„Glas dječijeg srca“ – list učenika OŠ

„Ćamil Sijarić“ Sarajevo

Uredništvo: Jasmina Husić

Adela Krupalija

Alma Avdihodžić

Nerma Džindić

Ajdin Begić

Članovi Novinarsko-fotografske

sekcije:

Aida Osmanagić, Elma Hasković, Selma

Zukan, Amina Perviz, Berina Durmo, Lejla

Kastrat, Medina Berberović, Emina Kazić,

Lejla Osmanović, Azra Kadrić, Nejla Landžo,

Amina Gajević, Lejla Pleh, Nejra Sijarić,

Berina Kunovac, Ajla Joldić

Slika na naslovnoj stranici: Dalila Prando

Priprema: OŠ „Ćamil Sijarić“,

Sarajevo Publishing

Adresa škole: OŠ „Ćamil Sijarić“

Braće Mulića 16, Sarajevo

Tel.: +387 33 541 543

+387 33 543 196

Fax: +387 33 544 301

e-mail: oscamils@bih.net.ba

Poštovani čitaoci,

Pred Vama se nalazi još jedan broj našeg

školskog lista „Glas dječijeg srca“, koji

uređuju i pune njegove stranice članovi

Novinarsko-fotografske sekcije, kao i učenici

drugih sekcija na čelu sa nastavnicima.

I ove godine smo se trudili da svoj istraživački

duh, talenat i kreativnost iskoristimo te

prezentiramo najznačajnije i najzanimljivije

sadržaje koji su obilježili proteklu školsku,

2012/13. godinu. Svoje aktivnost smo

propratili fotografijama i tekstovima koji će,

sigurni smo, pronaći put ne samo do đačkih,

već i srca odraslih ljudi.

Period koji smo ostavili iza nas ovjekovječili

smo interesantnim rubrikama, koje se odnose i

na ovogodišnju temu učeničkih i nastavničkih

aktivnosti, a to je „Sarajevske priče“.

Posebnu zahvalnost ističemo učenicima koji

su kao i uvijek svojom odgovornošću i

marljivošću doprinijeli realizaciji ovog lista.

Zahvalnost dugujemo i roditeljima učenika.

Oni su nesebično podržavali i podupirali

ostvarenje idejnih projekata mladih.

Pored svega navedenog, ove godine posebno

ističemo izdavačku kuću „Sarajevo

Publishing“, koja je omogućila da naši snovi

postanu stvarnost i da Vi držite u rukama

listove ispisane našim nadanjima, maštanjima

i razmišljanjima.

Redakcija

Članovi Novinarsko-fotografske sekcije

Uvodna riječ naše drage direktorice

Bez obzira na vandredne okolnosti u kojima se

odvija nastavni proces, a koje je izazvao kvar na

školskoj kotlovnici, uz mnogo truda uspješno privodimo

kraju i ovu školsku godinu. Naime, to uspijevamo uz

dodatne napore i zalaganja mene kao direktorice škole,

svih mojih uposlenika, kao i nesebično zalaganje i

podršku Ministra za obrazovanje, nauku i mlade KS,

prof. dr. Damira Marjanovića, kao i predstavnika

Općine Novi Grad, načelnika Semira Efendića i

njegovog savjetnika, Safeta Mešanovića. Poduzimamo sve mjere i aktivnosti da se nastava

neometano odvija, a školske prostorije zagrijavamo

uz pomoć električnih grijalica.

U otežanim uvjetima naši učenici postižu

zapažene rezultate na svim takmičenjima,

pripremama za obilježavanje Dana škole i

obilježavanju svih vjerskih, državnih i drugih

praznika. Uspjesi ne izostaju – zbog čega iskazujem

veliko zadovoljstvo i riječi hvale kako za učenike,

tako i nastavnike ove škole.

S ponosom mogu reći da je uspjeh učenika u učenju i vladanju na visokom nivou. Na kraju

prvog polugodišta, na osnovu Izvještaja Prosvjetno-pedagoškog zavoda KS, naša škola se nalazi na

zavidnom 20. mjestu od ukupno 66 osnovnih škola na nivou kantona, sa prosječnom ocjenom 4,25.

Pored toga, na nivou Općine Novi Grad, naša škola zauzima 3. mjesto od ukupno 14 osnovnih škola.

Želim iskoristiti ovu priliku i svim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine čestitati njihov

dan, kao i mojim učenicima i nastavnicima – sretan Dan škole. Nadam se da ćemo i dalje postizati

još bolje rezultate kako u učenju, ponašanju, tako i izgradnji svestranih ličnosti svakog učenika.

Znanje i uspjeh je jedino bogatsvo koje nam niko ne može uzeti.

Direktorica, prof. Jasmina Husić

Predstavljamo prvačiće

Sa nama su podijelili svoje emocije koje se odnose na riječ – Sarajevo, šta za njih predstavlja

ovaj grad i kako ga vide u budućnosti, i naši najmlađi.

„Škola je za mene drugi

dom“.

„Volim školu jer tamo učim.“

„ Djed mi je rekao da ću se

tamo zaljubiti.“

„Škola je radost kada zvonce

zazvoni.“

„Škola je osmijeh nekoj

đačkoj šali.“

I-1

„Škola je drug iz drvene klupe.“

„Nekad je u školi puno rada, ali

škola nije samo zgrada.“

„Škola nas uči da budemo dobri

ljudi.“

„U školi ima pjesme, plesa,

ponekad i urnebesa.“

I-2

„Škola je i mjesto gdje se djeca druže.“

„Nakon nastave, druženje se nastavlja u

produženom boravku.“

„Tamo radimo zadaću, odmaramo se i

družimo.“

„Upoznajemo nove drugove, mada se

nekada i ljubav desi.“

I-3

„MI SMO ĐACI PRVACI, ALI SMO VEĆ POSTALI JUNACI.“

Čitavo blago

Slovo po slovo

I riječ se stvori,

U tvojoj glavi,

Šumi, žubori.

Šuma, planina,

Dno okeana,

Slova su djeco,

Ljepotom tkana.

Berina Durmo, VII-3

Naši prvi pokušaji...

Voljena učiteljice

Moja učiteljica,

Nerma se zove,

ona je radost za djecu

škole ove.

Ona se mnogo trudi i muči,

da nas nešto novo nauči.

