KARTOGRAFIJA

Čovjek je znao prije crtati nego pisati! Kartografija je staro umijeće, vještina, struka, ali riječ kartografija prvi se put pojavljuje uz riječi geografija i horografija izgravirana na jednom geodetskom instrumentu iz 1576. godine. Kao pojam za znanstvenu djelatnost prvi ju je upotrijebio povjesničar geografije M. F. Desantarem 1839. godine. Čovjek je znao prije crtati nego govoriti!? Kartografija je sve do 19. st. bila gotovo isključivo u okrilju geografije, jer su geografska otkrića bila poticaji za razvoj. Od 15. st. pravi poticaj dolazi od matematike, naročito za teoriju kartografskih projekcija. Idući poticaj je od strane geodezije kao primijenjene matematičke discipline, kao geodetska osnova teorije izohipsi. U geodeziji je kartografski prikaz krajnji rezultat rada. Kartografija se od geografije i geodezije razlikuje po objektu istraživanja. Objekt istraživanja geografije je izgled, sadržaj i značenje pojedinih dijelova površine Zemlje. Objekt istraživanja geodezije je mjerenje Zemlje. Objekt istraživanja kartografije je pretvorba prostorne stvarnosti u grafički prikaz u ravnini. To znači da su objekt istraživanja kartografije pronalaženje najprikladnije kartografike i vrste kartografskog prikaza, kako bi taj prikaz ili znakovni model određenih vanjskih i unutrašnjih obilježja prostorno vezanih i položajno određenih objekata bio takav da kod korisnika može izazvati što bolju predodžbu prostorne stvarnosti.Kartografija je kao primijenjena nauka preuzimala znanja, metode i teorije od drugih nauka. Međutim, koristeći spoznaje dobivene vlastitom praktičnom djelatnošću, stvorila je svoje metode i teorije. U novije doba kartografija preuzima odgovarajuća znanja iz drugih područja, npr. psihologije, komunikacijskih znanosti, informatike i dr., te nastoji primijeniti nove teorije, kao što su teorija znakova, teorija informacija, teorija modela i dr.

Kartografija je disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom, promicanjem i proučavanjem karata (ICA 1995).

DEFINICIJA KARTOGRAFIJE

Kartografija je djelatnost koja se bavi prikupljanjem, preradom, pohranjivanjem i upotrebom prostornih informacija, te posebno njihovom vizualizacijom kartografskim prikazom. Pri tome se prostornom informacijom smatra svaki navod, kojemu uz iskaz o značenju objekta pripada i položajna određenost u datom sistemu (Hake 1994).

Prema metodama izrade kartografija se dijeli : klasičnu (konvencionalnu) kartografiju, a ona dalje na ručnu i fotomehaničku, te digitalnu kartografiju.

Prema namjeni: vojna i civilna, koja se dalje dijeli na katastarsku, planersku, školsku, atlasnu kartografiju i dr.

PODJELE KARTOGRAFIJE

Prema objektu prikaza: topografska i tematska kartografija. Topografska kartografija je dio kartografije koji proučava načine zasnivanja, izrade, upotrebe i održavanja topografskih karata, a

tematska kartografija se bavi zasnivanjem, izradom, upotrebom i održavanjem tematskih karata i sadržaja vezanih uz njih.Podjela koja odgovara procesu izrade i upotrebe kartografskih prikaza ima sljedeće stavke:Historijska kartografijaopća kartografija imatematička kartografija, što podrazumijeva oblikovanje karata, sastavljanje karata, izdavanje karata, upotrebu karata i održavanje karata.

