V. KONGRES BOGOSLOVA

„Idite po svem svijetu i propovijedajte

Radosnu vijest svakom stvorenju“

(Mk 16,15)

Rijeka, 2. – 4. svibnja 2014.

Dragi bogoslovi!

Dobrodošli u Riječku nadbiskupiju i

u naš grad Rijeku kojemu je ove godine

pripala čast osmisliti i organizirati V.

Kongres bogloslova Hrvatske i Bosne i

Hercegovine. Crkva u Vama gleda svoju

budućnost jer Vi to doista i jeste, stoga

ovaj kongres bogoslova nije samo jedna manifestacija nego puno

više od toga. Pitomci Riječke bogoslovije odabrali su geslo za

ovaj kongres: „Idite po svem svijetu“, a simbol je rascvali

maslačak koji je vrlo osjetljiv na vjetar te i najmanji povjetarac

raznosi njegove zrele sjemenke. Upravo je to lijepa slika za Vas

koji se odgajate u bogoslovijama i pripremate ne samo za lahor

nego često puta i za oluju kojoj ćete u svom pastoralnom radu biti

izloženi.

Grad Rijeka obilježen je blagoslovljenim pohodom sv.

Ivana Pavla II. čije ime nosi naša bogoslovija. Mnogi od Vas

jednako ste tako povezani s ovim duhovnim velikanom koji je

boravio u našemu sjemeništu i na mjestima koje ćete ovih dana

upoznati i na njima zajednički moliti. Pripadamo narodu kojemu

je Ivan Pavao II. poručio: „Budite narod koji moli“. Našu

katedralu sv. Vida još nije pohodilo toliko bogoslova. U njezinim

se njedrima časti Čudotvorno raspelo kojima se ova mjesna

Crkva i grad Rijeka utječu već stoljećima. U naše trsatsko

svetište hodočaste vjernici iz cijele Hrvatske i šire. U povijesti su

ga pohodili kao kardinal sv. Ivan XXIII., bl. Alojzije Stepinac i

najčasniji hodočasnik sv. Ivan Pavao II. Osim Vaše duhovne

formacije, koja je presudna za uspješan svećenički život, posebnu

pozornost treba posvetiti i onoj ljudskoj i intelektualnoj formaciji,

stoga će jedan od centara Vašega okupljanja biti i studentski

kampus na Trsatu gdje ćete, uz sportske aktivnosti, imati prilike

ostvariti međusobne susrete, ali i s ljudima koji će doprinijeti

kvaliteti ovog Vašeg zajedništva.

Želja mi je da slika broda na moru bude u Vama življa

nakon ovog susreta, ali i nakon što se poklonite pred „relikvijom“

oltara s naše riječke Delte, na kojoj je na Duhove 2003. godine

sv. Ivan Pavao II. predvodio svečano misno slavlje. Tada je u

svojoj propovijedi istaknuo kandidate za oltar fra Antu Tomičića

i s. Mariju Krucifiksu Kozulić. Mi Riječani s ponosom smo

primili u naš grad velikoga Papu koji je često isticao važnost

svetoga života, a osobito nas koji smo se odazvali u svećenički

poziv. Stoga, dragi bogoslovi, neka Vaše druženje, molitva i sve

što će prožeti Vaš boravak u našoj nadbiskupiji bude poticaj da

radosno slijedite Krista koji Vas šalje na more ovoga svijeta gdje

smo svi skupa pozvani biti svjedoci njegova slavnog uskrsnuća.

Vaš

+Ivan Devčić

riječki nadbiskup

Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci

Povijesna preambula

Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ u Rijeci

prepoznaje svoje početke u Biskupskom teološkom liceju, što ga

je 1806. godine u Senju osnovao senjsko-modruški biskup Ivan

Krstitelj Ježić (1789.-1833.). Ta ustanova za odgoj novih

svećenika djelovala je, uz prekid od 1810. do 1816. i onaj od

1919. do 1933., sve do 1940. kada ju je senjsko-modruški biskup

dr. Viktor Burić (1897.-1983.) zatvorio zbog malog broja

sjemeništaraca.

Isti je biskup sedam godina kasnije, 15. listopada 1947.,

otvorio u Rijeci Centralno bogoslovsko sjemenište s Visokom

bogoslovskom školom za Istru, kvarnerske otoke i Hrvatsko

primorje, tj. za područje današnje Riječke metropolije. Inicijativu

za otvaranje bogoslovnog sjemeništa u Rijeci dao je riječki

biskup mons. Ugo Camozzo, neposredno prije svoga napuštanja

Riječke biskupije. Njegovu su inicijativu prihvatili i oživotvorili

administrator riječki mons. Karlo Jamnik i senjsko-modruški

biskup mons. dr. Viktor Burić, a 10. ožujka 1950. i formalno

prihvatili i potvrdili dr. J. Srebrenić kao biskup krčke biskupije i

ap. administrator riječke i osorske biskupije; dr. V. Burić kao

biskup senjsko-modruške biskupije i ap. administrator Kastva i

okoliša, te dr. D. Nežić kao ap. administrator pazinske

administrature i porečko-pulske biskupije.

Komunističke vlasti, iako su dopustile otvaranje

Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci, ubrzo su počele tražiti načina

kako da ga zatvore. To se događalo u sklopu šireg plana koji je

imao za cilj zatvaranjem što većeg broja sjemeništa spriječiti

obnavljanje klera i time oslabiti i obezglaviti Crkvu. Plan

zatvaranja riječkog sjemeništa ostvaren je 1955. na montiranom

procesu na kojem je bilo osuđeno na višegodišnje zatvorske

kazne petorica bogoslova i svećenika zbog tobožnje protunarodne

djelatnosti. Tim je povodom zatvorena i Visoka teološka škola na

pet godina, zbog tobožnje „nezdrave“, a to znači za odgoj mladih

naraštaja štetne atmosfere u njoj. U takvim su okolnostima

Centralno bogoslovsko sjemenište i Visoka teološka škola

privremeno, tj. do isteka zabrane, premješteni u Pazin.

Ali po isteku zabrane nije bilo moguće u Rijeci odmah

obnoviti rad Visoke teološke škole, a time ni Sjemeništa, jer je

zgrada bila nacionalizirana i pretvorena u poslovne urede. Ipak se

zgradu uspjelo postupno vratiti u vlasništvo Crkve i tijekom

1965. i 1966. iz nje iseliti poslovne urede, te time stvoriti uvjete

za obnovu Centralnog bogoslovskog sjemeništa u Rijeci. To je

učinjeno 12. rujna 1966. odlukom mons. dr. Viktora Burića,

biskupa senjsko-modruške biskupije i ap. adm. hrvatskog dijela

riječke biskupije; mons. dr. Dragutina Nežića, biskupa porečko-

pulskog i ap. adm. pazinske administrature, i mons. dr. Karmela

Zazinovića, krčkog biskupa..

Od tada Bogoslovsko sjemenište sa svojom Visokom

bogoslovskom školom, kasnije nazvanoj Teologija u Rijeci,

djeluje neprekidno sve do sada. Budući da ni odluka biskupa da

Sjemenište bude centralno ili interdijecezansko ni njegov statut

nisu nikad bili podastrijet Apostolskoj Stolici na odobrenje, niti

je takvo odobrenje prethodno bilo traženo, Sjemenište je cijelo

vrijeme pred crkvenim vlastima moglo imati samo status

biskupijskog sjemeništa, i to najprije status sjemeništa Riječke

biskupije (do 1969.), zatim Riječko-senjske nadbiskupije (do

2000.) te Riječke nadbiskupije (od 2000.). Unatoč takvom

njegovom statusu, svi su se biskupi uvijek solidarno brinuli za

odgojitelje i profesorski kadar, a time i za cjelokupnu formaciju

budućih svećenika u toj ustanovi, dakako, uz glavnu odgovornost

riječko-senjskih i kasnije riječkih nadbiskupa.

Kao posebno važan trenutak u postojanju riječkog

sjemeništa treba istaknuti izgradnju nove sjemenišne zgrade

1988. godine, na čemu je i Sveti Otac Ivan Pavao II. participirao

donacijom od sto tisuća dolara. Njegov petodnevni boravak u

njoj, od 5. do 9. lipnja 2003., za vrijeme njegova trećeg

pastirskog pohoda Hrvatskoj, neizbrisiv je događaj u povijesti

ove naše crkvene ustanove i trajno nadahnuće za one koji u nju

dolaze da bi se pripremili za svećeničku službu, kao i za one koji

su postavljeni da im u tome kao odgojitelji i učitelji pomažu.

Nedavnim useljenjem u bivšu zgradu Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, koju je Riječka nadbiskupija dobila u

zamjenu za jednu svoju nekretninu koja joj je bila oduzeta za

vrijeme komunističke vladavine, stvoreni su Teologiji u Rijeci,

koja je kao područni studij afilirana Bogoslovnom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu, potrebni prostorni uvjeti za uspješno

predavanje svetih znanosti i za poučavanje u njima novih radnika

u vinogradu Gospodnjemu.

V. KONGRES BOGOSLOVA

Rijeka, 2. – 4. svibnja 2014.

Petak, 2. svibnja 2014.

U kasnim poslijepodnevnim satima doček na unaprijed

dogovorenim punktovima. Odlazak u župu gdje su bogoslovi

smješteni. Večera i noćenje u obiteljima.