Ja je puno volim i meni je draga,

neki misle da je stroga, a ona je blaga.

Mnogo ste nam znanja i ljepote dali,

zato neka Vam se svako od nas mnogo

zahvali.

Amina Ličina, II-4

Moja škola

Moja škola je draga i mila,

oko nje leprša hiljadu leptira.

Tu se djeca igraju i uče,

tamo učitelji djecu hvale i

sve su pametne glave male.

Drugi sam razred u mojoj školi,

I ja svoju školu najviše volim!

Lamija Berisalić, II-3

Moja učiteljica Vildana

Moja učiteljica je dobra i mila

kao nasmijana vila.

Učiteljica nam je kao dobra prijateljica,

njeno prisustvo nam jako prija, kao Sunce

što nam sija.

Naučila nas je prva slova,

pjesme i igre, oko nas se puno trudi,

da sutra budemo dobri ljudi.

Nejla Bekto, II-1

Stari telefon

Na zidu njegove sobe bio je stari telefon.

Ličio je na kuću od drveta sa pukotinom na

sebi. Bio je smeđe boje. Tu pukotinu

napravio je on još u ranom djetinjstvu.

Telefon je zazvonio. Htio je da se javi,

povukao je slušalicu, a telefon je pao. Jako

se prestrašio zato što je taj telefon

napravljen čak 1897. godine. A služio je za

razgovor. Ipak, nije bio kažnjen. Babo ga

je popravio tako da je još dugo bio u

funkciji. Iako je on već odavno sijedi

starac, još uvijek čisti, čuva i održava stari

telefon (koji sad nije u funkciji), koji ga

podsjeća da njegovo djetinjstvo.

Ibrahim Đedović, IV-3

OBNOVA NAŠE ŠKOLE

Kada bi slučajnog prolaznika upitali šta je to Malezija, dobili bi kratak odgovor: država.

Samo država? Eh, kada to pitate učenike ili nastavnike Osnovne škole „Ćamil Sijarić“, vjerovatno

ćete se pitati zašto sa toliko poštovanja odgovaramo o toj zemlji?

Naša škola je proživjela razne nedaće u toku rata. Srećom, ta, kako je mnogi samo nazivaju

država, Malezija je donirala sredstva kako bi djeca sa Dobrinje i bližnjih naselja neumorna i sa puno

znanja dolazila u školu. Svake godine obilježavamo značajne događaje i na razne načine se narodima

Malezije pokušavamo odužiti, zahvaliti. Zahvaljujući njima, mi sjedimo u klupama i sa tek

napravljene table prepisujemo zadatke. Naši nastavnici ne trebaju da razmišljaju o tome da li će

prokišnjavati tokom nastave, niti o tome hoće li prvačići plakati jer grmi i nisu u majčinom zagrljaju.

Hvala ti, Malezijo! Ti si nam to omogućila. Zbog tebe, naši dnevnici se sjaje od odličnih ocjena.

Jednostavno, volimo te. Ti si ona koja je nama i našoj školi vratila osmijeh na lice i obrisala suze sa

obraza.

Nejla Landžo, VII-2

Malezijo,

hvala ti, još jednom!

Dan škole i Dan Armije Bosne i Hercegovine

Tema ovogodišnjeg Dana škole jeste „Sarajevske priče“. Kao i svake godine, učenici i

nastavnici uređuju program za naše goste, koji oduševljava iz

godine u godinu.

Ove godine probudit ćemo i Sarajevo, da nam se svojim

ponosnim i gordim glasom obrati. Baš kao što i naš najmlađi

voditelj kaže: „Sarajevo je grad. I u koje god doba dana i sa kojeg

god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, uvijek i nehotice

pomislimo isto. To je grad koji dotrajava i umire, a u isto vrijeme se

i rađa i preobražava.“ Ovaj grad će ove godine pjevati, recitovati,

plesati, slaviti kao nikada do sada, a za to je odgovorna naša „mala

raja“ koja se vrijedno pripremala tokom školske godine za ovaj

posebni dan. Naravno, nismo zaboravili ni one koji su zaslužni što

imamo mogućnosti danas da se družimo zajedno, a to su naši hrabri

vojnici, Armija Bosne i Hercegovine.

Još jednom, sretan Vam Dan Armije Bosne i Hercegovine i Dan naše škole.

Domovino

Bosno i Hercegov ino, moja domovino,

moja druga majko,

ja te volim jako.

Ne postoje riječi, da opišem osjećanja svoja,

kad pomislim na tebe,

rodna grudo moja.

U tebi živim i svoje snove sanjam,

tebi se divim

i tebi se klanjam.

Lijepa si mi domovino , k'o najljepši majski cvijet,

tebe ne bih dala

ni za cijeli svijet.

Bosno i Hercegovino

Tu sam se rodila jednog jutra,

Tu živim sa nadom za bolje sutra.

Gdje je srce tu je i domovina,

A moje je srce Bosna i Hercegovina.

Kad negdje odem, pa kad se vratim

Svaki put iznova shvatim,

Da nigdje mi nije smirena duša

Ako Bosne moje zvuke ne slušam.

Svjetla njena oku su sjaj

I zato, prijatelju, zauvijek znaj

Ovdje je, prijatelju, kuća tvoja

Ovo je prijatelju zemlja i tvoja i moja.

Berina Durmo, VII-3

Budi uvijek sretna,

domovino mila,

ne dozvoli nikom

da ti slomi krila.

Berina Kunovac, VII-1

Sarajevske priče

Na Bosnu i Hercegovinu, zbog njenih veličanstvenih prirodnih ljepota, raznolikosti vjera,

kultura i jezika, te gostoljubivosti ljudi, cijeli svijet oduvijek gleda sa simpatijama. Njen glavni grad,

Sarajevo, prkosi i posebno očarava. To je jedinstven grad u Evropi jer su ravnopravno izmiješane

kulture i običaji. Sarajevo živi svoj život, daleko od svih ostalih gradova, kao da je jedini na svijetu...

Pročitajte kako naši mališani misle, govore i pjevaju o tom gradu.

Moj grad

Na svijetu postoji jedan grad

Što je mome srcu drag.

Sarajevo mu je ime

Meni najmilije.

Sarajevo, volim te sve više

Kad sunce sija

I kad padaju kiše.

