Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine u školskim...
Transcript of Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine u školskim...
Sveučilište u Zadru
Odjel za knjižničarstvo
Izvanredni jednogodišnji diplomski studij knjižničarstva
Upravljanje zbirkama za nacionalne manjine
u školskim knjižnicama: mogući pristupi
Diplomski rad
Student: Mentor:
Bojan Lazić dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, prof.
Zadar, 2011.
2
Sadržaj
Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2. Multikulturalnost i ljudska prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.1. Definiranje pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.2. Pregled međunarodnih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.3. Pregled domaćih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.4. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
3. Upravljanje školskom knjižnicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
3.1. Školska knjižnica u odgojno-obrazovnom sustavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3.1.1. Domaći dokumenti i zakonski akti o radu školske knjižnice . . . . 25
3.1.2. IFLA-ini i UNESCO-ovi dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.2. Izgradnja fonda i upravljanje zbirkama u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . 28
3.2.1. Specifičnosti nabave u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.2.2. Kriteriji, načini nabave i izvori sredstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.2.3. Izgradnja i upravljanje fondom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.2.4. Knjižnične zbirke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.3. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4. Školovanje pripadnika manjina i upravljanje knjižnicom u manjinskim školama . . 46
4.1. Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj . . . . 46
4.2. Škole kao nositelji multikulturalnog dijaloga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.3. Školska knjižnica kao multikulturalno središte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.4. Organizacija i djelatnost manjinskih knjižnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.4.1. Knjižnične usluge za manjine u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.4.2. Knjižnične usluge za manjine u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . 58
4.5. Građa za manjinske skupine u školskoj knjižnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
4.5.1. Upravljanje zbirkom za nacionalne manjine u školskoj knjižnici . 61
3
4.5.2. Nabava građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama . . . 63
4.5.3. Stanje zbirki za nacionalne manjine u školskim knjižnicama
danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
4.6. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
5. Istraživanje nabavne politike u knjižnicama škola s nastavom na manjinskom
jeziku i pismu u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
5.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
5.1.1. Prikaz stanja zbirke za nacionalne manjine u Osnovnoj školi
Negoslavci – studija slučaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
5.2. Ciljevi i zadaci istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
5.3. Istraživački problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
5.4. Metodologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
5.4.1. Predmet istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
5.4.2. Uzorak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
5.4.3. Instrument . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5.4.4. Postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
5.5. Analiza rezultata istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
5.5.1. Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . 81
5.5.2. Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina . . . . . . . . . . 82
5.5.3. Stručna obrada građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . 83
5.5.4. Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike
manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
5.5.5. Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom
jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5.5.6. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom
jeziku i pismu namijenjenim učenicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
5.5.7. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom
jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
5.5.8. Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne
manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
5.5.9. Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne
manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
4
5.5.10. Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina . . . 91
5.5.11. Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe . . . . . . 93
5.5.12. Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske
skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
5.5.13. Izbor dobavljača za nabavu građe za manjinske skupine . . . . . . 96
5.5.14. Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . 97
5.5.15. Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine . 99
5.5.16. Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama . . . . . . . . 100
5.5.17. Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine . . . 101
5.5.18. Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine . . . 102
5.6. Interpretacija dobivenih rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
5.7. Zaključno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
6. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Popis grafičkih prikaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
5
Sažetak
Ovaj rad govori o mogućim pristupima upravljanju zbirkama za manjinske skupine u školskim
knjižnicama, s posebnim osvrtom na nabavu građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina. U
teorijskom su dijelu navedene značajke multikulturnoga društva u Hrvatskoj i u svijetu, s
posebnim osvrtom na prava nacionalnih manjina. Zatim je dan pregled osnova upravljanja
školskom knjižnicom, s naglaskom na posebnostima izgradnje knjižničnih zbirki i upravljanja
knjižničnim fondom. Potom slijedi prikaz mogućnosti za školovanje pripadnika nacionalnih
manjina u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, te specifičnosti upravljanja školskom
knjižnicom u manjinskim školama. Na kraju su rada prikazani rezultati istraživanja nabavne
politike provedenog u knjižnicama škola s nastavom na manjinskom jeziku i pismu u
Republici Hrvatskoj, kao i zaključci proizišli iz navedenog istraživanja.
Ključne riječi: multikulturalizam, nacionalne manjine, školska knjižnica, knjižnične zbirke,
nabava građe.
Summary
This master's thesis elaborates on viable approaches to management of collections
for minorities in school libraries with special reference to acquisition of books on the
language and script of the national minorities. The characteristics of the multicultural society
in Croatia and the World are given in the theoretical part of the thesis, with a special
reference to the rights of the national minorities. A survey of the basic school library
management is given in the sequence which is specifying the collection development and
collection management. The thesis continues with the study of the educational possibilities
of the national minority members in the Croatian primary and secondary education and
specific conditions of school library management in schools attended by national minorities
as well. At the end of the thesis, the results of the acquisition policy research are conveyed
as well as the conclusions from the mentioned research. The research has been
implemented in the libraries of the schools with national minorities attending classes in their
own mother language and script.
Keywords: multiculturalism, national minorities, school library, library collections,
acquisition.
6
Predgovor
Ovaj rad ima za svrhu prikazati kakvo je stanje fonda školskih knjižnica u osnovnim i srednjim
školama u kojima se nastava odvija na nekom od manjinskih jezika koji su u uporabi u
Republici Hrvatskoj na osnovi analize rezultata provedenog istraživanja. Po tom pitanju bit će
ispitano i prikazano stanje konkretno onog dijela knjižničnoga fonda koji sadrži knjižničnu
građu pisanu manjinskim jezikom i pismom, njegov sadržaj, kvaliteta i kvantitet, mogućnosti
nabave navedene građe i prepreke na koje knjižničari i škole nailaze pri nabavi, specifičnosti
stručne obrade i poslovanja s građom za manjinske skupine, te mogućnosti za poboljšanje
trenutačnoga stanja. Istraživanje provedeno u školskim knjižnicama pokazat će i zadovoljava
li postojeći fond potrebe učenika i učitelja za lektirnim naslovima, stručnom literaturom i
literaturom za slobodno čitanje, te kojim metodama knjižničari nastoje podići učinkovitost
djelovanja školske knjižnice u manjinskoj sredini na višu razinu.
Pri izradi rada pošlo se od pretpostavke da je upravljanje knjižničnim zbirkama za
nacionalne manjine otežano, ponajviše zbog otežane nabave građe na jeziku i pismu
nacionalne manjine. Stoga se rješavanju problema prišlo putem istraživanja provedenog
među školskim knjižničarima koji svakodnevno rade s takvom građom, koji se kontinuirano
susreću s izazovom prevazilaženja prepreka na koje nailaze pri upravljanju fondom koji sadrži
građu na manjinskom jeziku i pismu. Na osnovi pregledane literature i odgovora prikupljenih
tijekom istraživanja, donosi se i zaključak o mogućnostima za poboljšanje kvalitete rada u
školskim knjižnicama u školama s nastavom na manjinskom jeziku i pismu u Republici
Hrvatskoj.
U radu su, prije iznošenja rezultata istraživanja, teorijski obrađene značajke
multikulturalnosti u kontekstu ljudskih prava kod nas i u Svijetu, zakonske osnove u svezi s
odgojem i obrazovanjem nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i u Svijetu, obilježja
izgradnje fonda i upravljanja zbirkama u školskim knjižnicama, s posebnim naglaskom na
nabavi građe, te značajke škola s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina, s
posebnim osvrtom na rad školske knjižnice, posebice upravljanja zbirkama i nabavom građe.
7
1. Uvod
Tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća u Republici Hrvatskoj i njezinomu okruženju
dolazi do velikih političkih, demografskih, pa i jezičnih i kulturnih promjena koje su, između
ostaloga, izravna posljedica ratnih događaja kojima su država i regija bili zahvaćeni.
Posljedice navedenih događaja su velike i očitovale su se u svim segmentima ljudskoga
života. Tijekom 90.-ih godina prošloga stoljeća dolazi do osamostaljenja Republike Hrvatske,
novog državno-pravnog ustrojstva zemlje i velikih migracija stanovništva kao izravne
posljedice rata. Hrvatska tada postaje „nacionalna država hrvatskog naroda i država
pripadnika nacionalnih manjina,“1 za razliku od odredbe iz članka 1 Ustava Socijalističke
Republike Hrvatske iz 1974. godine, gdje je SR Hrvatska definirana kao „nacionalna država
hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i drugih naroda i narodnosti koje u njoj
žive.“2
Novim ustavnim promjenama nastalim tijekom posljednja dva desetljeća, definiraju
se, pored postojećih, i nove nacionalne manjine3 koje su do tada smatrane konstitutivnim
narodima u zajedničkoj državi. Svima njima Ustav Republike Hrvatske i zakoni koji iz njega
proizlaze garantiraju sva prava osigurana brojnim međunarodnim konvencijama čiji je
supotpisnik i Republika Hrvatska. Jedno od najznačajnijih prava za svaku nacionalnu manjinu
jest pravo na odgoj, obrazovanje i informiranje na materinskom jeziku i pismu. Ovo pravo
iskorištavaju pripadnici većeg broja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, što propisuju
posebni zakoni.
Danas se nastava na manjinskim jezicima u osnovnim i srednjim školama u Republici
Hrvatskoj realizira u onim sredinama gdje pripadnici nacionalnih manjina žive u značajnijem
broju, odnosno u školama gdje postoje realni prostorni i kadrovski preduvjeti, te interes
1 Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst, 06.07.2010. // Narodne novine 85/2010. http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html (Pristup: 20.12.2010.) 2 Socijalistička Republika Hrvatska. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska
(Pristup: 20.12.2010.) 3 Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.
8
roditelja za školovanjem njihove djece u takvom obliku nastave. Učenici pripadnici
nacionalnih manjina pohađaju nastavu materinskoga jezika i književnosti, kao i dio nastave
društvene skupine predmeta od važnosti za očuvanje svijesti o nacionalnoj pripadnosti i
podrijetlu, odnosno nastavu njegovanja jezika i kulture svoje nacionalne manjine.
Za izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina potrebna su i
odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, kao i knjižnična građa, koje škola mora pribaviti.
No, nerijetko se pri nabavi nastavnih pomagala, naročito knjižnične građe, mogu pojaviti
određeni problemi. Najčešće je to nedostatak knjižnične građe, ponajviše lektirnih naslova,
naslova časopisa i stručnih djela pisanih manjinskim jezikom. Razlozi tomu su mnogi, od
nedovoljno razvijene izdavačke djelatnosti pojedinih nacionalnih manjina, do nemogućnosti
nabave građe iz matične države, što iz financijskih, što iz administrativnih razloga. Dio tog
problema riješen je osnivanjem središnjih knjižnica za nacionalne manjine, koje potpomažu
nabavu knjižnične građe u školama gdje se nastava odvija na jezicima nacionalnih manjina.
No, postoje problemi koji i pored toga ostaju neriješeni.
Na temu nabave knjižnične građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj nema dovoljno znanstveno utemeljenih spoznaja. Tek je nekolicina stručnih radova
koji se djelomice dotiču navedenog problema. Vrijedno je spomenuti članak u Vjesniku
bibliotekara Hrvatske, autorice Burbuqe Kelmendi,4 u kojem su prikazani ustrojstvo i ciljevi
središnjih knjižnica za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Na Odsjeku za informacijske
znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je proteklih godina obranjeno nekoliko
diplomskih radova koji prvenstveno govore o radu pojedinih knjižnica za nacionalne manjine,
a tek manjim dijelom govore o nabavi građe i izdavačkoj djelatnosti. Takvi su sljedeći radovi:
rad Alice Bačeković5 o slobodnom pristupu informacijama za pripadnike nacionalnih manjina;
rad Višnje Veber Malina6 o knjižnicama češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; rad
4 Usp. Kelmendi, Burbuqe. Knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. // Vjensik bibliotekara Hrvatske
40, 3-4(1997), str. 31-60. 5 Usp. Bačeković, Alica. Slobodan pristup informacijama za pripadnike nacionalnih manjina (na primjeru češke
manjine u Republici Hrvatskoj): diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2004. 6 Usp. Veber Malina, Višnja. Knjižnice češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zagreb: Filozofski fakultet, 2005.
9
Gianfrance Šuran7 o izgradnji multikulturalne zbirke u dječjoj knjižnici; rad Aleksandra
Kekanovića8 o multikulturalizmu u manjinskoj knjižnici. O nabavi knjižnične građe u jednoj
osnovnoj školi u kojoj se nastava ne odvija na manjinskom jeziku, ali sam rad sadrži bitne
podatke o specifičnosti nabave u školskoj knjižnici, te je, stoga, relevantan za temu koja se
ovdje obrađuje, govori se u radu Dušanke Đokanović.9 Naposljetku, na izvanrednom
jednogodišnjem studiju knjižničarstva Odjela za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru Milena
Roknić10 je obranila diplomski rad koji metodom studije slučaja prikazuje djelatnost knjižnice
u multikulturalnoj zajednici na primjeru jedne manjinske narodne knjižnice.
Pregledom relevantne domaće i inozemne stručne literature, domaćih i
međunarodnih pravnih akata i smjernica, te prikazom rezultata istraživanja provedenog za
potrebe ovoga rada koji slijede, pokušat će se sagledati problematika poslovanja, a naročito
nabave građe i upravljanja zbirkama za nacionalne manjine u školskim knjižnicama osnovnih
i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima se nastava odvija na nekom od manjinskih
jezika.
7 Usp. Šuran, Gianfranca. Izgradnja multikulturalne zbirke: izazovi svake dječje knjižnice u globalnom društvu:
diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2007. 8 Usp. Kekanović, Aleksandar. Multikulturalizam u manjinskoj knjižnici. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008.
9 Usp. Đokanović, Dušanka. Nabava u knjižnici osnovne škole dr. Mate Demarina u Medulinu: diplomski rad.
Zagreb: Filozofski fakultet, 2008. 10
Usp. Roknić, Milena. Knjižnica u multikulturalnoj zajednici: diplomski rad. Zadar: Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, 2009.
10
2. Multikulturalnost i ljudska prava
Pojam multikulturalizam u svijetu i kod nas sve je više je prisutan i zastupljen u svim sferama
ljudskoga života. Multikulturalnost promiču brojne međunarodne vladine i nevladine
organizacije, domaće i inozemne udruge, kao jedini mogući način zajedničkoga života
pripadnika različitih kulturnih, etničkih, jezičnih i drugih skupina na istom prostoru.
Ovaj se pojam, po navodima A. Kekanovića,11 spominje još 1941. godine, premda
definiciju multikulturalizma ne navode stariji rječnici. No, o multikulutralizmu kao teorijskom
i političkom pojmu se ponajviše govori u posljednjih tridesetak godina.12 Razlog tomu su
brojne političke promjene nastale na tlu Europe, pa i šire, posebice izazvane povijesno-
političkim događajima, kao što su raspad Sovjetskog Saveza, Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, sporazumna podjela Čehoslovačke, ujedinjenje Istočne i Zapadne
Njemačke i slični problemi. Neke su od ovih podjela prošle mirno, dogovorom, dok su neke
ishodile ratnim sukobima. Kao posljedica navedenih promjena, došlo je od određenih
demografskih pomicanja, te su se pojedine etničke skupine na teritorijima država u kojima su
do tada činile konstitutivni narod, pojavile kao nacionalna manjina. S druge strane, pak, u
sredinama poput Savezne Republike Njemačke, ili na prostorima bivše SFRJ nakon ratnih
sukoba, bilo je potrebno do skora sukobljene strane pomiriti i izgraditi multikulturalno
društvo uz međusobno poštivanje i kvalitetan suživot.
Kada se radi o demografskim pomicanjima, ne treba govoriti samo o promjenama
političke prirode. U mnogim zemljama svijeta borave stranci sa statusom privremenog ili
stalnog boravka koji su u stranu zemlju došli radi zapošljavanja, školovanja ili stručnog
usavršavanja. U nekim se zemljama javlja i veliki broj ilegalnih imigranata, kao i tražitelja
azila. Svi oni skupa čine dio društva u zemlji u kojoj se nalaze pretvarajući prostor na kojem
borave u multikulturalnu zajednicu.
