SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI

USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I

AMERIČKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI

Diplomski rad

Studentica: Irma Dizdarević

Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov

Kolegij: MeĊunarodne financije

U Rijeci, srpanj 2013.

1

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................... 3

1.1. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 3

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 3

1.3. Metodologija rada ................................................................................................... 4

1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 4

2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA ...................................................................... 6

2.1. Organizacija ECB-a ................................................................................................ 6

2.1.1. Upravni odbor ..................................................................................................... 8

2.1.2. Izvršni odbor ....................................................................................................... 9

2.1.3. Vrhovno vijeće .................................................................................................. 10

2.1.4. Funkcioniranje i pravna osobnost ECB-a ......................................................... 11

2.2. Uloga ECB u Eurobankarskom sustavu .............................................................. 12

2.3. Politika ECB-a i aktivnosti u Eurosustavu ......................................................... 13

2.3.1. Monetarna politika i instrumenti ECB-a ........................................................... 14

2.3.1.1. Operacije na otvorenom trţištu .................................................................. 16

2.3.1.2. Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB................................................ 18

2.3.1.3. UvoĊenje obvezne rezerve ......................................................................... 19

2.3.2 Politika deviznog teĉaja ..................................................................................... 20

2.3.3 Sustav plaćanja .................................................................................................. 21

2.3.4. Pripreman euro novca ....................................................................................... 21

2.3.5. Statistika ............................................................................................................ 22

2.3.6. Ekonomska istraţivanja .................................................................................... 23

2.3.7. Nadzor banke i financijska stabilnost ............................................................... 24

3. SUSTAV FEDERALNIH REZERVI ..................................................................... 25

2

3.1. Formalna struktura Sustava federalnih rezervi ................................................. 25

3.1.1. Banke Federalnih rezervi .................................................................................. 25

3.1.2. Banke ĉlanice .................................................................................................... 27

3.1.3. Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi..................................................... 28

3.1.4. Federalni odbor za otvoreno trţište (FOMC) ................................................... 29

3.2. FED-ova monetarna politika ................................................................................ 29

3.2.1. Obveze .............................................................................................................. 30

3.2.2. Imovina ............................................................................................................. 31

3.2.3. Operacije na otvorenom trţištu ......................................................................... 31

3.2.4. Diskontno potvrĊivanje ..................................................................................... 32

3.2.5. Obvezna rezerva ............................................................................................... 32

3.3. Ciljevi monetarne politike..................................................................................... 33

3.3.1. Visoka zaposlenost ........................................................................................... 33

3.3.2. Ekonomski rast ................................................................................................. 34

3.3.3. Stabilnost cijena ................................................................................................ 34

3.3.4. Stabilnost kamatnih stopa ................................................................................. 35

3.3.5. Stabilnost financijskih trţišta ............................................................................ 35

3.3.6. Stabilnost deviznog trţišta ................................................................................ 36

3.3.7. Konflikt ciljeva ................................................................................................. 36

4. USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I AMERIČKOG

SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI ....................................................................... 37

4.1. Glavna razlika izmeĎu politike cijene i tečaja FED-a i ECB-a ..................... 38

5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 40

LITERATURA ............................................................................................................. 41

3

1. UVOD

1.1. Problem i predmet istraživanja

Najvaţniji igraĉi na financijskim trţištima diljem svijeta, drţavni autoriteti u voĊenju

monetarne politike središnje su banke. Svojim djelovanjem utjeĉu na kamatne stope,

koliĉinu kredita i ponudu novca. Sve to ima direktna uĉinak ne samo na financijska

trţišta već i na ukupnu proizvodnju i inflaciju.

U skladu s tim, problem istraţivanja je prikupljanje relevantnih ĉinjenica kojima će se

usporediti Europska centralne banka i Sustav federalnih rezervi (ameriĉka centralna

banka).

Predmet istraţivanja je istraţiti i analizirati prikupljene ĉinjenice o karakteristikama i

funkcioniranju svake pojednine banke, te njihova usporedba.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

U najuţoj vezi s predmetom istraţivanja determinirana je svrha i cilj istraţivanja.

Svrha istraţivanja je prikazati temeljne karakteristike Europske centralne banke te

ameriĉkog FED-a.

Cilj istraţivanja je ukazati uloge i znaĉenje Europske centralne banke i FED-a, te

njihova usporedba.

Imajući na umu svrhu i cilj rada, potrebno je dati odgovore na nekoliko pitanja:

1) Kada je osnovana ECB?

2) Kako je organizirana ECB?

3) Koji su sastavni dijelovi Sustava federalnih rezervi?

4) Koja su tri instrumenta FED-ove monetarne politike?

4

5) Koji su temeljni ciljevi voĊenja FED-ove monetarne politike?

1.3. Metodologija rada

Postoji niz znanstvenih metoda pomoću kojih se formuliraju problemi istraţivanja,

analiziraju ĉinjenice i predlaţu rješenja. U obradi teme ovog diplomskog rada korištene

su sljedeće znanstvene metode: induktivna metoda, deduktivna metoda, metoda analize i

sinteze, komparativna metoda, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, metoda

kompilacije. Rad je utemeljen na literaturi domaćih i inozemnih autora na podruĉju

financijskih znanosti.

1.4. Struktura rada

Diplomski rad je sistematiziran u pet meĊusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, postavljen je predmet istraţivanja, utvrĊeni su svrha i ciljevi

istraţivanja, predstavljena je metodologija rada te struktura rada.

Drugi dio s naslovom Europska centralna banka, predstavljena je Središnja banka

Europe, njezina organizacijska struktura, funkcije, uloga u Eurobankarskom sustavu te

je detaljnija opisana aktivnost ECB-a unutar sustava.

U trećem dijelu s naslovom Sustav federalnih rezervi, objašnjena je struktura Sustava

federalnih rezervi, njegova monetarna politika te ciljevi monetarne politike.

5

Usporedba Europske centralne banke i američkog Sustava federalnih rezervi naziv

je ĉetvrtog dijela u kojem se usporeĊuje organizacija, funkcioniranje i voĊenje

monetarne politike ove dvije centralne banke.

U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza cijelog rada i navedene su spoznaje

znanstveno – istraţivaĉkog rada.

6

2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA

Europski monetarni institut (EMI) bio je prethodnik ECB, ĉija je zadaća bila pripremiti

uvjete za osnivanje ECB-a i ESCB-a. Zadaća EMI-a sastojala se u tome da ispuni

preduvjete za uvoĊenje jedinstvene monetarne politike, sa osobitim naglaskom na

uvoĊenje eura kao jedinstvene valute. Osnivanjem ECB-a nije više bilo potrebe za

postojanjem EMI-a, pa je prva zadaća ECB-a bila likvidiranje imovine EMI-a.

2.1. Organizacija ECB-a

Europska centralna banka osnovana je 1. lipnja 1998. godine sa sjedištem u Frankfurtu.

Njeni osnivaĉi su 11 drţava ĉlanica EMU-a. Dogovoreno je da će ECB imati dva

odbora: Upravni i Izvršni odbor, te Vrhovno vijeće. U svibnju 1998. godine izabran je i

prvi predsjednik ECB-a. Bio je to Wilem Duisenberg. Aktualni predsjednik ECB-a je

Mario Draghi.

Osim tih osnovnih tijela, ECB ima kotrolne mehanizme, unutrašnje i vanjske.

Unutrašnje mehanizme ĉine: interna revizija, sustav interne kontrole, etiĉki kodeks i

pravila ‹‹insider trading-a››1, budţetska autorizacija, sluţbenik za zaštitu podataka,

OLAF (Europski ured za sprjeĉavanje prijevara istraga i pravila za sprjeĉavanje

prijevara) unutar ECB-a i odbor unutrašnjih revizora.

Unutrašnji revizori odgovaraju Izvršnom odboru, koji im odreĊuje mandate, te imenuje

ĉlanove. Pravila po kojima se radi unutrašnja revizija takoĊer mora odobriti Izvršni

odbor.

Sustav interne kontrole zamišljen je kao skup pravila i propisa, te aktivnosti kojima se

ravna Izvršni odbor u svrhu smanjenja rizika od pogreške. Najveća se pozornost

posvećuje strogom razdvajanju ovlasti u svrhu sprjeĉavanja nedopuštenih radnji poput

‹‹insider trading-a››, nelojalne konkurencije, raznih oblika diskriminacije i sliĉno.

1 Nedopušteni oblik korištenja povlaštenih informacija radi postizanja ekstra koristi na tržištu.

7

Etiĉki kodeks nalaţe da se svi zaposleni u ECB-u moraju pridrţavati strogih pravila

ponašanja, te pristupati poslu s poštenjem, profesionalnošću i duţnom paţnjom. Oni

zaposlenici koji imaju pristup povlaštenim i povjerljivim informacijama imaju obavezu

posjećivati etiĉkog savjetnika zaduţenog za procijenu njihovog moralnog stupnja.

Odbor za autorizaciju budţeta donosi Vrhovnom vijeću ECB-a budţet na prijedlog

Izvršnog odbora, te djeluje kao savjetnik Vijeću za sva pitanja vezana za budţet.

OLAF sluţi za suzbijanje prijevara, korupcije i kriminala, te raznih drugih ilegalnih

aktivnosti. Istrage OLAF-a uvedene su odlukom Upravnog vijeća 03. lipnja 2004.

godine.

Vanjsku stegu ĉine: eksterni revizori i ECA2. Eksterni revizori kontroliraju raĉune i

financijske izvještaje ECB-a, a ECA prouĉava operativnu efikasnost managementa.

ECB je podijeljena u 17 poslovnih podruĉja koje vode manageri i direktori koji su duţni

podnositi izvještaje ĉlanovima Izvršnog odbora o radu svakog pojedinog podruĉja.

