljen za meunarodnu adventistiËku misijsku πkoluna Tajlandu. Nove uËionice pomoÊi Êe da se πkola pored os-novnog obrazovanja proπiri i na srednje obrazovanje. Na tajÊe naËin moÊi primiti nove uËenike.

Hvala vam πto svojim darivanjima pruæate podrπku misijiKrπÊanske adventistiËke crkve.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Yoyoa na linku: bit.ly/Yoyo-Shimray.u Slike povezane s ovim iskustvom moæete naÊi na linku:

bit.ly/fb-mq.u Korat je Ëesti naziv za grad Nakhon Ratchasima.

Misijski izazovi

u Tajlandska misija obuhvaÊa pedeset i dvije crkve s 15.385vjernika. Na stanovniπtvo dræave od 65.323.000, Tajlandima odnos od jednog adventista na svakih 4.245 ljudi.

u Ranije misijsko djelo na Tajlandu voeno je veÊinom me-u kineskim stanovniπtvom. Prvi tajlandski obraÊenik bioje mladiÊ koji je krπten 1925. godine, a kasnije je postaopomoÊnik voditelja Bolnice u Bangkoku.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


22. prosinca 2018.

Molitva za nestalu sestruTajland

Ann (38) nije nikada namjeravala postati krπÊanka. Odga-jala ju je samohrana majka, i redovito je meditirala u hramuu jednom tajlandskom selu na granici s Laosom.

Sudjelovala je u sveËanostima i æivotu u hramu, a ponekadbi u njemu i prespavala.

A onda je odluËila upisati Misijski koledæ (danas Azijsko-pacifiËko meunarodno sveuËiliπte), adventistiËku ustanovukoja se nalazi petnaest sati voænje autobusom od njezinogdoma. »ula je za taj koledæ od jednog diplomiranog studen-ta, koji je bio u posjetu svojoj rodbini u njezinom selu. Sa-znala je i da postoji moguÊnost da na koledæu radi te datako plaÊa svoju πkolarinu.

“Nemamo novca, a ja æelim studirati. Æelim iÊi na to mje-sto.” rekla je Ann svojoj majci.

U koledæu je Ann uronila u studij i svoje poslove. Nije sezanimala za Boga. Odlazila je na satove subotnje πkole da bipopravila svoje znanje engleskog jezika, i tada je po prvi putau svojem æivotu Ëula za silu molitve.

“Bog moæe uËiniti Ëudo u bilo Ëijem æivotu. Trebaπ samovjerovati. Ako imaπ povjerenja u Njega i posluπna si Mu,moleÊi se, On Êe te blagosloviti,” govorila je jedna profesori-ca.

Ann nije vjerovala u Boga.“Ako se molite cijelim svojim srcem, Bog Êe odgovoriti.”

nastavila je profesorica. Ali Ann ni dalje nije vjerovala.


Prva molitva

Za vrijeme ljetnih praznika Ann se izgubila u novom tr-govaËkom centru u blizini njezinog rodnog sela. Trebala sesastati sa svojom majkom u odreeni sat i otiÊi na autobusnupostaju da uhvati autobus za svoj koledæ, ali nije mogla naÊimjesto na kojem se trebala sastati sa svojom majkom. Tra-æila je majku gotovo sat vremena. Ispunjena brigom, sjetilase rijeËi o molitvi uËiteljice subotnje πkole. Pokuπala se po-moliti.

“Gospodine, ako doista æeliπ da idem tamo gdje si Ti, iæeliπ da Te upoznam joπ bolje, pomozi mi da pronaem maj-ku.” Kad je otvorila oËi, majka je stajala pred njom.

Ann nije zakasnila na autobus. Na postaji je saznala danjezin autobus kasni zbog nekih tehniËkih problema.

“Bila sam zadivljena! To je bilo prvi put da sam iskusilaBoæju silu.” Ali Ann ni dalje nije æeljela postati krπÊankom.

Druga molitva

Majka se s njezinom mlaom sestrom preselila u Bangkok,da bi bila bliæe svojoj starijoj kÊeri.

Jednog dana majka je nazvala Ann i kroz suze rekla: “Tvo-ja sestra je nestala; ne znam πto da radim.”

