Već viđena strategija

Glasilo o

duhovnom,

kulturološkom,

nacionalnom

identitetu i položaju

Bošnjaka u Crnoj Gori

e-mail:[email protected]

septembar, 2016. godine Broj 37 www.forumbosnjaka.com Godina X ISSN 1800-7724

Intervju: Rifat RASTODER

Crna Gora je jedina zajednička „kuća” koju imamo

U susret desetim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori:

Već viđena strategija

str. 5

str. 26

Dan sjećanja - 11. jul, 2016. godine

septembar, 2016. 3

Revija FORUM

Izdavač:Forum Bošnjaka Crne Gore

* * *

Predsjednik Savjeta:Husein - Ceno Tuzović, prof.

Predsjednik Upravnog odbora: Mirsad Rastoder

Adresa:Ulica Vlada Mitrovića 25, 81000 Podgoricawww.forumbosnjaka.com

E-mail:[email protected]

Žiro račun:550-3841-06 Podgorička banka

* * *

Koordinatori:Vedad KurpejovićMelita Rastoder LjaićKenan Methadžović

* * *

Grafička obrada:Adil Tuzović

* * *

Štampa:Daily Press, Podgorica

Tiraž: 1500

Rješenjem Ministarstva kulture i medija Crne Gore broj 582, od 6 aprila 2006. godine, revija Forum se upisuje u evidenciju medija.

Objavljivanje Revije Forum projektno je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.

HrOnIKAU susret desetim parlamentarnim izborima U Crnoj GoriVeć Viđena strategija ......................................................................................................................................5Svečani prijem povodom Kurban BajramaManifestacija solidarnosti, praštanja i požrtVoVanja ....................................................10Forum Bošnjaka Crne Gore povodom 21. godišnjice genocida u Srebrenicidan sjećanja uVrstiti u kalendar značajnih datuMa ......................................................... 12Bukovica kod Pljevaljapočela rekonstrukcija džaMije ............................................................................................................ 15U blizini PljevaljaotkriVeno neolitsko naselje ..................................................................................................................16Kučanska džamija u RožajamaprVo zaštićeno kulturno dobro .......................................................................................................... 17tika će restaurirati sahat kulu i trg bećir-bega osManagića .......................................18Deveti festival tamburaša - Pljevlja 2016srce i duša stare čaršije .............................................................................................................................19Jakob Durgut

KrItIčKe pArAlelečetVrti postjugosloVenski rat ............................................................................................................20Piše: Jovan Nikolaidis

DruŠtvOPodaci o iseljenicimadaleko od očiju ..................................................................................................................................................23Piše: Nataša NOVOVIĆIntervju: Rifat RASTODERcrna gora je jedina zajednička „kuća” koju iMaMo ............................................................. 26Piše: Milan Žugić (MINA)Čitajući zabilježeno Mudra razMišljanja treba ponoVo pročitati ............................................................................33Priredio H.Tuzović

reGIOnBura oko referenduma o danu Republike SrpskeMilorad dodik ostao bez podrške Vučića i nikolića ..............................................................35Prenosimo: TV B92dizdareVić: bih je VeoMa blizu crVene linije ............................................................................... 39Zlatko Dizdarević

nOć strAHA I neIzvjesnOstI u tursKOj ..............................................................................40AktuelnoreVizija držaVljanstaVa bih .................................................................................................................... 43

KulturA, bAŠtInA, ObrAzOvAnjeLeksikon Bošnjaka /Muslimana Crne Gorerekonstrukcija MeMorije o ličnostiMa i događajiMa ....................................................... 44

FORUMRevija

Sadržaj

Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka u Crnoj Gori

septembar, 2016.4

Revija FORUM

refik ličina oVogodišnji dobitnik nagrade “hasan kaiMija”.......................................... 47Bošnjački savjet organizovao seminar za profesore jezika i književnostibosanski jezik u školskiM prograMiMa ..........................................................................................48Priredio E.PašićObjavljen novi roman Zuvdije Hodžića„sVi Moji“ ..................................................................................................................................................................50Promovisana knjiga “HRONIKA ZLOČINA 1991 – 2001” lijek protiV aMnezije...................................................................................................................................... 51Nova knjiga Esada Kočana „Iza prašine“lirska proza - supstitut žiVota ..............................................................................................................52Piše: Gradimir GOJERZavršene 46. Ratkovićeve večeri poezijebogato kulturno nasljeđe jednog prostora ............................................................................53K. MusićMagija jezika i emocija .....................................................................................................................................................................................................................................55ljetnji susreti u plaVu i gusinju ........................................................................................................... 56Adel OmeragićI Festival priče – Zavičajne staze – Bihor 2016 Magični susret regionalne kulture ...................................................................................................57Omaž Hakiji Hadroviću, prvom doktoru nauka iz gornjeg BihorapitoM čoVjek pripitoMio kesten ........................................................................................................... 63Piše: dr Šemsudin HadrovićNoć muzeja 2016. u Sarajevutraganja džeka hodžića............................................................................................................................. 65Piše: Faruk DizdarevićU Danilovgradu održana godišnja izložba „Savremena crnogorska skulptura“ adin ponoVo dobio nagradu „drago đuroVić“ .......................................................................... 67E.PašićTri decenije umjetničkog radapredjeli sjećanja aldeMara ibrahiMoVića ..................................................................................68Piše: dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarkaEkološka Crna Gora kao umjetnčka inspiracijaslikarska toplina ptičjeg gnijezda ................................................................................................... 70Novi CD etno muziketeferidž-beće kujeVića ..................................................................................................................................72Piše: Mirsad RastoderPromovisan novi album„ETNO TRADICIONAL“, Esada MerulićapjeVač ljubaVi i raspoloženja .................................................................................................................74Piše: Miomir Maroš

zApIsZapis iz Podgoricestaropodgorička kultura ....................................................................................................................... 76Piše: Abdulah Bato AbdićZapis: Iz istorije Podgoričanakulturno -sportski žiVot u staroj podgorici ............................................................................ 79Piše: Husein Tuzović

spOrtKošarkaši Crne Gore izborili plasman na EP debitoVao dino radončić u reprezentaciji ...................................................................................81Emil Ličina

vjersKI pOjmOvnIKVakat – VrijeMe ................................................................................................................................................... 82Piše: Enis ef. Burdžović

Hronika

septembar, 2016. 5

Revija FORUM IZ NAŠEG UGLA

U trenutku pripreme za štampu ovog broja Revije FORUM, ne-pun je mjesec dana

od jubilarnih – desetih parlamen-tarnih izbora u Crnoj Gori od po-novnog uvođenja višepartijskog sistema(1990.), a četirih od obnove nezavisnosti Crne Gore(21. maja 2006. godine).

U predviđenom roku, do 20. septembra tekuće godine, kako prenosi agencija - MINA, Držav-noj izbornoj komisiji predato je 17. izbornih lista i sve su, nakon odgovarajuće procedure provjera i ispravki, potvrđene.

Parlamentarni izbori će se, kako je planirano, održati 16. ok-

U susret desetim parlamentarnim izborima U Crnoj Gori

Već viđena strategija

Parlamentarni izbori će se, kako je planirano, održati 16. oktobra 2016. U međuvremenu - ne-zavisna Crna Gora je, umjesto do realno samoodrživog i ekonomski prosperitetnog sistema, dovedena do ogromne budžetske i, naročito, dužničke zavisnosti, kao i političke krize, koja – uz sve brojnije korupcionaške afere – prijeti da zasjeni i nesporne zajedničke rezultate u ostvarivanju strateških ciljeva – obnove nezavisnosti i njenog članstva u NATO-u i Evropskoj Uniji. Nedavni višemjesečni parlamentarni dijalog, koji je rezultirao rekonstrukcije postojeće u Vladu tzv izbornog povjerenja, samo je privremeno umirio strasti. U takvoj situaciji, čini se bar, realno je bilo očekivati više, pogotovu, opozicione političke inventivnosti i vizije. Valjalo je, naime, afirmisati odgovarajuću alternativu dosadašnjem načinu vršenja vlasti. Nažalost, ne samo što nije bilo ni pokušaja sveukupnog opozicionog ili bar programski – sličnog okupljanja i nastupa, nego je izostala i konkretizacija i najmini-malnije saradnje u kontroli izbornog procesa. A da se i ne govori o eventualnoj saradnji i usaglašavanju strateških izbornih ciljeva, tako da je- bar na osnovu dosadašnjih pretpostavki - nerelano očekivati spektakularne promjene

septembar, 2016.6

Revija FORUMIz našeg ugla

tobra 2016. Ministarstvo unutraš-njih poslova zaključuje birački spisak deset dana prije održavanja izbora.

U Birački spisak je do 20. sep-tembra bilo upisano 529.680 bira-ča. Ukoliko bi se zadržao taj broj birača, na 60 odsto izašlih, op-šti cenzus od tri odsto iznosio bi 9.534, a na 70 odsto - 11.123. Cen-zus za partije koje predstavljaju manjinske narode je niži, po prin-cipu afirmativne akcije.

Opštinska izborna komisija, najkasnije deset dana prije odr-žavanja izbora, oglašava koja su određena biračka mjesta i koji će birači glasati na pojedinim birač-kim mjestima. Birački odbor ime-nuje se za svako biračko mjesto, najkasnije deset dana prije održa-vanja izbora.

Zainteresovani strani posma-trači prijavu za posmatranje izbo-ra podnose Ministarstvu vanjskih poslova i evrospkih integracija najkasnije deset dana prije održa-vanja izbora.

Domaće nevladine organizaci-je zainteresovane za posmatranje izbora podnose prijavu Državnoj izbornoj komisiji najkasnije do 10. oktobra u ponoć.

Izborna tišina nastupa 14. ok-tobra u ponoć. Biračka mjesta za parlamentarne izbore 16. oktobra biće otvorena u sedam, a zatvaraju se u 20 sati.

Narednih dana će, dakle, usli-jediti završno “bombardovanje reklamnim porukama i pozivima za “spas demokratske Crne Gore”, a suštinski radi se o vapajima za pomoć u obezbjeđenju preduslova za što bolju sopstvenu poziciju ili, bar, ulazak u Skupštinu Crne Gore, odnosno – mogućnost učešća u radu i odlučivanju ovog - najvi-šeg zakonodavnog tijela u državi, tokom narednog mandatnog peri-oda.

Kažemo, vapajima, jer u svo-

jevrsnoj buci reklamnih poru-ka, teško da je uopšte - pogotovu građanima – moguće i razaznati čak ni naznake posebnih izbornih programa, tako da će opredjelji-vanje odlučivati već oprobane, ne baš tako inventivne, vještine i instrumenti vrbovanja, počev od podsticanaja kojekakvih polariza-cija, pritvrđivanja straha za, even-tualne, socijalne prinadležnosti, čak i penzije, preko sigurnijeg, do obećanog posla, ili, pak, dovođenja u pitanje svega urađenog i plani-ranog, kao i tvrdog insistiranja za opredjeljivanje građana između „NJIH I NAS“...

Kakve su onda šanse za više nego neophodne promjene?

DPS, naime, na prethodnu vi-šedecenijski komunistički mono-pol, decenijama već naslaže i kon-tinuitet vlasti u savremenoj Crnoj Gori. I to jednako i u ratu i u miru, uprkos svim uporednim poka-zateljima pogotovo ekonomskih kretanja.

U najkraćem, Nezavisna Crna Gora je, umjesto do realno samo-održivog i ekonomski prosperitet-nog sistema, dovedena do ogro-mne budžetske i, naročito, duž-ničke zavisnosti, kao i političke krize koja – uz sve brojnije korup-

Žrijebom utvrđeni redosljed izbornih lista na zbirnoj izbornoj listi

PARLAMENTARNI IZBORI 2016 1. ALBANCI ODLUČNO FORCA-DUA-AA SHQIPTARËT TË VEN-DOSUR FORCA-UDSH-ASH 2. SDP – Ranko Krivokapić – Država svima3. Albanska koalicija „SA JEDNIM CILJEM“ DP, GI, DS u CG i Per-spektiva Koalicioni Shqiptar „ME NJË QËLLIM“ DP-IQ-LD në MZ dhe Perspektiva 4. ALTERNATIVA CRNA GORA5. „POZITIVNA CRNA GORA – DARKO PAJOVIĆ – JER VOLIM CRNU GORU“6. Sigurnim korakom! DPS - Milo Đukanović7. Hrvatska građanska inicijativa – HGI od srca 8. MR ALEKSA BEČIĆ – DEMOKRATE – POBJEDE, A NE PODJELE9. „VELIKA KOALICIJA – KLJUČ – DEMOS, SNP, URA – NAJBOLJE ZA CRNU GORU“10. Srpska stranka – prof dr Milovan Živković11. Stranka penzionera, invalida i socijalne pravde Crne Gore – dr Smajo Šabotić „Za bolji standard penzionera i razvoj sjevera Crne Gore“12. „Lista Demokratskog saveza Albanaca - Lista e Lidhjes Demokratike të Shqiptarëve“13. „DEMOKRATSKI FRONT – MI ILI ON“ - (Nova srpska demokra-tija, Pokret za promjene, Demokratska narodna partija Crne Gore, Rad-nička partija, Demokratska srpska stranka, Pokret za Pljevlja, Srpska radikalna stranka, Jugoslovenska komunistička partija Crne Gore, Par-tija udruženih penzionera i invalida Crne Gore i Grupa birača – Otpor beznađu)14. BOŠNJAČKA STRANKA – RAFET HUSOVIĆ – NAŠA SNAGA 15. Bošnjačka Demokratska Zajednica u Crnoj Gori – Hazbija Kalač16. „Socijaldemokrate Crne Gore – Ivan Brajović – Dosljedno“ 17. Stranka srpskih radikala – „Crnu Goru u sigurne ruke“

septembar, 2016. 7

Revija FORUM Iz našeg ugla

cionaške afere – prijeti da zasjeni i nesporne zajedničke rezultate u ostvarivanju strateških ciljeva – obnove nezavisnosti i njenog član-stva u NATO-u i Evropskoj Uniji. Nedavni višemjesečni parlamen-tarni dijalog, koji je rezultirao re-konstrukcije postojeće u Vladu tzv izbornog povjerenja, samo je pri-vremeno umirio strasti.

U takvoj situaciji, čini se bar, realno je bilo očekivati više, pogo-tovu, opozicione političke inven-tivnosti i vizije. Valjalo je, naime, afirmisati odgovarajuću alternati-vu dosadašnjem načinu vršenja vlasti. Nažalost, i ne samo što nije bilo ni pokušaja sveukupnog opo-zicionog ili bar programski – slič-nog okupljanja i nastupa, nego je izostala i konkretizacija i najmini-malnije saradnje u kontroli izbor-nog procesa. A da se i ne govori o eventualnoj saradnji i usaglašava-nju strateških izbornih ciljeva.

Sve se ponovo uglavnom svelo na uskointeresno soliranje(DPS, DCG, SDP CG, ...) ili iznuđeno hvatanje, kakvog takvog, koalici-onog voza (DF, KLjUČ, Koalicija sa jednim ciljem, Albanci – OD-LUČNO,...), što baš i ne djeluje kao ubjedljiva alternativa uhodanoj DPS – mašineriji.

Što setiče poruka građanima, možda je najindikativnija ona iz samih naslova lista. Umjesto afir-macije samih partija i timskog rada, odnosno osnovnih pretpo-stavki demokratskog funkcionisa-nja i ponašanja, u nazivu većine je, u prvom planu ime predjednika, što govori o još uvriježenoj svijesti o preferiranju liderstva, po svaku moguću cijenu.

U većini su poprilično diskuta-bilni i izborni slogani lista:

SIGURNIM KORAKOM(DPS) – u šta? Ne dovodeći u pitanje već poodmakle i zajedničke strateške

procese evroatlantskih integracija većine aktuelnih političkih čini-laca, da li to znači sigurnim kora-kom dalje u politički monopol, u budžetski deficit i dužnmičku kri-zu, u još masovniju nezaposlenost, u dalju rasprodaju svakog parčeta morske obale, ili možda tajkunsko seljenje na jezera, rječne doline i planine?...

MI ILI ON, sve jedno kao i MI ILI ONI - samo potvrđuje još za-brinjavajuću ovdašnju karakte-ristiku isključivoti, isto kao i što KLJUČ – zasigurno - ne može biti rješenje ukoliko , zaista, bude sma-trao da kuća(Crna Gora) koju valja otključati nije i njihova i naša. Za sada tvrde da je“Crna Gora naša a ne njihova“.

DRŽAVA SVIMA je, svaka-ko, korektniji pristup, ukoliko se nebi svodio samo na politički estabilišment. Ključno je pitanje da li možemo imati i urediti dr-

septembar, 2016.8

Revija FORUMIz našeg ugla

žavu koja će, zaista, biti jednako kuća za sve – i političke partije, i građane, i narode koji tvore njeno realno društveno, ali i savremeno – državotvorno biće. To bi se, u da-ljoj kampanji, moralo pojasniti. U protivnom, jednako bi kao i mno-ge druge političke floskule, moglo ostati samo na tom nivou.

U izbornom sloganu Bošnjač-ke partije - Rafet Husović: NAŠA SNAGA, pak, nije jasno da li se „naša snaga“ odnosi na samo na imenovanog lidera ili nešto dru-go, isto kao što nije jasno na što bi se pojam: DOSLJEDNO, koji je izborni slogan Socijaldemokrata, mogao odnositi kada su ovo prvi

državni izbori na u kojima oni učestvuju kao politički subjekat?

Konačno, POBJEDA A NE PO-DJELE, iako je možda i previše sportska i odnosi se više na samu izbornu utakmicu, nego na proce-se za koje bi se valjali izboriti, ipak je možda i najrealniji. I poslije bilo čije pobjede, moramo – htjeli to ili ne – nastaviti i biti svi zajedno.

U samoj kampanji i povodom nje – već se, posebno, izdvajaju dva pitanja: odnos prema NATO-u I pravo glasa crnogorskih držav-ljana u dijaspori. Nažalost oba su aktuelizovana od strane opozici-je i, opet, uglavnom na sopstvenu štetu.

Pitanje, gotovo već izvjesnog, članstva Crne Gore u NATO – u je, naime, jedno od parexelans geo-strateških pitanja, koje bar u Crnoj Gori nije u posebnoj sferi nepo-srednog interesovanja građana. Tako da od njegovog prenaglaša-vanja pogotovu opozicija, teško da može imati koristi.

Ppitanje prava glasa naših rad-nika - crnogorskih državljana na radu u evropskim i drugim drža-vama, pak, nije I ne može biti dnevno – političko i, pogotovo, ne pitanje predizbornih kalkulaci-ja. Riječ je o jednom od, po svim domaćim ustavno-pravnim, kao i međunarodnim pozitivnim akti-

Prvi višestranački izbori za Skupštinu Crne Gore, održani su u decembru 1990. godine i na njima je po-bijedio Savez komunista Crne Gore (SKCG), stranka koja će kasnije promijeniti ime u Demokratsku par-tiju socijalista (DPS).

Ta stranka osvojila je više od 171.000 glasova, odnosno 83 od 125 poslanička mjesta. Osim SKCG u parlament su ušli i Savez reformskih snaga Jugo-slavije (SRSJ) sa 17, Narodna stranka (NS) sa 13 i De-mokratska koalicija – savez muslimansko-albanskih stranaka sa 12 poslaničkih mjesta.

Naredni parlamentarni izbori održani su 20. de-cembra 1992. godine, a na njima je apsolutnu vlast dobila DPS osvojivši 46 od 85 poslaničkih mjesta. Druga stranka po jačini u Skupštini tada je bila NS sa 14 poslanika, zatim Liberalni savez Crne Gore (LSCG) sa 13, Srpska radikalna stranka (SRS) sa 8 i Socijaldemokratska partija (SDP) sa 4.

Na sljedećim izborima 3. novembra 1996. godine, najviše glasova osvojila je DPS i sa 45 mandata osta-la najjača stranka u crnogorskom parlamentu. Koa-licija NS i LSCG-a, Narodna sloga, osvojila je 19 po-slaničkih mjesta, Stranka demokratske akcije (SDA) 3, dok su albanske stranke - Demokratski savez Crne Gore (DSCG) i Demokratska unija Albanaca (DUA) osvojile po 2 mandata.

Prvi izbori nakon rascjepa u jedinstvenom DPS-

u održani su 31. maja 1998. godine i na njima je po-bijedila koalicija Da živimo bolje – Milo Đukanović. Ta koalicija koju su činile NS, SDP i Đukanoviće-va struja u DPS-a osvojila je 45 mandata, SNP - 19, LSCG - 5, a DSCG i DUA po 1 mandat.

Nakon što je NS napustila vladajuću koliciju slje-deći izbori održani su 22. aprila 2001. godine i na njima je najviše glasova osvojila koalicija Pobjeda je Crne Gore, DPS-a i SDP-a, sa ukupno 36 poslaničkih mjesta, ali joj to nije bilo dovoljno da formira vla-du. Koalicija Zajedno za Jugoslaviju koju su činile SNP, NS i Srpska narodna stranka (SNS) osvojila je 33 mandata, LSCG - 6, a DSCG i DUA po 1 mandat. Nakon višemjesečnih pregovora LSCG je podržao manjinsku Vladu DPS-a i SDP-a.

Kada su liberali, nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, uskratili povjerenje Vladi tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića na izborima održanim 20. oktobra 2002. godine koalicija DPS-SDP sada pod imenom Za evropsku Crnu Goru, sa 39 posla-ničkih mjesta osvojila je apsolutnu vlast. Koalicije SNP-a, NS-a i SNS-a - Zajedno za promjene osvojila je 30 poslaničkih mjesta, LSCG - 4, a Demokratska koalicija Albanci zajedno 2 mandata.

Na septembarskim izborima 2006. godine, prvim nakon sticanja nezavisnosti, koalicija DPS-SDP Za evropsku Crnu Goru ponovo je osvojila apsolutnu

Izborna retrospektiva

septembar, 2016. 9

Revija FORUM Iz našeg ugla

ma, temeljnih ljudskih prava . Radi se, naime, o državljanima

i građanima Crne Gore, koji su, svojevremeno, iz ekonomskih ra-zloga a, kasnije, i pod pritiskom i ratane mašinerije i policijske tor-ture izbjegli sa sopstvenih ognjišta i borave, naravno i rade, u nekoj od evropskih ili drugih država, ne odričući se ni državljanstva, ni pre-bivališta. Naprotiv, svakom mogu-ćom prilikom dolaze i obnavljaju svoje domove i imanja, a, najčešće, i koriste svoje pravo glasa.

Dio, uglavnom, tzv. prosrpske opozicije, međutim, izgovarajući se sumnjom da je ovaj dio biračkog tijela najpodložniji zloupotreba-

ma, a pozivajući se na, navodnu, upitnost kontinuiteta njihovog prebivanja u domovini, godinama već insistiraju na njihovom brisa-nju iz biračkog spiska, ne obaziru-ći se na činjenicu da bi, pritom, svi ovi državljani i građani Crne Gore praktično postali – apatridi, odnosno – građani bez domovine i bez prava glasa ni u jednoj državi.

Riječju, umjesto na uspostav-ljanju što efikasnije kontrole svh faza izbornog procesa, insistira se na faktičkoj i definitivnoj ve-rifikaciji svojevremenog ratnog i drugog etničkog čišćenja. Jer se, uglavnom, radi o pripadnicima brojčano manjinskih naroda. Do-

duše, u tome je već učinjen zna-čajan korak, u režiji kojekakvih jednonacionalnih kreatora, kada u rezultatima popisa stanovništva, od 2003, kao i 2011, nijesu iskaza-ni čak ni popisani građani i držav-ljani Crne Gore na privremenom radu u inostranstvu. Otuda i, oči-gledna, nesaglasnost broja građa-na u biračkom spisku i ukupnog broja stanovništva. U svakom slu-čaju, dovoljno razloga za raznora-zne dileme.

Sve u svemu, na osnovu do sada prezentirane političke ponude, teško je očekivati spektakularne promjene. NO, ipak, valja sačekati 16. oktobar i konačne rezultate.

vlast sa 41 poslaničkim mandatom. Druga je bila Srpska lista sa 12 mandata, dok su novoformirani Pokret za promjene (PZP) i koalicija SNP, NS i DSS osvojili po 11 mjesta u parlamentu. Koaliciji Liberal-ne partije (LP) i Bošnjačke stranke (BS) pripala su 3 mandata, dok su DUA, DSCG i Albanska alternativa (AA) osvojile po 1 poslaničko mjesto.

Na parlamentarnim izborima 29. marta 2008. go-dine za 81 mjesto u crnogorskom parlamentu borilo se 16 izbornih lista. Koalicija Evropska Crna Gora, koju su činile DPS, SDP, BS i Hrvatska građanska

inicijativa (HGI) imala je 48 poslanika. SNP je imala 16, Nova srpska demokratija (NOVA) - 8, a PZP - 5 predstavnika.

Mjesto u crnogorskom parlamentu, sa po jednim poslaničkim mandatom, zauzele su Demokratska unija Albanaca, koalicija Demokratskog saveza u Crnoj Gori i Albanske alternative, Forca i Albanska koalicija - Perspektiva.

Konačno, na posljednjim, odnosno parlamentar-nim izborima od 14. oktobra 2012. godine, učestvo-valo je 7 koalicija, 5 partija i jedna grupa građana.

Od ukupno upisanih 514.055 birača, glasalo je njih 362.714, od čega je važećih glasova bilo 356.950. Izlaznost je, dakle, bila 70, 3 odsto upisanih birača.

Koalicija za evropsku Crnu Goru (DPS-SDP-LP) osvojila je 45,6 odsto, ili – 165.380 glasova(39 man-data); Demokratski front: 23,37 odstoili – 82.773 (20 mandata),; SNP: 10,6 odsto, ili – 37.700 glaso-va(9 mandata); Pozitivna Crna Gora: 8,9 odsto, ili - 29.881 glasova(7 mandata); Bošnjačka stranka: 4,4 odsto, ili - 15.124 glasova(3 mandata); Forca: 1,4 odsto, ili – 5.240 glasova(1 mandat); Albanska koalicija(demokratski savez, Demokratska partija I Albanska alternative): 1, 1 odsto ili - 3.824 glasova( 1 mandat) i Hrvatska građanska inicijativa: 0,5 odsto, ili – 1.470 glasova(1 mandat). Od partija koje nijesu ušle u parlament, najviše glasova je osvojila Srpska sloga - 5.275, Srpski nacionalni savez - 3.085, Demo-kratska unija Albanaca - 2.848, Koalicija Zajedno - 1.384, i Albanska omladina - 531 glas.

Ante Marković(1924. - 2011), kao savezni premijer, krajem 1989. godine pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi. Predvodio je Savez reformskih snaga Jugoslavije, na izborima 1990. godine

septembar, 2016.10

Revija FORUMHronika

Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori, povodom Kurban-baj-rama priredio je, 11.septembra, u Podgorici svečani prijem, kojem su prisustvovali državni, kao i predstavnici diplomatskog kora, te drugi predstavnici javnog i kultur-nog života, kao i članovi Islamske zajednice.

- Hvala vam što ste s nama u radosti našeg najvećeg prazni-ka – hadžijskog Kurban bajrama. On sublimira dva nezaobilazna instituta islama: hadž i kurban. I

jedan i drugi predstavljaju oba-vezu svakom muslimanu u skla-du sa mogućnostima. Oba su živa škola učenja i manifestacije soli-darnosti, jednakosti, pravednosti,

praštanja i požrtvovanja. Uvjek i nanovo nas podsjećaju na prola-znost i vječnost, na život i dušu, na čovjeka i Boga. Prepuna je isto-rija ljudskog roda “vrijednosti”

Manifestacija solidarnosti, praštanja i požrtvovanja

Svečani prijem povodom Kurban Bajrama

Bajram - namaz

Centralna bajramska mo-litva, ove godine je održana u džamiji na Karabuškom polju - Podgorica, gdje je bajram-namaz predvodio reis Islam-ske zajednice Crne Gore Ri-fat Fejzić. Kako je prenijela TV CG, Fejzić je kazao da je kurbanski bajram tačka su-sreta hadža, kurbanske žrtve, arefatske dove, udijeljene sa-dake, međuljudske pažnje i poštovanja.

Bajramskim namazom, koji su u ranim jutarnjim sa-tima klanjali vjernici u dža-mija širom Crne Gore, poče-tak Kurban - bajram je obi-lježen u mnogim gradovima i naseljima.

Bajramski prijem 11.septembra 2016.

septembar, 2016. 11

Revija FORUM Hronika

Vlada Republike Turske

Ratifikovan Protokol o pristupanju Crne Gore u NATO

Vlada Turske, nakon svih obav-ljenih procedura, donijela je 9. septembra Odluku o ratifikaciji Pristupnog Protokola Crne Gore NATO-u. Kako je saopšteno iz tur-skog Ministarstva vanjskih poslo-va i evropskih integracija, odluka je objavljena u Službenom listu Turske, čime je proces ratifikacije u ovoj zemlji okončan. Turska je osma država članica Alijanse, koja je ratifikovala Protokol o pristupa-nju Crne Gore ovom savezu.

koje su nastajale na raznim ide-ologijama i nestajale zajedno sa njima. Samo su univerzalne ljud-ske vrijednosti kadre da opstaju i vode civilizaciju pravim putem. A one su utkane u sve Božije knjige. Život vjernika je u skladu sa nji-ma, bez “kreativnih tumačenja” i izvrtanja zarad drugih ili tuđih ciljeva, poručio je, između osta-log, tim povodom, reis islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat ef. Fejzić.

Danas je, podsjetio je takođe Fejzić, i dan Arefata (11. septem-bar, uoči prvog dana Kurban baj-rama) kada naše hadžije traže i dobijaju oprost od Allaha. Merha-met nam nalaže da se na današnji dan takođe prisjetimo stravičnog zločina koji je počinjen tačno prije 15 godina nad nevinim civilima u Njujorku. Nažalost, spirali nasi-lja koje je tada krenulo još uvjek se ne nazire kraj. Solidarni smo u bolu i patnji sa porodicama nevi-nih žrtava, od Njujorka, preko Pa-riza i Damaska, do Ankare. S druge strane, kao musliman, plašim se da

smo nedopustivo usamljeni u bolu koji osjećamo od tendencioznog upiranja prstom na našu vjeru, za sve nedaće od Istoka do Zapada. Jer solidarnost obavezuje na inte-rakciju ili gubi smisao, poručio je Fejzić.

Neka Uzvišeni Allah učini da ovaj Bajram, koji napokon svi muslimani svijeta praznuju u isti dan, bude bajram buđenja i jedin-stva. Neka donese razumijevanje i mir među potomcima Ademo-vim. Neka nas učini od koristi i Zajednici i društvu. U to ime svim

muslimankama i muslimanima u Crnoj Gori i iseljeništvu čestitam Kurban bajram:

Bajram šerif mubarek olsun! Gezuar Kurban bajramin!

Reis se na kraju zhvalio na od-zivu, pažnji i čestitkama upuće-nim muslimanima od prijatelja komšija i državnih zvaničnika. A čestitke su, pored ostalih, uputili: Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore, Darko Pajović, predsjedenik Skupštine, Milo Đukanović, pred-sjednik Vlade, kao i brojni ministri i drugi zvaničnici.

Suština Kurban – bajramaNajveći islamski praznik Kurban-bajram traje četiri dana. Simbo-

lika praznika je prinošenje žrtve - kurbana, što znači približavanje Bogu. Taj obred obavljaju svi koji za to imaju mogućnosti. Običaj je da se meso od kurbana dijeli sirotinji, komšijama i rodbini.

Kurban-bajram se naziva i hadžijski zato što se tih dana završava glavno godišnje hodočašće Kabe u Meki. Hadž je jedna od pet glav-nih vjerskih obaveza za punoljetne pripadnike islamske vjere, ukoli-ko oni mogu finansirati troškove hodočašća, a da ne dovedu u pitanje opstanak i normalan život porodice.

septembar, 2016.12

Revija FORUMHronika

Forum Bošnjaka Crne Gore povodom 21. godišnjice

genocida u Srebrenici

U organizaciji Foruma Bošnjaka Crne Gore u Podgorici je i ove godi-ne obilježen 11.jul - Dan

sjećanja na civilne žrtve ratova vo-đenih na prostorima bivše Jugosla-vije u periodu od 1991. do 2001. go-dine.

“Povodom ovog dana, koji je simbol stradanj na stotine hiljada ljudi diljem bivše SFRJ, I posebno genocida nad preko 8000 bošnja-ka svih uzrasta u Srebrenici(BiH), dužni smo učiniti makar toliko da se sjećajući se na sve te žrtve, bar na neki način odužimo njima, ali i po-tomstvu ostavimo poruku da se ču-vaju svih zlih ideja i zlih namjera u raznim vremenima“, kazao je, u ime Foruma Bošnjaka, Mirsad Rastoder, predsjednik IO ove organizacije.

Forum Bošnjaka Crne Gore, u posebnom saopštenju, podsjeća da se 11. jula navršila 21 godina od naj-većeg zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata do danas, kada su oru-žane formacije bosanskih Srba, u pe-riodu od 11. do 19. jula 1995. godine, u region Srebrenice (BiH) sistematski ubile više od osam hiljada Bošnjaka, starosti od 14 do 70 godina, navodi se u saopštenju za javnost. Takođe, kako dodaju, sedma je i godišnji-ca usvajanja Deklaracije Skupštine Crne Gore o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o zločinu u Srebrenici i ustanovljavanju Dana sjećanja na srebreničke, kao i sve ostale žrtve sukoba vođenih u tom periodu na prostorima bivše SFRJ.

Konačno, više od četvrt je vijeka i od stradanja više stotina hiljada ljudi svih nacionalnosti i sa svih prostora bivše SFRJ, među kojima i najmanje 272 građanina Crne Gore.

Tim povodom, Forum Bošnjaka Crne Gore, izražava najdublje sao-sjećanje sa porodicama svih žrtava i, posebno, žrtava genocida u Srebre-nici, kao i žrtava zločina počinjenih u Crnoj Gori ili drugdje u ime Crne Gore, kao što su: Ubistvo izbjegličke porodice Klapuh; Deportacija izbje-glica iz BiH; Otmica putnika iz voza Beograd – Bar; Etničko čišćenje Bu-kovice kod Pljevalja; Napad na rad-nike Kombinata “Vukman Kruščić” i drugi – raznovrsni oblici terorizma u Pljevljima; Hapšenje i tortura nad čelnicima i aktivistima Stranke de-mokratske akcije; Likvidacija na de-setine izbjeglica sa Kosova u selu Ka-luđerski laz; te na stotine stradalih u

neslavnom pohodu na Dubrovnik i druga ratišta diljem bivše nam za-jedničke domovine, među kojima je i teško stradanje tzv „nikšićke grupe rezervista” u Logoru „Lora“ kod Spli-ta, Veoma diskutabilno„bjekstvo“ iz spuškog zatvora pritvorenika, zva-nog –„monstrum sa Grbavice“, akte-ra na stotine zvjerskih ubistva civila po Grbavici i Ilidži kod Sarajeva, te druga slična dešavanja u kojima su stradali nedužni”, navodi se u saop-štenju. Dodaju da posebno poštova-nje i ovim povodom iskazuju žrtva-ma poput Srđe Aleksića i braće Še-karić iz Trebinja, admirala Barovića i drugih, koji su, u istom tom perio-du, sopstvene živote položili braneći ugrožene i nemoćne druge vjere ili nacije.

“Oni su primjer kako se i u zlom vremenu može ostati i biti čovjek i, zajedno sa svim ostalim nedužnim

Dan sjećanja uvrstiti u kalendar značajnih datuma

septembar, 2016. 13


žrtvama, zaslužuju makar jedan dan zvaničnog sjećanja i kajanja, poseb-no onih koji su na bilo koji način participirali u njihovoj tragediji”, ističe FBCG.

Uprkos svemu, kako se naglaša-va, 11. jul, još nije uvršten u kaledn-dar značajnih datuma u Crnoj Gori i njegovo je obilježavanje, još uvijek, čin dobro volje.

Forum Bošnjaka Crne Gore, s toga, poziva nadležne državne pred-stavnike i institucije da, konačno, stvore formalno-pravne pretpostav-ke i za redovno oficijelno obilježava-nje i ovog datuma.

“Takođe, s obzirom na činjenicu da crnogorski sudstvo, u suočavanju sa zločinima, nije imalo snage da osudi ni vinovnike ni nalogodavce i da je otklon od zločina 90-tih, naža-lost, još uvijek, samo na verbalnom nivou, čak se, nesmetano, nastavlja-ju pokušaji osporavanja genocida a sopstveni se zločini pravdaju tu-đim, čime se – svjesno ili nesvjesno – samo održava ambijent za ponav-

ljanje zločina, pozivamo nadležne državne predstavnike i institucije da omoguće konstituisanje jednog Istraživačko – dokumentacionog centra, koji bi prikupio i sačuvao od uništenja činjenice o ovim dešava-njima”, poručuje FBCG.

U protivnom, kako kažu, s obzi-rom na to da zločini ne zastarijevaju, svi oni koji na bilo koji način budu opstruirali suočavanje sa istinom o ovim dešavanjima ući će u rizik da budu odgovorni i za direktno ili in-direktno prikrivanje zločina, navodi se u saopštenju.

“Kao izvorni inspirator ustano-vlajavanja 11. jula za Dan sjećanja na civilne žrtve ratova vođenih na prostorima bivše SFRJ u periodu 1991 – 2001. godine i, nadasve, kao organizator i ovogodišnjeg njegovog obilježavanja, Forum bošnjaka Crne Gore, u prvom redu, zahvaljuje svi-ma koji su polaganjem cvijeća ili na bilo koji drugi način uzeli učešće u ovom humanom i visokocivilizacij-skom činu”, kažu u FBCG.

FBCG ističe da su, povodom ovogodišnjeg Dana sjećanja, kod spomen obilježja civilnim žtva-ma u Podgorici, cvijeće, osim njih, položila delegacija glavnog grada Podgorice, delegacija Vlade i Mi-nistrastva za ljudska i manjinska prava, predstavnici nevladinih orga-nizacija (Građanska alijansa, Akcija za ljudska prava…),predstavnici Po-litičkih partija (SDP, Liberalna par-tija, Pozitivna Crna Gora, SD, Boš-njačka stranka), ambasadori Turske i Bosne i Hercegovine, delegacije ambasada: Mađarske, Azerbejdžan, Filipinske republike, kao i rektorka Univerziteta Crne Gore, Radmila Vojvodić, sa saradnicima, delega-cija Matice crnogorske, delegacija SUBNOR-a Crne Gore i delegacija SUBNOR-a Podgorice, predsjed-nik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, predstavnici Mešihata islamske zajednice u Crnoj Gori, predstavnici drugih institucija i or-ganizacija kao i brojni pojedinci, prijatelji i sugrađani.

septembar, 2016.14

Revija FORUMHronika

U Petnjici je 6. septembra otvorena Srednja mješo-vita škola. Školu će pohađati 140 učenika u odjeljenju opšte gimnazije i na smjerovima poljoprivredno-ve-terinarski tehničar i ekonomsko-trgovinski tehničar.

- Srednje obrazovanje za đake iz Petnjice do sada je održavano u područnom odjeljenju srednje struč-ne škole „Vukadin Vukadinović“ u Beranama, podsje-tio je v. d. direktora Srednje mješovite škole u Petnjici, Muhamed Adrović i naglasio da će osnivanje ove ško-le omogućiti mladima da ostanu u ovoj opštini i pod-staknu razvoj.

Ministar prosvjete Predrag Bošković je istakao da je ovo podstrek za Petnjicu.

“Očekujem da u budućnosti broj učenika ove škole raste”, dodao je on, najavljujući da će uložiti sve napo-re da sljedeća školska godina u Petnjici počne bogatija za predškolsku ustanovu.

- Ovo je veliki dan za Petnjicu, kazao je predsjed-

nik Opštine, Samir Agović i zahvalio ministarstvu za razumijevanje potreba građana bihorskog područja.

“Uvjeren sam da će se u skorije vrijeme otvoriti i vrtić u Petnjici”, poručio je Agović.