Sarajevo, volim te srcem cijelim

Sa tobom radost i sreću dijelim.

I kad velik' čovjek budem bila,

Znat ću da sam sve snove o tebi snila. Ejna Zeković, I-1

„Sarajevo je moj najljepši grad.

Tu volim živjeti. Zbog toga sam

ponosna i veoma sretna. Volim

svoj grad najviše na svijetu.“ Asja

Mekić, I-1

PJESMA MOM GRADU

Sjeta se javi,

A tuga nestane.

Radost me obuzme,

A čežnja nastane.

Ja volim tebe i tvoje

Evlade koji se rodiše u tebi,

Volim sokake, ulice, parkove i bogomolje,

Osjećaj taj da sam tvoja,

TI SARAJEVO DA SI MOJE!

Amina Gajević, VII-2

Ako niste znali...

Sarajevska čaršija

Sebilj, Sarajevo

U Sarajevu je Gavrilo Princip ubio Franju Ferdinanda, Austro-Ugarskog

prijestolonasljednika i njegovu ženu Sofiju, 28.6.1914., što je poznato kao Sarajevski

atentat – uzrok Prvog svjetskog rata

Sarajevo je prestalo biti glavni grad Bosne i Hercegovine kao pokrajine u kraljevstvu

SHS i postaje sjedište sarajvske oblasti

Od 1238-1239. godine – gradnja Katedrale sv. Petra

1566. godine – gradnja Careve džamije

Od sredine XVI stoljeća do početka XVII stoljeća – gradnja sarajvske mahale i čaršije

1878. godine – Berlinski kongres upravu nad Bosnom i Hercegovinom povjerio

Austro-Ugarskoj vlasti

1884. godine – počeo saobraćati tramvaj

1889. godine – otvorena Gradska vijećnica

Poslušaj Sarajevo!

Sarajevo je spoj Istoka i Zapada. Šetnjom uz

obale Miljacke doživjet ćete putovanje kroz

vrijeme.

Ako krenete od Marijinog Dvora, prepoznat

ćete Austro-Ugarsku arhitekturu. Zgrade sa

lukovima i ukrasima karakteristika su tog perioda.

Svojim raskošnim izgledom posebno se ističu

zgrada Pošte i Narodnog pozorišta. Dok uživate u duhu prošlosti, kojim vas opijaju ove dvije

prelijepe zgrade, zvuk tramvaja i automobila će vas vratiti u stvarnost.

Baščaršija će vas povesti na putovanje u doba Osmanskog carstva. Niske kućice s

malim prozorima i mirišljavim avlijama će vas vratiti stotinama godina u prošlost. Zvuk

čekića koji udara o metal komponuje čudnovatu melodiju. Miris kahve vas zove na druženje.

Čak i kada ste siti, miris ćevapa i pite će vam probuditi glad. Ako ste žedni, voda sa Sebilja će

biti pravo osvježenje za Vaš duh i tijelo. Jato golubova koji se tu okupljaju će vas posebno

razveseliti. Sarajevo u podne ima posebnu melodiju za vas, a to je zvuk džamija i katedrala.

Ova muzika upućuje na raznolikost mog čarobnog grada. Dođite i poželjet ćete da ostanete u

ovoj bajci koja se zove Sarajevo.

Likovni rad: Jusuf Ramić, VIII-1

Ivor Šarkić, VII-2

Ako niste znali...

Inat kuća je dobila ime po inatu svoga vlasnika.

U cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice bilo je

neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću.

Hanovi su srušeni, a vlasnik kuće, stari Benderija,

zahtijevao je da mu se isplati kesa dukata, a uz to

da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu

obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice.

Danas se inat kuća koristi kao restoran sa

tradicionalnom bosanskom kuhinjom.

Priča o muzici

Kada je riječ o muzici, u srcu Sarajeva, kao i mnogih

drugih bosanskohercegovačkih mahala i čaršija, jeste

sevdalinka.

Njen period nastanka se ne može tačno vremenski

odrediti, ali se pretpostvalja da je nastala u periodu Osmanske

vladavine u Bosni i Hercegovini. U brojnim slučajevima

najjednostavnije je zovu „ sevdah“, što na arapskom jeziku

znači „crna žuč“, na turskom se veže za melanholično

raspoloženje, a u bosanskom jeziku ima značenje ljubavnih jada i

čežnja.

U kakvom je odnosa spomenuta pjesma sa gradom Sarajevom, istakao je i preminuli

Omer Pobrić, veliki poznavatelj sevdalinke, dajući definiciju ovog muzičkog žanra:

„Sevdalinka je bosanska gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ 'bosanska' govori o

geografskom položaju, a riječi 'gradska' i 'ljubavna' sadrže urbanosti i sadržajnu tehniku.“

Najpoznatiji izvođači sevdalinki su Omer Pobrić, Bajro Redžić, Safet Isović, Beba Selimović,

Hanka Paldum i mnogi drugi.

Saz, muzički instrument uz koji se

izvodila sevdalinka

Sjećajući se mnogih imena koja su svojim glasom i muzikom ostavili trag u ovome

gradu, neminovno je spomenuti sarajevske grupe poput Bombaj štampa, Plavi orkestar,

Crvenu jabuku, Bijelo dugme i mnoge druge. Neki više nisu sa nama, neki još uvijek stvaraju,

ali jedno je sigurno, muzika Sarajeva je uvijek prisutna i živjet će kod onih koji znaju

prepoznati kvalitet. Danas, imena poput Amire Medunjanin i Damira Imamovića

nagovještavaju da sarajevski sluh ima i sjajnu budućnost.

Amina Perviz, VII-3

Priča o sportu

Mirza Delibašić rođen je u Tuzli, 9. januara 1954.

godine. Blistavu košarkašku karijeru započeo je 1968. godine,

kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu. 1927. godine

prelazi u sarajevski košarkaški klub Bosna, gdje je ostvario

zapažene rezultate. U dresu jugoslavenske reprezentacije je

bio prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik.

Izabran je za najboljeg košarkaša u Jugoslaviji 1980. godine.

18.2.2001. Sarajevo je izgubilo sportskog velikana.

Sarajevska dvorana u Skenderiji nosi naziv „Dvorana Mirza Delibašić“, a već godinama

postoji spomen obilježe Mirzi i Davorinu Popoviću.