Subota, 3. svibnja 2014.

* doručak u obitelji domaćina

8:00 sati – parkiranje na Delti, okupljanje i oblačenje u

župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Assunta)

8:30 sati – formiranje procesije prema katedrali sv. Vida

9:00 sati – svečano euharistijsko slavlje koje predvodi

nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić

11:00 sati – povratak na Deltu i zajednički

odlazakautobusima na Trsat

12:00 sati – ručak

13:00 sati – sportska natjecanja ili posjet znamenitostima

grada

16:30 sati – ulazna procesija, svečana večernja u Svetištu

Gospe Trsatske

19:00 sati – svečana večera uz prigodan program

22:00 sata – povratak u obitelj domaćina

Nedjelja, 4. svibnja 2014.

- doručak u obitelji

- sudjelovanje na župnoj misi

- ručak kod župnika ili u obitelji domaćina

- okupljanje u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II.,

razgledavanje bogoslovije, Papine sobe

EUHARISTIJSKO SLAVLJE

Euharistijsko slavlje blagdana sv. Filipa i Jakova, apostola predvodi mons. dr.

Ivan Devčić, nadbiskup metropolit riječki.

Dolazak u crkvu Uznesenja BDM/ Assunta predviđen je od 08:00 do 08:30

sati. U crkvi će biti odijevanje u korska ruha (reverenda i roketa). Misno će

slavlje započeti procesijom do Katedrale oko 08:30 sati. Bogoslovi u

Katedrali popunjavaju redom klupe, a svećenici zauzimaju mjesta u

prezbiteriju. Za vrijeme procesije pjeva se:

LJILJANE BIJELI D. Domjanić - A. Canjuga

Ljiljane bijeli nebeskog kraja

Ljepši i draži no sunašca sjaj

Mirisni cvijete vječnoga raja

Kraljice neba, pomoć nam daj.

Majčice, čuj svoje dječice glas,

Brani i štiti nas, moli za nas

Brani i štiti nas, moli za nas.

Čudesnog kipa milosno cvijeće

Sipala ti si na hrvatski dom

Zanosno narod do tebe kreće

Moleć se tebi i Sinku tvom.

Majčice, čuj ...

Ispred tvog kipa drhtavih grudi

Roneći suze mi vapimo svi

Hvala ti, Majko, uz nas vijek budi

Tko će nam pomoć, ako ne ti!

Majčice, čuj ...

KRIST NA ŽALU Karol Wojtyła

Krist jednom stade na žalu

tražeć ljude za velika djela

da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?

Tvoje usne moje rekoše ime.

Svoju lađu sada ostavljam žalu,

odsad idem kamo šalješ me Ti.

Ja sam siromašan čovjek.

Moje blago su predanost Tebi

i srce čisto da idem s Tobom.

O Bože ...

Ti trebaš dlanove moje,

moga srca ražaren plamen

i kaplje znoja, samoću moju.

O Bože ...

Ti i ja krećemo danas

lovit' srca na moru života

a mreža bit će Riječ Božja prava.

O Bože ...

UĐITE S HVALAMA (Ps 100)

Uđite s hvalama

na vrata njegova,

u dvore njegove

s pjesmama.

Kliči Bogu zemljo sva,

služite mu u veselju,

pred lice Njemu dođite

s radosnim klicanjem.

Uđite s hvalama…

Znajte da je Gospod Bog,

on nas stvori mi smo njegovi,

da, mi smo njegov narod,

ovce paše njegove.

Uđite s hvalama…

Jer je dobar Gospod Bog,

dovijeka je ljubav njegova,

od koljena do koljena

vjernost je njegova.

Uđite s hvalama…

UVODNI OBREDI

Došavši do oltara, Otac nadbiskup iskazuje čast oltaru poljupcem i kađenjem.

Za vrijeme kađenja oltara zbor pjeva pjesmu, a svi ostali pripjev:

TI, NAŠA HRANO G. Geraci

1. Tijelo Kristovo, nastanjeno u našim srcima:

obnovi našu vjeru, učvrsti ufanje.

2. Krvi Kristova, darovana, za ljubav predana.

Ti izvor si života i kalež spasenja.

Ti, naša hrano…

3. Tvoje riječi su i danas tu i zovu srca sva:

pred nama Ti dok stojiš na lađi Petrovoj.

Ti, naša hrano…

4. Sveti blagoslov u pogledu, u Tvojim očima

dok Ti na gori moliš ispred nas “Oče naš”.

Ti, naša hrano…

5. S tobom, Isuse, sve imamo, u Tebi živimo.

Ti, nado naša vječna, dobroto beskrajna!

Ti, naša hrano…

Nakon kađenja oltara Otac nadbiskup dođe do katedre odakle započinje

slavlje znamenujući se znakom križa.

Nadbiskup:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Narod se znamenuje znakom križa te odgovori:

Amen.

Nadbiskup pozdravi zajednicu riječima Uskrsloga:

Mir vama.

Narod odgovori:

I s duhom tvojim.

Nadbiskup zatim kratkim riječima uvede zajednicu u slavlje te pozove na

priznanje grijeha i kajanje ovim ili sličnim riječima:

Braćo, priznajmo svoje grijehe da mognemo

proslaviti sveta otajstva.

Nakon kratke šutnje svi zajedno mole:

Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo,

da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i

propustom.

i, udarajući se u prsa kažu:

Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.Zato

molim Blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i

svete, i vas, braćo, da se molite za me Gospodinu,

Bogu našemu.

Nadbiskup:

Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam

grijehe naše i priveo nas u život vječni.

Narod odgovori:

Amen.

Puk i zbor zajedno pjevaju hvalu Kristu Gospodinu.

GK

Nadbiskup zapjeva:

Slava Bogu na visini

GK

Zborna molitva

Nadbiskup:

Pomolimo se.

Bože, ti nas svake godine razveseljuješ

nebeskom proslavom svetih apostola Filipa i Jakova.

Po njihovim molitvama daj i nama udio

u otajstvu muke i uskrsnuća tvoga Jedinorođenca

da te zauvijek gledamo licem u lice.

Po Gospodinu.

Svi odgovore:

Amen.

LITURGIJA RIJEČI

Prvo čitanje 1 Kor 15, 1-8

Gospodin se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola

Korinćanima

Braćo!

Dozivljem vam u pamet

evanđelje koje vam navijestih,

koje primiste,

u kome stojite,

po kojem se spasavate,

ako držite što sam vam navijestio;

osim ako uzalud povjerovaste.

Doista, predadoh vam ponajprije što i primih:

Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

bi pokopan

i uskrišen treći dan po Pismima;

ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

Potom se ukaza braći,

kojih bijaše više od pet stotina zajedno;

većina ih još i sada živi, a neki usnuše.

Zatim se ukaza Jakovu,

onda svim apostolima.

Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

Riječ Gospodnja.

Svi uskliknu:

Bogu hvala.

Pripjevni psalam 117, 1 – 2

G. Geraci

Hvalite Gospodina, svi puci,

slavite ga svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova

i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Poklik prije Evanđelja GK/Polifonija

Zbor započne :

Solist: Ja sam Put i Istina i Život, govori Gospodin,

nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Svi ponove poklik: Aleluja.

Evanđelje

Đakon: Gospodin s vama.

Svi: I s duhom tvojim.

Đakon: Čitanje svetoga † Evanđelja po Ivanu

Svi: Slava tebi Gospodine.

Iv 14, 6-14

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate.

U ono vrijeme reče Isus Tomi:

»Ja sam Put i Istina i Život:

nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Da ste upoznali mene,

i Oca biste moga upoznali.

Od sada ga i poznajete

i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip:

»Gospodine, pokaži nam Oca

i dosta nam je!«

Nato će mu Isus:

»Filipe, toliko sam vremena s vama

i još me ne poznaš?«

»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.

Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?

Ne vjeruješ li

da sam ja u Ocu i Otac u meni?

Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim:

Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi:

ja sam u Ocu i Otac u meni.

Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

Zaista, zaista, kažem vam:

Tko vjeruje u mene,

činit će djela koja ja činim;

i veća će od njih činiti

jer ja odlazim Ocu.

I što god zaištete u moje ime,

učinit ću,

da se proslavi Otac u Sinu.

Ako me što zaištete u moje ime,

učinit ću.«

Riječ Gospodnja.

Svi: Slava tebi Kriste.

Navjestivši Evanđelje, đakon odnese evanđelistar Nadbiskupu na poljubac, a

zatim ga ponovno s poštovanjem vrati na ambon.

Homilija

Nadbiskup s predsjedateljskog mjesta uputi homiliju okupljenima.

Sveopća molitva vjernika

Nadbiskup:

Okupljeni oko Uskrsloga Krista, u zajedništvu Njegove

Crkve, molimo po zagovoru svetih apostola Filipa i

Jakova pjevajući zajedno:

Centralno bogoslovno sjemenište – Split:

1. Za Crkvu po svem svijetu; neka uvijek bude vjerna

Isusovu nauku te da u pobjednom znaku križa i slavi

uskrsnuća pronalazi snagu i podnosi sve patnje i nadvladava

svaku tminu, molimo Te.

