Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Vedran Slijepčević

Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj

Diplomski rad

Zagreb, 2009.

2

 

ZAVOD ZA BIOLOGIJU

Predstojnik: Prof. dr. sc. Ivica Valpotić

Voditelji: dr. sc. Tomislav Gomerčić

Povjerenstvo za ocjenu diplomskog rada:

1. Prof. dr. sc. Đuro Huber

2. Doc. dr. sc. Josip Kusak

3. Dr. sc. Tomislav Gomerčić

11111sssdf11111

3

 

Ovaj rad izrađen je u Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu pod vodstvom dr. sc. Tomislav Gomerčića i Magde Sindičić, dr. vet. med. u sklopu

hrvatsko – slovenskog projekta „Prekogranična suradnja u upravljanju, zaštiti i istraživanju

Dinarske populacije risa“. Projekt je provodio Zavod za Biologiju Veterinarskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Đure Hubera, a financirala ga je Europska

komisija putem

Interreg IIIA Programa za susjedstvo Slovenija – Mađarska – Hrvatska.

Ovaj diplomski rad temeljen je na studentskom znanstvenom radu "Telemetrijsko

istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj" koji je nagrađen Rektorovom

nagradom.

Zahvaljujem svojim mentorima dr. sc. Tomislavu Gomerčiću i Magdi Sindičić, dr.

vet. med. na nesebičnom pomaganju i vodstvu pri izradi ovog rada. Zahvaljujem i prof. dr. sc.

Đuri Huberu što mi je omogućio višegodišnji terenski rad i stjecanje istraživačkog iskustva za

vrijeme studija, te doc. dr. sc. Josipu Kusaku što me uveo u terenska istraživanja i naučio

sustavnom bilježenju zapažanja u istraživanjima.

Posebno zahvaljujem lovniku Tomislavu Šporeru zbog velike pomoći pružene za

vrijeme terenskog istraživanja, od organiziranja smještaja do pomoći pri traženju znakova

prisutnosti označenih životinja.

4

 

Sadržaj

Uvod 5

Materijal i metode 11

Rezultati 15

Rasprava 17

Zaključci 18

Literatura 19

Sažetak 22

Abstract 23

Životopis 24

5

 

Uvod

Velike zvijeri poput risa, vuka i medvjeda, koji su na samom vrhu hranidbenih

lanaca kopnenih ekoloških sustava važna su sastavnica biološke raznolikosti. Upravo ta uloga

krajnjih predatora sukobila ih je s najvećim predatorom današnjice, čovjekom. Razvojem

ljudske civilizacije direktno se smanjuje količina plijena što ga je dijelio s tim predatorima

desecima tisuća godina, ali ne i ljudska želja za potpunom eliminacijom konkurencije.

Razvojem poljoprivrede i stočarstva došlo je do smanjivanja šumskih prostranstava kojima su

vladale velike zvijeri. Na taj način je indirektno, uništavanjem staništa, smanjen i broj velikih

zvijeri i njihovog plijena. Na preostalim očuvanim staništima uglavnom je prisutno lovno

gospodarenje plijenom vuka i risa, rijetko ih uzimajući u obzir kao konzumente istog plijena i

često ne birajući sredstva za istrebljenje predatora koje i danas predstavljaju kao opasne

neprijatelje čovjeka šireći negativno mišljenje među širokom populacijom. (LINELL i sur.,

2007)

Spomenute vrste su iz spomenutih razloga danas vrlo rijetke, osjetljive na promjene

staništa i brojnost populacije plijena. Kombinacija sustavnog istrijebljivanja velikih zvijeri,

potpune sječe šuma, širenje poljoprivrednih površina i sadnja šumskih monokultura doveli su

do potpunog nestanka velikih zvijeri s tih prostora, bez realne perspektive za reintrodukciju

istih.