Safet Sušić rođen je 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima. Jedan je od najboljih

fudbalera Evrope i svijeta u svojoj

generaciji. Karijeru je započeo u Krivaji iz

Zavidovića, gdje je već sa šesnaest godina

igrao u prvom timu. Fudbalsku karijeru je

okončao 1992. godine sa 37 godina

igrajući za francuski Red Star. Sušić je 2000. godine povodom proslavljanja 50 godina UEFA

– zvanično proglašen najboljim fudbalerom BiH polvinom tog vijeka. Trenutno je selektor

bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije.

Berina Durmo,VII-3

Poseban sportski događaj u Sarajevu predstavljaju

XIV zimske olimpijske igre koje su se održale

1984. godine. Pripreme su trajale godinama, a pored

dobro organiziranih igara, Sarajlije pamte i izgrađene

saobraćajnice, hotelske komplekse, sportske centre

Skenderija i Zetra, žičare, ski liftove i sl.

Priča o književnosti

Bosanski jezik je tokom historije mijenjao svoj sadržaj. Na početku je to bio jezik

starosjedilaca zemlje Bosne, da bi do kraja XIX stoljeća dobio status maternjeg jezika.

Mnogi poznati pisci su zaslužni za očuvanje i

bogatsvo našega jezika, a spomenut ćemo imena

najznačanijih: Ćamil Sijarić, Isak Samokovlija, Musa

Ćazim Ćatić, Ivo Andrić, Skender Kulenović, Meša

Selimović i Šukrija Pandžo.

U nauci o književnosti posebno mjesto zauzima tzv. ratno pismo. Neminovno je

spomenuti i najteže trenutke bosanskohercegovačke

historije – građanski rat koji je trajao od 1992. do

1995. godine, kada su pisci zauzeli važan položaj u

očuvanju duha zemlje. Lični doživljaji tih trenutaka

ovjekovječili su mnogi značajni sarajevski pisci poput

Abdulaha Sidrana, Aleksandra Hemona i dr.

Na kraju je dovoljno spomenuti riječi autora

sarajevskog ljetopisa, Mula Mustafe Bašeskije, iz

davne 1779. godine:

Dobrinja za vrijeme rata

Likovni rad: Selma Zukan, VII-3

„Sve što Se zabilježi oStaje, a Sve što Se pamti neStaje.“

Elma Hasković, VII-3

Moje Sarajevo

Moj grad je pun historije,

Koja neće da se krije.

On je pun dobrih ljudi,

Koji imaju dobre ćudi.

Moj grad je mio i lijep,

To zna i svaki čovjek slijep.

On ima u sebi lijepo slovo,

To je naše Sarajevo.

Amina Džananović, VIII-1

Papirnata oaza mira

Biblioteka je sređena zbirka knjiga po autorima, predmetima ili katolozima, koja pripada

privatnim licima ili državnim institucijama, ustanovama. Biblioteka je nastala od grče riječi bibilon –

knjiga, pohrana i spremište.

Dana 29.10.2012. godine bilo je reotvorenje

školske biblioteke i godišnjica otvaranja

Osnovne škole ''Ćamil Sijarić''.

Učenici su spremili program i s radošću

poklanjali svoje knjige u tu svrhu. Svi smo

se zabavili. Biblioteka je proširila svoje

Naš dragi bibliotekar, Ajdin Begić

dimenzije zbog potreba svojih vijernih čitatelja. Ona je ukrašena raznim bojama. Sa ulaza se vide

čestitke svih razreda.

Bibliotekaru se vidio široki osmijeh na licu, a mi smo sve zabilježili našim fotoaparatima i s

toplinom oko srca možemo vratiti trenutke i prisjetiti se tog posebnog dana.

Emina Kazić VII-3

„Biblioteke se ne prave, one rastu.“ Agustin Birel

Da li ste znali...

Mladi novinari i fotografi zabilježili su i ovjekovječili posjetu poznatog bosanskohercegovačkog pisca,

Mirsada Bećirbašića, našoj biblioteci.

Spomenuti pisac rođen je 3. jula 1952. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu,

također, u Sarajevu, Odsjek Filozofija i sociologija.

Piše poeziju, prozu i prevodi djela sa francuskog

jezika. Preveo je roman „Mali princ“, Antoine de

Saint-Exupérya, koji su učenici sedmih razreda

čitajući izdvojili kao jednu od omiljenih knjiga.

Pored toga, preveo je i izabrane pjesme Barbara

Jacques Préverta.

Nejra Sijarić, VII-1 Mirsad Bećirbašić živi i radi u Sarajevu

Knjige u cipelama koračaju laganim koracima ka našim srcima...

Ljubav prema knjigama i njihovim domovima,

bibliotekama, potvrđena je i sudjelovanjem naših učenika u još

jednom projektu.

Naime, JU Biblioteka Sarajeva je u saradnji sa zagrebačkim

udruženjem 'Knjige u centru', Sarajevskim

otvorenim centrom i PEN-om Bosne i

Hercegovine, organizirala književni susret

sa hrvatskim autorima u okviru

međunarodnog književnog programa 'Knjige

u cipelama'.

Pored razvijanja ljubavi prema

pisanoj riječi, učenici naše škole imali su

priliku za lijepo druženje.

Ajla Joldić, VII-1

Čuvajmo okoliš!

Gdje god pogledamo, uočavamo smeće. Bez obzira jesi li u šumi, na livadi ili u središtu

grada, svugdje je isti problem. Zagađenost okoliša sve nas mora zabrinjavati.

Razmišljajući o ovom problemu, treba krenuti od porodice. Svako od nas već u svojoj kući

može ekološki djelovati. U svakodnevnom životu proizvodimo veliku količinu smeća, ali odmah ga

možemo razvrstavati na paipir, plastičnu ambalažu, staklo i biorazgradivi otpad. Na taj način

omogućit ćemo da se što više tog materijala ponovo preradi, a time ujedno štedimo energiju, čuvamo

šume i ne proizvodimo štetne plinove koji bi vjerojatno završili u atmosferi.

Nas, mlade, od djetinjstva treba učiti i odgajati s mišlju da nismo mi oni s kojima će ovaj

svijet nestati, već će se i iza nas neka druga djeca morati igrati na zelenoj livadi i piti čistu vodu.