TOK IZRADE KARTOGRAFSKOG PRIKAZA

Tok izrade kartografskog prikaza podrazumijeva:1. Izbor objekata prikaza2. Izbor oblika kartografskog prikaza3. Izvore4. Izbor kartografike5. Pravila generalizacije6. Izradu kartografskog prikaza7. Skup podataka za upotrebu8. Način održavanja

Objekti prikazivanja Da bi se objekte moglo optimalno prikazati potrebno je poznavati njihove bitne karakteristike. Kartografski opis pojedinog objekta sastoji se općenito od navoda o njegovom:- prostornom odnosu (geometrijska informacija)- značenjskom odnosu (semantička informacija)- vremenskom odnosu (temporalna informacija).Zbog velikog broja raznovrsnih objekata, koje prikazujemo na kartografskom prikazu, ne može se svakom od njih dodijeliti posebna kartografika ili sredstvo kartografskog izražavanja. Stoga se objekti grupišu u manji broj temeljnih skupina.

Podjela objekata prikazivanja Objekti kartografskog prikaza dijele se općenito na predmete ili pojave i stanja. Predmete čine neživi i živi objekti naše okoline. Kako se radi o osjetilno primjetljivim, najčešće vidljivim predmetima, govorimo još i pojavama. Stanja nam govore kako se objekti odnose prema drugim objektima.Objekte geodetskih mjerenja i prikaza na izvornim topografskim kartama, tzv. općegeografske ili topografske objekte dijelimo najprije na prirodne i izgrađene. Prirodne objekte dijelimo dalje na: oblike reljefa Zemlje, vode i vegetaciju, a izgrađene objekte na naselja i prometnice. Kao posebnu skupinu dodajemo granice ili područja.

Općegeografski ili topografski objekti prema vrsti i načinu javljanja u prirodi mogu se podijeliti na:1) statične i dinamične2) konkretne i apstraktne

3) diskretne i kontinuirane4) homogene i strukturalne

Statičnim objektima smatramo one koji se nalaze u stanju mirovanja i ravnoteže, a dinamičnim objektima one koji su pokretljivi ili promjenjivi.Konkretnim objektima nazivamo stvarne, postojeće, vidljive objekte, kojima su dimenzije izmjerljive, a prostorni položaj tačno određen. Apstraktni objekti su misaoni, neopažajni, a mogu se izvesti ili zamisliti na temelju opažanja ili istraživanja drugih objekata. Apstraktnim objektima smatramo i stanja konkretnih objekata. Na topografskim kartama su svi objekti prikaza konkretni, a na tematskim kartama su mnogi objekti prikaza apstraktni. Diskretni (ili odjeliti) objekti su oni koji su sa svih strana ograničeni drugim objektima. Kontinuirani objekti su prostorno i površinski neograničeni. Svi općegeografski objekti su diskretni osim reljefa. Homogeni objekti su oni koji su u svim svojim dijelovima istovrsni ili jednolični. Strukturalni objekti su oni koji stvarno posjeduju složenu unutrašnju građu.

Imena objekata Mnogi objekti imaju svoja imena ili nazive kojima se međusobno razlikuju, pa njihovo unošenje na kartu čini kartografski prikaz informativnijim. Kao nacionalno leksičko blago vrlo su važni autohtoni ili tradicionalni toponimi, no pri tom su moguće razne zloupotrebe. Zbog pomanjkanja mjesta pri pisanju toponima na kartografskom prikazu potrebno je ponekad neke riječi skratiti. Stoga osim zbirke ili tumača kartografskih znakova, postoje i tumači kratica.Imena općegeografskih ili topografskih objekata –geografska imena ili toponime (grč. topos –mjesto, kraj + onoma –ime, naziv) dijelimo na:1) oronime (grč. oros –brdo) ili imena pojedinih oblika reljefa Zemlje2) hidronime (grč. hidro –voda) ili imena voda3) regionime (lat. regio –oblast) ili imena oranica, livada, pašnjaka, voćnjaka, vinograda i šuma te većih geografskih cjelina4) oikonime (grč. oikos –kuća) ili imena naselja5) hodonime (grč. hodos –put) ili imena prometnica6) teritorionime (lat. territorium –zemljište) ili imena pojedinih područja pod vlašću neke teritorijalne jedinice.Prikazi

Kartografski prikazi

Kartografski prikaz jesu karte i kartama srodni prikazi.