Osim glavnih prioriteta poput uvoĊenja eura i voĊenje monetarne politike u monetarnoj

uniji, ECB se usredotoĉila i na ojaĉanje unutrašnje organizacije, koja usmjerava na

ojaĉanje internog funkcioniranja Europske centralne banke izmeĊu njenih zaposlenika.

Rezultat ovog procesa su poboljšanje funkcioniranja unutrašnje organizacije ECB-a,

povećanje prilika za zapošljavanje i poboljšanje meĊusobne komunikacije.

ECB zapošljava osoblje iz svih ĉlanica Europske unije. Krajem 2012. godine,

zapošljavala je 2600 ljudi. Osoblje ECB-a su zaposleni prema profesionalnim

kvalifikacijama, te su na temelju tih kvalifikacija ukljuĉeni u analiziranje, istraţivanje i

zajedniĉki management ECB-a.

2 Europen Court of Auditors

8

2.1.1. Upravni odbor

Upravni odbor je glavni organ Europske centralne banke i kao takav donosi najvaţnije

strateške odluke u Eurosustavu (Eurosystem). Sastavljeno je od šest ĉlanova izvršnog

odbora i guvernera nacionalnih centralnih banaka (NCB) drţava ĉlanica monetarne

unije. Ĉlanstvo u Upravnom odboru neprenosivo je na treće osobe, što znaĉi da osobe

koje nisu ĉlanovi Upravnog odborane mogu mijenjati stvarne ĉlanove na sastancima

odbora.

Ipak postoje dvije iznimke:

U sluĉaju financijskih odluka, guverner koji je sprijeĉen u dolasku na sastanak

moţe naći zamjenu koja će u njegovo ime sudjelovati u glasanju

U sluĉaju da je ĉlan Upravnog odbora odsutan na duţe vrijeme, on/ona moţe

naći zamijenu koja će ga mijenjati na duţe vrijeme.

Ĉlanovi Izvršnog odbora sudjeluju u odluĉivanju i zakljuĉivanju na sastancima

Upravnog odbora s jednakim pravima i odgovornostima kao i guverneri NCB

monetarne unije.

Ĉlankom 12.1. Statuta ESCB-a, Upravni odbor je odgovoran za sve odluke osim za one

odluke koje su rezervirane za Izvršni odbor. Zadaće i odgovornosti Upravnog odbora su

slijedeće:3

Usvojiti smjernice i donositi odluke potrebne da se osigura ispunjenje zadataka

povjerenih Eurosustavu;

Formulirati monetarnu politiku euro zone, ukljuĉujći odluke vezane za strateške

monetarne ciljeve, kljuĉne kamatne stope, te bankovne rezerve Eurosustava.

3 http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html

9

Ostale zadaće ukljuĉuju:4

Izdavanje smjernica za ostale operacije NCB-a kao što su transakcije zemalja

Euro-zone iz njihovih prijašnjih valuta u Euro;

Prihvaćanje regulativnih mjera koje ECB propisuje u Ugovoru ili mjera koje

propisuje Vijeće EU;

Opunomoćenje izdavanja euro novĉanica i euro kovanica u euro zoni;

Utemeljenje pravila obraĉunavanja i izvještavanja operacija NCB-a euro zone;

Zapoĉeti zajedniĉko stvaranje zakona i savjetodavnih funkcija ECB-a;

Zakljuĉivanje i rješavanje namjene financijskih resursa ECB-a, usklaĊivanje i

prihvaćanje pravila upravljanja dohotkom NCB-a euro zone;

Prihvaćanje godišnjih izvještaja i godišnjih raĉuna ECB-a.

Osim toga Upravni odbor je najviši upravni organ ECB-a. On obuhvaća pravila i

postupke ECB-a, odluke i prava zaposlenih te ĉlanova Izvršnog odbora i ureĊuje budţet

ECB-a.

2.1.2. Izvršni odbor

Izvršni odbor je operacionalni organ ECB-a, odgovorno za sve svakodnevne odluke

vezane uz poslovanje ECB. Izvršni odbor daje na neki naĉin odreĊena usmjerenja

monetarnoj politici ECB-a, kad ona zahtjeva brzu adaptaciju institucija na promijenjene

uvjete na trţištu novca i kapitala. Ovu funkciju mogu obavljati samo izvršni organi ĉiji

ĉlanovi permanentno sudjeluju u implementaciji politike ECB-a.

Izvršni odbor je sastavljen od 6 ĉlanova, predsjednika ECB-a, potpredsjednika i ostala 4

ĉlana, iskusnih profesionalaca koji su priznati struĉnjaci na podruĉju financija i

bankarstva.

Sastanci se pripremaju zajedniĉkom suglasnošću vlada zemalja ĉlanica euro-zone na

nivou predsjednika drţava ili vlada, a na preporuku Vijeća Europske unije, nakon

konzultacija sa Europskim parlamentom i Upravnim odborom ECB-a.

4 http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str. 53

10

Glavne odgovornosti Izvršnog odbora su:5

Priprema sastanka Upravnog odbora;

Implementacija monetarne politike euro-zone voĊenu prema odlukama

Upravnog odbora, a u skladu s tim, Izvršni odbor daje neophodne smjernice

NCB euro-zone;

Upravljanje svakodnevnim poslovima ECB-a;

Izvršenje zadataka dobivenih od Upravnog odbora.

2.1.3. Vrhovno vijeće

Vrhovno vijeće osigurava institucionalni spoj izmeĊu Eurosustava i Nacionalnih

centralnih banaka drţava ĉlanica koje nisu ĉlanice Eurosustava. Kao takvo, Vrhovno

vijeće će postojati sve dok sve drţave ĉlanice Europske unije ne prihvate Euro kao

njihovo jedinstveno i zakonsko plateţno sredstvo.

Vrhovno vijeće je sastavljeno od predsjednika ECB-a, potpredsjednika i guvernera svih

centralnih banaka zemalja ĉlanica EU. Ostala 4 ĉlana Izvršnog odbora mogu biti

prisutni sastancima Vrhovnog vijeća, ali nemaju pravo glasa. Kao i u Upravnom

odboru, predsjednik Vijeća Europske unije i ĉlan Europske komisije mogu isto tako

sudjelovati na sastancima Vrhovnog vijeća, ali nemaju pravo glasa, baš kao ni ĉlanovi

Izvršnog odbora.

Vrhovno vijeće se moţe smatrati promijenjivim tijelom. Ono je preuzelo brojne zadatke

od EMI-a koje ECB treba izvršiti u 3. fazi EMU, izmeĊu kojih je i ĉinjenica da sve

ĉlanice EU nisu prihvatile Euro kao zakonsko sredstvo plaćanja. Stoga je to jedna od

zadaća Vrhovnog vijeća, da sve ĉlanice EU prihvate euro kao jedinstveni oblik plaćanja

u Europi.

5 Ibidem, str.60

11

Vrhovno vijeće doprinosi:6

Savjetodavnim funkcijama ECB-a

Prikupljanju statistiĉkih izvještaja

Pripremi godišnjih izvještaja ECB

Donošenju standarda u raĉunovodstvu i izvješćivanju nacionalnih banaka

Poslovima vezanim uz uplate upisanih kapitalnih uloga nacionalnih banaka u

ECB-u

Postavljanju uvjeta za zapošljavanje osoblja u ECB-u

Potrebnim pripremama za fiksiranje teĉajeva valuta novih ĉlanica prema euru.

Predsjednik ECB-a je zaduţen za informiranje Vrhovnog vijeća o odlukama Upravnog

odbora, koji na taj naĉin osigurava da guverneri centralnih banaka zemalja koje nisu

ĉlanice Eurosustava dobiju direktne informacije o razmišljanjima Upravnog odbora.

Vrhovnim vijećem predsjedava predsjednik ili potpredsjednik ECB-a. Obiĉno se sastaju

ĉetiri puta godišnje u Frankfurtu.

2.1.4. Funkcioniranje i pravna osobnost ECB-a

Osnovni principi na kojima funkcionira ECB su: nezavisnost, kolektivna samo

odgovornost i transparentnost.

Princip nezavisnosti moţe se rasĉlaniti na:

o Institucionalnu nezavisnost

o Pravnu nezavisnost

o Osobnu nezavisnost ĉlanova odbora

o Funkcionalnu i operativnu nezavisnost

o Financijsku nezavisnost

ECB ima pravnu osobnost prema ĉlanku 107. EC Ugovora, te uţiva maksimalnu pravnu

sposobnost predviĊenu za pravne osobe prema zakonima zemalja ĉlanica. Ona moţe

6 Ibidem, str.62

12

nabavljati i prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu i biti sudionikom sudskih sporova.

Osim toga ECB uţiva one privilegije i imunitete potrebne za obavljanje svojih funkcija.

ECB je takoĊer ovlaštena da zakljuĉuje meĊunarodne sporazume prema meĊunarodnom

graĊanskom pravu te da, do razine svoje kompetencije, sudjeluje u meĊunarodnim

organizacijama kao što je MeĊunarodni monetarni fond (MMF), Banka za meĊunarodna

poravnanja (BIS), te Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)7.

Sporazumi koje zakljuĉi ECB imaju posljedice za sve zemlje ĉlanice EU.

2.2. Uloga ECB u Eurobankarskom sustavu

Funkcija ECB ima mnogo, a razliĉiti autori pridaju veću vaţnost pojedinim zadaćama te

prikazuju razliĉite podijele, u ovom radu navedene su dvije:

1. Uz svoju regulativnu i savjetodavno funkciju, ECB ima još nekoliko specifiĉnih

funkcija:8

o Nadzorna funkcija;

o Centar je za donošenje odluka u Eurosustavu;

o Osigurava konzistentnu implementaciju politika Eurobankarskog sustava;

o Uţiva regulativnu moć i pravo nametanja sankcija;

o Ima vaţnu ulogu u donošenju Komunitarne regulative, te djeluje kao

savjetodavno tijelo komunitarnim institucijama, te zemljama ĉlanicama EU u

donošenju nacrta legislative;

o Nadgleda pridrţavanje financijskih institucija odredbama ĉlanka 101. i 102.