11
Usp. Kekanović, Aleksandar. Nav. dj., str. 2. 12
Usp. Milharčič Hladnik, Mirjam. Multikulturalizem v kontekstu migracij. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 145. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Milharcic-Hladnik.pdf (Pristup: 15.09.2010.)
11
2.1. Definiranje pojmova
Najčešće se uz pojam multikulturalizam vezuje i pojam interkulturalizam, te se nerijetko ova
dva pojma i poistovjećuju, odnosno smatraju sinonimima. Međutim, veliki broj stručnjaka
navedene pojmove razlikuje i za njih daje brojna objašnjenja. Sve definicije koje se mogu naći
u literaturi sadrže pojašnjenja koja su međusobno povezana i slična. No, razlike ipak postoje.
„Multikulturalizam i interkulturalizam međusobno se nadograđuju i nadopunjuju, jer multikulturalno društvo mora težiti uspostavljanju odnosa i dijaloga među kulturama, a interkulturalizam kao postignuti odnos povratno izgrađuje multikulturalno društvo. … Ako multikulturalizam implicira i odnose, interkulturalizam im daje kvalitetu jer implicira ravnopravan dijalog.“13
M. Marinović14 ističe da su multikulturalizam, interkulturalizam, interkulturalno obrazovanje
i interkulturalna pedagogija pojmovi koji se povezuju s prihvaćanjem i poštivanjem tuđih
kultura, običaja i vrijednosti. Ova autorica najjednostavnije opisuje multikulturalnost kao
nazočnost više kultura na istom prostoru, dok interkulturalizam, po ovoj autorici,
podrazumijeva dinamiku i suodnos, to jest interaktivan odnos među različitim kulturama.15
No, kod ove autorice suodnos među različitim kulturama referira na odnos među različitim
nacionalnim skupinama.16 Interkulturalni odnos općenito može biti vrlo različit – od
međusobnog prihvaćanja različitosti, do potpunoga odbacivanja kulturnih vrijednosti drugih.
Jedno od najkvalitetnijih i pritom najkonkretnijih objašnjenja multikulturalizma
glasi:
13
Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Evropi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 200. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Stricevic.pdf (Pristup: 24.10.2010.) 14
Usp. Marinović, Marijana. Perspektive interkulturalnog pristupa obrazovanju u hrvatskim školama. Rad predstavljen na 21. Proljetnoj školi školskih knjižničara Republike Hrvatske, Zadar, Republika Hrvatska, 24. travnja 2009. godine. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Slika:Perspektive_interkulturalnog_pristupa_obrazovanju_u_hrvatskim_%C5%A1kolama_-_Marijana_Marinovi%C4%87.pdf (Pristup: 30.09.2010.) 15
Usp. Isto. 16
Usp. Isto.
12
„Multikulturalnost je suživot različitih kultura, gdje kultura uključuje rasne, religijske ili kulturne skupine, te se očituje u običajima, kulturnim pretpostavkama i vrijednostima, načinima razmišljanja i komunikacije.“17
Ovim su objašnjenjem obuhvaćeni svi segmenti određenja čovjeka kao osobe. Danas su
rijetke ljudske zajednice koje su po odrednicama navedenim u prethodnoj definiciji u
potpunosti homogene. Većinom se na određenom, većem ili manjem geografskom prostoru
nalaze pripadnici različitih rasnih, nacionalnih, vjerskih, jezičnih i kulturnih pripadnosti koje
se međusobno prihvaćaju ili ne prihvaćaju. One se više, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili
državnoj razini, i ne mogu nazvati monokulturalnim društvom. U navedenom slučaju radi se,
dakle, o multikulturalnoj zajednici.18 Od velike je važnosti da se u multikulturalnoj zajednici
kontinuirano odvija međukulturna razmjena i suradnja sa ciljem poboljšanjem kvalitete
suživota. Time se razvija i novi vid pismenosti – multikulturalna pismenost, koja je vezana uz
društvenu osviještenost i sposobnost komunikacije u svijetu kulturnih različitosti. I.
Stričević19 navodi da se multikulturalna pismenost, pored vizualne, medijske i informacijske,
smatra četvrtom bitnom pismenošću 21. stoljeća.
Multikulturalizam, tvrdi M. Roknić, u žarište stavlja nejednak odnos manjinskih
spram glavnih kultura i teži ukidanju, ili smanjenju mehanizama isključivanja, odnosno
povećanju mogućnosti uključivanja u društvenu zajednicu.20 Nadalje, napominje da je
čuvanje etničkoga, kulturnoga, jezičnoga, vjerskog i drugog identiteta manjinskih naroda
vrijednost dosadašnjeg civilizacijskog razvoja koju ne samo da treba održavati, nego je treba
stalno unapređivati.21
Multikulturalizam se prema Interdisciplinarnom rječniku određuje kao „ideal
skladnog suživota kulturno različitih grupa u kontekstu ideje pluralnog društva, koja od
17
IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. / Jurinović, Ana, prevoditeljica. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010., str. 11. 18
Usp. Stričević, Ivanka. Nav. dj., str. 200. 19
Usp. Isto., str. 199. 20
Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 6. 21
Usp. Isto., str. 14.
13
početka sedamdesetih godina 20. stoljeća postaje formativno načelo društvenog ustroja i
razvoja demokratskih zemalja.“22
2.2. Pregled međunarodnih dokumenata
Dvadeseto je stoljeće obilježeno kao stoljeće razvoja suvremenog društva i novih
tehnologija, značajnijih tehnoloških otkrića i njihovog daljnjeg razvoja, no i kao stoljeće
velikih ratova. Svršetak Prvoga svjetskoga rata predstavljao je svojevrsnu prekretnicu u
razvitku ljudske svijesti o potrebi za zajedničkom suradnjom svih naroda. Tada je osnovana
Liga naroda, sa sjedištem u Ženevi, koja je kao krajnji cilj isticala potrebu da se spriječe svi
potencijalni ratni sukobi na svjetskoj razini ubuduće. Iako je nakon Prvog svjetskog rata
postigla mnogo u rješavanju poslijeratnih teritorijalnih nesuglasica, na kraju je podbacila jer
je izbijanje Drugog svjetskog rata bio neminovan slijed događaja, nakon socijalnih nemira i
krize, te kolonizacije diljem Svijeta.
Ubrzo po svršetku Drugog svjetskog rata, na temeljima Lige naroda je stvorena
Organizacija ujedinjenih naroda koja je od samoga početka imala bolju organizaciju i
strukturu. Da bi definitivno riješili ono što Ligi naroda nije uspjelo, tijekom mnogih godina
nakon osnivanja Ujedinjeni su narodi (UN) donijeli niz međunarodnih dokumenata kojima su
regulirana ljudska prava u čitavom Svijetu. Prvi i zasigurno najbitniji dokument koji je
proistekao kao međunarodni dogovor zemalja članica UN-a jest Opća deklaracija o ljudskim
pravima23 usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948.
godine. Ovom su deklaracijom zagarantirana prava na život, slobodu, jednakost pred
zakonom, zaštitu od diskriminacije, državljanstvo, sklapanje braka i zasnivanje obitelji,
posjedovanje imovine, slobodu mišljenja, rad, odmor i slobodno vrijeme, odgoj i
22
Spajić-Vrkaš, Vedrana; Kukoč, Mislav; Bašić, Slavica. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001., str. 336-337. 23
Usp. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001., str. 15-20.
14
obrazovanje, sudjelovanje u kulturnom i javnom životu zajednice. Ovo je, dakle, prvi
dokument koji, u članku 2, naglašava prava i slobode svakoga, bez razlike glede rase, boje
kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla,
imovine, rođenja ili neke druge okolnosti.24 Važno je napomenuti i da članak 2625 garantira
pravo na odgoj i obrazovanje, s posebnim naglaskom na besplatno i obavezno osnovno
obrazovanje, te naglaskom na omogućavanje tehničkog i strukovnog, te višeg i visokog
obrazovanja svima, prema sposobnostima. Naglašava pravo prvenstva roditelja u izboru
obrazovanja za svoju djecu. Odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni punom razvoju
ljudske jedinke i poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati
razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama26,
te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na održanju mira.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,27 od 16. prosinca 1966., u
članku 1 navodi pravo svih naroda na samoodređenje, slobodno određivanje političkog
statusa i osiguravanje gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja. Članak 27 istoga
dokumenta nalaže da se u državama u kojima postoje etničke, vjerske ili jezične manjine,
osobama koje pripadaju tim manjinama ne smije uskratiti pravo da u zajednici s ostalim
pripadnicima svoje grupe uvažavaju svoju kulturu, ispovijedaju i iskazuju svoju vjeru, ili da se
služe svojim jezikom. Članak 1 Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim
pravima,28 od istoga datuma, istovjetan je članku 1 prethodnoga dokumenta, dok se u članku
13 također govori o pravu na obrazovanje slično kao i u prethodnom dokumentu.
Dječja su prava zagarantirana Konvencijom o pravima djeteta29 usvojena 20.
studenoga 1989. godine. Članak 2 garantira poštivanje svih prava djece, bez ikakve
diskriminacije glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja,
nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog
podrijetla ili neke druge okolnosti. Članak 8 priznaje pravo na očuvanje identiteta, uključujući
24
Navedeno prema Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 16. 25
Navedeno prema isto, str. 19-20. 26
Op. a. Razvitak multikulturalog društva i zajednice. 27
Navedeno prema Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 21-37. 28
Navedeno prema isto, str. 38-47. 29
Navedeno prema isto, str. 48-66.
15
nacionalnosti, ime i obiteljske odnose priznate zakonom. Članci 28 i 29 definiraju pravo
djeteta na odgoj i obrazovanje sukladno dosadašnjim konvencijama. Članak 30 garantira
djetetu pripadniku etničke, vjerske ili jezične manjine pravo da u zajednici s drugim
pripadnicima njegove grupe uživa svoju kulturu, ispovijeda svoju vjeru ili se služi svojim
jezikom.
Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i
jezičnim manjinama30 usvojena je 18. prosinca 1992. godine. U njoj je garantiran opstanak
identiteta navedenih manjinskih skupina u svakoj državi, a države potpisnice Deklaracije
dužne su donijeti posebne zakone koji će štititi manjine. Članak 4 garantira pripadnicima
manjina stvaranje povoljnih uvjeta za izražavanje manjinskih obilježja, učenje materinskoga
jezika i educiranje većine o obilježjima manjinskoga stanovništva s kojim dijele isti životni
prostor.
Pored Ujedinjenih naroda, još je nekoliko svjetskih organizacija usvojilo izvjesne
pravne akte kojima se štite prava ljudi. Među njima su najpoznatije UNESCO-ove, konvencije
Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). UNESCO je 14. prosinca
1960. godine usvojio Konvenciju protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju,31 koja
zabranjuje diskriminaciju u obrazovanju po osnovi spola, rase, vjere, etničke pripadnosti i
sposobnosti. U njenom se članku 5 jamči priznavanje prava pripadnika nacionalnih manjina
na ostvarivanje posebnih odgojno-obrazovnih djelatnosti. O pravima nacionalnih manjina i
obvezama svake države da ta prava ispunjava govore i Okvirna konvencija za zaštitu
nacionalnih manjina32 koju je Vijeće Europe usvojilo 10. studenoga 1995. O važnosti
obrazovanja na manjinskom jeziku u različitim omjerima, ali na svim razinama, posebice u
prvih nekoliko godina obrazovanja, govore OESS-ove Haaške preporuke o pravu nacionalnih
manjina na odgoj i obrazovanje33 iz 1996. godine.
30
Usp. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Nav. dj., str. 74-77. 31
Usp. Isto, str. 133-138. 32
Usp. Isto, str. 280-288. 33
Usp. Isto, str. 356-358.
16
U nizu različitih dokumenata, bitno je spomenuti i Preporuke komisije Europske
unije o digitalizaciji i mrežnoj dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti34, kojima
Europska unija nastoji razviti jasnu sliku o europskoj različitosti i dati naznaku o bitnosti
očuvanja njezine višejezične baštine.
2.3. Pregled domaćih dokumenata
Republika Hrvatska je od 1991. godine samostalna i neovisna, međunarodno priznata država.
Članica je Ujedinjenih naroda od 1992. godine. Pristupanjem članstvu u UN-u, kao i drugim
europskim i svjetskim organizacijama, postala je potpisnik brojnih međunarodnih
dokumenata, među kojima i onih o zaštiti ljudskih prava. No, pored međunarodnih, hrvatska
je od svoje samostalnosti donijela i niz domaćih pravnih dokumenata koji govore ljudskim
pravima.
Po Ustavu, Republika Hrvatska je država hrvatskoga naroda i pripadnika nacionalnih
manjina koji žive na njenom teritoriju i koji su njezini državljani. U Izvorišnim osnovama
Ustava,35 pored Hrvata, u Republici Hrvatskoj, dakle, žive još: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani,
Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci,
Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i drugi. Izvorišne osnove
temelje se na demokratskim normama Organizacije ujedinjenih naroda i zemalja slobodnog
svijeta, te dalje navode da se svim pripadnicima manjina jamči ravnopravnost s građanima
hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava sukladno zakonima. Po svršetku
Domovinskoga rata postupno se hrvatska demokracija sve više razvija, a kako se Hrvatska
približava ulasku u Europsku uniju manjinama se pridaje sve veći značaj, osiguravaju sve veća
prava sukladno europskim i svjetskim normama, te ih se sve više nastoji integrirati u pravni
34
Usp. Preporuke komisije Evropske unije o digitalizaciji i onlajn dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 57-61. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1809 (Pristup: 19.08.2010.) 35
Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.
17
poredak države, javne ustanove i slično. Slijedi pregled onih pravnih dokumenata koji su,
između ostalog, najrelevantniji za odgojno-obrazovni rad pripadnika nacionalnih manjina.
Tri su članka36 u Ustavu Republike Hrvatske koja jamče prava manjina: članak 12, 14
i 15. U članku 12 kaže se da su hrvatski jezik i latinično pismo u službenoj uporabi u državi.
Isti ovaj članak daje pravo službene uporabe i drugim jezicima i pismima u skladu sa uvjetima
propisanima zakonom. Članak 14 ističe jednakost sviju pred zakonom i osigurava ono što je
temelj mnogih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, a to su prava i slobode
svakoga, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili
drugim osobinama. Člankom 15 se jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih
manjina, što se uređuje ustavnim zakonom, te sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti,
sloboda služenja svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina37 temelji se na brojnim domaćim i
međunarodnim pravnim dokumentima o zaštiti ljudskih prava koji su navedeni u članku 1.
Članak 4 jamči svakom državljaninu Republike Hrvatske pravo na slobodno izjašnjavanje o
pripadnosti nacionalnoj manjini, te jednakost s građanima hrvatske nacionalnosti. Ovaj
članak, slično kao i članak 2, zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije na temelju pripadnosti
nacionalnoj manjini. Članak 5 definira nacionalnu manjinu kao „skupinu hrvatskih državljana
čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi
imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja
za očuvanjem tih obilježja.“38 Članak 7 jamči i regulira služenje svojim jezikom i pismom
privatno i javno, odgoj i obrazovanje na svojem jeziku i pismu, uporabi svojih znamenja i
simbola, kulturnu autonomiju, pravo na očitovanje vjere, pristup sredstvima javnog
priopćavanja na svojemu jeziku i pismu, samoorganiziranje i udruživanje, zastupljenost u
predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini. Članak 11 jamči pripadnicima nacionalne
manjine odgoj i obrazovanje na svojemu jeziku i pismu sukladno posebnom zakonu. Članak
36
Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj. 37
Usp. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, 19.12.2002. // Narodne novine 155/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_12_155_2532.html (Pristup: 25.12.2010.) 38
Isto.
18
12 jamči ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma kada jedinica lokalne samouprave
broji najmanje trećinu pripadnika manjinskoga naroda.
Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj39 jamči
ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine u javnosti, mogućnosti ispisivanja
javnih isprava pripadnicima nacionalnih manjina dvojezično, mogućnost uporabe jezika u
radu predstavničkih i izvršnih tijela općine, grada ili županije, u postupku pred tijelima
općine, grada ili županije i u postupku pred tijelima državne uprave.
Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina40 je, pored
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, najrelevantniji zakon za odgoj
i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina. Po njemu se ovaj vid odgoja i obrazovanja
odvija u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim
ustanovama kao i drugim oblicima obrazovanja. Zakon dozvoljava osnivanje školskih
ustanova i za manji broj učenika od broja utvrđenog za početak rada školske ustanove. No,
ukoliko ne postoje uvjeti za osnivanje manjinske škole, u školama sa nastavom na hrvatskom
jeziku i pismu se mogu ustrojiti odjeli na manjinskom jeziku i pismu. Nastavni plan i program
manjinskih škola uz opći sadrži i dio koji je vezi s posebnostima nacionalne manjine, što
utvrđuje nadležno Ministarstvo. Uvjet za rad nastavnog osoblja u odjelima sa nastavom na
manjinskom jeziku i pismu nije isključivo pripadnost manjini, već isključivo poznavanje
manjinskog jezika i pisma.
2.4. Zaključno
Tekovine suvremenoga doba su nezamislive bez suživota mnoštva različitih skupina ljudi na
istom teritoriju. Multikulturalnost je pojam koji se u ovom kontekstu u svijetu i kod nas sve
39
Usp. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_05_51_1128.html (Pristup: 25.12.2010.) 40
Usp. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/273148.htm (Pristup: 25.12.2010.)
19
češće spominje i poprima sve veću važnost. Interkulturalni dijalog u nas je neminovnost
današnjice, s obzirom na činjenicu da „etnička i multikulturna raznolikost i duh
razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske,“41
no, ne samo Republike Hrvatske, već i Svijeta općenito.
U proteklom se stoljeću u Svijetu puno uradilo na promicanju ljudskih vrijednosti,
prava ljudi na slobodu i slobodno izražavanje pripadnosti etničkoj, rasnoj, vjerskoj, jezičnoj,
kulturnoj i drugim skupinama. Na međunarodnoj su razini doneseni brojni pravni akti, te
osnovane mnoge organizacije koje reguliraju i nadziru ostvarivanje i provedbu ljudskih prava.
I u ovom se stoljeću nastavlja istim putem, bez odstupanja. Tako je 2008. godina proglašena
Godinom multikulturalnog dijaloga.42
Kod nas se unazad nekoliko desetljeća, također, na visokoj razini promoviraju
ljudska prava, posebice prava djece i manjinskih skupina s ciljem što kvalitetnije zaštite i
integracije u svakodnevnom životu. Republika Hrvatska, svojim približavanjem Europi nastoji
opravdati sve međunarodne i domaće pravne akte iza kojih stoji kao potpisnica.
41
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Nav. dj. 42
Usp. Hanuš, Barbara. Medkulturni dialog v šolski knjižnici. // Knjižnica 53, 1/2(2009), str. 182. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Hanus.pdf (Pristup: 09.09.2010.)
20
3. Upravljanje školskom knjižnicom
„Knjižnica je društvena ustanova koja je imala svoju ulogu u organiziranju društva … kao sredstvo za širenje pismenosti i ljubavi prema učenju.“43
„Uloga knjižnice jest da bude posrednik između korisnika i univerzuma informacija.“44
Školske su knjižnice specifičan oblik knjižnica. Najjednostavnije bi se moglo reći da su to
knjižnice koje djeluju u sklopu osnovnih i srednjih škola.45 One najvećim dijelom služe
realiziranju ciljeva i ispunjavanju zadaća odgojno-obrazovnoga rada škole. No, s druge
strane, one su odgovorne i svojoj primarnoj struci – knjižničarstvu, te, prema tome, i
ispunjavanju ciljeva i zadaća specifičnih za knjižničarstvo. Skupa, i školstvo i knjižničarstvo, od
školske knjižnice zahtijevaju ispunjavanje zadaća struke, te pretpostavljaju ispunjavanje
zakonskih i drugih regulativa obje struke. „U svom radu školska knjižnica treba ispunjavati
različite i vrlo zahtjevne funkcije: treba biti knjižnično-informacijsko središte, što joj je
primarna zadaća, ali pored toga, njena uloga je odgojno-obrazovna, edukacijska, zabavna i
rekreacijska.“46
Školski je knjižničar, kao voditelj školske knjižnice, odgovoran ravnatelju škole u
čijem sastavu djeluje knjižnica, no kao knjižničar je odgovoran izravno knjižničarskoj Matičnoj
službi županije u kojoj se škola nalazi. Knjižničarstvo školskoga knjižničara smatra
prvenstveno knjižničarom, dok odgojno-obrazovni sustav naglasak stavlja na stručno
suradništvo u nastavi. Stoga Vučković navodi da su školske knjižnice često pastorčad i
pedagoškog i knjižničnog sustava.47 Od početka primjene Hrvatskog nacionalnog obrazovnog
standarda situacija u Hrvatskoj se bitno promijenila nabolje. No, u susjednim zemljama,
43
Brophy, Peter. Biblioteka u dvadesetprvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005., str. 71. 44
Isto, str. 237. 45
Usp. Begenešić, Dobrila. Školske biblioteke – status i perspektive. // Bibliotekarstvo Srpske: časopis iz oblasti bibliotekarstva i bibliotečko – informacione djelatnosti 2, 2(2010), str. 106. http://www.matbibli.rs.ba/Digitalna_zbirka/BibliotekarstvoSrpske.pdf (Pristup: 19.08.2010.) 46
Isto, str. 106-107. 47
Usp. Vučković, Željko. Standardi za školske biblioteke. // Školske biblioteke u teoriji i praksi : zbornik radova sa semianra za bibliotekare u srednjim i osnovnim školama Srema 1994 – 2004. / urednica Vesna Petrović. Sremska Mitrovica: Biblioteka „Gligorije Vozarević“, 2005., str. 19.
21
Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji, važnost školskih knjižnica još uvijek nije dosegla
potrebnu razinu.48
U nekim je zemljama Zapadnoga svijeta pojam školski knjižničar zamijenjen pojmom
učitelj-knjižničar, čime se daje podjednaka važnost objema strukama. Tako je, u Australiji,49
gdje se učitelj-knjižničar određuje kao stručnjak koji vlada odgojno-obrazovnim i
knjižničarskim umijećima, koji posjeduje pedagoške i sposobnosti upravljanja informacijama.
U Sjedinjenim Američkim Državama izlazi i stručni časopis50 koji je namijenjen školskim
knjižničarima, a koji se naziva upravo – Učitelj-knjižničar. Dok se knjižničarstvo u nas nije
izučavalo na sveučilišnoj razini, na Pedagoškim akademijama se predavao kolegij pod
nazivom Osnove bibliotekarstva,51 što ide u prilog isticanju značaja pedagoških kompetencija
školskoga knjižničara.
U velikoj je mjeri skupno djelovanje školstva i knjižničarstva dobro osmišljeno i
zakonski zadovoljavajuće riješeno. Ponekad se nailazi na izvjesne prepreke, koje se treba
promišljeno savlađivati. U takvim situacijama umješnost školskoga knjižničara jest ključna.
Slijedi pregled čimbenika djelovanja školske knjižnice kao odgojno-obrazovne
ustanove u sastavu, te sa stručnoga, knjižničarskoga aspekta.
3.1. Školska knjižnica u odgojno-obrazovnom sustavu
Knjižnica je u sustavu današnjeg osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja neizostavan i vrlo
bitan element. Ona je potpora odgojno-obrazovnoj djelatnosti svake škole, prvenstveno
48
Usp. Begenešić, Dobrila. Nav. dj., str. 108. 49
Usp. Teacher Librarian. http://www.alia.org.au/education/qualifications/teacher.librarian.html (Pristup: 01.01.2011.) 50
http://www.teacherlibrarian.com/ (Pristup: 01.01.2011.) 51
Usp. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993., str. 2.
22
učenicima i učiteljima u redovitoj nastavi, a potom i u izvannastavnim aktivnostima škole, ali
i u slobodnom vremenu i izvanškolskim aktivnostima učenika i učitelja.
„Školska knjižnica, knjižnica u školama osnovnog i srednjeg obrazovanja. Fond joj se sastoji od knjiga, drugih publikacija i neknjižnog knjižničnog materijala (dijafilmova, gramofonskih ploča, video kazeta i dr.), koji pomažu da se nastavni program što uspješnije realizira.“
navodi se u Bibliotekarskom leksikonu.52 Svaka knjižnica opslužuje određenu skupinu
korisnika, a u školskoj knjižnici populacija učenika i djelatnika čine članove knjižnice. Za
razliku od javnih, skupina korisnika u školskim knjižnicama jest relativno homogena.53
„Suvremena školska knjižnica informacijsko je, medijsko i komunikacijsko središte škole.“54
Školska knjižnica osigurava pristup izvorima informacija, odnosno znanja, razvija kod učenika
ljubav prema čitanju i knjizi, pruža im poticaj za stvaranje novih ideja s ciljem razvitka
njihovoga iskustva što za rezultat daje povećanje učenikovih saznanja koja će mu biti
potrebna u životu. Prema Ahmiću,55 školske knjižnice ipak predstavljaju jedan od glavnih
vidova poticanja nastavno-znanstvenog procesa. Školska knjižnica treba promicati načela
demokratskoga društva, multikulturalnosti, ravnopravnosti, prava djeteta, slobode mišljenja
i slobode pristupa informacijama, što ostvaruje kroz suradnju s učenicima, učiteljima,
administrativnim osobljem i roditeljima, a po potrebi s lokalnom i širom zajednicom. Ona
„pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno uključivanje u suvremeno društvo koje se
temelji na znanju i informacijama. Školska knjižnica omogućuje učenicima stjecanje vještina
za cijeloživotno učenje, razvija njihovu maštu i pomaže im da postanu odgovorni građani.“56
Djelatnost školske knjižnice obuhvaća neposrednu odgojno-obrazovnu, stručno-
knjižničnu, te kulturnu i javnu djelatnost. Suvremena je djelatnost školske knjižnice
52
Jokanović, Vladimir… [et al.]. Bibliotekarski leksikon. Beograd: Nolit, 1984., str. 182. 53
Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Upravljanje izvorima informacija: upravljanje fondovima u teoriji i praksi. Beograd: Clio, 2003., str. 106. 54
Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006., str. 19. 55
Usp. Ahmić, Zlatko. Automatizacija poslovanja školske biblioteke // Pančevačko čitalište 3, 4(2004), str. 16-18. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br4.pdf (Pristup: 03.09.2010.) 56
Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004., str. 31.
23
usmjerena na informacijsku pismenost i poticanje čitanja. Informacijska pismenost „uključuje
razumijevanje i uporabu informacija, ne samo iz klasičnih izvora znanja, nego i onih
posredovanih suvremenom tehnologijom,“57 a upravo u tome se ogleda značaj školske
knjižnice koja ne samo da poučava učenike nudeći im različite izvore znanja, nego ih i
obučava za pronalazak potrebnih informacija na različitim medijima, vrednovanje i
selektiranje pronađenih informacija, razvitak kritičkoga mišljenja i samostalnost u radu.
Samostalnost u uporabi različitih izvora informacija očituje se u snalaženju u bilo kojoj
knjižnici, služenju njezinom građom, poznavanju osnovnih klasifikacijskih i katalogizacijskih
načela, a posebice uporabom referentne građe koja je osnova za stjecanje znanja i
cjeloživotnoga učenja i napredovanja u struci.
„Donedavno su čak i najbolje školske knjižnice bile ustanove sa poprilično ograničenim brojem aktivnosti.“58
No, iako su njezina važnost i uloge jasne i nepobitne, još uvijek je danas učestalo
indiferentno, pa čak i negativno mišljenje o školskoj knjižnici i njezinom djelovanju. Arviniti,
Kyridis i Dinas navode Lowrieine59 riječi koja slikovito opisuje činjenicu da se često čak pred
kraj 20. stoljeća na školsku knjižnicu gleda kao na metalni ormar u ravnateljevu uredu koji se
rijetko dopunjava. Ovakvu situaciju u novije vrijeme ipak dobrim dijelom mijenja razvitak
informacijske tehnologije koji unosi promjene u školske knjižnice. Isti autori navode da u
Francuskoj još od 1968. godine knjižnica u školi zauzima središnji dio, kako arhitektonski,
tako i obrazovno.60 O važnosti smještaja knjižnice govori i Ana Ceranić,61 prema kojoj školska
knjižnica treba da se nalazi u prizemlju, da je neposredno povezana s ulaznim holom.
Pridavanje važnosti knjižnici tijekom školovanja pojedinca nije pojava novijega
karaktera. Poznato je da su školske knjižnice i vrlo stare ustanove. One su u prošlosti imale
velik utjecaj na narodno prosvjećivanje, a nerijetko su bile i jedine knjižnice u određenom
57
Usp. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nav. dj., str. 19. 58
Brophy, Peter. Nav. dj., str. 48. 59
Usp. Lowrie, J. E. School Libraries: References or Information media. // Pedagogic-Psychology Encyclopedia, Lexicon, 8. [s.l., s.a.], str. 4663-4667. Navedeno prema: Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Greek primary school teachers dream of the ideal school library. // Library Philosophy and Practice, 8(2007), str. 1-2. http://www.webpages.uidaho.edu/~mbolin/arviniti-kyridis-dinas.pdf (Pristup: 19.08.2010.) 60
Usp. Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Nav. dj., str. 3 61
Ceranić, Ana. Uputstvo o unutrašnjem uređenju biblioteke. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1981., str. 28.
24
kraju, pa su pored uloge školske, obavljale i ulogu javne knjižnice.62 Svijest o važnosti školske
knjižnice i u nas postoji odavno. Tone Peruško63 naglašava važnost uloge školske knjižnice u
nastavi materinskoga jezika u sljedećoj usporedbi:
„I kao što nema dobre nastave kemije bez laboratorija i bez primjene laboratorijske metode, tako isto nema ni dobre nastave materinskoga jezika bez dobre i dobro vođene knjižnice.“
Dok su se od primjene Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda u Republici Hrvatskoj
položaj i uloga školske knjižnice promijenjeni u pozitivnom smislu, u zemljama se okruženja
situacija mijenja mnogo sporije i proces preobrazbe školskih knjižnica teče otežano. Kao
potvrdu teške situacije po pitanju školskih knjižnica u Republici Srbiji, gdje se o važnosti
školske knjižnice iznose kvalitetne teorije, dok je u praksi situacija drukčija, činjenično stanje
iznosi Jelica Živković,64 koja kaže:
„Školske knjižnice postoje, one su potrebne, u budućnosti im je namijenjena veoma bitna uloga informacijskih središta u školama, a ovog su trenutka, u najveće broju slučajeva, gotovo potpuno beskorisne: zaboravljena mjesta gdje umorni učitelji svršavaju svoj radni vijek u očekivanju mirovine ili dopunjavaju manjak fonda sati u nastavi do punoga radnog vremena, izloženi često podsmijehu ali i zavisti kolega koji normalno rade i vjeruju da se u školskoj knjižnici baš ništa ne radi. Kao da te nesretne knjižnice ni zbog čega drugog i ne postoje već da bi nezbrinuto nastavno osoblje nekako ostalo u radnom odnosu.“
Na probleme nepoštivanja standarda za školske knjižnice i nepriznavanju njihove uloge u
odgojno-obrazovnom procesu nailazi se često i u Republici Srpskoj.65 Tamo je status školskih
knjižnica i knjižničara nejasno definiran, a značaj školskih knjižnica ne priznaju dovoljno ni
škola, ni lokalna zajednica, ni nadležna ministarstva. I tamo se nailazi na problem nestručnog
osoblja koje radi u knjižnici, a koje uglavnom čine učitelji sa nedovoljnim fondom sati ili čiji su
predmeti ukinuti. Djelatnici se vrlo često mijenjaju, što otežava stjecanje kontinuiteta u radu,
62
Usp. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Nav. dj., str. 5. 63
Petruško, Tone. Materinski jezik u obaveznoj školi: specijalna didaktika. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, 1961., str. 199. 64
Živković, Jelica. Ima li nade za školske biblioteke. // Beležnica 7, 7(2002), str. 4-5. http://biblioteka-bor.org.rs/2009/05/skolske-biblioteke (Pristup: 11.09.2010.) 65
Usp. Begenišić, Dobrila. Nav. dj., str. 108.
