RASPORED DNEVNIH MISA od 16. srpnja do 22. srpnja

Pola sata prije svete mise molimo krunicu.

Župne obavijesti:

- mise kroz tjedan (pon – pet) su u 20.00, sub u 7.30

- u ponedjeljak je sveti Roko kojeg slavimo u Borovcima,

sveta misa je u 10 sati ujutro, a autobus polazi u 9 sati

- ministranti u subotu (8 sati), čitači u subotu (8.45) sati

- u nedjelju su mise u 7 i 20 (oproštajna misa don Ljube

Pavića) / nema mise u Novim Selima i Borovcima

Br. 27/2010 www.zupa-sveti-nikola.hr

VELIKA GOSPA

GLAS SVETOG NIKOLE Dragi župljani,

u nas su mnoga hodočašća u Gospina svetišta otkazivana zbog rata, a mnoga marijanska svetišta razorena su i spaljena. Zašto su se ljudi okomili na Crkve i tornjeve - znakove upravljenosti ljudskog bića prema nebu - nikad se do kraja neće moći rasvijetliti. Kad bi se to potpuno moglo razjasniti, postalo bi prozirno, shvatljivo, a prema staroj mudrosti to onda više ne bi ni bilo tako strašno. Gdje je svjetlo, razumnost i razložnost, vlada i razumljivost. Gdje toga nema, caruje mrklina koja se boji svjetlosti, jer su joj djela tamna.

U stvarnom svijetu kakav jest živjela je i Marija podnoseći teškoće svagdanjeg života i sudjelujući u trpljenju svoga naroda. Ona pak sama, osobno prema Bibliji, bila je čudesna iznimka. Razumjela je to i njezina rođakinja Elizabeta, majka sv. Ivan Krstitelja. Naziva je najblagoslovljenijom među ženama, a navodi i razlog: »Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.«

Na Elizabetin pozdrav Marija odgovara svojim »Magnificat - Veliča« koji je izbio iz njezina vjerničkog srca, a u Crkvi svaki dan se recitira u večernjoj molitvi tolikih redovitih molitelja. Izraz je to Marijina religioznog doživljaja koji pridiže svakog iskrenog

Pon,

16.08.

spomendan, sv. Roko u Borovcima

20.00 p. BOŽO PULJEVIĆ

Borovci 10.00 p. MARIJA i NEDO JERKOVIĆ

Uto,

17.08.

svagdan

20.00 1. p. FILIP i MATIJA BOROVAC / 2. p. TONĆI i KATA ŠILJEG

Sri,

18.08.

svagdan

20.00 p. JOSIP ĆELIĆ

Čet,

19.08.

svagdan

20.00 p. TOMO MARUŠIĆ i MARIJA TODORIĆ

Pet,

20.08.

spomendan, sv. Bernard

20.00 1. p. BOŽE i RUŽA ĆEŠKIĆ / 2. p. ANTE MILIČEVIĆ

Sub,

21.08.

svagdan

07.30 p. IVA i KARLO ŠILJEG

Ned,

22.08.

DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

7 p. FILIP GOLEMAC

20 p. KATA, MATE, IVAN i BORO BREČIĆ

Bogotražitelja, otvorenog samonadilaženju u ekstazi srca, spremnog na nesebično predanje svome Stvoritelju.

Zanimljivo je da Elizabeta veliča svoju mlađu rođakinju, a ova se pak obraća Bogu pjesmom svoga bića:

Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, rasprši okolice umišljene. Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi ponizne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća očima našim:

spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Bilo da smo vjernici ili ne, sigurno bismo poželjeli da se barem nešto od stvarnosti Marijina srca ispuni i u naše vrijeme. Svi čeznemo za plemenitijim i dostojanstvenijim svijetom, za ispunjenjem našeg praznog i isušenog srca, za konačnim nadvladavanjem laži, mržnje, oholosti, za zaštitom izgnanih, prognanih, gladnih i ucviljenih.

Sigurno bismo željeli povjerovati da je to moguće. Nešto nam, međutim, ne dopušta da se vinemo do Marijinog zanosa. Ostajemo »realisti«: »To nije moguće!« Marija bi nas vjerojatno upozorila na biblijski odgovor: što vama nije moguće, Bogu jest. Ne dopustimo da nam pesimizam izgrize dušu!

VIJAK U TRAVI Kad smo moj ujak Vanja i ja išli djedu na selo provezli smo se

čudnim seoskim putem koji nije bio ni asfaltiran. Ujak se borio s rupama; trebalo ih je zaobilaziti a ponegdje usporiti i do pješačkog hoda. Najgore je bilo kad smo naišli na čavao, guma se probušila, a prednji kotač pao na felge. Ujak se brzo snašao; spretan je to čovjek i kad je u pitanju promjena kotača. On se šalio pred tolikom lakoćom posla.

U žurbi da što prije osposobi auto, slučajno je gurnuo torbicu s alatom i prosuo vijke niz malu padinu. To ga je toliko oneraspoložilo da se počeo ozbiljno uzrujavati. Jednog vijka nismo mogli nikako naći a sumrak je do kraja otežao pretraživanje po travi. »Nećemo sada valjda zanoćiti u šumi zbog jednog vijka?« pitao se nervozno i pipao po grmu zajedno sa mnom sve zabrinutiji i nervozniji.

Gotovo beznadni smišljasmo neki drugi način za snalaženje. U zadnji čas pojavila se neka žena s košarom vrganja. Povjerismo joj svoju nevolju i ona, kao nadahnuta, predloži originalno rješenje: poći doma i donijeti bateriju da se taj vijak ipak nađe. Rečeno učinjeno. Velika baterija, pravi reflektor, donio je svjetla koje jedino rješava našu muku. Vijak se ubrzo našao, kotač montirao i vožnja je mogla proslijediti. Bili smo veoma zahvalni ovoj ženi. Ujak joj je poklonio punu najlonsku vrećicu naranči. Meni je rekao: »Jesi li vidio što znači svjetlo u tami? Taj mali snop svjetla omogućio nam je put do kuće.

Nas ljude ponekad uhvati sumrak na putu, ne vidimo i ne snalazimo se najbolje. Ponekoga spopadnu teške sumnje da ne može dalje putovati. U njegovu životu dogodi se kvar (kao meni i mom ujaku na seoskom putu!). Marija je žena s reflektorom. Blagdan njezina uznesenja posvijetlio je u naš život. Sada vidimo jasnije ono što teško vidimo običnim ljudskim razumom.

Ono što pitamo: Kako će biti na kraju s našim životom? Što poslije smrti? Ima li za nas kakve nade kad nas zateče tama beznađa i sama smrt? Marija kaže da je na kraju našeg puta slavlje novog života, povratak k Ocu, Vječnosti. Marijino uznesenje je snop svjetlosti kojim se pronalazi rješenje za posustalu vjeru. U tom svjetlu vidimo jasnije cilj našeg ovozemnog puta.