Internacionalni Festival tam-buraških orkestara održan je, po četrnaesti put, od 28. do 30.jula, gdje se predstavilo 18 ansambala iz Mađarske, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dok su u revijalnom dijelu programa na-stupili Halid Bešlić, Zoran Kalezić i Zvonko Bogdan.

Zvijezda Festivala, Halid Bešlić je nastupio druge festivalske veče-ri pred prepunim gradskim trgom u Bijelom Polju. On je kazao da mu je uvijek drago da dođe u Bijelo Polje, te da bjelopoljska publika zna njegove pjesme i zadovoljstvo mu je bilo da zajedno pjevaju.

- Bjelopoljci znaju šta je dobra muzika i večeras sam uživao pje-

vajući sa njima. U septembru ću snimiti novi album, koji će izaći krajem godine, a činiće ga osam pjesama. Ranije sam snimao oko 12 – 13 numera, što me je zamaralo. Sada želim laganije da radim, bez puno pritiska, kazao je Bešlić.

Pred bjelopoljskom publikom nastupio je i tamburaški orkestar Semeljci iz Hrvatske.

- Prvi put smo u Crnoj Gori i zaista nam je drago što je upravo ovaj Festival bio razlog našeg dola-ska. Nastupati zajedno s orkestri-ma iz regiona jeste privilegija za nas, jer od drugih možemo dosta toga naučiti, naročito što smo ne-davno osnovani, pa svaki festival, naročito međunarodnog karakte-

ra, predstavlja novo obogaćenje, kazao je član ovog orkestra Vlado Čatić.

Za “lokalni patriotizam” zadu-ženi su bili “Muzički signali” iz Bijelog Polja. Oni se trude da svaki njihov nastup bude drugačiji, da bude bolji i originalniji.

- Nastupima na bjelopoljskom tamburaškom festivalu njegujemo lokalni patriotizam. Svake godi-ne smo svirali neki drugi zvuk, od etno do instrumentalnih obrada. Za ovaj nastup smo pripremili tri pjesme crnogorskog kantautora Miladina Šobića i na taj način na-stup posvetili njemu, kazao je šef orkestra Zamir Ciriković.

K. M.

Otvorena srednja škola

Nastupilo 18 ansambala

Petnjica

Četrnaesti Festival tamburaša u Bijelom Polju

septembar, 2016. 15


Uz veliko prisustvo Bukovičana 27. avgusta 2016. položen je kamen temeljac za potpunu rekonstrukci-ju porušene džamije u selu Raščići MZ Bukovica .

Prisutnima se obratio glavni imam Medžlisa Islamske zajed-nice Pljevlja Samir ef. Kadribašić, čestitao na završenim pripremnim radovima za izgranju džamije i uručio zahvalnicu predsjedniku Građevinskog odbora, Nijazu Ra-ščiću i njegovim saradnicima.

Izaslanik Reisa Islamske za-jednice u Crnoj Gori, prof. Enis ef. Burdžović, govorio je o značaju džamije u životu svakog muslima-na i potrebi obnavljanja ove iste.

„Danas obnavljamo temelj ove džamije, ali je najvažnije da iz-gradimo temelje u našim srcima. Muslimani su uvijek gradili i nikad nisu rušili“, kazao je Burdžović i poželio da naredno okupljanje Bu-kovičana bude što skorije u obnov-ljenoj džamiji.

Ovo je treća rekonstrukcija džamije u Raščićima. Džamija je prvi put zapaljena za vrijeme Bal-

kanskih ratova, a nakon ponovne izgranje drugi put je zapaljena u februaru 1943 godine a od nje je ostala kamena munara koja je po-rušena eksplozivom 20. maja 1993 godine.

Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori u saglasju sa Medžli-som Islamske zajednice Pljevlja, donio je odluku o obnavljanju ove džamije, što su Bukovičani sa za-dovoljstvom prihvatili i u zajed-ničkoj akciji prikupili sredstava za početak gradnje .

O Bukovici iz ranijeg perioda i njenog nastanka skoro da i nema podataka, jedino je poznato da je nekada bilo važno rudarsko mje-sto. U popisnom defteru hercego-vačkog sandžaka iz 1477. god. na-vodi se da je u selu Kržava posto-jao rudnik željeza. Kržava je tada brojala 114 domova i 10 neoženje-nih muškaraca. Po broju domaćin-stava je u to vrijeme bila veća i od

samog trga Pljevlja.Grigorije Božović u listu ˝Poli-

tika˝ - Beograd od 21.3.1933. god. u reportaži ˝Begovska Bukovica˝ je zapisao: ˝Među najstarijim musli-manima ovog područja, smatraju se stanovnici Bukovice. Imaju dža-miju stariju od pljevaljske. Veliki broj, gotovo svaki treći je ako ne beg, a ono aga. Ni Bihor nije toliko begovski kao Bukovica ... ˝.

Po popisu od 16.3.1937. god. koji su vodili imami-matičari, navo-de se podaci po administrativnim oblastima-džematima, gdje sto-ji da je u to vrijeme na području džemata Raščići bilo 1.514 članova muslimanskog življa.

U arhivu Odbora Islamske za-jednice Pljevlja stoji da su počet-kom XX vijeka imami džamije u Raščićima bili: Hamid Čardaklija, Derviš Hadžalić i Salihbeg Raščić.

Jakub Durgut

Počela rekonstrukcija džamijeBukovica kod Pljevalja

Temelji za džamiju u Rašićima

septembar, 2016.16

Revija FORUMHronika

Na obronku površinskog kopa Rudnika uglja Potrlica, gdje je u toku eksploatacija uglja, nadomak Pljevalja, otkriveno je neolitsko naselje iz perioda 6 hiljada godi-na prije nove ere. Rudnički bager je prilikom rada zakačio naselje i potom je uočeno veliko prisustvo keramičkih fragmenata, što je jav-ljeno Zavičajnom muzeju, a ovaj je odmah obavijestio Centar za kon-zervaciju i arheologiju sa Cetinja.

Nakon dvadesetak dana istra-živanja utvrđeno je da se radi o izvanrednom lokalitetu. Do sada znamo da je riječ o neolitskom naselju koje je postojalo od 5,5 do 6 hiljada godina prije nove ere, kazali su u Zavičajnom muzeju Pljevlja.

„Ovakvih lokaliteta u Crnoj Gori skoro da i nemamo, ima samo jedan u blizini Berana, ali je to na-selje mnogo manje.

Potrebno je zaštititi lokalitet, barem dok se ne izvrše veća ar-heološka istraživanja, jer je nase-lje zahvatalo veliku površinu od nekoliko hektara. Međutim do-bar dio ovog naselja je uništen, pa ćemo probati da da spasimo ono što možemo, bar mali dio koji je ostao“, rekao je Nikola Borovinić, arheolog iz Centra za konzervaci-ju i arheologiju sa Cetinja.

„Radi se o naselju iz starijeg neolita sa kućama od kolja i gra-nja do pola ukopanim u zemlju. Naselje je bilo veliko i sa mnogo kuća. Pronađeno je mnogo kera-mičkih fragmenata, posuda razli-čite namjene, par kamenih sjekira i strelica od kremena, kao i kosti uglavnom lovnih životinja.. Kul-

turni sloj se nalazi na dubini od pola metra, a debljina sloja je 40 cm. Uzeti su i nalazi za određiva-nje starosti kako bi se naselje pre-ciznije datiralo. Nakon što konzer-viraju i ispitaju nalaze i materijal Centar će ih vratiti i predati na ču-vanje Zavičajnom muzeju Pljevlja, kojem pripadaju.

Arheološki ostaci otkrivaju praistoriju na ovim prostorima.

- To su sami počeci potpuno drugačijeg načina života i organi-zacije u praistoriji, vrijeme kada su ljudi počeli da se duže zadrža-vaju na jednom mjestu. Tada po-činje zemljoradnja, izrada kera-mičkih posuda i organizovano sto-čarstvo“, objašnjava Borovinić. On kaže da bi konzervacija i predstav-ljanje nalaza mogli da pomognu turističkoj prezentaciji Pljevalja. Nakon istraživanja znaćemo o ka-

kvom se naselju radi i imaćemo predlog mjera i aktivnosti za du-goročnu brigu o ovom lokalitetu, kazao je Borovinić.

Na pitanje kako se može sa-čuvati novootkriveno naselje s obzirom da se nalazi na dijelu lo-kaliteta planiranog za eksploata-ciju u koji je Rudnik uglja uložio desetine miliona eura za izmješta-nje rijeke Ćehotine, Borovinić nije imao odgovor, osim da će njihov predlog biti da se urade obimnija i dugotrajnija istraživanja sa mnogo više arheologa, čak i da se napravi rekonstrukcija naselja.

Za vrijeme istraživanja neolit-skog naselja, na tom dijelu rudnič-kog kopa nisu izvođeni radovi. U istraživačkoj ekipi učestvovalo je 6 članova stručnog tima i 10 pomoć-nih radnika.

Jakub Durgut

Otkriveno neolitsko naseljeU blizini Pljevalja

septembar, 2016. 17


Kučanska džamija u Rožajama

Kučanska džamija, biser arhitekture u Rožajama iz XVIII vijeka, prvi je zaštićeni spomenik kulture u toj opštini.

U starom jezgru Rožaja, na raskrsnici Fetahovske i Bar-mahalske ulice ima mali trg koji je nekada bio omeđen ku-ćama karakteristične arhitekture, a sa jugoistočne strane dominirajućom figurom drvene džamije sa dvospratnim trijemom.

Kučanska ili Donja Džamija dobila je ime po Kučanskoj mahali u kojoj je izgrađena. Tačno vrijeme podizanja još nije utvrđeno pa se pominju različite godine i periodi gradnje: 1750, 1779, 1780, 1787, 1819, 1830... do 1838. godine. Moguće da su tih godina rađene neke dorade pa je sa njima ostalo i različito pamćenje. No, bez obzira u kojem periodu je sagra-đena, izvjesno je da su Kučansku džamiju gradile džematli-je Kučanske mahale i po njoj je dobila ime. Sagrađena je od kamena u osnovi, temelju, na kjoji se oslanja dvoetažna dr-vena džamija, građena od tesane borovine. Izraz „drvena“ treba bukvalno shvatiti, jer je skoro sve na ovom objektu: od temelja do krova i vitko minar načinjeno od borovog drveta. Nažalost, i pored brojnih pomena u literaturi, umjetničkim slikama, novinskim tekstovima, ukazivanja stručnjaka i laika na njene vrijednosti i autentičan izgled, džamija je proteklih decenija pretrpjela neke izmjene eksterijera i enterijera, a najveća šteta jeste što objekat više ne dominira prostorom. Islamska zajednica je sa njene istočne strane, skoro uz samu džamiju podigla stambeno –poslovni objekat koji svojom vi-sinom nadmašuje i samo minare. Prednja fasada koja je bila od drveta sazidana je od opeke što remeti autentičnost nje-nog prvobitnog izgleda.

I sve to, nekako je prolazilo, ali kada se počela širiti priča (prije sedam - osam godina) da pojedinci iz islamske zajed-nice u Rožajama imaju namjeru da je „obnove“, upaljen je alarm za odbranu istorijski i arhitektonski vrijednog objekta. Za tu „obnovu” vješto je plasirana priča kako su „obezbijedili sredstva i planiraju da je sruše do temelja i na njenom mje-stu sagrade istu, ali malo veću, od tvrdog materijala”. S tom namjerom, preliminarno, angažovan je čak i jedan lokalni ar-hitekta, koji je dobio zadatak da pripremi izradu projekta bu-duće kopije stare Kučanske džamije. Srećom, to je na vrijeme prostrujalo čaršijom i izazvalo gnjev, energične i oštre reakci-je građana i relevantnih pojedinaca, pa se sa tom idejom neko vrijeme zastalo sve do kraja prošle godine kada je ponovo ak-tuelizovana. Iznova je krenulo ubjeđivanje džematlija kako će se rekonstrukcijom dobiti isti objekat, sa više prostora ali od tvrdog materijala za sva vremena. Aman Jarabi!!

Je li moguće da će to učiniti ljudi koji svakoga petka pa-

daju na sedždu, pitali su se mnogi iskreni poštovaoci vjere i islamskog nasljeđa. A onda su se toj devastatorskoj namjeri javno usprotivili brojni građani, a posebno članovi podruž-nice „Almanah“ i druge nevladine organizacije iz Rožaja. Podružnica „Almanah“ se obratila zahtjevom Upravi za za-štitu kulturnih dobara na Cetinju da se Kučanska džamija u Rožajama hitno stavi pod posebnu zaštitu države i da se preduzmu pripremne mjere za utvrđivanje trajne zaštite tog nepokretnog kulturnog dobra.

Uprava je vrlo brzo reagovala zahvaljujući, prije sve-ga direktorici dr Anastaziji Miranović koja se zdušno za-ložila da stručna ekipa što prije dođe i napravi istraživač-ki nalaz (10.12.2015.) koji su uradile Tanja Vujović, etnolog i Milena Latković, arhitekta. Na osnovu tog nalaza u maju (04.05.2016.) ista ustanova donijela je rješenje kojim se utvrđuje da Kučanska džamija ima status nepokretnog kul-turnog dobra od lokalnog značaja. Na tu odluku, gle čuda, Islamska zajednica uložila je žalbu, tako da je proispitana, a u julu Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je Rješenje kojim se Kučanska džamija stavlja pod zaštitu kao kulturno dobro od državnog značaja.

Rešenje sadrži opis kulturnog dobra, stanje kulturnog dobra, režim zaštite i obrazloženje napisano na sedam stranica. Rješenje je proslijeđeno Opštini Rožaje, Odboru Islamske zajednice Rožaje, Ministarstvu kulture, Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Upravi za nekretnine Rožaje, Službenom listu i Dosijeu.

Valjda će ovo biti poka da se, što prije zaštite i drugi rijetki objekti koji čine dušu naselja i gradova. A.Ibrahimović

Prvo zaštićeno kulturno dobro

septembar, 2016.18

Revija FORUMHronika

Sahat kula i Trg Bećir-bega Osmanagića uskoro će zablistati u novom ruhu, najavljeno je iz kabi-neta Glavnog grada. Gradonačelnik Slavoljub Stijepović razgovarao je sa Ahmetom Altunom, novoimenova-nim koordinatotrom Turske agenci-je za međunarodnu saradnju i koor-dinaciju (TIKA) koja će finansirati projekat restauracije .

„Poslije višemjesečne pripreme tog projekta, čelnici gradske upra-ve i predstavnici TIKA-e, sa svojim stručnim timovima, usaglasili su sve detalje projekta, čija je realizacija u završnoj fazi, nakon čega se ubrzo može očekivati početak izvođenja radova”, saopšteno je iz kabineta glavnog grada, 8.septembra 2016.

Gradonačelnik je tom prilikom podsjetio na veoma značajnu ulo-gu koju je TIKA imala u proteklom periodu u realizaciji mnogobrojnih projekata širom naše države i uputio zahvalnost njenim predstavnicima na uloženom trudu i jačanju bilate-ralne saradnje između dvije prija-teljske zemlje, Turske i Crne Gore.

Sagovornici su nakon postignu-tog dogovora istakli da će rekon-strukacija doprinijeti većoj prepo-znatljivosti Podgorice i bogatijoj turističkoj ponudi glavnog grada.

Uprava za zaštitu kulturnih do-bara, na zahtjev Glavnog grada, iz-dala je konzervatorske uslove na osnovu kojih je izrađen konzerva-torski projekat sanacije Sahat kule, a dostavljene su i smjernice za ure-đenje Trga Bećir-bega Osmanagića, koji predstavlja zaštićenu okolinu oko kulturnog dobra. Konzervator-ski projekat je, kako je saopšteno iz Uprave, izradila Javna ustanova Muzeji i galerije Podgorice.

„Jasno je iskazano na koji na-čin treba pristupiti izradi projekta,

a obuhvatili smo sve, od čišćenja fasade, uklanjanja neautentičnih, naknadno montiranih čeličnih ele-menata sa fasade i krova Sahat kule, zamjene električne instalacije, do konzervacije satnog mehanizma i njegovog stavljanja u funkciju, kao i druge konzervatorske mjere”, saop-šteno je ranije iz Uprave.

Te mjere će, kako je navedeno, biti sprovedene ne samo na fasada-ma, već i u enterijeru podgoričke Sa-hat kule, „što će u mnogome unapri-jediti stanje ovog kulturnog dobra”.

Sahat kulu je podigao Osman-paša Osmanagić, a sat, dugo vreme-na jedini sat u Podgorici, donesen je iz Italije. Sahat kula ima status zaštićenog kulturnog dobra od 1957. godine, a trg pripada njenoj zaštiće-noj okolini.

Šef biroa za ekonomsku saradnju i podršku biznis zajednici glavnog grada Vladimir Rajčić najavio je da će posjetioci moći da se popnu do vrha kule, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na praktično či-tav grad i okolinu.

„Jedan od simbola Podgorice uskoro će dobiti novo ruho, ali pre-

cizan datum početka radova još se ne zna. Unutrašnjost Sahat kule će prvi put biti otvorena za posjetioce i nadamo se da će ona na taj način po-stati svojevrsna turistička atrakcija, kazao je Rajčić i podsjetio da je riječ o vrlo interesantnoj unutrašnjosti jednog starog objekta, sagrađenog u 17. Vijeku.

On je najavio je da će na trgu biti uređene i zelene površine, a naći će se mjesta i za punktove na kojima bi zanatlije mogli da prodaju svoje ru-kotvorine.

Prema predanjima, Sahat kula je sagrađena krajem 17. vijeka. Podigao ju je hadži Mehmed-paša Osmana-gić. Visoka je 16 metara. Skoro da nema pjesme o Staroj Podgorici i Staroj Varoši, u kojoj se ne spominje Sahat kula. Odavno je zaštitni znak Podgorice. Sahat kula je dugo bila centar Stare Varoši. Mjesto saznanja svih bitnih događaja, mjesto okup-ljanja, mjesto prepoznavanja. I da-nas, kada ljudi dolaze u Podgoricu, uvijek se orjentišu prema Sahat kuli. Na osnovu nje znaju gdje je autobu-ska stanica, gdje je centar grada, kao i gdje se nalazi dio preko Morače.

TIKA će restaurirati Sahat Kulu i Trg Bećir-bega Osmanagića

Stijepović i Altun sa saradnicima

septembar, 2016. 19


U Pljevljima je od 11 do 14. av-gusta održan deveti po redu fe-stival tamburaške muzike ,,Srce i duša stare čaršije” Pljevlja 2016.

Festival je počeo nastupom Mandolinskog orkestra Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, a festival je otvorio Mersudin Hali-lović sekretar Skretarijata za druš-tvene djelatnosti opštine Pljevlja.

Halilović je kazao da su tokom proteklih devet godina u Pljevlji-ma nastupali mnogobrojni orke-stri iz regiona, Evrope i svijeta i poželio Pljevljacima da uživaju u programu.

Posebnu pažnju publike privu-kao je nastup Ansambla Turskog državnog hora narodne muzike. Bila je to jedinstvena prilika da pljevljaci po prvi put uživo čuju vrhunske muzičare na tradicio-nalnim žičanim instrumentima. Sa njima je nastupila i vokalna solis-tkinja Nina Strugar.

Odličan nastup imao je i bjelo-poljski sastav “Limski Biseri” koji tradicionalno nastupa na festivalu tamburaške muzike u Pljevljima.

Prvog dana festivala pljevalj-ska publika uživala je i u nastupu Gradskog tamburaškog orkestra Pljevlja. Njihov nastup propraćen je velikim aplauzima, a kao vokal-ni solisti nastupili su Sabahudin Delić, Mugdin Nuhanović i Zdrav-ko Jestrović. Dio repertoara bio je posvećen i nedavno preminulom Smaju Šahinpašiću jednom od osnivača čuvene pljevaljske ško-le žičanih instrumenata i čovjeku koji je mnoge generacije uveo u muzičku pismenost ali i u svijet tamburaške i starogradske muzi-ke.

Drugi dan festivala počeo je nastupom “Varoških tamburaša”

iz Nove Varoši i Gradskog tambu-raškog orkestra Banja Luka.

Deveti festival tamburaške mu-zike završen je u pljevaljskoj Milet bašti nastupom Merime Njegomir i tamburaškog orkestra iz Novog Sada “Zorule”.

Gostima i brojnoj publici obra-tio se predsjednik opštine Pljevlja Mirko Đačić i zahvalio se sugra-đanima na velikoj posjeti.

“Okupili smo se na kultnom

mjestu, gdje miriše tradicija. Još prije 120 godina ljudi su se oku-pljali na ovom mjestu i na sličan način uživali i ja želim da večeras uživate, jer je ovo muzika za pro-branu publiku”, kazao je Đačić.

Pokrovitelji Devetog festivala tamburaške muzike su bili: opština Pljevlja, Rudnik uglja, Turistička organizacija Pljevlja i Turski kul-turni centar u Crnoj Gori “Yunus Emre”. Jakub Durgut

Srce i duša stare čaršije Deveti festival tamburaša - Pljevlja 2016

Pljevaljska škola tambure na festivalu

septembar, 2016.20

Revija FORUMKritičke paralele

Piše: Jovan Nikolaidis

Tranzicija koju, nakon ratova u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, u manjoj ili većoj mje-

ri imamo danas u Crnoj Gori i svim republikama bivše države, jeste četvrti postjugoslovenski rat: konačni napad ratnih i drugih profitera na osiromašene građane zemalja nastalih na ex-yu prosto-ru. Rat u kome se ruši negdanja monolitnost srednje klase, rat u kome inteligencija postaje posluš-nički duhovni mehanizam na služ-bi oligarhijama, ili gnjevna grupi-ca napuštenih očajnika koji se nisu dali kupiti no čije zanose malo ko danas prihvata, rat gdje se seljak iznova pretvara u mutanta koga selo ne drži a grad zlostavlja, te rat u kome radništvo, izbezumljena gomila naroda koja moljaka ne da se vrati radu već da im se otpre-mnina poveća i izvrši dokup staža pred penzije koje su mizerne ili ih neće biti…

Sile destrukcije tog napada pri-vilegovanih pljačkaša su strahovi-te. A taj udar, poput usta koja se ne mogu zasititi, guta ostatke neg-dašnje privrede i sve još zdravo pretvara u bolesno. Koje će usko-ro biti odbačeno, da bi bilo jeftino kupljeno. Opet se, kao mnogo puta u istoriji koja se ponavlja, na stra-ni privilegiranih nađu oni kojima na tom klatnu vremena nije mje-sto, a na strani zakinutih oni koji redovito, kao i svaka masa koja se amebno mijenja, urlaju i buče. Psi s lanca koji lavežom prate karava-ne profita.

Dakako, bijesa izazvanog ovim novouspostavljenim poret-kom nepravde koji se dovršava, ne nedostaje. Oni koji su se napljač-kali, naubijali i do zla boga osilili nemaju skrupula slušajući bezo-pasnu galamu obespravljenih koji se spuštaju skliskom stazom u ni-štavilo.

Ono što najviše obespokojava, dok se tabla sa natpisom off li-mits postavlja na demarkacionoj liniji koja pravdu dijeli od uspo-stavljenih armada Zla, jeste odsu-stvo političke alternative, dovoljno snažne da bi stvari mogla početi da mijenja u drugom smjeru. Cr-nogorska politička opozicija, tako, postoji, ali ona, svojim anahronim instrumentarijem poziciji samo jača krila. Iako znamo da nas gnjev,

narastajući ali nekontrolisan, ne može odvesti nikamo, sve su očitiji obrisi haosa i destrukcije društva koje je oboljelo. I šta se dešava u tom zabranu koga, osim socijalnih tumaranja tako očito markiraju i dvije riječi: off limits? Kad bole-snom više ne pomažu metodi kon-vencionalne medicine, pribjegava se onoj alternativnoj, kad ne po-maže konkretna, pribjegava se al-ternativnoj političkoj borbi. Koja više nema oblik parlamentarnih rasprava niti je omeđuju zaključ-ci sindikalnih kongresa. U takvom okruženju odvija se četvrti postju-goslovenski rat. Konačni napad ka-pitala na siromašne ovog prostora. To što mi istovremeno dok rat tra-je imamo i famozni put u Evropu, to što nas nasmiješena čeka evroa-tlantska integracija, druga je tema za neke druge sesije.

Kako oblici tog rata izgleda-ju, kako se rubno očituju, vidjeli smo u mnogih bogatim evropskim zemljama, ali još nismo u mojoj Crnoj Gori. Sjećate se momaka iz pariških predgrađa koji su pa-lili automobile; baskijski momci i dalje snuju terorističke akcije; francuski ultradesničari jurišaju na multikulturu, dok su italijan-ski građani koji su, buneći se zbog otpada u gradovima, ’zaradili’ još jednu vladu? Gnjev će uvijek naći način da zapali plamen. Ali niko

Četvrti postjugoslovenski ratOni koji su se napljačkali, naubijali i do zla boga osilili nemaju skru-pula slušajući bezopasnu galamu obespravljenih koji se spuštaju sklis-kom stazom u ništavilo

septembar, 2016. 21

Revija FORUM Kritičke paralele

neće skinuti table sa natpisom: off limits, raširene diljem Balkana kao uštavljene kože sitnog zvjeri-nja. Ako ne gori kolosalni plamen Svjetske revolucije, gorjeće i dalje stotine, hiljade malih vatri na lo-mačama iluzija. Kako je to konsta-tovao Sloterdijk: divlji plamenovi ukazuju na debakl društva. Jer si-stem vladavine ovih naših dojuče-rašnjih loših studenata, sportista i marljivih seminarista na kurse-vima o opštenarodnoj odbrani, te loših pjesnika i sredovječnih aka-demika, tako je usavršen da uvijek pronalazi način da poneku akciju usmjerenu protiv njih okrenu u svoju korist. Kao mašina koja se pokreće koristeći energiju onoga koji joj se suprotstavlja. Mašina se čini nezaustavljivom, a njen pohod po našoj budućnosti bezmalo vje-čan. Kad će i hoće li u načinu na

koji se nešto stvara isklijati sjeme njegove propasti, ostaje da se vidi. Da li je bahatost i cinizam koje pokazuju crnogorski i ini oligarsi prva pukotina u sistemu njihove neograničene moći? I da li će če-tvrti postjugoslovenski rat traja-ti duže od naše nade da se može živjeti bez zabrana i ograničenja, bez međa i žice, sa pravdom kao stanjem a ne kao zastavom?

Jer ova nova okupacija, ova tranzicija bez korijenja i roda, ovaj procvat nemorala i kulminacija nerada, koja je kolonijalizovala i unutrašnji prostor naših brat-skih zemalja, opasala je zapravo geografiju nekoć zadovoljavajuće socijalne pravde i jednakosti koje su, ipak, resile bivšu državu. Koja nam nije, znali smo se buniti, da-vala dovoljno slobode i demokra-tije. Sada, danas, na svim mjestima

gdje je klijalo bratstvo-jedinstvo, samouprava i dijelom pravična raspodjela rezultata rada, nikle su ludnice nacionalsocijalista, utvrde klerofašista, ekstremne religiozne grupacije zabarikadirane u svoja memljiva utočišta. A demokratiju je zamijenila anarhija. Društveno od juče postalo je privatno od da-nas i sjutra. Svi ostali, neuki, ne-spremni, zatečeni, ostali su, posta-li su zatočnici off limitskonfigu-racija, van odabranog kruga novih ’dobitnika’.

Zbog njih, te site elite, započi-nje četvrti postjugoslovenski rat, kao posljednja etapa postjugo-slovenske tranzicije, od lošeg ka gorem. Zapravo, baš ga ti otimači naše sreće i mira indukuju, oni su njegovi generali, stratezi i mar-keri. Majstori virtuelnog spekta-kla obilja i lagode! Kao potvrđen primjer i namjera privilegiranih da globalizuju naš duh i tijelo, našu sreću i ljubav. Za koju smo mi, sanjari pred off limits granič-nikom, nebrojeno puta pali. Kažu mi školovani prijatelji da su Bori-slava Pekića, za njegovih rijetkih posjeta Podgorici ( jer taj je sjajni pisac naših jezika htio da bude Sr-bin tim više koliko su crnogorski

Dobro jutroDobrojutro radni narode

Crne Gore! Sada je tačno mi-nut do dvanaest! Niste vi ludi da povjerujete crnogorskoj vlasti koja obećava da će u nekoliko narednih godina ne-zaposlenost u Crnoj Gori biti iskorijenjena, kad znate, od-lično znate, da će neoliberalni koncept, od vlasti potvrđena strategija mikro države Crne Gore, potvrditi zloslutnu na-javu o budućoj totalnoj neza-poslenosti Crnogoraca.

septembar, 2016.22

Revija FORUMKritičke paralele

kvazipatriote dokazivali da je on Crnogorac), ismijavali zbog toga što je sve ljude koje je sretao oslov-ljavao sa ”vi”. Time je postavio ’off limits stanje’ prema onima koji ga ne razumiju. Jer posprdnost prema gospodskom, diskretnom i uglađenom, nacionalni je sport u Crnogoraca. Pekić je, pak, odlič-no shvatao gdje se nalazi: oni koji su ga poznavali pričaju da je imao običaj angažovati advokata koji je posredovao u njegovim kontak-tima sa našim svijetom. Tadaš-nje konvencije nalagale su da se ljudima obraća sa ”druže”, što je građanskom intelektualcu Peki-ću bilo neprihvatljivo. Stoga bi on advokata zamolio da dotičnog gos-podina upita da li bi…to i to. Našto bi se advokat Pekićevom (uslov-no rečeno) sagovorniku obratio riječima:druže, drug Pekić vas pita da li biste… to i to.

Danas se u Crnoj Gori ono skorojevićko posebno groteskno nakalemilo na sirotinjsko, pa je nikla biljka koja mora izazvati smijeh kad je gledate sa daljine, ali je živa muka kada ste prisilje-ni živjeti pod njenom krošnjom; jer, niti daje hlad, niti drži kišu. Nego je puna bučnih vrabaca koji su zamislili da su orlovi, sipaju-ći sitni izmet po vašem strpljenju i odmjerenosti.Pod tim stablom koje je niklo na sirotinjskoj zemlji, sramota je nemati, i ništa se danas u nas ne prezire kao sirotinja. Po-stoji odomaćena krilatica:ima se, može se. Vrijeme klasne solidarno-sti je prošlo, sada su u Crnoj Gori dojučerašnji siromašni sloj klasni neprijatelj doista siromašnih. Jer siromašan je siromašnom pripre-ma za put ka onome što se želi: biti bogat. Jer, postoje samo bogati i oni koji to žele postati. Drugih za-sad u nas nema.

Nekada se krilo da imaš – da-nas se svi trude da izgleda kako imaju više nego što doista imaju.

Stoga kuće od hiljadu kvadrata koje grade oni koji su nekoć imali potleušice, ispred kojih su par-kirana uglancana terenvozila ili crne zvijeri sa nišanom na haubi, više nisu rijetkost. Kao što enor-mna kreditna zaduženja građana ne govore o cvatu rada i ulaganja u rad, već o budućoj finansijskoj katastrofi koju pokrivaju zbr-zani glamur i klecava poza. Mi smo nacije koje su klinički mrtve ali se to još ne vidi. Jer, potreb-no je više od krupnih računa u švajcarskoj banci, treba još više od jedne generacije koja je uži-vala u privilegijama komunizma, i druge koja je pod štitom očeva, današnjih gospodara tranzicije, naša društvena bogatstva legalno opljačkala, treba više od skupih kola i odijela, mnogo više od sve-ga toga, da od unuka onih koji su na katunima noćili sa ovcama na-praviš novog čovjeka, ozbiljnijeg čovjeka, ne zamlatu kome je kum, pleme i rodstvenik sve u životu i sve za život. U kome su odricanja i dileme izumrli. Mi živimo život ne shvatajući što smo sve mogli imati dok smo sticali. Stoga se po-sve čvrsto drži i kontroliše haos koji zjapi između povlašćenihi-zakinutih koji mjesta mijenjaju brzinom munje, ostavljajući pu-stinju svima onima koji će možda jednom doći na ova tužna mjesta ”vajld bjuti Montenegra”. Nama je uvijek hronično nedostajalo gospode. I vladao je nama redo-vito seljak, radnik i pokoji ratnik. Plemić – nikada!

Zato smo mi mrzjeli Pekićevu urođenu distancu, kad bi nam koji-put došao u prijestolnicu, tadašnji Titograd.

Nijedna priča o novim bogata-šima i novim siromasima, nijedna demagogija o preraspodjeli bo-gatstva i socijalnoj pravdi nije ni potpuna ni približno tačna, dok se u nju ne uključi tužna činje-

nica da u Crnoj Gori, mojoj lje-potici i mom zvjerinjaku, i ovog ljeta ima posla za sto hiljada nje-nih građana. Koji neće da rade! Bahatost novobogataške gomile i nadljudska nespremnost dijela crnogorskih građana da pomognu sami sebi otvara prostor i za baj-ke i za simplifikacije. To što je neko danas siromašan, nipošto ne znači da je i ispravan, kao što ni to što je neko bogat ne znači da je automatski korumpiran. Jer u Crnoj Gori sirotinja ima navike plemstva, dok nam bogataši imaju manire lumpenproletarijata. To je cijena prevrata, cijena čuvene antibirokratske revolucije kroz koju je Crna Gora prošla na čelu sa mladim lijepim i pametnim ’džemperašima’. Koji danas nisu više lijepi niti mladi, ali pamet-ni jesu ostali ne samo stoga što su džempere zamijenili skupim odijelima. Onog prevrata koji je spriječio da se oformi zdrava elita svjesna svoje istorijske i društve-ne odgovornosti, koja bi nas uči-la da put ka višem i boljem vodi preko obrazovanja i rada. Nešto je temeljno krivo u mojoj zemlji gdje se momci u cvijetu mladosti valjaju od kreveta u spavaćoj sobi, preko kauča u dnevnoj, do stola u kafiću, i gdje, istovremeno, ljudi iz okolnih zemalja, iz Srbije, Re-publike Srpske i Kosova rade po-slove koji su našijemai spod časti da ih obavljaju.

Dobrojutro radni narode Crne Gore! Sada je tačno minut do dva-naest! Niste vi ludi da povjerujete crnogorskoj vlasti koja obećava da će u nekoliko narednih godina nezaposlenost u Crnoj Gori biti iskorijenjena, kad znate, odlično znate, da će neoliberalni koncept, od vlasti potvrđena strategija mi-kro države Crne Gore, potvrditi zloslutnu najavu o budućoj total-noj nezaposlenosti Crnogoraca. Off limits!

septembar, 2016. 23

Revija FORUM Društvo

Bošnjaci, Muslimani i Albanci , 2003. činili su zvanično - 16,8 a nezvanično -2o, 77 odsto ukupnog stanovništva Crne Gore, a njihov udio među crnogorskim građanima u inostrans-tvu bio je više nego trostruko veći i dostigao 67,3 procenta. Da li zato što joj se ovi podaci nijesu baš dopadali ili iz nekih drugih razloga - na popisu 2011 država je odlučila da podatke o svojim građanima u inostranstvu prikupi vrlo ograničeno, kao i da to što je, ipak , prikupila – ne objavi

Piše: Nataša NOVOVIĆ

Iseljavanje iz Crne Gore jedna je od tema o kojoj se olako govori, podataka koji bi se mogli makar približiti

preciznima, zapravo nema. ”Van Crne Gore živi još jedna Crna Gora”, rečenica je koja se često koristi, zanimljivo zvuči, ali malo znači. U posljednjih nekoliko go-dina moderno je govoriti o našim iseljenicima u Latinskoj Americi

ili Turskoj, onima čiji su preci otiš-li prije više od jednog vijeka. Mje-sta koja su opustjela tokom po-sljednjih decenija pominju se tek ponekad, u jeku neke od političkih rasprava. I kao sve takve, uminu.

Djeca onih koji su otišli deve-desetih, rođena i stasala u zemlja-ma zapadne Evrope, sve rjeđe pri-staju da u Crnu Goru dođu makar na ljetovanje.

Posljednji zvanični podaci o građanima Crne Gore u inostran-stvu objavljeni su nakon popisa 2003. Prema tom izvoru, u ino-stranstvu je tada boravilo 53.433 građana: 11.344 u Njemačkoj, 2.810

u Švajcarskoj, 2.722 u Luksembur-gu, 2.279 u Švedskoj, 1.288 u Fran-cuskoj, po oko 1200 u Danskoj i Holandiji, 1.198 u Italiji. U ostalim evropskim zemljama 6.194. Pre-ma tim podacima, U SAD bilo je 18.700 naših ljudi, u Australiji je živjelo 1.024, u ostalim vanevrop-skim zemljama – 1.270 U nepo-znatoj inostranoj zemlji živjelo je 2.200 ljudi.

Iako se ovi podaci teško mogu smatrati preciznim, cifre dosta ja-sno govore odakle su ljudi bježali. Iz Podgorice je, prema popisu iz 2003. u inostranstvu živjelo 10.413 ljudi, iz Plava – 7.758. Te godine

Daleko od očijuPODACI O ISELJENICIMA

septembar, 2016.24

Revija FORUMDruštvo

opština Podgorica imala je 168.015 stanovnika, opština Plav – 13.659. Nije teško uporediti brojke.

Popis iz 2003 bilježio je i na-cionalnu strukturu građana Crne Gore u inostranstvu. Bošnjaka je bilo 15.351, Muslimana 4.296, Al-banaca 16.324, Crnogoraca 5.778, Srba 3.824, Hrvata 292, ostalih 987. Neizjašnjenih je bilo 2.009, nacionalnost je upisana kao nepo-znata za 4.572 osobe.

Iz Plava je u inostranstvu ži-vjelo 4.166 Bošnjaka i 459 Musli-mana. Od ukupnog broja od 4.869 Rožajaca u instranstvu, bilo 4.093 Bošnjaka i 277 Muslimana.

U beranskoj opštini je zabilje-žen broj od ukupno 5.757 osoba u inostranstvu, od čega 3.342 Boš-njaka i 694 Muslimana.

Od 6.796 odseljenih Bjelopolja-ca, Bošnjaka je bilo 3.005, Musli-mana 1.882.

U statističkim knjigama za-bilježeno je da je tokom dvana-est godina - između popisa 1991. i 2003. – iz Crne Gore je u ino-stranstvo odlazilo oko dvije i po hiljade ljudi godišnje. U grupu sa ” izrazito natprosječnim” – preko 10 odsto ili ”vrlo visokim” udjelom stanovništva u inostranstvu u su svrstane opštine Plav, Rožaje, Bije-lo Polje i Berane, kao i Bar i Ulcinj. Prema rezultatima popisa iz 2003. godine, najveće procentno učešće građana Crne Gore u inostranstvu je u opštinama Plav - 35,9 i Ulcinj - 23,6 procenata.

U publikaciji ”Demografski trendovi u Crnoj Gori od sredine 20. Vijeka i perspektive do 2050. godine”, zapisano je ono što se malo gdje u Crnoj Gori može jav-no čuti: ”Vrlo naglašene regional-ne razlike u zastupljenosti crno-gorskih građana u inostranstvu se najočiglednije mogu povezati sa razlikama u nacionalnoj struk-turi stanovništva. U tom pogledu su najbitniji udjeli stanovništva

albanske odnosno bošnjačke i mu-slimanske etničke pripadnosti. Naime, udio lica u inostranstvu je najveći na područjima gdje je veliko učešće stanovništva te tri nacionalnosti. Rezultati posled-nja dva popisa stanovništva, a po-sebno onog iz 2003. godine, vrlo jasno upućuju na takav zaključak. Naime, 31. oktobra 2003. godine stanovništvo te tri nacionalnosti je predstavljalo 16,8 odsto uku-pnog stanovništva zemlje, dok je istovremeno njihov udio među cr-nogorskim građanima u inostran-stvu (odsutnim iz zemlje duže od godinu dana) bio četiri puta veći i dostigao je 67,3 procenta.

Da li zato što joj se ovi poda-ci nijesu baš dopadali ili iz nekih drugih razloga - na popisu 2011 dr-žava je odlučila da podatke o svo-jim građanima u inostranstvu pri-kupi vrlo ograničeno, kao i da to što je, ipak , prikupila – ne objavi.

