VIJESTI IZ HRVATSKOG SAVEZA GLUHIH I NAGLUHIH Ukratko… · Za rat su potrebni ČELIK (tenkovi,...

Ukratko… Broj 52

ISSN 1331-3029

Uz ovaj broj:

SVE O EUROPSKOJ

UNIJI - DOBRODOŠLICA

HRVATSKOJ...!

Dublin, Irska - održana Opća skupština i

Seminar: ’’Gluhi građani u EU - koja su

naša prava?’’

Markku Jokinen

novi predsjednik Europske

unije gluhih (EUD)

Osnovana sekcija i

forum mladih HSGN Nastavak provedbe

trogodišnjeg programa

Otvoreno besplatno

savjetovalište za

gluhe i nagluhe osobe

pri HSGN

Stručni skup u Vukovaru:

Važnost i uloga tehničke

struke u osiguravanju i

ostvarivanju pristupačnosti -

prava osoba s invaliditetom

GODINA XXIV. - SRPANJ 2013.

VIJESTI IZ HRVATSKOG

SAVEZA GLUHIH I NAGLUHIH

STR AN IC A 2 UKR ATKO .. .

‘’Ukratko...’’

glasilo Hrvatskog saveza

gluhih i nagluhih

IZLAZI TROMJESEČNO

ADRESA:

10 000 Zagreb

Palmotićeva 4

TELEFON:

+385 (1) 481 41 14

FAX:

+385 (1) 483 55 85

EMAIL:

[email protected]

WEB STRANICA:

www.hsgn.hr

UREDNIŠTVO:

Andrija Halec

odgovorni urednik

Zdravka Baštijan

tehnička urednica

Nadica Hadžović

lektor

ČLANOVI UREDNIČKOG

ODBORA:

Antun Bakan

Petra Bajac

Tajana Biškupić Andolšek

Vesna Ivasović

Milan Ristić

Dobrodošla Hrvatska!

S uključivanjem Hrvatske u veliku i raznoliku obitelj

Europske unije, Hrvatski savez gluhih i nagluhih na

sljedećoj Općoj skupštini (2014.) Europske unije

gluhih postaje njezin punopravni član. Do sada smo na

njihovim skupštinama sudjelovali kao pridružena

članica, a od sada ćemo kao punopravna članica

sudjelovati i u donošenju važnih odluka vezanih za

gluhe u Europskoj uniji.

Jedan od važnih strateških ciljeva EU, od posebnog

značaja za gluhe i nagluhe u Hrvatskoj je 100% -tno

titlovanje programa javne televizije do 2020. godine u

svim zemljama članicama. Također, u okviru za gluhe

važnog Europskog akta o pr is tupačnost i , od EU

očekujemo def in i ranje jasnih standarda o

pristupačnosti informacijama koji će i nama u

Hrvatskoj pružiti važne smjernice.

Kako bi približili našim članovima što predstavlja i što

nam donosi Europska Unija, u ovom broju donosimo

opširan prilog ...

Naš specijalni prilog povodom ulaska RH u Europsku uniju

добре

дошъл!

Vítejte!

Velkommen!

Welcome! Teretulnud! Tervetuloa!

Bienvenue!

καλωσόρισμα!

Fáilte roimh!

Gaidīts!

Laukiamas!

Üdvözlünk!

Merħba!

Welkom!

Willkommen!

Powitanie!

Boas-vindas!

Bine ati venit!

Vitajte!

Dobrodošel!

Bienvenida!

Välkommen!

Benvenuti!

Willkommen!

Bienvenue!

Willkommen!

καλωσόρισμα!

Bienvenue!

Willkommen!

Welkom!

ZASJALA NOVA ZVIJEZDA

EUROPE!


NEĆEMO MOĆI JESTI DOMAĆI SIR I VRHNJE

Neutemeljeni strahovi i sumnje

pred ulazak RH u EU…!

i t d...

B R O J 52 STR AN IC A 5

U početku (1951.g.), postojala je suradnja

samo između 6 država koja je bila vezana

samo uz trgovinu i ekonomiju: Francuska,

Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i

Luksemburg.

Ideja o Europskoj uniji nastala je iz želje NE

PONAVLJANJA stradanja i razaranja koje je

donio Drugi svjetski rat.

Danas EU čini 27 država i gotovo 500

milijuna ljudi te se ona bavi svim pitanjima

od važnosti za svakodnevni život svojih

stanovnika.

ISLAND

NORVEŠKA

ŠVEDSKA

IRSKA

UJEDINJENO

KRALJEVSTVO

FINSKA

ESTONIJA

LETONIJA

LITVA

NIZOZEMSKA

BELGIJA

LUKSEMBURG

FRANCUSKA

ŠPANJOLSKA

PORTUGAL ITALIJA

POLJSKA

NJEMAČKA

ČEŠKA

AUSTRIJA

SLOVENIJA

MAĐARSKA

SLOVAČKA

RUMUNJSKA

BUGARSKA

GRČKA

HRVATSKA

TURSKA

CIPAR

BJELORUSIJA

UKRAJINA

GRUZIJA

ARMENIJA ŠVICARSKA

BiH SRBIJA

CG

ALBANIMAKEDONIJA

MOLDAVIJA

DANSKA

SM

VATIKAN ANDORA (FRA)

(ITA)

(RUS)

RUSIJA


RAĐANJE NOVE IDEJE

Drugi svjetski rat završio je 1945. Bilo je to vrijeme

strašnih razaranja i stradanja ljudi koje je započelo iz

Europe.

Kako da se rat u Europi ne ponovi više nikad ?

Jean Monnet, “otac Europe” imao je ideju:

Za rat su potrebni ČELIK (tenkovi, puške, bombe…)

i UGLJEN za tvornice i željeznice.

Kad bi Francuska i Njemačka imale zajedničku

proizvodnju ugljena i čelika, rat u Europi više

ne bi bio moguć!

Robert Schuman, ministar u francuskoj vladi,

izdao je Deklaraciju, na čiji se dan potpisivanja -

9. svibnja, svake godine slavi u svim državama

članicama kao Dan rođenja Unije.

STVARANJE DEKLARACIJE

2

DEKLARACIJA

Uspostava trajnog mira između

Francuske i Njemačke.

Nova zajednica otvorena za sve

demokratske zemlje Europe.

Zajedničkim upravljanjem

proizvodnjom željeza i čelika

podupirati i osigurati gospodarsku

obnovu.

Ciljevi nove zajednice: mir,

blagostanje i gospodarski uspjeh.

Jean Monnet

3

NASTANAK ZAJEDNICE 6 ZEMALJA

Deklaraciju su podržali i potpisali vođe

Francuske, Njemačke ali i Belgije, Italije,

Luksemburga i Nizozemske.

Tako je stvorena Europska zajednica za

ugljen i čelik (EZUČ) 1951.g.

Suradnja se proširila i na drugim područjima:

25. ožujka 1957.g. u Rimu potpisana su 2

nova ugovora između tih 6 država po kojima

su nastale EEZ (Europska ekonomska

zajednica ) i EURATOM.

U vrijeme kad su se europske države još oporavljale iz

netom završenog rata, u vrijeme kad su građani tih istih

zemalja međusobni suživot i suradnju smatrali

nezamislivima (jer su rane rata, neprijateljstava i zločina

još bile preduboke), njihovi politički lideri pokazali su

hrabrost, vizionarstvo i odlučnost u stvaranju boljeg i

ljepšeg sutra.

Robert Schuman


4 ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE

Jedna od osnovnih ideja bila je da zemlje EEZ-a

dijele ’’zajedničko tržište’’ čime bi se olakšalo

njihovo zajedničko trgovanje.

Ukinute su carine i količinska ograničenja između 6

država članica.

Uvedene su i jedinstvene carine na uvoz robe iz

drugih država.

Tako prikupljen novac je odmah odlazio u

zajednički proračun.

Od toga se - s otprilike polovinom sredstava -

financirala zajednička poljoprivredna politika.

5 ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA

Nakon rata u Europi je nedostajalo hrane.

Zbog toga je EEZ donijela odluku o programu

kojim će svojim poljoprivrednicima platiti

proizvodnju veće količine hrane kako bi mogli

zarađivati svojim radom dovoljno za pristojan

život.

Ta j je program nazvan ZAJEDNIČKA

POLJOPRIVREDNA POLIT IKA .


Zajedničko tržište ubrzo je poboljšalo život ljudi u EEZ

Imali su više novca za trošenje, više hrane za jesti i u

trgovinama veći izbor robe.

Tako su i ostale susjedne države željele postati dio te

zajednice:

Krajem 80-tih godina došlo je do

pada komunizma u istočnoj Europi i te su države

željele brzo postati članice EU.

Bilo je važno da širenje EU na istok ne ugrozi do tad

postignuto, ali i da jake ekonomije država članica ne

ugroze slabe ekonomije istočnoeuropskih zemalja.

Zato je EU odredila standarde ili temeljna načela

koje svaka nova članica mora zadovoljiti i

pridržavati se kako bi uspješno sudjelovala u

zajednici:

PRIPREMA ULASKA NOVIH ZEMALJA

7 8

VELIKO PROŠIRENJE

Države kandidatkinje naporno su radile na

svim tim stvarima i nakon nekoliko godina njih

10 je bilo spremno. To su bile:

Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija,

Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija

koje su EU pristupile 1. svibnja 2004.

Nikada do tada nije toliko država pristupilo

EU u isto vrijeme te je stoga to bila vrlo

posebna prigoda.