Grkokatoličko sjemenište – Zagreb:

2. Svevišnji, osnažuj svojom milošću i snagom Svetog Oca

Franju, da lađu Tvoje Crkve postojano drži na pravome putu

i čuva joj jedinstvo te i dalje svojim primjerom svjedoči

blizinu i blagost prema malenima, molimo Te.

Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište – Zagreb:

3. Biskupima naše Domovine udijeli razboritost i jasnoću u

vođenju Tvoga stada, da ne podlegnu mnogolikim nasrtajima

zla i opakosti te ostanu primjeri nasljedovanja Tvoga Sina,

molimo Te.

Bogoslovno sjemenište – Đakovo:

4. Za svećenike; da budu čvrst vez između Tebe, Gospodine,

i Tvoga naroda. Neka svaki čovjek u njihovu životnom

svjedočanstvu prepozna da su Tvoji istinski nasljedovatelji,

molimo Te.

Karmelićanski bogoslovi – Zagreb:

5. Za naše odgojitelje; prosvjetljuj ih svojim Duhom

mudrosti i znanja da bi nas odgojili i oduševili za žive i

gorljive svjedoke Raspetoga i Uskrsloga, upravo onakve

kakve ovaj naš svijet treba, molimo Te.

Sjemenište „Redemptoris Mater“ – Pula:

6. Za nas bogoslove, one koji su se odazvali Tvojemu

pozivu; ojačaj nas Duhom Svetim da bismoTebe svjedočili

po svemu svijetu, da nijedan čovjek ne ostane uskraćen za

evanđelje koje govori i djeluje, molimo Te.

Kolegij Družbe Isusove – Zagreb:

7. Za mlade u Domovini i Gradu Rijeci, neka im svjetlo

evanđelja bude putokaz života, da snage svoje mladosti

usmjere na izgradnju boljeg svijeta, molimo Te.

Vrhbosansko bogoslovno sjemenište – Sarajevo:

8. Mladima, koji u sebi osjećaju iskru Tvoga poziva, pošalji

Duha Pedesetnice da se spremno i hrabro odazovu, budu

vjerni i ispunjeni nadom i ljubavlju te nose Krista svakome

koji ga traži, molimo Te.

Franjevačka bogoslovija – Zagreb:

9. Obiteljima našega naroda daj snage i budi im svjetlo da se

jasno opredjeljuju za dobro svojih bližnjih i zdravorazumsko

postupanje te odgojsvoje djece za vrijednosti kršćanskoga

života, molimo Te.

Sjemenište „Redemptoris Mater“ – Sarajevo:

10. Naše dobrotvore nagradi svakim blagoslovom za ona

dobra, nesebičnost i ljubav koju pokazuju prema nama,

molimo Te.

Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ – Rijeka:

11. Pokojnim biskupima, svećenicima, zaslužnoj braći i

sestrama laicima, a na poseban način poginulim hrvatskim

braniteljima – iz čije žrtve nam niknu sloboda u kojoj

možemo svjedočiti i naviještati Krista – udijeli vječnu radost

gledanja Tvoga lica, molimo Te.

Nadbiskup:

Oče Sveti, tko vidi Tvoga Sina, vidi i Tebe.

Prosvijetli nam oči srca svjetlom Duha Svetoga, da

jedni drugima otkrivamo Tvoje blago lice.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Svi: Amen.

EUHARISTIJSKA SLUŽBA

Priprava darova

Dok đakon pripravlja oltar, a poslužitelji donose darove, zbor pjeva darovnu

pjesmu „Jubilate Deo“. Okadivši oltar i opravši ruke, Nadbiskup pozove

zajednicu na molitvu ovim riječima:

Molite, braćo,

da moja i vaša žrtva

bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu.

Narod ustane i odgovori:

Primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku

na hvalu i slavu svojega imena

i na korist nama

i čitavoj svojoj svetoj Crkvi.

Zatim Nadbiskup raširenih ruku izgovara Molitvu nad prinosima:

Primi, Gospodine, darove koje ti prinosimo

o blagdanu apostola Filipa i Jakova;

molimo te, obdari nas čistom i neokaljanom pobožnošću.

Po Kristu.

Narod usklikne:

Amen.

Euharistijska molitva

Predslovlje

Nadbiskup: Gospodin s vama.

Narod: I s duhom tvojim.

Nadbiskup: Gore srca.

Narod: Imamo kod Gospodina.

Nadbiskup: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.

Narod: Dostojno je i pravedno.

Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno,

da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi,

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože.

Ti, pastiru vječni, ne napuštaš svoga stada

već ga po svetim apostolima trajno štitiš i čuvaš;

ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima

koji je predvode u ime tvoga Sina.

I stoga s anđelima i arkanđelima,

s prijestoljima i gospodstvima

i sa svom nebeskom vojskom

pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka:

GK

Treća euharistijska molitva

Nadbiskup raširenih ruku govori:

Uistinu svet si, Gospodine,

i pravo je da te sve stvorenje slavi,

jer po svome Sinu,

Gospodinu našem Isusu Kristu,

djelotvornom snagom Duha Svetoga

svemu daješ život i sve posvećuješ.

Neprestano okupljaš svoj narod

da od istoka sunčanog do zapada

prinosi čistu žrtvu imenu tvome.

Svi koncelebranti, držeći ruke ispružene nad darovima, tihim glasom

nastave zajedno s Predsjedateljem:

Stoga te smjerno molimo, Gospodine,

udostoj se tim istim Duhom posvetiti ove darove,

koje ti donosimo za žrtveni prinos,

Sklopi ruke, napravi znak križa nad kruhom i kaležom govoreći:

da postanu Tijelo i + Krv

tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,

Sklopi ruke:

koji nam je povjerio slaviti ova otajstva.

Uzme kruh i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi:

One noći kad je bio predan,

on uze kruh,

tebi zahvali, tebe blagoslovi,

razlomi i dade učenicima svojim govoreći:

Malo se sagne

UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI:

OVO JE MOJE TIJELO

KOJE ĆE SE ZA VAS PREDATI.

Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu i, pokleknuvši, pokloni

se.

Zatim nastavi:

Isto tako, pošto večeraše,

Uzme kalež i, držeći ga malo iznad oltara, nastavi:

uze kalež,

tebi zahvali, tebe blagoslovi

i dade učenicima svojim govoreći:

Malo se sagne:

UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI:

OVO JE KALEŽ MOJE KRVI

NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA

KOJA ĆE SE PROLITI ZA VAS I ZA SVE LJUDE

NA OTPUŠTENJE GRlJEHA.

OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.

Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i pokloni se pokleknuvši. Zatim

kaže:

Tajna vjere

A narod nastavi poklikom:

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,

tvoje uskrsnuće slavimo,

tvoj slavni dolazak iščekujemo.

Svi koncelebranti raširenih ruku govore:

Zato, Gospodine, slavimo spomen

spasonosne muke Sina tvoga,

veličanstvenog uskrsnuća

i uzašašća u nebesku slavu,

te iščekujući njegov drugi dolazak

zahvalno ti prinosimo

ovu žrtvu živu i svetu.

Pogledaj, Gospodine, prinos Crkve svoje,

onu istu žrtvu

po kojoj si nam darovao pomirenje:

okrijepi nas Tijelom i Krvlju Sina svoga,

ispuni njegovim Svetim Duhom te u Kristu budemo jedno tijelo i jedan duh.

1KUčinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe

da zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima:

s Blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom,

s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima

sa svetim Filipom i Jakovom, sa svetim Vidom

i sa svima svetima.

Uzdamo se da će nam njihov zagovor

kod tebe uvijek pomagati.

2KMolimo te, Gospodine,

da ova žrtva našega pomirenja

bude za mir i na spasenje svega svijeta.

Crkvu svoju na putu zemaljskom

utvrđuj u vjeri i ljubavi

zajedno sa slugom svojim papom našim Franjom i

biskupom

našim Ivanom,

sa zborom biskupa, sveukupnim svećenstvom

i narodom što si ga sebi stekao.

Usliši molbe ove svoje zajednice

koja tvojom milošću, ovdje pred tobom stoji.

Sve sinove i kćeri svoje širom svijeta

ti, blagi Oče, milostivo k sebi privedi. *Našu pokojnu braću i sestre

i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta

dobrostivo primi u svoje kraljevstvo,

gdje se i mi nadamo zajedno s njima

vječno uživati u tvojoj slavi,

Sklopi ruke

po Kristu, našem Gospodinu,

po kojemu sva dobra svijetu daješ.

Predsjedatelj uzme p1iticu s hostijom, a đakon kalež, oboje podignu i govori:

PO KRISTU, I S KRISTOM, I U KRISTU,

TEBI BOGU, OCU SVEMOGUĆEMU,

U JEDlNSTVU DUHA SVETOGA,

SVAKA ČAST I SLAVA

U SVE VIJEKE VJEKOVA.

Narod usklikne:

Amen.

Obred pričesti

Odloživši kalež i pliticu, Nadbiskup sklopljenih ruku govori ovim ili sličnim

riječima:

Spasonosnim zapovijedima potaknuti

i božanskim naukom poučeni

usuđujemo se govoriti:

Raširi ruke i zajedno s narodom pjeva:

Oče naš, koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje,

dođi kraljevstvo tvoje,

budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas.

