Venecia

19
Venecia I njeni kulturno- istorijske vrednosti MARIJAN MITIĆ IV-4 PROFESORKA : JELENA MILETIĆ

Transcript of Venecia

Venecia Injeni kulturno-istorijske vrednostiMARIJAN MITIĆ IV-4

PROFESORKA : JELENA MILETIĆ

Istorija samog grada Pre svega hteo bih reći nešto o istoriji ovog značajnog

grada za kulturu i umetnost toga doba.

Venecija je u središnjem dobu srednjeg veka bila najvažniji grad na svetu, najveće trgovište Evrope.

Ispunjena je kanalima umesto ulica, a duž kanala nalazi se niz crkava i palata prvorazredne vrednost, koji stvaraju jedinstven urbani sklop. Upravo zbog tih istorijskih i kulturno-ambijentalnih vrednosti Venecija i njeni kanala su proglašeni spomenikom svetske baštine UNESKO.

Razvoj Venecije i stvaranje njene kulture

Venecija i pokrajna Veneto dobile su naziv od plemena Veneti. Koje je naseljavalo ovo područje pre njegovog osvajanja od starog Rima. Kasnije je područje palo pod Rimljane.

U 7. i 8. veku ovde postoji Vizantijska vlast, vezana za Carigrad morem.

U 9. veku javlja se u Veneciji episkopija koja je snažno uzdignuta premeštanjem moštiju Svetog Marka u Veneciju 828. godine.

U 9. i 12. veku nastaje i razvoj grada i tada se podižu i najvažnije građevine grada: crkva Sv. Marka, stara Duždeva palata, gradski arsenal…

Grad je i u to vreme postao mesto nauke i umetnosti.

Venecijska kultura i umetnost tek od 15. do 18. veka započinju svoj najveći razvoj i procvat u vreme Renesanse i Baroka.

Arhitektura građevinskih i umetničkih spomenika

Upravo ove građevine čine ambijentalnu celinu ovog grada

A to su:

Duždeva palata

Most uzdaha

Čuvena crkva svetog Marka

Bogati muzeji

Akademija lepih umetnosti

Duždeva palata

Ona je gotička palata u Veneciji.

U njoj je živeo izabrani Dužd Mletačke Republike.

U njoj su bile najveće institucije u Republici: Veliko veće, veće umoljenih Mletačke Republike. Ona je i bila središte Venecijskih poglavara. Takođe je povezana sa crkvom svetog Marka, gde je crkva služila kao Duždeva kapela a u njoj su se krunisali kraljevi, održavali se pogrebi i procesije.

Stil građevine

Građevina je ta koja na najbolji način predstavlja stil venecijanske gotike, koji je zapravo mešavina gotike, vizantske umetnosti i maorskog uticaja iz Španije. Primetan je i uticaj renesanse.

Zanimljivo je da je gotika tada u Veneciji još uvek dominantan stil, iako se renesansa brzo širila apeninskim polu ostrvom. Razlog tome velika je izloženost kulturnim uticajima iz istočnih zemalja s kojima je Venecija trgovala, što je dovelo do jedinstvenog stila, već spomenute venecijanske gotike. Unutrašnjost je takođe prekrasna, a svoja dela onde su ostavili i neki od velikih umetnika poput Tiziana ili Tintoretta.

Crkva sv. Marka Istorija crkve

Crkva sv. Marka je dominantna građevina na istoimenom trgu u Veneciji. Spada među najlepše i najzanimljivije svetske crkve, a pažnju privlači svojim posebnim izgledom. Zbog raskošnog dizajna, pozlaćenih vizantijskih mozaika, i svog statusa kao simbola mletačkog bogatstva i moći, od XI veka naziva se Crkva od zlata. Građena je po uzoru na Baziliku Svetih apostola u Konstantinopolju koja do danas nije sačuvana, i na njoj se jasno vidi opčinjenost Venecije arhitekturom Istoka.

Crkva Svetog Marka je sagrađena u IX veku kao oltar za posmrtne ostatke Svetog Marka čije su mošti, prema predanju prokrijumčarili venecijanski trgovci iz Aleksandrije u Egiptu, u bačvi sa usoljenom svinjetinom. Ovaj događaj prikazan je na jednom od mozaika na ulazu u crkvu. Prva crkva je izgorela u velikom požaru, ali ni druga nije dugo trajala jer je dužd smatrao kako je previše skromna u odnosu na ostale crkve u gradu. Današnji izgled dobila je 1063. godine. Prvobitna Crkva Svetog Marka je bila neukrašena, bez fresaka i skulptura.