Dodatno veselje proizlazilo je iz činjenice

da su time ponovno povezani istočni i

zapadni dijelovi Europe.

1. siječnja 2007. Europskoj uniji su

pristupile i Bugarska i Rumunjska čime je

broj članica porastao na 27.

Nakon toliko promjena

članice odlučile 1992. g.

promjenu imena u

Europska uni ja – EU

OD EEZ DO EUROPSKE UNIJE

6

1973. — pristupile su V. Britanija, Danska i Irska

1981. — Grčka

1986. — Portugal i Španjolska

1995. — Austrija, Finska i Švedska

Radili su i na mnogo drugih stvari kao:

Zaštita okoliša

Izgradnja boljih cesta i željeznica

kroz Europu

Bogatije članice pomagale su

siromašnijim članicama (Portugal,

Grčka i Irska)

Ukinute putovnice

Slobodno zapošljavanje unutar

Zajednice

Sloboda, demokracija, poštivanje ljudskih

prava i vladavine prava

Tržišno gospodarstvo koje funkcionira i u

kojem svi imaju jednake ekonomske

mogućnosti

Obvezivanje usvajanja cjelokupne pravne

stečevine EU

Ti standardi su odlučeni na sastanku

Europskog vijeća 1993. godine u

Kopenhagenu, pa im otuda i naziv

Kopenhagenški kriteriji


EU je osnovana na temelju 4 ugovora:

Ugovor kojim je

osnovana

Europska

zajednica za ugljen

i čelik (EZUČ).

Potpisan je 18. 04.

1951. u Parizu.

Ugovor kojim je

osnovana

Europska ekonomska

Zajednica (EEZ).

Potpisan je 25.03.

1957. i zovu ga

Rimski ugovor.

Ugovor

kojim je osnovana

Europska zajednica za

atomsku energiju

(EURATOM).

Potpisan u Rimu zajedno

s Ugovorom o EEZ.

Ugovor o Europskoj uniji.

Potpisan u Maastrichtu

7. veljače 1992.

1

2

3

4

Ugovori su temelj cjelokupnog rada EU

Jedinstveni europski akt potpisan je u

veljači 1986. Njime je određen put ka

jedinstvenom tržištu.

Ugovor iz Amsterdama potpisan je 2.

listopada 1997. Njime se određuje

preuzimanje obveze zajednice za

povećanje stope zaposlenosti.

Ugovor iz Nice potpisan je 26. veljače

2001. Njime je izmijenjen sustav

donošenja odluka u EU kako bi ona

spremno dočekala proširenje na deset

novih članica.

Tako velik broj ugovora čini EU

kompliciranom

i teškom za razumjeti!

OSTALI UGOVORI

USTAV EUROPSKE UNIJE

U lipnju 2004. pokušalo se zamijeniti sve

postojeće ugovore i sporazume s jedinstvenim

Ustavom, u kojem se jasno određuje što je Unija,

kako se donose odluke i tko je za što odgovoran.

Na svom referendumima 2005. godine, građani

Francuske i Nizozemske glasovali su protiv novog

Ustava EU pa se krenulo tražiti novo rješenje.

13. prosinca 2007. godine zemlje članice EU

potpisale su Lisabonski ugovor, kojim se

dopunjavaju prethodni ugovori.

Lisabonski ugovor potvrdile su (ratificirale) sve

države članice, te je 01. rujna 2009. godine

stupio na snagu.

Europska unija na temelju Lisabonskog Ugovora

stječe međunarodnu pravnu osobnost koju je

ranije na osnovi čl. 392 UEZ imala Europska

zajednica, koja Lisabonskim ugovorom nestaje i

kao pravni subjekt, ali i uopće kao pojam u

europskoj integraciji. EU postaje subjekt

međunarodnog prava, te na temelju

međunarodnog prava može stjecati prava i

preuzimati obveze.


Europski parlament — glas građana

zastupnike biraju građani Europske unije svakih

pet godina

glavna zadaća Parlamenta je donositi europske

zakone

redovit posao zastupnika Europskog parlamenta

odvija se u Bruxellesu, a dio plenarnih sjednica

održava se i u Strasbourgu (Francuska)

u Parlament se koriste sva 23 službena jezika EU

trenutni saziv Europskog parlamenta ima 754

članova iz svih 27 država EU

1 EUROPSKI PARLAMENT

Europska unija nije savezna država

poput SAD-a niti je organizacija poput

Ujedinjenih naroda. Zapravo, ona je

posebna.

Njene članice ostaju nezavisne i

suverene, ali one ujedinjuju svoje

suverenitete i tako stječu puno veću

zajedničku snagu i utjecaj.

Tri glavne institucije EU su:

2 VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

Vijeće Europske unije — glas država

članica

Središnje političko tijelo EU

S Parlamentom dijeli odgovornost za donošenje

zakona i važnih političkih odluka

Vijeće se sastoji od ministara iz nacionalnih

vlada svih država EU

Na sastancima su prisutni oni ministri koji su

nadležni za područje o kojem se raspravlja:

ministri vanjskih poslova, ministri gospodarstva i

financija, ministri poljoprivrede i tako dalje,

ovisno o temi

Svakoj državi pripada određen broj glasova u

Vijeću

Većina odluka donosi se većinskim glasovanjem,

a osjetljiva pitanja jednoglasno

3 EUROPSKA KOMISIJA

Europska komisija — promocija

zajedničkih interesa

Komisija se sastoji od 27 osoba - po jedna osoba

iz svake države EU. Njima pomaže oko 24 000

službenika od kojih većina radi u Bruxellesu

Komisija izrađuje nacrte prijedloga novih zakona

koje predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću

Prati provedbe politika EU i trošenja fondova EU

Brine da svi poštuju ugovore i zakone EU

Ona može poduzeti mjere protiv prekršitelja i po

potrebi ih predati Sudu Europskih zajednica

Trenutni predsjednik Europske komisije je José

Manuel Barroso


OSTALE EUROPSKE INSTITUCIJE

Sud Europskih zajednica — vladavina prava

Europski revizorski sud — dobivanje

vrijednosti za svoj novac

Europski socijalni i gospodarski odbor

— glas civilnog društva

Odbor regija — lokalna perspektiva

Europska središnja banka — stabilan tečaj

Europska investicijska banka — pružanje

pomoći

Euro (€) je vjerojatno najpopularnije

postignuće EU-a - jedinstvena valuta

koju dijeli 17 država EU-a, odnosno

dvije trećine populacije EU-a. Taj će se

broj i povećati kako će nove države

članice prihvaćati Euro

Svaka novčanica je ista u svim

državama, dok kovanice imaju

zajednički dizajn s jedne strane i

nacionalni simbol s druge strane


MANJE GRANICA - VIŠE MOGUĆNOSTI

Državljani EU mogu putovati većim dijelom

Europe bez putovnica i bez zaustavljanja na

graničnim prijelazima

Unutar EU moguće je otići u kupovinu u drugu

državu u kojoj je roba jeftinija

Jedinstvena valuta, euro, omogućava kupcima

direktno uspoređivanje cijena u 17 država koje

ga koriste

Zajedničko tržište bez granica dovelo je do

povećanja konkurentnosti koje je podiglo

kvalitetu, a smanjilo cijene

P o j e f t i n j e n j e t e l e f o n s k i h r a z g o v o r a ,

pristupačnosti Interneta i zračnog prometa

Domaćinstva mogu izabrati najboljeg i

najjeftinijeg dobavljača električne energije i

plina

Državljani EU, ako to žele, mogu živjeti, raditi,

studirati ili uživati u mirovini u bilo kojoj državi

EU

1 U DŽEPU

Logo

Eura Kovanica

od 1 Eura Novčanice

Eura

2 UČITI U INOZEMSTVU

Gotovo 2 milijuna mladih ljudi već je iskoristilo

prednosti programa EU kako bi nastavili svoje

obrazovanje i osobni razvoj u drugoj europskoj državi

Zbog toga su programi EU za obrazovnu razmjenu i

prekogranično partnerstvo kao što su Erasmus,

Leonardo i Mladi na djelu, izuzetno poznati

EU ne odlučuje što će se učiti u školama, ali radi na

osiguranju priznavanja obrazovnih i stručnih

kvalifikacija pojedinaca u svim državama EU

BOLONJSKI PROCES

HRVATSKA JE BOLONJSKOM PROCESU PRISTUPILA

2001. GODINE TE JE SVE DO DANAS NJEGOV

AKTIVAN SUDIONIK. SVI STUDIJSKI PROGRAMI

USKLAĐENI SU 2005. GODINE SA ZAHTJEVIMA

BOLONJSKE DEKLARACIJE KOJOM SU SE EUROPSKE

DRŽAVE OBVEZALE NA STVARANJE JEDINSTVENOG

EUROPSKOG PROSTORA VISOKOG

OBRAZOVANJA


Svako je društvo poštenije i efikasnije kada ne

diskriminira osobe zbog njihove nacionalnosti,

spola, tjelesnih mana, rase ili drugih faktora i kad

štiti sve one koji su zbog bilo kojeg od navedenih

razloga manjina.