Ugovora; i

o OdraĊuje zadatke koje je prije obavljao EMI, jer i dalje neke zemlje ĉlanice EU

nisu ĉlanice EMU.

7 http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf , str.43

8 Ibidem, str.51

13

2. Funkcije ECB-a u okviru Eurosustava su:9

Definiranje i implementiranje monetarne politike na euro podruĉju;

Obavljanje deviznih operacija;

Formiranje i upravljanje sluţbenim deviznim rezervama zemalja ĉlanica;

UnapreĊenje operacija platnog prometa.

2.3. Politika ECB-a i aktivnosti u Eurosustavu

Europska centralna banka je financijska institucija koja do izvršenja temeljnih zadaća i

postizanja zacrtanih ciljeva dolazi kroz razne aktivnosti, bilo da ih izvršava samostalno

ili u suradnji sa ostalim financijskim institucijama Eurosustava i drţavnim organima

zemalja ĉlanica. To su aktivnosti u pogledu:

Monetarne politike;

Politike deviznog teĉaja;

Sustava plaćanja;

Priprema euro novca;

Statistike;

Ekonomskih istraţivanja;

Nadzora banaka Eurosustava.

Navedeni aspekti biti će obraĊeni u nastavku ovoga rada.

9 Kandžija, V., Živko, I., Poslovna politika banaka, Sveučilište u Mostaru i Ekonomski fakultet Rijeka,

2004., str.75

14

2.3.1. Monetarna politika i instrumenti ECB-a

Specifiĉan naĉin na koji ECB teţi ka ostvarenju svog primarnog cilja je poznat kao

strategija monetarne politike. Vodstvo ECB-a je odabrao monetarnu politiku koja

osigurava što veći kontinuitet sa strategijom koju su primjenjivale Nacionalne centralne

banke prije nastanka Monetarne unije. U isto vrijeme, uvoĊenje eura predstavlja sasvim

novu situaciju, što treba shvatiti kao razvoj monetarne politike.

Ova strategija se temelji na dva stupa:10

Prvi stup

Temelji se na istaknutoj ulozi novca koja se ogleda u odreĊivanju referentne vrijednosti

za rast novĉane mase. Inflacija se smatra krajnjim rezultatom u sluĉaju kada je prevelika

koliĉina novca u opticaju u odnosu na ograniĉenu koliĉinu roba i usluga.

Drugi stup

Temelji se na široko zasnovanoj procjeni o izgledu budućeg razvoja cijena i riziku

stabilnosti cijena u euro zoni. Ova procjena je napravljena korištenjem raznih

ekonomskih indikatora koji pruţaju informacije o budućem razvoju cijena. Primjeri

takvih indikatora su plaće, devizni teĉaj, kamatna stopa na dugoroĉna sredstva, razliĉite

mjere ekonomske aktivnosti, indikatori fiskalne politike, pokazatelji cijena i troškova i

poslovna i potrošaĉka ekspertiza.

Sve u svemu kombinacija ova dva stupa osigurava monitoring i analizu monetarnog,

financijskog i ekonomskog razvoja. Ovako detaljna analiza omogućava cjenovne

stabilnosti. Ĉuvajući plateţnu moć eura na ovaj naĉin, monetarna politika ECB-a

takoĊer podrţava eksternu vrijednost eura koja se mjeri deviznim teĉajem u odnosu na

druge valute. Ipak, devizni teĉaj sam po sebi nije cilj njihove politike.

10

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf str.81

15

Temeljni ciljevi monetarne politike Europske centralne banke su: odrţavanje stabilnosti

cijena, puna zaposlenost i uravnoteţeni gospodarski rast.

Uspostavljena je hijerarhija ciljeva za Eurosustav. Odrţavanjem stabilnosti cijena

postiţe se povoljno ekonomsko okruţenje te visoka razina zaposlenosti, što je najveći

doprinos monetarnoj politici.

Odredbe Ugovora odraţavaju široki koncenzus da11

:

koristi, ostvarene putem cjenovne stabilnosti, su znatne. Odrţavanje stabilnih

cijena je kljuĉan preduvjet za povećanje ekonomskog blagostanja i proizvodnog

potencijala privrede.

uloga monetarne politike, u ekonomiji, je da odrţi cijenovnu stabilnost.

Monetarna politika moţe utjecati na realne aktivnosti samo u kratkom roku.

Ipak, u konaĉnom, moţe samo utjecati na nivo cijena u privredi.

Odredbe Ugovora, takoĊer, znaĉe da, u stvarnoj implementaciji odluka monetarne

politike, usmjerenih na odrţavanje stabilnosti cijena Eurosistema, treba uzeti u obzir

šire ekonomske ciljeve Zajednice. S obzirom da monetarna politika moţe ujecati na

realne aktivnosti u kraćem roku, ECB bi tipiĉno trebala izbegavati stvaranje

prekomjerne fluktuacije outputa i zaposlenosti, ako je to u skladu sa njenim primarnim

ciljem.

Instrumenti monetarne politike jesu slijedeći:

Operacije na otvorenom trţištu

Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB

UvoĊenje obvezne rezerve

11

http://www.ecb.europa.eu/mopo/intro/objective/html/index.en.html

16

2.3.1.1. Operacije na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom trţištu spadaju u najvaţniju grupu operacija monetarne politike.

To su operacije pomoću kojih centralne banke kupnjom i prodajom vrijednosnih papira

na trţištu kapitala povećavaju ili smanjuju novĉanu masu. Da bi povećala koliĉinu

novca u opticaju banka nastupa na trţištu kao kupac vrijednosnih papira i time

omogućuje drugim bankama jaĉu kreditnu aktivnost. Ako pak, centralna banka ima

namjeru smanjiti koliĉinu novca u opticaju, na trţištu kapitala nastupit će kao

prodavatelj vrijednosnih papira.

Operacije na otvorenom trţištu imaju posebnu ulogu u monetarnoj politici Eurosustava,

prije svega zbog upravljanja kamatnom stopom, kontroliranja novĉane mase u opticaju,

te reguliranja likvidnosti na trţištu. Gledano na njihovu ulogu, ciljeve i postupke

operacije na otvorenom trţištu dijelimo na ĉetiri kategorije:12

o Glavne operacije refinanciranja

o Operacije dugoroĉnog refinanciranja

o Operacije finoga prilagoĊavanja

o Strukturne operacije

Glavne operacije refinanciranja su najvaţnije operacije na otvorenom trţištu. Igraju

glavnu ulogu u usmjeravanju kretanja financijskih trţišta, signaliziraju trţišta o novim

smjernicama monetarne politike, te reguliraju likvidnosti na trţištu. Operacije se

redovito izvode svaka dva tjedna, a provode ih ĉlanice ESCB-a i izvršavaju se kroz

standardni tender.

Operacije dugoroĉnog refinanciranja su operacije koje imaju rok dospijeća od 3

mjeseca, a cilj im je dodatno poboljšanje likvidnosti financijskog trţišta u dugom roku.

Za razliku od glavnih operacija refinanciranja, one ne signaliziraju trţištu nove

smjernice monetarne politike.

12

Kandžija, V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003., str.303.

17

Operacije finog prilagoĊavanja poduzimaju se s ciljem ublaţavanja i spreĉavanja

odreĊenih oscilacija kamtnih stopa i napetosti na financijskom trţištu. To su brze i

pravovremene akcije koje usmjeravaju trend trţišta u ţeljenom smjeru sa što manjim

odstupanjem. Zato se i zovu operacije finog prilagoĊavanja. Rok dospijeća kod ovih

operacija nije standardiziran.

Strukturne operacije se poduzimaju kada ESCB ţeli prilagoditi strukturnu poziciju

ESCB-a prema financijskom trţištu. One osiguravaju strukturne likvidne pozicije

Eurosustava u pravilu na dulje razdoblje. Njihovo dospijeće i frekvencija korištenja

mogu, ali i ne moraju biti standardizirani.

U pogledu korištenih instrumenata, ECB će imati na raspolaganju i pet tipova

instrumenata za voĊenje operacija na otvorenom trţištu. To su:13

Povratne transakcije;

Potpune transakcije;

Izdvajanje duţniĉkih certifikata;

Swap vanjske razmjene;

Vezani depoziti.

Povratne transakcije su glavni instrument voĊenja operacija na otvorenom trţištu

Eurosustava, upotrebljava se za operacije glavnog i dugoroĉnog refinanciranja.

Nacionalne centralne banke lako izvršavaju povratne transakcije u obliku repo pogodbi.

Potpune transakcije otvorenog trţišta se izdvajaju samo za strukturne operacije i

operacije finog prilagoĊavanja. Potpuna transakcija je prijenos vlasništva s prodavatelja

na kupca. Te se transakcije izvršavaju u skladu sa trţišnim obiĉajima, koji vrijede za

duţniĉke instrumente korištene u transakciji. Pri izraĉunu cijene, Eurosustav isto tako

djeluje u skladu sa trţišnim obiĉajima, koji se odnose na duţniĉki instrument korišten u

transakciji.

13

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf str.87

18

Izdavanje duţniĉkih certifikata izdaje ECB s ciljem prilagodbe strukturne pozicije

Eurosustava financijskom sektoru, kako bi se regulirala likvidnost na trţištu. Duţniĉki

certifikati predstavljaju dug vlasnika certifikata prema ECB-u. Oni imaju rok dospijeća

kraći od 12 mjeseci. ECB ne postavlja nikakav uvjet glede prenosivosti certifikata.

Swap vanjske razmjene koristi se kod operacija finoga prilagoĊavanja, s ciljem

povećanja ili smanjenja likvidnosti na trţištu. Vanjska razmjena je instrument koji se

koristi u monetarnoj politici, pri kojem Eurosustav promptno kupuje (ili prodaje) euro

za neku valutu i istovremeno terminski prodaje (ili kupuje) euro za drugu odreĊenu

valutu. Rok dospijeća kod ovog instrumenta nije standardiziran.