Ann je dobila dopuπtenje da odsustvuje s jednog ispita.Njezin profesor se pomolio s njom prije nego πto je krenulana autobusnu postaju. “Nastavi se moliti i vjeruj u Boga, aOn Êe uËiniti da sve bude dobro.” rekao je profesor.

Ann se neprestano molila za vrijeme puta do Bangkoka.Kad je stigla, doznala je da je njezina sestra nestala nakonneke svae s majkom.

“Moæeπ li otiÊi i potraæiti svoju sestru? Cijeli dan je tra-æim...” æalila se majka.

Ann ju je traæila tri dana. Na kraju treÊeg dana izgubilaje svaku nadu, ali se nije æeljela vratiti k svojoj majci i do-datno je uznemiriti.


Dok je pjeπaËila prema kuÊi, zastala je kod izloga jednetrgovine. U tom trenutku joj je priπla neka starija æena i po-tapπala je po ramenima.

“Idem kuÊi,” rekla je Ann.“Ne moraπ viπe traæiti osobu koju traæiπ,” rekla je æena.Pogledavπi je, Ann je rekla: “Ne traæim nikoga. Idem kuÊi

pjeπke.”Æena je πutjela neko vrijeme, a zatim rekla: “Za dva-tri

dana vratit Êe se kuÊi. Ne moraπ je viπe traæiti.”“Ne traæim nikoga,” govorila je Ann.Æena se samo nasmijeπila i sjela na klupu.Dva dana kasnije, Ann se vratila iz svoje potrage i vidjela

da je njezina sestra kod kuÊe. Ann je brzo iziπla iz kuÊe æeleÊiotiÊi do æene ispred izloga. Nije ju mogla pronaÊi. Vratila sei sljedeÊeg dana, ali opet nije mogla naÊi æenu.

Ovaj dogaaj, i odgovor na molitve, taknuli su Annino sr-ce. Kasnije se krstila, postavπi profesoricom u misiji.

Danas je ona ravnateljica AdventistiËke meunarodne mi-sijske πkole sa stotinu i pedeset uËenika u tajlandskom gra-du Koratu.

Dio darova trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen da se izgrade nove πkolske zgrade, kao i da se πko-la proπiri i na srednjoπkolsko obrazovanje. Na taj Êe naËinmoÊi primiti joπ viπe uËenika. Hvala vam πto podupirete mi-sijska darivanja!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Iskustvo

u Pogledajte Ann na linku: bit.ly/Ann-miracles.u Slike u vezi s ovim izvjeπtajem moæete naÊi na linku:

bit.ly/fb-mq.


Zanimljivosti

u Tajland je jedina zemlja JugoistoËne Azije koju neka eu-ropska dræava nije kolonizirala. Na tajlandskom jeziku senjihova zemlja naziva Pratet Taj, πto u prijevodu znaËi “ze-mlja slobodnih ljudi”.

u Tajland je zemlja u kojoj moæete naÊi i najmanja i najveÊastvorenja. Najmanji sisavac na svijetu je slijepi miπ bum-bar, a najveÊe stvorenje je kitopsina.

u Glavni grad Tajlanda je Bangkok, sa stanovniπtvom od pri-bliæno petnaest milijuna ljudi.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


29. prosinca 2018.

Svladavanje sebeProgram trinaeste subote

PoËetna pjesma: “O, doi Kristu i primi spas”Pjesmarica KrπÊanske adventistiËke crkve, broj 113

Dobrodoπlica: Voditelj subotnje πkole

Molitva:

Program: “Svladavanje sebe i pouka o bijesu.”

Dar:

Zavrπna pjesma: “Nemoj me sad mimoiÊi”Pjesmarica KrπÊanske adventistiËke crkve, broj 226

Zavrπna molitva:

Primjedba: (Sudionici ne moraju uËiti napamet svoje dije-love, veÊ biti dovoljno upoznati s gradivom, tako da ne morajusve Ëitati iz papira. Uvjeæbajte cjelokupni program viπe puta,tako da se sudionici mogu osjeÊati ugodno i po potrebi nagla-siti ono πto smatraju vaænim.)


Svladavanje sebe

Ovog tromjeseËja upoznali smo ljude iz Mijanmara, Kam-bodæe, Indonezije, IstoËnog Timora i Tajlanda. Danas Êemo Ëutijoπ jedno iskustvo iz Tajlanda.