Zakoni EU zabranjuju diskriminaciju

Još od 50-ih godina 20. stoljeća, prvi sporazumi

EU-a sadržavali su jednostavno pravilo da muškarci

i žene moraju biti jednako plaćeni za svoj rad

To je EU dalo vodeću ulogu u borbi za ženska prava

koja su danas sastavni dio svih EU politika

U Hrvatskoj je donesena NACIONALNA STRATEGIJA

IZJEDNAČAVANJA MOGUĆNOSTI ZA OSOBE S

INVALIDITETOM od 2007. do 2015. GODINE

3

JEDNAKE MOGUĆNOSTI ZA SVE

Svi želimo živjeti u sigurnosti, zaštićeni od kriminala i

terorizma

Zbog toga države EU rade zajedno protiv

međunarodnog terorizma i prekograničnog

krijumčarenja droge i ljudi

Države članice EU usvajaju zajednička pravila o tim

zločinima i poduzimaju korake na osiguravanju pune

suradnje između njihovih policija i carinika i sudova

Budući da su građani EU slobodni živjeti u bilo kojoj

državi EU, moraju imati jednak pristup pravosuđu bilo

gdje u EU

Države članice trebaju osigurati primjenjivanje zakona

EU na isti način

4

SLOBODA, SIGURNOST I PRAVDA ZA SVE


Vođe EU obvezale su od EU napraviti svjetski

najdinamičnije društvo temeljeno na znanju s jakim

gospodarstvom i kvalificiranom radnom snagom

Zbog toga EU radi na osiguravanju brze Internet veze u

školama, domovima i na radnim mjestima. Potiču se

poduzeća i vlade na veće korištenje Interneta kako bi

pružile bolju uslugu

Drugi važan prioritet je poticanje ljudi na obrazovanje i

učenje tijekom cijelog života. U današnjem složenom

društvenom i političkom okruženju od građana se

očekuje aktivan doprinos društvu

Jedna trećina godišnjeg proračuna EU koristi se za

stimuliranje gospodarstva i stvaranje radnih mjesta u

slabije razvijenim regijama kao i za osposobljavanje

nezaposlenih ili nedovoljno kvalificiranih ljudi

Dodatno, EU danas ulaže u poslove budućnosti

financirajući istraživanja i razvoj u području visokih

tehnologija

6 ZELENIJA EUROPA

EU širi svjetske napore za očuvanjem okoliša i

promocijom održivog razvoja

EU je preuzela vodeću ulogu u provedbi Kyoto

protokola za reduciranje emisije štetnih

plinova koji uzrokuju globalno zatopljenje i

klimatske promjene

Budući da zagađivanje ne poznaje granice,

članice EU poduzele su zajedničku akciju u

puno područja zaštite okoliša

Primjerice, opasan otpad iz Europe ne može

više biti istovaren u siromašnim državama,

kao što je ranije bio slučaj

5

ZAPOŠLJAVANJE I NAPREDAK


Europska ZASTAVA

12 zvjezdica u krugu simbolizira ideale

savršenstva, potpunosti i zajedništva

Europska HIMNA

Melodija je preuzeta iz Beethovenove Devete

DAN Europe - 9. svibnja

Dan kad je potpisana Schumanova deklaracija o

Zajednici za ugljen i čelik

Glavni MOTO EU

“UJEDINJENI U RAZLIČITOSTI !”

Gdje bi u budućnosti mogle biti granice EU?

Već je prethodni val proširenja donio

članicama EU dodatna financijska opterećenja

i političke izazove. Trenutno 5 država ima

status kandidatkinja (Island, Turska, Srbija,

Crna Gora i Makedonija), a još najmanje 3

(Albanija, BiH, Kosovo) očekuju taj status.

Sigurno jest da će suradnja europskih država u

zajednici EU biti nastavljena. No, oblici te

suradnje ovisit će u kolikoj mjeri će pojedine

države biti spremne da donose zajednički

važne političke i ekonomske odluke.


PREDSJEDAVANJE EU-om

Na osnovi Ugovora iz Nice, 2004., sastanci

Predsjedništva Europske unije održavaju se u Bruxellesu.

Na kraju predsjedanja, predsjednik države ili premijer

države predsjedateljice predstavlja Europskom

parlamentu postignute rezultate u šestomjesečnom

razdoblju.

U odnosima sa zemljama koje nisu članice Europske

unije i s međunarodnim organizacijama Predsjedništvu

asistira Glavno tajništvo Vijeća, tj. visoki predstavnik za

vanjsku politiku i sigurnost i predsjednik Europske

komisije. Zajedno čine tzv. Trojku.

Predsjedavanje Europskom unijom od 2007. do 2020.,

utvrđeno je Odlukom Vijeća 1. siječnja 2007., a

objavljeno u Službenom glasniku Europske unije

(2007/5/CE, Euratom) od 4. siječnja 2007.

Vijeće Europske unije predstavlja države članice i na

njenim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake

države članice. Ministri sudjeluju ovisno o temi o kojoj se

raspravlja na sastanku (vanjski poslovi, poljoprivreda,

transport, itd.). Ako Vijeće, npr., raspravlja o

poljoprivredi, sastancima će prisustvovati ministri

poljoprivrede iz svake države članice.

Vijećem predsjedaju, naizmjence, države članice svakih

šest mjeseci (od siječnja do lipnja i od srpnja do

prosinca) po unaprijed utvrđenom rasporedu.

Zadaće države koja predsjeda, tj. predsjedništva Unije su:

predstavlja Europsku uniju, zajedno s

predsjednikom Europske komisije, na

međunarodnoj sceni,

priprema, koordinira i predsjeda sjednicama

Vijeća ministara,

predstavlja Vijeće u pregovorima s drugim

organizacijama i s drugim europskim

institucijama (osobito Europskim parlamentom),

osigurava dosljednost, kontinuitet i politički razvoj

surađujući s prošlim, sadašnjim i budućim

predsjedništvom.

organizira dva sastanka na vrhu, tj. summita.

Radi se o Europskom vijeću sastavljenom od

predsjednika država ili vlada država članica.

STR AN IC A 17

Zemlje predsjedavateljice Europskom unijom

od 2007. do 2020. godine

B R O J 52

Nacionalni savez gluhih zemlje

koja predsjeda Unijom u prvoj

polovici godine ujedno je domaćin

godišnje Opće skupštine Europske

unije gluhih (EUD).


15. siječnja 1992. godine, Međunarodno priznanje

Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države.

29. listopada 2001. godine, Potpisivanje Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju– prvi korak prema EU.

21. veljače 2003. godine, Republika Hrvatska

podnijela je zahtjev za punopravno članstvo u

Europskoj uniji u Ateni.

U svibnju 2003. godine, Hrvatska prima tzv. Upitnik,

4.560 pitanja o svim područjima upravnoga,

gospodarskoga i društvenog života. Odgovor je imao

4.000 stranica predanih na CD-ima.

20. travnja 2004. godine Europska komisija je donijela

pozitivno mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za

članstvo u EU.

POVIJESNI PRIKAZ

17. i 18. lipnja 2004. godine Europsko vijeće dodijelilo

je Hrvatskoj status države kandidatkinje za članstvo i

donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora

početkom 2005. godine.

7. listopada 2005. godine otpočeli su pretpristupni

pregovori i njihov završetak predviđen je do kraja

2009.g.

30. lipnja 2011. godine zatvorena su zadnja

pregovaračka poglavlja pravne stečevine (Tržišno

natjecanje, Pravosuđe i temeljna ljudska prava,

Financijske i proračunske odredbe).

7. lipnja 2013. godine Njemačka je bila zadnja od

zemalja članica EU koja je ratificirala pristupni ugovor

RH.

1. srpnja 2013. godine datum je ulaska u članstvo EU

koji je 10. lipnja 2011. predložila Europska komisija, a

24. lipnja iste godine ga je podržalo i Europsko vijeće.

Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za

praćenje pregovora s EU


Bivša premijerka RH , Jadranka Kosor i bivši premijer/sadašnji predsjednik Republike Slovenije, Borut Pahor

Predsjednik RH, Ivo Josipović i predsjednik EK, Jose Manuel Barroso

Bivša premijerka RH , Jadranka Kosor i predsjednik EK , Jose Manuel Barroso

Premijer RH, Zoran Milanović i predsjednik EK, Jose Manuel Barroso

Jedna od prepreka na putu Hrvatske u EU bio je i

spor između Hrvatske i Slovenije oko međusobne

granice na Jadranskom moru.

Tadašnja predsjednica Vlade RH, Jadranka Kosor

potpisala je arbitražni sporazum s tadašnjim

slovenskim premijerom Borutom Pahorom u

studenom 2009. godine —od tada nije bilo

prepreke za ulazak RH u EU.

2011. godine predsjednik Republike Ivo

Josipović u Bruxellesu se sastao s

predsjednikom Europske komisije Joseom

Manuelom Barrosom gdje su govorili o

završetku hrvatskih pristupnih pregovora.

U ožujku 2013. godine predsjednik hrvatske

vlade Zoran Milanović razgovarao je u

Bruxellesu sa predsjednikom Europske

komisije Joseom Manuelom Barrosom o

predstojećem zadnjem izvješću monitoringa

Europske komisije te je također predstavio

hrvatskog kandidata za člana Barrosine

komisije Nevena Mimicu.

Neven Mimica,

kandidat za povjerenika u Europskoj

komisiji

Europska unija gluhih

Europski savez mladih gluhih

Europska federacija nagluh

Europski forum prevoditelja znakovnog jezika

EUROPSKA UNIJA GLUHIH

I. Priznavanje prava uporabe nacionalnih

znakovnih jezika;

II. Osnaživanje gluhih putem komunikacije

i informiranja;

III. Izjednačene mogućnosti obrazovanja

i zapošljavanja ...