Mi pazimo, a vi?

Osviještenost učenika naše škole o zaštiti okoliša došla je do izražaja u još jednoj akciji.

Naime, sadnja drveća u dvorištu škole predstavljala je veliki izazav, novo iskustvo, ali i veliki

doprinos očuvanju priprode.

Ponosna direktorica sa članovima Ekološke sekcije

Da li ste znali...

Ekologija (grč. oikos – dom, kuća; logos – riječ, govor) je prirodna nauka koja izučava međuovisnost živih

bića i njihovog prirodnog okoliša. Ernst Haeckel je prvi put upotrijebio termin ekologija 1866. godine.

Sadimo stabla za zeleniju budućnost

U okviru akcije „Dani pošumljavanja 2012“, koju je organiziralo Udruženje „Ekološki pokret

gorana Federacije Bosne i Hercegovine“ sa članovima Udruženja, nastavnicima i učenicima drugih

osnovnih i srednjih škola, zasadili smo na području

općine Kakanj više od 10 000 sadnica.

Proveli smo dva dana na Ponijerima, gdje smo

sadili drveća, prisustvovali časovima redovne

nastave, kao i na mnogim edukativnim

radionicama. Osim toga, imali smo čast upoznati

Željka Majstorovića, klimatologa i meteorologa

Federalnog meteorološkog zavoda, koji je kroz

Naši učenici sa Željkom Majstorovićem

predavanje o značaju klime sa nama podijelio svoja iskustva i znanja.

Pored toga što smo zaradili poneki žulj i učili, ističemo nezaboravna druženja s učenicima drugih

škola. Upoznali smo nove ljude i izgradili prijateljstva za koja vjerujemo da će dugo trajati.

Posebno smo uživali u atmosferi kuća u kojima smo boravili sa svojim drugovima. Naša

druženja pratilo je mnogo smijeha i zabave, zanimljivih priča i anegdota. Nakon nekoliko zajedno

provedenih sati, osjećali smo se kao da se poznajemo godinama.

Dva nezaboravna dana krunisana su diplomama. Vratili smo se svojim kućama prezadovoljni

i bogatiji za jedno iskustvo, kojeg ćemo se uvijek i rado prisjećati.

Anes Šabanović i Edin Osmanagić, IX-1

Da li ste znali...

Humana strana nas, naših učenika i njihovih roditelja:

Našim drugarima od srca!

Naša škola, kao i svake godine, daje i neizmjerno

pomaže ljudima, građanima našeg grada Sarajeva, ali i

ljudima u Bosni i Hercegovini općenito. Odziv na

humanitarnu akciju, u kojoj su svoj doprinos dali svi

uposlenici naše škole, kao i učenici i njihovi roditelji, bio

je veliki. Tim gestom, po ko zna koji put, pokazali su svoju

humanost i merhamet kojeg je danas, nažalost, sve manje.

Humanitarne pakete darovali smo socijalno ugroženim

porodicama, prije svega, naše škole, a i šire.

„Sretan je onaj kojeg Se Sjećamo po dobrim

Željko Majstorović je meteorolog Federalnog meteorološkog zavoda.

Meteorolozi proučavaju fizičke karakteristike, pokrete i procese u atmosferi ili

Zemljinom vazdušnom omotaču, kao i načine na koje planetarna atmosfera utječe

na prilike u našoj okolini. Najpoznatija primjena saznanja sa područja

meteorologije sastoje se u predviđanju vremenskih prilika.

Dio prikupljenih donacija, „Našim drugarima

od srca“

djelima.“

Osim spomenute humanitarne akcije, ne možemo zaboraviti i zanemariti dobročinstvo kojeg nije

nedostajalo i u prikupljanju finansijskih sredstava za liječenje nastavnice Alme Muratović.

Svoju humanost, plemenitost i

dobronamjernost, dokazao je i Esad Radeljaš.

Naime, izrazio je želju da stipendira dva učenika

naše škole, Dinela Kurića i Mateu Bojić,

stipendijom u iznosu od 100 KM, koju će

učenici dobijati jednom mjesečno u toku školske

godine. Hvala još jednom, gosp. Radeljaš, u ime

stipendiranh učenika, nastavnika i uprave škole.

Gestu pozdravlja i redakcija našeg časopisa.

Projekti

Emisija “Ime moje škole”

Uspješna saradnja sa Kantonalnom televizijom

Sarajevo nastavljena je u još jednom projektu. „Ime

moje škole“ predstavlja upoznavanje osnovnih škola

Kantona Sarajevo, u okviru kojeg je svoje mjesto

pronašla i naša škola.

Naši nastavnici i učenici svojim trudom i

zalaganjem nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Cilj je

bio predstaviti sve sekcije i njihove ovogodišnje

aktivnosti na vrlo zanimljiv način, što smo i uspjeli.

Kamera je zabilježila naše talente, mlade nade i

buduće stručnjake na različitim poljima naučnih

istraživanja.

Esad Radeljaš sa direktoricom škole, Jasminom Husić, učenicima i

roditeljima

„Ime moje škole“, Kantonalna televizija Sarajevo

Zanimljiv scenarij programa kojeg smo pripremili, ostavio je gledatelje i slušatelje

oduševljene prikazanim.

„Bosna i Hercegovina za vrijeme Autro-Ugarske vlasti“

Da je historija, prije svega naše države, zaista važna i da se ne smije zaboraviti, dokazali su i

učenici devetoga razreda. Tema njihovog projekta bila je „Bosna i Hercegovina za vrijeme Austro-

Ugaske vlasti“.

Zajedno sa nastavnicom Esadom Šahinagić, učenici naše škole obišli su dijelove Sarajeva i

građevine koje su od posebnog značaja za to doba. Na taj način bolje su upoznali grad i njegova

obilježja. Svaki učenik devetoga razreda imao je svoju ulogu u projektu, te su učenici na taj način

shvatili koliko samo jedan pojedinac može doprinijeti uspjehu grupe. Svoj rad prezentirali su ostalim

nastavnicima i uz puno truda i uloženog vremena uspjeli su u svojoj namjeri.

Pored usvojenog znanja o svojoj domovini, učenici su naučili i prednosti timskog rada.