I otpusti nam duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od zla.

Nadbiskup sam nastavi raširenih ruku:

Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala,

daj milostivo mir u naše dane,

da s pomoću tvoga milosrđa

budemo svagda i slobodni od grijeha

i sigurni od sviju nereda:

čekajući blaženu nadu

i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.

Narod zaključi molitvu poklikom:

Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove.

Zatim Nadbiskup raširenih ruku naglas govori:

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim

apostolima:

mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem;

molimo, ne gledaj naše grijehe

nego vjeru svoje Crkve;

daruj joj mir i jedinstvo

kako je volja tvoja.

Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Narod odgovori:

Amen.

Nadbiskup šireći i sklapajući ruke doda:

Mir Gospodnji bio vazda s vama.

Narod odgovori:

I s duhom tvojim.

Zatim đakon doda:

Pružite mir jedni drugima.

Svi pružanjem ruke zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav.

Dok Predsjedatelj slavlja lomi kruh, zbor i puk pjevaju:

GK

Nadbiskup i svi koncelebranti zajedno pokleknu, a Nadbiskup uzme hostiju,

malo je podigne iznad plitice te naglas kaže:

Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima

grijehe svijeta.

Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.

I zajedno s narodom kaže:

Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj

nego samo reci riječi ozdravit će duša moja.

Nakon što se pričestio, uzme pliticu ili ciborij te pođe k onima koji će se

pričestiti. Za vrijeme pričesti zbor i puk zajedno pjevaju:

KLANJAM TI SE SMJERNO

GK/Polifonija

2. Vid i opip, okus varaju se tu,

Al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh;

vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,

istine nad ovom nema istinom.

3. Samo Bog na križu bješe oku skrit,

ovdje je i čovjek tajnom obavit;

vjerujem u oba, oba priznajem,

s razbojnikom isto skrušen vapijem.

4. Rana kao Toma ja ti ne vidim,

ipak Bogom svojim priznajem te s njim;

daj da vjera moja uvijek življe sja,

da se ufam u te, da te ljubim ja.

5. Uspomeno smrti Spasa premilog,

živi kruše što si život puka svog:

daj da sveđ od tebe i moj živi duh,

dokraj žića budi najslađi mu kruh.

6. Pelikane nježni, Spasitelju moj,

blatna me u krvi peri presvetoj:

i kap njena može svijet da spasi cijel,

da bez ljage bude posve čist i bijel.

7. Isuse, kog sad mi krije veo taj,

žarku želju, molim, ti mi uslišaj:

daj da otkrito ti lice ugledam

i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.

NAHRANIO SI SVOJ NAROD

G. Geraci

1. Mi smo pšenica Kristova,

narasla pod suncem Božjim,

u izvoru vode umiješani,

pomazani svetom krizmom.

Nahranio si svoj narod…

2. U kruh promjeni nas Oče,

za sakramenat mira:

jedan Kruh, jedan Duh, jedno Tijelo,

jedna Crkva sveta, Gospodine.

Nahranio si svoj narod…

3. O Kriste, slavni Pastiru,

tebi pobjeda, čast i slava;

i s Ocem i Duhom Svetim

u sve vijeke vjekova.

Nahranio si svoj narod…

Kad završi pričešćivanje puka, svi ostanu neko vrijeme u molitvi i

zahvaljivanju.

Nadbiskup zatim s katedre pozove na molitvu:

Pomolimo se.

Gospodine, po ovoj pričesti očisti nam srce

da zajedno s apostolima Filipom i Jakovom

tebe vidimo u tvom Sinu i imamo život vječni.

Po Kristu.

ZAVRŠNI OBRED

Blagoslov i otpust

Nadbiskup: Gospodin s vama.

Svi: I s duhom tvojim.

Nadbiskup:

Bog je na temelju apostola zasnovao i učvrstio vašu

vjeru. Neka vam po zagovoru svetih apostola Filipa i

Jakova udijeli svoj blagoslov u izobilju.

Svi: Amen.

Nadbiskup:

Po nauku i primjeru apostola, uzmogli i vi pred ljudima

biti hrabri svjedoci vjere.

Svi: Amen.

Nadbiskup:

Sveti su vam apostoli predali nauk čvrste vjere;

nek' vam pomognu da steknete baštinu vječne domovine.

Svi: Amen.

Nadbiskup:

I blagoslov Boga svemogućega

Oca + i Sina + i Duha +Svetoga

sašao na vas i ostao vazda.

Svi: Amen.

Đakon: Idite u miru, aleluja, aleluja.

Svi: Bogu hvala, aleluja, aleluja.

Završna pjesma:

KRALJICE NEBA HCK

Kraljice neba, raduj se,

Kraljice neba, raduj se,

Aleluja, aleluja, aleluja, aleluja.

Jer kog si dostojna bila nosit',

jer kog si dostojna bila nosit'. Aleluja…

Uskrsnu, kako je rekao,

Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja…

Moli, moli Boga za nas!

Moli, moli Boga za nas! Aleluja…

Nakon misnog slavlja predviđeno je zajedničko fotografiranje u katedrali i

ispred katedrale.

SVEČANA VEČERNJA MOLITVA

III. VAZMENA NEDJELJA – I. VEČERNJA

Večernju predvodi fra. Ilija Vrdoljak, provincijal franjevačke provincije „Sv.

Ćirila i Metoda“.

Svi bogoslovi sudjeluju korski odjeveni (reverenda i roketa) u molitvi

večernje u bazilici Gospe Trsatske na Trsatu. Oblačenje je predviđeno u

„Auli Ivana Pavla II.“ u 16:15 sati. Procesija prema bazilici kreće u 16:30

sati. Za vrijeme procesije pjeva se:

3. Trsat ti je prva luka

hrvatskoga usred puka

sveta Majko Kristova.

S trsatskoga ovog brijega

sjajila si poput snijega,

sveta zvijezdo Jadrana.

Zdravo, zdravo …

4. Sreću slatku osjećamo

ponosni što tuj imamo

svoje Majke prisutnost.

Ondje Sina nam pokaži,

Gospo naša Trsatska.

Zdravo, zdravo…

POČETAK

Predvoditelj započinje molitvu večernje pjevajući:

GK

HIMAN

GK

PSALMODIJA

Ant. 1

Ps 113 (112). Bogu slave i milosrđa

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne (Lk 1, 52).

Od istoka sunca do zalaska *

hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš, †

koji u visinama stoluje *

i gleda odozgo nebu i zemlju?

Podiže iz prašine uboga, *

iz gliba vadi siromaha

da ga posadi s prvacima, *

s prvacima svoga naroda.

Nerotkinji daje da u domu stanuje *

kao radosna majka djece brojne.

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. 1. Uzvišen je Bog nad sva nebesa, iz prašine podiže

uboga, aleluja.

Ant. 2.

Ps 116 (115). Pjesma zahvalnica u hramu

Po Isusu neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu (Heb

13, 15).

Što da uzvratim Gospodinu *

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja *

i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodnjim *

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, †

tvoj sluga, sin službenice tvoje – *

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim,

u predvorjima Doma Gospodnjega, *

posred tebe, Jeruzaleme!

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. 2. Ti si, Gospodine, razriješio okove moje. Tebi ću

prinijeti žrtve zahvalne, aleluja.

Ant. 3.

Hvalospjev, (Fil 2, 6 – 11), Krist, sluga Božji

ponizi sam sebe, †

poslušan do smrti, *

smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi †

i darova mu Ime, *

Ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo

prigne svako koljeno *

nebesnika, zemnika i podzemnika,

i svaki će jezik priznati: *

„Isus Krist jest Gospodin!“ –

na slavu Boga Oca.

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. 3. Sin se Božji iz onoga što prepati nauči slušati i,

postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju

začetnik vječnoga spasenja, aleluja.

KRATKO ČITANJE 1 Pt 2, 9 – 10

Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk,

narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas

iz tame pozva k divnome svjetlu svojemu; vi, nekoć

Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.

Slijedi nagovor Predvoditelja.

KRATKI OTPJEV

EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant.

(Lk 1,46-55), Veliča

Izgovarajući početni redak znamenujemo se znakom križa.

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *

sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, *

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, *

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje *

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Ostani s nama jer zamalo će večer, i dan je na

izmaku, aleluja.

PROŠNJE

Zavapimo Kristu, životu i uskrsnuću našemu, i s

pouzdanjem mu recimo:

Sine Boga živoga, štiti svoj narod.

Kriste, molimo te za tvoju Crkvu katoličku:

- posvećuj je da se tvoje kraljevstvo uspostavi među

narodima.

Tebi vapimo za sve koji su pritisnuti bolešću, žalošću,

za sve

koji su potlačeni ili se nalaze u izgnanstvu:

- budi im utjeha i pomoć.

Molimo te za sve koji zalutaše s tvoga puta:

- daj im milost svoga oproštenja i radost svoga novog

života.

Spasitelju naš, ti si bio raspet, ali si uskrsnuo i

ponovno ćeš

doći kao sudac svijetu;

- milostiv budi nama grešnicima.

Zazivamo te za sve koji žive u ovome svijetu

- i za sve one koji od nas otiđoše u nadi uskrsnuća.

Oče naš...

MOLITVA

Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio

mladost duha.

Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga

u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.