CILJEVI EUROPSKE UNIJE GLUHIH

Mark Weathley, direktor EUD-a


Gluhe osobe u Hrvatsko j t raže:

1. Službeno priznavanje Hrvatskog znakovnog

jezika;

2. Pravo na izbor načina komunic i ran ja radi

najkvalitetnijeg primanja informacija;

3. Podučavanje prevod i tel ja i edukatora

znakovnog jezika;

4. Obrazovanje g luhih na znakovnom jeziku ;

5. Pravo na s lobodan izbor obrazovnog sustava:

o ra lnog (glasovnog) ili b i l ingva lnog (glasovni

+ znakovni jezik).

I. Priznavanje prava uporabe nacionalnih znakovnih jezika

Razvoj informatike ponudio je gluhima

nove mogućnosti i trebaju ih iskoristiti.

EUD djeluje u Europskom forumu za

osobe s invaliditetom (EDF) i Europskoj

komisiji.

Zajedno s Federacijom nagluhih, EUD

traži da se u telekomunikaciji i TV

uzimaju u obzir specifične potrebe

gluhih.

Osposobljavanje i obrazovanje uz korištenje

znakovnog jezika, najbolji je put da gluhi nauče

boriti se za svoja prava.

Tijekom 2006. u EUD-u osnovana je radna

skupina gluhih pravnika da rade na

ravnopravnosti gluhih u obrazovanju i

zapošljavanju.

Sudjelovanjem u svim komisijama na Svjetskom

kongresu gluhih u Madridu, EUD je dao jak

doprinos globalnom zahvaćanju problema gluhih

u svijetu.

2010. godine donesena je Briselska deklaracija

o znakovnim jezicima Europske unije, koja,

između ostalog, osigurava jednake prilike kroz

pružanje pristupačnih obrazovnih mogućnosti za

korisnike znakovnog jezika.


ZAJEDNIČKI CILJEVI EUD-a I HSGN

II. Osnaživanje gluhih putem komunikacije i informiranja

III. Izjednačene mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja

EFSLI je Europska organizacija prevoditelja znakovnog jezika

čije su članice nacionalne i regionalne organizacije, pojedinci i

pridruženi članovi.

Što je EFSLI?

1. 1987. godine na Konferenciji u Albiu (Francuska)

Europski prevoditelji znakovnog jezika prvi put su

se sreli na zajedničkom zadatku.

2. Do 1993. imali su niz sastanaka i seminara no i

dalje su bili neformalna grupa.

3. 1993. na sastanku u Briselu usvojili su Statut,

izabrali članove Odbora i tako postali službena

institucija.

4. Svaki član Odbora predstavlja jednu Europsku

regiju.

Kako je nastao EFSLI?

Marinella Salami — sadašnja predsjednica EFSLI-ja

Rad na službenom priznavanju

profesije prevoditelja znakovnog

jezika.

R a z m j e n e i s k u s t v a u n u t a r

profesije prevoditelja u Europi.

Poticanje unapređenja znakovnog

jezika i edukacije prevoditelja.

Pružanje savjetodavne pomoći

prevoditeljima znakovnog jezika,

instruktorima i studentima kao i

svim korisnicima usluga prevo-

ditelja znakovnog jezika.

Zastupanje interesa profesije

prevoditelja znakovnog jezika u

odgovarajućim institucijama.

Obavljanje svih ostalih aktivnosti

vezanih za ciljeve organizacije.

Ciljevi i zadaci EFSLI-ja

Prošle godine je u Austriji u Beču od 14 -16.

09.2012. sa velikim uspjehom održana je

Opća skupština i Konferencija za preko 300

prevoditelja iz više od 30 Europskih zemalja.

Konferencije i ljetne škole

Ove godine od 13.-15. rujna,

2013. EFSLI Konferencija održat

će se u Ljubljani, Slovenija


U EUROPSKOJ UNIJI

SVI TV-PROGRAMI JAVNE TELEVIZIJE

TREBAJU BITI TITLOVANI...!

Europski Parlament

n a l a ž e o b a v e z n o

t i t l o v a n j e s v i h

televizijskih programa

javne televizija u EU.

Time bi svi gledatelji,

pa tako g l u h e i

n a g l u h e o s o b e ,

razumjeli programe

drugih televizija.

Titlovanjem se ujedno

pomaže i učenje

stranih jezika i bolje

razumijevanje među

ljudima u Europskoj

uniji.

Izvješće o Stanju titlovane pristupačnosti u EU 2011. otkriva veliku nepravdu za 51

milijun gluhih i nagluhih osoba u EU. Ono poziva EU članice na poštivanje prava

gluhih i nagluhih građana na potpuni pristup medijima kroz titlovanje do 2020.

godine.

Članci 11 i 14 EU Povelje o osnovnim pravima potvrđuju pristup informacijama i

obrazovanju kao osnovnim ljudskim pravima. EU se do sada pridržavala UN-ove

Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Ipak, više od 50 milijuna gluhih i

nagluhih Europljana je lišeno osnovnog ljudskog prava jednostavno jer ne mogu

čuti emitiranje TV programa, ne razumiju filmove u kinima ili predstave u

kazalištima.

100% programa javnih televizija trebao bi biti titlovano do 2020. godine u

europskim zemljama, uključujući i Hrvatsku kao novu članicu Europske unije.

Prema zadnjem izvješću EFHOH-a iz 2011. godine vezanom za

titlovanje programa javne televizije, Hrvatska se nalazi pri

samom dnu ljestvice s manje od 2% titlovanog sadržaja,

zajedno s Bugarskom, Ciprom, Litvom i Rumunjskom.


Svake godine od 1983. Europski parlament i Vijeće Europe na prijedlog Europske komisije izabiru temu za Europsku godinu. Ove godine tema su ”građani”. Europska godina građana 2013 posvećena je jednakim pravima svih građana EU, uključujući podizanje svijesti među građanima EU o tome koja su to zapravo prava.

U svjetlu toga Europska unija gluhih ove je godine organizirala seminar upravo na tu temu. Izvrsno odabrani gluhi predavači iz više različitih aspekata govorili su o gluhim građanima, te o njihovim pravima u kontekstu EU.

Adam Kosa, gluhi pravnik iz Mađarske te zastupnik u EU parlamentu govorio je o pravnoj podlozi zaštite gluhih EU građana. Osvrnuo se na važeće akte i zaključio da se jedan dio tih akata, posebno Europski akt o

pristupačnosti, ne provode, odnosno ne postoje jasni standardi o pristupačnosti informacijama. Slijepe osobe imaju isti problem, ali na drugačiji način te su dali potporu organizacijama gluhih u njihovim nastojanjima na poticanje EU u definiranju tog standarda u što skorijem vremenu.

Kosa je zaključio da se prava gluhih osoba u EU mogu zaštititi jedino partnerstvom između EUD-a, nacionalnih organizacija gluhih i gluhih političara koji bi se trebali uključiti u sve razine političkog odlučivanja. Gluhe osobe da bi osigurale da se i njihov glas čuje, trebaju se aktivirati u politici. Za sada u Europskom parlamentu sjede samo 4 gluha zastupnika. Predsjednica EUD-a Berglind Stefansdottir nadovezala se da smo do nedavno bili uglavnom fokusirani na priznavanje znakovnog jezika, međutim iako je znakovni jezik priznat u većini zemalja članica, dvojezično obrazovanje gluhe djece još uvijek nije svugdje jednako prihvaćeno. Zato upravo to mora biti sljedeći korak – priznati važnost dvojezičnog obrazovanja u Europi. I to mora biti zadatak gluhih političara. Dr. John Bosco Conama, gluhi profesor na fakultetu za studij gluhih na Trinity College Dublin održao je interesantno predavanje na temu gluhi građani Europe s filozofskog i socijalnog aspekta.” U EU uglavnom prevladava neoliberalistička

politička filozofija, a neoliberaliam znači da novac

dolazi na prvo mjesto, fokus je na tržištu a ne na

socijalnom aspektu. Neoliberalizam ima vrlo

drugačiju sliku o tome što znači ”građanin”.

Vijesti iz Europske Unije gluhih

Uoči ulaska Hrvatske u EU, i ove godine, zadnji put u statusu

pridružene članice, Hrvatski savez gluhih i nagluhih prisustvovao je

Skupštini i Seminaru Europske unije gluhih (EUD) koji su održani

16-19.05.2013. u zemlji predsjedavateljici EU-a Dublinu, Irska.

U Dublinu održana Opća skupština i

Seminar ’’Gluhi građani u EU – koja su

naša prava?”

Sudionici Seminara ’’Gluhi građani u EU – koja su naša prava?’’


U neoliberalnoj filozofiji ne postoji pojam građanin, nego se isključivo govori o konzumentima. Također neoliberalizam više zagovara obveze osoba, umjesto njihovih prava” zaključio je da u današnjem neoliberalnom društvu koje vlada u Europi svi smo postali prvenstveno konzumenti i potrošači, a manje građani, te sa tog aspekta ostvarujemo svoja prava.

Collin Alen predsjednik Svetske federacije gluhih (WFD) izrazio je divljenje snagom EUD vodstva i pozitivno se iznenadio koliko su gluhi u EU jaki. ”EUD je jaka organizacija i leader u WFD-u. WFD ima 8 regija, ali sve ostale regije mogu učiti od EUD-a”. Osvrnuvši se na UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom izjavio je da su Konvenciju do sada potpisale 130 zemalja. Od EU zemalja jedino Finska, Nizozemska i Irska još nisu ratificirale Konvenciju.