Naime, svaki član grupe imao je priliku da pokaže svoja

umijeća i znanja. Družili su se, uživali i sa osmijehom na licu

nastavljaju daljnjii rad na sličnim projektima.

Aida Osmanagić, IX-1

„Ponosni na domovinu“

Devet učenika naše škole učestvovalo je u projektu

„Ponosni na domovinu“, gdje su imali priliku ispred kamera

ispričati impresiju o svojoj domovini. To su učinili: Sarah

Sharon Williams, Matej Rašić, Feđa Omerbegović, Nejla Subašić, Kerim Koštović, Sevleta

Halilović, Liam Patrick Alford, Ajla Karišik i Aida Osmanagić.

Doček odbojkaške reprezentacije BiH

Na Paraolimpijskim igrama, naša

odbojkaška reprezentacija osvojila je

zavidnu zlatnu medalju. Po ko zna koji put

su nas obradovali i pokazali kako sa

minimalnim ulaganjima mogu da se

postignu nevjerovatni uspjesi i rezultati.

Naša redakcija, učenici VIII-ih i IX-ih

razreda, kao i bibliotekar škole, Ajdin

Begić, dočekali smo naše zlatne momke na

aerodromu u Sarajevu i još jednom im

pružili podršku i poželjilii uspjeh u daljnjim takmičenjima.

Bravo, Bosno i hercegovino!

Uspjesi koji su postigli učenici i nastavnici naše škole

U školskoj 2011/2012. godini učenici naše škole ostvarili su

najbolji uspjeh u takmičenjima iz engleskog jezika do sada. Na

kantonalnom takmičenju iz engleskog jezika u konkurenciji 68

osnovnih škola naš učenik Jelačić Edin osvojio je ubjedljivo 1.

mjesto. Ovim uspjehom plasirao se na federalno takmičenje iz

engleskog jezika za učenike završnih razreda osnovne škole i na

istom takmičenju osvojio drugo mjesto. Ovaj učenik, njegov

predmetni nastavnik, Demir Almin, i škola su na manifestaciji

''Znanjem u budućnost'' koju je organizovalo Federalno ministarstvo

obrazovanja i nauke 28.12.2012. godine u Sarajevu primili

zahvalnice i nagrade za postignute uspjehe.

Članovi NUS-a (Neeksplodiva ubojita

sredstva), Obradović Aldin, Borić Alena i Gajević

Amina, i nastavnica Merita Hadžić osvojili su 2. mjesto na općinskom takmičenju na temu „Mine“.

Odbojkaši su po ko zna koji put pokazali svoje

ambicije i sportski duh osvojivši 1. mjesto na

općinskom takmičenju u kategoriji muška i

ženska odbojka.

Čestitamo i još jednom iskazujemo veliku sreću

i ponos našim odbojkašima.

U okviru sekcije CIVITAS rađen je

projekt „Konzumiranje duhanskih proizvoda

među maloljetnicima“. Naime, riječ je o

projektu koji je realiziran za općinsko

takmičenje iz CIVITAS-a, gdje je postignuto 5.

mjesto. S obzirom da su se naši učenici posebno

istakli baveći se vrlo aktuelnom temom, imali su čast da gostuju u Jutarnjem programu Kantonalne

televizije Sarajevo. Tri učenice naše škole predstavile su spomenuti projekt i upoznale javnost sa

zaključcima do kojih su došli.

Košarkaška ekipa koja je predstavljala našu

školu na općinskom takmičenju osvojila je 3.

mjesto.

Moja škola – moja radost

Volio bih, kad bih mogao,

Da svijet cijeli bude škola.

Da svi uče radujući se,

I da nema nigdje bola.

Volio bih, kad bih mogao,

Da svijet bude jedna knjiga.

Da se čita s radošću,

I da niko nema briga.

Da umjesto ratovanja,

Budu škole radovanja.

Mjesto tuge i plakanja,

Dječurlija razdragana.

Baš je takva moja škola,

Kao jedna kratka knjiga.

Čitam je sa radošću,

Sretan što još nemam briga.

Ibrahim Račić, IX-1

Na temu „Moja škola – moja radost“,

nagradni konkurs, učenik naše škole napisao je

pjesmu i ostvario zavidno 2. mjesto.

Nastavnik Husein Lisica zajedno sa učenicima devetih

razreda, dana 4.4.2013. godine, ostvaruje zapažene rezultate

na općinskom takmičenju iz fizike. U kategoriji zajedničkog

djelovanja, tj. ekipno, osvojili su 1. mjesto.

Čestitamo nastavniku, kao i pojedinačnim učenicima: Ajla

Karišik 1. mjesto u individualnom dijelu, Senka Merzić 2.

mjesto, te Nađa Viteškić, koja je, također, bila dio

pobjedničke ekipe.

Uvijek zapamtimo...

Prijatelj znanje

U blizini prijateljske duše, u srcu svakog druga, postoji bliskost i prijateljstvo. Meni za sreću nije

potreban kovčeg dijamanata, zlata, dragog kamenja i riznica blaga. Usrećit me mogu male stvari:

sreća, zadovoljstvo i znanje prevazilaze sve materijalne stvari. Prijateljstvo i škola su osnova sreće,

tj. polazna tačka u životu. Koliko god put bio težak i trnovit, uz prijateljsku ruku i usvojeno znanje,

lakše ga je preći.

Sarah Ganić, VI-1

"Ni vrijeme ni sila ljudska ne mogu oteti: znanje i vrline."

A oni su svakako naš ponos...

Ne možemo, a da posebno ne izdvojimo i pohvalimo naše ovogodišnje maturante. Odlaze iz

naših hodnika, tu ostavljaju praznine, ali trag u našim srcima ostaje vječno. Zbog svega navedenog

sigurni smo da zaslužuju posebne stranice u časopisu „Glas dječijeg srca“.

Naime, riječ je o prvoj generaciji devetogodišnjeg obrazovanja, oni koji će polaganjem

eksterne mature započeti put kojim ćemo svi koračati. Ako uzmete lupu i pogledate dublje, naići ćete

tu na mlade matematičare, fizičare, jezičare, ali i one koje krasi neizmjeran talent za umjetnost bilo

koje vrste.

Nekada riječi ostaju siromašne prema onome što trebaju izreći, nekada šutnja najbolje

oslikava ono što srce osjeća. Mi ćemo zašutjeti i dozvoliti njima da kažu...