Stanje u Hrvatskoj nešto je drugačije. Na vrijeme su prepoznate negativne strane

postupaka zapadnoeuropskih zemalja i poduzimaju se mjere zaštite ugroženih velikih

predatora, ali i staništa. Zahvaljujući spomenutim mjerama šumska prostranstva Hrvatske i

danas udomljavaju sve tri europske kopnene velike zvijeri. Sivi vuk (Canis lupus) i

6

 

euroazijski ris (Lynx lynx) danas su strogo zaštićene vrste, dok se smeđim medvjedom (Ursus

arctos) sustavno gospodari (MAJIĆ, 2004).

Od sve tri kopnene velike zvijeri u Hrvatskoj, euroazijski ris je najmanje istražen, ali

nažalost i najmanje brojan. To je jedan od najsnažnijih razloga zašto sam se uključio u

istraživanje velikih zvijeri Hrvatske i odabrao ovu temu za diplomski rad.

Euroazijski ris (Lynx lynx), sistematski svrstan u red zvijeri (Carnivora), porodicu

mačaka (Felidae) i rod ris (Lynx). Rod risova je danas proširen po većem dijelu Holarktike i

obuhvaća četiri vrste: euroazijskog risa (Lynx lynx) (Slika 1), crvenog risa (Lynx rufus) (Slika

2), iberijskog risa (Lynx pardinus) (Slika 3), te kanadskog risa (Lynx canadensis)(Slika 4). U

Europi su prisutne dvije vrste, euroazijski i iberijski ris.

Slika 1. Euroazijski ris (Lynx lynx) Slika 2. Crveni ris (Lynx rufus)

7

 

Slika 3. Iberijski ris (Lynx pardinus) Slika 4. Kanadski ris (Lynx canadensis)

Nekada je ris nas naseljavao cijelu Europu, no danas su ostale manje izolirane

populacije (Slika 5). Životinje naseljene u Hrvatsku potječu s područja Karpata,

reintrodukcijom šest jedinki iz Slovačke u Sloveniju 1973. godine (ČOP, 1994). Risovi iz

Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine čine jednu populaciju (LINELL i sur., 2007),

nastalu nakon reintrodukcje 1973. godine. Populacija se naziva Dinarska i smatra se da ima

oko 130 jedinki (LINELL i sur., 2007). Točan broj jedinki koji živi u Hrvatskoj, na prostoru

od 16 749,3 km2, od kojih je na 9374,5 km2 ris stalno prisutan, te na 7374,8 km2 povremeno

prisutan (MAJIĆ, 2004) je nepoznat, no procjene se kreću od 40 do 60 životinja (SINDIČIĆ,

2007).

Slika 5. Proširenost euroazijskog risa u Europi (prema ELOIS)

8

 

Ris je u Hrvatskoj temeljem Zakona o zaštiti prirode (N. N. br. 30/94, 126/03) te

Pravilnika o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (N. N. 31/95) strogo zaštićena

životinjska vrsta, a od 2005. Godine njime se gospodari temeljem Plana upravljanja risom u

Republici Hrvatskoj.

Ris je visoko specijalizirani predator. Njegov glavni plijen su parnoprstaši, kao što

su srna, jelen i divokoza. U manjoj se mjeri hrani i manjim zvijerima, glodavcima, pticama i

domaćim životinjama (NOWICKI, 1997; LINNELL i sur., 1998; BREITENMOSER i sur.,

2000). U Hrvatskoj i Sloveniji se na osnovi 37 pretraženih uzoraka može zaključiti da su srne

i jeleni zastupljeni u prehrani risa s 80%, što je gotovo jedina hrana mužjaka, a ostaci još

osam životinjskih vrsta nađeni su u želucima i izmetu samo ženki i neodraslih primjeraka

(RAJKOVIĆ i sur., 2000).U dinarskim šumama su, u vrijeme njihova izobilja, i puhovi bili

važan dio prehrane risa (FRKOVIĆ, 2003). Čovjeka nikada ne napada. S pojedinim većim

plijenom se ris hrani nekoliko dana.