Nakon prvih nekoliko pitanja na posnici iz 2011- ime i prezime, pol, datum rođenja i jedinstve-ni matični broj, mjesto rođenja, mjesto stalnog stanovanja majke u vrijeme kada je osoba rođena – pitanje broj šest glasilo je – da li je lice na radu/ boravku/studiranu-ju van Crne Gore. Ako je odgovor na to pitanje glasio ”da” državu su zanimala samo još dva podataka -

septembar, 2016. 25


država u kojoj se lice nalazi, kada je otišlo i koliko još namjerava da ostane.

“Za lica koja su van Crne Gore godinu i duže ovim se popis za-vršava.”, glasilo je službeno uput-stvo.

Podaci o osobama za koje se pipis na ovaj način završio nijesu objavljeni ni u jednoj Monstatovoj publikaciji sa popisa 2011. Samo se jednom u jednoj podgoričkoj no-vini pojavio podatak iz Ministar-stva vanjsih poslova i evropskih integracija da je ”prema popisu iz 2011. godine 35.689 naših držav-ljana boravilo u inostranstvu duže od godinu”. To bi značilo da se iz-među 2003. i 2011. broj naših ljudi u inostranstvu smanjio za preko dvadeset hiljada. Samo ne znamo gdje su. Ne može se primijetiti da su se vratili.

Neke druge zemlje, ne samo da znaju podatke o svojim, nego im nije problem ni da znaju koli-ko tuđih državljana imaju. Počet-kom ove godine objavljeno je ”U Njemačkoj se, prema podacima Savezne kancelarije za migracije i izbjeglice, nalazi 22.868 crno-gorskih državljana, od kojih 2.400 mora napustiti tu zemlju”. Povod za objavljivanje ove informacije bili su naši ljudi, ponovo mahom sa sjevera, koji su tokom 2015. po-kušali da se isele u zemlje zapadne Evrope. Od dobra, valjda.

Službeni izraz za pusoš u sje-vernim krajevima Crne Gore je – depopulacija. U opštinama na sjeveru u kojima pretežno ili u značajnom broju žive Bošnjaci, iz-među 2003. i 2011. broj stanovnika se uglavnom smanjivao. U Plavu sa 13.659 na 13.108. Minus – 551. Bijelo Polje se smanjilo sa 49.297 na 46.051 stanovnika ( - 3.246), a Berane sa 34.511 na 33.970 (-541). Jedino je broj stanovnika u Roža-jama porastao sa 22.387 na 22.964 (+ 582).

Odseljavanje ljudi nekad je, makar u nekoj mjeri nekada, ”na-doknađivano”, nešto višim sto-pama prirodnog priraštaja sta-novništva. U posljednjoj deceniji stopa nataliteta Sjevernog regiona je pala ispod prosjeka Crne Gore. Podaci iz 2015, dodatno obeshra-bruju. Stopa prirodnog priraštaja, odnosno razlika između broja ro-đenih i umrlih, negativna je bila u Petnjici -5,1 odsto; u Gusinju -4,4 i Bijelom Polju -0,4. U Plavu je stopa prirodnog priraštaja ostala pozitivna i iznosila 0,8, dok je u Rožajama bila 7,6 procenata.

Teško da ima njesta čuđenju – zašto ljudi bježe. Kad je vlada pra-vila Strategiju regionalnog razvoja od 2014 – 2020, zabilježila je, po-red ostalog, da je stopa nezaposle-nosti u Sjevernom regionu u 2013. godini iznosila 21,9 odsto. Neza-poslenih je u Središnjem regionu istovremeno bilo 13,1, a u Primor-skom 11,7 procenata.

Sjeverni region, zabilježeno je u istom dokumentu, raspolaže sa najvećim dijelom ukupno ras-položivog hidropotencijala, cje-lokupnim rezervama uglja, oko 67% obradivih površina, 71% drv-ne mase, blizu 70% stočnog fon-da, skoro cjelokupnim rezervama olova i cinka, kao i resursima za ra-zvoj zimskog i eko-turizma i proi-zvodnji eko hrane i hrane sa zašti-ćenim geografskim porijeklom. I pred svega toga, region ima nivio razvijenosti od oko 50 odsto naci-onalnog prosjeka.

U periodu od 2006. do 2011. go-dine svega oko sedam odsto uku-pnih stranih direktnih investicija se prosječno godišnje realizovalo u ovom regionu.

Prosječna zarada u Petnjici je tokom 2015. godine iznosila 388, u Plavu 423, u Bijelom Polju 396 i u Rožajama 444 eura. Ni u jednoj od ovih opština, dakle, prosječna pla-ta nije dostizala državni prosjek

koji je lani iznosio 480 eura. Sve i ako bi, zbog sebe i dalje

trpjeli loš životni standard i život u ”pasivnim” krajevima, ljudima je jasno da moraju misliti i na per-spektivu svoje djece.

UNICEF-ova Studije o siro-maštvu djece u Crnoj Gori pokaza-la je da je koncentracija siromaš-tva među djecom najizraženija na sjeveru Crne Gore, tamo živi više od polovine sve siromašne djece u zemlji.

Šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru, Bendžamin Perks više puta je govorio o tome da dje-čije siromaštvo nesrazmjerno po-gađa različite djelove ove zemlje i da je taj problem najviše izražen na sjeveru Crne Gore. “Najjedno-stavniji primjer koji to dokazuje je predškolsko obrazovanje. Deset puta je veća vjerovatnoća da će dijete rođeno u Budvi ići u vrtić, nego dijete rođeno u Rožajama. A taj period je veoma važan za dije-te jer se 85 odsto razvoja mozga kod čovjeka dešava u prvih pet godina“, objašnjavao je Perks uz napomenu da djeca koja nijesu pohađala predškolsko obrazova-nje, kasnije zaostaju punu godinu u budućem obrazovanju. Za njih je manja vjerovatnoća i da će ići na fakultet, da će imati dobru karije-ru i biti uspješni u životu.

Očigledno je bilo i zašto su lju-di odlazili,očigledno je i zbog čega ni svoju ni prerspektivu svoje dje-ce ne vide u povratku. Čak i šareni festivali i druge manifestacije koje se održavaju kad ljudi iz dijaspo-re ljeti dođu do kuće, najčešće se održavaju bez pomoći države. Nje-ni predstavnici katkad dođu – da se slikaju. Po svemu što se dosad vidi, iseljenici imaju samo dvije mogućnosti da zaineresuju drža-vu: ako su zaradili dovoljno novca i mogu se pojaviti kao investitori i, svakako, ako dođu na birališta. I to je to.

septembar, 2016.26


Piše: Milan Žugić (MINA)

Nedavno ste, nakon skoro 25 godina bavljenja politikom, na-javili da se povlačite. Kako da-nas nakon toliko vremena ocje-njujete političku situaciju u Cr-noj Gori, koliko se promijenila, koje su bitne razlike?

Ne, nakon »skoro 25«, već, s obzirom da sam u mandatu - 1986 – 1990, bio član Opštinskog ko-miteteta Saveza komunista Crne Gore Titagrada, može se reći da nakon bezmalo tridesetogodišnjeg bavljanja politikom, prije svega, iz zdravstvenih razloga, ali i iskrenog uvjerenja da su stasale generacije, koje će znati – kako da dodatno obogate dosadašnje, siguran sam, časno nasljeđe Socijaldemokrat-ske partije, u čijem sam osniva-nju i višedecenijskom temeljenju zdušno učestvovao, 3. septembra ove godine, obavijestio sam Pred-sjednika i članove Predsjedništva

SDP CG da, sa završetkom tekućeg poslaničkog mandata, prestajem sa aktivnim bavljenjem politikom. Naravno, kao što sam i naglasio u pismu tim povodom, s obzirom da je Socijaldemokratska partija, više od četvrt vijeka, bila sastavni dio, maltene, i naših života, ponosan na sve što sam ugradio u njeno te-meljenje, jednako kao i na ono šta je sve SDP značio za moju ukupnu

političku i javnu afirmaciju, osta-jem i dalje sljedbenik zajedničkih stremljenja da Crnu Goru, zaista, i dugoročno utemeljimo kao zajed-ničku, pravnu, pravednu i prospe-ritetnu, kuću svih njnih građana i naroda.

Što se viđenja političke situa-cije tiče, i, pogotovu poređenja sa onom iz perioda kada smo poči-njali, razlika je i ogromna i mala.

Crna Gora je jedina zajednička „kuća” koju imamo

Intervju: Rifat RASTODER

• Nakon, bezmalo, trodecenijskog bavljenja politikom, Rifat Rastoder, dugogodišnji poslanik i potpred-sjednik Skupštine Crne Gore, aktuelni predsjednik skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, kao i dvodecenijski potpredsjednik i ak-tuelni predsjednik Savjeta SDP-a Crne Gore, najavio povlačenje.• Najvećim svojim političkim uspjehom smatram činjenicu da sam u svim mogućim bitnijim situacijama uspijevao čvrsto ostati u kontaktu sa sopstvenom savješću i što nakon svega, na svakom mogućem mjestu i svakome mirne savjesti mogu pogledati u oči, kaže, između ostalog, Rastoder • Crna Gora, zasigurno, ni za nas koji smo joj posvetili najveći dio svog životnog umijeća i čitavog bića, nije ona Crna Gora koju smo sanjali. Ali je Crna Gora jedina zajednička „kuća” koju imamo. A tek ako kuću imamo, možemo je i preuređivati, kaže, između ostalog, Ras-toder u intervjuu za MMINU i Reviju Forum

septembar, 2016. 27


Ogromna je, jer je upravo tih prvih devedesetih tek započet istorijski zaokret od dotadašnjeg jednopartijskog, ka višepartijskom sistemu, koji je bio zaustavljen to-kom perioda komunističke vlada-vine, kako u ondašnjoj SR Crnoj Gore, tako i cjelokupnoj ondašnjoj zajedničkoj državi – Socijalistič-koj Federativnoj Republici Jugo-slaviji. U tom periodu, takođe, sva prirodna i privredna dobra, bila su u društvenom, odnosno vlasništvu građana. Prosječni rast društve-nog proizvoda kretao se preko 5,3 procenta, a prosječna stopa rasta industrijske proizvodnje, preko 11 procenata. Crna Gora je, uz Slove-niju, jedna imala devizni suficit u trgovini sa inostranstvom, itd, itsl.

Nakon što smo u međuvreme-nu prošli kroz ružni period sukoba i tranzicije, ono što od privrednih dobara nije tada uništeno, uglav-nom je privatizovano ili, tačnije - rasprodato. Slično je i sa gotovo svim značajnijim prirodnim do-brima. Maltene, sve što je imali ili moglo imati neku cijenu, ili je rasprodato ili je na meti najče-šće zagonetnih interesenata. Ako izuzmemo još funkcionalne on-dašnje elektrane, i minimum mi-nimuma proizvodnje nekadašnjih industrijski giganata – Željezare i Aluminijskog kombinata, industri-je, danas u Crnoj Gori, gotovo da i nema. Crna Gora je, tako, umjesto do realno samoodrživog i eko-nomski prosperitetnog siste-ma, dovedena do ogromne budžetske i, naročito, dužničke zavisno-sti, kao i političke krize koja – uz sve brojnije ko r u p -

cionaške afere – prijeti da zasjeni i nesporne zajedničke rezultate u ostvarivanju strateških ciljeva – obnove nezavisnosti i njenog već izvjesnog članstva u NATO-u, kao i Evropskoj Uniji.

U samoj političkoj ravni, me-đutim, razlika gotovo da i nema. I sada i onda, na vlasti je dominan-tna jedna te ista politička struktu-ra i politička oligarhija, koja je, do-duše, od studentsko-pripravničke, u međuvremenu, postala među najbogatijom u Evropi.

Naravno, zadovoljstvo je što više ne bi trebalo biti razloga za strah od sukoba, što je, uz sav žal što je, u međuvremenu, uništena čitava jedna respektabilna evrop-ska država - SFRJ, makar obnova pune državnosti Crne Gore realizovana na visoko-civilizacijski – demo-kratski način i što su dobro utemeljeni i stabilni njeni spolj-nopolitički pravci razvoja. Sve drugo je, ipak, moguće, kad tad, promijeniti.

Svakome mirne savjesti mogu pogledati u oči

Šta smatrate za Vaš najveći politički uspjeh a gdje mislite da ste mogli da postignete bolje re-zultate?

Najvećim svojim političkim uspjehom smatram činjenicu da sam u svim mogućim bitnijim si-tuacijama uspijevao čvrsto ostati u kontaktu sa sopstvenom savje-šću i što nakon svega, na svakom mogućem mjestu i svakome mirne savjesti mogu pogledati u oči. Za-dovoljan sam, takođe, svojim učin-kom u ustavno-pravnom kreiranju zaštite ljudskih i, naročito, ma-njinskih prava, kao i cjelokupnim

angažmanom u procesu vra-ćanja statusa opštine

području Petnjice, odnosno zavičaju – Bihoru. Žao mi je, naravno, što se u ovom periodu ni-jesmo još uspjeli izboriti za ade-

kvatniju pozi-ciju – je-

dine sa s a -

septembar, 2016.28


vremene političke scene - izvor-no antiratne, demokratske i proe-vropske Socijaldemokratske par-tije.

Crna Gora je 1006. obnovila državnu nezavisnost. Da li ste zadovoljni kako se država razvi-jala od tada? U kojim oblastima smarate da su napravljeni po-maci a gdje se moglo više uradi-ti? Kako sada gledate sintagmu koja se ponavljava prije referen-duma »prvo demokratija pa dr-žava«?

Zadovoljstvo je što su stra-teške osnovi razvoja Crne Gore dobro postavljene i uglavnom se održavaju – građanska, mul-tietnička država, evroatlantske spoljnopolitičke orjentacije i do-brosusjedskim odnosima sa svim komšijama.

Što se tiče unutrašnjih druš-tveno-ekonomskih i političkih odnosa, Crna Gora, zasigurno, ni

za nas koji smo joj posvetili naj-veći dio svog životnog umijeća i čitavog bića, nije ona Crna Gora koju smo sanjali. Ali je Crna Gora jedina zajednička“kuća” koju imamo. A tek ako kuću ima-mo, možemo je i preuređivati. Time sam, verujem, odgovorio i na umnogome apsurdnu dilemu: „demokratija pa država“. Ideal-no bi bilo istovremeno i jedno i drugo. Ali, kako urediti kuću ako kuće nemate, odnosno kako uopšte uspostaviti demokratiju ako nemate države. Zato, i nema razloga za dileme. I, pogotovu, niko više ne bi smio, čak ni neho-tično, pristajati na ponavljanje grešaka iz ne tako davne prošlo-sti, kada su se - zbog gospodara ili drugih nekih situacija - Crne Gore olako odricali čak i njeni izvorni tvorci. Hoću da vjerujem da to poklonici Socijaldemokrat-ske partije i ideje nikada neće učiniti.

SDP je pred velikom šansom

Kako, kao jedan od osniva-ča SDP, ocjenjujete položaj te stranke i smatrate li da je mogla da bude bolje pozicionirana na političkoj sceni?

Rekao sam već, ako išto mogu za-žaliti, onda je to što se nijesmo uspje-li izboriti za adekvatnije mjesto Soci-jaldemokratske stranke na političkoj sceni Crne Gore. Ova partija, po sve-mu i što je radila i čemu teži, zaslužu-je da bude glavni politički predvod-nik i nosilac neophodnih promjena. Ona je, istina, u mnogim odsudnim situacijama, to faktički i bila, ali je podređujući svoj angažman tzv. vi-šim, odnosno državnim interesima, nerijetko zaboravljala i na izgradnju sopstvenog imidža i snage.

Sa najnovijim procesima i predstojećim izborima otvore-

septembar, 2016. 29


na je i nova šansa za tako nešto. Ostaje, naravno, da se vidi da li će se u tome i uspjeti. A to će, u pr-vom redu zavisiti od toga - koli-ko će novi politički menadžment Partije uspjeti ponuditi i približiti građanima adekvatnu i konkretnu alternativu dosadašnjem načinu vršenja vlasti.

Okosnica te alternative, ili tač-nije – Programa za promjene, bar za SDP bi morala biti njena do-sadašnja vertikala zalaganja za demokratsku, pravnu, ekonom-ski prosperitetnu i socijalno što pravedniju evro-atlantsku Crnu Goru, svih građana i naroda koji tvore njeno realno društveno i dr-žavotvorno biće. Tek na toj i takvoj vertikali i platformi, moguće je graditi partnerstvo sa svima koji drže makar do minimum sličnih principa. U protivnom, SDP bi mogao izgubiti i samu sebe.

No, uprkos svim izazovima i

svim evidentnim i mogućim pre-prekama, ja hoću da vjerujem – da za budućnost socijaldemokratske ideje, nema razloga za brigu.

Kako je i koliko na razvoj i SDP uticala skoro 20 godišnja koalicija sa DPS? Da li je u tom savezu SDP izgubila dio svoje prepoznatljivosti?

Prvo što, uz sve moguće rizike od različitih tumačenja ove tvrd-nje, treba reći jeste to da je riječ o jednoj od najuspješnih koalicija na ovim prostorima, koja je, htio to neko danas priznati ili ne, bila od višestruke političke koristi i za jednu i za drugu partiju.

DPS se, između ostalog, za to vrijeme umnogome oslobodio ma-kar dijela balasta svoje ratnohuške i ratne prošlosti.

SDP je, svakako, uz presudnu pomoć DPS-a inicirao i izborio, kao prvo – za otklon crnogorske

političke matice od dotadašnje politike režima Slobodana Milo-ševića, a, potom, i za svoje izvor-ne strateške ciljeve – obnova pune državnosti Crne Gore i njen evroa-tlantski spoljnopolitički kurs.

Uporedo sa rečenim, SDP je, neizbježno, makar indirektno sa-učestvovao i u brojnim greškama, naročito u procesima privatizaci-je i kreiranja ekonomske, poreske i drugih politika. Istovremeno, u dugom savezu sa mnogo većom političkom mašinerijom, nije do-voljno pažnje posvećivao sopstve-nom organizacionom i ukupnom jačanju, odnosno širenju kadrov-ske i ukupnom – glasačke baze. Zbog toga sam se, lično, u kon-tinuitetu, zalagao za samostalne nastupe i drugačije – konkretnije i preciznije oblike saradnje. Ali, tu je, danas, što je. Za onim što je bilo nije uputno previše žaliti. Napro-tiv, sve ima i svoju drugu stranu, makar za nauk – kako dalje.

Kako se doživjeli poslednja dešavanja i podjele u SDP, da li su se one mogle izbjeći?

Bila su to, po meni potpuno ne-potrebna i neprijatna dešavanja, od kojih niko dobronamjeran ne može imati koristi. Naprotiv. I, na-ravno, da smatram da su se mogla izbjeći. Čak sam, iako kao veoma svjež rekovalescent nakon teže operacije, imao viziju i inicijati-vu kako je to i trebalo izbjeći. Ali, nažalost, ni jedna ni druga strana nije baš imala ni volje ni sluha za tako nešto. Tako da se, pogotovu sa današnje distance, može samo konstatovati da se - sve što se do-godilo, moralo dogoditi, i na tome bih se i zadržao. Kasno je i nepo-trebno nagađati šta bi bilo kada bi bilo. Vrijeme će već pokazati ko je i koliko bio u pravu, ako je uopšte, u konkretnom slučaju, iko bio u pravu.

Pismo Predsjedniku i članovima Predsjedništva SDP-a CG

Uvaženi, Povodom poziva iz Centrale partije o potrebi samokandidova-

nja i predlaganja kandidata za poslanike, cijenim uputnim obavi-jestiti Vas o svojoj odluci da, sa završetkom tekućeg poslaničkog mandata, prestajem sa aktivnim bavljenjem politikom.

Ključni razlozi za moju odluku su objektivne-zdravstvene okolnosti, ali i iskreno uvjerenje da su stasale generacije, koje će znati – kako da dodatno obogate dosadašnje, siguran sam, časno nasljeđe.

Naravno, s obzirom da je Socijaldemokratska partija, više od četvrt vijeka, sastavni dio, maltene, i naših života, ponosan na sve što sam ugradio u njeno postojanje, jednako kao i na ono šta je sve SDP značio za moju ukupnu političku i javnu afirmaciju, ostajem i dalje sljedbenik zajedničkih stremljenja da Crnu Goru, zaista, i dugoročno utemeljimo kao zajedničku, pravnu, pravednu i pros-peritetnu, kuću svih njenih građana i naroda.

S drugarskim pozdravom, U Podgorici, 3. septembra 20016. “

septembar, 2016.30


SDP prvi put nakon 1996. godine izlazi samostalno na iz-bore. Kakav rezultat očekujete? Kolike su po Vama šanse za pro-mjenom vlasti?

Ne treba previđati da je SDP, u kontinuitetu, tokom tog perioda, uglavnom samostalno nastupao na lokalnim izborima i, u prosjeku, ostvarivao procenat od 10 i više odsto glasova važećih glasova u odnosnim opštinama. Upravo, po tim rezultaima SDP je bila i ostala od partija treća po snazi na poli-tičkoj sceni Crne Gore. Zašto bi iz-bori na državnom nivou bili druga-čiji. Naprotiv, SDP je pred velikom šansom da se i definitivno utemelji na političkoj sceni kao nezaobila-zni faktor kreiranja daljih politič-kih i ukupnih procesa. Ne bih da se kockam i prognoziram konkretne procente. Tim prije što je upravo u toku izborna kampanja, od koje će

mnogo toga zavisiti. Ali, hoću da vjerujem da može doći do neop-hodnih demokratskih promjena.

Kako bi opozicija koja nastu-pa na nekoliko lista trebalo da nastupa tokom kampanje da bi postigla uspjeh 16. oktobra?

Kada bih slijedio već pomenuti svojevremeni lični nauk od jednog od najvećih komunističkih diside-nata i publicista, Milovana Đilasa, rekao bih jednostavno – onako kako nastupaju, jer svršenom po-slu nema mane. Ali, ipak sam pri utisku da je imalo boljih formi i mogućnosti.

Propusti crnogorskog sudstva

Jedan ste od glavnih zago-vornika suočavanja sa prošlo-šću. Koliko je Crna Gora od ra-

tova devedestih uradila na tom planu?

Ne treba, svakako, zaboravlja-ti ili podcjenjivati činjenicu da je Crna Gora, jedina od bivših ju-goslovenskih republika, sudila za ratni zločin nad bosansko-herce-govačkom porodicom Klapuh, još ratne 1993. godine, kao ni to - da se, Deklaracijom o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici, prva od bivših jugo-slovenskih republika pridružila osudama genocida, počinjenog u tom mjestu, da je tim povodom, u Glavnom gradu Crne Gore, uređen Spomen-park sa spomen-obiljež-jem svim civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše SFRJ, u periodu 1991 – 2001, itd.

Takođe, još jednu konkretnu i dobru stvar koju je - u smislu stvarnog suočavanja sa dešavanji-ma iz tog perioda, uradila Crna

septembar, 2016. 31


Gora, odnosno sudstvo Crne Gore, jeste to što je, iako umnogome iznuđeno, i formalno-pravno pro-cesuirala značajan broja slučajeva sa elementima zločina, počinjenih u Crnoj Gori ili drugdje u ime Crne Gore. Time je, naime, bar otvore-na »pandorina kutija« i mnogi su nanovo morali pokazati svoja lica. Sve ostalo je, nažalost, ostalo na nivou svojevrsne farse.

Ono što je za pokrenute, sada već i okončane, sudske procese sa elementima ratnog zločina poči-njenog u Crnoj Gori ili drugdje u ime Crne Gore, kao prvo, karak-teristično - jeste činjenica da su od ukupno njih devet, samo u dva slučaja: “Ubistvo porodice Kloa-puh” i “Otmica putnika iz voza Beograd - Bar”, u kojima su optu-ženi bili državljani drugih država, relativno pravovremeno pokrenu-ti, vođeni i pravosnažno potvrđeni kao ratni zločini.

U svim ostalim slučajevima sa optuženim državljanima Crne Gore (napad na Dubrovnik; tortu-ra nad zarobljenicima u Sabirnom centru - “Morinj”; deportacija izbjeglica iz BiH; tortura i progon žitelja bošnjačke nacionalnosti sa područja Bukovica i razni drugi oblici terorizma u Pljevljima; li-kvidacija grupe izbjeglica u selu Kaluđerski laz, kod Rožaja) istraga je pokrenuta tek nakon političkih promjena u Crnoj Gori, od 1998.godine, i, nadasve, nakon upornog našeg insistiranja u formi posla-ničkih pitanja, izjava i drugih ur-gencija.

Posebno je, naravno, karakte-ristično da je od svih navedenih, samo u slučaju Sabirnog centra “Morinj”, za koje je direktno bilo zainteresovano i hrvatsko državno tužilaštvo, doduše tek simbolično, potvrđena krivica četvorice optu-ženih državljana Crne Gore, dok za okrivljene državljane u ostalim

predmetima, navodno, bar prema nalazima sudova Crne Gore, nije bilo dokaza za pretpostavljenu od-govornost.

Tako je od ukupno 42 optužena lica za ratne zločine, počinjene u Crnoj Gori ili nad građanima Crne Gore tokom posljednje jugoslo-venske ratne drame, pred crnogor-skim sudovima tek njih devet (9) oglašeno je krivima. Preostalih 33 okrivljenih je, zbog navodnog ne-dostatka dokaza, oslobođeno od-govornosti i, čak su, zbog vremena provedenog u pritvoru, i finansij-ski obeštećeni.

Razlozi tako visokom procen-tu oslobađajućih presuda, kako ocjenjuju i pravni analitičari, u prvom redu su propusti i držav-nog tužilaštva, i nadležnih sudo-va da u potpunosti primjene me-đunarodno humanitarno pravo koje je obavezivalo i obavezuje Crnu Goru. Tačnije, crnogorsko pravosuđe, jednako sudstvo kao i tužilaštvo, ne samo što se nije-su uspjeli izdići iz, očigledno, još dominantne iracionalne tradicio-nalističke svijesti o bezgrešnosti sopstvenih zločinaca, nego su se, na najdirektniji način, sopstve-nim presudama sami upisali u saučesnike tih zločina. Nared-bodavci tako, bar do daljnjeg, sa zadovoljstvom, mogu trljati ruke. Okrivljeni, sada već, za to još više imaju razloga. Jer, neizostavno, pored oslobađajuće presude, sli-jedi i postupk finansijskog obe-štećenja zbog, navodno, neosno-vanog držanja u pritvoru.

To što se ovakvim činjenjem i nečinjenjem ostavlja još jedno nerazvezano breme tereta gene-racijama koje tek dolaze, naravno nikoga ne brine.

U svakom slučaju radi se o za-brinjavajuće lošoj poruci i multi-nacionalnoj Crnoj Gori i međuna-rodnoj zajednici.

Smatrate li da u državi nije bilo sluha za formiranje jednog centra u okviru Skupštine u vezu sa ratnim zločinima, s obzirom da i pored Vaše inicijative tim povodom ništa nije urađeno?

Formiranje istraživačko-doku-mentacionog centra, koji bi se ba-vio prikupljanjem, adekvatnim ar-hiviranjem i afirmacijom činjenica o dešavanjima sa elementima zloči-na u vezi sa Crnom Gorom, zaista je bio jedini pravi način da se izbjegne svaka improvizacija i politizacija ove izuzetno osjetljive problema-tike. Takvu inicijativu, pokrenuo sam prema Vladi Crne Gore, još 2005. godine, povodom desete go-dišnjice genocida u Srebrenici. Ka-snije sam je, u više navrata, obnav-ljao, a skupštinskom Rezolucijom o obavezama Crne Gore u procesu evropskih integracija, od 1997. go-dine, ona je i formalno pravno utvr-đena, kao jedna od obaveza Vlade. Nažalost, Vlada se oglušila o sve te inicijative i obaveze i time, zapra-vo, potvrdila svoju nespremnost da krene dalje od kalkulantskog – verbalnog priznanja »grešaka«. Smatram, međutim, da od ideje za formiranje pomenutog centra ni-pošto nebi trebalo odustati. Napro-tiv, zarad budućnosti Crne Gore, nadasve zarad njenog savremnog - multinacionalnog društvenog i dr-žavotvornog bića, treba nastaviti sa insistiranjem i formiranjem istog.

Jedan ste od utemeljivača Foruma Bošnjaka koji je bio inicijator i realizator veoma značajnih ideja za građansku prepoznatljivost i objektivnu artikulaciju interesa Bošnjaka-Muslimana u Cgrnoj Gori. Koli-ko je to doprinijelo savremenoj profilaciji nacionalnog identite-ta Bošnjaka?

Forum Bošnjkaka Crne Gore je nevladino udruženje građana, for-

septembar, 2016.32


mirano sa ciljem da, objektivnim identifikovanjem položaja Bošnja-ka, doprinese očuvanju njihovog nacionalnog i kulturnog identiteta i, nadasve, njihovom boljem upo-znavanju, razumijevanju i zbliža-vanju sa ostalim narodima u Crnoj Gori i okruženju.

Polazeći, naime, od uvjerenja da uzroci većine nesporazuma na Balkanu leže u činjenici, odnosno neshvatanju da živjeti zajedno nije i dovoljno za dobro među-sobno poznavanje ljudi i naroda, te da je samo dobro međusobno poznavanje pretpostavka i za do-bro međusobno razumijevanje, tj izgradnju međusobnog povjerenja i ukupnog sistemskog ambijenta unutar kojeg će egzistirati i među-sobno se prožimati sva kulturna i tradicionalna nasljeđa, formirali smo Forum kao bi svi zajedno kao Bošnjaci, bez obzira na političku pripadnost, isključivo stvaralač-kim iskazivanjem i demokratskim sredstvima, pomogli još boljem upoznavanju sa svima koji žive u Crnoj Gori i što širem okruženju.

I činili smo to, na krajnje ozbi-ljan i civilizovan način, počev od ra-zjašnjenja svojevremenog vraćanja izvornog nacionalnog imena, preko posebnog doprinosa ustavno-prav-nom temeljenju multietničke, mul-tikonfesionalne i multinacionalne građanske države, organizovanja više raznih javnih rasprava o tome kako svi zajedno u Crnoj Gori da na najbolji mogući način, čuvamo i sopstvene osobenosti i neophodno zajedništvo, odnosno zajedničku kuću – državu Crnu Goru, do prve javne organizacije otvorenih baj-ramskih koktela i dugih kulturnih manifestacija tim povodom, kao i učešća u protažiranju zahtjeva za formalno-pravnim suočavanjem sa istinom o dešavanjima i ulozi Crne Gore u posljednjoj jugoslovenskoj ratnoj drami, proglašenju Dana

sjećanja, kao i podizanju spomen-obilježja, civilnim žrtvam sukoba iz tog perioda. Da se i ne govori o značajnim izdavačkim poduhvati-ma i drugim aktivnostima, po koji-ma se Forum Bošnjaka Crne Gore u čitavom regionu prepoznaje kao veoma relevantan činilac.

Srazmjerna zastupljenost u javnoj upravi je ustavna i civilizacijska obaveza

Kako ocjenjujete položaj Bošnjaka muslimana u Crnoj Gori? Koliko se situacija popra-vila u zadnjih desetak godina?

Bio bih nepravedan ili bar sebi-čan, ako bih, po bilo čem, izdvajao formalno-pravni položaj Bošnjaka od položaja bar ostalih brojčano manjinskih naroda, koji participi-raju u realnom društvenom i dr-žavotvornom biću Crne Gore. Sa-dašnji položaj je, makar po pitanju tretmana i sigurnosti, kud i kamo povoljniji, nego prije 10 ili više go-dina. Ali je i činjenica da, prije sve-ga Bošnjaci sa Sjevera Crne Gore, i dalje masovno sele i iz nezavisne Crne Gore u čijoj obnovi držav-nosti su zdušno i, maltene, naj-masovnije participirali. Istina je da sada ne odlaze pod policijskim ili vojnim pritiskom, kao tokom posljednje decenije devedesetih, ali odlaze zbog nemogućnosti da sopstvenim radom obezbijede eg-zistenciju sebi i porodici. Krajnje posljedice su, na žalost, iste.

I pored više upozorenja u dr-žavnim organima još nije obez-bijeđena srazmjerna zastuplje-nost manjinskih naroda. Kako vidite taj problem?

To je, svakako, krupno i pitanje stepena demokratske dozrelosti crnogorskog društva i države, od-nosno njenih institucija. Makar one bi morale biti i u tom smislu

što dosljedniji reprezent realnog društvenog i državotvornog bića Crne Gore.

Na žalost, to nije tako. I ako je riječ o ustavnoj i civilizacijskoj obavezi, ona se i dan - danas u mnogim institucijama i od strane mnogih zvaničnika doživljava kao preveliki i nepotrebni ustupak, tako da je stvarnost još predale-ko iza proklamacija. Naravno, i u tom dijelu, bar u odnosu na situ-aciju od prije deset i više godina, stanje je znatno bolje, ali, kao što se moguće osvjedočiti iz najsvje-žijih istraživanja samog nadlež-nog Ministarstva, i još predaleko od minimuma potreba. Nadam se, da će to – naravno ukoliko se bude politički adekvatno aktuelizovalo i pratilo – biti i jedna od nezaobi-laznih obaveza u daljem procesu evropskih integracija.

Šta će biti prioriteti u vašem daljem angažmanu, priprema-te dopunjeno izdanje “Hroni-ke zločina” hoće li uslijediti još neke knjige?

Još sam u uobičajenom rad-nom procesu sa svim tekućim i vanrednim obavezama. Nadam se da će mi uskoro prvenstveni pri-oritet biti reorganizacija načina sopstvenog radnog funkcionisa-nja. Koliko god se to bude moglo, distanciraću se od politike, ali i ne planiram puki penzionerski život. Pored i ispod radnog stola je još isuviše neprećišćenih fascikli sa raznim dokumentima iz posljed-nje jugoslovenske ratne drame, oblasti ljudskih i manjinskih pra-va, kao i političkog sazrijevanja sa-vremene Crne Gore, tako da bi bilo realno očekivati i još neko izdanje poput dosadašnjih: „Crvena mrlja” (1990.) “Usud imena” (2003.), „Pra-vo na ime” (2003.), „Dan sjećanja” (2012.) i „Sjećanje na Trša” (2014.), „Hronike zločina“( 2016.)...

septembar, 2016. 33


Gledajući, slušajući i čitajući, među brojnim informacijama i tekstovima koji unose nemir, pa-žljivi čitalac može pronaći i riječi mudrih ljudi od kojih valja saznati poruke od opšteg značaja. Prateći dnevnu štampu i časopise izdvojio sam detalje koji zagovaraju pleme-nite odnose među ljudima.

Povodom Kurban bajrama reis Rifat ef. Fejzić je podsjetio da smo svi djeca jednog Boga.

- Hadžijski Kurban-bajram su-blimira dva nezaobilazna instituta islama - hadž iKurban. - I jedan i drugi predstavljaju obavezu sva-kom muslimanu u skladu sa mo-gućnostima. Oba su živa škola uče-nja i manifestacije solidarnosti, jednakosti, pravednosti, praštanja i požrtvovanja. Uvijek i nanovo nas podsjećaju na prolaznost i vječnost, na život i dušu, na čovje-ka i Boga - naveo je Fejzić. Istorija

ljudskog roda prepuna je ,,vrijed-nosti“ koje su nastajale na raznim ideologijama i nestajale zajedno sa njima. Prave vrijednosti - samo su univerzalne ljudske vrijednosti kadre da opstaju i vode civilizaciju pravim putem. A one su utkane u sve Božije knjige.

Širenje straha

- Komentarušići retoriku svjet-skih glasnogovornika Zeid Rad Al Husein, Visoki komesar Uje-dinjenih nacija za ljudska prava opomenuo je Trampa, britanskog desničarskog lidera Najdžela Fa-raža i Marin Le Pen iz Francuske da koriste “taktiku širenja straha” slično kao i samozvana Islamska država:

- Da se ne bi pogrešno shvatilo,

ja zasigurno ne izjednačavam dela nacionalističkih demagoga i ID. Ali po načinu komunikacije, ko-rišćenju poluistina i preteranom pojednostavljenju, džihadistička propaganda koristi slične taktike kao i populisti.

Demokratski fašizam

Crnogorski književnik Momir Marković pojašnjava tumačenje fašizma.

- Izraz demokratski fašizam prvi je upotrijebio Tomaž Mastrik, za neka savremena društvena sta-nja i procese. Definiše ga kao, anti-državnu ideologiju , „kao situaciju u kojoj niko nije bezbijedan“. Ko god uspije da stekne neku vlast, koristi je sve dok ne naiđe na veću silu, na koju onda dolazi red da maltretira ostale i krene sa pljač-kom...“

Mudra razmišljanja treba ponovo pročitati

Čitajući zabilježeno

septembar, 2016.34


Prepucavanje između braće

Vule Žurić, pisac, dobitnik An-drićeve nagrade za 2015. o omra-zama među nekadašnjom braćom:

- Ovo tabloidno turbo folk ri-jaliti prepucavanje između braće i rođaka jeste upravo to - tako se mrze i ne mogu jedni bez drugih samo najbliži. Ništa tu nije novo i sve te likove možete pronaći na Andrićevoj ćupriji, pod vazda kri-vom Drinom.

Teško je biti sam

Omraze na ovim prostorima komentarisao je i bosanski pisac Ahmed Burić, koji je u razgovoru sa Vlatkom Simunovićem, pored ostalog rekao: “To što imam da kažem Sarajevu ja mu kažem dok

sam u njemu”. - Da li je činjenica rođenja u

Sarajevu koju pisci kao Vi, Hemon i toliko njih... sa sobom nosite po svijetu, nekada težak teret?

BURIĆ: - Svaka naša tema, sva-ko naše pisanje, svo naše bivanje povezano je sa teretom rođenja u Sarajevu. Pretežak je. To što nosi-mo sa sobom po svijetu nije lako, ali ja nijesam čovjek koji će loše stvari iz grada u kome je rođen, razbacivati po svijetu. To što imam da kažem Sarajevu ja mu kažem dok samu njemu. Nije rođenje u Sarajevu teško. Teško je ono što ta činjenica, ako se otisneš u svijet, sa sobom nosi. Multikulturu ja nije-sam izmislio. Rođen sam u ulici u kojoj je, uz našu kuću, živjela stara porodica Muslimani porijeklom iz Podgorice. Preko puta je sta-novala familija iz Konjica, Agići. Ljekari, profesori, inženjeri...u toj sam kući prvi put u životu vidio fotografski aparat. Tu je bila i po-rodica Galeb. Završili su u Ameri-ci kao ugledni fizičari. Stari su im bili aktivni u ilegalnom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bila je jedna jevrejska porodica. Pa su bili Ažmani, porijeklom Česi... Bilo je i Srba. To je moj Ašikovac u opštini Stari grad. Po majci, ja sam Mostarac. Orijentalni Medi-teran, po duhu sličniji Podgorici nego Sarajevu. Kada hodam kroz Staru varoš ili u kafani „Pod Volat“ razgovaram sa starim Dervanovi-ćima, sretam ljudi koji ti u dvije riječi kažu sve što treba da znaš o svijetu. To je moj svijet i ja tu ni-jesam stranac. Tu nema tereta. S druge strane, kada pođem u svijet sretam i ljude koji ponavljaju da je multikulturalizam nekakva sfinga, a ja znam da me lažu jer su tu gdje su oni propale sve ideologije koje nijesu utemeljene na nacionaliz-mu, da baš takvi postavljaju žice na evropskim granicama, shvatim

da sam tu uvijek onaj koji je sam. To je teško.

Interpretacija činjenica

Akademik prof. dr Ferid Muhić je komentarisao rasparave, čija je Majka Tereza?

- Agnesa Gondža Bojadžiu, po-znatija kao Majka Tereza, beatifi-cirana 2003. kao Blažena Tereza od Kalkute, oficijalno je progla-šena sveticom. Burne rasprave o njenom etničkom /nacionalnom identitetu, koje su počele nakon što je 1979. godine dobila Nobelo-vu nagradu za mir, postale su još žešće. Za Albance, ona je Alban-ka jer su joj roditelji bili Albanci; za Vlahe, pripada Vlasima, jer je njena majka Drana Bojadžiu, dje-vojačko Bernaj, rođena u Đakovi-ci, navodno bila vlaškog porijekla; za oficijalne vlasti u Makedoniji, Majka Tereza je “naša Skopjanka”, jer je rođena u Skopju; za ostale, koji je ne mogu etnički ni kulturno svojatati, ona pripada “svim naro-dima svijeta”.