Karta je:- umanjen, generaliziran, uvjetno deformiran i objašnjen kartografski prikaz površine Zemlje,

ostalih nebeskih tijela ili nebeskog svoda u ravnini, kao i objekata povezanih s tim objektima.

- iz mjerila proizišao i geometrijski određen strukturirani modelprostornih odnosa.- kodirana slika geografske stvarnosti koja prikazuje odabrane objekte ili svojstva, nastaje

stvaralačkim autorskim izborom, a upotrebljava se onda kada su prostorni odnosi od prvorazredne važnosti (ICA95).

Geografska kartaGeografska karta je specifičnim znacima nacrtana, umanjena, generalisana i po određenom matematičkom zakonu na ravni konstruisana slika Zemljine površine ili nekog njenog dijela, koja ukazuje na geografski razmještaj i uzajamne odnose određenih prirodnih i društvenih objekata, pojava i činjenica.

Podjela karataTemeljna podjela geografskih karata je na topografske i tematske. Osnovna karta nastaje kao rezultat neposrednih geodetskih mjerenja topografskih objekata, odnosno opažanja, mjerenja ili prikupljanja podataka o tematskim objektima. One su izvorne karte za izradu izvedenih karata. Temeljna karta je pojednostavljena topografska karta koja služi za izradu tematskih karata.

Vrste karata

Primjenom digitalne tehnologije u kartografiji pojavilo se mnogo kartografskih proizvoda (npr. slike na zaslonima monitora, digitalni modeli reljefa ...) koji izlaze izvan uobičajenih okvira karte kao trajnog produkta na papiru.

Postoje realne i virtualne karte. Odlučujuće karakteristike koje razlikuju realne od virtualnih karata su vidljivost i opipljivost. Konvencionalni kartografski proizvodi (npr. listovi karata, atlasi, globusi) koji imaju čvrstu, opipljivu realnost i izravno su vidljivi kao kartografske slike, nazivaju se realnim kartama. Ostali kartografski proizvodi kojima nedostaje jedna ili obje karakteristike nazivaju se virtualnim kartama.

Postoji više kriterija podjele karata a to su: veličina teritorije, geografska sredina, sadržaj karte, i namjena karte.Prema veličini kartirane teritorije karte se mogu razvrstati u sljedeće kategorije:Karte svijetaKarte Zemljinih poluloptiKarte okeana mora i jezeraKarte kontinenataKarte znatnih dijelova kontinenataKarte pojedinih državaKarte pojedinih dijelova država itd

Prema geografskoj sredini karte mogu biti:Karte kopnaKarte mora

Karte kopna se mogu razvrstati prema razmjeru sadržaju i namjeni. Prema razmjeri (mjerilu) karte se razvrstavaju na :Karte krupne razmjere (do 1:200 000)Karte srednje razmjere (do 1:1 000 000)Karte sitne razmjere

Elementi geografske karte:

Elementi geografske karte mogu biti: matematički, geografski i dopunski.U matematičke elemente karte ubrajamo:

- Razmjeru karte- Projekciju karte- Geodetske tačke- Okvir karte

Geografski elementi karte fizičko-geografski i društveno-geografski objekti. Drugim riječima to su elementi njenog sadržaja, odnosno tematika sadržaja.Dopunski elementi karte su ispisani nazivi geografskih i drugih objekata, ispisani brojevi apsolutnih visina i brojevi ostalih podataka, kao i sav okvirni i vanokvirni sadržaj karte (naziv karte, legenda, podatak o razmjeri karte, podaci o izradi karte i dr.)

Svojstva karte

Karta je medij za pohranu i prijenos informacija (ali to su i tekstovne publikacije, radio, TV, Internet). Na njoj se mogu na najbolji način, istodobno:-prikazati prostorni odnosi objekata - izvesti mjerenja položaja, duljina, površina objekata - stvoriti predodžba o prostoru na temelju znakovnog modela.