BLAGOSLOV I OTPUST

Predvoditelj: Gospodin s vama.

Svi: I s duhom tvojim.

Predvoditelj: Blagoslovio vas svemogući Bog

Otac i Sin i Duh Sveti.

Svi: Amen.

Đakon: Idite u miru, aleluja, aleluja.

Svi: Bogu hvala, aleluja, aleluja.

Nakon blagoslova i otpusta svi zajedno pjevaju:

GK

Nakon večerenje predviđeno je zajedničko fotografiranje ispred Svetišta

Gospe Trsatske.

Grad koji teče . . .

„Najdraža Rijeko, otvori njedra, vraćam se tebi, primi mi jedra.

Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata…“

Rijeka (dijalektalno Rika, Reka) najveća je hrvatska luka, treći

po veličini grad u Hrvatskoj te administrativno središte Primorsko-

goranske županije. Grad Rijeka s okolicom ima 191.641 stanovnika.

Grad se još u 19. stoljeću, zbog svog idealnog zemljopisnog položaja i

dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih

srednjoeuropskih luka i važno industrijsko središte. Rijeka je bila

značajna i kao jedno od najvažnijih financijskih središta bivše

Jugoslavije. Početkom devedesetih prošloga stoljeća dolazi do propasti

industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju

Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

Zastava Grada Rijeke plave je boje, ima žuto uokviren grb u

sredini, izglasana je na Gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko je

vijeće Grada Rijeke u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se

ponovno pokreće proces oživljavanja povijesnih gradskih simbola.

Povijesni grb Grada Rijeke temelji se na grbu koji joj je dodijelio

hrvatski kralj i car Svetog Rimskog Carstva Leopold I. dana 6. lipnja

1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stoji na stijeni

dvoglavi crni orao uzdignutih krila, gledajući ulijevo objema glavama,

zlatnih kljunova i nogu te crvenih jezika; lijevom nogom drži vrč

prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko

stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvjema plavim trakama

koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER"

(nepresušan). U službenoj je uporabi inačica grba bez krune i natpisa

budući da su odbijeni mišljenjem Ministarstva uprave iz 1998.

…iz povijesti ne baš davne – Domovinski rat

Hrvatske su snage u Rijeci ubrzo bile brojne i opremljene, dok je

situacija u Lici bila vrlo teška za malobrojne branitelje. Na području

Gospića 6. srpnja 1991. napadnuti su iz zasjede pripadnici ZNG-a

kojom su prilikom dvojica poginula, a dvojica su ranjena. Od 1. rujna

Gospić je bio svakodnevno žestoko granatiran, odbijeni su prvi napadi

na grad te 5. rujna u pomoć dolaze i prvi riječki gardisti. S druge

strane, postojala je opasnost da se padom Otočca kroz Drenov Klanac

preko Žute Lokve raspolovi hrvatski teritorij na tome mjestu.

Donesena je ključna odluka za daljnji tijek rata na ovome području, a

to je da se 111. brigada premjesti na ličku bojišnicu i da se Rijeka i

Primorje brane u Lici. Ubrzo je u Rijeci ustrojena i 128. brigada

Hrvatske vojske.

Dana 17. rujna brodovi mornarice JNA pojavili su se u riječkom

akvatoriju i 6. listopada potpuno blokirali riječku luku, a Hrvatska

neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine

raskida sve državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ. Riječka luka

bila je nekoliko puta blokirana od strane mornarice JNA, topovske

cijevi iz vojarni (s Trsata i Katarine) bile su uperene u industrijska

postrojenja, komunalne objekte i prometnice, građani su odlazili u

skloništa zbog zračnih uzbuna i općih opasnosti.

Jedinice zločinačke JNA početkom prosinca napustile su Rijeku i

time je započeo proces demilitarizacije grada. Godine 2005. Grad

Rijeka preuzeo je prostor bivše vojarne "Trsat", čime je postao gotovo

u potpunosti demilitariziran grad. Rijeka i Primorje tijekom

Domovinskog rata branili su se u Lici, pri čemu je na ratnom putu

smrtno stradalo 26 pripadnika 128. brigade, 53 pripadnika 111. brigade

HV-a, 8 pripadnika Specijalne jedinice Policije Rijeka "Ajkule".

Na području bivše vojarne izgrađen je sveučilišni kampus.

Katedrala sv. Vida

Starim gradom dominira majka svih crkava Riječke

nadbiskupije: katedrala sv. Vida. Sagrađena je kao samostanska crkva

riječkih isusovaca. Gotov projekt za gradnju 1638. godine donijeli su

isusovci. U kamen temeljac isusovci su dali uklesati ime cara, rektora

Kolegija, sudaca i rektora Vijeća i ime graditelja Francesca Olivierija.

Crkva svetog Vida građena je sredstvima legata grofice Ursule

Thanhausen i od prihoda Kastavske gospoštije koja je bila infeudirana

riječkom Kolegiju.

U unutrašnjosti crkve sv. Vida dominiraju grandiozni stupovi što

podupiru lukove kapela u kojima su smješteni višebojni mramorni

oltari. Na glavnom oltaru izloženo je reinsko – gotičko Raspeće iz 13.

stoljeća dok je oltar 1711. izradio kipar Pasquale Lazzarini. Sa strane

oltara su kipovi sv. Vida i sv. Modesta. Uz izloženo raspelo vezuje se

legenda prema kojoj je 1296. godine neki Petar Lončarić, u ljutnji zbog

izgubljene igre kartama, zamahnuo kamenom i udario Kristovo tijelo

na Raspeću, koje je stajalo u trijemu pred starom crkvom sv. Vida. Iz

tijela Kristova "kao iz živog mesa" potekla je krv, koja je sačuvana u

ampuli. Od tada se u Rijeci stvorio kult "čudotvornog Raspeća".

Do crkve je 1727. godine podignut nizak zvonik, preko čijega se

prvoga kata komuniciralo sa zgradom Kolegija. Nakon što je srušen

Kolegij, ulazni je portal ukomponiran u novu kanoničku kuću.

Papa Ivan Pavao II. je 8. lipnja 2003. godine pred katedralom

blagoslovio katedralni kaptol, svećenstvo i prisutan narod.

Sveti Vid, mučenik iz 4. stoljeća

Njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova

progonstva, negdje oko 304. ili 305. g. Kult mu se počeo širiti oko 600.

godine kada je o njegovu životu i mučeništvu bila sastavljena prva

legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu.

Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji,

rodio u mjestu danas znanom kao Mazara del Vallo/Sicilija. Kad mu je

bilo tek 7 godina, morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu,

zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom

Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac,

po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao

baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za

svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je

skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među

njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut.

Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon

uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrela ulja. No iz njega bi spašen

od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre.

Kult sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini

se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult

Sventovida. Stoga su crkve sv. Vida u pravilu građene na uzvisinama,

odakle sv. Vid "sve vidi". Od 1991. godine Grad Rijeka, ponovno

nakon 45 godina, svake godine obilježava dan svoga zaštitnika svetog

Vida pa je 15. lipnja ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano

obilježava vjerskim i pučkim slavljem. Srednjovjekovna se Rijeka, po

njemu, zvala Rika svetoga Vida, na latinskom jeziku Terra Fluminis

sancti Viti.

Majka Božja Trsatska, sveti Vid mč. i Hodočasnik – čuvari grada

na Rječini

Bazilikalna crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe

Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih

hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna

Marijina slika. Također u sklopu je franjevačkog samostana i Kapela

zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II.,

Trsatski hodočasnik podignut povodom njegova 100. svjetskog

hodočašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge

hrvatske gradove i svetišta.

Trsatska legenda

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko je brdo

10. svibnja 1291. na čudesan način iz Nazareta stigla rodna kuća

Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i

na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10.

prosinca 1294.) gdje se i dandanas nalazi. Taj se događaj toliko dojmio

ovdašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko

brdo. Čuvši što se dogodilo, tadašnji vlasnik ovdašnje zemlje krčki

knez Nikola Frankopan osobno je došao na Trsat uvjeriti se u

vjerodostojnost onoga što je čuo. Odmah potom izaslao je u Palestinu

poslanstvo koje ga je nakon povratka izvijestilo o tome što su tamo

doznali i vidjeli. Naime, istodobno je Marijina rodna kuća u Nazaretu

nestala i nitko nije znao kako. Povijesno je vjerojatno da su križari,

nakon poraza u Svetoj Zemlji 1287. nastojali skloniti dio svetih

predmeta koji su se ondje nalazili, pa tako i dijelove nazaretske kuće,

dok je dio te kuće ostao u Nazaretu i danas je vidljiv u bazilici

Navještenja. Nakon što je Marijina kuća prešla u Loreto, knez Ivan

Frankopan dao je na Trsatu podići kapelicu, a njegov sin Martin dao je

sagraditi franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije. Od te

crkve sačuvani su do danas samo fragmenti.

Zbog gubitka Svete kućice papa Urban V. neutješenim

Trsaćanima 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena

«Majka milosti». Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka

Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja.

U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa.

Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu, ali i prema gledatelju

slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U

gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji

događaji iz povijesti spasenja: Navještenje i Otkupljenje. Potonje je

prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi "deisisa" – prikaza

Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv.

Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici

lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono

što je Isus propovijedao, nastavili su učenici! Desno su apostoli sv.

Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane prikazani su nepoznati sveti

biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je

tijekom mučeništva oderana koža) i sv. Stjepan, đakon i mučenik.

Zbog štovanja koje joj je iskazivano, slika je okrunjena krunom

od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe

održala se pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.

Stube Petra Kružića

Stube Petra Kružića vode od riječke Delte do crkve Gospe

Trsatske, jednog od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta. Njima se

iz središta Rijeke najkraćim putem dolazi na Trsat, a te takozvane

Trsatske stube dao je 1531. kao zavjet izgraditi kapetan Klisa Petar

Kružić po kojemu su nazvane. Tom je prilikom postavljeno 128 stuba

na najstrmijem dijelu staze. Ostale stube izgrađene su kasnije, pa danas

od podnožja na Sušaku do crkve Blažene Djevice Marije ima ukupno

561 stuba. Na završetku stuba, u sastavu današnje bazilike, smještena

je i kapela svetog Petra, koju je Kružić podigao i u kojoj počiva tijelo

hrvatskog junaka. Gornji dio Trsatskih stuba dao je 1725. godine

sagraditi Gavro Aichelburg, vojvoda štajerski, kranjski i koruški te

brinjski kapetan.

Trsatski hodočasnik – blaženi papa Ivan Pavao II.

Brončana skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića

predstavlja papu Ivana Pavla II. i nazvana je "Trsatski hodočasnik" u

čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je Papa

8. lipnja 2003. posjetio Trsatsko svetište. Postavljena je ispred

Marijanskog svetišta na Trsatu, u Rijeci, 10. svibnja 2005. godine, a

otkrio ju je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić. Ovo je prva

skulptura na svijetu posvećena Papi, otkrivena nakon njegove smrti.

Tekst na skulpturi glasi:

„Na Duhove, 8. VI. 2003. ovo je Marijansko svetište na svom

trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj i jubilarnom stotom izvan Italije

pohodio papa Ivan Pavao II.“

Zatim slijedi tekst na nekoliko jezika:

„Molite za mene dok sam živ i kada umrem.“

To su riječi koje je sâm Papa izgovorio kada je Svetištu darovao

krunicu prilikom posjeta.

Skulptura prikazuje Papu kako moli ispred čudotvorne slike

Blažene Djevice Marije 8. lipnja 2003.

Pastoralni centar svetišta "Aula pape Ivana Pavla II." otvoren je

5. lipnja 2008. u sklopu Svetišta Majke Božje Trsatske te je time

obilježena peta obljetnica pohoda pape Ivana Pavla II. u Svetište.

Poznatije crkve Grada

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Crkva Uznesenja Marijina, zvana Duomo ili Zborna crkva u

Rijeci, smještena je na kraju Užarske ulice, nekoć glavne prometnice.

Crkva je prvotno izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama

rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću

trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Crkva je popravljena i

nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine. Ponovno je iz temelja

obnovljena 1695. godine, a između 1716. i 1726. obitelj Orlando,

kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju prostrano svetište usred

kojega je njihova grobnica. Glavni oltar djelo je Mislejeve ljubljanske

radionice, a četiri kipa svetih Šimuna, Ane, Margarete i Antuna djela

su ugledna padovanskog skulptora Jacopa Contiera. Strop svetišta

ukrašen je vrlo kvalitetnim baroknim štukaturama. U osam bočnih

kapela smješteni su višebojni mramorni oltari koje su izradili barokni

kipari Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi i Sebastiano Petruzzi u

18. stoljeću. Oltarne pale djela su slikara Ivana Franje Gladića (Predaja

ključeva, 1640.), Valentina Metzingera (Sv. Filip Nerej, 1753., Sv.

Antun, 1750.), a riječki slikar Ivan Simonetti kopirao je u 19. stoljeću

Tizianova djela "Uznesenje" za glavni oltar i "Sv. Ivana Krstitelja" za

istoimeni oltar. Zidove u unutrašnjosti crkve oslikao je poznati

talijanski dekorativni slikar Augusto Pagliarini 1932. godine, a kao

motiv uzeo je štukature u svetištu. Na inicijativu i sugestiju Andrije

Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824.

godine projekt za današnje pročelje u koje je ukomponirao gotičko-

renesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na

zabatu postavljene su 1890. godine. Ispod sadašnjeg poda, načinjenog

1901. godine, nalazi se 75 grobnica srednje dubine do 2,5 m. Kamene

ploče s tih grobnica uzidane su u vanjski sjeverni zid crkve, a njihovi

natpisi povijesna su svjedočanstva o riječkom stanovništvu. Uz crkvu

je zvonik, samostalna građevina u podanku koje je uzidano kamenje iz

rimskih ruševina. Datiran je iznad luka ulaznih vrata 1377. godinom.

Ložu za zvona s gotičkim otvorima zvonik je dobio u vrijeme obnove

crkve koncem 15. stoljeća. Zvonik je, prema mjerenjima iz 1920.

godine, nagnut za 40 cm, pa je dobio nadimak Kosi toranj.

Kapucinska crkva Gospe Lurdske

Kapucinska crkva Gospe Lurdske svojim raskošnim neogotičkim

pročeljem ukrašenim mozaicima i kitnjastom kamenom dekoracijom

dominira Trgom Žabica u Rijeci. Na inicijativu provincijala

Bernardina Škrivanića započeta je u veljači 1904. godine gradnja te

crkve prema projektu arhitekta Giovannija Marije Curete. Donji dio

crkve dovršen je 1908. i posvećen Mariji Tješiteljici Duša. Gornji dio

crkve građen je u nekoliko navrata, uz velika nastojanja kapucina koji

su čak bili primorani koristiti praznovjerje pučana iz cijele regije i

Slovenije: prikazivali su im "Svetu Johancu" koja se znoji "krvavim

znojem", što je privuklo mnogobrojne hodočasnike od čijih je milodara

nastavljana gradnja crkve (god. 1913. Johanca je uhićena). Samostan je

u vlasništvu imao vlastitu tiskaru “Miriam” (prostor u današnjem Art

kinu Croatia) u kojoj su tiskana i svjetovna djela poput knjige

„Zaručnici“ A. Manzonija.

Konačan izgled pročelje gornje crkve dobilo je 1929. prema

projektu riječkog arhitekta Kornelija Budinića. Budinić je sam o

projektu zapisao: "Crkva je bazilikalnog tipa, s tri broda, dugačka oko

60 metara, uključujući atrij iznad kojega će biti podignut zvonik, i

široka 20 metara. Zvonik će imati ukupnu visinu, ako se mjeri od

ulične razine, oko 75 metara. Srednji brod ima širinu 10 metara i

odijeljen je od pobočnih brodova s pomoću pet velikih lukova. S desne

strane crkve nalazi se oratorij koji se uzdiže na trokutastoj površini.“ U

gornjoj je crkvi poznati riječki slikar Romolo Venucci uspješno izveo

stropne slike i dekoracije. Kiparsku dekoraciju na pročelju izradili su

venecijanski kipar Urbano Bottasso i riječki klesar Antonio Marietti.

Zvonik koji se trebao uzdizati iznad glavnog pročelja nije realiziran, a

zbog njega su temelji ukopavani osam metara u stijenu. Cjelokupna

građevina, kvalitetna neosrednjovjekovna arhitektura, jedinstvena je na

širem području Rijeke i regije. Tijekom obnove 2006. godine u bočnim

je lađama crkve postavljeno pet novih vitraja koji prikazuju likove

hrvatskih svetaca i blaženika; rad su, kao i restauracija starih vitraja,

akademskog slikara Roberta Mijalića.

Biseri slavne prošlosti – ukrasi sadašnjosti

Stari grad

Riječki Stari grad okružen je s južne strane Korzom. Korzo je

središte Rijeke, njena najpoznatija ulica i mjesto javnih događanja.

Gradski toranj

Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je satni toranj. Rijeka je do

pred kraj 18. stoljeća bila opasana bedemima unutar kojih se odvijao

cjelokupan javni, kulturni i privredni gradski život. U Rijeku se ulazilo

ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata", do kojih se dolazilo preko

drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U 17. stoljeću toranj je

povišen, a na njega je postavljen sat te se udomaćio naziv Satni toranj.

Građani Rijeke zakazivali su sastanke "sottolatorre" ili "pod uriloj".

Toranj je također bio ukrašen natpisima, grbovima i bistama

habsburških vladara.

Kada je 1750. Rijeku zadesio katastrofalan potres, Marija

Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila

generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim

da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu

izgrađena moderna gradska četvrt. U okviru te obnove gradski je toranj

dobio monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio

Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijeće kupilo je

1784. kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane.

Satovi su funkcionirali sve do 1873. godine kada su zamijenjeni satnim

mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u Beču na međunarodnoj

izložbi. Taj je sat i danas u funkciji. Oko 1801. je obnovljen, dodan mu

je tambur i kupola.