Od svoje mladosti, Ann je bila tvrdoglava i borila se dasvladava samu sebe. OdluËila je ne zavrπiti srednju πkolu jerje mrzila uËitelja. Prerezala je pilom lanac na motociklu svo-je majke, kad joj je ona zabranila da ga vozi.

Kad se preselila da bi studirala u Misijskom koledæu (da-nas AzijskopacifiËko meunarodno sveuËiliπte), nije bilo iz-nenaujuÊe πto je njezina majka krenula za njom da bi bilasigurna da joj kÊi neÊe upasti u razne nevolje.

“Majka nije imala povjerenja u mene. Imala sam problemsa svladavanjem same sebe. »inila sam sve πto god sam æe-ljela. Majka je bila uplaπena da zbog toga ne zavrπim u za-tvoru.” kaæe Ann.

Ann se na koledæu nauËila moliti, a Bog je odgovarao nanjezine molitve na razliËite naËine. Nakon diplomiranja, Annje predala svoje srce Isusu i bila krπtena.

Njezini prijatelji, koji nisu bili krπÊani, ismjehivali su tunjezinu odluku.

“Jako si glupa!” rekao je jedan. “Uπla si u neku sektu,”rekao je drugi.

“Ja nisam glupa. Ne æelim se viπe kolebati u svojimuvjerenjima. Izabrala sam da budem krπÊanka, i to Êu biti!”

NajveÊi problem bio je kod kuÊe. Majka je bila ljutita πtoje Ann napustila svoju vjeru iz djetinjstva. Pokuπavala ju jeuvjeriti da se vrati. Branila je Ann da odlazi u crkvu. Primo-ravala ju je da spava u mjesnom hramu. Ann je dodatnozategnula tu nevolju kad joj je majka naredila da napiπepismo obiteljskom boæanstvu.

“Ja sada imam samo jednoga Boga!” odgovorila je odrje-πito svojoj majci.


Bijesna i ljutita, majka ju je zakljuËala u njihovoj kuÊi uBangkoku.

“Ostat Êeπ kod kuÊe! Dobivat Êeπ hranu i nikamo neÊeπiÊi!”

Ann je mogla pobjeÊi skoËivπi kroz prozor ili tako πto birazvalila bravu na vratima, ali nije. Za razliku od stare Ann,sada nije gubila vlast nad sobom. Obavljala je poslove pokuÊi i mirno Ëitala Bibliju. Nije razumijevala sve πto Ëita, aliuvidjela je da te rijeËi djeluju Ëudesno umirujuÊe.

Jednoga dana majka ju je pitala: “HoÊeπ li se vratiti na-πem obiteljskom boæanstvu?”

“Ne, ja vjerujem u Gospodina Isusa; ne vraÊam se, ma-ma.”

“Dobro! Onda moæeπ iÊi u svoju crkvu.”Ann je radosno otiπla u adventistiËku crkvu, i bila je iz-

nenaena kad je majka izrazila æelju da poe s njom.MajËin bijes je nestao. Smijeπila se i bila je sretna. Kasnije

je majka objasnila Ann razlog zbog kojeg je bila sretna.“Ne znam kome se trebam zahvaliti. Tvojim profesorima

na koledæu ili Bogu? Jer ja sam dobila novu kÊer.”Ann je odgovorila da je to bila sila Gospodnja koja je dje-

lovala na nju.“Bila sam brza i Ëesto nepromiπljena u svojim reakcija-

ma. Ali majka to viπe nije mogla uoËiti na meni,” kaæe Ann.Danas je Ann ravnateljica AdventistiËke meunarodne mi-

sijske osnovne πkole, koja ima stotinu i pedeset uËenika inalazi se u tajlandskom gradu Korat.

Dio darova trinaeste subote ovoga tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen za izgradnju novog kampusa na nedavno kuplje-nom zemljiπtu, πto Êe omoguÊiti proπirenje πkole na srednjo-πkolsko obrazovanje. Na taj Êe naËin πkola moÊi primiti noveuËenike.

Hvala vam πto danas velikoduπno prilaæete darove trinaestesubote!


Pouka o bijesu

(Tekst napisan rijeËima same Ann)

Bog me jako voli.Jedna prijateljica je otputovala u Australiju i zamolila me

da s vremena na vrijeme obiem njezine roditelje ovdje u Taj-landu.