Vezani depoziti su predviĊeni samo za operacije finog prilagoĊavanja s ciljem

smanjenja likvidnosti na trţištu.

2.3.1.2. Trajne olakšice kreditiranja od strane ECB

U ESCB-u postoji i mogućnost trajnih olakšica koje imaju za cilj upravljanjem

likvidnosti, a provodi se putem prekonoćnog kreditiranja uz unaprijed odreĊenu

kamatnu stopu. Kamatne stope na ta kreditna sredstva trasiraju put za kretanje dnevne

trţišne kamatne stope.

ESCB koristi:14

Marginalne kreditne olakšice;

Depozitne olakšice.

Marginalne kreditne olakšice su posuĊena sredstva koja dozvoljavaju suprotnim

stranama, poput financijskih institucija kao što su banke, steći dnevnu likvidnost od

Eurosustava u odnosu na podobnu aktivu. Kamatna stopa na ovakvu vrstu olakšica

predstavljaju u pravilu maksimum za kamatnu stopu za prekonoćne kredite.

14

Ibidem, str.88

19

Depozitne olakšice su olakšice za prekonoćne depozite kod nacionalnih centralnih

banaka. Kamatna stopa na depozitne olakšice obiĉno predstavlja minimum za kamatne

stope na trţištu prekonoćnih kredita. Pod normalnim okolnostima nema granica što se

tiĉe visine iznosa depozita ili ograniĉenja nekih drugih mjera da bi stranke dobile

olakšice.

2.3.1.3. Uvođenje obvezne rezerve

UvoĊenje obevzne rezerve takoĊer je jedan od naĉina reguliranja koliĉine novca u

opticaju. Povećanjem stope obvezne rezerve, smanjuje se kreditiranje, a time i koliĉina

novca u opticaju. Obrnuto, smanjenjem obvezne rezerve povećava se kreditiranje i

koliĉina novca u opticaju. ECB zahtjeva od kreditnih institucija, da udruţuju obvezne

rezerve na raĉunima NCB-a u sklopu sustava obveznih rezervi Eurosustava. Pravni

okvir za taj sustav obveznih rezervi je opisan u ĉlanju 19. Statuta ESCB-a. Razlozi

uvoĊenja obveznih rezervi su slijedeći:15

Prva funkcija uvoĊenja sustava minimalne obvezne rezerve je stabilizacija

trţišta novca i kamatnih stopa

Druga vaţna funkcija sustava minimalnih obveznih rezervi se odnosi na

proširenje strukturne likvidnosti bankarskog sustava.

Minimalne rezerve likvidnosti zapravo su obvezne rezerve koje se obraĉunavaju na

prosjeĉan iznos depozita na raĉunima depozitnih institucija u vremenu od 30 dana, a

koje se moraju drţati takoĊer 30 dana. Na te izdvojene obvezne rezerve nacionalna

banka plaća kamate.

Baza za obraĉun obvezne rezerve ukljuĉuje prekonoćne depozite, depozite i

vrijednosnice s rokom dospijeća do dvije godine i instrumente novĉanog trţišta s rokom

dospijeća do jedne godine.

15

Ibidem, str.90.

20

2.3.2 Politika deviznog tečaja

Kako bi se omogućilo ESCB-u da izvrši zadatak voĊenja politike deviznog teĉaja

trebalo je pripremiti niz potrebnih instrumenata. To se prije svega odnosi na zakonsko

transferiranje devizne imovine iz nacionalnih centralnih banaka u Europsku centralnu

banku, zatim upravljanje deviznim rezervama NCB-a i ECB-a, te organizaciju deviznih

transakcija.

Najvaţniji tip deviznih operacija u Eurosustavu je intervencija na trţištu deviza.

Operacije se provode iskljuĉivo preko deviznih rezervi koje drţi ECB.

Ĉlankom 105(2) Ugovora i Ĉlankom 3 Statuta ESCB-a devizne operacije Eurosustava

moraju bitit: “U skladu sa propisima Ĉlanka 111 Ugovora“. Ĉlanak 111 definira

slijedeće:16

Ĉlankom 111(1), Vijeće EU djeluje jednoglasno i moţe zakljuĉiti formalne

sporazume za sustav deviznog teĉaja euro novca koji se nalazi izvan Europske

Unije;

Ĉlankom 111(2), Vijeće EU odluĉuje kvalificiranom većinom o formuliranju

sveopćih smjernica za politiku deviznog teĉaja, za sve drţave koje imaju

odreĊene nedostatke u sustavu deviznog teĉaja.

Prije svega, ove mjere mogu biti upotrebljene na preporuku ECB-a ili Europske

komisije, ali prije svega moraju poštivati primarni cilj o stvaranju stabilnosti cijena u

Europskoj i monetarnoj uniji.

16

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str.91

21

2.3.3 Sustav plaćanja

Europski sustav plaćanja omogućava efikasno voĊenje jedinstvene monetarne politike

ESCB-a, i brzu integraciju trţišta novca. Naime, nacionalno trţište novca zemalja

ĉlanica EU, formiraju jedinstveno trţište novca koje omogućava razvijanje jedinstvene

kamatne stope za euro. U cilju lakšeg voĊenja jedinstvene monetarne politike, bilo je

potrebno da kreditne institucije koriste nacionalne sustave za bruto namirenja u realnom

vremenu(RTGS)17

, koji se udruţuju pomoću mehanizma meĊusobnog povezivanja.18

2.3.4. Pripreman euro novca

Od sastanka na vrhu predsjednika drţava ili vlada zemalja ĉlanica EU u Madridu u

prosincu 1995. godine ECU je dobio svog nasljednika prepoznatljivog imena – euro.

Godinu dana poslije, u Dublinu je prihvaćen novi sluţbeni dizajn za oznaĉavanje eura,

koji su osim tijela EU prihvatile i nacionalne administracije, središnje banke i privatni

sektor zemalja ĉlanica. Simbol je nadahnut grĉkim slovom epsilon, što simbolizira

poĉetak europske civilizacije, a dvije paralelne crte preko slova predstavljaju stabilnost

eura. Nesluţbeni simbol je registriran kod MeĊunarodne organizacije za standardizaciju,

koja je novoj valuti dodijelila i slovnu oznaku EUR. Zamjena eura za ECU unaprijed je

regulirana po teĉaju 1:1, ĉime se jamĉi kontinuitet Ugovora iz Maastrichta, te su

predviĊena pravila za teĉajeve konverzija.

Pitanje oko dizajna novĉanica i kovanica eura, kao njegovog stotog dijela – centa

riješena su na skupu u Dublinu. Postoji osam denominacija kovanica i to od 1, 2, 5, 10,

20, 50 centi, te 1 i 2 eura, dok novĉanice mogu biti u sedam apoena i to od 5, 10, 20, 50,

100, 200, 500 eura.

17

Real-time gross settlement systems 18

Interlinking mechanism

22

Što se izgleda novĉanica tiĉe, dogovoreno je da će prednja strana imati zajedniĉko

europsko obiljeţje i vrijednost, a straţnja nacionalno obiljeţje, koju će svaka drţava

kovati po vlastitom rješenju19

.

Ĉlankom 106 Ugovora o EU i Ĉlanka 16 Statuta ESCB-a, Upravni odbor ECB-a ima

iskljuĉivo pravo emitiranja novĉanica unutar euro zone , dok ECB i nacionalne

centralne banke imaju pravo na ozakonjivanje novĉanica unutra euro zone.

Od 1. sijeĉnja 2002., Nacionalne centralne banke euro zone i ECB-a su na zajedniĉkoj

osnovi u opticaj pustile euro novĉanice. Problem je bio u tome što se kod euro novca ne

zna koja centralna banka ga emitira, što nije bio sluĉaj kod novĉanica drţava ĉlanica,

gdje se toĉno znalo odakle novĉanica potjeĉe. Bez obzira na to, Nacionalne centralne

banke Eurosustava su se sloţile da prihvate emitirane novĉanice od drugih ĉlanica

eurosustava, pa se već emitirani novac nije povukao sa euro trţišta, već je ostao u

opticaju.

ECB emitira tek 8% novca od ukupne vrijednosti koja je emitirana u Eurosustavu, dok

ostalih 92% novca emitiraju NCB ĉlanice euro zone.

2.3.5. Statistika

Bojna su podruĉja na kojima ECB vrši statistiĉka prikupljanja i provodi statistiĉke

aktivnosti, a meĊu najvaţnije spadaju:20

Statistika novĉanog, bankarskog i financijskog trţišta, ukljuĉujući i monetarne

agregate, statistika kamatnih stopa, te nemonetarnih financijskih sredstava;

Izravnavanje statistika plaćanja i statistika meĊunarodnih rezervi Eurosustava,

meĊunarodnih investicijskih pozicija euro zone kao cijeline, te nominalnog i

realnog deviznog teĉaja eura;

Financijskih raĉuna (ukljuĉujući financijska izvješća vlada zemalja).

19

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf, str.106 20

Ibidem, str.109

23

Uz prethodno nabrojane stavke ECB izdaje i mnoge druge podatke o ovom podruĉju,

poput izvješća o cijenama, troškovima, prihodima i trţištu rada, koja uglavnom sastavlja

Statistiĉki ured Europske centralne banke.

Godine 2003. statistiĉki odjel ECB-a je potpisao Memorandum o razumijevanju sa

EUROSTAT-om (statistiĉkim uredom eu).

Memorandum odreĊuje slijedeće statistiĉke odgovornosti:21

Odgovornost za novĉanu i bankarsku statistiku na nivou EU;

Podjela odgovornosti izmeĊu ECB-a i Komisije za izravnanje statistika plaćanja

i ostalih srodnih statistiĉkih podataka, te statistika financijskih raĉuna;

Komisija je odgovorna za statistiku cijene i troškova.