Stil ove crkve

Crkva Svetog Marka je nastala spajanjem različitih stilova. Ima osnovu grčkog krsta upisanog u kvadratu. Svaki krak krsta je naglašen svojom posebnom kupolom. Kupole su obložene drvenim glavičastim krovovima pokrivenim bakarnim limom i imaju gizdave lanterne na vrhu da bi izgledale izdaleka još više i upadljivije.

Na pročetku crkve se nalazi pet portala sa nadvišenim lukovima. Središnji portal je ukrašen romaničkim reljefima sa motivima zodijačkih znakova, meseci i zanata. Pet arkada koje su iznad njih ukrašene su na vrhu šiljcima, spiralnom dekoracijom sa motivima lišća i statuama u poznom gotskom stilu.

Kupole, svodovi i zidovi crkve pokriveni su mozaicima od staklenih pločica koje blistaju u tonovima zlata i raznim bojama i izrađeni su u različitim stilovima, a inspirisani vizantijskim stilom. Vizantijski mozaici prekrivaju gotovo celu tavanicu, ali i dobar deo poda crkve. Mermerni pod je ispunjen geometrijskim uzorcima i animalnim dizajnima.

Najveće blago crkve je Pala d'oro koja je postavljena iznad glavnog oltara. To je kripta u kojoj je navodno sahranjen Sveti Marko. Ukrašena je safirima, smaragdima i rubinima iz Konstantinopolja. Izvorno je stajala iza oltara, ali se danas čuva u muzeju unutar crkve. Palom dominiraju prikazi iz života Isusa Hrista.

Na glavnom ulazu u crkvu nalaze se četiri pozlaćena konja od bakra iz doba Aleksandra Velikog, koji su doneti iz Carigrada i postavljeni na prednjem delu crkve oko 1254. godine. Sadašnji konji na fasadi su bronzane kopije, a originali su izloženi u muzeju unutar crkve.

Most uzdaha Most uzdaha je poznat i po svojoj legendi ali za nas su

važnije istorijske činjenice ove arhitektonske građevine.

Ponte dei Sospiri je barokni most od istarskog kamena kojeg je po nalogu mletačkog dužda Marina Grimanija projektirao i izveo arhitekt i kipar Antonio Contin od 1600. do 1603

Most je izgrađen u 17. veku namenom povezivanja starog zatvora, smeštenog u Duždevoj palati, i novog, odmah preko rieke. Veliki engleski romantičar, Lord Byron, popularizirao je priču po kojoj bi šetnja tim mostom bila posljednji pogled na slobodu za mnoge zatvorenike koji su išli na pogubljenje te bi uzdisali gledajući posljednji put vanjski svet. U vreme kad je most sagrađen inkvizicija i smaknuća bili su već stvar prošlosti. Ipak, mnogi su proveli ostatak života u zatvoru i stoga ime mosta ne gubi na smislenosti.

Crkva Santa Maria Della Salute Arhitektura crkve

Salute je osmougaona zgrada sagrađena na terenu koji je učvršćen sa 1.156.650 drvenih pilota. Izgrađena je od istarskog kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prašinom). Osmougaoni objekat s velikom kupolom, bio je već klasični arhitektonski vokabular, reminescencija na vizantsku umetnost i bazilike poput San Vitale. Crkvena unutrašnjost je prepuna Marijanskog simbolizma, velika kupola predstavlja - Marijinu krunu, unutrašnjost puna niša - utrobu, osam stranica crkve, osam stranica - njene zvezde.

Danas je kupola crkve Salute važan deo veneciskog pejzaža, simbol grada, baš kao što su to kupole katedrale u Firenci i sv Petra u Rimu. Jedina razlika je u tome što Salute nije velika katedralna crkva, već mala zavetna crkva unutar grada.

Izvori: http://

www.putovnica.net/odredista/italija/venecija/sto-posjetiti-znamenitosti-u-veneciji/duzdeva-palaca-palazzo-ducale

http://www.artnit.net/razglednica/item/132-crkva-svetog-marka%E2%80%93simbol-venecije.html

http://www.putovnica.net/odredista/italija/venecija/sto-posjetiti-znamenitosti-u-veneciji/most-uzdaha

http://sh.wikipedia.org/wiki/Ponte_dei_Sospiri