”Svaka zemlja mora sastaviti izvještaj o provedbi Konvencije, ali paralelne izvještaje sastavljamo mi!”, izjavio je Allen urgirajući na nacionalne saveze da obavezno sudjeluju u tome.

Opća skupština Europske unije gluhih

Skupštini koja je trajala dva dana prisustvovalo je 56 delegata iz svih zemalja Europske unije, uz prisustvo 2 delegata-promatrača iz pridruženih članica EU (Hrvatska i Makedonija). Hrvatsku je predstavljao predsjednik HSGN-a, Andrija Halec uz tumača i prevoditelja, Tajanu Biškupić Andolšek. Na početku Skupštine zatraženo je od delegata odobrenje prisustva čujućih tumača i prevoditelja, s čime se je većina složila. Uz

redovni godišnji izvještaj o radu predstavljeno je tiskano izdanje ”2012 Impact report” (op.prev. Izvještaj o utjecaju EUD-a u 2012.), ilustriranog izvještaja o radu koji je obuhvatio područja: Inicijative, Mediji, Partenerske inicijative, Suradnja s drugim organizacijama, EU Parlament, EU Komisija i EU Vijeće. Vezano uz financijski izvještaj zanimljivo je spomenuti da je za svoje aktivnosti EUD primio zadnju ratu odobrenih sredstava od EU-a za 2011. tek prije dva tjedna, što im pričinjava ogroman problem u priljevu sredstava. Zapravo kontinuitet u ispunjavanju obveza održavaju zahvaljujući članicama koje redovito uplaćuju članarine. Skupština EUD-a završila je izborom novog predsjednika Markka Jokinena iz Finske (bivšeg predsjednika WFD-a) i novih članova Izvršnog odbora. T.B.A.

Dr. John Bosco Conama, gluhi profesor na fakultetu za studij gluhih na Trinity College Dublin

Predsjednik HSGN-a, Andrija Halec i Colin Allen, predsjednik WFD-a

Predsjednik HSGN-a s predsjednicima saveza gluhih Makedonije, Slovenije i Bugarske


Nastavak provedbe Trogodišnjeg programa

u 2013. godini

Dana 5.travnja 2013. godine potpisan je

ugovor s Ministarstvom socijalne politike i

mladih o nastavku provedbe Trogodišnjeg

programa Jednake mogućnosti za gluhe i

nagluhe osobe — do posla kroz nova znanja i

nove tehnologije u 2013. godini. Za razdoblje

od 01.siječnja do 31. prosinca 2013. godine

odobreno je 440.000,00 kn. Spomenuta

sredstva utrošit će se na provedbu aktivnosti

edukacije nezaposlenih gluhih i nagluhih

osoba za ECDL Specijalista koja će se

održavati u 5 hrvatskih gradova (Vinkovci,

Slavonski Brod, Varaždin, Pula i Šibenik),

edukacije 6 nezaposlenih gluhih i nagluhih

osoba u programu Samostalni knjigovođa u

Zagrebu, edukacije 6 nezaposlenih gluhih i

nagluhih osoba u programu Web dizajna u

Splitu te obrazovanja 24 starije gluhe i

nagluhe osobe u kratkoj edukaciji o korištenju

računalom i Internetom u Zagrebu i Puli.

U svibnju ove godine provedene su aktivnosti

obrazovanja 24 starije gluhe i nagluhe osobe u

kratkoj edukaciji o korištenju računalom i

Internetom u Zagrebu i Puli kojima je, na kraju

edukacije, predsjednik HSGN-a Andrija Halec,

uručio diplome.

NASTAVAK PROVEDBE TROGODIŠNJEG PROGRAMA

’’Jednake mogućnosti za gluhe i

nagluhe osobe - do posla kroz nova

znanja i nove tehnologije ’’

Polaznici tečaja za starije u Zagrebu, predavač u POU Algebra, predsjednik HSGN-a Andrija Halec i predsjednica

SGNGZ-a Katica Tonković

I

Info-radionica u prostorijama Područnog ureda HZZ-a Slavonski Brod Ispostava Nova Gradiška

Polaznici tečaja za starije u Puli, predavač u POU Algebra, predsjednik HSGN-a Andrija Halec i predsjednica UGN

Istarske županije Svetlana Cukerić


U svrhu bolje motivacije na sudjelovanje u

edukaciji gluhih i nagluhih nezaposlenih osoba,

dio projektnog tima sudjelovao je na

sastancima s predstavnicima Područnih ureda

HZZ-a i potencijalnim kandidatima, do sada u

4 grada (Slavonski Brod, Vinkovci, Varaždin i

Pula) u kojima će se održati edukacija u

programu ECDL Specijalist.

Kandidati su informirani o mogućnostima koje

dobivaju završenim obrazovanjem,

vremenskom trajanju obrazovanja te o

njihovim obvezama za vrijeme trajanja

obrazovanja.

Krajem lipnja i početkom srpnja, područne

službe HZZ-a provest će selekciju

zainteresiranih kandidata koji će krenuti na

edukaciju u rujnu ove godine. Z. B.

Andrija Halec s kandidatima za edukaciju u Slavonskom Brodu

Info-radionica u prostorijama Područnog ureda HZZ-a Pula

Info-radionica u prostorijama Područnog ureda HZZ-a Varaždin

Info-radionica u prostorijama Područnog ureda HZZ-a Vinkovci


11. lipnja, 2013. godine, Vukovar, hotel “Lav”,

održan je stručni skup kojeg su uz Ured

pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

organizirali i Zajednica saveza osoba s

invaliditetom Hrvatske (SOIH), Hrvatski savez

slijepih, Hrvatska udruga paraplegičara i

tetraplegičara i Hrvatski savez gluhih i

nagluhih. Uz predstavnike osoba s

invaliditetom prisustvovali su i predstavnici

tehničke struke iz Vukovarsko-srijemske,

Osječko-baranjske i Brodsko-posavske

županije.

Oko 10 posto hrvatskog stanovništva, prema

podacima Zavoda za javno zdravstvo, su osobe

s invaliditetom odnosno koriste neka od prava

namijenjena takvim osobama. Pristupačnost je

osnovni uvjet kako bi osobe s invaliditetom

mogle biti uključene u zajednicu, zaposliti se te

kako bi im bile dostupne sve usluge dostupne

osobama bez invaliditeta.

Unatoč pozitivnim i dobrim propisima, vidljivo je

da se na terenu oni ne poštuju, kako od strane

struke, tako i samih građana, a najviše

primjedbi imaju gluhe osobe jer u bolnicama

nema osobe koja poznaje znakovni jezik pa

gluhi teže ostvaruju zdravstvenu uslugu. To se

događa i zbog nedovoljnog broja tumača i

prevoditelja znakovnog jezika koji se, zbog

zauzetosti s drugom gluhom osobom, ne mogu

odazvati na svaki njihov poziv.

Skupom se željelo ukazati građevinskoj struci

na praktične probleme osoba s invaliditetom

koje imaju u tzv. “pristupačnim” građevinama.

STRUČNI SKUP U VUKOVARU

“Važnost i uloga tehničke struke u

osiguravanju i ostvarivanju pristupačnosti

- prava osoba s invaliditetom”

Osnivačka skupština Svjetske unije

osoba s invaliditetom (WDU) - Istanbul, Turska 06-07. travnja 2013. u Istanbulu, u Turskoj,

održana je osnivačka skupština WDU-a na

kojoj su sudjelovali predstavnici iz 60 tak

zemalja svijeta, uključujući predstavnike

Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih. Iako je

velik broj sudionika iz cijelog svijeta

(uključujući i iz EU-u) koji su sudjelovali na

prethodna dva skupa, održana u 2011. , pod

visokim pokroviteljstvom predsjednika Turske,

ukazivao da ovo bi mogla postati moćna

organizacija koja će organizirano zagovarati

prava osoba s invaliditetom, na osnivačkoj

skupštini iskristalizirale su se nove okolnosti.

Naime kriteriji punopravnog članstva WFD-u a

time i koga zapravo zastupaju izabrani članovi

predsjedništva i različitih odbora nisu jasno

definirani. Pa su tako u predsjedništvo i

odbore WDU-a izabrane osobe koje osim iz

organizacija osoba s invaliditetom dolaze i iz

raznih vjerskih i humanitarnih organizacije

koje se samo u jednom djelu svojih aktivnosti

bave i osobama s invaliditetom. Većina

zemalja koje su se nakon konferencija u

2011. god. odazvale i na osnivačku skupštinu

WDU-a, pretežno su muslimanske zemlje

trećeg svijeta, u kojima su prava osoba s

invaliditetom daleko iza europskih standarda.

Iz tog razloga predstavnici HSGN-a odlučili su

zadržati poziciju promatrača bez učlanjivanja

u organizaciju. T.B.A.


U Zagrebu, 14. lipnja, 2013.g. u prostorijama

Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, Palmotićeva

4, održana je osnivačka skupština Sekcije

mladih HSGN-a. Na skupštinu su bila pozvana po

2-3 člana – predstavnika mladih gluhih i

nagluhih članova temeljnih organizacija HSGN-a

do 29 godina starosti, a prisustvovalo ih je 23

predstavnika iz 10 temeljnih organizacija HSGN-

a (UGNGSSMŽ – Sisak, UGNOBŽ – Osijek,

UOOSBBŽ – Bjelovar, UGNPGŽ – Rijeka, UGN-

Nova Gradiška, SGNGZ – Zagreb, UGNOŽPS –

Požega, UGNZŽ – Samobor, UGNŠKŽ – Šibenik,

UGN – Daruvar).