2.3.6. Ekonomska istraživanja

Visoko kvalitetna istraţivanja postala su vaţna aktivnost u modernom centralnom

bankarstvu. Ona se nameću ECB-u koja se u provoĊenju monetarne politike u multi-

drţavnom podruĉju susreće sa mnogim nepredvidivim izazovima.

Bit ekonomskog istraţivanja ECB-a je u provoĊenju ĉvrste koncepcijske i empirijske

politike, i u poboljšavanju komunikacije izmeĊu ekonomskog trţišta i javnosti. Do sada,

ekonomska istraţivanja unutar Eurosustava su usko povezana sa znanjima o

funkcioniranju ekonomije euro zone i pribavljanju modela i relevantnih analiza koje se

pridruţuju monetarnoj politici i drugim instrumentima Eurosustava.

U mnogim sluĉajevima, istraţivanja ECB-a su sadrţana unutar mnogih organiziranih

mreţa. To su grupe istraţivaĉa udruţene u razne projekte. One se mogu sastojati od

ekonomista ECB-a, NCB-a euro zone ili nekih drugih organizacija.

Istraţivaĉki rad Eurosustava je nadopunjen konferencijama organizacije centralnih

banaka, konferencijama ECB-a i konferencijama MeĊunarodnog istraţivaĉkog foruma,

te kao takav ima veliki znaĉaj u budućnosti razvitka europskog centralnog bankarstva.

21

Ibidem

24

2.3.7. Nadzor banke i financijska stabilnost

Sudjelovanje ECB-a u nadzoru nad financijskim institucijama ukljuĉuje:22

UnapreĊivanje kooperacije izmeĊu centralnih banaka i nadzornih drţavnih

organa na politiĉkom pitanju zajedniĉkog interesa na podruĉju nadzora i

financijske stabilnosti;

ProvoĊenje vlastitih nadzornih funkcija prema Ĉlanku 4. i 25.1. Statuta ESCB-a;

Sudjelovanje sa ostalim bitnim institucijama za nadzor u Europskoj uniji.

UnapreĊenje kooperacije izmeĊu centralnih banaka i nadzornih drţavnih organa ECB

postiţe podupirući Nadzorni bankarski odbor (BSC)23

. BSC je odbor ESCB-a utemeljen

od strane Upravnog odbora ECB-a 1998. godine, kako bi preuzeo funkcije Nadzornog

odbora koji je 1994. godine utemeljio EMI. BSC donosi zajedniĉke odluke sa ECB-om i

sa NCB zemalja ĉlanica Europske unije. Kooperacijom izmeĊu Eurosustava i

nacionalnih nadzornih vlasti, BSC pomaţe u provoĊenju perspektiva euro zone,

nadopunjujući nacionalne poglede po pitanjima financijske stabilnosti, te po pitanjima

integracija bankarskih sustava. Njegova se analiza uglavnom fokusira na strukturne

promjene bankarskog poslovanja, valjanost bankarske i financijske strukture te na

moguće prijetnje na stabilnost bankarskog sustava.

Nadzorni bankarski odbor isto tako pomaţe ECB-u da izvrši nadzorne zadaće na

podruĉju bankarskog nadzora i financijske stabilnosti unije.

ECB, osim sa BSC-om, suraĊuje sa svim bitnim institucijama koje djeluju na podruĉju

financijske regulacije nadzora i stabilnosti na podruĉju cijele EU.

22

Ibidem, str. 113 23

Banking Supervision Committee

25

3. SUSTAV FEDERALNIH REZERVI

Od svih središnjih banaka, Sustav federalnih rezervi ima vjerojatno najĉudniju

strukturu. Osnovna karakteristika ameriĉke politike prije dvadesetog stoljeća bila je

bojazan od centralizirane moći, što se moţe vidjeti u ustavnoj ravnoteţi izmeĊu ovlasti

Vlade, Kongresa i Vrhovnog suda te odrţavanju prava pojedinih drţava. Strah od

centralizirane moći bio je jedan od uzroka ameriĉkog otpora stvaranju središnje banke.

Tradicionalno ameriĉko nepovjerenje u interese vlasnika kapitala bio je još jedan uzrok,

ĉiji je najistaknutiji simbol bila upravo središnja banka.

3.1. Formalna struktura Sustava federalnih rezervi

Prema autorima Zakona o Federalnim rezervama, formalna struktura Sustava federalnih

rezervi trebala je raspršiti moć meĊu regijama, privatnim sektorom i drţavom te meĊu

bankarima, poslovnim ljudima i najširom javnosti. Ova poĉetna raspodjela moći

rezultirala je sljedećim sastavnim dijelovima Sustava federalnih rezervi:24

banke Federalnih rezervi,

Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi,

Federalni odbor za operacije na otvorenom trţištu,

Federalno savjetodavno vijeće,

i oko 3600 poslovnih banaka ĉlanica.

3.1.1. Banke Federalnih rezervi

Svaka od 12 regija Sustava federalnih rezervi ima svoju glavnu Banku Federalnih

rezervi, koje pak moţe imati podruţnice i u drugim gradovima regije. Tri najveće banke

Sustava federalnih rezervi, mjereno vrijednostima aktive, nalaze se u New Yorku,

Chicagu i San Franciscu. Preko 50 % ukupne imovine FED-a odnosi se na njih.

24

Mishkin, F.S., Eakins, S.G., Financijska tržišta + institucije, MATE d.o.o., Zagreb 2005., str.150

26

Njujorška banka Federalnih rezervi je s ĉetvrtinom ukupne imovine najvaţnija banka

Sustava federalnih rezervi.

Svaka od banaka Federalnih rezervi je kvazi – javna (djelomiĉno privatna, djelomiĉno

drţavna) institucija u vlasništvu privatnih poslovnih banaka u regiji ĉlanica Sustava

federalnih rezervi. Banke ĉlanice su kupile dionice Banke Federalnih rezervi u svojoj

regiji (uvjet ĉlanstva), s tim da su dividende isplaćene za te dionice zakonski ograniĉene

na 6% godišnje. Banke ĉlanice izabiru šest ravnatelja banke Federalnih rezervi u regiji,

još tri odreĊuje Odbor guvernera, a tih devet direktora odreĊuje predsjednika Banke

(podloţno odobrenju Odbora guvernera).

Ravnatelji banke Federalnih rezervi mogu se razvrstati u tri kategorije: A, B i C. Tri A

ravnatelja, koje izabiru banke ĉlanice, profesionalni su bankari. Tri B ravnatelja, koje

takoĊer biraju banke ĉlanice, su uvaţeni, vodeći ljudi iz industrije, poljoprivrede,

radnog i potrošaĉkog sektora. Tri C ravnatelja, koje odreĊuje Odbor guvernera,

predstavljaju javne interese. Nije dozvoljeno da su duţnosnici, zaposlenici ili dioniĉari

banaka. Autori Zakona o Federalnim rezervama odluĉili su se za ovaj model izbora

ravnatelja ţeleći osigurati da ravnatelji svake banke Federalnih rezervi odrţavaju

interese svih skupina ameriĉke javnosti.

Funkcije dvanaest banaka Federalnih rezervi su25

:

prijenos iznosa ĉeka s raĉuna izdavatelja na raĉun primatelja

emisija novca

povlaĉenje oštećenih novĉanica i kovanica iz optjecaja

ocjena predloţenih spajanja i zahtjeva banaka za proširenjem svojih aktivnosti

upravljanje i odobravanje diskontnih zajmova drugim bankama u svojoj regiji

djelovanje u ulozi posrednika izmeĊu poslovne zajednice i Sustava federalnih

rezervi

provoĊenje nadzora nad bankovnim holdinzima, kao i banaka ĉlanica kojima

odobrenje za rad daje nadleţni organ pojedine federalne drţave

prikupljanje podataka o lokalnim poslovnim uvjetima

25

Ibidem, str.152

27

korištenje profesionalih ekonomista za istraţivanje razliĉitih tema vezanih za

voĊenje monetarne politike

Ovih dvanaest banaka Federalnih rezervi ukljuĉeno je u monetarnu politiku na slijedeće

naĉine26

:

njihovi ravnatelji postavljaju diskontnu stopu (premda diskontnu stopu u svakoj

regiji kontrolira i odreĊuje Odbor guvernera)

odluĉuju koje banke (bez obzira na to jesu li ĉlanice ili nisu) mogu dobiti

diskontne zajmove od banke Federalnih rezervi

njihovi ravnatelji izabiru jednog poslovnog bankara iz regije za rad u

Federalnom savjetodavnom Vijeću, koje suraĊuje sa Odborom guvernera i pruţa

informacije za pomoć u voĊenju monetarne politike

pet od dvanaest predsjednika banaka Federalnih rezervi ima pravo glasa u

Federalnom odboru za otvoreno trţište. Odbor upravlja operacijama na

otvorenom trţištu (kupnja i prodaja drţavnih vrijednosnica, što utjeĉe na

kamatnu stopu i koliĉinu rezervi u bankarskom sustavu).

3.1.2. Banke članice

Sve „nacionalne banke“ (poslovne banke kojima odobrenje za rad izdaje nadleţni

federalni organ za nadzor banaka – Ured za kontrolu valute) duţne su biti ĉlanice

Sustava federalnih rezervi. Poslovne banke, kojima odobrenje za rad izdaje nadleţni

organ pojedine federalne drţave, nisu duţne biti ĉlanice, iako se mogu na to odluĉiti.

Trenutno je oko trećina poslovnih banaka SAD-a ujedno i ĉlanica Sustava federalnih

rezervi, u odnosu na 1947. kada su ĉak 49% njih bile ĉlanice.

26

Ibidem,str.153

28

3.1.3. Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi

Na ĉelu Sustava federalnih rezervi je sedmeroĉlani Odbor guvernera, sa sjedištem u

Washingtonu, D.C. Svakog guvernera postavlja predsjednik SAD-a i potvrĊuje Senat.