-Neko će reći: to su fakti. Či-njenice. Ne postoje fakti, postoje samo interpretacije! Smisao poda-taka koje nazivamo “činjenice” je da omoguće razumijevanje. A ra-zumijevanje je logički konsisten-tna interpretacija potkrijepljena svim relevantnim činjenicama.Pristupimo interpretaciji.

Priredio H.Tuzović

septembar, 2016. 35

Revija FORUM Region

Majstor manipulacije, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, kome zbog kriminala i istraga koje se vode protiv njega gubi tlo pod nogama, opet je, pred lokalne izbore, zaigrao na kartu referen-duma - ovoga puta o Danu Republike Srpske, 9. januaru. Međutim, ovoga puta ga je iz Srbije dočekala suzdržanost. Za to rvijeme, Rusija i dalje

rovari po Bosni i Hercegovini

Piše: Ruždija ADŽOVIĆ (Sarajevo)

Politički bosanski lonac je ponovo uzavrio. Majstor manipulacije, predsjednik bh. entiteta Republika Srp-

ska i lider SNSD-a Milorad Dodik, kome zbog kriminala i istraga koje se vode protiv njega gubi tlo pod nogama, opet je, pred lokalne izbo-re, zaigrao na kartu referenduma - ovoga puta o danu Republike Srpske (RS), 9. januaru.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio je da obilježevanje 9. janu-ara, kao dana RS neustavno, te nalo-žio Narodnoj skupštini tog bh. enti-teta da izmijeni sporne odredbe. Na-ime, blagdan Svetog Stefana, koji se obilježava 9. januara, manji bh. enti-tet slavi kao dan osnivanja, odnosno Dan Republike, i krsnu slavu. Time su, kako je ocijenio Ustavni sud BiH, ostali narodi u RS diskiminirani.

Narodna skupštine RS dobila je rok od pola godine, koji počinje teći od dostave odluke, da sporni član Zakona o praznicima RS usaglasi s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Upozorenje PIC-a

Dodik, koji godinama političke poene „inkasira“ pričama o referen-dumu, ponovo se odlučio na opro-bane metode, bez obzira na to što se nikada nije usudio da svoje prijetnje provede u djelo. Ovoga puta, među-tim, Narodna skupština RS je doni-jela odluku da se referendum o danu RS provede 25. septembra.

Upravni odbor Vijeća za imple-mentaciju mira (PIC) raspravljano je o referendumu i zaključio da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće te da entiteti moraju poštovati odluke institucija BiH.

“Predloženi referendum u RS, koji od birača traži da se izjasne o pitanju o kome je već odlučio Ustav-ni sud BiH, je destabilizirajući i po-

diže političke tenzije, koje nekon-struktivno odvlače pažnju sa veoma ozbiljnih ekonomskih i socijalnih izazova pred kojima se BiH nalazi. Pozivamo vlasti RS da ne održe re-ferendum”, navodi se u zajedničkoj izjavi.

Istaknuto je da iako referendum o entitetskim praznicima može pot-padati pod nadležnost jednog enti-teta, bilo koji referendum mora biti proveden na način koji je u skladu sa Ustavom BiH, i ne može kršiti Opći okvirni sporazum za mir niti ustavni okvir BiH.

Svi su saglasni da odluka Ustav-nog suda BiH ostaje na snazi u pot-punosti i mora se poštovati, u skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir. Upravni odbor PIC-a još jed-nom je potvrdio svoju podršku vi-sokom predstavniku kao konačnom autoritetu za tumačenje civilnih aspekata Općeg okvirnog sporazu-ma za mir, u skladu sa Aneksom 10. Sporazuma i relevantnim rezoluci-jama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih

Milorad Dodik ostao bez podrške Vučića i Nikolića

Bura oko referenduma o danu Republike Srpske

septembar, 2016.36

Revija FORUMRegion

naroda. “Upravni odbor PIC-a poziva

institucije BiH da ovo pitanje riješe kroz ustanovljene zakonske proce-dure i postojeći ustavni okvir, te pu-tem konstruktivnog dijaloga. U tom kontekstu, konstatiramo da su pred Ustavnim sudom BiH već u toku postupci koje su pokrenuli pred-stavnici državnih institucija s ci-ljem ocjenjivanja ustavnosti odluke NSRS o referendumu, kao i zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o praznicima RS koji je podnijela NSRS. Koliko je poznato Upravnom odboru PIC-a, predsjednik Ustavnog suda je nago-vijestio da bi se sjednica Suda mogla održati prije referenduma”, stoji u izjavi ambasadora PIC-a.

Upravni odbor PIC-a poziva sve strane u BiH da se suzdrže od is-hitrenih mjera i retorike koja vodi podjelama, koje samo produbljuju negativnu političku atmosferu.

“U tom kontekstu, Upravni od-bor PIC-a žali zbog korištenja se-cesionističke retorike na svim stra-nama, i još jednom potvrđuje svoju neupitnu opredijeljenost za terito-rijalni integritet i fundamentalnu strukturu BiH kao jedinstvene, su-verene države koja se sastoji od dva entiteta, bez prava na otcjepljenje. Nećemo tolerirati bilo kakvo krše-nje Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući, između ostalog, i pokušaje otcjepljenja. Neće biti pre-krajanja geografske karte BiH”, ja-sno poručuju ambasadori.

Kao i na svakoj sjednici PIC-a posljednjih nekoliko godina, svo-je mišljenje je izdvojio ambadaor Rusije u BiH Petar Ivancov, koji otvoreno stoji na strani Republike Srpske i podržava secesionističke najave Milorada Dodika. Politič-ki analitičari u BiH smatraju da je Rusija jučer morala usaglasiti mi-šljenje o zakazanom referendumu o Danu Republike Srpske na sjednici Upravnog odbora Vijeća za imple-mentaciju mira. S obzirom na to da je došlo do njenog izdvajanja, nije riječ ni o čemu drugom nego o an-

tidejtonskom djelovanju i sprezi između Rusije, Republike Srpske i Srbije. Politički analitičar Ibrahim Prohić smatra da priča o referendu-mu o Danu RS pokazuje pravo sta-nje stvari te da su svi ogoljeli svoje pozicije i učešće na političkoj sceni.

Ruski marifetluci

Politički analitičar Esad Bajtal, takođe, ukazuje na antidejtonsko djelovanje Rusije i na ruske marife-tluke.

„Ruski odnos prema Dejtonu je neiskren, politički nekorektan i od-nos prema BiH je takav da se u njega mora sumnjati. Srbija bi morala po-kazati političku odgovornost prema Dejtonu i antidejtoncima u RS-u“, kazao je Bajtal.

Izdvojeno mišljenje Rusije na zasjedanju PIC-a o najavljenom re-ferendumu o danu RS bilo je oče-kivano, kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider SDA Ba-kir Izetbegović.

“Rusija već izvjesno vrijeme ne-selektivno podržava sve što dolazi iz Republike Srpske. Podrška poli-tičkoj avanturi koja dovodi u pitanje institucije uspostavljene Dejton-skim mirovnim sporazumom doni-jet će štetu svima, i Bosni i Hercego-vini, i RS-u, i regiji, a u konačnici i Rusiji”, naglasio je Izetbegović.

Milorad Dodik je, u njegovom stilu, bahato poručio kako ga ne in-teresuje stav Vijeća za implementa-ciju mira.

„Dobio sam unuku, ne pada mi napamet da se bavim PIC-om – izja-vio je Dodik nakon sjednice PIC-a vjerovatno računajući i na zaleđinu Srbije.

No, čini se da je ovoga puta, ma-kar deklarativno izostala podrška Srbije Dodiku i njegovom referen-dumu. U Beogradu je održan hitni sastanak predsjednika Srbije To-mislava Nikolića i premijera Alek-sandra Vučić sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom, premijerkom Žaljkom Cvijanović, te predsjedni-kom SDS-a Mladenom Bosićem i li-

derom PDP-a Mladenom Ivanićem, koji je i srpski član Predsjedništva BiH, na kojem su se srbijanski čelni-ci ogradili od referenduma u RS. Na-ime, Nikolić i Vučić nisu pružili po-dršku, ali ni na koji način nisu željeli da utiču na promjenu političkih sta-vova legitimno izabranih političara u RS-u povodom održavanja najav-ljenog referenduma o Danu RS.

“Srbija će, bez obzira na određene razlike u viđenjima situacije u regio-nu, uvijek podržati srpski narod, gra-đane RS i njene institucije, navodi se u zajedničkoj izjavi Nikolića i Vučića, koja je podijeljena novinarima ispred zgrade Predsjedništva, gdje je odr-žan sastanak s liderima RS-a i BiH. Istakli su da je politika Srbije pošto-vanje teritorijalnog integriteta BiH kao i integriteta entiteta RS.

Vučić, koji je gotovo izbjegao pomenuti sastanak otišao je i korak dalje dajući do znanja da Srbija neće plaćati cehove zbog Dodikovih mari-fetluka. On je za beogradski „Kurir“ izjavio da neće ulaziti u sukob sa Zapadom zbog zategnute situacije u BiH i referenduma u Republici Srp-skoj, ali nije zaboravio reći da će na-staviti da podržava Srbe preko Drine.

- Naš posao je da budemo uz RS. Ne moramo uvijek da se slažemo i to je naš demokratski kapacitet. Neću da idem kao Milošević i Karadžić, niti kao Tadić i Dodik - poručio je Vučić nakon sastanka sa funkcione-rima iz RS u Beogradu.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je da je odluka vlasti Srbije da ne podrže entitet RS u namjeri da održi proti-vustavni i antidejtonski referendum odgovoran potez i znak dobre volje i zrelosti politike Beograda u kritič-nom trenutku.

“Uvjeren sam da očuvanje po-retka uspostavljenog Dejtonskim mirovnim sporazumom predstav-lja zajednički interes BiH i Srbije, odnosno realan osnov za očuvanje regionalne stabilnosti i mira, koji je svima neophodan okvir za napre-dak”, rekao je Izetbegović.

Komentirajući konstataciju da

septembar, 2016. 37

Revija FORUM Region

Srbija ipak nije ni zaustavila Milo-rada Dodika u namjeri da održi re-ferendum, Izetbegović je rekao da Srbija ima obavezu podržavati im-plementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno suprotstavljati se antidejtonskim aktivnostima, ali izostanak snažnijeg pritiska srbi-janskog vrha na entitetske vlasti da odustanu od referenduma nije ne-očekivan potez, jer vlastima RS-a na čelu sa SNSD-om i Miloradom Dodikom očigledno žele prepustiti punu odgovornost za odluke i po-stupke, i za sve što iz tih odluka i po-stupaka može proizići.

Činjenica je da je Srbija imala dovoljno vremena da utiče na Do-dika, posebno zbog činjenice da su njegove i Vučićeve veze poslednjih mjeseci itekako ojačale. To se kri-stalno jasno vidjelo 14. maja kada je medijska mašinerija premijera Srbije brutalno udarila po Srbima

kojima se ne dopada način Dodiko-ve vladavine. Nakon 14. maja Dodik i Vučić su išli ruku pod ruku sve do razlaza oko referenduma, do kojeg je došlo u njegovo praskozorje.

Podsjetimo i da su, samo nekoli-ko dana prije pomenutog sastanka u Beogradu, Srbija i Republika Srp-ska su, na graničnom prelazu kod Loznice, pod paskom borbe protiv terorizma, održali združenu vježba policija Srbije i Republika Srpska, pod nazivom „Drina 2016”, a vježbi su prisustvovali predsjednici Srbije i RS Tomislav Nikolić i Milorad Do-dik. Zvanično Sarajevo ovu vježbu, uoči najavljenog referenduma ocije-nili su kao provokaciju, ali i kao po-ruku „neposlušnom“ Sarajevu.

Otvorene prijetnje

Da se tako može razmišljati, potvrdila je i Dodikov „jastreb“ u

Parlamentu Bosne i Hercegovine Milica Marković koja je na sjedni-ci Parlamenta podigla buru svojim izjavama.

„Možete pričati i do večeras, referendum 25. septembra će biti u RS. A što se tiče straha, ja mogu da shvatim da su se neki Bošnjaci i uplašili onoga što su vidjeli u poka-znoj vježbi na teritoriji Srbije, jer je to pokazalo zaista jednu moć države i moć MUP-a te džave...“, poručila je Milica Marković.

Reagirali su brojni zastupnici koji su kazali da govor Milice Mar-ković podsjeća na otvorenu prijet-nji Radovana Karadžića uoči agre-sije na BiH: „Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod mož-da u nestanak. Jer muslimanski na-rod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje.“

Jedini razuman glas iz Repu-

Skladiše crkve u Sarajevu zapalio Srbin, a iz Srbije i RS se utrkivali u osudi Bošnjaka

Da se u podizanju predizbornih tenzija koristi svaka prilika zoran dokaz je i požar koji se, krajem av-gusta, dogodio u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Sarajevu. Kada je u nedjelju 21. avgusta objavljena informacija da je gorio skladišni prostor pravoslavne Crkve u sarajevskom naselju Pofalići, svi mediji iz Srbije, ali i oni koji izlaze u Banja Luci brzinom svjetlosti su se oglasili sa naslovima „teror nad Srbima u Sarajevu“, „zapaljena Crkva u Pofalićima“, a šef srbijanske diplomatije Ivica Dačić zatražio je hitnu istragu o paljenju crkve.

Kada je dva dana kasnije Kantonalno tužilaštvo Sarajevo objavilo da je brzom reakcijom sarajevske policije uhapšeni muškarac osumnjičen za paljenje skladišnog prostora Crkve te da se on zove Nedeljko Dragaš i da je Srbin, s one strane Drine vladao je potpuni muk.

Mediji u Srbiji i RS nisu bili brzi kao u nedjelju, a ne reagiraju ni srbijanski, a ni zvaničnici iz RS. Barem da pozdrave brzu akciju MUP-a KS i Tužilaštva. Izgleda im ne odgovara razvoj situacije, jer su u nedjelju isplanirali da se ovaj čin može odlično iskoristiti za podizanje međunacionalnih tenzija a i pripomoći u predizbornoj kampanji u BiH.

A evo kako su reagirali na vijest da je zapaljeno skladište. Milivoje Čabarkapa, predsjednik Udruženja “Povratak”, kazao je da je ovo poruka da Srbi nisu poželjni u Sarajevu i FBiH kao konstitutivni narod.

Staša Košarac, poslanik SNSD-a u Parlamenta BiH, smatra da ista politika koja je zapalila hram želi i da ukine Republiku Srpsku i da spriječi održavanje referenduma.

I vječito drčni srbijanski ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Aleksandar Vulin oglasio se među prvima:

- Onaj ko je ovo uradio, veliki je neprijatelj srpskog naroda, ali i bilo kog drugog naroda. Ne smijemo dozvoliti da takvi pobijede, da nasilje i mržnja pobijedi - poručio je Vulin.

Međutim, niko se od pomenutih nije oglasio nakon što je objavljeno da je „piroman“ Srbin.

septembar, 2016.38

Revija FORUMRegion

blike Srpske dolazi od predsednika SDS-a Mladena Bosića koji je, tako-đe, prisustvovao hitnom sastanku u Beogradu nakon kojeg je kazao da je na tom sastanku saznao neke infor-macije koje su izazvale zabrinutost kod njega.

„Nevjerovatno je da predsjednik RS Milorad Dodik uopšte nije kon-sultovao Srbiju prije raspisivanja re-ferenduma. Takođe, još nije poznato šta nakon održavanja referenduma u RS“, rekao je Bosić, koji je izrazio zabrinutost zbog politika koje mogu da ugroze stabilnost u regionu. “Je-dino što mogu je da apelujem da po-novo ne dođe do zaoštravanja stanja koje bi izmaklo kontroli i koje bi nas, praktično, vratilo dvadeset godina unazad”, kazao je Bosić.

Dodao je da mnoge stvari pod-sjećaju na 1991.

Na kraju je kazao da će se refe-rendum održati zato što niko nije pokrenuo incijativu u Narodnoj skupštini Republike Srpske da se promijeni odluka NSRS-a.

Hoće li biti referenduma, bez obzira što je utvrđen datum njego-vog održavanja za 25. Septembar, zna samo Dodik, kod kojeg se osje-ća reteriranje. Mnogi analitičari vjeruju da Dodik moli Boga da se referendum ne održi, ali da očekuje da ga neko zvanično spriječi u tome kako bi oko sebe stvorio „oreol žr-tve“ međunarodne zajednice i kako bi pred biračima imao opravdanje za još jedno lažno najavljivanje re-ferenduma. Dodik, koji strahuje od hapšenja i protiv kojeg se čak i u Beogradu vodi istraga zbog kupo-vine vile na Dedinju, zna da će biti njegov politički kraj ukoliko osta-ne sam i iz političkog živog blata u koje je sam upao ne izađe uz nečiju pomoć.

Ono zbog čega Dodik posebno može biti zabrinut jeste i najava nove sjednice Vijeća za implemen-taciju mira i saznanja da će se ovoga puta zaključak tog tijela donijeti ve-ćinom glasova ambasadora zemalja koji su dio PIC-a, tako da će se neu-tralizirati stav Rusije.

Jasno je da će se žestoka osuda referenduma i Dodikove politike ponoviti, te da će nakon svega viso-ki predstavnik u BiH Valentin Incko dobiti odriješene ruke da djeluje i po svojim „bonskim ovlastima“, kao vr-hovni autoritet tumačenja civilnog dijela Dejtonskog mirovnog spora-zuma. To će biti pogubno za jednu rizičnu i sumnjivu političku opciju, kakva je ova Dodikova igra sa refe-rendumom.

Ovim, smatraju analitičari, po-staju besmislene Vučićeve priče o destabilizaciji regiona, a potpuno neutemeljene njegove navodne bri-ge za mir. PIC je svojim stavom ja-sno odredio ko destabilizira region i

definitivno odredio krivca za poku-šaje pravne destrukcije u BiH.

Vijeće za implementaciju mira ima jasno razrađen sistem po ko-jem djeluje i tu nikakva iznanađenja neće biti moguća.

„Radi se o paradoksu: Ono što gura Milorad Dodik okreće se defi-nitivno protiv njega.

Usudi li se na takvu odluku Na-rodna sklupština RS-a vjerovatno će uslijediti sankcije RS, koje oni neće moći vući ni mjesec-dva dana. Teš-ko da će se u sve to pokušati umije-šati Aleksandar Vučić, jer njegova Vlada upravo ovisi od sljedećeg, vrlo skorog aranžmana MMF-a,“ kaže se u jednog političkoj analizi.

Zapad sprema izolaciju DodikaReferendum o danu republike u bosansko-hercegovačkom enti-

tetu – Srpskoj je, u me]uvremenu, uprkos ustavnoj zabrani održan. Prema prvim nezvaničnim rezultatima, na referendumu je , navod-no, izašlo 55,67 odsto birača, od kojih je njih 99,80 odsto izjasnilo da želi da 9. januar i ubuduće obilježava kao Dan Republike u RS, saopštio je u Banjaluci predsjednik Komisije za sprovođenje refe-renduma, Siniša Karan.

Prijestonice ključnih država Zapada, međutim, kako prenosi sa-rajevski list Dnevni avaz, zbog referenduma o Danu Republike po-čele su opsežnu operaciju apsolutne političke izolacije predsjednika RS Milorada Dodika.

“Nakon što je odbio odustati od ilegalnog referenduma, uprkos odbijaju Srbije i hladnom prijemu u Rusiji, Dodik je, tvrdi se u diplo-matskim krugovima, ušao u teški politički ofsajd“, piše Avaz. Ističe se da je prvi korak u toj operaciji potpuno ignorisanje referenduma, kao signal da Dodik nije više sagovornik i “faktor značaja“.

“U tome se, naime, krije razlog što se visoki državnici i funkcione-ri država članica Veća za implementaciju mira već danima ne ogla-šavaju o antiustavnom referendumu na manje od pola bosanskoher-cegovačke teritorije u organizaciji entitetskih vlasti. Nijedan visoki američki, njemački ili evropski zvaničnik nije se precizno očitovao, pa ni na vrlo otvorena pitanja novinara. Na primer, Johanes Han, evropski komesar za proširenje, najdirektnije zadužen za BiH, nije otišao dalje od konstatacije da se «vladavina prava mora poštovati», aludirajući na upozorenje da su odluke Ustavnog suda BiH obavezu-juće. Danima novinari iz BiH pokušavaju dobiti reakciju iz prijesto-nica, od Vašingtona do Berlina, Pariza i Londona, ali nailaze na zid ćutanja. Sve što je međunarodna zajednica rekla sadržano je u saop-štenju ambasadora delegiranih u našoj zemlji. I tako će, kako nam je rečeno, i ostati“, navodi Avaz.

septembar, 2016. 39

Revija FORUM Region

Politika rastakanja, proizvodnje animoziteta i mržnje, koja traje 20 godina, ostvarila je rezultate koji su već blizu crvenoj liniji preko koje se više ne može

To za Dojče vele, po pitanju stanja u Bosni i Hercegovini, ocjenjuje novinar, pisac i diplomata Zlatko Dizdarević.

Nakon referenduma u Republici Srpskoj, kaže da nema sumnje da je u pitanju predizborna kampanja, ali i da misli da je cijela priča izašla iz okvira standardnih podizanja tenzija i provo-ciranja javnosti kako bi se dobili bolji izborni rezultati.

“Ovaj put je mnogo gore jer ta po-litika rastakanja BiH i proizvodnje animoziteta, sve do mržnje, traje već dvadeset godina i ostvarila je rezulta-te koji su već vrlo blizu jednoj crvenoj liniji preko koje se više ne može. Čak ako je neko i imao namjeru da to osta-ne u okvirima predizborne kampanje, mislim da je bio krajnje kratkovid jer je stvar došla do tačke koja je mnogo oz-biljnija”, kaže Dizdarević.

Na konstataciju da neki političari pozivaju međunarodnu zajednicu da reaguje, sagovornik Dojče velea ističe da takva očekivanja nisu realna, s obzi-rom na krizu u EU.

“Prvi je da ova država nikada neće izaći na „zelenu granu" ukoliko ona ne nađe sopstvene snage i sopstveni interes da se emancipuje kao država. Druga stvar je što se, sa nivoa „malih političkih optika" koje caruju ovde, ne razumije da mi nismo faktor, ni za me-đunarodnu zajednicu, ni za EU u onoj mjeri u kojoj se to ovde misli. Svjetski fokus sada je prebačen na Bliski istok i Balkan je, u poređenju s tim, čisti ‘di-znilend’”, ističe Dizdarević.

Prema njegovim riječima, Rusija nije zainteresovana za dodatnu desta-bilizaciju Balkana.

“Naravno da oni doživljavaju Srbiju

i RS kao dio svoje interesne zone ovde, ali ne mislim da Rusija dalje potkopa-va stabilnost Balkana ili BiH. Na kraju krajeva, zašto to ne reći, Rusija ima pravo da zastupa ovde svoje interese, baš kao što to čine i svi ostali. Što se Sr-bije tiče, mislim da rukovodstvo Srbije ima svoje opredjeljenje prema EU i ne vjerujem da će ono iz emocionalnih ili lažno-istorijskih razloga da žrtvuje svoje aktuelne interese zbog RS, od-nosno zbog loše politike koju vodi RS”, kaže Dizdarević. Ocjenjuje i da je refe-rendum u RS loš potez i da destabilizu-je BiH, u momentu kada ona zauzima startnu poziciju ka EU.

“Da pojednostavimo, ne očekujem da će referendum dovesti do onoga što se spominjalo po principu: rat, krv, sukobi... Ipak, sasvim je izvjesno da imamo situaciju koja će biti rezultat apsurdnog i nediplomatskog načina razmišljanja. Uoči referenduma, si-tuacija je dovedena do onoga što se u ozbiljnoj politici uvijek izbjegava, a to je situacija „ili-ili". Pobijediće ovaj, iz-gubiće onaj. Situacija između Dodika s jedne i Izetbegovića i međunarodne zajednice s druge, dovedena je do te tačke. Formalno gledano, imamo na-pad na ustavni poredak BiH. Međutim, mi imamo napade na ustavni poredak već više od 20 godina. Mi imamo 90 nerealizovanih odluka suda zbog kojih se niko nije počešao iza uha. Imamo šizofrenu situaciju u kojoj su pravni sistem i ustavni poredak davno napu-šteni i njima se manipuliše, a iz te priče uzima svako ono što mu treba. Cio taj košmar sada je došao do crvene linije o kojoj sam govorio na početku”, navodi Dizdarević.

Evropska unija je, kaže Dizdarević, zakasnila 20 godina sa BiH, vratila se u igru zbog svojih unutrašnjih interesa, zbog straha od islamizacije, zbog stra-ha od Rusije, ali ne shvata da se vratila na teren u kojem BiH nije više čak ni

ono što je bila 1996.“Supstanca Bosne i Hercegovine

oduvek je bila društvo, a ne država. Na tom terenu je BiH poražena i to organi-zovano, temeljno i sistematski. U BiH je rastureno društvo. Država može da se reorganizuje, ali kod društva to ne ide tako brzo i lako. Bosna i Hercego-vina praktično nema svoj unutrašnji državni suverenitet – ona ima spoljni suverenitet koji je oličen u njenom me-đunarodnom priznanju, ali unutrašnji suverenitet potpuno je rastočen na tri dijela i to na platformi koja se zove „jedan protiv dva" – uvijek je „jedan protiv dva", u zavisnosti od trenutnog internog interesa. Ako imate tri unu-trašnja suvereniteta čija jedina filozofi-ja glasi „kako poraziti onaj drugi", tu se ne može naći platforma za zajednički interes i evropski put. To je ono što je najdramatičnije u sadašnjoj situaciji koja se samo iskazuje pričom o refe-rendumu”, ističe Dizdarević. Na pita-nje šta predstavlja “crvenu liniju”, koju često pominje, odgovorio je:

“Predstavlja raspad BiH. Ne mislim da on mora biti krvav, ali će se doći do apsurdne blokade u kojoj ni mi sami sebi nećemo biti država, niti ćemo biti faktor stabilnosti u regionu. Šta više, bićemo vrlo infektivni u regionu, jer BiH ne može da dođe ni u kakvu van-rednu situaciju bez učešća Hrvatske i Srbije, pa i Turske s treće strane. Tur-ska sada odjednom postaje fantazija za dio BiH i bošnjački identitet se traži u Turskoj. Kakve veze ona ima sa identi-tetom BiH? Stoga „crvena linija" znači da će BiH postati ozbiljan faktor desta-bilizacije regiona.”

Dizdarević: BiH je veoma blizu crvene linije

Prenosimo: TV B92

Zlatko Dizdarević(Foto: lupiga.com)

septembar, 2016.40

Revija FORUMRegion

„Vojni udar u Turskoj“, „Pučisti svrgnuli Erdogana“, „Turska vojska zvanično preuzela vlast“, „Ugušen vojni puč“... samo su neki od naslo-va koji su u noći između 15. i 16. jula uzburkali svjetsku, a ništa manje i domaću javnost.

Mirnu istanbulsku noć pre-kinulo je saopštenje da je Vojska „srušila“ predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana i preuzela kon-trolu nad zemljom. Dešavanja koja su uslijedila prijetila su da Tursku pretvore u novo poprište krvavih sukoba.

Bilans borbe između građana i pobunjenika na ulicama Istanbula

je najmanje 270 mrtvih, i više od dvije hiljade povrijeđenih civila, pripadnika vojnih i policijskih sna-ga. Uhapšeno je i više hiljada puči-sta.

S ciljem da, kako su istakli, us-postave vladavinu prava u zemlji, turska Vojska je u višesatnim nemi-rima zauzela djelove administraci-je, aerodrom, dva mosta u Istanbu-lu, Bosfor i Fatih Sultan Mehmet, sjedište Turske Radio-televizi-je (TRT). Vojni avioni, kojim su upravljali pobunjenici, nadlijetali su grad i raketirali pojedine ciljeve. Bili su otkazani i svi letovi s Aero-droma Ataturk.

Pokušaj puča nije bio naivan

Vojska je posredstvom držav-ne televizije objavila da zemljom upravlja Mirovni savjet, koji će obezbijediti sigurnost građana, a širom zemlje bio je uveden i policij-ski čas.

Nedugo nakon prvih dešavanja u zemlji oglasio se i turski premi-jer, Binali Jildirim, koji je tamošnju javnost umirivao porukama da je Vlada stabilna, da nije riječ o držav-nom udaru, te da su dešavanja udar na demokratiju.

„Neki ljudi su ilegalno preduzeli

Noć straha i neizvjesnosti u Turskoj

septembar, 2016. 41

Revija FORUM Region

akcije unutar lanca komande. Vla-da koju je izabrao narod ostaje na vlasti. Ova vlada otići će samo kad narod to bude htio“, poručio je Ji-ldirim.

Pucnji iz vatrenog oružja, avio-ni i helikopteri u niskom letu iznad grada na Bosforu, sporadične ek-splozije ne samo u Istanbulu, već i u Ankari, bili su znak da je pred Turcima duga i neizvjesna noć.

Da pokušaj puča nije bio naivan, iako je ugušen za svega nekoliko sati, pokazuje činjenica da su na uli-ce izašli tenkovi, a da su helikopteri „rešetali“ objekte državne admini-stracije. Jedno od glavnih pitanja bilo je ima li puč stranu podršku, s obzirom na to da je vojni vrh uz Er-dogana, a da je neko ipak morao da organizuje niže pripadnike vojske kako bi se upustili u krvave sukobe s policijom i Erdoganovim pristali-cama.

Na društvenim mrežama, ali i u svjetskim medijima, spekulisalo se i da se Erdogan nalazi u Grčkoj, Ira-nu, da je zatražio azil u Njemačkoj, što je kancelarka Angela Merkel navodno odbila, pa se uputio prema Londonu...

Tačku na nagađanja šef turske države je stavio u momentu kad se za CNN Turk oglasio putem Skajpa i poručio da je pokušaj udara akt paralelnih struktura u Vojsci Tur-ske.

Sunarodnicima je poručio da se vraća i pozvao ih na ulice. Nedugo poslije apela, turskim gradovima marširale su desetine hiljada njego-vih pristalica, a njihov broj pokazao je snagu i povjerenje Redžepa Taji-pa Erdogana.

Građani su krenuli ka tenkovi-ma, vojnici su pucali u vazduh, ali se masa nije razbježala, već su došli do tenkova i suprotstavili se vojni-cima.

„Pašće prije ili kasnije“, bila je Erdoganova poruka upućena voj-nicima odgovornim za organizaciju vojnog puča.

Rekao je da je to što su ljudi

izašli na ulice najbolji odgovor oni-ma koji su pokušali nasilno da pre-uzmu vlast. Pokušaj puča je nazvao „poklonom od Boga, i šansom da se očisti vojska“, prenijeli su inostrani mediji.

Erdogan je saopštio i da je hotel u Marmarisu u kojem je boravio, bombardovan neposredno nakon što ga je napustio.

Na istanbulski aerodrom je sle-tio oko dva i po sata poslije ponoći, gdje su ga dočekali brojni simpati-zeri. U međuvremenu je i Turska Radio-televizija (TRT) nastavila s emitovanjem programa, a javnost je obaviještena da je novinarka pod prisilom čitala vijest da je pala vla-da Redžepa Tajipa Erdogana. Voj-nici koji su se zatekli u sjedištu te medijske kuće su uhapšeni.

„Tursku vode ljudi izabrani vo-ljom 45 miliona ljudi. Mi umijemo da stojimo ispred tenkova“, poručio je Erdogan.

Saopštio je da je pobunu izvela „manjina u vojsci“. On je tada za-prijetio da će organizatori pokušaja vojnog puča „platiti visoku cijenu“. Poručio je da će biti „iskorijenjeni“ svi oni koji su pucali iz vazduha.

Za pokušaj puča optužio Gulena

“Turska ima demokratski iza-branu vladu i predsjednika. Mi smo nadležni i nastavljaćemo da do kraja sprovodimo naša ovlašće-nja. Nećemo prepustiti našu zemlju napadačima. Dobro će se ovo za-vršiti”, uvjeravao je Erdogan svoje sunarodnike.

Kao najodgovornijeg u lancu optužio je muslimanskog svešteni-ka Fetulaha Gulena, nekad savezni-ka pa suparnika i zakletog neprija-telja, koji godinama živi u Sjedinje-nim Američkim Državama (SAD).

Gulen, koji se nalazi na čelu pokreta Hizmet, osudio je pokušaj vojnog udara i demantovao optužbe Erdogana, navodeći da se ne može govoriti o njegovoj umiješanosti,

jer u Turskoj ne živi posljednjih 30 godina.

Iako je od pokušaja državnog udara prošlo dosta, turski zvanič-nici i dalje tvrde da iza organizacije puča stoji Gulen. SAD-u su uputili zahtjev za izručenje Gulena, koji je od američkih vlasti zatražio da to ne učine.

Sa druge strane, Vašington od Ankare zahtijeva dokaze o umiješa-nosti sveštenika u skorašnje nemi-re u Turskoj, uz isticanje da proces izručenja mora biti ispoštovan.

Neredi na istanbulskim uli-cama prijetili su da eskaliraju i pretvore se u građanski rat, koji bi imao nesagledive posljedice i broj žrtava. Krv, panika, nasumič-ne pucnjave, eksplozije - širili su paniku među lokalnim stanovniš-tvom, i istovremeno pojačavali za-brinutost kod domaćih i svjetskih zvaničnika o ishodu pokušaja voj-nog puča.

Turska policija tokom noći hap-sila je vojnike koji su učestvovali u pokušaju državnog udara, a već u ranim jutarnjim satima Vlada je objavila kako je puč završen. Na-kon više sati nemira i neizvjesno-sti, saopšteno je da je uspostavljena potpuna kontrola u zemlji, dok je Erdogan poslao SMS poruku svim građanima Turske, pozivajući ih da ostanu na ulicama „i ustanu za de-mokratiju i mir“.

Kako to obična biva u kriznim situacijama, oglasili su se i svjetski zvaničnici, koji su apelovali na smi-rivanje situacije u zemlji. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN), Ban Ki Mun, pozvao je na mir u Turskoj, navodeći da UN nastoji da se rasvijetli situacija u toj zemlji.

Američki državni sekretar Džon Keri kazao je da se nada miru, sta-bilnosti i jedinstvu. Keri i predsjed-nik SAD-a, Barak Obama, u tele-fonskom razgovoru, saglasili su se da bi sve strane trebalo da podrže demokratski izabranu vladu u Tur-skoj, pokažu uzdržanost i izbjegnu krvoproliće.

septembar, 2016.42

Revija FORUMRegion

Podrška stigla i iz Crne Gore

Podrška Erdoganu osim od svjetskih, stigla je i od crnogorskih zvaničnika.

Predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović, je rekao da je Turska spriječila nasilno smjenjivanje de-mokratski izabrane vlasti.

“Crna Gora želi Turskoj da što prije uspostavi mir i stabilnost, što je od ogromnog značaja za Tursku, Balkan i Evropu”, navodi se u izjavi Vujanovića, koji je ocijenio da je iz-vjesno da će demokratski izabrane institucije Turske nastaviti razvoj države za dobro svih njenih građana.

Pismo podrške uputio je pot-predsjednik crnogorske Vlade, i lider Bošnjačke stranke, Rafet Hu-sović. On je osudio pokušaj vojnog puča, i ocijenio da su odbranjene demokratija i volja turskog naroda.

“Nadam se da će Republika Tur-ska nakon neuspješnog pokušaja državnog udara postati stabilnija zemlja. Izvođenje vojnog puča osu-dio je sav demokratski svijet koji zna šta je volja naroda”, istakao je Husović.

On je u pismu podrške istakao da je turski narod pokazao jedin-stvo i visok stepen saglasja protiv svih onih koji pokušavaju da desta-bilizuju državu.

“Molim Boga da stradalim žr-tvama podari mir, a njihovim poro-dicama utjehu i strpljenje”, zaklju-čio je Husović.

Podršku turskim vlastima pru-žio je reis i glavni muftija Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić.

“Svi muslimani u Crnoj Gori su u dovama i mislima sa turskim na-rodom, demokratijom i legitimno izabranim predsjednikom Redže-pom Tajipom Erdoganom i Vladom Republike Turske”, rekao je Fejzić.

Vratiti smrtnu kaznu ?

Zabrinuti su bili i u zvaničnoj Moskvi, koja je s Ankarom zahladi-

la odnose nakon što je turska vojska u Siriji oborila ruski vojni avion. Po-dršku Erdoganu uputili su i visoka predstavnica Evropske unije (EU) za spoljnu politiku, Federika Mo-gerini, i generalni sekretar NATO, Jens Stoltenberg, koji je pozvao na mir i uzdržanost.

Dani koji su uslijedili nakon propalog puča donijeli su ne samo čistku u vojsci, već i u ostalim dje-lovima državne uprave. Mediji su javili da su turske vlasti suspendo-vale, uhapsile i stavile pod istragu više od 60.000 vojnika, policijaca, sudija, članova nastavnog osoblja u obrazovnim institucijama, i ostalih državnih službenika.

Pokušaj vojnog udara za po-sljedicu je imao i najavu vraćanja smrtne kazne. To je pred ogromnim brojem Turaka na mitingu podrške saopštio sam Erdogan, koji je rekao da je spreman vratiti smrtnu kaznu ako to zahtijeva narod.

„Danas, zar nema smrtne ka-zne u Americi? U Rusiji? U Kini? U drugim državama svijeta? Samo u Evropskoj uniji nema smrtne ka-zne”, istakao je turski predsjednik i dodao kako je Turska “demokratska država, u kojoj postoji vladavina prava” te kako se “zahtjevi naroda ne mogu ignorisati”.

Najava Erdogana o vraćanju smrtne kazne naišla je na žestoku kritiku i otpor Evropske unije sa kojom Turska pregovara o članstvu. EU je upozorila zvaničnu Ankaru da će se dugi pregovori o turskom članstvu odmah okončani, ukoliko se izglasa vraćanje smrtne kazne.

Turska na udaru terorističkih napada

Osim pokušaja vojnog puča, Turska se u ovoj godini našla na udaru više terorističkih napada, koji su odnijeli brojne žrtve. Po-sljednji u nizu napada, bio je u gra-du Gaziantepu, kada je u samou-bilačkom napadu tokom svadbene proslave ubijeno najmanje 50 ljudi,

a na stotine ih je ranjeno.Samo nekoliko dana ranije, 18.

avgusta, pet vojnika, četiri policaj-ca, i dva civila ubijena su u tri na-pada automobila bombe, na tursku vojsku i policiju u pokrajinama Ela-zig i Van. U tom napadu povrijeđe-no je više od 200 osoba, a premijer Jildirim je za ovaj napad okrivio zabranjenu Radničku stranku Kur-distana (PKK).

Na istanbulskom aerodromu Kemal Ataturk, 28. juna ove godine, raznijeli su se trojica bombaša sa-moubica, i tom prilikom ubili 45, a ranili 240 osoba. Turske vlasti vje-ruju da iza napada stoji Islamska država.

Još jedan napad dogodio se u junu, kad je u napadu automobilom bombom ubijeno 12 osoba u centru Istanbula, a odgovornost je preuze-la frakcija Sokoli slobode Kurdista-na (TAK).

U martu 2016. su se dogodila dva veća napada. U prvom se bombaš samoubica raznio u centralnoj trž-noj četvrti Istanbula, i tom prilikom ubio četiri i ranio 39 osoba. Troje ubijenih su bili Izraelci. Prema tur-skim vlastima napadač je imao veze sa Islamskom državom.

Drugi napad u martu je odnio 37 žrtava, u eksploziji automobile bombe u Ankari. Odgovornost je preuzeo TAK.

I februar je bio u znaku terori-stičkih napada, kad je poginulo 30 osoba, među kojima I bombaš sa-moubica koji je izgubio život u na-padu na vojni konvoj u Ankari. Od-govornost je preuzeo TAK, a vlasti su okrivili PKK.