Živi samotno, osim ženke s mladuncima, i dobro je izražena teritorijalnost, koja

također i regulira gustoću populacije. Središnji dijelovi teritorija jedinki istoga spola se u

pravilu isključuju, no dolazi do preklapanja teritorija mužjaka s jednom ili više ženki

(BREITENMOSER i sur., 1993; SCHMIDT i sur., 1997). Ženke se međusobno natječu za

izvore potrebne za uzgoj mladunaca, i razmjerno su jednakomjerno raspoređene u prostoru.

Mužjaci ne sudjeluju u skrbi za mladunce, te se tijekom sezone parenja međusobno natječu za

ženke. Zato se njihovi životni prostori preklapaju sa životnim prostorima ženki, te iz njih

pokušavaju izgurati ostale mužjake. Za prostorni raspored je vrlo važna kemijska

komunikacija putem markiranja urinom. Veličina životnog prostora je promjenjiva, u

prosjeku veća kod mužjaka nego ženki i raste prema sjeveru areala. Osim spola, na veličinu

životnog prostora utječe i dostupnost plijena te stupanj primarne produkcije određenog

9

 

prostora (BREITENMOSER i HALLER, 1993; HERFINDAL i sur., 2005). U Europi se

raspon životnih prostora mužjaka kreće od 180 do 2780 km2, a ženki od 98 do 759 km2

(BREITENMOSER i sur., 2000). HUBER i sur. (1995) su u Sloveniji istraživali životni

prostor četiri risa, pri čemu su vrijednosti za mužjake bile 156 i 200 km2, te 132 i 222 km2 za

ženke.

Ris je pretežno noćno aktivna životinja, s vrhuncem aktivnosti nedugo nakon mraka i

pred zoru. Aktivnost je ovisna o spolu, reprodukcijskom statusu i vremenu proteklom od

posljednjeg lova. U Poljskoj su risovi prosječno bili aktivni 6,5 h/dan, dok su prosječno

dnevno prelazili 2,3 ± 2,7 km (JEDRZEJEWSKI i sur., 2002). U Sloveniji je ustanovljeno

prosječno dnevno kretanje ženke risa od 1,6 km (KROFEL i sur., 2006).

Euroazijski ris živi povučeno, na velikom prostoru i u maloj gustoći. Takav način

života uz činjenicu da je brojnost u Hrvatskoj vrlo niska otežava njihovo istraživanje. Podaci

o kretanju i veličini prostora dobiveni istraživanjima pomoću radiotelemetrijski ogrlica

neophodni su za učinkovito upravljanje vrstom. U istraživanjima se koriste dva tipa ogrlica:

ogrlica s VHF (very high frequency) odašiljačem i ogrlice s GPS (global positioning system)

sustavom. Činjenica da GPS ogrlice omogućuju učestalije određivanje položaja životinje i pri

tome imaju veću preciznost od VHF ogrlica, čini ih pogodnim za istraživanja na velikim

zvijerima. Pomoću njih moguće je prikupiti podatke o dnevnim, sezonskim i godišnjim

kretanjima jedinki; precizne podatke o životnom prostoru (ARTHUR i SCHWARTZ, 1999;

BELANT i FOLLMANN, 2002; GIRARD i sur., 2002), a velika učestalost lokacija

omogućuje prikupljanje podataka o kretanju i tijekom kraćih razdoblja kao što je parenje

(GIRARD i sur., 2002).

10

 

U Hrvatskoj su istraživanja o kretanju risova započela 2001. godine (FRKOVIĆ,

2002), u sklopu projekta „Velike zvijeri Hrvatske“ prof. dr. sc. Đure Hubera. U razdoblju od

2001. do sredine 2008. uhvaćeno je, kemijski imobilizirano, izmjereno, obilježeno

telemetrijskim ogrlicama i praćeno ukupno sedam risova. Podaci prikupljeni praćenjem ovih

životinja ograničenog su opsega, prvenstveno zbog kratkog perioda praćenja. Istraživanja

ovog tipa vrlo su zahtjevna, vremenski i financijski, a zbog specifičnog načina života i niske

brojnosti vrlo je teško uhvatiti žive životinje. Problemi se javljaju i nakon hvatanja, poput

kvarova na ogrlicama ili smrti životinje, ilegalni odstrjel ili bolest. Tako je signal prve

obilježene risovice, nazvane Bela, nestao već nakon 20 dana praćenja (FRKOVIĆ, 2002). Cilj

ovog istraživanja je utvrditi veličinu životnog prostora, kretanja i aktivnost risova u Gorskom

kotaru u Hrvatskoj.