Da bi se ograniĉila kontrola predsjednika SAD-a nad FED-om i odvojilo FED od drugih

politiĉkih pritisaka, guverneri se izabiru na 14-godišnji mandat, bez mogućnosti

reizbora. Guverneri, od kojih su mnogi profesionalni ekonomisti moraju dolaziti iz

razliĉitih regija Sustava federalnih rezervi kako bi se sprijeĉila prevelika zastupljenost

interesa jedne regije, a druge premalo. Predsjednik Odbora guvernera bira se izmeĊu

sedam guvernera i sluţi ĉetverogodišnji mandat. Jednom kada se izabere novi

predsjednik, oĉekuje se da se stari povuĉe iz Odbora guvernera, ĉak i ako je do kraja

njegovog mandata kao guvernera ostalo još dosta vremena.

Odbor guvernera aktivno je ukljuĉen u proces donošenja odluka o voĊenju monetarne

politike. Svih sedam guvernera ĉlanovi su FOMC-a te sudjeluju u glasanju o provedbi

operacija na otvorenom trţištu. Budući da u FOMC-u dvanaest ĉlanova ima pravo glasa

(sedam guvernera i pet predsjednika banaka Federalnih rezervi), oĉito je da Odbor

guvernera ima većinu glasova. Odbor guvernera takoĊer postavlja obvezne rezerve

unutar zakonskih ograniĉenja i efektivno kontrolira diskontnu stopu (kroz ››proces

kontrole i odreĊivanja‹‹), odobravajući diskontnu stopu koju „postavljaju“ banke

federalnih rezervi. Predsjednik Odbora guvernera savjetuje predsjednika SAD-a u

ekonomskim pitanjima, svjedoĉi u Kongresu te u medijima govori u ime Sustava

federalnih rezervi. Predsjednik odbora, kao i drugi guverneri, ujedno moţe predstavljati

SAD u pregovorima sa stranim drţavama u ekonomskim pitanjima. Osoblje Odbora

guvernera ĉine profesionalni ekonomisti vršeći ekonomske analize koje Odbor

guvernera koristi u donošenju odluka.

29

3.1.4. Federalni odbor za otvoreno tržište (FOMC)

FOMC se obiĉno sastaje osam puta godišnje (otprilike svakih šest mjeseci) te donosi

odluke vezane za provoĊenje operacija na otvorenom trţištu, koje utjeĉu na monetarnu

bazu. FOMC ĉini sedam ĉlanova Odbora guvernera, predsjednik Njujorške banke

Federalnih rezervi i još ĉetiri predsjednika drugih banaka Federalnih rezervi.

Predsjednik Odbora guvernera ujedno ima i ulogu predsjednika FOMC-a. Iako samo pet

predsjednika banaka Federalnih rezervi ima pravo glasa u FOMC-u, i predsjednici

drugih banaka Federalnih rezervi dolaze na sastanke FOMC-a sudjelujući u raspravama.

Tako ipak imaju nekako utjecaj na odluke FOMC-a.

S obzirom da su operacije na otvorenom trţištu najvaţniji instrumenti koji FED-u stoje

na raspolaganju za kontrolu ponude novca, FOMC zasigurno ima kljuĉnu ulogu u

kreiranju monetarne politike Sustava federalnih rezervi. Iako obvezne rezerve i

diskontnu stopu ne postavlja FOMC, zapravo se tu donose odluke vezane za te

instrumente. FOMC ne vrši direktno kupnju i prodaju vrijednosnica, nego izdaje

direktive odjelu za trgovanje u Njujorškoj banci Federalnih rezervi, gdje onda glavni

diler za domaće otvoreno trţište nadzire sobu punu ljudi koji izvršavaju nalog kupnje ili

prodaje vrijednosnica drţave ili drţavnih agencija. Glavni diler svakodnevno

komunicira s ĉlanovima FOMC-a vezano za aktivnosti odjela za trgovanje.

3.2. FED-ova monetarna politika

FED-ovo voĊenje monetarne politike ukljuĉuje i aktivnosti koje utjeĉu na njegovu

bilancu (imovina i obveze).

Tri FED-ova instrumenta monetarne politike su: operacije na otvorenom trţištu,

diskontno potvrĊivanje i obvezna rezerva.

30

3.2.1. Obveze

Dvije vrste obveza u bilanci – novac u optjecaju i rezerve – ĉesto se zovu monetarne

obveze FED-a. Ukupna koliĉina FED-ovih monetarnih obveza (novac u optjecaju i

rezerve), kao i monetarne obveze ameriĉkog Ministarstva financija (valuta u optjecaju,

prvenstveno kovanice), ĉini monetarnu bazu.

1. Novac u optjecaju. FED izdaje novĉanice (zeleno- sive komade papira). Novac u

optjecaju odnosi se na novac u rukama javnosti (izvan banaka), predstavljajući

vaţnu komponentu ponude novca. (Novac kod depozitnih institucija takoĊer je

obveza FED-a, ali on ulazi u rezerve).

Novĉanice Federalnih rezervi predstavljaju obvezu FED-a prema donositelju, te

u isto vrijeme predstavljaju pasivu FED-a. Za razliku od većine drugih oblika

pasive, obećavaju donositelju isplatu samo u vidu drugih novĉanica; drugim

rijeĉima, jedne se obveze isplaćuju drugim obvezama.

2. Rezeve. Sve banke imaju raĉun kod FED-a. Na njemu drţe svoje depozite.

Rezerve se sastoje od depozita kod FED-a, uvećano za novac koji fiziĉki drţe

banke (zvano gotovina u blagajni zato što se ĉuva u trezorima banke). Rezerve

su imovina za banke, ali za FED su obveza jer banke mogu zahtijevati njihovu

isplatu u bilo kojem vrijeme. FED je onda duţan ispuniti svoju obvezu isplatom

novĉanica Federalnih rezervi. Porast rezervi dovodi do porasta razine depozita, a

time i ponude novca.

Ukupne rezerve mogu se podijeliti u dvije kategorije: rezerve za koje FED

zahtijeva da drţe banke (obvezne rezerve) te sve dodatne rezerve koje banka

sama odluĉuje drţati (višak rezervi).

31

3.2.2. Imovina

Dva oblika imovine u FED-ovoj bilanci vaţni su iz dva razloga. Prvo, promijene u

imovini vode do promjena u rezervama i posljediĉno do promjena ponude novca.

Drugo, s obzirom da se na ove oblike imovine (drţavne vrijednosnice i diskontne

zajmove) plaća kamatna stopa, a na obveze (novac u optjecaju i rezerve) se ne plaća,

FED svake godine zaraĊuje milijarde dolara ostvarujući prihod od svoje imovine,a na

svoje obveze ništa ne plaća. Iako veći dio prihoda FED vraća federalnoj vladi, ipak troši

dio neke u svrhe – poput ekonomskih istraţivanja.

1. Državne vrijednosnice. Ova se kategorija imovine odnosi na vrijednosnice

Ministarstva financija koje FED ima. Kao što ćete vidjeti, FED osigurava

rezerve bankarskom sektoru kupujući vrijednosnice, ĉime povećava svoju

imovinu. Porast drţavnih vrijednosnica kod FED-a ujedno povećava i

ponudu novca.

2. Diskontni zajmovi. FED osigurava rezerve bankarskom sektoru odobravajući

diskontne zajmove bankama. Porast diskontnih zajmova takoĊer moţe biti

izvor porasta ponude novca. Kamatna stopa za zajmove koja se naplaćuje

bankama zove se diskontna stopa.

3.2.3. Operacije na otvorenom tržištu

Postoje dvije vrste operacija na otvorenom trţištu: dinamičke operacije na otvorenom

tržištu, s ciljem promjena razina rezervi, te obrambene operacije na otvorenom

tržištu. One neutraliziraju promjene drugih faktora koji utjeĉu na rezerve, kao što su

promjene depozita Ministarstva financija kod FED-a. FED provodi operacije na

otvorenom trţištu s vrijednosnicama Ministarstva financija i drţavnih institucija, a

naroĉito s zapisima Ministarstva financija. FED provodi većinu operacija na otvorenom

trţištu s vrijednosnicama Ministarstva financija zato što je trţište za tim

vrijednosnicama najlikvidnije i ima najveći obujam trgovanja. Ujedno, to trţište ima

32

kapacitet za apsorpciju znaĉajnog volumena FED-ovih transakcija, a da pritom ne doĊe

do pretjeranih fluktuacija cijena koje bi uznemirile trţište.

Autoritet kod donošenja odluka vezanih za operacije na otvorenom trţištu je Federalni

odbor za otvoreno trţište (FOMC). Sama izvedba tih operacija prepuštena je, meĊutim,

odjelu za trgovanje u Njujorškoj banci Federalnih rezervi.

3.2.4. Diskontno potvrĎivanje

Diskontni zajmovi su oni koje središnja banka odobrava depozitnim institucijama, a

diskontna stopa je kamatna stopa koju ona naplaćuje za zajmove. Diskontna politika,

koja se prije svega odnosi na promjene diskontne stope, utjeĉe na rezerve u bankarskom

sustavu zato što središnja banka povećava rezerve banke za isti iznos kada se plasira

diskontni zajam. FED odobrava diskontne zajmove bankama kroz diskontni okvir.