Palača Jadran

Palača Jadran, ili palača Adria, simbol je pomorske moći Rijeke,

sjedište je vodećeg brodarskog poduzeća Jadrolinije. Palača je

sagrađena 1897. godine za brodarsko društvo "Adria" ugarsko-

američkim kapitalom. Smještena je na istaknutom položaju, jednim

monumentalnim pročeljem dominira vizurom čitave luke, a drugim

Jadranskim trgom. Građevina predstavlja elegantan odabir

visokorenesansne dekoracije. Dok je na središnjim rizalitima glavnih

pročelja težnja k monumentalnosti vidljiva u velikim stupovima koje

na strani prema moru nose alegorijske figure pomoraca (kapetan,

kormilar, strojar i pilot), prema trgu su simboli četiri kontinenta

(Japanka, Egipćanka, Indijanka i Europljanka). Izvanredne skulpture

rad su kipara Sebastiana Bonomija. Brodarstvo Rijeke u viziji je

svakog pomorca identificirano s tom monumentalnom građevinom

koju je zasnovao riječki arhitekt Francesco Mattiassi, a izgradio

Giacomo Zammattio.

Guvernerova palača

Na dominantnom položaju iznad Staroga grada smještena je

Guvernerova palača, raskošna bivša rezidencija riječkoga guvernera, u

kojoj je danas smješten Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga

primorja. Sagrađena 1897. godine, prema projektu mađarskog arhitekta

Hauszmanna, za potrebe gradske i državne reprezentacije, bila je

investicija guvernera također mađarskog podrijetla Lajosa Batthyányja.

Danas se u njoj, osim vrijednih povijesnih zbirki iz prošlosti Rijeke,

čuvaju izvorni interijeri s kraja 19. stoljeća: monumentalno mramorno

stubište te dvorane sa štukaturama, oplatama i pokućstvom iz toga

razdoblja. Zapadno od Guvernerove palače smještena je moderna

zgrada Muzeja grada Rijeke, a istočno, u lijepo oblikovanu perivoju,

bivša vila nadvojvode Josipa u kojoj je smješten Državni arhiv u

Rijeci.

Muzej grada Rijeke

Muzej grada Rijeke opći je kulturno-povijesni, gradski muzej u

Rijeci. Smješten je u zgradi sagrađenoj 1976. godine u dvorištu

Guvernerove palače. Muzej se bavi sustavnim prikupljanjem te

stručnom i znanstvenom obradom muzejske građe kao i

sistematizacijom zbirki, prezentacijom muzejske građe te

objavljivanjem podataka o njoj. Muzej nema stalni postav, ali su zbirke

dostupne za razgledavanje i proučavanje.

U ciklusu izložaba o znamenitim Riječanima u muzeju je prikazan

život i rad istaknutih građana, koji su zadužili grad osobnim

doprinosom na raznim poljima : u arhitekturi (Igor Emili), fotografiji

(Viktor Hreljanović), slikarstvu (Rikard Žic), scenografiji i

kostimografiji ...

HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci

Prvo kazališno zdanje u Rijeci podignuto je 1765. godine, no

krajem 18. stoljeća započinje gradnja novoga kazališta koje 1805.

otvara ugledan riječki građanin i trgovac Andrija Ljudevit Adamić.

No glede činjenice da je osamdesetih godina 19. stoljeća

nekoliko europskih kazališnih kuća zadesio požar, te su se u svim

gradovima Monarhije počele poduzimati sigurnosne mjere opreza, a

Teatar Adamić nije zadovoljavao potrebne uvjete za normalan rad,

riječko Municipalno zastupstvo odlučilo je postojeće kazalište srušiti i

sagraditi potpuno nov, moderan i suvremen teatar koji će odgovarati

srednjoeuropskim standardima. Nakon dugotrajnih priprema, nakon

dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je 3. listopada

1885. osvanuo dan otvorenja novoga Općinskog kazališta (Teatro

Comunale). Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike

opere, još neizvođene u gradu Rijeci: bile su to raskošno opremljene

Verdijeva Aida i Ponchiellijeva Gioconda. Toga su dana prvi

posjetitelji, brojni gosti i uzvanici mogli uživati u impozantnom

kazališnom zdanju, remek-djelu arhitekture svoga doba koje im se

predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i

ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar August

Benvenuti, a stropne slike slikar Franz Matsch u suradnji s još

poznatijom braćom Gustavom i Ernestom Klimtom, operama kojima je

ravnao maestro Gaetano Cimini, gdje su zabljesnula već znana i

omiljena pjevačka imena – Medea Borelli, Clotilde Sartori i Mary

Guttemberg, no i u pravom tehnološkom čudu svoga vremena: prvoj

električnoj žarulji i prvom telefonu u gradu postavljenima upravo u

teatru! Riječka je publika oduvijek voljela kazalište i s nestrpljenjem

priželjkivala nova gostovanja omiljenih opernih i kazališnih družina iz

Milana, Venecije i drugih kazališnih središta.

Ubrzo je slijedio još jedan povijesni datum za Kazalište, a to je

da se po prvi put na njegovoj sceni, 20. listopada 1946. igrala

predstava na hrvatskome jeziku! Bila je to Dubravka Ivana Gundulića,

u režiji dr. Matka Foteza i s Marijom Crnobori u ulozi Dubravke.

Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta – Zajčev Nikola

Šubić Zrinjski, kojom je 2. studenog 1946. ravnao Boris Papandopulo,

a naslovnu ulogu pjevao Milan Pichler.

Od 1991. Kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a 1994.

godine svoj današnji naziv – Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl.

Zajca. Od povijesne 1946. pa do danas, sa svoje četiri umjetničke

grane (Hrvatska drama, Drammaitaliano, Opera sa simfonijskom

djelatnošću i Balet) i više od 50 godina njihova kontinuirana

djelovanja, svojom kvalitetom izvedbi riječki je HNK uspio postaviti

visoke kazališne i umjetničke kriterije i izboriti se za zasluženo mjesto

jednog od kvalitetom vodećih kazališta u Hrvatskoj. Istovremeno

njegov se repertoar odlikuje danas već pomno promišljenom

prepoznatljivošću i u njemu se uvijek izvodi svježe čitana dramska,

operna i baletna klasika ili djela hrvatske dramske i operne baštine, a

praizvode se nacionalna djela, posebice suvremena.

Turska kuća

Od stambenih zgrada u Rijeci se nalazi naročito zanimljiva

zgrada zvana Turska kuća (Casaturca), građena u neomaurskom stilu

za Nikolaidesa, turskoga diplomatskog predstavnika u Španjolskoj, a

potom i konzula u Rijeci od 1898. godine. Južnim dijelom Delte

dominira golem stambeni kompleks nazvan Casarossa (Zagrebačka 1 –

5, Demetrova 2 – 4) po crvenom pročelju od opeke, sagrađen 1903.

godine prema projektu arhitekta Venceslava Celligoija.

Manjinske vjerske zajednice – suživot i dijalog

Pravoslavna crkva sv. Nikole

Oko 8000 Srba pravoslavne vjeroispovijesti živi u Rijeci.

Pravoslavna crkva sv. Nikole u Rijeci smještena je u Ulici Ignazija

Henckea. Sagrađena je 1790. godine po projektu riječkog arhitekta

Ignazija Henckea, sredstvima malobrojne, ali veoma bogate srpske

zajednice tzv. "Sarajlija", koji su se (16 obitelji) doselili u Rijeku 1768.

godine. Koristili su zagarantirane carske privilegije u pogledu

slobodnog obavljanja istočnog obreda u vlastitu hramu. Gradnji crkve

u središtu grada pružala je otpor riječka općina. Prema legendi je

riječki guverner, stojeći ispred Gradskog tornja, na opetovane molbe

Srba za dodjelu lokacije za crkvu, ljutito bacio kamen u more i rekao:

Tu gradite crkvu! Uporni Srbi zasuli su more i na nasipu izgradili

hram. To je legenda, no istina je da je prema projektu arhitekta Antona

Gnamba veliki dio tog dijela grada izgrađen na terenu oduzetom od

mora. Crkva posjeduje veću zbirku ikona donesenih iz Bosne i

Vojvodine (Hakozović, Orfelin, 18. stoljeće).

Makedonska Pravoslavna Crkva/crkva sv. Fabijana i Sebastijana

Crkva je dana na korištenje Makedonskoj Pravoslavnoj Crkvi

(MPC) od strane Riječke nadbiskupije i zajednica jednom mjesečno

tamo ima svetu liturgiju.

Crkva, iako je mala građevina, ima dugu povijest. Budući da je

posvećena sv. Fabijanu i sv. Sebastijanu, zaštitniku od kuge, ona ima

osobito značenje za povijest zdravstvene kulture. Svi se povjesničari

slažu da je crkva sagrađena kao zavjet nakon prestanka kuge krajem

13. stoljeća. U starini se vjerovalo da se kuga širi pomoću Apolonove

strelice. Budući da je Sebastianus, mladi plemić iz Narbonne u Galiji,

u 3. stoljeću prihvatio kršćanstvo i stao u obranu progonjenih kršćana,

Dioklecijan je naložio da bude privezan za stup i usmrćen strelicama.

Stoga se taj svetac mučenik uvijek tako i prikazuje u ikonografiji.

Sinagoga

Ortodoksna sinagoga izgrađena je 1930. godine prema nacrtima

inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i

simbola na pročelju, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil

moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena

je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s trima prozorima na bočnoj

strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Nekada je u

Hrvatskoj postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski

građene. Danas je riječka sinagoga jedna od triju u Hrvatskoj – uz

sinagoge u Dubrovniku i Splitu – sa sačuvanom originalnom

funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova u

Rijeci.