U januaru ove godine, u napadu na istorijski centar Istanbula, u bli-zini džamije Aja Sofija, poginulo je 12 njemačkih turista, a prema tvrd-njama turskih vlasti, napadač je bio pripadnik Islamske države.

Sumirajući broj žrtava terori-stičkih napada, ali i krvavog poku-šaja vojnog udara, 2016. kod mno-gih Turaka neće ostati u lijepom sjećanju.

septembar, 2016. 43

Revija FORUM Region

Ministarstvo civilnih poslova BiH objavilo je opšti javni poziv za naturalizovane osobe koje su bosansko-hercegovačko državljanstvo stekle, u periodu 6. aprila 1992. - 1. januar 2006. godine da dostave potrebnu do-kumentaciju, što će im omogućiti da kao stranci zadr-že bosansko-hercegovačko državljanstvo. Osim na web stranici Ministarstva, javni poziv je objavljen u nekoli-ko dnevnih listova, kao i u diplomatsko – konzularnim predstavništvima BiH. Svi koji su državljanstvo BiH stekli posle 1992. moraju ponovo da dokazuju da su le-galni državljani BiH. Posljednji rok za reviziju, raspisa-nu posredstvom interneta je 5. oktobar. Prema procje-nama udruženja i nevladinih organizacija, u BiH živi više od 150.000 Sandžaklija, a ovom odlukom direktno je pogođeno oko 20.000 državljana BiH porijeklom iz Sandžaka. Revizija je izazvala brojne reakcije u javno-sti.

Prof.dr Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Saraje-vu, koji je porijeklom iz Crne Gore, izjavio je da, iako je i on obuhvaćen revizijom, neće predavati dokumenta jer je to već uradio ranije kad je to od njega bilo traženo.

On je naglasio da 35 godina živi u Sarajevu u kojem je studirao i gdje je počeo da radi kao asistent na Prirod-no-matematičkom fakultetu, da je dosad promijenio tri lične karte i isto toliko pasoša i da mu više ne pada na pamet da ponovo predaje dokumenta za provjeru držav-ljanstva.

Ekrem Lekić, predsjednik Udruženja Sandžaklija u BiH, naglašava da građani uglavnom ne znaju da ponovo moraju da dokazuju svoje ranije stečeno državljanstvo, te da se dosad pozivu odazvalo samo 30 do 40 ljudi. U komentaru za reviju DAMAR, pored ostalog Lekić na-glašava da je riječ o nepotrebnom nametu i pita.

-Ko se boji 20.000 Sandžaklija u BIH ? -U čitavom nasilnom ili dobrovoljnom pomjeranju

stanovništva ni u jednoj republici nastaloj iz bivše Jugo-

slavije se ne vrši ovakav vid revizije državljanstva. Po-znato je da je više od 600.000 Srba iz Hrvatske pobjeglo u Srbiju, dok ih je dio ostao u BIH. Međutim, njih se, u ovoj reviziji, navodi tek stotinjak. Ovih 20.000 državljan-stava, koje „javni poziv“ tretira kao osumnjičene, odno-se se, uglavnom na građane iz Sandžaka (Srbija i Crna Gora).

Povodom različitih tumačenja razloga za reviziju, Dragica Knežević, šefica Odsjeka za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana, Ministarstva civilnih poslova BH, je izjavila:

„To je zakonska obaveza. Razlog je isključivo veliki broj nepoznatih adresa lica koja podliježu postupku revizije zato što se više ne nalaze na adresama u Bosni i Hercego-vini koje su prijavili u vrijeme sticanja državljanstva, niti na adresama u državama rođenja, a niti na adresama u inostranstvu. Po treći put im pružamo mogućnost da do-stave traženu dokumentaciju, ukoliko žele da zadrže ste-čeno državljanstvo Bosne i Hercegovine“, kazala je Kne-žević.

Revizija državljanstava BiHAktuelno

U skladu sa Zakonom o visokom obrazova-nju Kantona Sarajevo i Statutom Univerziteta u Sarajevu, za rektora Univerziteta u Sarajevu za mandatni period 2016–2020. godine ( u maju ove godine)izabran je prof. dr. Rifat Škrijelj, koji je (među 4 kandidata) dobio najveći broj glasova senatora Univerziteta u Sarajevu.

Kandidati za izbor na funkciju rektora bili su: prof. dr. Ejub Džaferović, redovni profesor Ma-šinskog fakulteta ; prof. dr. Rifat Škrijelj, redovni profesor Prirodno-matematičkog; prof. dr. Faruk Čaklovica, redovni profesor Veterinarskog fakul-teta i prof. dr. Muharem Avdispahić, redovni pro-fesor Prirodno-matematičkog fakulteta.

septembar, 2016.44

Revija FORUMKultura, baština, obrazovanje

Leksikon Bošnjaka /Muslimana Crne Gore

Prvi Leksikon Bošnjaka/Musli-mana Crne Gore, akademika Šer-ba Rastodera i mr Saita Šabotića, štampan početkom ljeta u izdanju “Almanaha”, svečano je promovisan 22.jula u Islamskom kulturnom cen-tru u Baru, a potom u Bijelom Polju i Rožajama. Leksikon na 360 strani-ca formata A4 obuhvata vremenski period od 1806 - 2006. i predstavlja 621 ličnost, 151 pojam i događaj. Po mjestu rođenja najviše ličnosti obu-hvaćeno je iz Bijelog Polja 112, Pla-va/Gusinja 105, Rožaja 67, Podgorice 63, Petnjice 62, Pljevalja 57, Bara/Ulcinja 38, Nikšića 23 i Berana 17, a 59 iz ostalih mjesta u Crnoj Gori i 18 iz Turske.

Pojašnjavajući metodologiju stvaranja i principe kojima su se ru-kovodili u izradi Leksikona, urednici i autori su saopštili.

- Istorija svakog naroda je isto-rija procesa dugog trajanja, a trag u vremenu je i te kako bitno znamenje koje za sobom ostavlja svaki pojedi-nac, svaka generacija ili svaki narod. I dok mi čekamo budućnost, prošlost nikako da nam prođe. Ona je uvijek, latentno prisutna i kao da nam poru-čuje: Ne idite utabanim putem. Kre-nite tamo gdje puta nema i ostavite traga. Budućnost, kaže na jednom mjestu filozof Niče, „pripada onima koji se najdalje i najduže sjećaju proš-losti“. Spoj prošlosti i sadašnjosti ostvaren je i u „Leksikonu Bošnjaka/Muslimana Crne Gore“.

Leksikon Bošnjaka/Muslimana Crne Gore predstavlja plod više-godišnjeg kontinuiranog rada aka-demika Šerba Rastodera, mr Saita Šabotia i 27 angažovanih saradnika

(Doc.dr Adis Balota; Šućurija Resul-begović; Jakub Durgut; Dr Šemsudin Hadrović; Faruk Dizdarević; Mr Ha-lil Markišić; mr Aldemar Ibrahimo-vić; Husein-Ceno Tuzović; Mustafa Canka; Bajro Agović; Fehim Džo-gović; Dr Asim Dizdarević; Kemal Franca; Abaz Dizdarević; dr Draga-na Kujović; prof.dr Asim Zubčević; prof.dr Rifat Alihodžić; Ajdin Rakić; Admir Adrović; dr Marina Čola-ković; Sead – Gano Šlaković; Cazo Alković; Adem Softić; Velija Murić; Atvija Kerović; Mićo Miranović).

Okupivši brojni tim saradnika, autori i urednici tim povodom na-vode: “Tokom našeg višegodišnjeg rada, koji je bio vrlo dinamičan, na-stojali smo da kao živi ljudi uronjeni u prošlost, stvorimo nauku i pri tom budemo što objektivniji, sistema-tičniji, da u svom radu obuhvatimo što je moguće veći broj ličnosti, do-gađaja, pojmova i svega onoga što je sabrano u ovom Leksikonu, ali na način da uvažimo principe koje smo eksponirali u uvodnom dijelu našeg leksikografskog ostvarenja. U

tom kontekstu smo nastojali da po-smatramo Crnu Goru kao jedinstven prostor i jednu etničku zajednicu na tom prostoru i otuda su ličnosti, u odnosu na prostor disperzirani na sljedeći način: Ulcinj-Bar, 38; Pod-gorica 63; Nikšić 23; Bijelo Polje 112; Pljevlja 57; Berane 17; Petnjica-Bi-hor 62; Plav –Gusinje 105; Rožaje 67; Turska 18. Leksikon ima ukupno 772 odrednice, od toga se 151 odnose na pojmove, 59 su opšteg karaktera, a 621 se tiču ličnosti.”

Kao što se može vidjeti iz sadr-žaja obuhvaćene su ličnosti kojima je Crna Gora izvorište, a koji su se ostvarili širom planete, od Turske do Australije, Amerike… Iako je po svom karakteru Leksikon nacio-nalni, u njemu su situirane lično-sti, događaji i pojmovi koji uslovno ne pripadaju konkretnoj etničkoj zajednici, ali su dio svijesti i tradi-cije Bošnjaka Crne Gore. Polazeći od činjenice da je Leksikon sinteza znanja koje se daje određenim oda-birom, to nije slučajno naglašeno, da je svaki odabir subjektivan. U tom

Rekonstrukcija memorije o ličnostima i događajima

Promocija Leksikona u Baru

septembar, 2016. 45

Revija FORUM Kultura, baština, obrazovanje

kontekstu svakako će biti i onih koji će naći načina i možda argumenata da prigovore i ovom Leksikonu, ali je, istovremeno, to i njegov smisao, da se kritički promišlja i valorizuje. Autori su bili svjesni da se shvaćena kao složenost, istorija ne može valo-rizovati iz lokalne perspektive. Ona mora imati i u sebi uključivati i druge dimenzije, odnosno imati multiper-spektivnost. Mnoge biografije lič-nosti i opisi događaja koje ćete naći u ovom Leksikonu, izgledaće vam, ako ih izolovano posmatrate, možda šturo i nepovezano. Međutim, ako se te iste biografije ili događaji sagle-davaju u širem kontekstu, onda će i

slika prošlosti koju će te formirati, biti sasvim jasnija, složenija i kom-pleksnija. Ovaj Leksikon su urednici nastojali da koncipiraju tako da on bude bazična osnova za neki budući leksikon koji bi bio znatno obimniji, kvalitetniji i iscrpniji. To je posebno

naglašeno u definisanim principima koji su ih rukovodili od kojih vrijedi razmisliti o sljedećim: “Prvi, ambi-cija Leksikona u sadržajnom smislu nužno je limitirana količinom postoje-ćeg znanja. U konkretnom slučaju, to znači, da se počinje sa početnog nivoa i da samim tim obim i kvalitet morate podrediti takvoj činjenici. Drugi, Lek-sikon je sinteza znanja izvršena po kriterijumima odabira. Kako je svaki odabir nužno subjektivan, besmisle-no je braniti odabir samo stručnom argumentacijom, već treba imati na umu da je postojeći odabir samo os-nova za neki drugi: bolji, kvalietniji i iscrpniji. Takođe je besmisleno tražiti od bilo koga da se složi sa vašim oda-birom već je dovoljno ponuditi mo-gućnost da postojeći bude osnova za drugi sličan i bolji.Treći, dilema kako u sadržajnom smislu zadovoljiti am-biciju da Leksikon bude nešto najbolje iz istorije, tradicije i nasljeđa jednog naroda, može se razriješiti na više načina. Mi smo se opredijelili za onaj koji najefikasnije neutrališe ideološki protkanu subjektivnost i nužno u prvi plan ističe činjenicu posljedice – do-bre ili loše svejedno.To znači da je kod odbira ličnosti prvi kriterijum odabi-ra, njeno mjesto u tradiciji, istoriji i nasljeđu toga naroda, bez obzira da li mu pripada ili ne. Peti, pitanje obima zastupljenosti treba pomiriti s našim i realnim parametrima veličine i do-

Rusmir Mahmutćehajić Bošnjačka “historijska drama u cijelosti je jedna od najnepoznati-

jih u smislu ljudske patnje i čuvanja velikog ideala”, kazao je na pro-mociji Leksikona u Baru akademik Rusmir Mahmutćehajić.

„Bošnjaci su narod koji unutar sebe nosi veliki ideal mogućosti us-postavljanja misijskog odnosa u svijetu. Bošnjački narod u ovome svi-jetu u odnosu na druge ljude traž puteve prijateljstva, saradnje, otkri-vanja sebe i odgovore na spomenuta tri pitanja –otkud smo ovdje gdje jesmo, gdje je to što jesmo i kuda odavde možemo otići da bismo svoje ljudske ideale ostvarili. Kao što je Crna Gora u velikoj mjeri simbol da ono što je izgubljeno može biti nađeno, ono što je oteto mora biti vraćeno, tako i Bošnjaci po istoj toj logici mogu sebe naći, uspostaviti veliki poredak pravde, velike ideje djelovanja, činjenja, slaganja ra-zorenog. Leksikon o kojem govorim sabire preko 600 imena koje su za gotovo sve nas raspršno znanje sabrano u cjelini koja osvjetljava upravo na početku spomenuta tri pitanja – gdje smo, otkud smo tu i kuda odavde možmo. Stoga, iz ovog Leksikona ljudi mogu o bošnjaš-tvu govoriti bez ikakvog stida i s ponosom etničkog svjedočenja bu-dućosti svih nas i nepoštednog zahtijevanja onih prava koje jamči to da jesmo ljudi na svim mjestima. Tamo gdje Bošnjaci sa tom misijom budu, svi njihovi susjedi u cijelom svijetu mogu biti sretni šo ih ima-ju kao sabesjednike, zato je ova knjiga važn znak tog novog proljeća Bošjaka u svijetu”, rekao je akademik Rusmir Mahmutćhajić.

septembar, 2016.46


vesti ih do nivoa principa koji je od-branjiv. Veličinu ličnosti ne određuje moć koju je posjedovala u jednom vre-menu, već ono što je ostavila iza sebe kao vrijednost. Otuda vrlo svjesno da-vanje prioriteta znanju a ne politici i moći, što se, naravno, mnogima neće dopasti.Šesti, svaki konflikt, sukob, borba u istoriji nužno mora imati dvi-je strane. Ako se u izboru koncentriše-te samo na jednu nužno ste odabrali stranu – pobjednika ili poraženog. Ako ste pak odabrali da budu zastu-pljene obje strane, nužno se izlažete gnjevu “pobjednika” koji se po pravilu prepoznaje kao “vlasnik sadašnjosti” i neprikosnoveni arbitar koji nikada nema interesa da vidi završetak pro-cesa.“ I na kraju urednici posebno naglašavaju: „Deseti, suštinska ideja nastanka sličnih publikacija je u tome da svaka naredna bude bolja. Zato se očekuje da svako onaj ko misli da tre-ba bolje i drugačije ima mogućnost da to pokaže kroz neko novo izdanje i tek tada svaka kritika, ne samo da je do-brodošla, poželjna, nego ona pomaže razumijevanju smisla sličnih intelek-tualnih zahvata. Do tada je ovo samo prvi pokušaj uz iščekivanje da će svaki naredni biti bolji i sveobuhvatniji. Uz to, treba imati na umu da je Leksikon samo peta knjiga iz edicije “Bošnja-ci-muslimani Crne Gore u istorij-skim izvorima 1806-2006”I-V, i da ga kao takvog treba posmatrati kao integralni dio jednog znatno opsežni-jeg istraživačkog zahvata.“ Svaki pa i

ovaj Leksikon ima ustaljenu formu i standard. To znači da se odrednice ređaju abecednim redom, slijedom ustaljene metodologije i predstavlja-ju pokušaj sažete obrade pojma, lič-nosti, istorijskog događaja, kulturne i istorijske činjenice.

U Leksikonu su obrađene odred-nice koje imaju kulturnoistorijski, društveni, naučni i svaki drugi sup-strat identiteta jedne etničke zajed-

nice. Pri tome je ova zajednica ozna-čena imenom (Bošnjaci-muslimani) koje je izvedeno kao kompromis iz socijalno-političke zbilje vremena u kojem je nastalo ovo djelo. Svjesno odbijajući da “prihvatimo iskonstru-isanu i proizvedenu podjelu jednog naroda (na Bošnjake i Muslimane) i čvrsto zastupajući stanovište da se radi o jednom narodu kojeg su po-litičke elite podijelile statističkim igrarijama, rizikovali smo da bude-mo izloženi bijesu neznavenih ali i priznanju još nerođenih”- zaklju-čuju urednici. S druge strane, ome-đili smo se prostorom (Crna Gora) unutar kojeg živi konkretna etnička zajednica (Bošnjaci) svjesni da su pomaci u smislu proširenja prosto-ra, koji će biti obrađen, samo stvar tehnike, volje i znanja. U tom smislu, vrlo brzo očekujemo i izdanja koja će obuhvatiti područje Srbije, Koso-va, Makedonije, sve do Bosne i Her-cegovine, odnosno drugih područja na kojem žive Bošnjaci, poručili su urednici i autori Leksikona.

Pred brojnim predstavnicima javnog i kulturnog žvota Bara i Crne Gore, na promociji u Baru govorili su: akademik Rusmir Ma-hmutćhajić, predsjednik Međnarodnog foruma Bosne, prof. dr. sc. Rifat Šrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. sc. Selma Muhić Dizdarević sa Univerziteta u Pragu, Esad Kočan, urednik nedjeljnika „Monitor”, slikar Muharem Muratović, urednici i autori Leksikona akademik Šerbo Rastoder i mr. sc. Sait Šabotić, tehnički urednik Lek-sikona dr. sc. Adis Balota i direktor u izdavačoj kući „Almanah” Atvija Kerović. Medijator programa bila je Jasmina Rastoder.

Rifat Škrijelj- Ovo djelo otrgnulo je Bošnjake/Muslimane Crne Gore od zabo-

rava i sva imena koja su se našla u ovom leksikonu imaju svoje znače-nje u vremenu svog života u protekla dva stoljeća, kazao je na promo-ciji u Baru, prof. dr. sc. Rifat Škrijelj.

“Period koji obuhvata ova knjiga, od 1806. do 2006. bio je period velikih previranja na prostoru Balkana, a na vjetrometinama, pored ostalog, i države, danas suverene Crne Gore, bili su vrlo često izlože-ni Bošnjaci, Muslimani i svi drugi građni koji su živjeli na ovim pro-storima. Značaj ovog Leksikona jeste što individualnu sposobnost i kvalitet Bošjaka/Muslimana objedinjuje dajući joj kolektivni uspjeh u opstanku na ovim prostorima” kazao je Prof. dr. sc. Rifat Škrijelj.

septembar, 2016. 47


Zbirka pripovijetki “Strah od behara“ autora Refika Ličine, ovogodišnji je dobitnik nagrade “Hasan Kaimija“, odlučio je to žiri u sastavu: Mirsad Kunić, Ve-dad Spahić i Sevret M. Ćehajić.

U konkurenciji za ovo vrijedno priznanje bili su i naslovi: „Gdje si ti svih ovih godina“ Hadžema Hajdarevića, “Nemjesto“ Ervina Jahića, „Grad velike svjetlosti“ Ibrahima Kajana, i “Ljubavni šar-ti mogula“ Naide Mujkić.

-Zbirka priča Refika Ličine Strah od behara osebujna je li-terarizacija povijesti Novog Pa-zara i Sandžaka u 20. stoljeću, s tematskim fokusom na one as-pekte historijske događajnosti koje je zvanična historiografija

sistemski tabuizirala. Od zavr-šetka Balkanskih ratova do danas traju genocidne kampanje, repre-sije, zatiranja, iseljavanja i izgon Bošnjaka muslimana iz ove regije teritorijalno podijeljene između Srbije i Crne Gore. Autor, među-tim, vrijeme i zbilju u ovoj knjizi ne transponira u narativne forme linearnim pripovijedanjem niti sukcesivnim nizanjem epizoda, nego slobodnim sižetiranjem iz perspektive infantilne ili autsaj-derske svijesti intradijegetičkih naratora kojima je stran ma kakav vid ideološke ili vjersko-etničke pristrasnosti.

Ličina brižljivo postavlja svoje perceptivno-narativne kosine, u kojima se kao pripovjedači javlja-ju dječaci iz stradalničkih porodi-ca ili lokalni intelektualci (pisac, bibliotekar, arhivar, hoby-hroni-čar...) dimenzionirani u neke por-tabl borhesovske inačice, pogod-ne za narativno manipuliranje smjerno doziranim elementima

metafikcije, s jedne, i inventivno specificiranje kulturnog identite-ta sandžačkih Bošnjaka, s druge strane. Zahvaljujući ovoj dvojno-sti Ličina je ostvario intrapoetič-ku prisnost sa onim najvrjednijim što je iznjedrila bogata tradicija usmenog i pisanog pripovijeda-nja u ovoj živopisnoj regiji mučne povijesne usudnosti, ali je u bit-nim aspektima uspio prevladati i oplemeniti već po sebi respekta-bilne narativne standarde svojih predšasnika, prije svih Ćamila Sijarića, Huseina Bašića, Safeta Sijarića i Faiza Softića, premreža-vajući lirsko-mitološku pozituru pripovjednih struktura konkret-nim historijskim referencama. ...,zapisao je, pored ostalog u pri-kazu Vedad Spahić.

Nagrada Ličini uručena je u junu na svečanosti XIV vjersko-kulturne manifestacije Dani Ha-sana Kaimije 2016. u Zvorniku.

MiR

Refik Ličina ovogodišnji dobitnik nagrade “Hasan Kaimija”R. Ličina

septembar, 2016.48


Istraživanje je poka-zalo da je zastupljenost bošnjačke književnosti u programima osnovnih i srednjih škola 6,2%, što je od učesnika seminara ocijenjeno nezadovoljavajućim i diskriminatorskim

U organizaciji Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori, u Rožajama je počet-kom avgusta održan dvodnevni semi-nar na temu „Bosanski jezik u Crnoj Gori, zakonski okvir, implementacija u obrazovni program osnovnih i sred-njih škola“. Razmatranju ove teme prisustvovali su direktori i profesori u osnovnim i srednjim školama iz neko-liko crnogorskih opština.

- Dug je period u kojem su mnogi pokušavali da izvrše asimilaciju našeg naroda,a koji je posebno bio intenzi-van od Berlinskog kongresa,prije i po-slije drugog svjetskog rat i slobodno možemo reći do posljednjih decenija 20-og vijeka - rekao je na otvaranju senminara, predsjednik Bošnjačkog savjeta Osman Nurković. On je pod-sjetio da je obrazovni sistem ključna karika u formiranju ličnosti, pa Boš-njačko vijeće zbog toga insistira na jačanju svijesti o jedinstvu naroda i značaju imena kao i značaju mater-njeg jezika kao temelja identiteta na-roda.

O implementaciji bosanskog je-zika u nastavne planove i programe, osnovnih i srednjih škola govorili su Marash Dukaj, pomoćmik ministra prosvjete, potpredsjednik Skupšti-

ne Crne Gore, Suljo Mustafić, Esad Džudžo, predsjednik BNV u Srbiji, prof.dr Redžep Škrijelj, prof Mirsada Šabotić, Agim Ljaić, Senada Đešević i drugi.

Na kraju dvodnevnog razmatra-nja, predloga i zapažanja nastavnog kadra, Bošnjačko vijeće je saopštilo, da je na seminaru pod naslovom “Bo-sanski jezik u Crnoj Gori, zakonska regulativa, implementacija u obra-zovni sistem osnovnih i srednjih ško-la” (Rožaje 27. i 28. avgusta), konsta-tovano da postoji suštinska potreba da se ova tema dodatno aktuelizuje, stručno razmotri radi kvalitenije za-stupljenosti bosanskog jezika u obra-zovnom sistemu.

- Uvođenje bosanskog jezika u nastavu u Crnoj Gori ojačalo bi nje-ne demokratske kapacitete na putu evrointegracija. Bošnjaci su ponosni

na činjenicu što će u novim uslovima potpunije implementacije nastave na bosanskom jeziku, pored bosanskog, i dalje izučavati jezik svoje države, cr-nogorski, a Crna Gora u buketu jezika dobiti i onaj, za nas najvažniji, bosan-ski, koji će ojačati sveukupno jezičko i kulturno šarenilo ove multikonfesio-nalne i multinacionalne zajednice.

Crna Gora je jedna od 25 država koja je, prvo u državnoj zajednici, a onda i nakon sticanja nezavisnosti, ratifikovala Evropsku povelju o re-gionalnim i manjnskim jezicima, iz 1992, kao jedan od dokumenata koji je podrazumjevao obavezu preuzetu učlanjenjem u Savjet Evrope.

U ovoj Povelji posebno se naglaša-va 8 osnovnih principa zaštite i upo-trebe regionalnih ili manjinskih jezi-ka, kao i 68 mjera za korišćenje regio-nalnih ili manjinskih jezika u javnom

Bošnjački savjet organizovao seminar za profesore jezika i književnosti

Bosanski jezik u školskim programima

Učesnici seminara u Rožajama

septembar, 2016. 49


životu, u područjima: obrazovanja, sudstva, javnih službi, javnih medija itd. Međutim, jezici koji u Crnoj Gori pripadaju kategoriji zaštićenih ovom Poveljom su: albanski i romski jezik. U Hrvatskoj su to: srpski, crnogorski, albanski, bosanski, a u Srbiji: hrvatski, bosanski, albanski. Vrlo je diskuta-bilno zašto i Crna Gora nije uvrstila bosanski i hrvatski, te na ovom planu treba ozbiljno raditi.

Postoje jezičke razlike kada su u pitanju pojmovi u programima za crnogorski jezik u odnosu na iste poj-move kada je u pitanju bosanski jezik. Bosanski jezik se djelimično realizuje u školama gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo, iako postoje zakonski okviri za njegovu implementaciju. Implementacija se događa kroz auto-nomnost profesora u redovnoj nasta-vi, na način što su profesori, najčešće, uključili u godišnji plan i program djela, čiji su autori bošnjački pisci. S druge strane, posebnu ulogu imaju vannastavne aktivnosti, gdje se kroz sekcije implementira bosanski jezik i bošnjačka književnost. Istraživanje je pokazalo da je zastupljenost bošnjač-ke književnosti u programima osnov-nih i srednjih škola 6,2% , što je od učesnika Seminara ocijenjeno neza-dovoljavajućim i diskriminatorskim pa treba u najkraćem roku proširiti sadržaje u programima većom zastu-pljenošću bošnjačkih pisaca, posebno u programu za srednju školu.

Kako bi se bosanski jezik imple-mentirao u obrazovni sistem Crne Gore, neophodno je da se osnuje Boš-njačka nacionalna biblioteka koja bi bila opremljena sadržajima bogate bošnjačke književnosti, historije, kul-ture, i na taj način bi se riješio pro-blem nedostupnosti djela bošnjačkih književnika.

Učesnici seminara smatraju da je osnuje Katedra za bosanski jezik, pre-duslov za kvalitetnu i dugoročno sta-bilnu realizaciju obrazovne politike na bosanskom jeziku u Crnoj Gori.

Potrebno je da se napiše standar-dizovan plan i program za bosanski jezik, umjesto dosadašnjeg autono-mnog odlučivanja predavača o 20%

sadržaja koji će uključiti u plan i pro-gram, predloženo je da se traži od resornog ministarstva da Komisija (koju bi konstituisao Bošnjacki savjet od eksperata u oblasti bosanskog je-zika) napravi listu, odnosno plan za 15% obaveznog sadržaja za bosanski jezik, a da se 5% ostavi autonomnoj kreativnosti predavača za uključiva-nje zavičajnih pisaca u plan i program bosanskog jezika.

Predloženo je da se u uputstvo za pisanje eseja na eksternoj maturi uvr-sti pojašnjenje da se može koristiti i bosanski i hrvatski jezik ravnopravno sa crnogorskim jezikom.

Konstatovano je da bi pisanje no-vog pravopisa i gramatike umnogome olakšalo trenutnu poziciju predavača bosanskog jezika.

Zdušno je podržana ideja o osni-vanju Društva za bosanski jezik, koje će prevashodno imati za cilj unapre-đenje položaja bosanskog jezika u Cr-noj Gori.

To je inspirisalo učesnike semina-ra pa je inicijalno formirano Udruže-nje profesora i nastavnika bosanskog jezika, koje može biti neposredna i kompetentna spona između Mini-starstva prosvjete, Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori i predavača bosanskog jezika u pogledu kvalitetnijeg ostva-rivanja prava na obrazovanje na ma-ternjem jeziku.

Prvi i osnovni zadatak Udruženja ogleda se u pokretanju inicijativa za

implementaciju bosanskog jezika u crnogorski obrazovni sistem. Polazeći od poštovanja dosadašnjih propisanih 20% zastupljenosti sadržaja lokalnih književnika, pa do uvođenja izbornog predmeta Bosanski jezik sa elementi-ma nacionalne kulture, treba učiniti prve korake ka u uvođenju nastave na bosanskom jeziku.

Učesnici seminara očekuju da Bošnjačko vijeće, kao krovna institu-cija, oko ovog važnog pitanja usaglasi osmišljenu strategiju, kojom će se po-krenuti proces implementacije prava na korištenje maternjeg jezika Boš-njaka u nastavnim sadržajima. U sa-radnji sa državnim institucijama, mo-raju se pokrenuti procedure za izradu novih planova i programa, u kojima bi na adekvatan način bili zastuplje-ni sadržaji iz bošnjačke književnosti i određene jezičke specifičnosti, sva-kako uz puno uvažavanje i objašnja-vanje zajedničkog književnog i lin-gvističkog nasljeđa na prostoru Crne Gore.

Na ovom planu, potrebna je siner-gija svih činilaca – državnih institu-cija, Bošnjačkog vijeća, a posebno na-stavnog kadra, koji predaje ovaj pred-met, te rukovodilaca u obrazovnim ustanovama. U tom smislu biće na-stavljena dodatna razmatranja, raz-mjena iskustava i novih ideja - kako bi ostvarili zajednički cilj, saopšteno je iz Bošnjačkog vijeća.

Priredio E.Pašić

septembar, 2016.50


Prvo lice jednine je samo jedno od mojih lica. Pođem od stvarno-sti, nađem tu tačku oslonca a onda tražim polugu da pomjerim svijet – kaže Hodžić

Istaknuti književnik Zuvdija Hodžić objavio je nedavno roman „Svi moji“. Hodžićevo djelo prati sudbinu članova familije koja ba-štini tradiciju derviškog reda bek-tašija, počev od Cuf-Beriše, sina derviša Alije, unuka šejha Rame, sina Rizaha Kodralije, šejha Male tekije, oca derviša Zuhdina čije ime nosi narator, koji se poput svoga oca Šeća, koji je vjeru u Ala-ha zamijenio vjerom u ljude, nije vezao za tekiju ali se osjeća dervi-šom.

U romanu „Svi moji“ Hodžić je objedinio sve najvrednije intencije svojih rukopisa. Kaže da je to pri-ča o njegovim precima, dervišima, bektašijama, ali ne i autobiografija.

- Roman nijesam dugo pisao, ali sam ga dugo nosio, možda duže nego bilo koju moju raniju knjigu. Ja sam dio tog stabla, tog bektešij-skog, tog đeda koji je posljednji derviš u mojoj porodici i oca koji je prvi komunista, prvi partizan u našoj porodici. Ja sam spona iz-među mojih predaka i mojih poto-maka. Ako je oca sudbina odvojila od njih, mene je sa njima poveza-la. Učinila me piscem koji vjeruje da time ispunjava svoj i preuzima očev dug. Najprije prema svom đedu kojeg nijesam zapamtio, ali sam o njemu znao više od svakoga ko je s njim živio. Ispisao sam svoj duhovni rodoslov. Unjemu su svi moji. To je moj kod. Tu su i Crno-gorci i Albanci. I ljudi s imenom velikim upisanim u opštu istoriju

i bezimeni koji su ljudima čije je živote slamala istorija pomagali da se sačuvaju pred bujicama gole sile. Ljudi sa kojima sam odrastao, prijatelji iz djetinjstva, iz vreme-na kad nijesmo imali ništa a imali smo sve. Ima tu negdje i i ljudi sa kojima sam dijelio ili dijelim dane zrelog doba. Naravno,ti elementi autobiografskog koje ona donosi, moju knjigu ne distanciraju od fikcije kojoj ona, kao što to često biva sa našim životima teži. Naše biografije su ono što je bilo. Moj roman i svi moji u njemu ono su što je moglo biti – kazao je Hod-žić.

Na konstataciju da se „istina“ u njegovim djelima čitaocu često čini vjerodostojnijom od one kojoj su svjedoci drugi pisci i hroničari, Hodžić ističe da on nije nikakav mudrac.

–Ja se zabavljam. Prvo lice jed-

nine je samo jedno od mojih lica. Pođem od stvarnosti, nađem tu tačku oslonca a onda tražim po-lugu da pomjerim svijet. Svako misli da je njegov život roman. Nije. Svaki je roman život. Lju-di traže a ne znaju što traže. Moj đed, Cuf Alija, bektešijski šejh, glavni je junak romana „Svi moji“, a jedino njega nijesam upamtio u cijeloj galeriji likova koje je život posudio mom romanu. Ni tekije u njedrima Prokletija o kojoj pišem i tvrdim da je čuvenija od svih na brdovitom i ravničarskom Dukađi-nu, u Gusinju nije bilo. Pisanje je alhemijski proces. Često ni sebi ne možeš da objasniš gdje te pisanje odvede. Pođeš sam, a neko te dru-gi vodi –poručuje Hodžić.

Roman je objavljen u izdanju cetinjskog Otvorenog kulturnog foruma. Urednik izdanja je Milo-rad Popović.

Objavljen novi roman Zuvdije Hodžića

„Svi moji“Z. Hodžić

septembar, 2016. 51


Promovisana knjiga “HRONIKA ZLOČINA 1991 – 2001”

Lijek protiv amnezije

Okviru manifestacije „Zavi-čajne staza“ u Petnjici je (29.jula)predstavljena knjiga „Hronika zlo-čina 1991-2001“ autora Rifata Ra-stodera.

Analizirajući teme iz knjige i prisjećajući se dešavanja devede-setih godina, Ervin Spahić se osvr-nuo na političare iz tog vremena koji su i danas aktuelni i koji po-kušavaju na neki način da sve to prikriju.

-„Pa da su nas milovali tih dana ne bi ova knjiga bila tako debe-la. Na sreću ova knjiga je tu pred nama kao lijek protiv amnezije pojedinačne i kolektivne. Ne smi-jemo da dozvolimo da se istorija prekraja i kreči. Nema zlih i do-brih vremena, već samo ima zlih i dobrih ljudi u svim vremenima“, kayao je Spahić.

-Ova knjiga je test čovječnosti i to one Marka Miljanova za sve su-dionike toga vremena. Autor je bio svjestan da knjiga svjedoči o zloči-

nu koji je učinjen i da se mnogima neće dopasti, ali je ona tu da stalno podsjeća i opominje na to vrijeme i ljude u njemu. Ona se završa-va sudskim presudama u kojima nema odgovornih, imamo žrtve, imamo zločin, ali nemamo počini-oca“ nagalasio je Ervin Spahić.

Dr Novak Adžić je istakao da je “Hronika zločina” izuzetna sin-teza zasnovana na istorijskoj gra-đi i događajima jednog vremena, predstavlja poseban doprinos za proučavanje, sa stanovišta isto-rijske nauke, najnovije političko-događajne, ideološke, nacionalne, religijske, kulturne i mentalitetske prošlosti Crne Gore.

„Naučna, stručna, politička i laička javnost koja bude čitala knjigu neće pogriješiti ako ustvrdi da je autor uspio da ovim djelom učini ono što mnogi prije njega ni-jesu , jer nijesu znali, nijesu htjeli ili nijesu smjeli. Zato autoru za ovo pregnuće, podvig, dugujemo i iskazujemo priznanje i zahvalnost “, kazao je Adžić.

Autor Rifat Rastoder je saop-štio da je morao napisati knjigu „Hronika zločina“ naglašavajući da se radi o vremenu kada su sve ljudske i civilizacijske vrijednosti bile zagubljene.

-„Ja sam uvjeren da ovo i nije samo moja knjiga da je ovo zapravo djelo zajedničkog života, zajednič-kog pamćenja i sudbine i da bi ga zajedno trebali što vjernije zapisati, afirmisati i pamtiti jer kako moji pri-jatelj i rekao bih brat po ljudskosti, Novak Adžić reče u jednom tekstu samo sa prošlošću čovjek je stvaran i sebe razumije. Ovo ne samo da je prošlost već i dio našeg života i dio naše vječite sudbine“ kazao je oku-pljenima Rifat Rastoder. Na kraju obraćanja autor je poklonio veliki broj knjiga posjetiocima.

Čitajući odlomke iz knjige, pro-mociju su izvanredno moderirali Gordana Ganić i Mirza Luboder . Ovo uspješno veče organizovali su, izdavač knjige Foruma Bošnja-ka Crne Gore i NVO Centr za kul-turu Bihor, Petnjica.

septembar, 2016.52

Revija FORUM

Ovom knjigom Kočan potvrđuje da iz vanserijskog žurnaliste prelazi u obzorja čiste stvaralačke imaginacije.

Piše: Gradimir GOJER

Kad se čitatelj nasloni na prozne biljure Esada Kočana ne može ni pasti, a kamoli propasti... To je jednostavno nemoguće, jer Iza prašine kao da krije moćnu riznicu životom opečaćenu, in continuo postojanosti; čitav niz oporih (dakle: autentičnih!) nježnih poetskih bljeskova, nježnih ventila, kojima Ko-čan daje oduška svojim dugo potiskiva-nim, filozofski formatiranim proznim minijaturama, nerijetko blic akcentira-nim na način vjerodostojne, samo Ko-čanu pristajuće kontemplacije.

U Kočanovoj duboko filozofskoj konstituciji svojevrsnih gnoma domi-nira lirsko-filozofsko Ja, koje u proslo-vu veli, jezgrovito, nadasve tačno i za čitatelja upućujuće, naravno za onog čitatelja koji zna da misli i ima srca da osjeti: „Jesam li sebičan, pitaš me? Naravno. Toliko sebičan da mi je teško i sebe podnijeti. Mora da je Sartr baš mene imao u vidu kad je rekao – drugi su pakao“.

U tačnim, jezgrovitim naslovima, lirikom natopljenih i u liriku poto-pljenih proza, kriju se supstrati poet-sko-filozofske energije, koja struji sa stranica ove krajnje neobične, nemjer-ljivo i nevjerojatno potrebne knjige. U vremenu kada se sve rjeđe gledamo u zrcalu, spremni da lične ponore tame i ljudskih nedosljednosti zamijenimo lomljenjem zrcala, evo filozofa s du-šom pjesnika životodajne magme, koji djetinjom iskrenošću rasuđuje o živo-tu, potčinjavajući artizam Riječi disci-plinom Misli.

Teško je Kočanove proze analitič-ki ubacivati u fah ladice, ali da su nje-

gov imaginatio i ratio u apsolutnom dosluhu, pa i svojevrsnoj stvaralačkoj konkordiji, svjedoče proze Gospodar vremena i Zadavanje jada, u kojima je duboko postirana zapitanost filozofa–pjesnika Kočana pred čudom života. U svojoj filozofskoj inačici za narodnu liriku Kočan nadmašuje njena simplifi-cirana tumačenja!

Ovom knjigom Kočan potvrđuje da iz vanserijskog žurnaliste prelazi u obzorja čiste stvaralačke imaginacije. Da je ovaj pisac napisao samo uistinu genijalni zapis o svojoj dubokoj inspi-raciji - Mostaru (Most), u kojem filo-zofskom aforističnošću daje tragički otklon, bilo bi dovoljno da se o ovoj knjizi govori u formatima najozbiljni-je proze stvarane na južnoslavenskim prostorima.

Kočan ne dvoji da li pokazati svoju fascinaciju sirovim, prijesnim životom, u širokom luku od rodnog zavičaja, kao obilježavajućeg kozmosa, pa sve do struništa oporog životnoga vibrata suvremenog i krajnje otuđenog urba-niteta.

Stidljivo, kako samo on to zna i umi-je, donijeti će na pladnju dušu u kojoj

svoje usklike imaju najbliži i najdraži pjesnikovi, filozofovi, oni koji uzrokuju i na svoj način oblikuju Kočanove kraj-nje doticaje s lirskim.