3.2.5. Obvezna rezerva

Promjene obvezne rezerve utjeĉu na potraţnju za rezervama: rast obveznih rezervi znaĉi

da banke moraju drţati više rezervi, a smanjenje znaĉi da moraju drţati manje rezervi. U

Zakonu o deregulaciji i monetarnoj kontroli depozitnih institucija iz 1980., predviĊena

je jednostavna shema za odreĊivanje obveznih rezervi. Sve depozitne institucije,

ukljuĉujući poslovne banke, štedno – krednitne zadruge, štedionice i kreditne zadruge,

sada su podloţne istim obveznim rezervama na sljedeći naĉin: obvezna rezerva na sve

depozite po viĊenju – ukljuĉujući ĉekovne raĉune koji ne nose kamatu, NOW raĉune,

super – NOW raĉune i ATS (engl. automatic transfer savings) raĉune – su 3% na prvih

49,3 milijuna dolara depozita po viĊenju 27

banaka te 10% depozita po viĊenju na preko

49,3 milijuna dolara. FED ima diskrecijsko pravo inicijalnih 10% promijeniti u

27

49,3 milijuna dolara je određeno od početka 1999. godine. Svake godine ovaj se broj prilagođava prema gore za 80% postotnog porasta depozita po viđenju u SAD-u.

33

intervalu izmeĊu 8% i 14%. U iznimnim situacijama postotak se moţe maksimalno

povećati na 18%.

Obvezna rezerva se rijetko koristi kao instrumente monetarne politike zato što njihov

rast moţe uzrokovati neposredne probleme s likvidnošći kod banaka s malim viškom

rezervi. Upravo zbog toga, kada je FED u prošlosti povećao obvezne rezerve, to je bilo

popraćeno s kupnjama na otvorenom trţištu ili povećanjem dostupnosti zajmova iz

diskontnog okvira, ĉime su se osigurale rezerve za banke kojima je to bilo potrebno.

Kontinuirane promjene obveznih rezervi ujedno bi dovele do veće nesigurnosti za

banke, što bi oteţalo njihovo upravljanje likvidnošću.

3.3. Ciljevi monetarne politike

Šeste je temeljnih ciljeva monetarne politike28

:

visoka zaposlenost,

ekonomski rast,

stabilnost cijena,

stabilnost kamatnih stopa,

stabilnost financijskih trţišta,

stabilnost na deviznom trţištu.

3.3.1. Visoka zaposlenost

Visoka zaposlenost je vaţan cilj iz dva razloga: (1)jer suprotna situacija tj. visoka

nezaposlenost dovodi do velikih nevolja za stanovništvo, s obiteljima koje pate od

financijskih poteškoća, gubitkom osobnog samopoštovanja i porastom kriminala i (2)

kada je nezaposlenost visoka, u gospodarstvu su nezaposleni ne samo radnici, nego i

28

Mishkin, F.S., Eakins, S.G., Financijska tržišta + institucije, MATE d.o.o., Zagreb 2005., Str.185

34

drugi resursi (poput zatvorenih tvornica i nekorištene opreme), što onda rezultira

smanjenjem outputa (niţim BDP-om).

3.3.2. Ekonomski rast

Cilj stabilnog ekonomskog rasta usko je vezan s ciljem visoke zaposlenosti zato što će

poduzeća biti spremnija investirati u kapitalnu opremu, da bi povećali produktivnost i

ekonomski rast kada je nezaposlenost niska. Suprotno tome, kada je nezaposlenost

visoka, a tvornice zatvorene poduzećima se ne isplati investirati u dodatne pogone i

opremu. Iako su ova dva cilja usko vezana, ekonomski rast se moţe promicati direktnim

poticanjem poduzeća da investiraju ili poticanjem stanovništva na štednju, ĉime bi se

osiguralo više sredstava za investiranje poduzeća. To je zapravo cilj tzv. ekonomije

ponude, koja se zalaţe za poticanje ekonomskog rasta davanjem poduzećima poreznih

poticaja za investiranje u tvornice ili opremu, ili poticanjem poreznih obveznika da više

štede.

3.3.3. Stabilnost cijena

Tijekom nekoliko prošlih desetljeća kreatori politike u SAD-u postali su svjesni

socijalnih i ekonomskih troškova inflacije i zabrinutiji za stabilnu razinu cijena kao cilja

ekonomske politike. Stabilnost cijena je poţeljna zato što rast razine cijena, odnosno

inflacija, dovodi do nesigurnosti u ekonomiji i tako moţe negativno djelovati na

ekonomski rast. Informacije o cijenama dobara i usluga puno se teţe interpretiraju kada

se mijenja opća razina cijena, što oteţava donošenje odluka potrošaĉima, proizvoĊaĉima

i drţavi. Ne samo da ispitivanja javnog mijenja otkrivaju odbojnosti javnosti prema

inflaciji, nego i sve veći broj dokaza upućuje na to da inflacija dovodi do niţeg

ekonomskog rasta.

Kada postoji inflacija puno je teţe donositi odluke za budućnost. Tako je, npr., u

vremenima inflacije puno teţe odluĉiti koliko bi se novaca trebalo uštedjeti za buduće

visoko obrazovanje djece. Inflacija moţe potaknuti napetost u društvu jer će svaka

35

skupina u društvu natjecati s drugim grupama kako bi osigurali da njihov dohodak prati

rast opće razina cijena.

3.3.4. Stabilnost kamatnih stopa

Poţeljna je stabilnost kamatnih stopa zato što fluktuacije kamatnih stopa mogu stvoriti

nesigurnost u ekonomiji i oteţati planiranje vezano za budućnosti. Fluktuacije kamatnih

stopa, koje utjeĉu na spremnost potrošaĉa za kupnjom npr. kuća, mogu oteţati

donošenje odluka potrošaĉa o vremenu kupnje kuće, ali i planova graĊevinskih

poduzeća koliko kuća da sagrade. Središnja banka moţe poţeljeti smanjiti rast kamatnih

stopa zbog: rast kamatnih stopa dovodi do rasta odbojnosti prema središnjim bankama

poput FED-a i sve većih ţelja za smanjenjem njihove moći.

3.3.5. Stabilnost financijskih tržišta

Financijske krize mogu onemogućiti financijska trţišta u pribavljanju dovoljnih

sredstava ljudima s produktivnim investicijskim projektima, što moţe dovesti do

kontrakcije gospodarske aktivnosti. Promocija stabilnoga financijskog sustava u kojem

se izbjegavaju financijske krize je, stoga, vaţan cilj središnje banke. Sustav federalnih

rezervi je stvoren kao odgovor na bankarsku krizu 1907. godine radi promicanja

financijske stabilnosti.

Stabilnost kamatnih stopa doprinosi stabilnosti financijskih trţišta zato što fluktuacije

kamatnih stopa stvaraju veću nesigurnost financijskim institucijama. Rast kamatnih

stopa stvara velike gubitke kapitala na dugoroĉnim obveznicama i hipotekama, s tim da

ti gubitci mogu dovesti i do propasti financijskih institucija koje ih drţe. Sve izraţenije

fluktuacije kamatnih stopa bile su naroĉito veliki problem za štedno – kreditne zadruge i

štedionice, od kojih su se mnoge suoĉile s velikim financijskim problemima.

36

3.3.6. Stabilnost deviznog tržišta

S obzirom na sve veću vaţnost meĊunarodne razmjene za ameriĉko gospodarstvo,

vrijednost dolara prema drugim valutama postaje za FED sve vaţnija. Rast vrijednosti

dolara ĉini ameriĉke industrije manje konkurentnim prema inozemnim, a pad vrijednosti

dolara potiĉe inflaciju u SAD-u. Sprjeĉavanje velikih promjena vrijednosti dolara

olakšava poduzećima i potrošaĉima planiranje kupnje/prodaje dolara iz/u inozemstvo.

Stabiliziranje kretanja vrijednosti dolara na deviznom trţištu smatra se zato vaţnim

ciljem monetarne politike. U drugim zemljama, koje su u većoj mjeri ovisinije o

meĊunarodnoj trgovini, odrţavanje stabilnosti na deviznom trţištu još više dobiva na

vaţnosti.

3.3.7. Konflikt ciljeva

Iako su mnogi od spomenutih ciljeva, poput visoke zaposlenosti i ekonomskog rasta, ili

stabilnosti kamatnih stopa i stabilnosti financijskih trţišta meĊusobno usklaĊeni, to nije

uvijek sluĉaj. Cilj stabilnosti cijena ĉesto je u suprotnosti s ciljevima stabilnosti

kamatnih stopa i visoke zaposlenosti u kratkom roku (iako vjerojatno ne u dugom roku).

Npr. kada je gospodarstvo u ekspanziji i nezaposlenost, pada inflacija i kamatne stope

mogu rasti. Ako središnja banka pokuša sprijeĉiti rat kamatnih stopa, mogla bi

stimulirati inflaciju, a ako odluĉi povećati kamatne stope da bi sprijeĉila inflaciju, u

kratkom roku bi se mogla povećati nezaposlenost. Zbog konflikta ciljeva, središnje

banke poput FED-a moraju donositi teške odluke.

37

4. USPOREDBA EUROPSKE CENTRALNE BANKE I

AMERIČKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI

Europska centralna banka i ameriĉki sustav federalnih rezervi imaju neke zajedniĉke

karakteristike. Naĉelno, samostalne su institucije u donošenju odluka sa

decentraliziranom strukturom i korištenjem osnovnih monetarnih alata kao što su

obvezne priĉuve i otvoreno trţište. Europski sustav središnjih banaka (ESCB), koji vodi

monetarnu politiku za eurozonu, sastoji se od Europske centralne banke (ECB) u

Frankfurtu i 12 nacionalnih središnjih banaka, koje imaju ulogu sliĉnu onoj koju imaju

regionalne banke Ameriĉkog Fed-a. Ipak, te dvije centralne banke karakteristiĉne su i

razliĉite u mnogo polja.

Prije svega, ECB i FED imaju razliĉite ciljeve i metode u ostvarenju istih. Temeljna

odgovornost ECB-a je postići stabilnost cijena, dok je FED odgovoran za sljedeće:

1. Uspostava nacionalne monetarne politike utjecajem na monetarne i kreditne

uvjete u ekonomiji, u teţnji postizanja veće zaposlenosti, stabilnih cijena i dugoroĉnih

kamatnih stopa

2. Nadgledanje i regulativa bankarskih institucija kako bi se osigurao siguran i

ĉvrst financijski sustav koji će štiti prava graĊana.