Dom njezinih roditelja udaljen je od mojeg doma, tako dasam morala razmisliti kako tamo otiÊi. BuduÊi da je to biomoj prvi posjet, napunila sam ruksak i obje ruke vreÊicamas kuÊnim potrepπtinama. Pozvala sam taksi da me odveze naglavnu autobusnu postaju.

Negdje na pola puta taksist mi je rekao: “Ne mogu vasvoziti dalje. Æelite li da pozovem neki drugi taksi?”

Drugi taksi me je preuzeo, ali me je vozaË odveo na po-greπno mjesto. Uπla sam u treÊi taksi.

Bilo je potrebno skoro dva sata da stignem do autobusnepostaje. Bila sam toliko uznemirena kad sam stigla na po-staju, da nisam æeljela ni s kim razgovarati.

Sluæbenik na postaji me je upitao: “Kamo idete?”Odgovorila sam: “ReÊi Êu vam kasnije.” Kad sam se malo

smirila, napokon sam kupila voznu kartu i Ëekala na auto-bus.

Za vrijeme puta do kuÊe roditelja moje prijateljice, proπlismo pored prometne nesreÊe. Mogli smo vidjeti ostatke spa-ljenog autobusa. Naπ vozaË se zaustavio da napravi nekolikosnimaka, rekavπi nam da je nekoliko putnika poginulo u tojnesreÊi.

“To je onaj autobus koji je otiπao iz postaje prije naπeg,”rekao je. U tom trenutku sam shvatila da sam trebala biti utom autobusu. Nisam stigla na taj autobus zbog kaπnjenja ivoænje u tri taksija.

Kad su me vidjeli, roditelji moje prijateljice su bili jakosretni. “Bili smo zabrinuti jer smo mislili da si bila u onomautobusu πto je izgorio,” rekla je njezina majka.


“Bog je tako dobar!” IspriËala sam im zatim cijelu priËu,jer oni nisu krπÊani.

Otac je rekao: “Vauuu, Bog ili aneo koji te πtiti je vrlomoÊan!”

Da, Bog me doista voli!

(Prilaganje darova uz pratnju glazbe)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

Darovi trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe upotrijeb-ljeni za izgradnju ili proπirenje:u Centra za bolji æivot u Lahoreu u Pakistanu.u AdventistiËke meunarodne misijske πkole u Nakhon Ra-

chasimi na Tajlandu.u Srediπta za istinski æivot (Essential Life Center) u Batam-

bangu u Kambodæi.u ©kole jezika Namtipsavan u Laosu.u Misijskih srediπta za mlade u kopnenom dijelu Malezije.u Srediπta za obuku i opismenjivanje u Lake Sebu na Fili-

pinima.u DjeËji projekt: Jedanaest uËionica za djeËju subotnju πko-

lu u Sarawaku u Maleziji.

Viπe: www.AdventistMission.org

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Kazalo

Dragi voditelju subotnje πkole ............................................. 3

MijanmarPoznavati prave ljude ........................................................... 5Voda æivota ............................................................................ 8

KambodæaRuka koja ozdravlja ............................................................ 11Pokus u crkvi ..................................................................... 14

FilipiniLetjeti za Boga .................................................................... 17

IndonezijaLijeËnici propovjednici ........................................................ 21IscjeljujuÊa limeta ............................................................... 24“SmeÊe” koje mijenja æivot ................................................. 28Otrov im ne moæe niπta ..................................................... 32

IstoËni TimorBiblija daje odgovore .......................................................... 36

TajlandÆivjeti vjerom ...................................................................... 40Molitva za nestalu sestru ................................................... 43

Svladavanje sebe ................................................................. 47


www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

www.znaci-vremena.com

Njiva je svijet

“ProlazeÊi uz Galilejsko more, ugleda dva brata,©imuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacajumreæu u more; bijahu ribari. I kaæe im: ‘Hajdete zamnom, uËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostavemreæe i pou za njim. Poπavπi odande, ugleda drugadva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u laisu sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreæe. Pozva injih. Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim.” (Ma-tej 4,18-22)

VIJESTI IZ SVIJETA nje prijateljstva vjernika adventistiŁke crkve s ljudima iz nji-hovih sredina....

Documents

Transcript of VIJESTI IZ SVIJETA nje prijateljstva vjernika adventistiŁke crkve s ljudima iz nji-hovih sredina....