11

 

Materijal i metode

Ovo istraživanje provedeno je u sklopu hrvatsko – slovenskog projekta

„Prekogranična suradnja u upravljanju, zaštiti i istraživanju Dinarske populacije risa“,

skraćeno DinaRis. Projekt je provodio Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Đure Hubera, a financirala Europska komisija putem

Interreg IIIA Programa za susjedstvo Slovenija – Mađarska – Hrvatska. Istraživanje sam

proveo u Gorskom kotaru, u razdoblju od 30. studenog 2006. do 7. travnja 2008. godine.

Gorski kotar je brdovito područje smješteno između Like i Slovenije, površine 1500

km2, s nadmorskim visinama od 0 do 1500 m (HUBER i sur., 1998). Oko 70% područja je

pokriveno šumom u kojoj dominira biljna zajednica bukve i jele. Željeznička pruga i

autocesta koje povezuju Zagreb i Rijeku prolaze kroz središte područja dijeleći ga na sjeverni

i južni dio. Istraživanje sam proveo u južnom dijelu Gorskog kotara, u lovištu Bjelolasica,

površine oko 350 km2, u suradnji s lovnicima Uprave šuma Delnice Hrvatskih šuma koja

gospodari tim lovištem te u Nacionalnom parku Risnjak u suradnji s nadzornom službom

nacionalnog parka. Risovi na kojima sam proveo istraživanje hvatani su na dva načina,

pomoću zamki koje fiksiraju šapu ili pomoću kaveznih zamki. Zamke koje fiksiraju šapu sam

postavljao u neposrednoj blizini pronađenog plijena risa. Kavezne zamke, dimenzija 3 x 1.2 x

1 metar, sam postavljao na mjestima koje risovi markiraju urinom. Zamke su bile opremljene

GSM sustavima za dojavljivanje što je omogućilo brzo djelovanje i minimalni stres kod

uhvaćenih životinja. Životinje su anestezirane kombinacijom 0.1%- tnog medetomidina i

10%-tnog ketamina. Kao antidot korišten je atipamezol. Svaka životinja je izmjerena,

opremljena telemetrijskom ogrlicom, označena mikročipom, uzeti su uzorci krvi i uzorci tkiva

za genetska istraživanja, a nakon obrade životinje su puštene na mjestu hvatanja (Tablica 1,

Slika 6 i 7).

12

 

Risovi L03 - Ivek, L06 - Tisa i L07 – Dinko obilježeni su GPS ogrlicama, koje sam

programirao tako da položaj životinje određuju 4 puta na dan; u 04:00, 12:00, 20:00 te u

00:00 sati. Podatke iz ogrlica sam dobio putem UHF ili GSM sustava. Podatci s GPS/UHF

ogrlica skinuti su pomoću UHF antene i prijemnika, a podaci s GPS/GSM ogrlica dobiveni su

putem SMS poruka, sa sedam lokacija u svakoj SMS poruci poslanoj svaki drugi dan. Podaci

s GPS ogrlica obrađeni su u programu GPS Plus.

Mlada risovica L05 - Luna je prilikom hvatanja bila premala, 9 kg, za obilježavanje

GPS ogrlicom, te je zato obilježena VHF ogrlicom i njezin sam položaj određivao

triangulacijom. Triangulaciju sam radio pomoću VHF prijemnika i antene, tako da sam sa

standardnih točaka odredio smjer iz kojeg dolazi signal. Taj smjer sam izmjerio kompasom i

zabilježio u prijenosno računalo. Za određivanje položaja sam koristio programe Locate II,

koji rabi najmanje 3 smjera izmjerena s 3 različite točke, kako bi s 95% sigurnošću izračunao

najmanju površinu na kojoj se nalazi ris.