Moderator skupštine bio je dugogodišnji vanjski

suradnik HSGN-a, Milan Ristić, prof. koji je

održao predavanje na temu Načini organiziranja

mladih gluhih i nagluhih u Europi i Hrvatskoj i

radionicu Uloga sekcije mladih gluhih i nagluhih

u RH.

Na skupštini su se predstavnici mladih

dogovarali oko ustroja Sekcije, članstva, misije i

svrhe Sekcije te njezinog službenog imena, o

kojemu će se naknadno odlučiti.

Također, tajnim glasovanjem predstavnici su

izabrali 5 članova Radne skupine koja će raditi

na prijedlogu Pravilnika o radu Sekcije. Izabrani

članovi Radne grupe: Asja Barić (ZG), Zorko

Baučić (ZG), Matej Lončarević (PŽ), Kristian

Trkulja (RI) i Josip Bošnjak (NG) koja će se

ponovno sastati sredinom rujna. Z. B.

Osnovana sekcija i forum mladih HSGN

Vijesti iz HSGN-a


U Jutarnjem listu objavljen je 2009. godine članak

o Melani Lušić, prvoj gluhoj učenici koja je

pohađala XII gimnaziju u Dubravi uz obrazovnog

prevoditelja, a sada je studentica u Splitu. Danas u

Hrvatskoj sve više gluhe i nagluhe djece pohađa

redovne škole uz prevoditelja ili bez njega. To su

učenici s kohlearnim implantatom (tzv. umjetnom

pužnicom), ali i mnogi nagluhi i gluhi koji ostaju u

svojim sredinama i pohađaju lokalne škole. U

Hrvatskoj svako gluho ili nagluho dijete ima pravo

na obrazovnog prevoditelja i prilagodbu ispitne

tehnologije na maturi. Prevoditelj je značajno

olakšao praćenje nastave gluhim i nagluhim

učenicima. Mogućnost razumijevanja o čemu

profesori predaju, što govore učenici, sudjelovanje

u raspravama i odgovaranje na znakovnom jeziku

učinila ih je gotovo ravnopravnima čujućim

učenicima. U socijalnom smislu, prevoditelj nije

neki dobitak za gluhog učenika jer je važna

direktna komunikacija s vršnjacima, a ne u

prisutnosti odrasle osobe. Koliko će gluhi učenik

biti uspješan u socijalnom dijelu školovanja, koji je

gotovo jednako važan kao i obrazovanje jer

oblikuje mladu osobu, ovisi o njegovoj snalažljivosti

i osobinama…

Uvođenje obrazovnih prevoditelja zaista je od

neprocjenjive važnosti za gluhe i nagluhe učenike.

Kamo sreće da je ta mogućnost postojala ranije,

kada su visoko natprosječno inteligentni gluhi

učenici, najčešće djeca gluhih roditelja, umjesto da

završe fakultete, nesretni i frustrirani završavali za

zanimanja koja ih uopće ne zanimaju. Zašto? Zato

što im govor nije bio dovoljno razumljiv pa nije

dolazilo u obzir da pohađaju redovnu školu, a u

školi za gluhe mogli su se školovati za nekoliko

strukovnih zanimanja. Danas b i ta j prob lem

uz prevodi te l ja b io potpuno otk lon jen.

Naravno, mnogi gluhi su i ranije završavali

fakultete, unatoč slabije razumljivom govoru, ali

obično su iza njih stajali roditelji ili nečije poticanje,

usmjeravanje i podrška. Nemaju svi tu sreću, a

uspjeti sam u tako mladoj dobi gotovo da je

nemoguće zbog predrasuda i brojnih prepreka…

Uvođenje obrazovnog prevoditelja prvi je korak u

integraciji gluhih učenika, a Hrvatsku čeka još dug

put. Da bi gluhi učenik zaista bio ravnopravan i

dobro se osjećao (a tek tada može najbolje učiti!)

potrebno je učiti druge učenike i nastavnike osnove

znakovnog jezika, dovoditi odrasle gluhe osobe u

školu da održe predavanja učenicima, organizirati

redovite kontakte s drugim gluhim učenicima i

odraslim gluhima i još mnogo toga. Osim toga,

važni su i hvatači bilješki, koji gluhim učenicima

omogućuju ravnopravnost u dostupnosti materijala

za učenje, a i kod nas su preko projekata

odnedavno uvedeni u neke škole. Iako sve

navedeno izgleda kao veliki napor i trošak, puno

redovnih škola u svijetu to zaista i provodi.

Je li uvođenje obrazovnih prevoditelja dovoljno da

se zatvore škole za gluhe? U cijelom svijetu škole

za gluhe se počinju polako zatvarati. Gluhi se tome

protive i u mnogim zemljama organiziraju

demonstracije i potpisivanje peticija za spas škola

za gluhe. Škole za gluhe su „rasadnik“ kulture

gluhih, mjesto gdje se razvija znakovni jezik, uči

norme ponašanja i kulturalne vrijednosti zajednice

gluhih te postaje gluh s velikim G. Do zatvaranja

škola za gluhe dolazi zbog smanjivanja budžeta i

zbog sve većeg broja gluhih s kohlearnim

implantatom koji u redovnoj školi funkcioniraju kao

nagluhi. U Hrvatskoj u školama za gluhe ima sve

manje i manje gluhih učenika, a prevladavaju

učenici koji čuju i imaju govorno-jezične teškoće,

poremećaje iz autističnog spektra, sniženu

inteligenciju, motoričke teškoće.

Koje su prednosti obrazovanja u redovnoj školi?

Kao prvo, učenik ostaje u sredini u kojoj živi, nije

potrebno odvajanje od roditelja. U redovnoj školi

radi se po redovnom školskom programu, uz

individualizirani pristup. U tom smislu, najčešće je

redovna škola bolji izbor od škole za gluhe jer se u

školi za gluhe više skraćuje program. Međutim, to

ne bi smjelo biti tako jer program treba uskladiti sa

sposobnostima učenika.

Obrazovanje gluhe djece – ’ZA’ i ’PROTIV’

REDOVNE ŠKOLE…!?

Iz psihološkog kuta



Dakle, nema apsolutno nikakvog razloga ni

opravdanja da gluhi učenik u školi za gluhe dobije

manje znanja nego u redovnoj školi. U školama za

gluhe obično se događa da se učenicima nudi

manje obrazovnih sadržaja i često se prilagođava

onima koji imaju manje sposobnosti, umjesto da se

pristupa individualno, u skladu s mogućnostima i

sposobnostima svakog pojedinog učenika. U praksi

znamo da ni obrnuto nije pravilo, tj. da u redovnoj

školi nekada gluha djeca budu zakinuta u

obrazovnom smislu. Naime, u čujućoj školi nije

rijedak slučaj da nastavnici „linijom manjeg otpora“

imaju manja očekivanja od gluhih učenika pa im

„gledaju kroz prste“. Gluhi učenici imaju pravo na

jednaku kvalitetu obrazovanja kao i čujući.

Budući da je kod nas to pitanje vruća tema i za

čujuće učenike, teško je očekivati da će za gluhe

biti drugačije. Naime, u našim školama učenici uče

ogroman broj činjenica koje brzo zaboravljaju. Puno

bi bilo korisnije da se uči razmišljati svojom glavom,

rješavati probleme, biti kreativan… Bubanje

napamet je najmanje korisno, a toga u našim

školama nažalost ima previše.

Neke od prednosti „pravih“ škola za gluhe zaista

prilagođenih gluhima, a kakve kod nas ne postoje,

su sljedeće: dostupna su tehnološka pomagala za

gluhe, kao što su svjetlosna zvona i alarmi, video

telefoni, svi nastavnici i svi zaposleni poznaju

znakovni jezik, gluhi profesori imaju prednost kod

zapošljavanja, učenici uče svoj jezik i kulturu uz

pisani i govorni jezik koji lakše usvoje jer već imaju

temelj u znakovnom jeziku koji uče kao prvi jezik od

rane dobi, video materijali za učenje su titlovani,

učenici mogu komunicirati sa sportskim trenerima i

voditeljima svih slobodnih aktivnosti, u školi imaju

dostupne stručnjake koji mogu s učenicima

neposredno komunicirati (pedagoga, psihologa,

socijalnog radnika, audiorehabilitatore)...

Takve su bilingvalno-bikulturalne škole, a dokazano

je da gluhi učenici školovani u tim školama imaju

najvišu razinu obrazovanja i pismenosti. Gluhi u

Švedskoj, osim što su vrlo pismeni u švedskom

jeziku, odlično barataju i engleskim jezikom.

Učenici koji idu u redovne škole često su u manjim

mjestima jedine gluhe osobe na školi i zato se

osjećaju drugačiji i kao da ne pripadaju među

vršnjake. Često nikad u životu nisu vidjeli gluhu

osobu. Neki se odlično uklope i budu prihvaćeni od

drugih učenika, ali najčešće smatraju da s njima

nešto nije u redu i njihovo samopoštovanje i

samopouzdanje je na krhkim nogama.

Biti jedini drugačiji od drugih teško je i u odrasloj

dobi, a kamo li u doba razvoja kad nam je jako

važno da se uklopimo i budemo što sličniji drugima.