25
a nije ni dovoljno jasno definirano komu pravno gledano pripadaju djelatnici ali i djelatnost
školskih knjižnica.
Radović,66 pak, govori u prilog postojanju svijesti o važnosti školskih knjižnica i prije
više od sto godina, gdje navodi podatak da je Zakonom o osnovnim školama iz 1883. godine
propisano da je svaka osnovna škola dužna imati knjižnicu, da je redovno popunjava, da ima
zaseban budžet za nabavu knjiga i časopisa.
3.1.1. Domaći dokumenti i zakonski akti o radu školske knjižnice
Najznačajniji zakonski dokument na koji se oslanja odgojno-obrazovni sustav u
osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama jest Zakon o odgoju i obrazovanju u
osnovnim i srednjim školama67 iz 2008. godine, njegove izmjene i dopune iz 2009.68 i 2010.69
te ispravak izmjena i dopuna iz 2010.70 godine. No, za rad školske knjižnice relevantan je
samo prvi navedeni.
Na spomen knjižnice u ovom zakonu najprije se nailazi u članku 55, koji kaže da
školska ustanova ima knjižnicu koja je sastavni dio obrazovnog procesa u kojem stručno-
knjižnična djelatnost uobičajeno služi za ostvarivanje obrazovnog procesa. U članku 100 se
knjižničar definira kao stručni suradnik. U članku 142 je definirano da se, između ostalog, u
državnom proračunu osiguravaju sredstva za sufinanciranje opremanja školskih knjižnica
66
Usp. Radović, Slobodan. Školska biblioteka u nastavi: sa primerima iz nastave maternjeg jezika i književnosti. Gornji Milanovac: Dečje novine, 1982., str. 11. 67
Usp. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 18.07.2008. // Narodne novine 87/2008. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_87_2789.html (Pristup: 01.01.2011.) 68
Usp. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 17.07.2009. // Narodne novine 86/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_86_2125.html (Pristup: 01.01.2011.) 69
Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 20.07.2010. // Narodne novine 92/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_92_2593.html (Pristup: 01.01.2011.) 70
Usp. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 06.09.2010. // Narodne novine 105/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_09_105_2839.html (Pristup: 01.01.2011.)
26
obveznom lektirom, a članak 143 navodi da se ista sredstva mogu osigurati i u proračunu
jedinice lokalne i područne samouprave. Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju se na
školske knjižnice primjenjivati odredbe članka 28 Zakona o knjižnicama.
Na polju knjižničarstva najvažniji je Zakon o knjižnicama,71 te Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o knjižnicama iz 2000.72 i 2009.73 godine. Ovaj zakon uređuje knjižničnu
djelatnost, ustrojstvo i način rada knjižnica, te knjižničnu građu. Člankom 8 ovoga zakona
među knjižnice u sastavu je smještena i školska knjižnica. Knjižnična se djelatnost uređuje
standardima, koje za školske knjižnice potpisuje, pored ministra kulture, i ministar prosvjete i
športa. Članak 9 kaže da su škole dužne osnovati knjižnicu u sastavu. Sredstva za rad školske
knjižnice, prema članku 29, osigurava osnivač.
Standardom za školske knjižnice74 su određeni minimalni uvjeti glede knjižnične
građe, osoblja, prostora i opreme za obavljanje djelatnosti školskih knjižnica. Ovo je
dokument koji najkonkretnije objedinjuje odgojno-obrazovni rad i stručnu djelatnost u
školskoj knjižnici. Njime je školska knjižnica definirana kao „organizirana zbirka knjižne i
neknjižne građe koja kroz djelatnost knjižničnog osoblja nabavlja, obrađuje, čuva i daje na
upotrebu građu radi zadovoljavanja obrazovnih, kulturnih, informacijskih i stručnih potreba
korisnika i permanentnog obrazovanja.“75 Djelatnost se školske knjižnice ostvaruje kao
neposredna odgojno-obrazovna, stručna knjižnična, te kulturna i javna djelatnost. U
zadaćama školske knjižnice, između ostalih, navode se i poticanje odgoja za demokraciju, te
razvijanje svijesti o vrijednostima nacionalne kulture, posebice jezika, umjetnosti i znanosti,
te vrijednosti multikulturalnosti. Sadržaj knjižničnoga fonda ovisi o nastavnom planu i
programu po kojem škola radi, a obuhvaća obaveznu lektiru iz hrvatskoga jezika, te u
školama gdje se odvija nastava na jeziku i pismu nacionalne manjine i lektiru na tom jeziku.
71
Usp. Zakon o knjižnicama, 29.07.1997. // Narodne novine 105/1997. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html (Pristup: 01.01.2011.) 72
Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 17.10.2000. // Narodne novine 104/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_104_2040.html (Pristup: 01.01.2011.) 73
Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 09.06.2009. // Narodne novine 69/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_69_1665.html (Pristup: 01.01.2011.) 74
Usp. Standard za školske knjižnice, 15.03.2000. // Narodne novine 34/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_03_34_698.html (Pristup: 01.01.2010.) 75
Usp. Isto.
27
3.1.2. IFLA-ini i UNESCO-ovi dokumenti
IFLA, Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova, vodeći svjetski savez
knjižničarskih udruženja, objavila je niz manifesta i smjernica s ciljem poboljšanja knjižničnih
službi i usluga različitog tipa. Najvažnije publikacije koje govore o uslugama u školskim
knjižnicama, njihovu poslovanju, aktivnostima, programu i zadaćama jesu IFLA-ine i UNESCO-
ove smjernice za školske knjižnice, te Manifest za školske knjižnice, koje su u Hrvatskoj,
skupa s publikacijom „Školska knjižnica: danas i sutra“ prevedene i objavljene u jedinstvenoj
publikaciji.76 Ovim dokumentom su, pored navedenoga, obuhvaćene smjernice za
upravljanje školskom knjižnicom, načini praćenja i procjenjivanja rada školske knjižnice,
načini financiranja, smještaj i prostor, oprema, građa, knjižnične zbirke i njihovo vođenje,
knjižnično osoblje i njihova uloga, vještine i zaduženja, promidžba. Preporuka je IFLA-e, kao
međunarodnoga knjižničarskog saveza, da se na razini svake pojedine države razvije
strategija kojom će načela ovih dokumenata biti ugrađena u planove i programe rada.
Smjernice navode77 da školska knjižnica treba osigurati širok izbor građe koja će
zadovoljiti potrebe korisnika, a zbirka se kontinuirano mora izgrađivati kako bi korisnicima
bila dostupna nova građa. Smjernice za vođenje građe moraju se temeljiti na nastavnom
programu, posebnim potrebama i interesima korisnika, s posebnim naglaskom na raznolikost
društva izvan škole. Svaka bi školska knjižnica trebala posjedovati najmanje deset knjiga po
učeniku, ali tako da ni najmanje škole u fondu školske knjižnice nemaju manje od 2500
knjiga. Izuzetno bitno je osigurati ravnotežu u količini knjižnične građe namijenjene
korisnicima različite dobi, sposobnosti i podrijetla. Pored građe vezane za nastavni program,
školska knjižnica treba nabavljati i knjižnu i neknjižnu građu namijenjenu za slobodno vrijeme
i razonodu.
76
Usp. Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. Nav. dj. 77
Usp. Isto, str. 15.
28
Sve navedeno je u nas uspješno implementirano u Standard za školske knjižnice,
čime je zadovoljeno IFLA-inu prijedlogu o razvitku strategije o implementaciji u programe
rada.
3.2. Izgradnja fonda i upravljanje zbirkama u školskoj knjižnici
Izgradnja zbirki je temeljna uloga knjižnice i zahtijeva brz odgovor na promjenjivo okruženje
knjižnice.78 Djelatnost se svake knjižnice prvenstveno temelji na njezinom fondu. Knjižnični
fond sadrži knjige, časopise, novine, rukopise, dijapozitive, grafike, mikrofilmove,
gramofonske ploče i drugo što posjeduje jedna knjižnica, a sastoji se od aktivnog (knjižnični
materijal u opticaju), te pasivnog dijela (knjižnični materijal koji se rijetko koristi) .79 Zbirka
predstavlja kolekciju knjižničnog materijala koji tretira određenu problematiku i čini cjelinu.80
Ovisno o tipu knjižnice, odnosno ustanove u čijem je sastavu knjižnica, te strukturi i
zahtjevima korisnika, odnosno njihovim potrebama, fond može biti općenit ili uže usmjeren
na određenu znanstvenu, umjetničku ili stručnu oblast.
Ono što je izuzetno značajno za fond svake knjižnice jest da je potrebno
kontinuirano vršiti dopunjavanje i obnavljanje fonda, te izlučivanje zastarjele, neupotrebljive
i nerelevantne građe. Ovo je posebice bitno za dio fonda koji sadrži znanstvene priručnike i
referentnu zbirku koja sadrži znanstvene informacije, s obzirom da se znanstvene
informacije, uslijed istraživačkoga rada, kontinuirano mijenjaju, nadopunjuju i nadograđuju.
Financiranje nabave građe ovisi o tipu knjižnice. Vrlo je bitno osigurati kontinuirani
priliv financijskih sredstava namijenjenih za nabavu, kako bi se građa mogla neometano
osuvremenjivati i nadopunjavati. No, građu se ne treba nabavljati nepromišljeno. U tu svrhu
78
Kodrič-Dačić, Eva. Uvod v izgradnjo knjižničnih zbirk. // Knjižnica 51, 1(2007), str. 90. http://www.dlib.si/v2/StreamFile.aspx?URN=URN:NBN:SI:doc-6KI87JSY&id=5f66e51c-e3fd-4883-b3c1-d63d9a84af0e&type=PDF (Pristup: 11.09.2010.) 79
Usp. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Nav. dj., str. 35. 80
Usp. Isto, str. 202.
29
je poželjno izraditi smjernice za nabavu građe, odnosno osmisliti nabavnu politiku kojom će
se predvidjeti što je uistinu potrebno nabaviti, ponovno polazeći od potreba korisnika.
„Pod nabavnom politikom se podrazumijeva princip planiranja nabave u skladu sa strukturom korisnika i postavljenim zadacima.“81
Pri kupnji, ili nekom drugom obliku nabave nove građe, vrlo je bitna selekcija. To je
proces donošenja odluke o tome koje će se publikacije pridodati fondu i u kojem broju
primjeraka.82 Knjižničar, ili djelatnik knjižnice koji radi na nabavi, mora pri selekciji voditi
računa o nizu detalja, kako bi ishod nabave bio što povoljniji po knjižnicu, kako materijalnom
i sadržajnom kvalitetom nabavljene građe, tako i njezinom cijenom. Clayton i Gorman83
navode sljedeće kriterije za selekciju: ažurnost izvora, dostupnost po razumnoj cijeni,
odgovarajuća akademska ili intelektualna razina, mjerodavnost i pouzdanost, usklađenost s
namjenom knjižnice. Isti autori tvrde da izbor, odnosno selekcija u školskoj knjižnici, s
obzirom na broj predmeta i oblike građe, predstavljaju složen posao koji zahtijeva dosta
vremena, a o kojem često konačnu odluku donose ravnatelji škola.84 M. Pastine smatra da
selekcija i dalje mora biti primarna uloga odjela koji se bavi razvitkom fonda.85
„Cilj nabavne politike je zadovoljenje različitih potreba velikog broja korisnika. … Predmet nabavne politike jesu fondovi, i to kako formiranje novih, tako i popunjavanje postojećih.“86
Izgradnja fonda u školskoj knjižnici jest, pored nekih zajedničkih čimbenika za sve vrste
knjižnica, u mnogome specifična u odnosu na ostale vrste knjižnica. Fond školske knjižnice
prije svega mora zadovoljiti obrazovne (informacijske) potrebe učenika i djelatnika škole,
posebice nastavnog osoblja, odnosno biti u službi nastavnoga plana i programa, a potom
služiti za razonodu, gdje teži zadovoljavanju osobnih potreba svojih korisnika, odnosno gdje
ima i odgojnu ulogu.
81
Perunović, Nevenka. Principi nabavne politike u bibliotekama. Beograd: Zadužbina Andrejević, 1997., str. 13. 82
Usp. Isto, str. 15. 83
Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Nav. dj., str. 104. 84
Isto, str. 107. 85
Usp. Pastine, Maureen (ured.). Collection Development: Past and Future. New York: London: The Haworth Press Inc., 1996., str. 4-5. 86
Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 13.
30
3.2.1. Specifičnosti nabave u školskoj knjižnici
„Nabava je proces osiguravanja adekvatnih izvora informacija, odnosno onih izvora koji će odgovarati nastavnim i istraživačkim potrebama korisnika u skladu s definiranom nabavnom politikom.“87
Jokanović88 najjednostavnije definira nabavu kao način popunjavanja knjižničnih fondova.
Ona je uvjetovana tipom knjižnice, strukturom postojećeg fonda, potrebama društvene
sredine, odnosno korisnika knjižnice. U pojedinim knjižnicama postoje posebni stručni odjeli
koji se bave nabavom građe, dok su ovi poslovi u školskoj knjižnici prepušteni na brigu
jednom djelatniku.
Školska knjižnica je knjižnica u sastavu veće ustanove, osnovne ili srednje škole, te je
njezino djelovanje u potpunosti podređeno odgojno-obrazovnim potrebama škole. Ona
obično nema redoviti priliv financijskih sredstava, tako da se za ista knjižničar mora jako
boriti, u čemu ponekad nailazi na velike poteškoće zbog nerazumijevanja okoline (kolektiva)
za potrebe i značaj knjižnice u školskom okružju. Školski knjižničar u nabavi mora uglavnom
biti racionalan, jer nabava zahtijeva veće novčane izdatke, a sredstva namijenjena za ovaj
segment djelatnosti školske knjižnice obično nisu dostatna.89
„Svojom sposobnošću obrazlaganja, uvjeravanja, strpljenjem i opetovanim zahtijevanjem – jednom riječju, umješnošću zagovaranja – knjižničar treba istaknuti ulogu knjižnice i ravnomjeran i konstantan razvoj njenih zbirki kao ključnu ulogu u ispunjavanju odgojnih i obrazovnih zadaća škole.“90
Školska je knjižnica potpora nastavnom procesu i uz njenu se pomoć stječu znanja koja će
učenici primjenjivati i tijekom daljeg školovanja, a pored navedenog, ima i veliku ulogu u
razvoju ljubavi prema čitanju i knjizi, razvoju čitalačkih sposobnosti, kritičkoga mišljenja i
sposobnosti estetskog procjenjivanja. Što će se nabavljati ovisi prije svega o nastavnom
programu, a potom o interesovanjima korisnika.
87
Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 13. 88
Usp. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Nav. dj., str. 130. 89
Skupina gorenjskih knjižničark. Oblikovanje knjižničnega fonda in nabavna politika v šolskih knjižnicah. // Knjižnica 29, 2-3(1985), str. 173. 90
Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 3.
31
Nabavna politika je definirana Standardom za školske knjižnice, te Nastavnim
planom i programom škole. Jokanović91 je definira kao planiranje nabave publikacija za
određenu knjižnicu ili mrežu srodnih knjižnica.
„Nužno je poznavati nabavnu politiku knjižnice, njene zbirke, postupke obrade građe, te podatke o sredstvima za nabavu.“92
U nekim školama knjižničari izrađuju i Smjernice za nabavu građe, što bi svakako
trebalo biti praksa, a pri njihovoj se izradi treba svakako povoditi IFLA-inim i UNESCO-ovim
smjernicama za školske knjižnice. Majda Steinbuch93 navodi da je potrebno napraviti plan
razvoja zbirke koji sadrži analizu školskoga okružja, izbor građe, nabavu i vrednovanje. O
važnosti smjernica govori i Eva Kodrič-Dačić,94 koja smatra da je potrebno imati dokument
koji definira nabavnu politiku knjižnice.