Slika 6. Risovica Luna u buđenju iz anestezije

13

 

Tablica 1. Podaci o praćenim risovi i korištenim telemetrijskim ogrlicama.

Oznaka

životinje

L03  L05  L06  L07 

Ime životinje Ivek Luna Tisa Dinko

Spol mužjak ženka ženka mužjak

Dobna

kategorija

odrastao mladunac odrastao odrastao

Datum hvatanja 30.11.2006. 05.11.2007. 07.02.2008. 13.02.2008.

Mjesto hvatanja lovište Bjelolasica lovište Bjelolasica lovište Bjelolasica NP Risnjak

Način hvatanja zamka na plijenu kavezna zamka zamka na plijenu zamka na

plijenu

Tip ogrlice GPS/UHF VHF GPS/GSM GPS/UHF

Proizvođač

ogrlice

Vectronics Telonics Vectronics Vectronics

Status ogrlice

07.04.2008.

pokvarila se i

otpala

23.02.2007.

aktivna aktivna aktivna

Zemljopisne pozicije životinja obrađene su upotrebom računalnog programa

"Animal Movement" (HOOGE i EICHENLAUB, 1997) i ArcView. Površine kretanja

dobivene su korištenjem funkcije "Minimum Convex Poligon" a dobije se povezivanjem

rubnih pozicija i izračunom površine na taj način dobivenog poligona.

14

 

Slika 7. Postavljanje GPS ogrlice na risa L07-Dinko

15

 

Rezultati

U ovom istraživanju telemetrijski sam pratio četiri risa; dva odrasla mužjaka, jednu

odraslu ženka i jedno mladunče ženskog spola. Telemetrijsko praćenje risa L03 - Iveka trajalo

je 83 dana, postotak uspješnosti određivanja položaja bio je samo 9.4%. Za vrijeme praćenja

dobivena su 24 položaja, površina koju je ris pokrio svojim kretanjem bila je 116.1 km2.

Mlada risovica L05 - Luna se za vrijeme praćenja kretala na teritoriju svoje majke L06 - Tise.

Luna je locirana triangulacijom što objašnjava samo 69 položaja u 148 dana praćenja. Luna je

za vrijeme praćenja svojim kretanjem pokrila površinu od 53.5 km2. Risovica L06 - Tisa je s

128 položaja u 54 dana i uspješnosti određivanja položaja od 91.4% pokrila površinu od 62.5

km2. Ris L07 - Dinko je tijekom 24 dana praćenja, s uspješnosti određivanja položaja od

29.5% i 31 određenim položajem pokrio područje površine 44.3 km2.

Risovice L06 - Tisa i L05 - Luna su se za vrijeme praćenja kretale na dijelu području

na kojem se kretao i ris L03 – Ivek, s tim da je područje kretanja risa Iveka značajno veće

iako je praćen relativno kratko uz vrlo slabu uspješnost određivanja pozicija od 9.1%. (Slika

8.)

Tablica 2. Podaci o kretanju risova

Oznaka životinje L03 L05 L06 L07

Ime životinje Ivek Luna Tisa Dinko

Vrijeme praćenja (d) 83 148 54 24

Broj određenih položaja 24 69 128 31

Broj pokušaja određivanja položaja 254 - 140 105

Postotak uspješnosti određivanja položaja (%) 9,4 - 91,4 29.5

Površina kretanja (km2) 116,1 53,5 62,5 44,3

16

 

Slika 8. Područja kretanja obilježenih risova s određenim pozicijama životinje (plavo = L07-

Dinko, crveno = L03 - Ivek, žuto = L06 - Tisa, zeleno = L05- Luna)

17

 