Naprotiv, u školi za gluhe učenik je isti kao i svi

ostali, sa svima komunicira bez prepreka i

opušteno, bez stresa zbog nerazumijevanja, a sve

informacije i obrazovni sadržaji u potpunosti su mu

dostupni. Iako i u školama za gluhe vršnjačko

nasilje nije rijetkost, u redovnim školama gluhi

učenici često su žrtve ismijavanja, ignoriranja, a

dječaci i fizičkog nasilja.

Gluhi nastavnici znaju kako prenijeti znanja

učenicima na način koji je najprimjereniji „djeci

oka“ i predstavljaju im uzore pa ih to motivira na

daljnje školovanje. U redovnim školama na gluhoću

se gleda kao na problem koji zahtijeva prilagodbu

nastavnih sadržaja, a u kvalitetnoj školi za gluhe

nije tako. Učenik može naučiti apsolutno sve što i

čujući učenik, ali drugačijim metodama i na drugom

jeziku. U školama za gluhe su manji razredi nego u

redovnim školama. Raspored sjedenja je primjeren

gluhima. Govorne vježbe su uključene u

svakodnevne aktivnosti u školi, a u redovnim

školama je to teže organizirati.

Podučavanje na jeziku koji im je u potpunosti

dostupan i ne moraju brinuti da su nešto važno

propustili, smanjuje napetost vezanu uz učenje.

Mogu li čujući zamisliti kako bi to bilo usvajati nova

znanja na jeziku koji slabo ili uopće ne poznaju?

Koliko bi oni bili uspješni? To im nikada nije palo na

pamet, a od gluhe djece očekuju da budu

„čarobnjaci“. Kad sam kao dijete živjela u

Njemačkoj, najprije sam nekoliko mjeseci pohađala

školu njemačkog jezika. Tek kad sam dobro naučila

njemački jezik, uključili su me u njemačku školu.


U prošlosti gluhu djecu u redovnim školama nisu

stavljali u iste razrede, da se ne bi družili s drugim

gluhima i kako bi bili prisiljeni govorom

komunicirati govorom s vršnjacima koji čuju. Isto

tako, i mene su u Njemačkoj stavili razred u kojem

nije bilo učenika iz istog govornog područja.

Naravno, pod odmorom smo se sretali i

komunicirali, a u slobodno vrijeme družili.

Normalno je da „svoji traže svoje“ jer se dobro

razumiju. To je prirodno za sve manjine, a ne kao

što oralisti smatraju, getoiziranje. Uostalom, većina

gluhih koji su pohađali redovne škole i tijekom

školovanja nisu poznavali druge gluhe, kasnije u

životu priklone se zajednici gluhih i nauče znakovni

jezik.

Gluha djeca istovremeno uče jezik i obrazovne

sadržaje. Osim toga, uče i govoriti. Sve je to previše

i nešto mora trpjeti. Znamo tko trpi – gluho dijete –

nema vremena za igru i druženje s vršnjacima, ne

razvija socijalne vještine, nema vremena za razvoj

svojih talenata ili kreativnosti, a obrazovna razina

je često vrlo niska jer se nastavnici u redovnim

školama nemaju vremena truditi i dodatno

pojašnjavati gradivo, a čak i kada to čine

efikasnost je smanjena zbog slabog razumijevanja.

Čak i uz najbolja slušna pomagala ili kohlearni

implantat, slušanje i razumijevanje je otežano u

bučnoj učionici. Uvođenje obrazovnih prevoditelja j

e važno, ali oni su samo prvi korak u stjecanju

znanja. Osiguravaju razumijevanje nastave, a pred

gluhim učenikom je još dug put učenja i pamćenja

velikog broja nepoznatih riječi, razumijevanja i

svladavanja gradiva. Gluhi učenik treba uložiti

veliki trud, puno veći nego čujući učenici.

Dokazano je da gluhi koji komuniciraju znakovnim

jezikom bolje nauče drugi jezik ako ih se uči na isti

način kao što se uče čujući učenici koji dolaze iz

stranih zemalja koje imaju različito pismo, npr.

ćirilica, arapsko ili kinesko pismo. Činjenica da su

gluhi najbolji u čitanju i pisanju ako ih se uči jezik

na drugačiji način nego što čujući spontano uče

svoj materinji jezik, ukazuje da su škole za gluhe

efikasnije u podučavanju gluhe djece i

prilagođavanju njihovim potrebama. Međutim,

potrebno je postići i održavati visoku kvalitetu

obrazovanja u školama za gluhe.

Konačno, što je bolje za gluho dijete – redovna

škola ili škola za gluhe? Najbolje je postojanje

mogućnosti izbora. Nekima će biti primjerenija

redovna škola, a nekim škola za gluhe. Ono što je

najvažnije je da gluhi učenik dobije kvalitetno

obrazovanje i da ne bude izoliran od vršnjaka,

gluhih i čujućih, druženja, svađa i mirenja,

zaljubljivanja, sporta, putovanja i uživanja u

mladosti.

Dr. sc. Vesna Ivasović

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=osnovna+%C5%A1kola&source=images&cd=&cad=rja&docid=4GA5fHEBg6YquM&tbnid=5i7fgp68VjnwKM:&ved=0CAUQjRw&url=http%3A%2F%2Fwww.os-knezmislav-kastelsucurac.skole.hr%2Fknjiznica&ei=hrjRUdTGKYXltQanoYCIDg&bvm=bv.48572450,d.Y

Europsko udruženje

za mentalno zdravlje

i gluhoću (ESMHD)

je nevladina organi-

zacija čiji je cilj

promcija pozitivnog

mentalnog zdravlja

gluhih u Europi. Mentalno zdravlje uključuje

zdrav emocionalni, socijalni i psihološki razvoj,

prevenciju i tretman mentalnih bolesti i drugih

poremećaja.

ESMHD se bavi ljudima koji su rođeni gluhi ili

su oglušili u ranom djetinjstvu i onima čiji glavni

jezik je znakovni jezik. Bavi se mentalnim

zdravljem svih gluhih, bez obzira na dob ili

stupanj gluhoće. Udruženje su osnovale osobe

iz četiri europske države 1986. godine, a danas

ima predstavnike većine europskih zemalja i

nekoliko zemalja koje nisu članovi EU. Svaka je

država predstavljena s dva člana, a članovi

Vijeća daju informacije o situaciji u njihovim

zemljama i šire u svojim zemljama informacije o

stanju u drugim europskim državama. Povezani

su s EUD, Europskim regionalnim vijećem

Svjetske federacije za mentalno zdravlje i

Europskim regionalnim uredom Svjetske

zdravstvene organizacije. Od osnivanja ESMHD-

a do danas osnovane su brojne nove službe

mentalnog zdravlja za gluhe, a postojeće su

razvijene i proširene. Unatoč napretku, u

mnogim europskim državama situacija je još

uvijek vrlo loša. Mnogim gluhim Europljanima

nisu dostupne službe mentalnog zdravlja,

stručnjaci nemaju znanja o gluhima i o njihovim

potrebama. Brojne su negativne posljedice na

mentalno zdravlje uzrokovane diskriminacijom i

smanjenim mogućnostima koje im pruža

društvo. Problem je i to što je jezik gluhih

najčešće različit od jezika kojim komunicira

njihova obitelj i većina građana.

SITUACIJA U HRVATSKOJ

Gluhi, kao i čujući imaju tijekom života psihičke

probleme. To mogu biti manji problemi za čije

rješavanje je potrebno saslušati osobu i

usmjeriti je, kraće životne krize, prolazni

strahovi, nisko samopouzdanje, ali mogu biti i

psihički poremećaji koji im značajno otežavaju

život: napadi panike (ne izlaze iz kuće zbog

straha od smrti), opsesivno-kompulzivni

poremećaj (prisilne radnje i misli), socijalna

anksioznost (strah od ljudi). U najtežim

slučajevima javlja se depresija, bipolarni

poremećaj (izmjene depresije i manije –

pretjerano aktivnog stanja) ili psihoza

(shizofrenija i druge vrste) i nužno je uzimanje

lijekova. Što gluha osoba koja ima probleme u

području mentalnog zdravlja može očekivati u

Hrvatskoj? Ili je prepuštena sama sebi ili

psihijatrima i psiholozima koji najčešće prvi put

u životu vide gluhu osobu. Nema psihijatara koji

su specijalizirani za rad s gluhima, poznaju

znakovni jezik i kulturu gluhih. Najčešće se

postavljaju pogrešne dijagnoze jer psihijatar ne

može komunicirati s gluhim pacijentom

(komunikacija je važna za postavljanje točne

dijagnoze) pa postavlja dijagnozu na temelju

svog dojma, tj. na temelju predrasuda. Događa

se i da se ne prepozna da osoba ima neku

dijagnozu. Gluhi s psihičkim problemima su

češće hospitalizirani i češće nego čujućima im

se daju lijekovi, a u tretman (psihoterapiju ili

savjetovanje) se puno rjeđe uključuju. Psiholozi

najčešće ne znaju kako provesti klinički intervju

i koje psihodijag-nostičke testove i tehnike je

potrebno koristiti s gluhima. U području

mentalnog zdravlja najbolje je izbjeći tumače i

prevoditelje jer je jako važno uspostavljanje

odnosa s pacijentom i zato je bitno da stručnjak

bude specijaliziran za rad s gluhima. Ako nije

moguće izbjeći tumača/prevoditelja, to bi

trebala biti osoba koja je posebno educirana u

prevođenju u području mentalnog zdravlja i u

sv i je tu posto je spec i ja l i zac i je za

tumače/prevoditelje.