Veličina zbirke ne jamči i kvalitetu i ekonomičnost zbirke. No, niti najbolji knjižnični
prostori, niti najbolje metode i oblici rada, ne mogu zadovoljiti korisnike, ako je knjižnični
fond manjkav i nepravilno izabran.95 Razvitak zbirke je sistematičan proces koji vodi školski
knjižničar. Skupina gorenjskih knjižničarki navodi da se nabava svrstava u stručno-
organizacijske djelatnosti školske knjižnice.96 Isti autori dalje navode da se razlikuje nabava u
osnovnoj od one u srednjoj školi, tako što je nabava u osnovnoj školi općenita, a ona u
srednjoj kao usmjerena.97
91
Usp. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Nav. dj., str. 130. 92
Kodrič-Dačić, Eva. Nav. dj., str. 98. 93
Usp. Steinbuch, Majda. Razvoj in vrednotenje knjižnične zbirke v srednjošolski knjižnici. // Knjižnica 39, 3(1995), str. 171-185. 94
Usp. Kodrič-Dačić, Eva. Nav. dj., str. 98. 95
Usp. Skupina gorenjskih knjižničark. Nav. dj., str. 174. 96
Usp. Isto, str. 171. 97
Usp. Isto, str. 172.
32
3.2.2. Kriteriji, načini nabave i izvori sredstava
Svojom djelatnošću školska knjižnica nosi veliku odgovornost za razvoj književnih interesa,
navika i ukusa. S obzirom da se prvim dolaskom u školsku knjižnicu mnogi učenici uopće prvi
put susreću s knjižnicom, vrlo je bitno voditi računa o tome što se korisnicima nudi, a to
svakako moraju biti djela koja posjeduju visoku književno-umjetničku i moralnu vrijednost,
koja imaju odgojnu ulogu i koja su prilagođena stupnju njihova intelektualnoga,
emocionalnog, socijalnog i estetskog razvitka. Građa se, dakle, mora birati s obzirom na dob,
intelektualne sposobnosti i interes učenika.98
„Pri nabavi se vodi računa o listi prioriteta, s obzirom na ciljeve i zadatke obrazovanja i materijalne mogućnosti škole. Da se zadovolje potrebe raznorodnosti nastavno-odgojnih oblasti, da se pokrije broj predmeta, da se zadovolji različitost građe pokrivene jednim programom i da se zadovolje želje nastavnog osoblja i zahtjevi učenika, neophodna je velika opreznost za nabavu.“99
Pri izboru građe za učenike bitno je povesti računa o kvaliteti sadržaja, točnosti informacija,
ali i o kvalitetnoj likovnoj opremi i ilustracijama, kvalitetnom tisku, uvezu i papiru. Vrlo je
bitno da su slova dovoljno velika kako se čitatelji ne bi naprezali i tako potencijalno oštetili
vid. Beletristika je učenicima nižih razreda posebice zanimljiva u obliku slikovnica, iako i
stariji učenici obično preferiraju ilustrirana u odnosu na izdanja bez ilustracija. Učenike
najčešće zanimaju različiti prirodni procesi i pojave koje ih okružuju ili o kojima su se
informirali preko medija, te žele proširiti i produbiti svoja saznanja. Nešto rjeđe se
interesiraju za društvene procese i pojave, no potrebno je svakako skrenuti im pozornost i na
njih, posebice na probleme bolesti ovisnosti, te literaturu koja potiče multikulturalnost i
tolerantnost. Ukoliko škola posjeduje dostatna financijska sredstva i stoga ima mogućnost
uključiti svoje korisnike – učenike i učitelje – u proces nabave građe, vrlo je bitno učiniti tako,
odnosno istražiti potrebe korisnika i potom pribaviti onu građu za koju su korisnici iskazali
zanimanje.
98
Usp. Skupina gorenjskih knjižničark. Nav. dj., str. 172. 99
Šuljagić, Radmila. Školska medijateka. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1984., str. 54.
33
Pored kvalitetne likovne i materijalne opreme, pri izboru lektirne građe potrebno je
dati prednost onoj građi koja je dobro metodički obrađena. Takva građa sadrži metodičke
upute koje će pripomoći učeniku pri savladavanju i razumijevanju čitanoga djela. Kvalitetu
građe svakako podižu i dodaci koji se nalaze uz tekst, kao što su kazala, biografija autora,
rječnici nepoznatih riječi i pojmova i slično. No, broj stranica i format knjige kod učenika
često presude kada je u pitanju ukus, i bez obzira na sadržaj djela. Učenici će prije izabrati
izdanje koje je manjega formata i broja stranica, bez obzira što se u različitim izdanjima
nalazi ista količina teksta koji je potrebno pročitati.
Naglasak u nabavi građe uvijek treba staviti na ona djela koja knjižnica posjeduje u
malom broju primjeraka ili ih uopće ne posjeduje, a potrebna su. No, i tu se mora obratiti
pozornost na veličinu odjela, odnosno razreda za koje se naručuje dotična građa, ali i na broj
primjeraka koji već posjedujemo. Ukoliko su postojeći primjerci oštećeni ili zastarjeli,
potrebno ih je što prije zamijeniti novima. Zastarjelost podrazumijeva zastarjeli prijevod,
pojmove i interpretacije, te je takve primjerke potrebno zamijeniti suvremenim prijevodima,
kako pri čitanju i obradi građe stari pojmovi koji više nisu dio standardnoga jezika kod
učenika ne bi izazivali zabunu i nesigurnost.
Građa se u školskoj knjižnici može nabaviti kupnjom, razmjenom i darivanjem, dok
je obvezni primjerak vid nabave koji nije tipičan za školske knjižnice. Ipak, građa se u ovom
tipu knjižnica najčešće nabavlja kupnjom, jer je to najbolji način da se nabavi uistinu ono što
je potrebno i što će zadovoljiti potrebe korisnika. Kupnju je najčešće najpovoljnije obaviti
izravno kod izdavača i nakladnika, s obzirom da se na taj način mogu ostvariti najveći
popusti. Kupnjom kod akvizitera će se vjerojatno izgubiti mogućnost ozbiljnijega popusta, s
obzirom da uključivanje posrednika poskupljuje knjigu, dok će se najčešće ispostaviti da je
kupnja u knjižarama najmanje isplativa i da je treba primjenjivati samo u slučajevima kada
prva dva načina nisu ostvariva. Ekonomična nabava jest i kupovanje knjiga na sajmu knjiga,
no ovaj je način nabave dostupan i isplativ školama koje se nalaze u blizini održavanja sajma.
Školske će knjižnice rijetko nabavu građe vršiti u antikvarijatima, s obzirom da je kvaliteta,
odnosno materijalno stanje takve građe upitno.
34
Primitak oglednog primjerka je odličan način da se njegovim pregledom ustvrdi
zadovoljava li on kriterije koje knjižničar postavlja pri nabavi. No, nedostatak je što vraćanje
oglednoga primjerka iziskuje dodatne troškove, ukoliko škola ipak odluči ne kupiti dotično
djelo. Pretplatom se uglavnom nabavljaju serijske publikacije. Kupnja automatom školskoj se
knjižnici ne isplati jer realno ne postoji potreba za nabavom svakog primjerka građe koju
objavi određeni nakladnik.
Dar je čest oblik nabave u školskoj knjižnici, a može biti izazvani ili slučajni. Darovi
dolaze od različitih udruga, ustanova i pojedinaca, od ministarstava, županije, općine,
nakladnika i izdavača, do pojedinaca, lokalnih književnika, učenika škole, roditelja,
stanovnika mjesta u kojem se škola nalazi i slično. Prednost darivanja jest u tome što se
velika količina građe može nabaviti potpuno besplatno. Nedostatak je što je vrlo vjerojatno
da nam veliki dio poklonjene građe ne može koristiti. Takve, neželjene darove, potrebno je
uljudno odbiti, uz prijedlog za darivanje drugoj školi ili knjižnici kojoj bi to bilo potrebnije.
Slučajno darivanu građu potrebno je pregledati, ustvrditi njeno fizičko stanje,
kvalitetu sadržaja, broj primjeraka te građe koje knjižnica već posjeduje i potom ocijeniti je li
nam takva građa prihvatljiva.
Otkup je do prije nekoliko godina bio vrlo aktualan način besplatne nabave građe.
Radilo se najčešće o lektirnoj i nešto referentne građe koju su od nakladnika otkupljivala
ministarstva ili županijski uredi za prosvjetu. Na taj su način u školu pristizale ogromne
količine građe, među kojom je bilo i dosta nepotrebne, nekorisne građe. Stoga se ispostavilo
da su mnogo praktičnije novčane donacije umjesto otkupa, jer na taj način knjižnica može
pribaviti ono što je realno potrebno.
Razmjena je vid nabave koji može dati izuzetno kvalitetne ishode. Pri razmjeni
selekcija dolazi do punog izražaja, jer knjižničar ima mogućnost očistiti fond od duplikata za
koje je možebitno zainteresirana druga knjižnica, a od nje dobiti, pak, građu koja je potrebna
njegovoj knjižnici. Razmjena se najčešće obavlja sa školama višeg ili nižeg stupnja jer je veća
mogućnost da takve škole posjeduju građu za razmjenu u odnosu na škole iste razine.
35
Razmjena se može vršiti i s matičnim knjižnicama, središnjim knjižnicama nacionalnih
manjina i drugim ustanovama.
Popunjavanje fonda primjercima vlastitih izdanja nije učestalo u školskim
knjižnicama. Vlastita su izdanja obično školski listovi ili časopisi, te monografije o mjestu u
kojem se škola nalazi, ili o povijesti školstva u tom mjestu, a poneke škole izdaju i svoje
godišnjake, zbirke književnih tekstova svojih učenika i slično.
IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za nabavu građe nalažu da bi financiranje nabave
građe i opreme u školskim knjižnicama moralo biti redovito i dostatno, a proračun školske
knjižnice bi morao biti najmanje pet posto predviđenih troškova sustava po učeniku.100 No,
situacija u praksi je sasvim drukčija. Do prije nekoliko godina školske su knjižnice na godišnjoj
razini od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dobivale određena sredstva za nabavu
građe. Po stupanju na snagu novih zakona, standarda i pravilnika, donacija ovih sredstava je
prekinuta, tako da se nabava građe u školskim knjižnicama mogla osloniti isključivo na
redoviti priliv sredstava u proračun škole. Iako ni ondašnja sredstva nisu mogla zadovoljiti
sve potrebe školske knjižnice za nabavom građe, odnosno popunjavanjem fonda, navedena
su sredstva barem donekle pomagala u nabavi. Ukidanjem tih sredstava situacija se mijenja i
nabava postaje otežana.
3.2.3. Izgradnja i upravljanje fondom
„Upravljanje fondom je vrlo širok pojam i obuhvaća niz radnji koje definiraju fond od kreiranja nabave do trenutka usluživanja korisnika. … To je sustavno planiranje i kreiranje nabave pri čemu se uzimaju u obzir potrebe članova knjižnice.“101
Upravljanje fondom obuhvaća: obogaćivanje fonda, biranje, nabavu, osiguravanje
pristupa, održavanje, vrednovanje, očuvanje, plijevljenje.102 Izgradnja knjižničnoga fonda vrlo
100
Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. Nav. dj., str. 15. 101
Usp. Racković, Jasmina. Upravljanje fondovima u teoriji i praksi. // Pančevačko čitalište 3, 5(2004), str. 69. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br5.pdf (Pristup: 03.09.2010.)
36
je ozbiljna, odgovorna i dugotrajna aktivnost. To je važna zadaća svake školske knjižnice, jer
je dobar knjižnični fond preduvjet kvalitetne usluge svake knjižnice.103 Knjižnični fond školske
knjižnice je, prije svega, podređen Nastavnom planu i programu škole i odgojno-obrazovnim
potrebama koje iz njega proizlaze, a koje najprije moraju biti zadovoljene.
„Podjela fonda u osnovnoj školi na fond za učenike i fond za nastavnike sastavni je dio odgojnoga procesa i potreba jedne i druge skupine korisnika.“104
Ova se konstatacija ne odnosi i na srednje škole, gdje je knjižnični fond jedinstven. On, dakle,
najprije sadrži lektirne naslove namijenjene učenicima, referentnu građu, pedagoško-
psihološku, didaktičko-metodičku i stručnu literaturu namijenjenu učiteljima, a zatim stručnu
i građu zabavnoga tipa za slobodno, neobvezno korištenje.
„Knjiga je najrasprostranjeniji oblik publikacije u knjižnici.“105
Tiskane publikacije čine najveći dio fonda školske knjižnice. Među njima, veći je postotak
monografskih u odnosu na serijske publikacije. No, pored navedenog, školska bi knjižnica
trebala posjedovati i multimedijsku građu, što se odnosi na DVD-e, CD-ROM-ove, video i
audio kazete koji sadrže glazbene, glasovne i video zapise, te obrazovne programe i aplikacije
koje potpomažu nastavu i učenje, zatim one čiji su sadržaji namijenjeni zabavi i razonodi, kao
što su animirani i dječji filmovi, popularnu glazbu i slično. U školskoj se knjižnici ponegdje još
mogu pronaći i magnetofonske vrpce i ploče, koje su odavno izašle iz uporabe. Iz uporabe
polako izlaze i VHS i audio kazete, koje je sve skupa poželjno zamijeniti za suvremene medije,
ukoliko za to postoje mogućnosti. Elektronička građa je novi oblik prijenosa i pohrane
informacija, pa bi bilo poželjno da školska knjižnica posjeduje i primjerke građe u
elektronskom obliku. Didaktičke igre također bi trebale biti sastavni dio fonda.
Među prvim zadaćama knjižnice pri izgradnji fonda jest definiranje potreba njezinih
korisnika. U školskoj knjižnici to su učenici, nastavno osoblje i stručni suradnici. Školski
knjižničar mora biti dobro upoznat s nastavnim planom i programom škole, programom
102
Usp. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Nav. dj., str. 7. 103
Usp. Kekanović, Aleksandar. Nav. dj., str. 3. 104
Župan, Vesna. Marketing u bibliotekama. Beograd: Svet knjige, 2001., str. 122-123. 105
Perunović, Nevenka. Nav. dj., str. 21.
37
struke, planiranim projektima, izvannastavnim aktivnostima i osobnim potrebama svojih
korisnika. Nakon definiranja potreba korisnika, potrebno je donijeti smjernice za izgradnju
fonda. One su vrlo bitan dokument jer im je svrha jasno predočiti ciljeve izgradnje fonda i
pomagati knjižničaru u svakodnevnom radu. Pri izradi smjernica se moraju uzeti u obzir
godišnji makroplan rada škole, makroplan školske knjižnice, kao i makroplanovi nastavnoga
osoblja i ostalih stručnih suradnika.
Prema Standardu za školske knjižnice,106 koji ponajviše zbog nedostatka financijskih
sredstava mnoge škole ne zadovoljavaju, fond bi trebao sadržavati sljedeće:
- obveznu lektiru iz hrvatskoga jezika, kao i lektiru na jeziku nacionalne manjine,
ako se u školi izvodi nastava na jeziku te manjine;
- ostalu knjižničnu građu koja podupire struku;
- literaturu na stranim jezicima koji se uče u školi;
- referentnu zbirku;
- znanstveno-popularnu i stručnu literaturu za sva nastavna područja;
- zbirke građe koje knjižnica sama stvara;
- literaturu iz pedagogije, metodike, psihologije, sociologije, te knjižničarstva i
informatike
- stručne, znanstveno-popularne i pedagoške časopise, te časopise i listove za
djecu i mladež.
Pitanje selekcije građe u školskoj knjižnici izuzetno je bitno. Građa koja se nabavlja mora
zadovoljiti mnoge kriterije, među kojima su primjerenost sadržaja uzrastu korisnika i
njihovim potrebama i interesovanjima, novost, relevantnost, uređenost teksta, materijalnu
opremljenost i estetske značajke. Ukoliko u knjižnici postoji slična dotrajala građa, selekcijom
se moraju obuhvatiti i naslovi koji će zamijeniti postojeću građu. Bez obzira na specifičnosti
školske knjižnice, preporučljivo je pri selekciji građe voditi se tzv. Gardnerovim kriterijima.107
106
Usp. Standard za školske knjižnice. Nav. dj. 107 Usp. Gardner, Richard. Library Collections: Theri origin, selection, and development. New York: McGraw Hill,
1981., str. 185-186.