Rasprava

Iz podataka dobivenih ovim istraživanjem može se zaključiti da mužjaci risova

pokrivaju veći teritorij od ženki s mladuncima. Risovica L06 - Tisa je tijekom 54 dana

praćenja pokrila 62,5 km2, a ris L07 – Dinko se tijekom samo 24 dana praćenja kretao na

površini od 44,3 km2, što znači da je tijekom 30 dana kraćeg perioda kretanjem pokrio čak

70% površine na kojoj se kretala risovica L06 – Tisa. Ris L03 - Ivek se tijekom 83 dana

praćenja kretanjem pokrio površinu od 116,1 km2 , a u njegovo područje kretanja spada i

teritorij risovice L06 - Tise. Risovica L05 – Luna je cijelo vrijeme praćenja bila na teritoriju

majke L06 - Tise, što objašnjava veliko preklapanje područja kretanja (Slika 8.).

Risovica L05 – Luna je za vrijeme praćenja bila obilježena VHF ogrlicom tako da

podatci o njezinom kretanju nisu precizni i brojni kao oni u risova praćenih GPS ogrlicama u

kraćem periodu. Položaj risovice L05 – Lune sam odredio 69 puta u 148 dana, dakle 0,47

položaja na dan. U usporedbi s 2,37 položaja na dan risovice L06 – Tise, 128 položaja u 54

dana praćenja, to znači da sam pomoću GPS ogrlice dobio 5 puta više položaja. Važno je

napomenuti da su troškovi i vrijeme uloženo u određivanja lokacija pomoću VHF ogrlice

višestruko veći. Ovi podaci potvrđuju da se uporaba VHF ogrlica izbjegava kad god je to

moguće zbog prethodno navedenih nedostataka. Zbog relativno kratkog vremena praćenja

obilježenih risova, ne možemo o ovim površinama kretanja govoriti kao o konačnim

teritorijima koje risovi koriste tijekom svog života.

Uspješnost kod risa L03 - Iveka je tek 9.4%, dok je kod L07 - Dinka tri puta veća

(29.5%).

18

 

Zaključci

1. Odrasli mužjaci populacije euroazijskog risa koja nastanjuje Dinaride imaju veće površine

kretanja od ženki s mladuncima.

2. Odrasli mužjak L03 - Ivek je u 83 dana praćenja kretanjem pokrio površinu od 116,1 km2, a

odrasli mužjak L07 - Dinko je u 24 dana praćenja svojim kretanjem pokrio površinu od

44,3 km2. Odrasla ženka L06 - Tisa je u 54 dana praćenja svojim kretanjem pokrila

površinu od 62,5 km2.

3. Subadultne ženke ostaju na teritoriju majki sve do travnja.

4. Efikasnost GPS ogrlica je višestruko veća od efikasnosti VHF ogrlica.

5. Prednosti VHF ogrlica su trajnost i mala masa zbog čega su pogodne za označavanje

mladih životinja, odnosno životinja manje mase.

19

 

Literatura

ANONYMUS (2003) Zakon o zaštiti prirode, N. N. 30/94, 162/03

ANONYMUS (1995) Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) N. N. 31/95

ARTHUR, S. M., C. C. SCHWARTZ (1999): Effects of sample size on accuracy and

precision of brown bear home range models. Ursus 11: 139–148.

BELANT, J. L., E. H. FOLLMANN (2002): Sampling considerations for American black and

brown bear home range and habitat use. Ursus 13: 299–315.

BREITENMOSER, U., H. HALLER (1993): Patterns of predation by reintroduced European

lynx in the Swiss Alps. Journal of Wildlife Management 57: 135-144.

BREITENMOSER, U., P. KACZENSKY, M. DÖTTERER, C.

BREITENMOSERWÜRSTEN, S. CAPT, F. BERNHART, M. LIBEREK (1993):

Spatial organization and recruiment of lynx (Lynx lynx) in a re-introduced population

in the Swiss Jura Mountains. Journal of Zoology, London 231: 449-464.