AKTIVNOSTI I CILJEVI ESMHD-a

Svake tri godine organizira se međunarodni

kongres, a češće se održavaju mali tematski

seminari, radionice i razmjena stručnjaka.

ESMHD potiče povezivanje stručnjaka i

razmjenu znanja i stručnjaka među zemljama, a

od toga imaju koristi i oni iz razvijenih i oni iz

manje razvijenih zemalja. Izmjenjuju se

iskustva i međusobno se pruža podrška.

Ciljevi ESMHD-a su sljedeći:

Usluge mentalnog zdravlja primjerene

potrebama gluhih osoba.

Dostupnost specijaliziranih službi mentalnog

zdravlja gluhima s psihičkim problemima.

EUROPSKO UDRUŽENJE ZA MENTALNO

ZDRAVLJE I GLUHOĆU



Specijalizirane službe habilitacije i

rehabilitacije za gluhe koji nisu imali

mogućnosti razviti ili održati životne

vještine.

Istraživanje o mentalnom zdravlju i gluhoći.

Mogućnosti da gluhi pružaju usluge

mentalnog zdravlja drugim gluhima.

Povezivanje stručnjaka.

Sakupljanje i širenje informacija o skrbi za

mentalno zdravlje gluhih osoba.

Poštivanje jezika i kulture gluhih.

Razmjena ideja i podrške među osobama

koje su zainteresirane za mentalno zdravlje

gluhih.

STAV ESMHD-a PREMA ZNAKOVNOM JEZIKU

Znakovni jezik često društvo potiskuje, iako je

to glavni jezik onih koji su gluhi od rođenja ili

rane dobi. Da bi službe mentalnog zdravlja bile

efikasne, oni koji ih pružaju trebaju koristiti

znakovni jezik. Većina ne može uzeti

anamnestičke podatke bez prevoditelja, nisu u

stanju efikasno procijeniti mentalno stanje

gluhog pacijenta bez poznavanja znakovnog

jezika. Također nisu u stanju provoditi

psihoterapiju, savjetovanje ili drugu vrst

tretmana, ako ne poznaju znakovni jezik.

Jedino što mogu je isprobavanje raznih vrsti

lijekova, a to nije ni dobro niti dovoljno.

Iako su stručnjaci u području mentalnog

zdravlja koji rade s gluhim osobama sve više

svjesni njihovih posebnih potreba, još uvijek

ima puno nesporazuma i zanemarivanja

potreba gluhih pacijenata. Svi koji rade s

gluhim osobama moraju poznavati znakovni

jezik i načine prevencije, procjene i tretmana

problema u području mentalnog zdravlja.

Mentalno zdravlje gluhih će se poboljšati s

većom svijesti o jeziku, kulturi i životnim

iskustvima gluhih. Povećana svijest opće

javnosti o potrebama gluhe djece i odraslih te

njihovih obitelji, nužne su za primjeren odgoj

djece, obrazovanje i ako je potrebno, načine

pomoći.

BAD ISCHL DEKLARACIJA

Na 6. kongresu ESMHD u Bad Ischlu u Austriji

donesena je 2003. godine Deklaracija kojom

se podržava Preporuke Vijeća Europe o zaštiti i

priznavanju znakovnih jezika kao manjinskih

jezika Europe, čime se poštuje kulturalna

različitost zajednice gluhih te dignitet osobe i

promovira socijalna inkluzija gluhih. U

Deklaraciji se ističe da ljudsko pravo na

poštivanje privatnog i obiteljskog života,

slobode i sigurnosti (osobito ljudi koji imaju

psihičke probleme) treba uključivati

dostupnost zdravstvenih službi, konzultacija i

informacija na jeziku koji gluha osoba koristi.

Poziva se Parlament EU i Vijeće ministara te

Vijeće Europe da potaknu zemlje članice na

spoznaju da zdravstvene informacije moraju

biti dostupne na jeziku gluhog pacijenta, kako

bi se omogućilo njegovo sudjelovanje u

donošenju odluka o vlastitom zdravlju,

uključujući prevenciju, dijagnozu i tretman.

Navedene se traži da učine sve što je moguće

da bi osigurali shvaćanje zemalja članica EU

da je dostupnost komunikacije apsolutno

neophodna da bi se dobilo informirani

pristanak za sve vrste tretmana. Informirani

pristanak je nužan u svakoj situaciji u kojoj

osoba može biti oštećena zbog gubitka svog

prava na slobodu odlučivanja, ako pristanak

nije dobiven na jeziku dostupnom gluhoj osobi,

osobito u slučaju dobrovoljnog ili prisilnog

uključivanja u psihijatrijski tretman ili

hospitaliziranja na psihijatriji. Deklaracija

poziva sve države članice EU da dopune svoje

zakone o mentalnom zdravlju i uključe zahtjev

za primjerenom i djelotvornom komuni-

kacijskom podrškom koja je za gluhe

besplatna ili trenutno ili unutar 72 sata.

PRIMJERI SLUŽBI ZA MENTALNO ZDRAVLJE

GLUHIH U EUROPI

U Austriji je 1991. psihijatar Johannes

Fellinger, dijete gluhih roditelja, prvi počeo

pružati psihijatrijske usluge na austrijskom

znakovnom jeziku u općoj bolnici u Linzu.

Ubrzo je osnovana multidisciplinarna klinika

koja pruža psihijatrijsku skrb, opću

medicinsku skrb, komunikacijsku terapiju i

radnu terapiju gluhima. Provodi se i zdravst-

vena edukacija. Komunikacijska terapija

provodi se u svrhu 1) razvoja individualnih

Dr. Johannes Fellinger (prvi lijevo) u Zagrebu

terapijskih planova na temelju pacijentovih

jakih i slabih strana u komunikaciji i jeziku; 2)

poboljšanja komunikacijskih vještina djeteta ili

odraslog gluhog pacijenta; 3) informiranja

čujućih osoba o gluhoći i provođenja tečajeva

znakovnog jezika. Oko 1300 gluhih pacijenata

(20% populacije gluhih u Austriji) koristi usluge

klinike. Oko 90% su prelingvalno gluhi,

pripadnici su zajednice gluhih i komuniciraju

austrijskim znakovnim jezikom.

U Velikoj Britaniji postoje specijalizirane službe

za mentalno zdravlje gluhih pod nazivom

National Deaf Services. U skladu s

preporukama UN, Vijeća Europe te ESMHD,

NDS poštuju i promoviraju kulturu i jezik

zajednice gluhih. Uključuju ambulantnu i

bolničku skrb o mentalnom zdravlju odraslih

gluhih pacijenata, djece i obitelji, savjetovanje i

psihoterapiju te mrežu socijalne podrške u

lokalnoj zajednici. Prednost pri zapošljavanju

imaju gluhi stručnjaci.

Ambulantno se provodi psihijatrijska procjena,

analitička psihoterapija i savjetovanje,

bihevioralne i kognitivne terapije, grupna

terapija, radna terapija i terapija svakodnevnih

vještina, jezična terapija te art terapije. Tim

uk l juču je ps ih i ja t re ( s posebn im

specijalizacijama za odrasle, djecu i osobe s

teškoćama učenja), medicinske sestre

specijalizirane u području mentalnog zdravlja,

kliničke psihologe, gluhe savjetnike, radne

terapeute, obiteljske terapeute, logopede,

socijalne radnike, psihoterapeute i stručnjake

za art terapije. Služba za mentalno zdravlje

djece i obitelji uključuje rad s djecom,

obiteljima, školama i drugim ustanovama.

Koriste se različite terapijske intervencije:

obiteljska terapija, savjetovanje, psihoterapija,

modifikacija ponašanja i farmakoterapija.

Postoji i poseban tim za podršku, pomoć i

edukaciju roditelja djece s emocionalnim

problemima i problemima u ponašanju.

Simpozij o dijagnostici i tretmanu održat će se

u studenom ove godine u Madridu, a svjetski

kongres mentalnog zdravlja i gluhoće u rujnu

2014. godine u Belfastu. Dr. sc. V. Ivasović

8. kongres ESMHD u Engleskoj

Otvoreno savjetovalište za gluhe i nagluhe

osobe pri HSGN U lipnju ove godine, ponovno smo otvorili vrata našeg

psihološkog savjetovališta za gluhe i nagluhe osobe u

Palmotićevoj 4.

Usluge savjetovanja su besplatne za odrasle gluhe i

nagluhe osobe te gluhu i nagluhu djecu zajedno s

njihovim roditeljima.

Savjetovalište vodi dugogodišnja suradnica Saveza,

psihologica dr. sc. Vesna Ivasović.

Vrata Savjetovališta otvorena su svakog petka od 15 do

17h, usluge je moguće dobiti osobnim dolaskom u

savjetovalište ali i mobitelom i e-mailom. Z. B.

Dr. sc. Vesna Ivasović, psiholog u savjetovalištu HSGN-a


VIJESTI IZ HRVATSKOG SAVEZA GLUHIH I NAGLUHIH Ukratko… · Za rat su potrebni ČELIK (tenkovi,...

Documents

Transcript of VIJESTI IZ HRVATSKOG SAVEZA GLUHIH I NAGLUHIH Ukratko… · Za rat su potrebni ČELIK (tenkovi,...