38
U školsku knjižnicu vrlo učestalo pristižu ponude nakladnika u vidu kataloga,
prospekata, brošura, gdje su posebice istaknuti naslovi koji su trenutačno na popustu. No,
kako je već rečeno, najbolji uvid u stvarnu vrijednost izdanja koje se namjerava nabaviti
postiže se uvidom u dotično izdanje. Školski se knjižničar po tom pitanju može konzultirati s
lokalnom narodnom knjižnicom ili knjižarama. Odličan izvor informacija o publikacijama
mogu biti i mrežne stranice nakladnika, kao i OPAC-i, CIP bilten, tekuće bibliografije,
razmjena mišljenja i iskustava s drugim školskim knjižničarima, virtualni razgovor s drugim
knjižničarima na različitim Forumima, aktualne diskusijske liste i slično.
Postupci nabave obuhvaćaju predakcesiju, akcesiju, knjigovodstvene i
računovodstvene postupke.108
Tijekom predakcesije se zaprimaju zahtjevi za narudžbe i potom razvrstavaju,
provjerava se postoji li već željena građa u knjižnici i u koliko primjeraka, razmatra se ponuda
istih naslova od različitih nakladnika i bira se ona koja je ekonomičnija. Potom se izrađuje
narudžba koja treba sadržati podatke o naručitelju, dobavljaču i publikaciji (autor, naslov,
broj primjeraka, cijena). Narudžba se, potom, šalje, uz prethodnu izradu sigurnosne kopije
narudžbe.
Tijekom akcesije se zaprima nabavljena građa, nakon čega slijedi njezino
razvrstavanje. Slijedi usporedba predakcesijskih lista s računima. U slučaju nepodudaranja
podataka, potrebno je izvršiti reklamaciju. Ukoliko nema potrebe za reklamacijom, građa se
prosljeđuje na obradu.
U školskom okružju računovodstvene i knjigovodstvene postupke obavlja
računopolagatelj. Knjižničar, nakon primitka građe, odnosno predakcesijskih i akcesijskih
postupaka, račune i ostalu dokumentaciju dostavlja računopolagatelju koji navedeno dalje
obrađuje i izvršava plaćanje računa.
Ukoliko bi se građa kontinuirano nabavljala, bez ikakvih drugih akcija, u određenom
trenutku za novopristiglu građu više ne bi bilo mjesta na policama. Stoga je povremeno
108
Ovo su općepoznati postupci koji se primjenjuju u svakoj knjižnici.
39
potrebno vršiti pročišćavanje fonda. Prilikom pročišćavanja se izdvaja građa koja je postala
neupotrebljiva zbog zastarjelosti, fizičkoga oštećenja, sadržajne ili jezične neadekvatnosti i sl.
Izdvajaju se i dubleti, rijetko tražena i korištena građa, prekinuti nizovi i neželjeni darovi.
Pročišćavanje se obavlja po potrebi ili tijekom revizije, a odstranjena građa se može smjestiti
u za to posebno određena spremišta, ili s njom može postupiti sukladno Pravilniku o otpisu i
reviziji knjižnične građe. 109
„Pročišćavanje fonda smanjuje kvantitetu, ali poboljšava kvalitetu fonda, štedi se dragocjeni prostor, a poslovanje postaje puno ekonomičnije.“110
Pored pročišćavanja, potrebno je povremeno provesti i vrednovanje fonda. Ono se može
provoditi putem određenih statističkih i usporednih metoda, a često i ispitivanjem korisnika,
najčešće provođenjem ankete, čiji rezultati mogu biti odlični pokazatelji zadovoljstva
korisnika uslugama i fondom knjižnice. Vrednovanje je izuzetno važno, jer se na taj način
ustvrđuju nedostaci u poslovanju, ali i mogućnosti za efikasno otklanjanje pogrešaka u radu.
3.2.4. Knjižnične zbirke
Izgradnja zbirki u školskim knjižnicama donekle je specifična u odnosu na istu zadaću u
narodnim i drugim knjižnicama. Ovisno o fondu kojim raspolaže školska knjižnica, unutar
njega se može izgraditi i voditi nekoliko knjižničnih zbirki. Pozornost uvijek treba obratiti na
činjenicu da sve zbirke prvenstveno moraju biti u službi Nastavnog plana i programa.
Izgradnja zbirki je određena Zakonom o knjižnicama, Standardom za školske knjižnice, te
Pravilnikom o radu školske knjižnice. Dominirajuća zbirka svakako je zbirka lektirnih naslova,
te referentna i zbirka namijenjena nastavnom osoblju i stručnim suradnicima. Sukladno
navedenim zakonskim aktima, ukoliko za to postoji mogućnost, potrebno je sustavno
izdvajati građu kojom će se izgrađivati i zavičajna zbirka. Ako knjižnica posjeduje primjerke
109
Usp. Pravilnik o otpisu i reviziji knjižnične građe, 21.02.2002. // Narodne novine 21/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308262.html (Pristup: 12.01.2011.) 110
Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 17.
40
starijih izdanja od posebne vrijednosti, preporučljivo je izgrađivati i zbirku u kojoj će biti
smještena takva izdanja. Pored svega navedenog, i u odgojno-obrazovnom procesu, kao i u
slobodnom vremenu, za korisnike je veoma značajna i zbirka serijskih publikacija.
Uobičajeno je da se u školskim knjižnicama fond općenito dijeli na učenički i
nastavnički. No, pri takvoj je podjeli potrebno biti oprezan i ona ne bi trebala biti sasvim
stroga. U učeničkom se fondu nalazi lektirna, kao i referentna i sva druga građa namijenjena
učenicima. U nastavničkom se fonu nalazi referentna i stručna građa namijenjena
prvenstveno učiteljima i stručnim suradnicima. No, nije isključeno da se i učitelji mogu
interesirati za pojedine lektirne naslove, odnosno izdanja namijenjena prvenstveno
učenicima.
Prema Standardu za školske knjižnice111 preporučuje se da fond školske knjižnice ne
broji manje od 2.500 knjiga, te najmanje 15 časopisa i listova. Isto tako, Standard nalaže da je
najmanji broj knjiga po učeniku 10 u knjižnici osnovne, te 12 u knjižnici srednje škole, dok je
najmanji broj jedinica AV građe 0,5 po učeniku i učitelju, odnosno nastavniku i stručnom
suradniku. U knjižnicama osnovnih škola šezdeset posto knjižne građe trebaju činiti lektirni
naslovi, dok preostalih četrdeset posto čini stručna literatura i ostale knjige. U
srednjoškolskoj knjižnici ovaj je omjer pola-pola.
Lektirna bi građa, dakle, trebala dominirati knjižničnim fondom. Nastavni plan i
program za osnovnu školu112 propisuje broj lektirnih naslova koje je u nastavi hrvatskoga
jezika potrebno pročitati u svakom pojedinom razredu. Za svaki je razred ponuđeno više
naslova nego što je potrebno pročitati, s posebnim naglaskom na naslove koji su obavezni. S
povećanjem dobi učenika, sukcesivno raste i obavezni broj pročitanih lektirnih naslova. U
školama gdje se nastava odvija na nekom manjinskom jeziku su nastavnim planovima i
programima za materinski jezik svake manjine propisani i lektirni naslovi u nastavi
manjinskog jezika koje je potrebno pročitati, a radi se književnim djelima pripadnika manjine
o kojoj se govori. Pri izboru lektirne građe učitelj mora voditi računa o dostupnosti građe,
111
Usp. Standard za školske knjižnice. Nav. dj. 112
Usp. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan (ured.). Nav. dj.
41
odnosno broju primjeraka koje školska knjižnica posjeduje, kao i interesima svojih učenika. O
izabranim djelima svakako se mora konzultirati i sa školskim knjižničarom. Za mlađi je uzrast
potrebno nabaviti najmanje sedamdeset pet posto primjeraka u odnosu na broj učenika u
odjelu, s obzirom da im najčešće treba više vremena da pročitaju knjigu, dok je za starije
učenike dovoljno pribaviti i 50% primjeraka u odnosu na broj učenika.113
Osim obavezne lektire, u školskoj je knjižnici potrebno posjedovati i bogatu zbirku
beletristike namijenjene slobodnom čitanju. Građu za slobodno čitanje preporučljivo je
nabavljati sukladno financijskim i prostornim mogućnostima škole i knjižnice, a svakako uz
razgovor s učenicima i prikupljanje informacija o naslovima koji ih interesiraju. Potrebno je
učestalo obavljati neformalne razgovore s učenicima o njihovim interesovanjima za građu za
slobodno čitanje, a potrebno je naviknuti učenike da i sami predlažu nabavu djela koje bi
željeli čitati. Knjižnica vrlo učestalo posjećuju najmlađi učenici kojima listanje i posuđivanje
slikovnica predstavlja veliko zadovoljstvo. Stoga je potrebno u zbirku za slobodno čitanje
uvrstiti i što više slikovnica.
Zbirka znanstveno-popularne literature učenicima koristi kako u redovitoj nastavi,
pri izradi projekata, pisanju referata i slično, tako i u slobodno vrijeme. Ponekad učenici žele
nešto više saznati o temi koju su proučavali u redovitoj nastavi ili o kojoj su čuli ponešto u
svomu okruženju, odnosno o temi koja je iz nekog razloga predmet njihove zainteresiranosti.
U tim situacijama knjižničar treba učeniku ponuditi adekvatnu literatu, ili ga uputiti na druge
izvore, ukoliko knjižnica ne posjeduje traženo.
Izgradnja referentne zbirke jest izuzetno ozbiljan posao koji treba raditi promišljeno.
Građa koju obuhvaća referentna zbirka često je izuzetno skupa, pa je stoga nužan pažljiv
odabir. Vrlo je bitno paziti da se nabavlja relevantna literatura koja sadrži svježe i točne
znanstvene informacije. Djela koja se nalaze u referentnoj zbirci trebala bi biti svestrana i
sveobuhvatna. Tu se trebaju naći opće, specijalne, ali i dječje enciklopedije, leksikoni sa
područja različitih prirodnih i društvenih znanosti, rječnici i pravopisni priručnici, povijesni i
113
Usp. Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 18.
42
geografski atlasi i slično. U knjižnicama srednjih škola u referentnoj zbirci moraju biti
podjednako zastupljene sve oblasti koje se u dotičnoj školi izučavaju.
Izgradnja zbirke serijskih publikacija, pored toga što je neophodna, i zakonskim je
aktima navedena kao obvezna. U školsku knjižnicu, posebice početkom školske godine,
pristižu ponude za različite časopise. Školska bi knjižnica trebala biti pretplaćena na
znanstveno-popularne, dječje i stručne časopise koji će zadovoljavati Nastavni plan i
program, ali i one koje će korisnici čitati u slobodno vrijeme. Srednjoškolska knjižnica bi
nabavom stručnih časopisa, slično kao i u nabavi referentne građe, morala podjednako
pokriti sve izučavana područja ljudskoga znanja relevantna za Nastavni plan i program škole.
Prije nego se škola pretplati na neki časopis, potrebno je procijeniti je li on uistinu školi
potreban, jesu li informacije koje objavljuje relevantne za odgojno-obrazovni proces u
pojedinoj školi i kakva je cijena časopisa u odnosu na sadržaj koji nudi. O tomu se
međusobno moraju konzultirati ravnatelj, stručni suradnici i nastavnici.
Zbirka stručne literature, namijenjene učiteljima i stručnim suradnicima, treba
sadržati pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku literaturu, kao i sveučilišne udžbenike
iz svih stručnih područja zastupljenih u školi. U njoj se nalaze primjerci stručnih izdanja koja
pomažu učiteljima i stručnim suradnicima u poboljšanju rada i efikasnijem vođenju
nastavnoga procesa, realiziranju izvannastavnih aktivnosti, rješavanju problema i stručnom
usavršavanju, te doprinose cjeloživotnom učenju i napredovanju u struci. I stručnu je
literaturu potrebno nabavljati planski i u dogovoru s učiteljima i stručnim suradnicima.
Novi mediji su najsuvremeniji izvor znanja i sredstvo za brži, raznovrsniji i efikasniji
način učenja.114 Audiovizualna i multimedijska je građa suvremen način prijenosa
informacija. Jedna od najbitnijih odlika multimedijske građe jest interaktivnost pa je tako
podjednako zanimljiva za korištenje i učenicima i učiteljima. Iako audio i video kazete polako
izlaze iz uporabe, nakon već odavno napuštenih magnetofonskih vrpca, dijafilmova i
gramofonskih ploča, još uvijek se može naći u školskim knjižnicama. No, i ta građa se sve
114
Usp. Đokanović, Dušanka. Nav. dj., str. 24.
43
češće zamjenjuje praktičnijim DVD medijima, audio CD-ima i CD-ROM-ima. Dio ove građe
nabavlja se kupnjom, a postoji mogućnost nabave dijela građe i darom.
Zadaća je svake pa i školske knjižnice da izgrađuje zavičajnu zbirku. U njoj se treba
naći sva knjižnična građa objavljena u zavičaju, ona građa koju su objavili autori potekli iz
zavičaja, te sva građa koja govori o zavičaju u kojem se knjižnica nalazi. Ne postoji točno
određena definicija zavičaja, pa svaka knjižnica sama određuje okvirne granice zavičaja,
odnosno područje koje sa kojeg ili o kojem će izdvajati građu za izgradnju zavičajne zbirke.
Prioritet ima mjesto u kojem se škola nalazi i njegovi stanovnici – književnici, umjetnici,
znanstvenici i drugi, a potom i njegova šira okolica, bez obzira radi li se o geografski
preciziranom području ili ne. Ova zbirka u odnosu na zbirku lektirne građe nije prioritet
ukoliko knjižnica ne posjeduje dostatna financijska sredstva i prostorne mogućnosti, no
poželjno je povremeno izdvajati građu za zavičajnu zbirku, bez obzira na njezinu konačnu
veličinu. Ova se zbirka izgrađuje kontinuirano tijekom cijele školske godine, a nije nužno
namjenski izdvajati financijska sredstva za nabavu građe za njenu izgradnju. Također, svaku
građu koja u knjižnicu pristigne kupnjom, kao dar ili na neki drugi način, a smatra se
zavičajnom građom, preporuča se smjestiti u zavičajnu zbirku.
Društvene i didaktičke su igre obvezna građa u školskoj knjižnici. To mogu biti
didaktičke igre koje potiču umni i tjelesni razvitak učenika, ili pomažu učiteljima u nastavi, ali
i društvene igre različitog tipa namijenjene zabavi i razonodi. Učenici vrlo rado svoje
slobodno vrijeme provode u knjižnici zabavljajući se ovakvim igrama. Pri nabavi didaktičkih
igara potrebno je uvijek konzultirati se s nastavnim osobljem i stručnim suradnicima, dok je
poželjno da nabavi društvenih igara prethodi razgovor s učenicima, koji će pripomoći pri
izboru igara koje će se nabaviti. Za najmlađe učenike se mogu nabaviti i određene igračke
drukčijeg tipa, ukoliko za to pokažu zanimanje, a škola ima mogućnosti za nabavu. Društvene
i didaktičke igre imaju veliki značaj jer razvijaju različite društvene i intelektualne
kompetencije. One potpomažu emocionalni, razvitak spretnosti, preciznosti, inteligencije,
kreativnosti, ali i potiču među učenicima pravilne društvene odnose, suradnju, toleranciju.
44
Ostala neknjižna građa, kao što su razglednice, sitni tisak, plakati, planovi grada,
turistički prospekti i slično, nije nužna da se nabavlja. No, ukoliko nešto od navedenog netko
pokloni, ili na neki drugi način dođe u knjižnicu, potrebno ga je zadržati i pohraniti sukladno
propisima o čuvanju neknjižne građe.
3.3. Zaključno
Školske su knjižnice informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole. One
predstavljaju specifičan oblik knjižnica koji prvenstveno treba zadovoljiti potrebe odgojno-
obrazovnog procesa za izvorom informacija, razvijati informacijsku pismenost među svojim
korisnicima i poticati kod njih sklonost ka čitanju i knjizi. Školski je knjižničar kao stručni
suradnik u školi osoba na kojoj je najveća odgovornost za realiziranje navedenih zadaća.