BREITENMOSER, U., C. BREITENMOSER-WÜRSTEN, H. OKARMA, T. KAPHEGYI,

U. KAPHEGYI-WALLMANN, U. M. MÜLLER (2000): Action plan for the

conservation of the Eurasian lynx in Europe (Lynx lynx). Strasbourg, Council of

Europe Publishing, 69 str.

ČOP, J. (1994): Spremljanje naselitve risa (Lynx lynx L.) v Sloveniji 1973 – 1993. I., II. in III.

del. Raziskovalna naloga. Ljubljana, Gozdarski inštitut Slovenije, 280 str.

FRKOVIĆ, A. (2002): Risovica "Bela" obilježena radioogrlicom. Priroda 92: 36-40

FRKOVIĆ, A. (2003): Ris u Hrvatskoj. Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za

gospodarski razvoj i Lovački savez Primorsko-goranske županije. Rijeka

GIRARD, I., J. P. OUELLET, R. COURTOIS, C. DUSSAULT, L. BRETON (2002): Effects

of sampling effort based on GPS telemetry on home range size estimates. Journal of

Wildlife Management 66: 1290–1300.

20

 

HERFINDAL, I., J. D. C. LINNELL, J. ODDEN, E. BIRKELAND NILSEN, R.

ANDERSEN (2005): Prey density, environmental productivity and home-range size

in the Eurasian lynx (Lynx lynx). Journal of Zoology, London 265: 63-71.

HOOGE, P. N., B. EICHENLAUB (1997): Animal movement extension to arcview. ver. 1.1.

Alaska Science Center - Biological Science Office, U.S. Geological Survey,

Anchorage, AK, USA.

HUBER, D., J. KUSAK, A. FRKOVIĆ (1998): Traffic kills of brown bears in Gorski kotar,

Croatia. Ursus 10: 167-171

HUBER, T., P. KACZENSKY, C. STANIŠA, J. ČOP, H. GOSSOW (1995):

Abschlussbericht der Luchs-Telemetrieprojektes Kočevska/Slowenien (1994- 1995).

Dunaj, Institut für Wildbiologie und Jagdwirtschaft, Universität für Bodenkultur, 23

str.

JEDRZEJEWSKI, W., K. SCHMIDT, H. OKARMA, R. KOWALCZYK (2002): Movement

pattern and home range use by the Eurasian lynx in Białowieża Primeval Forest

(Poland). Annales Zoologici Fennici 39: 29-41.

KROFEL, M., H. POTOČNIK, T. SKRBINŠEK, I. KOS (2006): Spremljanje gibanja in

predacije risa (Lynx lynx) na območju Menišije in Logaške planote. Veterinarske

novice 32: 11-17.

LINELL, J., V. SALVATORI, L. BOITANI (2007): Guidelines for population level

management plans for large carnivores in Europe. A Large Carnivore Initiative report

prepared for the European Commission. Final draft May 2007.

LINNELL, J. D. C., J. ODDEN, V. PEDERSEN, R. ANDERSEN (1998): Records of intra-

guild predation by Eurasian lynx, Lynx lynx. The Canadian Field- Naturalist, 112:

707-708.

MAJIĆ, A. (urednik) (2004): Plan upravljanja risom u Hrvatskoj. Ministarstvo zaštite okoliša

i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb

NOWICKI, P. (1997): Food habits and diet of the lynx (Lynx lynx) in Europe. Journal of

Wildlife Research, 2: 161-166.

21

 

RAJKOVIĆ, J., J. ČOP, Z. KOZARIĆ, Đ. HUBER (2000): Analiza prehrane risa u Hrvtaskoj

i Sloveniji. U: Zbornik sažetaka priopćenja 7. Hrvatskog biološkog kongresa.

SCHMIDT, K., W. JEDRZEJEWSKI, H. OKARMA (1997): Spatial organization and social

relations in the Eurasian lynx population in Bialowieza Primeval Forest, Poland. Acta

Theriologica, 42: 289-312.