3. Odrţavanje stabilnosti financijskog sustava i spreĉavanje rizika koji se moţe

dogoditi na financijskim trţištima

4. Pruţanje financijskih usluga depozitnim institucijama, vladi SAD-a, stranim

sluţbenim institucijama, te imaju glavnu ulogu u radu ameriĉkog platnog prometa29

.

29

http://www.federalreserve.gov/pf/pdf/pf_1.pdf#page=4, str. 1-3.

38

Dok Fed nema jasno definirane ciljeve, za monetarnu politiku Eurozone dva su kljuĉna

ĉimbenika koja su nuţna za postizanje ciljeva: To su:

1. Razvoj M3 agregata koji igra znaĉajnu ulogu u procjeni stabilnosti cijena

2. Procjena o izgledima za buduće razvoje cijena koji se temelje na izvještajima o

inflaciji30

.

4.1. Glavna razlika izmeĎu politike cijene i tečaja FED-a i ECB-a

Najvaţnija razlika izmeĊu FED-a i ECB-a je u politici cijene i teĉaja. Iako je euro

relativno mlada valuta i postoji tek od 01. sijeĉnja 2002. godine, eurozona je postala

druga po veliĉini gospodarska sila u svijetu. Iako su ĉesto izreĉene zabrinutosti za nizak

teĉaj eura, za ovu valutu ne postoji zabrinutost, ne više nego za ameriĉki dolar.

Dolar u posljednje vrijeme ĉesto oscilira što pokazuje znatnu nesigurnost u monetarnoj

politici SAD-a. Na oscilaciju teĉaja utjeĉe trgovinska nestabilnost. Strani investitori

potraţuju dolar kako bi kupili imovinu, poput primjerice obveznica. Kada SAD

povećava programe kupnje imovine na stranom trţištu, uvoz i strane investicije postaju

skuplje i dolar slabi. S druge strane, kada strana imovina i uvoz postanu jeftiniji, izvoz i

ameriĉka ulaganja postanu puno skuplja i dolar moţe ojaĉati u skladu sa stranim

valutama. Kada neka zemlja uvozi više nego izvozi, ona doţivljava trgovinski deficit i

obrnuto kada drţava više izvozi nego uvozi ima trgovinski suficit. Ovi trgovinski

indikatori su znaĉajni i ovise o tome koliko svjeţeg novca ima neka drţava za

transakcijske poslove , te to automatski utjeĉe na rast gospodarstva neke zemlje31

.

Koliĉina novca koji dolazi u SAD ili odlazi iz njega prouzrokovao je fluktaciju dolara. S

obzirom da je FED izuzetno fleksibilan, bio je spreman povećati ili smanjiti programe

kupnje imovine kako bi prilagodio politike koje bi pomogle rastu ameriĉkog

gospodarstva. U skladu sa tim krajem 2008. godine FED je smanjio kamatne stope

praktiĉno na nulu i to najniţu razinu u povijesti. No, kako ni to nije pomoglo

30

Krugman, P.R., Obstfeld M, Međunarodna ekonomija, MATE d.o.o., Zagreb 2003., Str.270 31

http://www.ehow.com/about_5244667_dollar-fluctuate_.html

39

„uspavanom gospodarstvu“ uveo je neviĊenu praksu kupnje drţavnih i hipotekarnih

obveznica. Kupio je obveznice u vrijednosti od 2.500 milijuna dolara, tiskajući i

ubrizgavajući na taj naĉin svjeţi, jeftini novac na financijska trţišta. Iako su naveli kako

je ova politika kratkoroĉna, FED je nastavio s ovom politikom i to će raditi sve dok

stopa nezaposlenosti u SAD-u ne dostigne stopu od 6.5%32

.

Kod ECB-a je drukĉije. Iako je teĉaj eura još uvijek stabilan, ECB i podruĉje eurozone

susreće se s decentralizacijom i postojanjem nacionalnih središnjih banaka, ukupno 17

ĉlanica. Problem leţi u politiĉkim razliĉitostima izmeĊu zajedniĉke monetarne politike.

Iako zemlje eura imaju zajedniĉku valutu i jedinstvenu monetarnu politiku, zadrţale su

svoju nacionalnu suverenost u većini polja gospodarske politike. Ipak u skladu s svojim

temeljnim ciljem a to je oĉuvanje stabilnosti cijena, oformljen je Europski sustav

središnjih banaka, sastavljane od Europske centralne banke i nacionalnih središnjih

banaka. Taj sustav je najneovisnija središnja banka u svijetu, te ga mnogi usporeĊuju s

nezavisnošću i politiĉkim utjecajem koji je nekad imala Njemaĉka savezna banka33

.

Kako se Europa već dulje vrijeme bori s teškom gospodarskom situacijom svojih

ĉlanica, ipak to nije utjecalo na znaĉajnije oscilacije eura. ECB je u jeku gospodarske

krize nudio vrlo jeftine kredite na tri godine i kupovao obveznice prezaduţenih ĉlanica

eurozone kako bi smanjio cijenu njhovog zaduţivanja. Ipak, ovakva politika

smanjivanja kamata moţe dovesti do smanjenja eura. Smanjenje kamata prema nekim

analitiĉarima već je ugraĊeno u cijene i ono što predstavlja problem je kamata na

depozite koja je jedna od odrednica na bankarskom trţištu novca i koja je spuštena na

nulu, dok je ECB je nekoliko puta poruĉivao kako je neće smjestiti u negativno

podruĉje34

.

32

http://www.business.hr/ekonomija/americki-fed-i-dalje-tiska-novac-ecb-smanjuje-kamate 33

Afhüppe, S., Euro – stabilizacijsko obedanje, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 82–87 34

Ibidium

40

5. ZAKLJUČAK

Najvaţnija financijska institucija u financijskom sustavu je središnja banka, drţavna

institucija odgovorna za voĊenje monetarne politike. Monetarna politika ukljuĉuje

upravljanje kamatnim stopama i koliĉinom novca, koja se naziva još i ponuda novca.

Analizom i obradom dviju središnjih banaka, ameriĉkog Sustava federalnih rezervi i

Europske centralne banke, mogla se uoĉiti vrlo velika sliĉnost u organizaciji,

funkcioniranju i provoĊenju monetarne politike tih dviju središnjih banaka. Struktura

Europske središnje banke podsjeća na ameriĉki Sustav federalnih rezervi, jer središnja

banka svake drţave ima sliĉnu ulogu poput banaka Federalnih rezervi.

Ciljevi monetarne politike su isti: odrţavanje stabilnosti cijena, puna zaposlenost i

uravnoteţeni gospodarski rast. Instrumenti za provoĊenje monetarne politike ECB-a su:

operacije na otvorenom trţištu, trajne olakšice kreditiranja od strane ECB-a, te uvoĊenje

obvezne rezerve, dok su kod FED-a: operacije na monetarnom trţištu, diskontno

potvrĊivanje i obvezna rezerva. TakoĊer, moţemo vidjeti da su vrlo sliĉni.

Razlika se vidi u organizaciji i nezavisnosti. Iako je u prošlosti FED bio najneovisniji

danas je tu ulogu preuzela Europska centralna banka. Smatra se da bi se s neovisnijim

FED-om ujedno i teţe kordiniralo monetarnom, ali i fiskalnom politikom.

41

LITERATURA

KNJIGE:

1. KANDŢIJA, V.: Gospodarski sustav EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2003.

2. KANDŢIJA, V., ŢIVKO, I.: Poslovna politika banaka, Sveuĉilište u Mostaru i

Ekonomski fakultet Rijeka, 2004.

3. VUJĈIĆ, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb,

2003.

4. CINGULA, M.; Financijske institucije i trţište kapitala, Varaţdin, FOI, 2003.

5. MILLER, R.L., VANHOOSE, D.D.; Moderni novac i bankarstvo, Zagreb,

MATE 1997.

6. MISHKIN, F.S., EAKINS S.G.; Financijska trţišta + institucije, Zagreb, MATE

2005.

7. AFHȔPPE, S., Euro – stabilizacijsko obećanje, Polit. misao, Vol XXXVIII,

(2001.), br. 3.

8. KRUGMAN, P.R., Obstfeld M, MeĊunarodna ekonomija, MATE d.o.o., Zagreb

2003.,

ČASOPISI:

1. OGNJENOVIĆ, Đ., Raĉunovodstvo i financije, RRIF 6/2001, Zagreb 2001.

2. BRKIĆ, L.; Europska centralna banka u perspektivi monetarne unifikacije

Europe, Ekonomska misao i praksa, 1,7 (1998.)

42

INTERNET STRANICE

1. European central bank, The Governing Council

http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html pregledano 28.

travnja 2013.

2. http://www.ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf

3. European central bank , Objective of monetary policy

http://www.ecb.europa.eu/mopo/intro/objective/html/index.en.html pregledano

10. svibnja 2013.

4. eHow; What Makes the Dollar Fluctuate?

http://www.ehow.com/about_5244667_dollar-fluctuate_.html pregledano 10.

lipnja 2013.

5. Bussines.hr ; Ameriĉki Fed i dalje tiska novac; ECB smanjuje kamate?,

http://www.business.hr/ekonomija/americki-fed-i-dalje-tiska-novac-ecb-

smanjuje-kamate pregledano 10. lipnja 2013.

6. http://www.federalreserve.gov/pf/pdf/pf_1.pdf#page=4

43

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom USPOREDBA EUROPSKE

CENTRALNE BANKE I AMERIĈKOG SUSTAVA FEDERALNIH REZERVI

izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljuba Stojanova, a pri izradi

diplomskog rada pomagao mi je i asistent Pavle Jakovac. U radu sam primijenila

metodologiju znanstvenoistraţivaĉkog rada i koristila literaturu koja je navedena na

kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove, zakljuĉke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobiĉajen, standardan naĉin

citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan

u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Irma Dizdarević