Njegova je uloga u odgojno-obrazovnom procesu izuzetno važna i velika, ali često u nas
nedovoljno priznata, za razliku od mnogih zemalja Svijeta.
Djelatnost školskih knjižnica se uređuje pomoću nekoliko zakonskih akata, među
kojima su najznačajniji Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, Zakon o
knjižnicama, Standard za školske knjižnice, kao i IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske
knjižnice.
Pored odgojno-obrazovne, sastavni dio rada školske knjižnice je i stručna djelatnost.
Ona obuhvaća različite stručne poslove, među kojima je jedan od temeljnih, najvažnijih i
najopsežnijih izgradnja knjižničnih zbirki i upravljanje knjižničnim fondom. U upravljanju
fondom jedna je od najbitnijih činjenica da ga je potrebno sustavno i kontinuirano
pročišćavati, obnavljati i dopunjavati, sukladno predviđenim zakonskim aktima. Građa se u
školskoj knjižnici nabavlja kupnjom, razmjenom i darivanjem.
Pri izgradnji fonda vrlo je bitno voditi računa o relevantnosti nabavljene građe,
njezinoj fizičkoj kvaliteti, primjerenosti uzrastu korisnika i starosti informacija koje sadrži.
45
Lektirna građa dominira školskim knjižničnim fondom, no u njemu se trebaju naći i zbirke
referentne građe, stručne literature namijenjene nastavnicima, audio-vizualna i
multimedijska građa, zbirka serijskih publikacija koja obuhvaća znanstveno-popularne,
stručne i dječje časopise i novine, zatim slikovnice, beletristika i znanstveno-popularna
literatura za slobodno čitanje namijenjena svim korisnicima sukladno njihovom uzrastu i
interesima, didaktičke i zabavne igre, te zavičajna zbirka, ukoliko za njenu izgradnju postoje
mogućnosti.
Sva građa u školskoj se knjižnici mora nabavljati sustavno i planski, u skladu sa
potrebama nastave, dotičnim zakonskim aktima i interesovanjima korisnika, a sve to je
potrebno uskladiti s materijalnim i prostornim mogućnostima škole. Promišljenom i
dosljednom nabavnom politikom i uopće vođenjem knjižnice izgrađuje se fond koji će
zadovoljiti potrebe nastave, ali i svih korisnika, te bitno podići ugled i značaj školske
knjižnice.
46
4. Školovanje pripadnika manjina i upravljanje knjižnicom u
manjinskim školama
4.1. Obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju mogućnost da se, sukladno
Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, te Zakonu o
odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, obrazuju na svim razinama, od
predškolskog do visokoškolskog obrazovanja, na nekoliko načina. Prije svega, roditelji djece
koja započinju predškolsko obrazovanje, roditelji učenika osnovnih i srednjih škola odlučuju
hoće li njihovo dijete nastavu posve pratiti na hrvatskom jeziku, ili će, ukoliko se za to
ukazuju mogućnosti, uključiti dijete u odjele u kojima se nastava odvija po nekom od tri
modela, ili u posebnim oblicima nastave namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina, a
koji su propisani od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.115
Veliki broj roditelja pripadnika manjina se vrlo često odlučuje da svoje dijete, i pored
pružene mogućnosti, upiše ipak u odjel u kojem se nastava isključivo odvija na hrvatskom
jeziku. Najčešće je opravdanje da će se dijete lakše prilagoditi relativno homogenoj sredini,
te da njegova nacionalna pripadnost tako neće biti otežavajuća okolnost tijekom školovanja.
Radi se o asimilaciji, koja je sve češća pojava, kako u obitelji, tako i u široj društvenoj
zajednici. Pripadnici manjina su pod utjecajem medija uglavnom u potpunosti prihvatili
hrvatsku kulturu i jezik. Oni nerijetko ne održavaju nikakve kontakte s drugim osobama svoje
nacionalnosti, ili ne sudjeluju u radu manjinskih udruga i institucija, čime se gubi veza sa
svojom kulturom i nacionalnim identitetom. Što je sredina homogenija, asimilacija je
izražajnija. Dok se u selima koja naseljavaju uglavnom pripadnici jedne etničke skupine
nacionalni identitet još uvijek održava u velikoj mjeri, u gradskim sredinama asimilacija je
115
Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3154 (Pristup: 15.09.2010.)
47
učestalija. Rezultat jednog sveobuhvatnog istraživanja116 provedenog među mađarskim
stanovništvom u Transilvaniji pokazao je da je činjenica da manjinski jezik biva potisnut u
pozadinu upravo u centrima modernizacije i to, kako u lokalitetnom smislu (u velikim
gradovima), tako i u socio-kulturološkom pogledu (kod društvenih slojeva sa višim stupnjem
stručne spreme i obrazovanja).
Ukoliko se roditelji ipak odluče da im djeca prate nastavu na materinskom jeziku i
pismu, pred njima su u ponudi osnovna tri modela: Model A, Model B i Model C. Izbor
odgovarajućeg modela ovisi i o mogućnostima škole koju dijete pohađa. Model A
podrazumijeva izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina; Model B
podrazumijeva dvojezičnu nastavu, gdje se nastava društvene skupine predmeta izvodi na
manjinskom, a ostala nastava na hrvatskom jeziku i pismu; Model C podrazumijeva nastavu
njegovanja manjinskog jezika i kulture kroz određeni tjedni fond sati na kojima se obrađuju
najbitnije nastavne teme vezane uz materinski jezik i kulturu. Postoje i posebni oblici
nastave: oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine; posebni
oblici nastave, kao što su ljetna škola, zimska škola i dopisno-konzultativna nastava; posebni
programi za uključivanje učenika romske populacije u odgojno-obrazovni sustav.
U Modelu A se cjelokupna nastava izvodi na manjinskom jeziku i pismu, osim
nastave hrvatskoga jezika i književnosti, koja u nastavi mora biti zastupljena u jednakom
omjeru kao i nastava manjinskoga jezika i književnosti. Učenici imaju pravo i obvezu učiti i
dodatne sadržaje važne za manjinsku zajednicu, kao što su nacionalna povijest, geografija
matične države, glazbene i likovne značajke kulture kojoj učenici pripadaju, narodno
stvaralaštvo. Model A se može provoditi u posebnoj ustanovi, odnosno školi koja je
registrirana kao manjinska, ili u školi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim
odjelima s nastavom na jeziku i pismu manjine. U ovom modelu se u nas u osnovnim i
srednjim školama obrazuju pripadnici talijanske, srpske i mađarske, a pripadnici češke
nacionalne manjine samo u osnovnim školama. Sva se pedagoška dokumentacija izdaje
116
Usp. Hajnal, Jene. Izazovima vetra drvo odgovara snagom svog korena – Očuvanje autentičnosti jezika i folklornog nasleđa dece, pripadnika mađarske nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednica Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta: Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 236.
48
dvojezično, a po svršetku srednje škole učenici imaju mogućnost odabrati hoće li na državnoj
maturi polagati ispit iz materinskog jezika.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske je 2010. godine
donijelo trenutačno važeće nastavne planove i programe117 za izvođenje nastave
materinskog jezika i književnosti po modelu A u osnovnim i srednjim školama. Nastavni
programi su donijeti za izvođenje nastave češkog, mađarskog, srpskog i talijanskog jezika i
književnosti, dok za nastavu ostalih manjinskih jezika zastupljenih u hrvatskim školama još
uvijek nema zvanično propisanih programa. U odlukama118 o donošenju navedenih programa
stoji da se oni primjenjuju od školske 2009./2010. godine. Time su riješene sve dotadašnje
nejasnoće, te je provođenje nastave svakog od navedenih predmeta na razini države
izjednačena, za razliku od dotadašnjeg stanja, gdje su u uporabi bili uglavnom donekle
modificirani planovi i programi jezika i književnosti koji važe u matičnoj zemlji. Samim time se
otvorila i mogućnost za tiskanje udžbenika za potrebe nastave navedenih predmeta u
Republici Hrvatskoj, što su neke manjinske skupine iskoristile i novim udžbenicima zamijenile
dotad korištene udžbenike iz matice.
Nastava po Modelu B se izvodi u školama s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u
posebnim odjelima. U ovom modelu se u osnovnim školama obrazuju pripadnici mađarske, a
u srednjim pripadnici češke manjine.
Model C se provodi u odjelima s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu, uz dodatnih
dva do pet sati nastave njegovanja jezika i kulture tjedno. Ova dodatna satnica obuhvaća
učenje jezika i književnosti, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti manjine. U
ovom se modelu u osnovnim školama obrazuju pripadnici albanske, austrijske i njemačke,
češke, mađarske, makedonske, rusinske i ukrajinske, slovačke, slovenske i srpske, a u
srednjim pripadnici češke i srpske nacionalne manjine.
117
Usp. Nastavni programi jezika nacionalnih manjina za osnovne i srednje škole s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3301 (30.09.2010.) 118
Usp. Isto.
49
4.2. Škole kao nositelji multikulturalnog dijaloga
Kada se govori o multikulturalnom dijalogu danas, obično se misli na dijalog i odnose između
dvije ili više etničkih, jezičnih ili religijskih, a češće na međuspolni dijalog, dijalog između
političkih, dobnih ili socioekonomskih skupina. Ova je vrsta dijaloga od ključnog značaja u
multikulturalnim sredinama, a naročito je izražena u školama. Onog trenutka kada
pripadnost bilo kojoj manjini postane dio školske kulture, a ne svojevrsni problem, raste
samopouzdanje učenika koji toj manjini pripadaju.
Bez obzira odvija li se u školama nastava na manjinskom jeziku po nekom od
navedenih modela, ili ne, izuzetno je važno utkati multikulturalne sadržaje u redovite školske
aktivnosti. O multikulturalnosti, suživotu i različitostima bi se obavezno trebalo govoriti u
redovitoj nastavi, kad god se za to ukaže prilika.
„Učenje o životima drugih jedina je osnova za dijalog.“119
Isto tako, školska bi knjižnica trebala posjedovati i isticati građu koja govori o
multikulturalnom dijalogu, zajedničkom životu pripadnika različitih kultura, vjere,
nacionalnosti, rase i slično. škola po svaku cijenu mora postati nositelj multikulturalnog i
interkulturalnog dijaloga, a školska knjižnica predstavljati prostor gdje se dijalog neprestano
razvija i unaprjeđuje. Posebice je izražena važnost tolerancije i otvorenog dijaloga u školama
gdje se susreću učenici različitih nacionalnih i/ili vjerskih pripadnosti. Učenici koji se obrazuju
u ovakvim sredinama moraju naučiti da se interkulturalni dijalog mora temeljiti na poštivanju
dostojanstva svakog pojedinca, a jedna od osnovnih zadaća obrazovanja, između ostalog,
jest i učiti da bi znali živjeti u zajednici. Da bi se izbjegao interkulturalni razdor među
učenicima, potrebno je naučiti ih kako se treba kvalitetno odnositi prema pripadnicima
drukčijeg podrijetla.
Danas su mnoge zemlje Svijeta suočene s porastom broja imigranata. Djeci
imigranata teže je pratiti nastavu, čemu je osnovni uzrok nedovoljno poznavanje jezika
119
Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 180.
50
sredine u koju su došli. Stoga je pred školama općenito ogromna i veoma važna zadaća da
osiguraju mogućnost za uspješnu integraciju u novu sredinu svima koji dolaze iz različitih
kulturnih okruženja.
„Materinski jezik jest onaj s kojim je dijete emocionalno povezano“120
pa se ta povezanost ne smije prekinuti, već ju je potrebno održavati uz postupno
približavanje učenika spoznajama o novom jeziku koji mora svladati i s kojim se mora
upoznati.
„Svaka škola koja ima makar i jednog učenika pripadnika nacionalne manjine treba težiti njegovoj integraciji, a ne asimilaciji. Takav učenik ima pravo na očuvanje i prakticiranje svojeg nacionalnog i jezičnog identiteta.“121
4.3. Školska knjižnica kao multikulturalno središte
Izgradnja multikulturalne zbirke u školskoj knjižnici nije laka.
„Multikulturalna knjižnica podrazumijeva izgradnju kulturno i jezično različitih zbirki i usluga, zaštitu materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, programe usmjerene na obrazovanje korisnika i uspostavu međukulturnog dijaloga, te pristup izvorima na odgovarajućim jezicima.“122
Knjižnica mora biti centar multikulturalne komunikacije. Ona bi, sukladno IFLA-inim
smjernicama, svoje usluge morala bezuvjetno pružati svim svojim korisnicima, bez obzira na
njihovu rasu, dob, spol, kulturnu, nacionalnu, vjersku i političku pripadnost, socioekonomski
status, a posebice se posvetiti nedovoljno zastupljenim skupinama, kao što su useljeničke
manjine, azilanti, radnici – migranti i nacionalne manjine.123 Kada se govori o djeci, pojam
nedovoljno zastupljene skupine naročito se odnosi na djecu pripadnike manjina i djecu s
120
Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 191. 121
Krečič Javornik, Marija. Intercultural counseling as a current issue and what makes a competent intercultural counselor. // Informatologia 42, 1(2009), str. 46. http://hrcak.srce.hr/file/54604 (Pristup: 15.09.2010.) 122
Stričević, Ivanka. Nav. dj., str. 200. 123
Usp. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 11.
51
poteškoćama u razvoju, koja nerijetko ne ostvaruju svoje pravo na knjižnicu jer im nisu
primjerene uobičajene usluge namijenjene većini.124 Najčešći problem s kojim se susreću
djeca s poteškoćama u razvoju su nepostojanje adekvatnog fizičkog pristupa građi; djeci
pripadnicima nacionalnih manjina najveći problem predstavlja nepostojanje ili nedovoljan
broj primjeraka građe na njihovom jeziku.
Pored toga što su knjižnice dužne pružati svoje usluge svim korisnicima bez razlike,
trebale bi i „zapošljavati osobe koje će održavati raznolikost i biti sposobne za rad u
raznolikom okruženju.“125 U knjižnicama čiji korisnici imaju multikulturalno podrijetlo je
poželjno da s korisnicima radi osoba koja se služi njihovim jezikom i pismom.126 No, i pored
volje da se zadovolje svi propisani kriteriji, knjižnice se mogu susresti s nizom problema
među kojima su nedostatak stručnog osoblja koje se služi manjinskim jezikom i neisticanje
nacionalne pripadnosti od strane korisnika, gdje knjižnica ostaje uskraćena za informacije
koje bi joj pomogle pri osmišljavanju svojih usluga.
„Kako bi odgovorila na raznovrsne potrebe sve djece, neovisno o vjerskoj, nacionalnoj i kulturnoj pripadnosti, dječja knjižnica mora biti odraz različitosti zajednice u kojoj djeluje, otvorena i pristupačna svima.“127
Prema tvrdnji B. Voldering, „knjižnice nikada nisu bile jednojezične, ni u pogledu građe koju
su nabavljale, niti u pogledu korisnika.“128 Knjižnične zbirke školskih knjižnica moraju se
izgrađivati tako da u njih budu utkani brojni multikulturalni sadržaji, bez obzira pohađaju li
školu pripadnici manjina ili ne jer „multikulturalni sadržaji predstavljaju prozor prema
različitim kulturama svijeta.“129 Optimalan broj multikulturalnih knjiga omogućuje učenicima
da prepoznaju osobine svih kultura i da se upoznaju s činjenicom da biti drukčiji nije ni dobro
124
Usp. Stričević, Ivanka. Pravo na slobodan pristup informacijama u knjižnicama za djecu i mladež. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 3, 4(2001), str. 458. 125
IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 15. 126
Usp. Isto, str. 34. 127
Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Europi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. Nav. dj., str. 201. 128
Voldering, Brita. Povezivanje sa korisnicima: Evropa i višejezičnost. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 24. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1806 (Pristup: 04.10.2010.) 129
Agosto, Denise E. Building a multicultural school library: issues and challenges. // Teacher Librarian 34, 3(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)
52
niti loše – samo je drukčije.130 To moraju biti knjige i druga vrsta građe čiji sadržaj govori o
narodima i religijama svijeta, različitim kulturama, rasama, običajima, vjerovanjima, primjerci
poezije i proze, narodnih priča i legendi poteklih iz različitih kulturnih zajednica koje
obitavaju na jednom prostoru, ali i dvojezična ili višejezična izdanja s navedenim sadržajima.