Džamija

Godine 1966. godine utemeljena je Islamska zajednica u Rijeci, a

2013. niče velebno zdanje koje prima od 1200 do 1400 vjernika u svoj

molitveni dio. Cijeli centar je koncipiran kao polivalentan prostor gdje

se uz molitveni dio nalaze sadržaji vjerske, obrazovne i kulturne

namjene, uredski prostori, učionica za vjeronauk, igraonica za djecu,

kafić, restoran i drugo.

Prilikom otvorenja generalni je tajnik Hrvatske biskupske

konferencije mons. Enco Rodinis rekao da ga raduje zrelost riječkog i

hrvatskog ozračja u kojemu je zajamčena i sloboda vjeroispovijedanja i

omogućena gradnja bogomolja, a pozvao je sve one koji na to mogu

utjecati neka se založe da se kršćanima u zemljama u kojima je većina

muslimansko stanovništvo omogući dizanje svojih bogomolja.

Morčić, karneval i zvončari

Morčić

Morčić je vrsta hrvatskog autohtonog pučkog nakita, jedan od

najprepoznatljivijih simbola Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja.

Pored svoje estetske i ukrasne namjene, taj je nakit također bio vidljiv

znak identiteta, oznaka pripadnosti Rijeci, Kvarneru i općenito

primorskim krajevima.

Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao

najčešći nakit antropomorfna oblika; crna glava s bijelim turbanom, ali

i na sam lik, tj. poprsje crnog čovjeka s turbanom. O nastanku toga

neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu

postoje dvije legende.

Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića:

Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah jer od Turčina ništa

dobroga – samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim

upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u Perušiću...

Svi su muški na kuli. Srčano odolijevaju napadima, sve je manje

snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole za

spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da

ostanemo! Opsada traje... Dani prolaze i onda Božjom rukom vođena

strijela odapeta iz ruke plemenita Zrinskoga pogađa sljepoočnicu

turskoga paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše

poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki te se otvori i zatrpa Turke

kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turski turbani. Kao

uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali izraditi

naušnice-morčiće."

Druga legenda s Pelješca kazuje:

Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je jako

voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je izraditi

naušnice s njenim likom.

Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima morčić je

prihvaćen kao suvenir Rijeke.

Grad Rijeka službeno je prihvatio morčića i uzima ga kao "svoju

masku" i simbol grada pa se, primjerice, morčić nalazi na čelu povorke

sve poznatijeg i popularnijega Riječkoga karnevala. A i posljednje

vrijeme morčići ponovno ukrašavaju izloge mnogih zlatarnica.

Riječki karneval

Uz bogatu tradiciju karnevalskih povorki i balova austrijskoga,

mađarskoga, ruskoga, njemačkoga plemstva te plemstva iz ostatka

Europe iz 19. stoljeća, kao i domaćih pokladnih običaja (zvončari),

Riječki je karneval danas jedan od najvećih karnevalskih povorki u

Europi i svijetu. Riječki karneval spoj je venecijanskog i austrijskog

građanskog karnevala i elemenata folklora i mitologije starih Slavena.

Od 1982. godine, kada su Korzom organizirano prošetale tri maskirane

skupine, do danas Riječki je karneval izrastao u manifestaciju s preko

15.000 sudionika, djece i odraslih, organiziranih u preko 200

karnevalskih skupina, koju godišnje vidi više od 100.000 gledatelja.

Zvončari

Zvončari su najpoznatiji ophodnici stočarske pokladne magije u

Hrvatskoj, a zvončarskim je skupinama najbogatije područje

Kastavštine. Uz Halubajske zvončare (Marčelji i Viškovo), djeluje još

nekoliko skupina iz Brega, Brguda, Mučića, Muna, Rukavca, Zameta,

Zvoneća i Žejana. Zapadni zvončari imaju više manjih zvona oko

pojasa, lice im je otkriveno i na glavi nose klobuk sa zelenilom i

papirnatim raznobojnim cvijećem (krabujosnica), dok istočni zvončari

nose velike (teriomorfne) maske i jedno veliko zvono. Na Kastavštini

pust prestaje na Pepelnicu, spaljivanjem pusta (pokladne lutke), nakon

čega slijedi pusna večera za zvončare i njihove žene. Negdje do Prvoga

svjetskog rata zvončari su se čitave Kastavštine – Halubja i Rukavštine

– manje međusobno razlikovali nego što je to danas slučaj. I zvončari

sa zapadne Kastavštine nosili su maske, no one su im pokrivale samo

lice. Nakon što je zapadna Kastavština Rapalskim ugovorom 1920.

godine potpala pod vlast Kraljevine Italije, došlo je do zabrane nošenja

maski pa je zvončarima na tome dijelu Kastavštine preostala

krabujosnica ili klobuk, šešir sa zelenilom i cvijećem od papira. Uz

zvončare iz Rukavca, takav tip oglavlja imaju i zvončari iz sela

Zvoneće, Bregi, Mučići, Brgud, Vlahov Breg i Korensko. Istočni dio

Kastavštine ostao je unutar granica Kraljevine Srba, Hrvata i

Slovenaca i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom

zoomorfnom maskom u Halubju. I ta se maska, međutim, posljednjih

pedesetak godina bitno promijenila: moderni materijali omogućili su

da se od maske koja je više prijanjala uz glavu razvije u masku velikih

dimenzija.

Još nekoliko kratkih zanimljivosti...

Možemo se pohvaliti da je u našoj Bogosloviji pet dana i četiri

noći boravio sveti Ivan Pavao II. te da u sobi u koju se vraćao nakon

putovanja po Lijepoj Našoj čuvamo relikviju krvi ovoga svetca.

Naša Bogoslovija svake godine u suradnji s riječkim ogrankom

Moto kluba „Veterani“, koji okuplja veterane obrambenog

Domovinskog rata, organizira sjećanje na pad grada-heroja Vukovara,

a MK „Veterani“ također su nam gosti i kod obilježavanja Dana Ivana

Pavla II.

Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirao ga je i izradio Ivan

Lupis, pomorski kapetan.

U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna.

Učinio je to dr. Peter Salcher.

Američki je predsjednik T. W. Wilson 1919. predložio Rijeku za

sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda.

U svojoj povijesti Rijeka je imala 3 imena – hrvatsko ime Rijeka

i talijansko i mađarsko ime Fiume te njemačko Sankt Veit am Pflaum.

Rječina je od 1924. do 1941. bila državna granica – zapadna

obala pripadala je Italiji, a istočna (Sušak) Kraljevini SHS.

Rijeka spada u red malobrojnih gradova koji su imali svoj novac.

Čak su neke od prvih, uglavnom malih i katkad "neuglednih"

novčanica, Karantana iz razdoblja 1848. – 1850., postale prava

rijetkost i iznimno su dragocjene, budući da su sačuvane u tek pokojem

teško dostupnom primjerku. Ti jednostrano tiskani bonovi imaju sva

obilježja onovremenog novca i izrijekom su riječki i riječkih obilježja.

U Rijeci je nastala autohtona hrvatska redovnička zajednica. To

je Družba sestara Presvetog Srca Isusova koja je nastala 1899. godine.

Osnovala ju je Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić pod

vodstvom kapucina o. Arkanđela.

U kripti crkve Gospe Lurdske čuva se tijelo Sluge Božjega fra

Ante Tomičića.

Rijeka je jedini grad u Hrvatskoj koji pere ulice pitkom vodom.

Na Korzu postoji jedna od najužih zgrada u svijetu.

IMPRESUM

Izdaje:

Bogoslovno sjemenište „Ivan Pavao II.“ Rijeka

Odgovaraju:

Vlč. Sanjin Francetić, rektor

O. Marko Stipetić, MSC, vicerektor

Tehnički odbor:

Laurent Kružić

Marko Šimundić

Damir Štifanić

Noel Šuran

Liturgijski odbor:

Anton Budinić

Mišel Grgurić

Tomislav Končurat

Josip Mažar

Odbor za dodatne sadržaje:

Želimir Bagavac

Valter Kotlar

Josip Pende

Note slagali:

Michael Nikolić

Mr.art. Andrejka Srdoč

Autor psalma i pojedinih pjesama:

Giovanni Geraci

Fotografije:

Noel Šuran

Grafički urednici:

Josip Brusić

Noel Šuran

Prijelom teksta:

Josip Brusić

Lektorica:

Kristina Varda

Realizacija video materijala:

Ivan Lovrić

Tisak:

Grafik design&print studio

Naklada:

450 kom.

Zahvaljujemo

Riječkoj nadbiskupiji, Gradu Rijeci, Sveučilištu u Rijeci i

Franjevačkom samostanu naTrsatu, Nadbiskupijskom zboru pod

ravnanjem mo. Giovannia Geracia, kao i Premier Hotelu Astoria u

Zagrebu, svim domaćinima bogoslovima na području naše

Nadbiskupije te svim susretljivim pojedincima

za požrtvovan rad, nesebično srce i pruženu ruku budućnosti

Crkve u Hrvata. Neka Bog obilno blagoslovi vaš rad i nastojanje

da mu služite!