Kočan u stilsko-žanrovskom pogle-du donosi praktično tri cjeline. Prva je obilježena duboko proživljenim živo-tom i nerijetko tragičkom svakodnevi-com...

Druga je uspio pokušaj da se u krin-ku stvaralačke imaginacije uhvate tre-nuci Kočanovog dubokog posezanja za maštovitim prizorima tkanim na tkani-cama prijesne stvarnosti.

Treća komponenta proživljene ri-tuale stvarnosti uobličava u novostvo-renu proznu efektnost.

Iza prašine donosi brojne zapita-nosti, zato je to knjiga koja je doboko smislena, jer u dobu krajnje nedigni-tetnih literarnih pobačaja ili u najbo-ljem slučaju publicistike koja se hoće nazvati prozom, ova knjiga svjedoči da iskustvo dugogodišnjeg pisanja u sublimaciji sa sigurno fermentiranom životnom (pa nerijetko i tragičnom) stvarnošću, donosi jedan svijet koji je andrićevski realan, a po nekoj dubin-skoj sondi crnjanskijevski liričan.

Sa promocije u Petnjici, na kojoj su govorili književnik i publicista Ibrahim Čikić, novinar Sead Sadiković, Atvija Kerović, češki novinar i publicista Matijaž Zrno, akademski slikar Aldemar Ibrahimović i mode-rator Ismet Ramčilović, predstavnik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini.

Kultura, baština, obrazovanje

Nova knjiga Esada Kočana „Iza prašine“

Lirska proza - supstitut života

septembar, 2016. 53


Uručenjem nagrade Risto Rat-ković Lani Derkač iz Hrvatske i Ta-tjani Bijelić iz Bosne i Hercegovine, koje su ove godine ravnopravno podijelile ovo prestižno priznanje, završene su 46. Ratkovićeve večeri poezije u Bijelom Polju.

Tatjana Bijelić je dobila nagra-du za knjigu „Karta više za pikar-ski trans“, a Lana Derkač za knjigu „Posvajanje neba“. U obrazloženju žirija stoji da poezija pjesnikinje Tatjane Bijelić jeste iskušavanje us-postavljanja pjesnički odgovornog dijaloga sa svijetom oko sebe, te da je „Karta više za pikarski trans“ u svim svojim aspektima jedna sasvim moderna, jezički i oblikovano suve-rena knjiga pjesama, što je književ-no-estetski razlog da je ovogodišnji žiri smatra jednom od ravnoprav-nih dobitnica nagrade koja nosi ime Rista Ratkovića. Takođe, žiri ističe da je Lana Derkač na specifičan način uspjela da ostvari primarni i najvažniji smisao umjetnosti - us-postavljanje stvarnog ili fiktivnog dijaloga sa aktuelnim vremenom,

te da se treba prepustiti džezu poe-tičke projekcije koja na samosvojan način uspostavlja stvarni ili fiktivni dijalog s aktuelnim vremenom, a to je, čini se, pribrani smisao umjetno-sti, njezin najsnažniji potencijal.

- Ova značajna nagrada obave-zuje me da nastavim sa promocijom književnog izraza kroz čitanje, pi-

sanje i predavanje, a to su aktivno-sti koje daju smisao i oblik stalnom traganju za riječima, ritmovima i kontekstima, koji najbolje održa-vaju svijest pojedinaca i dinamiku društva i vremena u kome živimo, kazala je Bijelić, a Derkač kaže da je pisanje njena terapija, te da je pisa-nje poezije mjesto u kojem pjesnik

Završene 46. Ratkovićeve večeri poezije

Bogato kulturno nasljeđe jednog prostora

Lana Derkač Tatjana Bijelić

Promocija knjige Ibrahima Hadžića

septembar, 2016.54


stres, tjeskobu i probleme pretvara u smisao.

- Sa tekstom se pjesnik ne osjeća gubitnički, već postaje emocional-no i duhovno ispunjen, kazala je Derkač, a predsjednik Žirija Mla-den Lompar podsjetio je da je žiri nakon detaljnog iščitavanja 38 knji-ga, koliko ih je pristiglo na konkurs, odluku donio većinom glasova. On je istakao da su se u najuži izbor našli i Mustafa Zvizdić sa knjigom „Praški metro“, Vladimir Stojnić sa knjigom „Reverb“, Đorđe Šćepović sa knjigom „Dok crtah mapu svojih putovanja“ i Ljubomir M. Mudreša sa knjigom „Na putu čekanja“.

Osim uručenja nagrade Risto Ratković, jedan od važnijih pro-grama ovogodišnje manifestacije bio je i predstavljanje specijalne gošće Jakute Alikavazović, dobit-nice Gonkurove nagrade za roman “Nestalna tijela”, a u okviru manife-stacije nastupio je poznati glumac, pjesnik, takođe specijalni gost Rat-kovićevih večeri poezije, Rade Šer-bedžije sa svojim bendom “Zapadni kolodvor”.

- Crna Gora, zahvaljujući Rat-kovićevim večerima poezije, ima svojevrsnog čuvara bogatog kultur-nog nasljeđa jednog prostora, koji vjekovima daruje čudesne ličnosti i događaje. Svakog septembra, ov-dje u Bijelom Polju, pjesnici „bivši anđeli“ našeg doba i svi oni pjesmi posvećeni, iznova se uvjeravaju da nije došao kraj poezije. Već 46. go-dina, Ratkovićeve večeri poezije imaju svojevrsnu misiju čuvanja pjesničke riječi, a kada se uzme u obzir da su posljednjih godina naj-značajniji književnici iz regiona rado dolazili u ovaj grad, onda po-staje jasno koliko smo dužni da ovu pjesničku svetkovinu podržimo. Zato su Ratkovićeve večeri poezije prepoznate kao kulturna manifest-cija od posebnog značaja, kazao je ministar kulture Pavle Goranović.

U okviru edicije Književne pa-ralele Ratkovićevih večeri poezi-je, uz manifestaciju odštampane

su i promovisane knjige “Maternji Jezik” prošlogodišnjeg dobitni-ka Ratkovićeve nagrade Ibrahima Hadžića, “Sapfini magijski harfovi” prošlogodišnje dobitnice nagra-de Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina Safije Veha-bović, “Dijalozi monolozi i poneka lirska sitnica” Radojice Boškovića, “Antologija književnosti za đecu i tinejdžere” Slobodana Vukanovića i izbor iz crnogorske kratke priče “Zborno mjesto” Bogića Rakočevi-ća i Kemala Musića.

- Zborno mjesto je knjiga koja predstavlja pregled kratke crno-gorske priče i sadrži najreprezenta-tivnije pisce tog žanra. Uradili smo

izbor priča ne ograničavajući se vremenskim periodom, već poku-šavajući da u knjizi sažmemo naj-bolje crnogorske pisce kratke priče, tako da „Zborno mjesto“ predstav-lja jedini cjeloviti izbor kratke priče u Crnoj Gori. Dijapazon pisaca koji su zastupljeni u ovoj antologiji je zaista širok, imamo različite poeti-ke i skretanja, ali ono što je zajed-ničko svima jeste da su autori krat-kih priča, kazao je Rakočević.

Na ovogodišnjim Ratkovićevim večerima poezije nastupilo je se-damdesetak pjesnika iz Austrije, Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hr-vatske. K. Musić

Pokretač referentne kulture kroz vrijeme

U Biblioteci “Ćamil Sijarić” u Godijevu održano je Kjniženo podne posvećeno istaknutom publicisti, istoričaru i književniku Faruku Diz-dareviću, o čijem su stvaralaštvu govorili Hadžem Hajdarević i Mirsad Rastoder.

- Faruk je književnik, istoričar kulture, naučnik čija su djela iz kultur-ne i obrazovne tradicije Sandžaka, CG i Bosne, gotovo pa nezaobilazna naučna literatura. Ali, ono što posebno želim da istaknem jeste način na koji on prilazi književnom tekstu i naučnoj građi, idejama i mišljenjima. On svemu prilazi s punom estetski profiliranom odgovornošću, kazao je Hajdarević, a Rastoder je naglasio da su rijetke ličnosti koje nesagledi-vo široko, svim bićem, misionarski razuđeno i kompetentno objedine u sebi moć pronicljivog posmatrača, vizonarski agilnog pokretača i aktera referntne kulture kroz vrijeme, a pritom kompletiraju i bogat stvaralački opus.

U biblioteci “Ćamil Sijarić” , Godijevo, M. Rastoder, F. Dizdarević, H.Hajdarević

septembar, 2016. 55


U okviru kulturnog ljeta u rožajskom Centru za kulturu, 2.avgusta predstavljena je zbirka izabranih pjesama “Bolest trava zavičajnih” Safeta Hadrovića Vr-bičkog.

Književnik Balša Brković je kazao da je Hadrović značajna pjesnička figura i da ima nekoliko tokova koji se u njegovom opusu prepliću na zanimljiv način i sa vi-sokim standardima.

-Safet je u jednom smislu i pos-tmoderni pjesnik u ovom postmo-dernom vremenu. Čitajući njegovu knjigu stekao sam uvid da je Vrbič-ki za svoj referentni okvir odabrao čitav prostor nekadašnje jugoslo-venske poezije, što smatram jed-nom kulturološkom opservacijom. U tom smislu svidjelo mi se što je ostao vjeran jednom velikom re-ferentnom okviru južnoslovenske poezije i što kao pravi istinski pje-snik, odabira i vjeruje u jednu vrstu pjesničkog bratstva u svijetu. On je

pjesnik koji nema padova koje je velika Isidora zvala “progoretina-ma”, kod njega je kompaktna svaka pjesma i svaki stih. Safet je na neki način, vrač jezika koji to u svojoj knjizi demonstrira na sjajan način - kazao je Brković.

Ova zbirka je otkriće kakav sve emocionalni spektar može da sta-ne u jednu pjesmu, koji objašnjava fenomen zavičaja iz vizure našeg pjesnika, istakao je Brković na-glašavajući da je neprirodno i ne-pravedno to što Hadrović nije više prisutan na našoj javnoj sceni.

U ime izdavača knjige, Centra za kulturu “Bihor”, Mirsad Rasto-der je kazao da je Hadrović poet-ski hroničar 20. vijeka “otvoren za ljubav i ljepotu kao najveću vrijed-nost života u zavičaju u kojem sa svim tjeskobama uskih puteva Sa-fet nalazi zlatni konac i filigrant-skim vezom ispisuje strepnje ali i one treptaje sreće koji Bihor uzdi-žu do kosmičkog prostranstva”.

- Ta zavičajna svjetlost simbol nade, optimizma i spoznaje živo-ta ostala je trajni znak pjesničkog otpora svim mračnim posrnućima ljudskosti i života. Ovaj poeta je uporno ugrađivao sebe u kolek-tivnu svijest, a to je poenta i ove zbirke odabranih stihova u čijem je središtu filozofija naroda i ovih krajeva na najljepši način pred-stavljena čitaocu - rekao je Rasto-der.

O knjizi je govorio i profesor Jahja Ferhatović iz Novog Paza-ra. Izbor pjesama za Hadrovićevu knjigu priredila je profesorica Zo-rica Radulović, docent na Filozof-skom fakultetu u Nikšiću, a knjigu je uz podršku Fonda za manjine objavio Cetar za kulturu “Bihor” iz Petnjice. Stihove Vrbičkog na-dahnuto su govorili Gordana Ga-nić i Mirza Luboder, kao i sam au-tor. Književno veče organizovali su Centar za kulturu Rožaje i NVO Centar za kulturu “Bihor”.

Magija jezika i emocijaUčesnici promocije knjige S.H. Vrbičkog

septembar, 2016.56


Ljeto u Plavu i Gusinju tradicio-nalno procvjeta dolaskom onih koje je životni put odveo daleko od rodnog mjesta. Tako je bilo i 2016. godine. Na hiljade građana porijeklom iz ove dvije opštine jul i avgust je provelo sa svoji-ma, od kojih su razdvojeni po deset i više mjeseci.

Najmlađa crnogorska opština Gu-sinje, ove sezone bilježi veliku posje-ćenost. Prema procjenama turističkih radnika, ovaj grad je, samo 2. avgusta posjetilo oko 15.000 turista. Priroda Gusinja sa nestvarno čudesnim pla-ninama, vodama kao iz bajke, bila je izazov za turiste iz raznih zemalja re-giona, Evrope i svijeta.

Gusinjsko korzo, tradicionalno je bilo prepuno šetača, a novi momenat u odnosu na prethodne godine jeste da su Ali-pašini izvori, najveće vrelo na Balkanu, dobili novo ruho. Zahvalju-jući dijaspori, koja je prikupila novac, vodotoci izvorišta ispod “Vezirove gla-ve” uređeni su podzidama i drvenim mostovima za lakši prilaz i šetnju, a sve je završeno u oči 2. avgusta, poznatog sabora i Dana opštine Gusinje.

Alipašini izvori i ovog 2. avgusta bili su mjesto vašara, zavičajnih susreta, ali i ugovaranja brakova ljudi iz tog kraja, od kojih je većina prevalila hiljade ki-lometara kako ne bi propustili da na taj dan budu u zavičaju, jer “žive za ovaj dan i druženje kraj starinskih zapušte-nih vodenica”.

Da Ali-pašini izvori nijesu jedini znak prepoznatljivosti Gusinja, po-kazuje primjer doline Grebaja. Ovaj predivni planinski predio, u srcu na-cionalnog parka „Prokletije“, dočekao je na hiljade turista, što domaćih, što stranih, planinara, ljubitelja prirode, u kojem novo-otvoreni restorani u Grebajama otmeno upotpunjuju turi-stičku ponudu ovog mjesta. Na ovom lokalitetu organizovano je nekoliko planinarskih etapa. Tako je 9.jula odr-

žana planinska trka “Prokletije verti-kal kilometar”. Preko 60 takmičara iz nekoliko zemalja odmjerilo je snagu u ekstremno zahtjevnom trčanju uz pla-ninske visove.

Uspješnom sezonom svakako se mogu pohvaliti i u Plavu. Veliki broj iseljenika iz ovog grada omor je pro-veo u svom rodnom kraju, u susretima kroz čaršiju, kulturnim večerima i na obalama Plavskog jezera. Od 30.jula do 4.avgusta odžani su 17. po redu “Dani borovnice”, koje su obilježili programi narodne igre i pjesme, književne večeri i umjetničke izložbe, a najviše posje-tilaca privukla je tradicionalna berba borovnice.

ČEKAJU OBEĆANE PUTEVE

Plav i Gusinje imaju prirodu kojom se rijetko ko može pohvaliti. Nedostaju im putevi. Kako bi iskoristili potencija-le, neophodno je unaprijediti putnu in-frastrukturu, pa se u avgustu predsjed-nik opštine Plav Orhan Šahmanović sastao sa ministarom za infrastruktutu Kosova Lutfi Zarkuom. Razmatrane su mogućnosti otvaranja graničnog pre-laza Čakor, koji bi olakšao komunika-ciju između Plava i Peći odnosno Crne Gore i Kosova. Šahmanović je iskazao nadu da će taj granični prelaz biti otvo-ren naredne godine.

Zarku je saopštio da su radovi na putnom pravcu Dečani – Plav na terito-riji Kosova počeli prošle godine i da će

biti nastavljeni u naredne dvije. Kako bi ovo pitanje što prije bilo riješeno. Ša-hmanović je najavio da će kandidovat Vladi Crne Gore da podrži realizaciju putnog pravca Plav – Dečani. Otvara-njem tog putnog pravca, pružila bi se mogućnost za regionalno otvaranje Nacionalnog parka “Prokletije”.

Drugi putni pravac, po važnosti možda i značajniji u ovom trenutku je-ste Gusinje –Podgorica, kroz teritoriju Albanije. Značaj ovog puta je višestruk, posebno u dijelu koji se odnosi na po-vezivanje sjevera i juga Crne Gore. Pre-ma nezvaničnim iformacijama , radovi kroz teritoriju Albanije su pri samom kraju. S druge strane, na teritoriji Crne Gore je završen dio od Gusinja do gra-nice sa Albanijom. Samo, dio puta od Podgorice do albanske strane nije još počeo da se gradi.

Iz Direkcije za saobraćaj, je saop-šteno da je do sada završena projektna dokumentacija, projekat je revidiran i elaborat o eksproprijaciji je u završnoj fazi. Odluka o finansiranju i izgradnji još nije donešena, a sam projekat je predmet međudržavnih sporazuma dvije zemlje.

Put Gusinje-Podgorica, kroz teri-toriju Albanije skratiće putovanje sa sadašnjih 200 kilometara, na 60 kilo-metara. Dijaspora jedva čeka da nakon “slijetanja” u Podgoricu časkom stigne do tako željenog zavičaja.

Adel Omeragić

Ljetnji susreti u Plavu i Gusinju

Susreti kod Ali Pašinih izvora u Gusinju

septembar, 2016. 57


Škola kreativnog pisanja i brisanja – SENT - edukuvala je talentovane da, svodeći specifičnosti i jezik pisanja, otkrivaju prodor u stvaralačku suštinu.Prva povelja „Bihorski kazivar“ za misionarski doprinos bošnjačkoj kulturnoj baštini, uručena je Faruku Dizdareviću.

Regionalnom Smotrom fol-klora, dodjelom priznanja i zahvalnica u Petnjici je 12.

avgusta završerna izuzetno boga-ta manifetacija „Bihorsko kulturno ljeto“ sa preko 60 programa kroz koje je govoreno o stvaralaštvu Avda Međedovića, Esada Mekulija, dr Hakije Hadrovića, akademika Šerba Rastodera, Azema Kožara, Faruka Dizdarevića, Esada Kočana, dr Ibra Skenderovića, i druguh istaknutih naučnika i književnika. Promovisan je roman “Majko, zašto” Mirsade Šabotić, potresna hronka “Ja sam opet živ” Hakije Muratovića, mo-nografija o Slikaru Ibrahimu Pača-reizu, legenda o “Musinoj jami” Ća-mila Ramdedovića... Kulturno ljeto započeto 4.jula obuhvatilo je i po-zorišne predstave, smotre narodnog stvaralaštva, šahovski i fudbalski turnir. Prvi put obilježen je i “4. av-gust - dan Opštine”, a u okviru Dana dijaspore promovisan je i “Glasnik Bihora “.

U središtu manifestacije poseb-no mjesto imao je IX Festival pri-če – Zavičajne staze – Bihor 2016. koji su obilježile književne večeri sa istaknutim piscima iz regiona, Ško-la kreativnog pisanja SENT, Susret kod Ćamilove česme, predstavljanje

nagrađenih pisaca i drugi programi koji su doprinijeli da Petnjica tokom ljeta postane centar kulturnih zbi-vanja u pograničnoj regiji.

U veoma tijesnoj konkurenciji, među 43 priče autora iz Crne Gore, Srbije i Bosni i Hercegovine, koje su konkurisale za priznanja, po ocjeni žirija u sastavu Mehmed Đedović, Jovan Nikolaidis i Zehnija Bulić, nagrade Festivala pripale su: Nadi Bukelić iz Podgorice za priču “Gran-čice”, Redžepu Nuroviću iz Novog Pazara za “Priču o Bihoru i još po nečemu” Faizu Softiću, iz Luksem-burga za priču “Bijeg” i specijalna nagrada za autentičnost pripovoije-danja Fajku Kadriću iz Zvornika za priču “Taksi”. Pobjednicima su uru-čene plakete (vajarski rad Adina Ra-stodera) diplome i predviđeni nov-čani iznos. Prvu nagradu uručio je Esko Halilović, predsjednik Zavi-čajnog kluba “Bihor” iz Luksembur-ga, koji godinama podržava humani-tarne i kulturne akcije u zavičaju.

Tokom susreta kod Ćamilove česme, 6. avgusta u Šipovicama o velikom pripovjedaču govorio je

književnik Hadžem Hajdarević a pročitana je i emotivno pozdravlje-na besjeda akademika Sretena Pe-rovića, koji zbog zdravstvenih po-teškoća nije uspio da dođe u Bihor. U Ćamilovoj bašči održan je tradici-onalni Poetski čas, na kojem su svoje stihove govorili: Zehnija Bulić, Faiz Softić, Esma Muratović, Hadžem Hajdarević, Zumber Muratović, Mirsada Šabotić te mlade pjesniki-nje Šejla Hot, Dijana Tiganj, Hana Rastoder i Emina Bulić. Učesni-cima ovog neobično zanimljivog susreta obratio se i Safet Sijarić, poetičnim insertima iz svoje knjige priča.

Dobitnik treće nagrade, književ-nik Faiz Softić, kaže da je veoma ponosan što se nova opština Petnji-ca prepoznaje po kulturi, koja ima svoje duboko utemeljenje u tradiciji Bihora, ponajprije preko Avda Me-đedovića, Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje, Džeka Hodžića, a onda i niza mlađih pisaca, slikara, muziča-ra, koji potiču iz ovih krajeva.

- Istina, moja priča Bijeg je osvo-jila treće mjesto i zadovoljan sam, a

I Festival priče – Zavičajne staze – Bihor 2016

Magični susret regionalne kulture

septembar, 2016.58


kako ne bih i bio kada su iz žirija sa-opštili da je od četrdeset tri prispjele priče deset od njih bilo antologijskih i svaka je podjednako zaslužila da bude prva. Ovaj festival je poprimio konture vrlo ozbiljne manifestacije i to me jako raduje. Divan je osjećaj kada u jednoj malenoj čaršiji kakva je Petnjica vidite toliko poznatih lica, značajnih u kulturi na prostoru ex-YU. Razgovarao sam sa ljudima i svi se oni slažu da u njihovim sre-dinama kulturni programi nemaju obim i posjećenost kakvu imaju u Petnjici. Dakle, publika je stekla po-vjerenje i ona se ne može varati.

Dobitnica prve nagrade Festiva-la Nada Bukilić, podsjećajući da je učestvovala na brojnim književnim promocijama, večerima i okuplja-njima, kazala je da se divi kulturnim dešavanjima u Petnjici.

- Mogu vam reći da ovo veče ni-malo ne zaostaje za njima - ni po svojoj organizaciji, ni po onome što ste omogućili da vidimo i doživimo, još manje po kvalitetu i ideji! Napro-tiv! Moje duboko poštovanje za sve vas koji ste uspjeli u jednoj maloj Petnjici, već po deveti put okupiti u ovom broju i pisce i publiku, i pri-

rediti, čitav mjesec kulturnih deša-vanja visokog nivoa. Znam da sve to - i vi i mi, vaši gosti - dugujemo, ne samo vašoj ljubavi prema Petnji-ci i Bihoru, već i entuzijazmu onih pojedinaca, koji su od ljubavi, silnog rada, mašte i imaginacije, sve stvo-rili i na svojim plećima iznijeli čitav teret. Tim pojedincima se posebno zahvaljujem. Mislim da imate na koga biti ponosni, kazala je Bukelić.

- Bihor se voli zbog topline srca njegovih žitelja i domaćinskog od-

nosa prema svakom ko u njega na-vratii! - kazao je pjesnik Redžep Nurović

- Zbog toga se vrijedi potruditi i pisati o Bihoru i Bihorcima i biti bar toliko pisac da se dobije druga nagrada na konkursu ovog inspira-tivnog festivala u Petnjici, koji ima magičnu moć susretanja regional-ne kultue.

Fajko Kadrić pisac iz Zvornika nije krio zadovoljstvo zbog specijal-ne nagrade za autentičnost pripovi-

Bihorska enigmaZbirka „Bihorska enigma“, sadrži 30 priča, sa festivalskog konkurasa 2015, koje simbolično predstavljaju ži-

vot, svakodnevno preživljavanje naroda na i van svog ognjišta, kazala je na promociji u Petnjici, profesorica knji-ževnosti iz Plava Senada Đešević. Priče su natopljenje jakim emocijama, figurativnošću i slikovitošću sa realnom argumentacijom koja im daje specifičnu estetsko-umjetničkou težiniu.

- “U vajanju likova, u oblikovanju situacija, u vođenju i komponovanju priča, u jezgrovitosti te jednostavnosti kazivanja, autori su ostvarili umjetničke domete koji zbirci obezbjeđuju visoko mjesto u kratkoj prozi savremene crnogorske književnosti”.

U nadahnutom obraćanju Mihjalo Mijo Mišović, književnik iz Berana ističe da je “Bihorska enigma” no-vozapočeta antologija bihorskih spisatelja koji su simboliku i jezik svoga naroda dopunili novim kažama na već postojeću kulturu i ustreptalu tradiciju predjela sa kojim žive.

- Vrijednost i enigmatičnost ovog zajedničkog - ponaosobnog djela, svakako je što ova knjiga otkriva jedan novi prozno-poetski vilajet između jave i sna koji se valjano čita i doživljava u svim vedrim i melanholičnim nijansama života, kazao je Mišović.

- “Ova zbirka na neobičan način sažima različite tokove prevashodno individualnih iskustava koja se u njima ogledaju kroz raznobojne umjetničke nazore i elemente pripovjedačkih vizura, pa su autori priča čitaocima po-nudili literarno kazivanje u kojima se ređaju i mijenjaju zasebni, narativni planovi posredstvom kojih se pomeraju granice između stvarnog i mogućeg”, kazao je prof Esko Muratović.

Festival priče - Zavičajne ztaze - Bihor 2016, i štapanje knjige podržano je od Fonda za zaštitu i ostvariva-nje manjinskih prava u Crnoj Gori.

septembar, 2016. 59


jedanja.- U vremenima tehničkih čuda,

bespilotnih letjelica, taksija bez šofe-ra, moja priča „Taksi“, moj automobil stare proizvodnje, krntija u pore-đenju sa ovovremenskim vozilima, sam, bez ičije pomoći, guranja, po-pravljanja i kvarova stigao je u Bihor i pobjednički se provozao Sandžakom.

Ponosan sam na činjenicu da je na manifestaciji koja baštini ostav-štinu velikog Ćamila Sijarića i odga-ja nove pisce, u mnoštvu pristiglih, moja priča prošla tako zapaženo i laska mi Vaše interesovanje za moje pisanje.

Osjećam se veličanstveo! Hvala Vam za uzvišeni sjaj ljudskog duha koji sam osjetio na ovom Festivalu.kazao je Kadrić.

Škola kreativnog pisanja

U okrilju Festivala priče Za-vičajne staze 2016, u Petnjici je održana „Škola kreativnog pisanja i brisanja – SENT“, koju vodi pjesnik, pripovjedač, romansijer i dramski pisac Enes Halilović, poznat i kao „balkanski Rumi“, dobitnik prestiž-ne nagrade “Meša Selimović”. Školu je, kroz tri radionice, prošlo 16 talen-tovanih srednjoškolaca, studenata i akademski obrazovanih pojedinaca.

- Kreativna radionica ima po-sebno zančenje u okviru Festivala priče- Zavičajne staze-Bihor 2016. jer će ohrabriti mlade da efikasni-je ostvaruju svoje ideje, kazao je urednik programa Mirsad Rastoder. “Zavičajne staze” sve više privlače mnoge poznate pisce iz regiona, ali nam je istovremeno cilj da i među mladima sa ovog prostora inicira-mo, prepoznamo one koji će znati da ispišu nove stranice i knjige, in-spirisane Bihorom. Sasvim ciljana predavanja u osnovnoj školi “Ma-hmut Adrović” praćena su izložbom fotografija, eksponata iz arheološ-kog nalazišta Torine, koji potvrđuju da su na ovom prostoru, prije pet hi-ljada godina živjeli neki naši pra-pra preci. Živjeli, voljeli i vajali. Ženska figurina, koja je zaštitni znak festi-

vala i drugi eksponati koje su otkrili arheolozi predvođeni mr Predra-gom Lutovcem mogu biti inspiracija za sva vremena. Škola je kroz vikend sesije, predavanja, vježbe i elektron-ske korekcije, ostavila jako poziti-van trag kod učesnika, ali i publike koja je bila u prilici da prisustvuje javnom času škole i preko Radija Petnjica. U sali Doma kultura po-red Halilovića govorili su polaznici škole i potvrdili da je ovo suštinski najvažniji rezultat Festivala. To na svoj način konstauje i književnik Halilović, izuzetni erudita i peda-gog, pa ćemo nastojati da škola traje i naredne godine, kazao je Rastoder

- Škola kreativnog pisanja i brisanja – SENT - edukuje talen-tovane da, svodeći specifičnosti i jezik pisanja, otkrivaju prodor u stvaralačku suštinu. Bilo da je riječ o lokalnim ili globalnim problemima, objektivnim ili subjektivnim, indivi-dualnim ili kolektivnim, društveno-građanskim, političkim, kulturnim problemima ili pak samoj biti u pro-cesu umjetničkog stvaranja, poja-snio je je predavač Enes Halilović.

- Umjetnička sloboda nije nešto unaprijed dato; kako bismo je našli i učinili svojom pomoću kreativnosti i svog talenta, potrebne su različite metode, koncepti, tehnike i strategi-je da bi ostvarili zamisao - podsjeća Halilović.

- Sa velikim zadovoljstvom mogu da kažem da je “Škola” prvi put otvorena u okviru Festivala uspješno potvrdila već uhodanu praksu koju je ostvarila, ranije, u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu, a to je da talentovani mladi ljudi mogu na ovakvim kursevima naučiti neke nove vještine.

Polaznici su upoznati sa vrhun-skim kratkim prozama iz svjetske literature, a onda su vježbali prepo-znavanje teme za dobru priču.

Kada je u pitanju poezija ima-li smo neke asocijativne, jezičke, stilske vježbe, kao i upoznavanje sa karakterističnim pismima priznatih pjesnika sa prostora bivše Jugosla-vije.

Učenici su vrlo lako savladali sve te vježbe, i možemo se pohvaliti da su mnogi od njih promijenili pogled na samu literaturu i uvidjeli svu ra-znolikost tema kojima se mogu bavi-ti. Upoznati su i sa novim stilovima i pjesnicima koji im do sada nisu bili poznati.

Sama škola nije završena časovi-ma, oni mogu meni i mojim sarad-nicima da se javljaju elektronskom poštom. Trudićemo se da ih upu-timo u objavljivanje u časopisima, elektronskoj i štampanoj periodici, da im obezbijedimo nastupe, da za-korače u knjizevni život.

Vrlo su talentovani, treba samo više da čitaju i više da rade. Nadam

septembar, 2016.60


se da će neki od njih postati etabli-rani stvaraoci u književnosti Crne Gore, Balkana i šire, kazao je Hali-lović.

Iz Centra za kulturu Bihor na-javljuju da će škola biti nastavljena a neki mladi pisci biće zastupljeni i u novoj zbirci Festivala koja će obu-hvatiti tridesetak autorskih ostvare-nja koja su konkurisala za nagarade ovoga ljeta..

Bihorski kazivar

Kjniževno veče pod naslovom “Bihorski kazvar - Faruk Dizda-rević izbliza” održano je 5. avgusta u Petnjici. Sa istaknutim publici-stom, istoričarom kulture i književ-nikom Dizdarevićem razgovarali su Hadžem Hajdarević i Mirsad Rasto-der.

-O Faruku Dizdareviću se može govoriti kao najmanje o tri slojevite i ostvarene karijere. Prvo bi se moglo dugo govoriti o - misionaru multi-kulture na EX-YU prostoru, potom o analitičaru i kompetentnom pro-moteru talentovanih i afirmisanih umjetnika, i treće, dugoročno naj-značajnije, o piscu antologiskih hro-nika, studija i proze, što je do sada obuhvaćeno u 26 naslova knjiga, ka-zao je Rastoder. Rijetke su ličnosti koje nesagledivo široko, svim bićem, misionarski razuđeno i kompeten-tno objedine u sebi moć pronicljivog posmatrača, vizonarski agilnog po-

kretača i aktera referentne kulture kroz vrijeme, a pritom kompletiraju i bogat stvaralački opus. Faruk je je-dan od tih izuzetnih, na prostoru dr-

žava nekadašnje Jugoslavije, pa nije slučajno što i danas ima prijateljskie konekcije u svim akademijama ili ozbilnijim kulturnim institucijama od Skoplja do Zagreba.

- Faruk je književnik, istoričar kulture, naučnik čija su djela iz kul-turne i obrazovne tradicije Sandža-ka, Crne Gore i Bosne, gotovo pa nezaobilazna naučna literatura. Ali, ono što posebno želim da istaknem jeste način na koji on prilazi knji-ževnom tekstu i naučnoj građi, ide-jama i mišljenjima. On svemu pri-lazi s punom, estetski profiliranom odgovornošću, kazao je književnik Hadžem Hajdarević.

U devedesetominutnom razgo-voru, Dizdarević je govorio o prija-teljima koji su ispunili njegov život, o školovanju i profesorima u bjelo-

Boje zavičajaIzložba radova učenika petnjičkih osnovnih škola koji su pod men-

torstvom profesorice Fatme Tiganj slikali na temu ,,Boje zavičaja” sa-svim zasluženo je osvojila simpatije brojnih posjetilaca.

Po izboru žirija kojim je predsjedavao prof. mr Aldemar Ibrahimović, za najuspješnije slikarske nade proglašeni su: Ajla Novalić, II razred OŠ ,,Trpezi“, Elmin Durakoviću, IV razred OŠ ,,Trpezi“, Mirela Adrović,VI ra-zred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica, Seniha Skenderović, VII razred OŠ ,,Trpezi“, Dina Kršić, VI razred, OŠ ,,Mahmut Adrović“ Petnjica, Šaban Adrović, VII razred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica, Emir Ćeman, VII razred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica.

Učenicima su uručene diplome i knjige iz produkcije Centra za kul-turu Bihor, a profesorici Tiganj zahvalnica Festivala i monografija o ar-hitekti Ranku Radoviću, poklon Matice Crnogorske.

- Ukazujući da ova izložba na najljepši način budi stvaralačku radost iz koje treba da gajimo buduće umjetnike i uspješne pojedince, akadem-ski slikar i profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Novom Pazaru, mr Aldemar Ibrahimović je podsjetio:

- “Bihor je poznat po velikanima pisane riječi, koji su na daleko proslavili i proslavljaju ovaj kraj i Crnu Goru na najbolji mogući način. Skoro isto tako i u likovnoj umjetnosti ovaj prostor je iznjedrio moge poznate stvaraoce. Malo ljudi zna da je najstariji sandžački slikar aka-demski obrazovan upravo bihorac iz Godijeva Sabahudin Hodžić, koji je između dva rata završio Likovnu akademiju u Beogradu gdje je ka-snije i sam radio kao profesor. Zastupljen je u skoro svim značajnijim postavkama i monografijama srbijanskog slikarstva XX vijeka”, istakao je Ibrahimović. Podsjetivši prisutne na Rasima Hadrovića Polimskog, Refika Hadrovića, Ibrahima Pačariza i druge slikare koji su ostavili trag u crnogorskoj likovnoj umjetnosti, ali i mlađe koji su visoko pozicioni-rani na savremnoj umjetničkoj sceni, on je naglasio da ovakve radionice, izložbe i uvažavanje dječjeg senzibiliteta imaju dalekosežnu vrijednost.

septembar, 2016. 61


poljskoj gimnaziji, te kulturnim su-sretima u Priboju. Sa posebno rado-šću najavio je da će ove godine biti štampane dvije knjige Ćamila Sijari-ća. Priča “Dogodilo se to u Tešnju” biće objavljena na više jezika u istim koricama, a potom i malo poznata knjiga “Jasenovac”, koju je Sijarić napisao odmah po završetku rata, jer je među prvima bio u prilici da posjeti taj zloglasni logor.

Na kraju veoma sadržajne knji-ževne večeri koju su izvođenjem kompozicija sevdaha ukrasili gitari-sti Fikret i Mirza Ćatović, u ime Fe-stivala priče “Zavičajne staze” Diz-dareviću je uručena prva Povelja „Bihorski kazivar“ za misionarski doprinos bošnjačkoj kulturnoj bašti-ni, koja će se dodjeljivati istaknutim piscima i kulturnim poslenicima.

Lile obasjale kulturnu feštu

Deveti Festival priče - Zavi-čajne ztaze - Bihor 2016, kao i predhodnih ljeta, kroz raznovrsne progarame uspješno je promovisao stvaralaštvo i tradicionalne vrijed-nosti. Na svečanom početku, 12. jula, otvorena je izložba dječijih ra-dova “Boje zavičaja”, promovisana je zbirka priča “Bihorska enigma”, priređen koncert KUD-a “Vrelo Ibra” i koncert sevdaha u izvođenju etno grupe “Saz” sa solistom Sejom Skenderovićem. S akšama, uče-snike programa i brojnu publiku u petnjičkoj “Divan bašči” obasjale su “Bihorske lile”, julske vatre koje

Retrospektiva Turskog FilmaPod naslovom “Interkulturalnost filmske umjetnosti” u Petnjici je održana sedmodnevna retrospektiva Tur-

skog filma koja je realzovana u sardnji sa Turskim kulturnim centrom “Junuz Emre”, Podgorica. Smotru su otvo-rili Enver Rastoder izvršni koordinator Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2016. i Sinan Tiganj VD direktor JU Centar za kulturu Petnjica. Oni su istakli da je petnjičanima svaka saradnja značajna a posebno sa prijateljima koji odlično razumiju i kroz razne projekte podržavaju multitničku harmoniju u Crnoj Gori

Iz riznice velike kinematografije prikazani su filmovi od 60-tih do danas: OTAC I SIN, reditelja Çağan Irmaka, “Ljubav voli slučajnost” reditelja Omera Faruka Soraka, te drama “BANDİT” u režiji Yavuz Turgula koja sli-ka odrastanje dječaka u problematičnom okruženju, potom “DJEVOJKA SA CRVENOM MARAMOM” u režiji AtıfaYılmaza, “MOJ OTAC İ MOJ SİN” drama u režiji Çağan Irmaka, “DUGA PRİČA” drama u režiji Osmana Sınava i “LJUBAV NA DRUGOM JEZİKU” reditelja İlksen Başaria.

Planinarski teferičS namjerom da promovišu atraktivne predjele za planinarenje, dru-

ženje, odmor i seoski turizam u Bihoru, organizatori manifestacije Zavi-čajne staze već tradicionalno priređuju “Planinarski teferič” na planini Ciglen i Susrete u Murovskim Lukama. Krajem jula, nakon pješačenja uz Radmansku klisuru i padine Vrševskih brda mnogi Bihorci i njihovi gosti iz susjednih opština stigli su na izletište “Jele” i prisustvovali tradicio-nalnim narodnim takmičenjima: bacanju kamena s ramena, navlačenju konopca i trci konja.

Prvu mjesto u bacanju teškog kamena osvojio je Nermin Ajdarpašić, drugo Irfan Ajdarpašić, a treće Samet Čelebić. U navlačenju konopca najuspješnija je bila ekipa “Džemat Vrševa”, II “Veterani” a III mjesto osvojila je ekipa “Zverotići”. Posebnu pažnju posjetilaca privukla je trka konja u kojoj je pobijedio Dorat Zlatka Nokića, a drugo i treće mjesto osvojili su konji Damira Mehovića i Meda Zverotića.

Organizator NVO Centar za seoski razvoj Petnjica, uz podršku Opšti-ne i donatora, uručio je pobjednicima diplome i novčane nagrade .

Teferič je potrajao do večernjih sati uz narodno veselje i konzumira-nje jagnjetine i proizvoda od mlijeka sa farme Binase i Asmira Zverotića, koji na ciglenskoj visoravni gaje stado od preko 200 ovaca.

septembar, 2016.62


najavljuju čarolije ljeta. Uz pjesmu, igru i blistave koreografije Ibiša Kujevića, plamen bihorskih lila je obasjao centar Petnjice za nesva-kidašnji doživljaj kakav se osjeti tokom karnevalskih fešti u velikim gradovima.

Festival je otvorio međunarod-no poznati etnolog Ibiš Kujević uz podsjećanje da je radio sa Ismetom Rebronjom, za kojeg su mnogi ju-goslovenski autoriteti govorili, da je svojim književnim stvaralaštvom dao veliki doprnos literaturi svih naroda na ovim prostorima.

- Bihorski kraj, ova brda i doline iznjedrila su velikane u svim obla-stima. Za mnoge u velikim gradovim iz ranijeg perioda nije se ni znalo, ili su zaboravljeni, te je uspjeh ove ma-nifestacije i to što podsjeća na zana-čajne stvaraoce.