SINDIČIĆ, M. (2007): Budućnost risa u Hrvatskoj. Lovački vjesnik 116: 30-31

22

 

Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj

Vedran Slijepčević

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Slijepčević, V.: Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj

SAŽETAK

Euroazijski ris (Lynx lynx) je najveći europski pripadnik porodice mačaka. U Hrvatskoj stalno

boravi na području Gorskog kotara i Like. O biologiji ove velike zvijeri u Dinaridima postoji

vrlo malo podataka. Istraživanja kretanja i aktivnosti populacije risa u Hrvatskoj su započela

2001. godine, ali zbog visokih troškova, malog broja risova, rijetkih prilika za hvatanje i

obilježavanje te ostalih poteškoća ne postoji dovoljno podataka. Telemetrijsko istraživanje

euroazijskih risova (Lynx lynx) opisano u ovom radu provedeno je na 4 životinje; dva odrasla

mužjaka, jednoj odrasloj ženki i jednoj subadultnoj ženki na području Gorskog kotara u

Hrvatskoj u razdoblju od 30. Studenog 2006. do 7. travnja 2008 godine. Životinje korištene u

istraživanju su uhvaćene u zamke opremljene GSM dojavljivačima, kemijski imobilizirane

mješavinom medetomidina i ketamina, izmjerene, označene GPS i VHF ogrlicama,

mikročipirane i puštene na mjestu hvatanja. U ovom radu prikazani su rezultati praćenja

risova koji pokazuju da adultni mužjaci risa imaju veće teritorije od adultnih ženki s

mladuncima i da ženke s mladuncima imaju veću prosječnu brzinu kretanja od mužjaka.

Ključne riječi: telemetrija, euroazijski ris, Lynx lynx, Hrvatska

23

 

Telemetry study of Eurasian lynx (Lynx lynx) in Croatia

Vedran Slijepčević

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Slijepčević, V. : Telemetry study of Eurasian lynx (Lynx lynx) in Croatia

ABSTRACT

Eurasian lynx (Lynx lynx) is the largest European member of cat family. Lynx population in

Croatia inhabits Gorski kotar and Lika region. Data about biology of that large carnivore in

Dinaric Mountains are rare. Research of lynx movements and activity in Croatia started in

2001, but due to high expenses, small number of lynx, seldom opportunities for capturing and

collaring and many other difficulties, there are not many data available. Telemetry study of

Eurasian lynx (Lynx lynx) was conducted on 4 animals; two adult males, one adult female and

one subadult female in Gorski kotar in Croatia from 30th of September 2006. till 7th of April

2008. Animals used in this study were captured in traps equipped with GSM alarms,

chemically immobilized with mixture of medetomidine and ketamine, measured, collared

with GPS and VHF collars, microchipped and released on location of capture. Data presented

in this study shows that adult males have larger territories than adult females with kittens and

that females with kittens in average have a higher speed of movement than males.

Key words: telemetry, Eurasian lynx, Lynx lynx, Croatia

24

 

Životopis

Rođen sam 08. siječnja 1984. godine u Sisku. Završio sam srednju strukovnu školu u

Petrinji – smjer veterinarski tehničar 2002. godine. Iste godine sam upisao dodiplomski studij

na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od druge godine studija obavljao sam

demonstraturu na vježbama na Zavodu za biologiju i priključio se terenskim istraživanjima

velikih zvijeri Hrvatske pod vodstvom prof. dr. sc. Đure Hubera. Krajem 2006. godine

počinjem samostalno obavljati terenski rad za Zavod za biologiju, a u lipnju 2007. započinjem

raditi terenski istraživački rad na hrvatsko – slovenskom projektu „Prekogranična suradnja u

upravljanju, zaštiti i istraživanju Dinarske populacije risa“. Bio sam sudionik brojnih

radionica vezanih uz plan upravljanja velikim zvijerima. Napisao sam studentski rad naziva

„Telemetrijsko istraživanje risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj za koji sam 2008. godine dobio

Rektorovu nagradu.