Vaš odlazak, dragi naši maturanti, neka bude novi početak, ali i

nastavak uspjeha koje ste započeli.!

IX-1

IX-2

nakon školSkih zvona...

Kada sam prvi put sjela u klupe Osnovne škole "Ćamil Sijarić", srce mi je ubrzano lupalo.

Sjećam se, oko mene nepoznata lica, koja onako mala, slatka i neiskvarena znatiželjno gledaju jedno

u drugo, a ispred nas učiteljica čiju smo svaku riječ doživljavali kao svetinju.

Prolazili su tako dani, sedmice, mjeseci i godine. Doduše, sada vidim da je prošlo previše

brzo. Škola postade moj drugi dom, postadoh i ja dio jedne velike porodice, neuništive. Prirasli mi ti

dragi ljudi srcu, više nisam mogla zamisliti život bez njih. Kako i ne bi, kad sam uz njih od prvog

pisanog slova došla do raskrsnice života. Javile su se tu i prve ljubavi, simpatije, školske nedaće,

muke, tuge i brige, ali mi smo bili jači od svega. Nije se mogla platiti toplina osmijeha, riječi ili

savjeta nastavnice, nisu se mogle kupiti sve naše šale, priče, sve što smo imali. Ni slutila nisam da će

mi ti ljudi postati ovo što danas jesu, da će mi suze kvasiti obraze, da ću gutati „knedle“ na samu

pomisao da toga više nema. Stalno razmišljam o tome, srce ne da da razum zaustavi misli. Pitam se,

kako nastaviti bez njih? Pokušavam se uvjeriti da ću u nekome drugom pronaći bar malo moje

najdraže nastavnice ili drugarice iz klupe, a znam da neću. Znam da mi niko nikada neće biti ni pola

onoga što su oni. Moji nastavnici, oni iskreni prijatelji, bili su tu kao fenjer da mi osvijetle put na

svakoj raskrsnici. Naučili su me da pišem, čitam i sabiram, ali prije svega, naučili su me da budem

čovjek: da se borim i nikada ne odustajem, bez obzira na sve! Riječi nisu dovoljne za ono što želim

iskazati, za ono što oni zaslužuju. Samo njihovo prisustvo bilo je dovoljno da me utješi i usreći. U

glavi uvijek slika dobro poznatih ljudi pa na trenutak pomislim da su zaista tu. Onaj osmijeh kao da

proleti ispred očiju, pogled prepun ljubavi... Kako nastaviti bez svega što me vezalo za tu školu? Ne

želim kraj! Ne želim nastaviti bez svih tih ljudi... Želim ih pored sebe, svaki dan! Njihovu toplu ruku,

riječ, savjet, priču i najdraži osmijeh na svijetu. Zauvijek će ostati u mom srcu i mislima, znam to.

Na kraju, pitam se, zar je moguće nekoga toliko zavoljeti? Zar je moguće toliko se vezati?

Voljela bih da mogu protiv sebe, ali ne ide to baš tako. Voljela bih da se probudim i shvatim da je

sve bio samo san. Previše da bi se zaboravilo, ne može, ne ide. Srce razum ne pita... I sada sam

sigurna da se najljepše stvari mogu samo osjetiti srcem...

Aida Osmanagić, IX-1

Paparazzo

Budnom oku našeg paparazza nije promakla ni posjeta Ministra za obrazovanje, nauku i

mlade KS, prof. dr. Damira Marjanovića, 19.12.2012. godine. Naime, počasni gost je „uhvaćen“ na

samom ulasku u našu školu te je tom prilikom

odgovorio na nekoliko pitanja mladih novinara.

Glas dječijeg srca: Dobro došli u našu školu, želimo

Vam ugodan boravak u njoj.

Minisitar: Hvala.

Glas dječijeg srca: Drago nam je što ste nas prijatno

iznenadili i posjetili našu školu. Kakav je Vaš stav o

odgoju i obrazovanju mladih u Kantonu Sarajevo?

Ministar: Mišljenja sam da biti odgojen prije svega danas znači biti na razini dostupnoj „svima“, tj.

veoma je bitno odgojiti i obrazovati mlade ljude, kako bi oni uspjeli u životu.

Glas dječijeg srca: Koga se Vi sjećate kroz svoje stupnjeve obrazovanja?

Ministar: Većine nastavnika-profesora se rado sjećam, međutim, moram priznati da se posebno

sjećam svog ranog djetinjstva i nižih razreda osnovne škole, za koju me vežu posebne emocije.

Glas dječijeg srca: Velika nam je čast ugostiti Vas u našoj školi. Možete li nam reći nešto više o

Vašim posjetama školama.

Ministar: Treba biti upućen u stvari i situacije u kojima se nalazite, a vaši nastavnici djeluju.

Obrazovanje je temelj svake zemlje, mada se mi možemo pohvaliti kvalitetom naših nastavnika i

učenika i rezultatima koje bilježe naši mladi građani.

Glas dječijeg srca: Budući da se susrećemo s prvim generacijama devetogodišnjeg obrazovanja,

možete li nam dati više informacija o cilju eksterne mature?

Ministar: Još uvijek se taj prijedlog razmatra i analizira, međutim, ni mi ne možemo sa sigurnošću

reći kakav će biti konačni ishod ovog projekta. O svemu ćete biti blagovremeno obavješteni.

Glas dječijeg vremenu: Hvala Vam na izdvojenom vremenu, čast nam je bila upoznati Vas i

razgovarati sa Vama. Puno sreće u daljem radu želi Vam „Glas dječijeg srca“, ispred Osnovne škole

„Ćamil Sijarić“.

Posjeta s povodom...

Druga posjeta ministra, prof. dr. Damira Marjanovića,

kao i savjetnika koji čine njegov tim, imala je nešto drugačiji

karakter od prve.

Zapravo, riječ je o problemu kroz koji prolaze zajedno

uposlenici naše škole, učenici, kao i njihovi roditelji, a razlog

je kvar na školskoj kotlovnici.

Prethodno spomenuti ministar iskoristio je svoju posjetu, u

srijedu, 27.2.2013. godine, i obišao kabinete te salu za tjelesni i

zdravstveni odgoj. Iskazujući svoju solidarnost prema

nastavnicima i učenicima koji su u kabinete postavili grijalice

kao privremeno rješenje ovoga problema, oduševio je mnoge...