To se, pored ostalog, odmah vidi i kroz ovaj kvalitetno osmišljen pro-gram, katalog, pa bi se ovom mani-festacijom mogao ponositi bilo koji grad, ne samo u Crnoj Gori nego i šire.

Iz kataloga je jasno šta zanči lju-bav prema sovom kraju i šta u kul-turi znači entuzijatzam! To na naj-ljepši način pokazuju ljudi koji godi-nama organizuju ovu manifestaciju. Oni dokazuju da novac nije mjerilo. Može neko imati novac ali teško može imat ovakvu manifestaciju.

- Čestitam svima i želim da ih en-tuzijazam ne napusti.

Ovako osmišljena manifestacija kulture je jedan od najvećih dopri-nosa koji možete dati svom kraju, pokloniti svom narodu, svom zavi-čaju, kazao je Kujević.

Susret kod Ćamilove česme

Poetski čas u Ćamilovoj bašti

KUD “Vrelo Ibra“

Ibis Kujević

septembar, 2016. 63


Hadrović je, sa nauč-nog stanovišta, značajno doprinio razvoju po-ljoprivrednog sektora u Jugoslaviji i bio uzor mnogim studentima na Univerzitetu u Prištini. Dokazao je da kesten, kao kultura, nije samo puko šumsko drvo, već biljka koja se svrstava u sami vrh domaćih – pitomih sorti voća.

Piše: dr Šemsudin Hadrović

U okviru manifestacije „Bihor-sko kulturno ljeto“, bogate brojnim kulturno umjetničkim i naučnim progaramima, u Petnjici je, 1. avgu-sta, priređen omaž Profesoru Dr Hakiji (Zuko) Hadroviću, prvom doktoru nauka iz Gornjeg Bihora. O naučnom, pedagoškom i društve-nom radu ovog značajnog stavarao-ca govorili su: prof. dr Agan Kojić, mr. Šefkija Ferhatović, prof. Mu-hamed Adrović, dr Šemsudin Ha-drović, predsjednik opštine Petnji-ca, Samir Agović i Direktor Centra za kulturu Petnjica, Sinan Tiganj.

Ističući važnost nauke kao pre-duslova za napredak pojedinca i društva uopšte, domaćin večeri predsjednik opštine Samir Agović je podsjetio je da su ranije genera-cije Bihoraca u skoro nemogućim uslovima uspijevale da dosegnu, po-

red ostalih i naučne visine. „Dr Ha-kija Hadrović nam je trasirao put ka nauci. On nam je pokazao kako se energijom, upornošću i zdravim duhom dostižu naučne i životne visine...“ istakao je Agović. Bihor je dužan da se oduži Hakiji i da ne zaboravi značaj doprinosa koji je u tom smislu dao društvu u cjelini.

Naučno djelo prof. dr Hakije Hadrovića bilo je epohalno u ono vrijeme, kazao je prof. dr Agan Ko-jić .

- Sa naučnog stanovišta imao je nemjerljiv značaj, jer je svojim pio-nirskim radom doprinio značajnom razvoju poljoprivrednog sektora u tadašnjoj zajedničkoj zemlji Jugosla-

viji, dokazavši da kesten kao kultura, nije samo puko šumsko drvo, već pri-je svega biljka koja se svrstava u sami vrh domaćih – pitomih sorti voća, sa kojom se kao i od drugih kultura bit-no upotpunjuje paleta prehrambenih proizvoda, kazao je Kojić.

– „ Prof. Dr Hakija Hadrović je pored udžbenika, iz kojih su učile generacije studenata, objavio i 198 stručnih i naučnih radova, koji su objavljeni u relevantnim stručnim časopisima, kako u Jugoslaviji tako i u međunarodnoj literaturi... On je pored svoje neizmjerne naučne, imao i neopisivo veliku ljudsku di-menziju, što je kroz cijeli svoj život potvrđivao odnosom prema studen-

Omaž Hakiji Hadroviću, prvom doktoru nauka iz gornjeg Bihora

Pitom čovjek pripitomio kesten

septembar, 2016.64

Revija FORUM

tima, kolegama, saradnicima i uopšte ljudima... To znaju svi oni koji su ga poznavali i imali sreće da sarađuju sa ovim dobrim čovjekom i vrsnim stručnjakom“, pojasnio je Kojić.

U veoma emotivnom prisjećanju na profesora, Mr Šefkija Ferhatović se osvrnuo na plemenitost karaktera Hakije Hadrovića koji je imao str-pljenja i razumijevanja za sve naše dileme, nepoznanice, ponekada i greške. Bio je veoma blag u ophođe-nju a izuzetno ozbiljan u radu. Nije dozvoljavao propuste, aljkavosti. Podsticao nas je na rad, napredo-vanje i stalno usavršavanje. Imao je poseban senzibilitet za kolege i ljude koji su se suočavali sa neizbježnim životnim teškoćama i problemima, pa smo kod njega nalazili utjehu i mudar savjet...“, kazao je Ferhatović.Prof. Muhamed Adrović je pome-nuo poduži spisak imena studenata iz Crne Gore i Bihora koji su studirali u Prištini, i koji su kod Prof. Hakije Hadrovića slušali predavanja iz Spe-cijalnog voćarstva.

-Prema svima je imao isti kriteri-jum, ali nam se činilo da nas iz Crne Gore ipak gleda nekako blaže. Volio je svoj zavičaj, svoju Vrbicu, svako ljeto je provodio u njoj. Imao sam čast i privilegiju da se često i u rod-nom kraju susrećem sa njim, da od mnogo toga dodatno saznam i nau-čim, kazao je Adrović.

O društvenom angažmanu prof. dr Hakoje Hadrovića, koji je još da-leke 1954. godine počeo objavljiva-ti članke u Večernjim novinama i drugim dnevnim i nedjeljnim listo-vima, govorio je dr Šemsudin Ha-drović. On je istakao da se posebno se ističe članak iz ‘54. godine u listu „Gardist“ koji govori o tome kako su građani Vrbice doživjeli dolazak tog časopisa u selo, te kako su se mnogi željni informacija pretplati-li na isti. Pored ovog, sa društvenog aspekta veoma je zanimljiv tekst „Bihorci protestuju“ koji je Hakija objavio 1967. godine u Večernjim novinama, a koji govori o nezado-voljstvu građana Bihora zbog toga što je regionalna saobraćajnica „Ibarska magistrala“ sasvim neo-pravdano i bez ikakvih relevantnih razloga (sem političkih) zaobišla Bihorska sela i time dodatno dopri-nijela da ovaj kraj ostane još izolo-vaniji i nerazvijeniji, što je ubrzo rezultiralo masovnim iseljenjem sa ovih prostora, kazao je Hadrović.

Životno djelo prof. dr Hakije Hadrovića tek treba valorizovati i približiti mlađim generacijama, a njegovim imenom treba da se okiti neka od obrazovnih ustanova u Bi-horu, zaključili su učesnici, toplo pozdravljeni aplauzom od brojnih posjetilaca u sali Centra za kulturu u Petnjici.

Kultura, baština, obrazovanje

BiografijaDr Hakija Hadrović, sin

Zuka i Malke (rođ. Kočan) rođen je 10. februara 1929. godine u Vr-bici. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a nižu gimnaziju u Beranama. Srednju poljoprivred-nu upisao je u Nikšiću a završio u Smederevu. Vojnu obavezu služio u Titovoj gardi 1953/54. godine u Beogradu. Počeo je raditi u 1955. godine u Institutu za poljopri-vredna istraživanja u Peći. Ubrzo upisuje poljoprivredni fakultet u Beogradu, koji završava u Saraje-vu 1962. godine. Iste godine biva primljen na posao u Zavodu za voćarstvo, poljoprivrednog Insti-tuta u Peći. Oktobra 1974. godine odbranio je doktorsku disertaciju na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, na temu „Odabi-ranje tipova pitomog kestena na području Metohije u svrhu stva-ranja sorti.“ Na katedri za voćar-stvo Poljoprivrednog fakulteta u Prištini počinje raditi 1977. kao vanredni profesor za predmet Specijalno voćarstvo. Juna 1995. odlazi u penziju kao redovni pro-fesor istog fakulteta. Objavio je 196 stručnih i naučnih radova, 4 knjige, od kojih dva udžbenika, 47 članaka i komentara u dnev-noj i sedmičnoj štampi počev od 1954. godine. Sa naučnim radovi-ma je učestvovao na više domaćih i međunarodnih simpozijuma i kongresa voćarstva. Pored nauč-nog i nastavnog rada, biran je i u organe vlasti, tako da je bio pred-sjednik SO Peć i Potpredsjednik SAP Kosovo i Metohija do njenog ukidanja 1990.godine.

Kao penzioner pripremio je za štampu svoju zbirku pjesama posvećenu svim vrsatama voća “Živjeti sa prirodom”. Objavio je knjigu poezije “Lijeva bez desne”.

Preminuo je 2011. godine u Sarajevu, sahranjen je u rodnoj Vrbici.

septembar, 2016. 65


Prema riječima slikara još prije desetak godina nastala je ideja o triptihu Apokalipsa. U pripremi za konačno formu-lisanje ovog monumentalnog asamblaža (dimenzija 4,88 x 2,20 m) umjetnik je uradio na desetine likovnih zapisa, ski-ca i crteža. U posljednje dvije godine radio je na njegovoj realizaciji.

Piše: Faruk Dizdarević

U okviru internacionalne kul-turne manifestacije NOĆ MUZE-JA 2016, Historijski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, je, tim povodom, 21. maja pripremio cje-lodnevni program – od dječjih ra-dionica, preko otvaranja stalne po-stavke Muzeja pod nazivom OPEN

DEPO, do otvaranja nekoliko razli-čitih izložbi. Nesumnjivo, jedan od najznačajnijih programa, ne samo pomenutog Muzeja već i programa ostalih sarajevskih ustanova kultu-re koje su učestvovale u međuna-rodnom programu NOĆ MUZEJA 2016, bila je izložba, prvo javno predstavljanje triptiha Apokalipsa, jednog od najznačajnijih naših sa-vremenih slikara Džeka Hodžića. Pred brojnom publikom, u kojoj su bile neke od najistaknutijih ličnosti sarajevskog kulturnog života, autor je ukratko obrazložio kako je nasta-lo ovo umjetničko djelo.

Ko prati rad umjetnika Hodžića zna da u posljednje vrijeme likov-no umješno obrađuje jednu veliku temu – zločin u njegovoj punoj i strahotnoj formi. Tako je nastao nje-gov poznati ciklus Stradanje. Neka vrsta rekapitulacije tog temata je triptih Apokalipsa kojeg čine slike pod nazivom: „Dan“, „Noć“ i „Grob“.

Koje je simbole i znakove Hodžić odabrao za ovo svoje djelo koji bude studen u duši? Tu je bik kao stožer-na tačka fabuliranja. Njega napada čopor vukova. Bik u indomediteran-skim vjerama simbolizira neodolji-vu vitalnu snagu. U historiji religije je uloga bika izuzetno značajna, što se prikazuje u kultovima ove životi-nje. Značajni su i njegovi rogovi koji podsjećaju na mjesečev srp. Prema Rječniku simbola J. Chevaliera i A. Gheerbranta, vuk je sinonim ne-društvenosti i okrutnosti. Zbog sna-ge i žestine on je u mnogih naroda ratnička alegorija. Tu je i jarac koji se uobičajeno smatra simbolom po-hote. Predstavlja se kao simbol vatre postanka i žrtvene vatre iz koje se rađa novi i sveti život. U umjetno-sti je on najčešće simbol putenosti. Mjestom na platnu, bijelom bojom koja prosto plamti na koloristički sfumato okruženju janje je simbol nevinosti, blagosti, jednostavno-

Noć muzeja 2016. u Sarajevu

Traganja Džeka HodžićaDžeko Hodžić ispred triptiha “Apokalipsa”

septembar, 2016.66


sti, bezazlenosti, čistote… Janje je, međutim, i žrtvena tema. Ponekad se janje suprostavlja zlotvornom aspektu orla; janje koje grabi orao može biti duša koju otkupiteljska milost uzdiže put nebeskih sfera. Ptice najčešće simbolizuju duhovna stanja, viša stanja bića. U islamskim predajama ona je simbol besmrtno-sti duše. Ima ulogu posrednika iz-među neba i zemlje.“Duše mučenika letjeće u Dženet kao zelene ptice“ (Kur’an, 2, 262). Male ptice i lepti-ri često predočavaju ne samo duše mrtvih, to jest oslobođene duše što se vraćaju u nebesku domovinu gdje čekaju na svoju reinkarnaciju, nego i duše djece. Ptica kao simbol ne-beskog svijeta suprostavlja se zmiji kao simbolu zemaljskog svijeta. Kao što se čovjek nalazi na kraju dugoga genetskog napora, zmija – to hladno stvorenje bez dlake i bez perja nuž-no se smješta na početak toga istog napora. Simbolika zmije u različitim kulturama sadrži više aspekata; nje-no tumačenje je izrazito dvoznačno. U izrekama našeg govornog područ-ja zmija prevenstveno igra negativ-nu ulogu (lukav kao zmija, biti prava zmija itd). Na Hodžićevoj slici oči-gledno ona je personifikacija lukav-stva, sadrži negativan i zao aspekt.

Središni dio kompozicije umjet-nik je imenovao sa „Grob“. Grob je u simbolici boravište pokojnika, spre-mište života. Po C. G. Jungu, grob je mjesto metamorfoze tijela u duh ili mjesto ponovnog rođenja koje se priprema. On je ponor u kojem biće tone u prolazne ali neizbježne tmi-ne. Gornjim dijelom slike dominira (čini se) orao. Orao ovdje nije pti-ca koja se može izdići iznad oblaka i uprijeti pogled u sunce, on ovdje nije simbol anđela; raširena orlova krila ne podsjećaju na izlomljene crte munje i križa. Kad se pažljivije pogleda, orlušina se pretvara u por-tret čovjeka sa lažno prepodobnim izrazom lica ispod kojeg su ljudske kosti, vita rebra iza kojih je neka-da kucalo nečije srce; tu su djelovi odjeće, obuća i druge lične stvari čovjeka. Skeleti, kosti predstavljaju

slikovitu metaforu personifikovane smrti.

I ciklus Stradanje i triptih Apo-kalipsa Džeke Hodžića nastali su iz potrebe da se ukaže na vremensku i prostornu univerzalnost pitanja zloči-na, na fenomenologiju zla u ljudskom rodu. A šta je čovjek? Koliko vrijedi čovjek? Da li smo samo prašina koju kovitla i rasipa svaki vjetar? Tamo da-leko, iza galaksija, nalazi se možda od-govor na pitanje šta je čovjek.

* * *Navešću nekoliko zabilježenih

stavova Džeka Hodžića koji (meta-forično) govore o njegovom život-nom i umjetničkom credu:

Davno sam krenuo, dugo putu-jem. Dokle ću stići?

Zajedno putujemo, on – moj Teret i ja njegov nosač, poslušnik.

Ponekad se usputno svađamo, za-galamimo, pa se čak i uhvatimo za vratove.

Taj moj Teret, prijeke je naravi i nepredvidljiv je. Težak, teži od olova. Jedva izlazim nakraj sa njim. Zna me probudit usred mrkle noći i zapovije-dit: Ustaj! Idemo, ulijenio si se! Osvr-ni se, pogledaj iza sebe! Ne dozvoli da zajedničku muku uhvati korov! Iako se ne može uvijek naprijed - urađeno, pređeno se ne smije zapustit!

Tako mi zbori.Ponekad je lahak, veseli me, za-

dirkuje, otvara probleme u kojima i on i ja uživamo. Te dane provodimo u obostranom zadovoljstvu i uživanju.(...)

*Idem, tražim se, polako obilježa-

vam put. Ne da bih se vratio.Nego da znam odakle da nasta-

vim.Vjerovatno da u traganju koji put

pretjeram sa mogućnostima i nemo-gućnostima, da izazovem gnjev zbog trenutka iskrenosti i golotinje čina.

Ali šta se tu može. Čin iskrenosti podario je ključ kojim se svaki prak-tičniji duh koristio u naporu za taj-nom kako stići do cilja. No, na cijelom

tom putu ja sam, istina, dobrovoljna žrtva.

Pređeni put vam ostavljam, u ne-poznato idem sam sa svojim Teretom.

Putovao sam i putujem kopnom, vodama i vasionom. Koristio sam i koristim poznate puteve i prevozna sredstva koja su predviđena za taj dio puta.(...) Putujem po ciči zimi, ledu, snijegu, klizavici, hučnom vjetru uz tutanj grmljavinski, po ljetnjoj vrelini, žegi, kiši, tajnovitoj magli, blagorodnoj rosi. Putujem po gorovitim šumama, po brežuljcima, visokim planinama, liticama, kanjonima, po nepreglednim suvim pustinjama, po žitorodnim po-ljima, mirisnim livadama, kroz cvijeće velegradskih parkova, po uvehloj travi i drači, kamenjarima gdje nisko rasti-nje poprima izgled malih čudovišta. Zalazim u mračne, tajanstvene prašu-me gdje strah u kosti tjeraju nepozna-ti krikovi, kliktaji, urlici, gdje vlada zakon jačega.(...) No, ne odustajem. Putujem bez zastoja. Još nisam umo-ran da nebih nastavio, premalo sam uradio da odustanem. Preda mnom je nepoznato, iza mene je moguće.

*Osim svoga Tereta putnik treba

biti opskrbljen voljom, odricanjem, odlučnošću, treba biti koncentriran i spreman da se u svakom trenu uhvati u borbu sa nevidljivim i nepoznatim silama. Mora, mora nositi čisto srce i ljubav kao garant uspjeha.

Ako su spremnost i odlučnost pri-pravne, put je izvjestan.

Ako je volja jaka, umor ne postoji.Ako je ljubav vodilja, Teret je sluga.Ako je trag vidljiv, trud je nagra-

da. *Sve dosad navedeno na mom pre-

đenom putu i budućem nepređenom drumu protkano je ljubavlju mojom i slatkom mukom.

Osnovica je ljubav, potka pređeni put. Oboje me podjednako troše. No, nije mi žao zbog toga. Jer što duže putujem, glad je sve veća, žeđ jača, misao čistija, dah brži. Vremena ni-kad dosta. U svojoj uobrazilji razmi-šljam utopistički: Kako produžiti dan i noć a da se ne naruši kôd stvaranja?

septembar, 2016. 67


Izložba „Savremena crno-gorska skulptura“ otvorena je 17.juna u Umjetničkoj koloniji u Danilovgradu. Nagrada za skul-pturu „Drago Đurović“ uručena je ovogodišnjem dobitniku Adi-nu Rastoderu iz Podgorice, koji je i prije dvije godine osvo-jio ovo značajno priznanje. Na-gradu mu je uručio predsjednik opštine Danilovgrad Branislav Đuranović.

U žiriju koji je odlučivao o priznanju, bili su akademski va-jar prof. dr Nikola Smilkov, isto-ričarka umjetnosti dr Rajka Boš-ković i predstavnik opštine Da-nilovgrad arh.Vasilije Otašević. Oni su u obrazloženju odluke istakli da skulptura pod rednim brojem 5 (A .Rastoder) unosi ar-hetipsku dimenziju u savremeni skulptorski izraz.

„Skulptura je zrelim skul-ptorskim postupkom dovedena do pročišćene forme u kamenu, koja svojom svedenošću ističe svojstva dve različite vrste ka-mena, koje su sjajno ukompono-vane sa trećim materijalom – metalom. Izuzetno stilizo-vana oblina glave, na izvanredan način je uklopljena sa formom kvadratnog postamenta, povezani su metalnom oblicom, čija uglačanost pravi dobar kontrast u odnosu na posnu teksturu kamena. Samo naznačene, ali dobro smještene crte lica, unose arhetipsku dimenziju u savre-meni skulptorski izraz” – navodi se u obrazloženju žirija.

Ovogodišnja postavka u Umjetničkoj koloniji obu-hvatila je djela Krsta Andrijaševića, Milivoja Babovića, Danila-Dala Brajovića, Dobrice Dinića, Željka Đuričko-vića, Nade Kažić, Lade Perović, Tijane Dujović-Liščević, Jovete Ljumovića, Predraga Milačića, Ane Miljkovac, Bogdana V. Musovića, Zorana Obrenovića, Adina Rasto-dera, Jelene Pavićević, Velibora Pavićevića, Marka Petro-vića-Njegoša, Ivanke-Vane Prelević, Nikole Radonjića,

Ivane Radovanović, Željka Relji-ća, Saše Stanišića, Milije Stojano-vića, Rajka Sušića, Miodraga Šće-panovića, Nikoline Zuber, Balše Kalača, Maje Čakalović, Suzane Pajović, Bogdana Darmanovića i Peka Nikčevića.

Svi radovi su bili u konku-renciji za nagradu. Postavku je otvorila istoričarka umjet-nosti Mirjana Dabović- Pejo-vić, po čijoj je ocjeni ovaj do-gađaj na obali Zete već stekao umjetnički ugled ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu. - Ova izložba koja se održava već 12 puta predstavlja ostvarenja u savremenoj skulpturi na ovim prostorima, a zahvaljujuí snaž-noj promociji rada Umjetničke kolonije ovaj događaj ima veliki odjek i u zemljama regiona. Ri-ječ je o nekoliko generacija vaja-ra većinom školovanih na FLU u Cetinju. Oni su školovani na kla-sičnim principima skulpture koja podrazumijeva dobro poznava-nje materijala i vajarskog zana-ta, a na tim osnovama u svojim

radovima oni oblikuju raznolike ideje koje se sa vreme-nom mijenjaju – naglasila je ona. Kod naših vajara i dalje dominira upotreba mermera, kamena, metala i drveta, materijalima upotpunjenim različitim elementima koja uvode i polja proširenog umjetničkog djelovanja.Tako se potvrđuje legitimnosti takozvanog nomadizma, čime se briše primat jednog sadržaja nad drugim i ističe se važ-nost utiska, odnosno aure koju određeno djelo emituje i time se izdvaja od drugih – naglasila je Dabović Pejović.

Direktorica Umjetničke kolonije Vesna Jovović se posebno zahvalila vajarima koji godinama učestvuju na ovom svojevrsnom saboru skulptora i lokalnoj upravai koja podržava umjetničke projekte Kolonije da okuplja vrijedne stavraoce ne samo sa domaće nego i umjetničke scene iz inostranstva. E.Pašić

U Danilovgradu održana godišnja izložba „Savremena crnogorska skulptura“

Adin ponovo dobio nagradu „Drago Đurović“

Nagrađena skulptura “učenik”, A.Rastoder

septembar, 2016.68


Piše: dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka

Likovna i „mentalna geografija” Aldemara Ibrahimovića, satkana od bezbroj senzitvno kreativnih poticaja, tvori svojevrsni, lični „kulturni pejzaž” u kojem umjet-nik stvaralački interveniše.

Uzvišeno, „sveto trojstvo” za umjetnika predstavljaju priroda/predio, arhitektura i čovjek. Ne-izbježna vezanost, uslovljenost ovih subjekata integriše samo-

svojni Aldemarov genius loci, koji umjetnik materijalizuje autentič-nim slikarskim djelom.

Pripadnost određenom mjestu/prostoru obdarena je osobenošću individualnog življenja, koja se kroz nužnu i simboličku vezanost baš za dati prostor potvrđuje. Otuda je u Aldemarovim slikama upečatljivo izražajna refleksogena moć života, moć koja nas permanentno upuću-je na reakcije i povratke... na sjeća-nja. I sami nazivi njegovih radova stvaraju prizore/slike, metafizičke i daleke, al ipak svoje, bliske, inti-

mno važne svakom od nas - Zavičaj, Djetinjstvo, Raskršća, Osluškivanje, Oblaci, Jutro...

Estetski intervenišući u nepro-mljenljivom, u prošlosti, umjetnik je čini fantastičnom, metafizič-kom, irealnom... Zelene, ljubiča-ste i/ili žute, planine, kao masivne magalitske gromade „lebde” u pro-storu, impostirajući se prirodnom lakoćom u fizikum slike, u umjet-nikov intimni predio.

Aldemarova slika je svojevrsan rožajski ćilim, čistih hromatskih sazvučja, geometrizovanih formi,

Tri decenije umjetničkog rada

Predjeli sjećanja Aldemara Ibrahimovića

septembar, 2016. 69


prelijepih koloritnih tkanja, urav-noteženih odnosa svih gradivnih elemenata. Čovjek je u njoj protago-nist radnje, i nije isključivo materi-jalizacija ljudske figure. Nerijetko, arhitektura na Aldemarovim slika-ma poprima karakterne obrise ljud-skog. Umjetnikove arhitektonske konstrukcije produkt su vlastite „ar-hitekture uma” , izrastaju iz prirode - čvrsto, stameno, oljuđeno, razuđe-no... krovovi, prozori, ograde, obrisi, siluete... čuvaju memoriju rožajske kuće, tipične spratne konstrukcije.. i, s vizura čistih obzorja tvore ličnu arhitekturu samouobličavanja.

Aldemarov čovjek nije portret konkretne ličnosti, već personifi-kacija univerzalnih ljudskih vri-jednosti ovdašnjih prostora - mul-tukulturalizma, multikonfesiona-lizma i multietničnosti. Ponekad, s određenim prepoznatljivim atri-butom, tek da zaintrigira i asocira na kontekst.

Višeplanskim, kompozicionim struktuiranjem slike, umjetnik po-put kolaža aplicira, mozaički sklapa nezaboravne prizore, čiji je svaki gradivni dio cjelina za sebe - slika u slici, istovremeno uvezan snažnom arhetipskom koherentnošću. Smjeli prodori u vrijeme i prostor, u njiho-vu dubinu, nijesu puka eksplikacija umjetnikove nadarenosti i egzeku-tivnih sposobnosti. Taj inkluzivni, kontinualani slijed svjedoči o posto-janju, o amalgamiranju civilizacij-skih, kulturoloških slojeva, potvr-

đujući siguran povratak sebi, svom ontološkom prostoru.

Suzdržanim, emotivnim nabo-jem, kontrolisanim lirsko-apstra-knim geometrizmom, beskompro-misnim poetsko-realnim intimiz-mom, ovo slikarstvo momentalno

obujma, plijeni toplinom i žarom istine koju umjetnik nesebično dijeli sa nama. Zatvorivši svoj pro-storni krug, odlazeći i vraćajući se prostornom zavičaju, ostajemo za-gledani u ljepotu otkrivanja Alde-marovih/svojih predjela sjećanja.

Lirski pejzaž s posebnim obilježjima

Izložbama u Crnoj Gori, regionu i Njemačkoj, akademski slikar mr Aldemar Ibrahimović obilježava tri decenije plodnog umjetnič-kog rada. Od početka ove godine izlagao je u Nišu, (mart 2016.), po-tom njemačkom gradu Plohingenu, galerija “Stajner Am Flus”( jul-avgust), a početkom septembra u renomiranoj galeriji “Buća” u Tiv-tu. Izloženo je 20 radova ulja na platnu galerijskog formata ovog istaknutog slikara, a tim povodom dr Anastazija Miranović, istori-čarka umjetnosti i likovna kritičarka, je zapisala da je na „Aldema-rovim slikama upečatljivo izražajna refleksogena moć života“.

- Slike Aldemara Ibrahimoića podsjećaju na metafizičku baj-ku, nastalu u tišini jednog zaustavljenog vremena. One su ishodište duhovne slikovnosti i romantičarskih stanja umjetnika, zapisala je kritičarka Ljiljana Zeković.

BIOGRAFIJA Aldemar Ibrahimović rođen je 6. novembra 1962. u Rožajama.

Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu 1986, a postdi-plomske studije na Cetinju 2013.

Član je ULUCG-a od 1987. i SULU-a. Do sada je dobio Nagradu za slikarstvo „Crnogorski likovni salon Cetinje”; Nagradu „30. sep-tembar” – opštinska Nagrada Rožaja; Nagradu ULUCG „Milunović, Stijović, Lubarda”; Prvu nagradu na proljećnom likovnom salonu Kluba likovnih umjetnosti „Sopoćani” - Novi Pazar.

septembar, 2016.70


Masličić na prefinjen način nastoji da kroz minuciozne atraktivne i romantične detalje iska-že svoju ljubav prema prirodnoj ljepoti i druge privuče tome.

Povodom jubileja dvije i po dece-nije otkako je Crna Gora proglašena ekološkom državom, u KIC-u “Budo Tomović”, 19. septembra otvorena je izložba slika Suada Masličića. Po-stavku izložbe „Ekološka Crna Gora kao nadahnuće”, čini 20-ak ulja na platnu koja na svoj način pokazuju umjetnički doživljaj prirodnih lje-pota Crne Gore. Otvarajući Masliči-ćevu izložbu Ervin Spahić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, u ime institucije i lično, zahvalio se autoru i Kulturno informativnom centru ,,Budo Tomović’’ na organi-zaciji ove izložbe - posvećene ju-bileju četvrt vijeka od proglašenja Crne Gore ekološkom državom.

- Masličić svojim djelima najbo-lje slika sebe, jer je u srži njegovog stvaralaštva usaglašenost sa inti-mom, intelektualnim porivima i sta-novištima o životu u skladu sa pri-rodom, a time i sa idejom ekološka država, kazao je Spahić.

- Od 20. septembra 1991. godine, kada je Crna Gora proglašena eko-loškom državom, pa do danas, pre-đen je dug razvojni put na polju pro-movisanja i izgradnje tog koncepta. Preuzimanjem, kao i implementaci-jom pravne tekovine EU stvoren je

dobar osnov, te time otvorene i nove mogućnosti za unaprijeđenje zaštite životne sredine.

Prema Indeksu ekoloških per-formansi (EPI) koji su razvili uni-verziteti Jejl i Kolumbija u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom, i koji mjeri ekološku i ekosistemsku vitalnost svake države, Crna Gora zauzima 47. mjesto na listi ekološ-kih zemalja svijeta, dok se Sloveni-ja našla na petom, a Hrvatska na 15. mjestu ove prestižne liste.

Pregovori za poglavlje 27 Život-na sredina i klimatske promjene biće jedni od najzahtjevnijih u pro-cesu pristupanja Evropskoj uniji, ali i najskupljih jer će primjena usvoje-nih standarda iziskivati velika finan-sijska sredstva. Poglavlje 27 Crnu Goru će koštati oko 1,5 milijardi eura, što predstavalja trećinu naci-onalnog bruto društvenog prihoda.

Posao u okviru poglavlja 27, nije posao jedne institucije već 33 insti-

tucije, koje su identifikovane kao nadležne za pojedina pitanja u okvi-ru ovoga poglavlja

Iako je napravljen značajan na-predak, nijesmo u potpunosti zado-voljni brojem izgrađenih postroje-nja za prečišćavanje otpadnih voda, te brojem sanitarnih deponija.

Stepen prečišćavanja komunal-nih otpadnih voda i dalje je veoma nizak (samo je oko 10% stanovništva povezano na postrojenja za preči-šćavanje), ispuštanje industrijskih otpadnih voda se slabo kontroliše a prisutno je i zagađenje voda od po-ljoprivrednih aktivnosti. Trenutno u Crnoj Gori postoje samo dva re-gionalna centra za obradu otpada, i to: Regionalni centar za obradu ot-pada (deponija i reciklažni centar) u Podgorici dok je u Baru na lokaciji „Možura“ izgrađena deponija za po-trebe opština Bar i Ulcinj. Njenom korišćenju su se krajem 2012. godi-ne priključile i opštine Kotor, Budva

Ekološka Crna Gora kao umjetnčka inspiracija

Slikarska toplina ptičjeg gnijezda

septembar, 2016. 71


i Tivat.Ono čime svakako možemo biti

zadovoljni je, da je do danas veliki broj zakona iz oblasti životne stre-dine blagovremeno i kvalitetno usa-glašeno sa evropskim direktivama, te da su napravljene revizije krivič-nog zakonodavstva u kome se ugro-žavanje segmenata životne sredine tretira kao krivično djelo.

Danas je gotovo 12% kopnene te-ritorije Crne Gore pod nacionalnom zaštitom, uz 4 lokaliteta pod me-đunarodnom zaštitom (UNESCO, Ramsar).

Utvrđene su zone kvaliteta vaz-duha, uspostavljena je državna mre-ža za njegovo praćenje i omogućeno redovno izvještavanje o ovoj temi prema Evropskoj agenciji za zaštitu

životne sredine i domaćoj javnosti u skladu sa standardima EU.

Otpočela je procedura izdavanja Integrisanih dozvola kojom se ga-rantuju minimalna zagađenja, od-nosno najviši uslovi zaštite životne sredine i najmanji rizik po zdravlje stanovnika, kazao je Spahić, dodaju-ći da su ove činjenice važne za sve građane CG a posebno umjetnike poput Masličića.

Poruke humaniste i plemeni-tog čovjeka

Za ekološku državu i te kako su važni i stvaralački izrazi poput ne-ponovljivog odraza duše na Suadov način, kazao je Spahić

- Prezentirani ciklusi iz bogatog i raznovrsnog opusa Suada Masličića čine, uglavnom okosnicu njegovog stvaralačkog i intelekualnog poten-cijala, srž i suštinu njegove estetike i poetike. On svojim djelima slika samoga sebe i njegova djela najbo-lje govore o njemu. Masličić prosto stvara svoj svijet potpuno usagla-šen sa njegovom intimom. Svemu dožvljenom i nedoživljenom , daje svoj pečat, svoje viđenje. Njegovi bajkoliki predjeli djetinjstva, „pre-djeli slikani mirisom i toplinom čaja”, toplina ptičjeg gnijezda, ne-zaštićenost ptica a bogme i čovjeka su poruke i apel koje Suad slikama šalje, svjestan prijeteće ekološke

katastrofe, ako se neobuzdaju aktiv-nosti i pohlepe čovjekove. Paradoks je da planetu i životni prostor mora-mo braniti od jedinog svjesnog bića na planeti – od čovjeka. Taj prostor, njegovu duhovnu ljepotu ogradio je Masličić, za ptice, a i za ljude; nje-gove poruke su iznad svega humane, tople kao što su boje na njegovim platnima.

Suad, sublimira svoj svijet u kome bivstvuje – impresijama slika-ra koloriste, porukama humaniste i plemenitog čovjeka i umjetnika.

Masličić šalje humane, pleme-nite, ali i poetizovane poruke.

„Moje slike – kaže Masličić – inspirisane svijetom prirode, i tra-ganjem za harmonijom čovjeka sa okolinom, uvijek su i neka vrsta dvo-strukog iskušenja, da li da prikažem realnost ili se, kao ovim ciklusom izražavam poetički”.

- O ekologiji se najviše priča, a najmanje radi – kaže Masličić, i dodaje da je ovo samo mali izbor iz velikog broja slika rađenih na ovu temu, a koje su prošle godine izlaga-ne u Tivtu i Baru.

- Polimlje u kojem živi uvijek je po-sebna inspiracija, ali i svaki lijep pej-zaž u Crnoj Gori . Sve što je prijemčivo mom senzibilitetu, sve što mi privuče pažnju ja slikam i nadograđujem, ka-zao je Masličić. E.P.

Slikar zagledan u detalj“Očigledno je da Masličić u neposrednom kontaktu sa prirodom do-

življava je iskreno i produbljeno. Vidi, zagledan u detalj, mnogo toga što drugi ne vide. Na prefinjen način nastoji da kroz minuciozne atraktivne i romantične detalje iskaže svoju ljubav prema prirodnoj ljepoti i druge privuče tome. Ima u njegovom likovnom izrazu ćutljivog promišljanja u vječnom svojstvenom njegovom narodu, kao i strpljivog islikavanja maštovitih detalja...

Od realističnih detalja, bilja i ptica sačinjene su neke vrste apstrak-tne kompozicije ali su uglavnom plakatski postavljene tako da elementi privlače pažnju više nego cjelina. I opšta atmosfera slike ima neko vrlo intimno smireno zračenje-toplinu, plemenitorst, nenametljivost. Sua-dove slike sugerišu mirne snove i smireno ponašanje. U tome je njihova posebnost”, zapisala je Olga Perović.

Pedagog i trener

Suad Masličić, rođen je 27.novembra 1945. u Berana-ma. Završio je fakultet za fizič-ku kulturu u Beogradu i višu saveznu trenersku školu i na Filozofskom fakultetu-pedago-giju. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Imao je 40 samostalnih izložbi i preko 135 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Studijski je boravio u Pari-zu 2006. godine. Učestvovao je na preko dvadeset kolonija u Crnoj Gori i četiri u inostran-stvu. Nagrade: prva nagrada za slikarstvo ,,Pivo Karamatijević’’ – Pljevlja, 1984. Nagrada za sli-karstvo ,,Majski susreti’’ Beo-grad, 1987. Više otkupnih nagra-da i priznanja. Bavi se ilustro-vanjem, dizajnom i opremom knjiga (ilustrovao udžbenike i lektire Zavoda za školstvo Crne Gore), piše stručne prikaze iz oblasti fizičke kulture i likov-ne umjetnosti. Dugogodišnji je trener rukometnih i fudbalskih ekipa saveznog ranga iz Berana.

septembar, 2016.72


Kujevići su umjetnici dušom i djelima - koje možemo progla-siti etnografsko - koreografskom i muzikološkom akademijom za očuvanje, njegovanje i prezenta-ciju narodnog stvaralaštva.

Piše: Mirsad Rastoder

Poznato je da je muzika neodvo-jiva od čovjeka i da najčešće kreće od jedinke, koja kroz sopstvena, izražava iskonsaka osjećanja, fluide duševne ushićenosti do nivoa opštosti. Do onog titraja u srcu po kome osjetite da je to i vaše, pa se identifikujete sa kompozi-cijama, narodne ili savremne muzike. Zna se i to da svaki prostor ima svoju nijansu muzičke tradicije, koja je obli-kovana životom, - žuborom vode, šapa-tom vjetra, udarom groma, il’ daljinom zvijezda u besanoj noći. No, kao takva, na ovim prostorima, i te kako je pove-zana jednom zajedničkom niti, a to je viševjekovni utjecaj orijentalne kultu-re sa misaonim nanosima jedne daleke civilizacije, i brojnim istorijskim oluja-ma što su pohodile Balkan.

U svemu tome opstao je narod, stvaralac osobene kulturne baštine. Opstao je život s izbrušenom mudro-šću i uzdahom za ljepotom. A taj, vije-kovima nataloženi, jecaj duše sandžač-kih žena i ljudi, pod uticajem savre-mene euforije, samo rijetkima je dato da primjećuju, sabiraju i čuvaju, kao Kujevići. Umjetnici dušom i djelima, te da ih možemo proglasiti etnograf-sko-koreografskom i muzikološkom akademijom za očuvanje, njegovanje i prezentaciju narodnog stvaralaštva. Više su za očuvanje bošnjačkih na-rodnih igara, nošnje i izvorne muzike učinili Ibiš, Beća i drugi članovi ove brojne, talentovane porodice, potomci rahmetli Isa Kujevića, nego sve druge institucije i organizacije u Crnoj Gori.

U toj akademiji izrastao je Sulejman

Beća Kujević, roker u duši, kompozitor, zabavljač, dječak u stasitom pakovanju s otvorenim čulima za sve forme život-ne priče. Narodni čovjek. Gdje god da ga sretnete, što god da ga pitate dočekat će vas s osmjehom i iskrenom pažnjom, spremnošću da učini ili nađe onoga ko zna i može da vam bude od pomo-ći. Tom iskrenošću Kujević je ušao u srca ljudi na širokom prostoru i postao samosvojni ambasador prijateljstva. Naravno, Beća je u svijetu savremene muzičke produkcije i te kako poznat po kompozicijama koje decenijama stvara za dječje festivale, pop i pjevače narod-ne muzike. U tim žanrovima ima preko 60 popularnih pjesama koje slušamo, a da i ne obraćamo pažnju na autora, jer se on nikada ne hvališe time. Do prije neku godinu, samo rijetki su znali i to da Beća Kujević preko dvadeset godina traga za izvornim pjesmama i napjevi-ma, karakteritičnim za područje San-

džaka, odnosno pograničnog raskršća između Crne Gore, Srbije i Kosova. Na tom prostoru svaka planina dolina, vi-soravan i rijeka, ima svoj kolorit, priču i legendu, koja je opjevana uz huk vje-trova, bojeva, stradanja i rađanja... ali i cvrkut ptica, miris behara pod jutar-njim suncem i uzlet mladalačke emoci-je, kao kada orao sa Hajle krene prema nebu. Beća je to osjetio i muzički str-pljivo obradio.