Svojstva karte su:- prostornost- mjerljivost- modelnost - tačnost - cjelovitost - estetičnost.

Prostornost karte Kartografskom projekcijom ili načinom preslikavanja osigurava se jednoznačna određenost položaja, oblika i veličine pojedinog prostornog objekta. Poznato je da zakrivljenu površinu zemlje (aproksimiranu elipsoidom ili kuglom) nije moguće preslikati u ravninu bez deformacija, pa je karta na poznati određeni način deformiran prikaz.

Mjerljivost karte

Mjerilo karte omogućava mjerenja na karti. Mjerilo karte je:- odnos elemenata dužine luka u projekciji prema podudarnoj dužini na elipsoidu (ili kugli) - odnos dužina na karti prema odgovarajućim dužinama u prirodi

Mjerilo (razmjera) karte može biti: brojna, grafička i u vidu opisa.Brojna razmjera karte je odnos mjernih brojeva dvaju veličina izmjerenih istom jedinicom mjere za dužinu, usvajajući za prvi član razmjere broj 1. Razmjera karte označena u vidu grafičke konstrukcije naziva se grafička razmjera. Postoje dvije vrste ovog razmjernika: linijski i transverzalni.

Modelnost karte

Karta je pojednostavljen prikaz prostora ili znakovni model, pa razlikujemo: - tlocrtno vjerodostojan prikaz – samo na kartama najkrupnijeg mjerila; - tlocrtno sličan prikaz – na kartama krupnog mjerila, sačuvani su tipični oblici obrisa

objekata;- položajno vjerodostojan prikaz –na kartama srednjeg, sitnog i najsitnijeg mjerila, samo

su najveći objekti prikazani tlocrtno, ostali signaturama, ali sredina signature točno definira položaj objekta;

- prostorno vjerodostojan prikaz – kod znatnog pojednostavljenja prikaza, objekt nije u svom položaju, već je sveden na odnosnu površinu.

Tačnost karte

Tačnost postoji na karti ako je uspostavljeno suglasje između značenja objekta na karti iskazanog određenim kartografskim znakom i stvarnog značenja objekta. Geometrijska tačnost postoji na karti ako je uspostavljena podudarnost položaja neke tačke određenog s karte prema stvarnom položaju te točke u prostoru, koja ne smije prijeći određenu vrijednost.

Cjelovitost karte

Sadržajna cjelovitost (ili potpunost) karte znači da ona sadrži sve objekte koji se u danom mjerilu mogu i moraju prikazati. Stalnim promjenama na objektima, do kojih dolazi zbog ljudske djelatnosti i prirodnih utjecaja, karta gubi na cjelovitosti. Održavanje karata je stalna aktualizacija sadržaja karte. Karta je lijepo oblikovan čitljiv crtež s harmonijom boja.

Estetičnost karte Estetske komponente koje povećavaju uporabnu vrijednost karte su: - usklađen vanjski i unutarnji sadržaj karte - lijepo oblikovan čitljiv crtež- harmoničnost boja - usklađeno pismo itd.

SLIKA ZEMLJINE POVRŠINE NA GLOBUSU

Slika cijele Zemljine površine najvjernije bi bila prikazana na površini tijela sličnog oblika. U praksi ovo preslikavanje se vrši na loptu jer deformacije, praktično, ne dolaze do izražaja. Preslikavanje se vrši upotrebom centralne projekcije. Na globusu su površine svih slika smanjene u jednakom odnosu, tj. razmjera površine u svakoj tački globusa je jednaka. Pošto je razmjera globusa sitna to su slike geografskih objekata na Zemljinoj površini jako uopštene. Prema tome glob pruža mogućnost samo opšteg upoznavanja oblika i rasporeda geografskih objekata kano npr. kontinenata, okeana i mora itd. Globusi se rade najčešće u razmjeri 1:25 000 000.