Posjetivši salu za tjelesni i zdravstveni odgoj, ministar

Kotlovnica

Marjanović je pokazao i svoje fizičke sposobnosti, uključivši se u nastavni proces zajedno sa

učenicima.

Još jednom je pokazao da je, prije svega, čovjek koji želi i hoće pomoći odgojno-obrazovnom

sistemu našega kantona, pa i države.

j

Razgovor s povodom...

Dan učitelja je za svakoga bio poseban

dan. Oduvijek i zauvijek čuvajmo dobru riječ

za one koji su nas naučili nešto.

Tim povodom razgovarali smo sa

učiteljem Muratom Skorupanom.

Glas dječijeg srca: Kada ste počeli raditi u

Osnovnoj školi „Ćamil Sijarić“?

Učitelj: Bilo je to davne 1991. godine, kada se

škola otvorila.

Glas dječijeg srca: Koliko ste godina radili u

našoj školi?

Učitelj: Moj radni vijek trajao je 41 godinu,

što sa ponosom mogu reći. Nadam se da će i

moje mlađe kolege u zdravlju i sreći dočekati

ovo što sam ja doživio.

Glas dječijeg srca: Da možete još raditi, da li

biste svoj profesionalni život vezali ponovno

za našu školu?

Učitelj: Da, naravno da bih. Spreman sam

čitav život posvetiti školi i djeci, ali nažalost,

postoji zakon koji to osporava. Mada se i mi

stari moramo odmoriti od vas mlađih...

(smijeh). Tu su i moje mlade kolege koji će

sigurnim i hrabrim koracima našu društvenu

zajednicu ponosno predstaviti.

Prof. dr. Damir Marjanović prilikom obilaska kabineta i sale za

tjelesni i zdravstveni odgoj

Glas dječijeg srca: Da li Vam je drago što ste

radili u ovoj školi?

Učitelj: Naravno, ponosan sam na to, kao i na

sve vas.

Glas dječijeg srca: Koja Vam je generacija

ostala posebno u sjećanju?

Učitelj: Sve su pronašle posebno mjesto u

mom sjećanju, i upravo sam posjetio svoju

posljednju generaciju. Moram izdvojiti

generaciju školske 1995/96. godine, prva

generacija nakon rata. Ono što me posebno

veže za nju jeste sve ono što su djeca tada

preživljavala, a meni je pogled stalno bio na

školi, granatama, jer sam tu čitav rat i bio... Ne

ponovilo se.

Glas dječijeg srca: Dragi naš učitelju, hvala

Vam za sve što ste učinili prvo kao čovjek,

prijatelj, a onda kao učitelj. Mi danas sa

ponosom izgovaramo Vaše ime i rado Vas se

sjećamo. Hvala na izdvojenom vremenu i

dođite nam opet.

Učitelj: Za mene su djeca kao mehlem i kada

sam god u mogućnosti uživam u njihovom

društvu. Hvala i vama, uživajte mladi i budite

sretni i radosni.

Lejla Osmanović, VII-3

Želim...

U mojoj miloj Bosni da najljepše bude,

da nema onih što je samo kude,

da sunca uvijek biva,

što nam srca ogrijava.

Budućnost bez loših ljudi,

budućnost u kojoj se samo voli,

tamo gdje mržnje nema,

tamo gdje samo najljepše se sprema.

Da svi što pod istim nebom kročimo sreću

nudimo,

u lijepom vremenu svi da se budimo,

da jedno drugom pomažemo

i da smo zajedno najjači i dokažemo.

Jer ništa ljepše nema,

nego kad' se slože ruke različitog tena,

kada ruža svakakvih ima,

kada samo sreća se gomila.

Ispraćaj našeg dragog učitelja u penziju

Jedno drugo da čuvamo,

da se nikome ne rugamo

dobar život da imamo,

svakoga pod kišobran primamo.

Da pametno zborimo,

da zajedno se borimo,

jer nemaju svi

ono što imamo mi.

Da nam rijeke čiste teku,

da se drveća samo ne sijeku,

parkovi lijepi da ostanu

i životinje opstanu.

Posla za svakoga da ima,

ništa da se ne otima,

da nas puno u školi bude,

pa da nemaju pravo da nam sude.

Moja draga Hercegovina

da pjeva brojnim glasovima,

da se razna imena miješaju

i da ljudi jedno drugom dan uljepšaju.

Aida Osmanagić, IX-1

Veseli kutak

Šta je...

Po vodi plovi, po suhom hodi, iz kuće se ne izvlači? (ɐčɐɾuɹoʞ)

Nema noge, brzo bježi, od nje svaki stvor se ježi? (ɐɾıɯz)

U velikoj šumi mrka zvijer se skriva, kada dođe zima, u pećini sniva? (pǝɾʌpǝɯ)

Polahko ide, svima je drag, za sobom ostavlja srebrni trag? (znd)

Da li ste znali o životinjama....

...kameleonov jezik je duži dva puta od njegovog tijela

...najbrži psi na svijetu su hrtovi, a mogu trčati brzinom većom od 70 kilometara na sat

...za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4 miliona cvjetova i preći put 4 puta duži od

Zemljinog obima

Učeći strane jezike otvaramo mogućnost da upoznamo, zavolimo i poštujemo svoj

maternji jezik. Johann Wolfgang Goethe rekao je da onaj koji ne zna tuđi jezik, ne

poznaje ni svoj.

Kako na njemačkom jeziku nazivamo ove životinje?

K

D

Humor...

Zašto Perica nosi merdevine u školu?

Želi visoko obrazovanje!

Upita mama Pericu:

“Gdje ti je, Perice, onaj komad torte?”

“Pa, mamice, ja sam ga dao jednom gladnom dječaku”, odgovori on.

“Ti si tako dobar. Uvijek tako radi. Samo mi reci ko je taj dječak”, uapita ga mama.

“Pa, mamice, ja”, uzvrati on.

Perica otišao da se šiša, a frizer ga pita:

“Kako hoćeš da te ošišam?”

“Besplatno”, odgovori Perica.

Zanimljivosti...

Pogledajte kako lahko možete

iskoristiti slobodno vrijeme i biti

kreativni.

Mi smo uspjeli!