U ovim krajevima vazad je bilo na-rodnih mudraca, junaka, stasite čeljadi i prirodnih umjetnika, koji su svaki pri-došli, sudbonosni motiv znali na svoj način da kliknu u slaganje il’ svojski zasviraju na rijetkom instrumentu. Pjevalo se snažno, “iz petnih žila” kao da se svakom pjesmom rješavaju sud-bonosna pitanja i ljubavna nadanja. Beća je imao prilike da sve to, vidi i čuje uživo, u svom ranom djetinjstvu i porodičnoj tradiciji obilato zakićenom

Novi CD etno muzike

Teferidž-Beće Kujevića

Drugi CD-a etno grupe “Teferidž” Sulejmana Beće Kujevića, promo-visan je 6. septembra u rožajskom Centru za kulturu i toplo pozdravljen od brojne publike. U promociji su učestvovali Mirsad Rastoder, Mićo Miranović, Mirza Luboder i autor. Tokom večeri prikazani su video za-pisi Maša Kujevića u ritmu kompozicija. Dvostruki CD, u dizajnerski otmenom pakovanju Damira Skarepa, sadrži po 9 kompozicija u instru-mentalnoj verziji i sa vokalnim napjevima, kao i brošuru sa stihovima izvornih pjesama koje su obrađene.

septembar, 2016. 73


uzdizanjem etnomuzikološkog blaga na umjetnički visok nivo. Posebno kroz misionarski rad KUDa “Vrelo Ibra”. U toj bašči stasao je muzičar svjestan sve-ga što život nosi kao svoju vrijednost, a što se često iskazuje u najkraćoj formi, kao poruka, pouka koja se lako pamti a puno vrijedi, kao rijetko izbrušeni bi-ser. Ili poput sentence, koju je zabilje-žio Ismet Rebronja “Budi nešto da ne budeš ništa”. I uspio je.

Očigledno inspirisan druženjem sa jedistvenim narodnim zabavljačima, a nadasve porodičnom opsesijom Kuje-vića, da se sačuvaju dragulji narodnog stvaralaštva iz folklorne, muzičke i zanatsko - umjetničke baštine, Beća je započeo obradu izvornih kompo-zicija i napjeva. Učinio je to strpljivo i pažljivo kao da povezuje najtananije

niti bošnjačkog pamćenja te izvornim melodijama udahnuo snagu osobenog etno zvuka za osvajanje međunarodne prepoznatljivosti. Njegove kompozi-cije imaju moć, ritam i dušu narodne simfonije. Svaka numera donosi sup-tilno harmonizirane tonove iz tradi-cionalnih napjeva kroz koje “huči” šapat vjekovnog pamćenja i stvaranja. A da bi to blago predstavio na najbolji način, autor je pozvao svoje prijatelje, najbolje instrumentaliste u regionu da odsanja “muzički san” vrijedan zašti-ćenog kulturnog dobra u svakoj oz-biljnoj državi.

Slušajući kompozicije s ovog, dru-gog albuma etno grupe “Teferidž”, za-mišljao sam prostore iz kojih su izvor-no potekli, ljude i glasovi predodređeni da nadmaše vrijeme i poželio da nekim

rediteljima, popot Eldara Lakote budu izazov za filmsku nadgradnju , a svim slušaocima za nadhnuće.

Na to me navodi i sama čarolija otvaranja ove muzičke sehare iz koje se, kada raskrilite unutrašnje korice, dva CD-a bokore kao listovi bujne bilj-ke kraj izvorišta rijeke Ibar, sa rume-no-žućkastim cvjetovima, u narodu poznate kao “Dobro zelje”, prijeki lijek protiv velikog kašlja. Simbolički i ovo je prijeki lijek - iljač protiv zatiranja muzičke baštine i nedostatka svijesti o važnosti njegovanja tradicije kao te-meljnog osnova za savremenu prepo-znatljivost identiteta jednog naroda.

Čestitam veličanstvenom sanjaru, Sulejmanu Beći Kujeviću i svima koji su učestvovali u pripremi ovog “Te-fridža”.

Doprinos očuvanju i prezentaciji izvornog stavralaštva Piše: Senad Gačević, kompozitor, redovni professor Muzičke akademije na Cetinju

Grupa “Teferidž” iz Rožaja osno-vana je 2010. godine sa ciljem očuvanja muzičke baštine Crne Gore i Sandžaka. Osnivač grupe, Sulejman Beća Kujević, dugogodišnji praktičar – izvođač na-rodne muzike, okupio je grupu vrijed-nih muzičara sa velikim iskustvom i sa njima napravio veoma dobar rezultat – dva albuma (prvi je objavljen 2013. godine), a drugi ove 2016.

Ovo izdanje spada u ona posebna izdanja koja dolaze kao spoj nespornog dara, velikoga sviračkoga iskustva i an-gažovanja izuzetnih saradnika na rea-lizaciji, a kao rezultat, sve ovo je dalo jedno veoma uspjelo i veoma važno izdanje.

Uspjelo, zbog činjenice da je rea-lizovano veoma profesionalno u svim svojim aspektima – odličan izbor pje-sama, odlično osmišljeni i odsvirani aranžmani, odlično izvedene vokalne dionice i veoma dobra produkcija.

Sve ovo je važno, zbog činjenice da se u izboru pjesama našlo nekoliko

dragulja izvorne muzike koji su manje poznati široj javnosti ali i zbog toga što se visokim standardima realizacije grupa “Teferidž”, sasvim sigurno, do-datno visoko pozicionira na crnogor-skoj, ali i na regionalnoj sceni.

Sa posebnom emocijom slušao sam gusinjske pjesme “Sanak snila Muja-gina ljuba” i “Oj džamijo Karađuljbe-gova” koje su u najizvornijem obliku pjevali moji roditelji i koje znam od djetinjstva, ali i druge pjesme sa ovog albuma, od kojih sam se sa nekima sreo prvi put. Ne manju emociju izazvala su uzbudljive sviračke dionice Goceta Di-movskog, Sinana Alimanovića, Vernesa Ljuštakua i Amara Jažića. Almir Nezić,

Faruk Jažić i Amar Jažić su, visokopro-fesionalnim izvođenjima dionica ritam sekcije, dali pouzdanu osnovu i po-dršku solističkim dionicama. Poseban šarm cijelom proizvodu dala je harmo-nika Sulejmana Beće Kujevića.

Posebno želim da istaknem i vo-kalne dionice koje su ostvarili iskusni Beki Bekić, odlični Mirsad Tarhaniš, Enver Veri Behljuljević, Zikret Murić i Anita Stankov, kao i za mene najveće iznenađenje, mlada, izvanredna Saida Skenderi.

Pored podrške koju su dali Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih pra-va, Opština Rožaje i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori, posebno bih želio da ista-knem finansijsku pomoć Organizacije za zaštitu prava autora muzike PAM Crne Gore, što ovom izdanju daje do-datni profesionalni kredibilitet zbog činjenice da ga je podržala krovna or-ganizacija najznačajnijih autora muzi-ke iz Crne Gore.

Na samom kraju želim da zaključim da je Sulejman Beća Kujević ovim izda-njem dao značajan doprinos očuvanju i prezentaciji dijela izvornog stavralaš-tva nastalog na prostoru Crne Gore.

septembar, 2016.74


Piše: Miomir Maroš

Promocija albuma “Etno tradi-cional” Esada Merulića, na kojem su stare pjesme u novom ruhu, održana je 19.septembra u hotelu „Ramada“ u Podgorici. Muzički producent i aranžer albuma je Se-nad Drešević, izdanje je opremlje-no grafikama Zuvdije Hodžića, a projekat je podržao Fond za zašti-tu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.

Na albumu je 9 pjesama: „Sej-defu majka buđaše”, “Djevojka je momku prsten povraćala”, „Za-pjevala bulbul ptica”, „Sitna knjiga na žalosti”, „Avuša sadi vinograd”, „Mlada Jelka ljubi Janka”, „Telal viče”, „Pomračina, Stara varoš spa-va” i „Milica jedna u majke”.

Promociji su prisustvovali brojni ljubitelji izvorne muzike, kompozitori i solisti, što je znak da Esad zdušno podržavaju i kolege.

O osobenoj izvedbi pjesama na ovom albumu, autor emisije TVCG „Kad prošetam Crnom Gorom”, Mićo Miranović je, govoreći na promociji, kazao, pored ostalog: „Esad je pjevao naše pjesme, ali je ostao svoj, jer za to ima puno i znanja i talenta. Naša tradicional-na, podgorička pjesma, polako je padala u zaborav. Ovakav način interpretacije čini da muzički du-kati zasijaju novim sjajem i da im se produži život, “ kazao je Mira-nović.

Staropodgoričanin i publicista

Husein Ceno Tuzović, podsjeća-jući na dugu muzičku tradiciju porodice Esada Merulića kazao je da je on „pjevač ljubavi i raspolo-ženja. Nastaviti muzičku tradiciju kad svi odu „Bogu na amanet“, to je veliki hair, jer to se neće nikad izgubiti,“ kazao je Tuzović.

Kao prvi tenor Esad Merulić ima posebnu senzibilnost u izved-bi pjesama, pa je u posljednje tri godine snimio još dva albuma „Sevdah“ i „Ja i dalje čekam“, a na drugom albumu i na singlovima je zastupljen sa autorskim kompozi-cijama sevdaha.

Promociji su prisustvovali brojni ljubitelji izvorne muzike, kompozitori i solisti što je znak da Esad podržavaju i kolege.

Podgorički sevdalija

Esad Merulić, rođen je u Pod-gorici, u Staroj varoši, naselju Drač, muzički talenat naslijedio je od oca Meda i stričeva, a pored njega i braća su se bavila muzikom.

Pohađao je nižu i srednju mu-zičku školu u Podgorici, pamti svoje prve učitelje, legende poput Zlatka Zakrajšeka i Bora Tamin-džića, koji je rekao Eskovom ocu da njegov sin treba da svira violinu jer ima istančani sluh. Jusuf Cule Marić poznat po očuvanju tambu-re, prvi put ga je odveo na nastup. Bilo je to u Domu Vojske gdje je Esad pjevao izvornu pjesmu „Po-mračina, cijelo selo spava“. U školi se isticao po muzičkom talentu, pa

Promovisan novi album„ETNO TRADICIONAL“, Esada Merulića

Pjevač ljubavi i raspoloženja

Esadova interpre-tacija čini da muzički dukati zasijaju novim sjajem i da im se produži život.

septembar, 2016. 75


je kao takav obišao mnoge gradove bivše Jugoslavije, a stigao i do Ru-sije, gdje je pjevao himnu pobrati-ma Podgorice – Jerevana.

Poslije završene srednje mu-zičke škole i odsluženog vojnog roka, Esad Merulić snimio je prvi album novokomponovane muzike, na kojem su radila poznata muzič-ka imena Mirsad Serhatlić, Slobo-dan Bučevac, Rade Radivojević, Milan Perić i drugi.

Muzikom je prestao da se bavi devedesetih godina zbog pozna-tih, tragičnih događanja na EX YU prostoru. Prije desetak godina, uz podršku prijatelja koji su smatrali da bi bila šteta da Esko svojim ta-lentom ne ostavi trag u očuvanju narodne pjesme, ovaj staropodgo-rički meraklija vratio se pjevanju.

Sada je poznat po sevdalinki. Shvatio je da trendovi u muzici pro-laze, ali da izvorna narodna muzika ostaje i stvaralaštvo vrsnih interpre-tatora koji više nijesu među nama. U znak zahvalnosti za to što je ostavila crnogorskoj muzici, Esad rado izvo-di „Milicu jednu u majke“ legendar-ne Ksenije Cicvarić.

Snimio je, pored ostalih, pje-smu „Tabahana“ o naselju pored Ribnice u staroj Podgorici, gdje su živjeli Romi-kovači, odakle se če-sto čula muzika, a tekst je napisao

mladi Ajdin Rakić, dok je muziku uradio Mirsad Serhatlić.

Singlovi su i „Himna Dana bo-rovnice“ i “Žale godine“, „Most“, te najnovija “Drumovi”.

Esad Merulić često je zastupljen u crnogorskim medijima, na brojnim manifestacijama, a pjevao je i u sara-jevskoj „Kući sevdaha“ sa poznatim bh.izvođačima, gdje ih je podsjetio na „Sejdefu majka buđaše“, autentič-nu podgoričku sevdalinku.

Obećava da će nastaviti da nje-guje podgoričku, ali i pljevaljsku i sevdalinku iz drugih krajeva, sva-ku koja budi emocije, a manje je bitno u kojem području je ponikla. U sevdahu je, kaže Esko, našao od-govor na mnoga pitanja, ne samo za muziku, nego i spoznao men-talitet i emociju naroda. Sevdah je umjetnost koja traje jer ostavlja dubok trag u duši, kaže Esko.

Sevdalinke su natopljene iskonskom ljubavlju, emocijom izazvanom dobokim osjećanjima i životnim pričama, te imaju kul-turološku, suptilnu crtu koja se u vremenu brzog življenja i devalva-cije pravih vrijednosti pojavljuje kao spas mladim generacijam koje je sve više prisvajaju.

Podgoričani su odrastali uz pjesmu i uz nju se lijepo družili, priča Esko.

- Sredinom 80-ih u svakom kvartu bio je po jedan bend, redov-no su organizovane žive svirke, a lijep glas i muzičko umijeće pone-kad su bili veći statusni simboli od debelog novčanika.

„Okupljali smo se ispred ulaza ili negdje u gradu i pjevali cijelu noć uz gitaru. Dešavalo se da, kad krenu ku-ćama, momci idu niz ulicu i pjevaju. Takmičili su se čiji je glas ljepši“, pri-ča Merulić. Kao dijete pamtim žene na Draču koje su uz pjesmu radile, čistile dvorišta i uspavljivale djecu. Podgoričku pjesmu do vrhunca je podigla Ksenija Cicvarić, ali ne treba zaboraviti da su Ahmet Jakupović i Hamdija Šahinpašić pokazali da još neki krajevi Crne Gore u sevdahu ne zaostaju za Bosnom.

Merulić tvrdi da osim “Sejde-fe”, Podgorica ima još puno sko-ro zaboravljenih sevdalinki. „Dok sam bio dječak brojni pjevači i ansambli su dolazili kod mog oca Meda, slušali sevdalinke i zapisi-vali ih. Te pjesme, od kojih su neke stare stotinama godina, želim da predstavim zaljubljenicima u sev-daha“, poručuje Merulić

Pored upečatljive izvedbe sta-rih sevdalinki, Esad Merulić i svo-jim novokomponovanim pjesma-ma osvaja pažnju publike jer mu je u prvom planu kvalitet.

septembar, 2016.76

Revija FORUMZapis

Podgorička kultura je uvažavala i njegovala specifičnosti svih njenih građana bez razlike, u mjeri u kojoj su doprino-sili poželjnom razvoju građanskog društva.

Piše: Abdulah Bato Abdić

Podgorica je kao rijetko koji cr-nogorski grad, imala “privilegiju” da nastane i razvija se na prostoru plodnog susreta one tri kulturno-civilizacijske datosti koje tvore ukupnu kulturu Crne Gore. Brojne su uporišne tačke ove kulture, ali makar dvije zavrijeđuju bar kra-tak osvrt. Prije svega, Podgorica je iznjedrila građanina kao puninu

ljudskih prava i sloboda, među ko-jima se umetnulo i pravo na djelo-tvorno njegovanje vrijednosti sop-stvene kulture.

Druga bitna odrednica jeste ono što je danas prepoznato kao multikulturalnost. Daleko od toga da je podgorički građanin prije dva, tri, ili više vijekova imao pri-like uopšte i čuti za ovaj izraz, a kamoli znati što je to multikultu-ralnost, ali zato su svi bez razlike znali za: Mevlud, Ramazan Baj-ram, Božić, Uskrs ili Vaskrs. Dru-gim riječima, Podgorica je bila polje civilizacijske utrke u kojoj su ove kulturno-civilizacijske da-tosti mogle ponuditi svoje esen-cijalne vrijednosti. Sve ono što je vremenom široko prihvaćeno od njenih građana, biva prepoznato kao staropodgorička kultura. Da-

kle, radi se o onim vrijednostima kojima se kao ukupno crnogorsko društvo i danas opravdano diči-mo pred naprednim čovječan-stvom. Suštinski stara Podgorica je projektovala društvo ideja. Tako uključivanje u društvenu zajed-nicu, ili kako se to danas uobičava kazivati “integracija” nije vodilo kroz ponižavajuće odricanje sop-stvenog i nekritičkog prihvatanja drugačijeg. Podgorička kultura je uvažavala i njegovala specifičnosti svih njenih građana bez razlike, u mjeri u kojoj su doprinosili poželj-nom razvoju građanskog društva.Ne samo zbog toga podgoričko društvo se nije moglo temeljiti na krvnom srodstvu, bratstveničkim ili plemenskim odnosima. Samo na ovaj način Podgorica je mogla proći kroz sve društvene mijene

Zapis iz Podgorice

Staropodgorička kultura

septembar, 2016. 77

Revija FORUM Zapis

i lomove, iskazujući svoju opstoj-nost. Na ovaj način je Podgorica, dopuštajući okruženju da je mi-jenja, neizbrisivo mijenjala svijet oko sebe. Mada u Podgorici nije bilo spektakularnih arhitekton-skih uzleta, dostignuća na polju kulturno-umjetničkog stvaralaš-tva predstavljaju još uvijek nedo-voljno istraženu riznicu, čiji samo dostupni fragmenti ukazuju na snagu duha jedne ipak razvijene urbane sredine koja se i pored svog kvantitavnog iskaza mogla vidno pozicionirati na mjerljivoj ljestvici kulture ne samo regiona. Prateći rijetko dostupne istorijske trago-ve, saznajemo da je već pod kraj osmanlijske vlasti na ovim prosto-rima osnovano “Kulturno društvo čitaonice”. Društvo je u svom sa-stavu imalo: pjevački zbor, tambu-raški orkestar i dramsku sekciju. Nakon višegodišnjeg zastoja uzro-kovanog turbulentnim istorijskim dešavanjima, društvo će nastaviti sa radom, u zadnjoj deceniji XIX vijeka pod nazivom “Narodna či-taonica”, a nakon što su stvorene finansijske i tehničke pretpostav-ke njenog djelovanja. Ispostaviće se da je to bio začetak instituci-onalnog organizovanja društava koja će šireći podgoričku kulturu,

omogućiti da ona bude prepoznata i prihvaćena daleko izvan granica stare Podgorice. Tako je do 1941. godine u Podgorici djelovalo i bilo aktivno 15 kulturno-prosvjetnih društava koja su u raznim vidovi-ma angažovanja obuhvatali više od 1500 članova.

Iz rijetko dostupnih istorij-skih dokumenata, saznajemo da je rad čitaonice obnovljen pod pokroviteljstvom knjaza Mirka, velikog vojvode zetskog, da bi 10-

tak godina kasnije bila pokrenuta i velika donatorska akcija na pri-kupljanju novčanih sredstava za izgradnju zgrade čitaonice, koja se od tada nalazila u Novoj-Mirko-voj varoši. U nastavku prenosimo dio obraćanja Upravnog odbora podgoričkoj javnosti objavljen u “Glasu crnogoca”. Tako je ovo gla-silo prenijelo da kako je na skupu jednoglasno usvojeno da se: U ime Božje – 27. januara 1891. godine na dan ustanovljenja ove čita-

septembar, 2016.78

Revija FORUMZapis

onice i devetnaestogodišnjice oslobođenja postavi temelj no-voj čitaoničkoj zgradi u Mirko-voj varoši, koja će biti sagrađe-na da ukoliko se može zadovolje potrebe ovog društva. No pošto je za građenje ovakve zgrade po-trebna prilična novčana suma a kapital čitalački malen, riješe-ni da se poradi na sakupljanju priloga uprava je danas pozvala sve one građane koji su po mo-gućstvu i rodoljublju nadalo po-moći. Tu im je objašnjen smjer današnjeg skupa i istaknuta mi-sao bila oduševljeno prihvaćena Zatim se je riješilo upisivanje priloga, pri čemu je prema na-šim materijalnim prilikama-re-zultat ispao dobar na čemu je i ovim putem izrečena srdačna zahvalnost svijesti i rodoljublju ovdašnjih građana bez razlike vjere. Interesantno je pogledati spisak donatora koji su uzeli uče-šća u ovoj akciji i dali doprinos ostvarenju osnovnih pretpostavki osnivanja i razvoja brojnih kul-turno-prosvjetnih društava. Da se podsjetimo:

1. brigadir Jovo Martinović2. Mato Čakić3. Sadik Lukačević4. Mufti efendija5. kap Luka Nenezić6.Nešo Stanić7. Selim Bibezić8.Joko Boškov9. Jovan Lazović10. Kap. Medo Lukačević11.Hamza Dervišević12. Savo Šestić13. Derviš-beg Osmanagić14. Ahmed Marić15. Andrija Gvozdenović16.vojvoda Vaso Ivanović17. Mustafa Đurđević18. Gligoje Lukić19. Miko Vukčević20. Osman-beg Osmanagić21. Medo Čelebić

22. Ethem Abdić23. Murat Hadžimuhović24. Jovan Pejanović25. Proto Z. Popović26. Marko Pejanović27. Sadik Begović28. braća Đinovski29. Vasilije Marković30. Zaharije Radičević31. Bogdan Ristov32 Mula Ahmed Kadić33. Jakup-beg Haverić34. Joko Čubranović35. Medo Osmanagić36. Luka Pištelić37. Zejnel Hadrović38. Hafis Pašić39. Hasan Đurđević40. Hadžija Vodopić59. Lorenco Guga 60. Selman-Seljo Ljumanović51. Jakup Lukačević62. Hajdar Đečević63. Stevan Raičković64. Duljo Đečević65. Ibrahim Hačković66. Jozlija Seratlić67. Mustafa Hadžiahmetović68. Gargo Radičević69. Paško Gvozdenović70. Vidak Pejović71. Đuro Stijović72. Risto Petrov67. Ahmed-beg Osmanagić68. Omer Burazerović69. Derviš Efović70. Hafiz Šarkić 71. Jovan Šuštanov72. Pero Stanić73. Jovo Đ. Popović74. Risto Marković 75. Sulejman Burazerović76. F. Metorečkov 77. Medo Salahagić78. Bećir-Bećo Lačević 79. Derviš Građević80. Jovan Mrčarica81. Ilija Marinović82. Marko S.Stanić iz Skadra 83. Mićo Barović84. Hasan Krnić85. Luka Stijović

86. Veliša Lukić87. Pero Stankov88. Pavle Bulatović 89. Ahmed Pokrklić90. Hasan Galičić 91. Sulejman-Suljo Ljumanović92. Mustafa Abdić 93. Blagota Lukić41. Selim Šarkić42. Miloš Pejović43. Ibrahim Ledinić44. Sadik Alibalić45. Murat-hadži Sulejmanov46. Gospodin Mursel47. Đole Gvozdenović 48 Osman Šabanović49. Selim hodža drački 50. Tahir Šarkić51. Hasan Šarkić52. Jovo Stijović53. Luka Krstović54. Savo Misičić55. Spaso Gvozdenović56. Anto Šćepović57. Saljo Pokrklić 58. Mitar Nikolić94. Jakup Ramadanović 95. Hamza Kerović96. Pavle Burić 97. Sulejman-Suljo Merulić98. Osman Redžić 99. Sulejman-Suljo Bešlić100. Bajram-beg Osmanagić101. Jagoš Velimirović102. Jusuf beg Osmanagić

Zaokružujući ovaj kratak osvrt iz kulturnog života stare Podgori-ce pozvaću se na misao uvaženog profesora Ferida Muhića, koji je nekim povodom ustvrdio „Najve-ći dio istorije ostao je nezapisan, najveći dio onoga što je zapisa-no uništen je ili nepovratno iz-gubljen. Najveći dio onoga što je sačuvano iz zapisanog nije pročitan, najveći dio pročitanog nije shvaćen. Najveći dio ispri-čanog nije imao ko čuti.”

Fala Allahu da je bar i ovoliko malo ostalo zapisano i da ga ima ko pročitati.

septembar, 2016. 79

Revija FORUM Zapis

U Podgorici je bilo 15 društava sa oko 1500 članova. Muslimani su imali - zabavno-pjevačko društvo „Pod-gorica” (1890-1911.), muslimansko društvo “Napredak” (1919-1926.) i muslimansko kultur-no-prosvjetno društvo “Gajret” (1929-1941.).

Piše: Husein Tuzović

Kada su evropske sile na Berlin-skom kongresu 1978. godine odlučile da Podgorica i Nikšić, a nešto docni-je, Bar i Ulcinj, pripadnu Crnoj Gori, život stanovništva se mijenja. Crna Gora postaje više religijska, više et-nička i multkulturalna država. Već prvih dana crnogorske uprave u ovim gradovima dolazi do preporoda u svim društvenim oblastima. Zaustav-lja se i iseljavanje muslimanskih po-rodica, koje su uglavnom, prelazile na teritoriji pod turskom upravom.

Knjaz Nikola i njegove državne in-stitucije nastoje da raznim mjerama i pogodnostima, ubijede muslimane da ne napuštaju Crnu Goru. Te mje-re su imale svoga pozitivnog odjeka. Tako je jedna delegacija podgoričkih muslimana predvođenih jednim od najuglednijih prvaka Bećir-begom Osmanagićem, otputovala na Cetinje i gospodaru izrazila najbolje želje za njegovo dobro zdravlje i napredak Crne Gore.

- Mi, smo u ime svih gradjana islamske vjeroispovijesti u Podgorici ovlašćeni da Vam, gospodaru naš, izra-zimo lojalnost i poštovanje. Mi želimo

Zapis: Iz istorije Podgoričana

Kulturno -sportski život u staroj Podgorici

septembar, 2016.80

Revija FORUMZapis

živjeti sa pravoslavcima u našem gradu i širom Crne Gore, održavati dobre susjedske odnose i međusob-no se poštovati i pomagati.

Od tada su muslimani u Podgorici, Nikšiću, Baru i Ulcinju počeli živjeti drugim načinom. Mnoge porodice svoju đecu daju na školovanje. Mno-gi su postajali članovi tek osnovanih umjetničkih i drugih društava.

Tada ih je u Podgorici bilo 15 sa oko 1500 članova. Muslimani su imali - zabavno-pjevačko društvo “Podgo-rica” (1890-1911.), Muslimansko druš-tvo “Napredak” (1919-1926.) i musli-mansko kulturno-prosvjetno društvo “Gajret” (1929-1941.). Predsjednici, dirigenti ili horovođe u tim društvi-ma bili su: Selim Bibezić, Ahmed-beg Osmanagić, Ibrahim Mujadžević, Said Mujadžević, Murat Pokrkljić, Ibrahim Koristović... U njima su če-sto bili dirigenti Hugo Ruševljanin, Aleksa Ivanović, Milan Vlain, Milan Čejović, Špiro Mugoša, Hugo Horvat.

U društvu “Branko” (1892-1941.) bili su Ahmed Kadić, Said Mjadžević, Smail Tuzović, Mahmut-Buto Tuzo-vić, Rifat Toskić. Poneki, kao Ahmed Kadić, Said Mujadžević, Mahmut-Bu-to Tuzović svirali su u zanatlijskom orkestru (1907 - 1925.). Hasan Digli-

sić bio je u diletanskom pozorišnom društvu (1911- 1919.). U pozorišnom društvu “Nepredak” (1919-1941). bio je Mahmut-Buto Tuzović.

U društvu “Abrašević” članovi su bili Omer Abdović, Hajro Abdović, Jusuf-Cufo Alibalić, Ramo Asović, Ablah Vodopić, Mustafa Vodopić, Ahmed Kadić, Smajo Ramović, Šeko Ramović, Rifat Toskić. U omladinskoj bleh muzici (1933-1941.) pjevali su braća Jusuf i Šeko Jakupović; Jusuf- Cufo Osmanagić, Haso Pokrlić. U studentskoj zadruzi “Samo-pomoć” radili su Himzo Galičić, Alid Selhano-vić, Omer Salagić, Šeko Šabanadžović, Sado Vodopić i Orle Šabović.

S obzirom na to da se sport razvi-jao kasnije, valja istaći da su musli-mani igrali gotovo u svim klubovima. Najviše u radničkim i građanskom klubu “Bališić”, koji je uglavnom bio pod brigom gradskih vlasti i imućnijih ljudi, oficira i sudija. I njih valja spo-menti da se mlađe generacije uvjere da se i u Podgorici igrao dobar fudbal. Radničko sportski klub, “Budućnost” prvi je na terenu primijenilo, takozva-ni -dabl-WE sistem, što joj fudbalskoj ekipi donijelo tri titule prvaka Zetske Banovine, odnosno Cetinjskog nogo-metnog podsaveza. Najzaslužniji za

to bio je Šefket Šabanadžić igrač, ka-piten i trener. On je po uputu uprave “Budućnosti” otišao u Zagreb i u klu-bovima “Građannski” i “Hošk” izučio taj sistem igre.

Izmedju dva svjetska rata igrali su još: Smajo Koristović, Jusuf Cufo Taljanović, Ahmet Mujadžević, Šućo Kapić, Bojram Ćerić, Asim Đurđević, Braća Čelebčić - Musaja (golman) i Tahir (lijevo krilo), Bećo Abdomero-vić, Duljo Džaferadžović, Šaćir i Rizo Serhatlić, Mahmut-Buto Krkano-vić, Šaćir Kapadžić, Smajo Ramović, Ahmet Jakupović, Ćazim Maljević, Mustafa - Cafo Hodžić, Šaćir i Halid (Bećovi) Tuzović, Halid (Murata) Tu-zović, Halid Krnić, Selim Bulić, Dža-vid Đurđević, Halil i Ibrahim (Peko) Methadžović, Bećo Dervanović, Šaćir Lukačević, Sait Mujadžević, Ibrahim Bimo Alivodić, Selman Lačević, Hasan - Cano Strinić, Šerif Ramović, Džev-det -Deta, Arslan i Koplan Mustagru-dić, Šaćir i Halid (Bećovi) Tuzović.

Pored kulture i sporta muslimani Podgorice, između dva svjetska rata, bili su vrlo aktivni u društvenom ži-votu grada, koji je prednjačio u eko-nomskom i političkom smislu.

Izvor podataka: Arhiv KUD-a “Stanko Dragojević”

septembar, 2016. 81

Revija FORUM Sport

Muška seniorska košarkaška re-prezentacija Crne Gore uspješno je prošla kvalifikacije i septembra na-redne godine igraće na Evropskom prvenstvu. Eurobasket 2017. Biće održan u Finskoj, Izraelu, Rumuniji i Turskoj.

Povratak među evropsku košar-kašku elitu izabranici selektora Bog-dana Tanjevića izborili su sa sedam pobjeda i jednim porazom, na kraju kvalifikacija od Gruzije u Baru 90:84. Istog rivala savladali su u Tbilisiju 76:74, a po dva puta slavili su pro-tiv Slovačke 99:62 u Nitri i 97:65 u Podgorici i Albanije, 86:47 u Tirani I 94:56 u Baru.

Uspješne kvalifikacije pamtiće se i po debiju u crvenom dresu jed-nog od najtalentovanijih košarkaša u Evropi, 17-godišnjeg krilnog igrača Real Madrida, Dina Radončića (202 cm).

Sin bivšeg crnogorskog rukome-taša Damira i Zrenjaninke Vanje, ne-kadašnje odbojkašice, imao je ponu-de Srbije, Španije i Njemačke, ali se opredijelio za državu u kojoj je rođen njegov otac, uspješni reprezentati-vac Crne Gore u rukometu.

Dino je rođen u Njemačkoj u vri-jeme kada je Damir Radončić igrao rukomet u Bundesligi, od 2006. živio je u rodnom gradu svoje majke u Zre-njaninu, gdje je odrastao i počeo da igra košarku.

Pozivan je na akcije mlađih selek-cija Srbije, ali je bio i na pripremama kadetske reprezentacije Crne Gore.

“Zbog minutaže u A reprezenta-ciji, zbog rada sa Bogdanom Tanje-vićem, i igranja sa Nikolom Vučevi-ćem, Bojanom Dubljevićem, Mar-kom Todorovićem, i mnogih drugih, odlučio sam se za Crnu Goru. Odluka je bila dosta teška, jer sam odrastao u Srbiji, ali svi znaju da je ovo najbolje za mene, i velika odskočna daska u

mojoj karijeri”, rekao je Radončić za portal ilovezrenjanin.com.

Radončić je 2013. postao član Barselone, a godinu kasnije Real Ma-drid je “oteo” košarkaški biser veli-kom rivalu iz Katalonije.

Za prvi tim Reala debitovao je u evroligaškom meču sa Crvenom zve-zdom u Madridu.

Sa 16 godina i devet meseci bio je jedan od najmlađih debitanata u istoriji “kraljevskog kluba”. Tokom dva minuta i 48 sekundi na terenu, u duelu sa crveno-bijelima upisao je i prvi poen. U crnogorskom dresu, u zvaničnom meču, debitovao je pro-tiv Slovačke, na startu kvalifikacija

za Evropsko prvenstvo. Odigrao je 16 minuta i upisao tri poena i po dva poena i skoka.

U šest kvalifikacionih mečeva prosječno je u igri provodio 17,5 mi-nuta i bilježio 5,7 poena, 3,3 skoka i 1,3 asistencije po meču.

“Malo je poznavalaca košarke, a i ljudi, kakav je naš selektor Boša Ta-njević! Zahvalan sam mu do neba na pruženoj prilici! Jedva čekam slje-deće ljeto! Poslije skoro dva mjese-ca provedenih zajedno, kvalifikovali smo se na Evropsko prvenstvo. Hvala svima na podršc”, napisao je Radon-čić na svom Fejsbuk profilu.

Emil Ličina

Košarkaši Crne Gore izborili plasman na EP

Debitovao Dino Radončić u reprezentaciji

Šehovići zbog povrede propustili kvalifikacije

Braća Suad i Sead Šehović zbog povreda propustili su kvalifikacije.Suad, kapiten reprezentacije, tokom priprema povrijedio je prst na

šaci i morao je na operaciju. Njegov povratak na teren očekuje se po-četkom oktobra. Povreda koljena spriječila je i mlađeg od braće Šehović da pomogne reprezentativnim kolegama ali će skorašnjim povratkom na teren ući u formu za šampionat Evrope.

Šehovići će i ove godine nositi dres podgoričke Budućnosti.

septembar, 2016.82

Revija FORUM

“Vrijeme je kao sablja, ako ga ne posječeš, posjeći će ono tebe”. Drugim riječima protumačeno, ako čovjek ne iskoristi vrijeme u kom živi na koristan način, ako ga ne obogati vje-rovanjem i dobrim djelima, vrijeme će ga posjeći kao besko-risnu i bespomenu jedinku epohe u kojoj je živio.

Pojam vakat, neodvojivi je dio jezičkog nasljeđa i kulture govora muslimana ovog podneblja. Porije-klo riječi je arapsko, i u više različitih formulacija pominje se u Kur’anu. I pored toga što se radi o jako zastupljenom terminu, ima široku lini-ju bliskih značenja. Jedno od razumijeva-nja je da kada se kaže vakat podrazumijeva se jedna epohalna dionica, period vlasti, period trajanja nekog događaja ili pojave. Često se pojam vakat koristio i za vrijeme koje je tek nastupilo, posebno za vrijeme na-maza (molitve), govorilo se “klanja pet vakata”, što bi značilo pet namaza u njihovom propisanom vremenu. Vakat je označavao i nastupanje očekiva-nog trenutka pogodnog za neki čin ili događaj.

Vrijeme je vrijednost kojom se Allah Uzvišeni kune u Kur’anu, a poznato je da se On Uzvišeni ne kune nevaž-nim stvarima. Osim pojma vakt koji se pominje u Kur’anu, pominje se još slična odrednica ‘asr, - vrijeme kojim se Allah zaklinje.

“Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu prepo-ručuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”. (el-‘Asr)

Svaki čovjek je potomak svog vremena, dijete epohe u kojoj živi. Zato se mnogi izražavaju o vremenu kao o jednom od najvrijednijih resursa kojeg dobija jednako svaki čovjek. Mudrost je blagodati vremena nije u njegovoj količini, već u načinu na koji je vakat iskorišten. Imam Muhammed bin Idris eš.Safi’ij, r.a., je rekao: “Vrijeme je kao sablja, ako ga ne posječeš, posjeći će ono tebe”. Drugim riječima protumače-no, ako čovjek ne iskoristi vrijeme u kom živi na koristan na-čin, ako ga ne obogati vjerovanjem i dobrim djelima, vrijeme će ga posjeći kao beskorisnu i bespomenu jedinku epohe u kojoj je živio.

Nemarnost prema vaktu je sve očitija u takozvanoj “industriji zabave”, koja danas cvjeta, sa ciljem da omogući da armije besposlenih ljudi što veselije “ubiju” svoje vrijeme. Nemarnost je očita u izbjegavanju realnosti koja stoji pred svima: novac se može izgubiti i ponovo zaraditi, ali se u be-skorist izgubljeno vrijeme ne može ničim nadoknaditi. I po-red toga, mnogo je manje onih koji trče da korisno iskoriste svoje vrijeme, od onih koji trče da povrate izgubljeni ili ste-knu željeni novac. Moglo bi se reći da ni na čemu čovjek ne može tako bespovratno izgubiti, kao što to može na vreme-

nu. Mudrost kaže: “Čovječe, tvoj život su dani, pa kada prođe jedan dan, nestao je dio tebe”.

Ako vrijeme ne možemo zaustaviti niti ga kon-trolisati, Kur’an nas sugerira kako da ga učinimo

plodonosnim – vjerovanjem u gospodara vre-mena i činjenjem dobrih djela. Time će se va-

kat u kom smo živjeli pamtiti po dobru ko-jeg smo u njemu učinili. Drugim riječima, ako ne možemo da kontrolišemo vrijeme, sigurno možemo da kontrolišemo svo-je postupke u vremenu. Nismo pitani za

vrijeme koje je bilo prije nas. Nećemo biti pitani čime će biti bremenito vrijeme koje će

doći nakon nas. Jedina odgovornost prema vre-menu je ovaj trenutak kojeg živimo. Muhammed,

s.a.v.s., je rekao: “Noge božijeg roba se neće pomjeriti sa mjesta obračuna na Sudnjem danu, dok ne bude pitan

o četiri stvari: o životu (vremenu), o svom tijelu (zdravlju) čime ga je uposlio, o svom znanju da li je po njemu postu-pao, i o svom imetku, kako ga je stekao i u šta ga je potrošio”.

Iz ovog hadisa se da razumjeti da je prvi u liniji odgovornosti na Danu polaganja računa, blagodat vremena. Na drugom mjestu, Muhammed, s.a.v.s., mudro upozorava: “Dvije su bla-godati prema kojima su mnogi ljudi nemarni: zdravlje i slo-bodno vrijeme”. Zabilježeno je da je jedan vremešni starac u dvije rečenice sublimirao značenje gornjeg hadisa. Rekao je: “Čitavog života, ja i zdravlje smo tragali za novcem. Sada ja i novac tragamo za zdravljem, a u obijema potragama smo izgubili vrijeme”.

Prethodna kur’anska sura kao i hadisi, poručuju da vri-jeme potrošimo u onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo i dobrobit ljudi.

Mudrost je naučiti biti prijatelj vremenu, ne ratovati pro-tiv njega. Jer, rat sa vremenom vode oni kojima je svakodnev-na obaveza da ubijaju najveći dio svog vremena.

Vakat – vrijeme

Piše: Enis ef. Burdžović

Vjerski pojmovnik

Vjerski pojmovnik

Suad Masličić

Sretna i berićetna Nova 1438. hidžretska godina

Već viđena strategija

Documents

Transcript of Već viđena strategija