„Za djecu su knjižnice pravo mjesto za otkrivanje i potvrđivanje svojega kulturnog nasljeđa kroz prevedene priče, folklor i povijest; građu na materinskom jeziku; materijal za učenje drugoga jezika i virtualne izvore.“131
„Višeaspektne, višejezične i multikulturalne knjižnične zbirke igraju važnu ulogu u obogaćivanju životnog iskustva kod djeteta.“132
Fond školske knjižnice koji sadrži građu koja govori o različitim kulturama može pomoći
učenicima pripadnicima manjina u shvaćanju da su neizostavni dio zajednice. Učenici koji se
osjećaju poželjnima u školskoj zajednici, u odnosu na one koji se osjećaju nepoželjno, imaju
veće šanse za jačanje samopouzdanja, uspješnu socijalnu integraciju i postizanje kvalitetnijih
obrazovnih rezultata. Poželjno je da školske knjižnice, posebice one koje djeluju u
multikulturalnoj sredini, posjeduju i zavičajne zbirke koje će skupiti sve dokumente povezane
s kulturnim, jezičnim i etničkim nasljeđem zajednice.
„Knjige čine kulturno blago nekog naroda; u njima se zrcale njegove povijesne, društvene, kulturne i političke mijene.“133
U izgradnji fonda multikulturalne knjižnice moraju se uključiti svi relevantni činitelji
multikulturalnog društva: nastavnici i učenici multikulturalnih škola, izdavači i nakladnici
multikulturalnih izdanja, diplomatsko-konzularna predstavništva zemalja čiji sunarodnjaci
žive na određenom multikulturalnom prostoru, nevladine udruge i institucije koje brinu o
zaštiti prava nacionalnih manjina, lokalna uprava i samouprava, knjižnične službe koje se
130
Usp. Arsenault, Rochelle; Brown, Penny. The case for inclusive multicultural collections in the school library. // CSLA Journal 31, 1(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.) 131
Dragašević, Draga. Očuvanje detetovog nasleđa putem prevoda, maternjeg jezika, multimedijalnih i virtuelnih izvora. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 259. 132
Isto. 133
Bačeković, Alica. Nav. dj., str. 2.
53
bave nabavom građe i drugi.134 Prilikom izgradnje zbirke „treba voditi računa o svim
generacijama i interesima, te imati na umu kulturnu osjetljivost, kao što je primjerice ona
religijske ili političke prirode.“135
„Knjižnica treba ponuditi građu za sve narodne, na jezicima po njihovom izboru i onu koja se odnosi na njihovu vlastitu kulturu. Treba osigurati građu u svim oblicima i iz više izvora.“136
Pri izboru multikulturalne građe mora se obratiti pozornost na pet najvažnijih
osobina ovakve građe, a na koje skreće pozornost D. Agosto.137 To su: istinitost (točnost)
sadržaja, stručnost, cijenjenost, svrsishodnost, te kvaliteta. Istinitost, odnosno točnost
sadržaja podrazumijeva ispravan prikaz elemenata kulture, točne jezične i povijesne
značajke, a u suprotnom može doći do pogrešnog informiranja i izgradnje pogrješnih
stavova. Stručnost se odnosi na stručne osobine autora multikulturalne građe i njegovo
poznavanje sadržaja o kojem piše, te pozivanje na izvore njegovih saznanja. Cijenjenost
podrazumijeva pozitivan odnos autora na ono o čemu piše, izbjegavanje stereotipije,
negativnog tona, te pravilnu raspodjelu snaga (pripadnici manjina moraju biti prikazani kao
jednaki s ostalima). Svrsishodnost podrazumijeva da sve ono o čemu pojedini autori pišu
mora imati jasno naznačenu namjenu i cilj. Na kraju, multikulturalna građa mora zadovoljiti
visoke standarde kvalitete, a njen sadržaj mora biti jasan.
Kriterije za nabavu multikulturalne građe navodi i Katie Fearer.138 Po njoj su to:
kulturalna preciznost, bogatstvo detaljima o kulturi, vjerodostojan dijalog i odnosi, pravilan
odnos prema članovima manjinske kulture, te svrsishodno uključivanje pripadnika manjinske
skupine. Ovi bi kriteriji trebali pomoći kod odluke treba li pojedinu jedinicu knjižnične građe
uvrstiti u listu za nabavu u školskoj knjižnici ili ne.
134
Usp. Jovanova, Vilma. Narodnata biblioteka vo multikulturna zaednica. // Bibliotekarstvo 27, 1-2(2010), str. 10. www.bdm.org.mk/pdfs/Bibliotekarstvo%202010.pdf (Pristup: 15.09.2010.) 135
IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 27. 136
Isto., str. 28. 137
Agosto, Denise E. Nav. dj. 138
Usp. Fearer, Katie. First Place School: Acquisition of Multicultural Resources. // The Silverfish 7, 6(2003), str. [2-3]. http://students.washington.edu/aliss/silverfish/archive/april2003/fearer.pdf (Pristup: 19.08.2010.)
54
4.4. Organizacija i djelatnost manjinskih knjižnica
Međunarodni standardi i smjernice posvećuju veliku pozornost etničkim skupinama i
njihovoj potrebi da se u sustavu javnih knjižnica za njih osigura literatura na materinskom
jeziku. Da bi se ispoštivali propisi iz navedenih dokumenata nije dovoljno samo podržavati
nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu, već i poduzeti konkretne korake i mjere.
Manjine građu na svojem jeziku i pismu mogu nabaviti iz matične zemlje, no mnogo je
praktičnije i ekonomičnije ukoliko se građa može nabaviti u zemlji u kojoj žive.
Uloga je knjižnica da osiguraju građu namijenjenu manjinama, te da svoje usluge
prilagode potrebama ove skupine korisnika. Ivanka Stričević139 je izdvojila knjižnične usluge i
aktivnosti usmjerene na djecu, pripadnike manjinske kulture i njihove obitelji. To su:
distribucija informativnih materijala na svim mjestima gdje se okupljaju pripadnici manjinske
kulture; posebno označene zbirke za pripadnike manjinskih skupina i pristup tim zbirkama;
knjižnična građa za učenje većinskog jezika; suradnja s knjižnicama u matičnim zemljama
doseljenika; izrada zbirke korisnih adresa koje upućuju na info-točke za manjinske skupine.
Knjižničari su osobe koje predstavljaju spojnicu između građe i korisnika, te su kao
takvi vrlo bitni u prijenosu informacija. Oni sa korisnicima komuniciraju bez obzira na njihovo
podrijetlo i uvjerenja, nastojeći zadovoljiti sve korisničke potrebe za informacijom.
„Knjižničari imaju važnu ulogu u isticanju učinkovitosti komunikacije na materinskom i drugim jezicima.“140
139
Usp. Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Europi. Nav. dj., str. 202-203. 140
Hanuš, Barbara. Nav. dj., str. 187.
55
4.4.1. Knjižnične usluge za manjine u svijetu
Prije nego se kod nas razvila svijest o važnosti postojanja građe za manjinske skupine u
knjižnicama, u svijetu su slična stremljenja postojala odavno. Burbuqe Kelmendi141 tako
navodi primjere nekoliko država svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama su i prije 1900.
godine postojale knjižnice koje posjeduju građu na stranim jezicima. Od 60.-ih se godina
prošloga stoljeća osnivaju knjižnice koje imaju za cilj zadovoljenje potreba učenika – djece
emigranata. Kanada, i sama mješavina 80-ak etničkih zajednica, još u drugoj polovici 19.
stoljeća počinje razvijati knjižnično poslovanje povezano s manjinama. Danas je Toronto
Public Library razvila najbogatiju zbirku strane literature, koja je službeno otvorena 1957.
godine. Slično se razvijaju manjinske knjižnične zbirke i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj,
Švedskoj i drugim zemljama.
O Međunarodnoj knjižnici za mladež u Münchenu pisala je Jutta Reusch.142 Ova je
knjižnica nastala 1949. godine i od tada prikuplja knjige namijenjene djeci i mladeži na svim
jezicima, što je čini najvećom knjižnicom ove vrste u svijetu. U ovoj je knjižnici organizirana
posudba knjiga na četrnaest stranih jezika, programi čitanja za predškolsku djecu, te slični
programi za učenike i mladež u narodnosno izmiješanim skupinama, kao i tečajevi engleskog
jezika. U svojemu katalogu, koji nosi simboličan naziv Bijele vrane, knjižnica jednom godišnje
objavljuje naslove najbolje svjetske literature namijenjene djeci i mladeži. Knjižnica razvija
multikulturalni dijalog na različite načine, kako realiziranjem različitih projekata, tako i svojim
svakodnevnim radom. Osnovana tek nekoliko godina nakon Drugog svjetskoga rata i gotovo
potpunog uništenja Njemačke nakon nacističke diktature, Međunarodna knjižnica za mladež
je trebala simbolizirati pobjedu mira i pravde temeljenu na dječjoj literaturi. U trenutku
svojega osnutka knjižnica je brojala 8.000 jedinica, dok u svojemu fondu danas posjeduje
preko 600.000 knjiga pisanih na 130 svjetskih jezika, tiskanih u posljednja četiri stoljeća.143
141
Usp. Kelmendi, Burbuqe. Nav. dj., str. 36-39. 142
Usp. Reusch, Jutta. The role of children’s libraries in developing a multicultural dialogue. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 209-219. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Reusch.pdf (Pristup: 04.10.2010.) 143
Usp. Isto, str. 210.
56
Interesantna je i ponuda usluga u narodnoj knjižnici u Torontu, o kojoj piše Draga
Dragašević.144 Ova je knjižnica osmislila niz aktivnosti kroz koje nastoji povezati djecu
imigranata, koja potiču iz različitih kultura, s kanadskom kulturom, ali dajući im pritom
mogućnost da se i u takvom okruženju osjećaju prijatno. Ova se knjižnica, koja ulaže velike
količine novca u izgradnju zbirki koje sadrže građu koja govori o kulturnom naslijeđu
pripadnika manjina, može pohvaliti da posjeduje oko 900.000 jedinica ovakve građe
namijenjenih djeci. Proces prilagodbe korisnika – pripadnika manjina teče kroz četiri faze:
imigrantska faza, u kojoj je dijete još uvijek usko vezano uz materinski jezik; faza učenja
engleskog jezika, gdje se dijete s novim jezikom upoznaje kroz različite dvojezične materijale,
te čitajući narodne priče svoje kulture na engleskom jeziku; faza interkulturalnog
razumijevanja, gdje uči o različitim imigrantskim skupinama u Kanadi; faza kanadskog
konteksta, gdje dijete uči cijeniti kulturno nasljeđe Kanade. Provođenju ovakvog načina
pomoći djeci imigranata oko prilagodbe u novoj sredini ide i tvrdnja145 da djeca pripadnici
manjinskih skupina mnogo lakše usvajaju sadržaje koji govore o njihovoj kulturi, jeziku,
religiji i drugim značajkama kojima se identificiraju. Autorica je pregled svih navedenih faza
dala na primjeru građe namijenjene pripadnicima srpske manjine u Torontu i okolici.
O nabavi knjižnične građe namijenjene manjinama u Sloveniji, te o distribuciji
slovenske knjižnične građe u Sloveniji susjednim zemljama u kojima žive Slovenci, govori
Miša Sepe.146 Autorica navodi probleme u slovenskom primorju, gdje u knjižnicama
nedostaje knjiga na talijanskom jeziku. Nasuprot tomu, građe na mađarskom jeziku ne
nedostaje u mjestima gdje je zastupljeno mađarsko stanovništvo. Što se tiče građe na
slovenskom jeziku u knjižnicama u Trstu i Novoj Gorici, njihov je broj zadovoljavajući.
Slovenija vodi brigu o slovenskim korisnicima knjižnica izvan Slovenije tako što povremeno
šalje određenu knjižničnu građu u knjižnice u Mađarskoj i Austriji, u mjesta u gdje ima
slovenskog stanovništva. U ovom članku, koji je objavljen 1990. godine, autorica prepoznaje
144
Usp. Dragašević, Draga. Nav. dj., str. 263-264. 145
Usp. Fearer, Katie. Nav. dj., str. [1]. 146
Usp. Sepe, Miša. Knjiga za pripadnike narodnostnih manjšin v slovenskih splošnoizonraževalnih knjižnicah. // Knjižnica 34, 4(1990), str. 69-82.
57
nacionalne manjine kao neprivilegiranu skupinu korisnika sa zahtjevima za posebnu skrb i
pristup.147
Bunjevci, etnička skupina koja naseljava sjevernu Bačku, najčešće se susreće s
problemom definiranja svojega govora, koji jedan dio stručnjaka opisuje kao jezik, a drugi ga
karakteriziraju kao govor sredine. Problem proističe iz činjenice da nema pisanog standarda
za bunjevački jezik, odnosno govor. Nevenka Bašić-Palković148 navodi da se, osim poneke
zbirke pjesama ili pripovijedaka, zatim Bunjevačkog kalendara i Bunjevačkih novina, u
školskim i narodnim knjižnicama u Subotici i njezinoj okolini, gdje je koncentracija Bunjevaca
najveća i gdje čine oko 10 posto stanovništva, ne mogu pronaći izdanja na bunjevačkom
jeziku. Gradska knjižnica u Subotici posjeduje najvažnija zavičajna izdanja od 1900. godine do
danas, a stara i rijetka bunjevačka periodika i knjige se čuvaju na znanstvenom odjelu i u
fondu starih i rijetkih knjiga.
I u susjednim zemljama, slično kao i kod nas, te drugdje u svijetu, sve više jača
svijest o važnosti osiguravanja knjižnične građe namijenjene pripadnicima manjina kao
korisnicima. Navedeno je vidljivo na primjeru Srbije, u Prijedlogu standarda za rad školskih
knjižnica u Srbiji.149 Tako članak 19 ovog dokumenta navodi sljedeće: „U školama gdje se
nastava odvija na jezicima nacionalnih manjina, knjižnični fond je i na jezicima manjina.“
Sljedeći, 20. članak navodi da literatura za nastavu materinskoga jezika u osnovnim školama
treba činiti 60 posto, a u srednjim 50 posto fonda.
147
Usp. Sepe, Miša. Nav. dj., str. 78. 148
Usp. Bašić-Palković, Nevenka. Očuvanje jezičkog, kulturnog i folklornog nasleđa dece pripadnika bunjevačke nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 246. 149
Predlog standarda za rad školskih biblioteka u Srbiji. http://www.bgbytes.com/otvorenikrugovi/download/PREDLOG.pdf (Pristup: 04.10.2010.)
58
4.4.2. Knjižnične usluge za manjine u Republici Hrvatskoj
U nas već dulji niz godina postoje središnje knjižnice za nacionalne manjine, koje uglavnom
djeluju u sastavu narodnih knjižnica u nekoliko gradova u Hrvatskoj. One su zadužene za
nabavu i distribuciju građe za manjinske skupine iz matice, a neke od njih i za nakladničku
djelatnost na jeziku i pismu nacionalne manjine o kojoj brinu. Tijekom prošloga stoljeća
osnivale su se najprije u okviru manjinskih klubova.150 Od 1966. godine, kada biva osnovana
prva, do kraja 80.-ih godina prošloga stoljeća bilo ih je sedam,151 u organizaciji čehoslovačkih
i mađarskih nacionalnih klubova i društava. Danas u Republici Hrvatskoj djeluje devet
središnjih knjižnica za nacionalne manjine.152 Pravilo je da se one organiziraju za nacionalnu
manjinu koja broji više od 5.000 pripadnika.
Središnje knjižnice za nacionalne manjine su dio programa narodnih knjižnica.
Program središnjih knjižnica za nacionalne manjine153 uključuje: nabavu na jezicima manjina,
osiguravanje korištenja knjižne i neknjižne građe, tribine i predavanja, izložbe, kao i
međuknjižničnu posudbu, s obzirom na to da je riječ o središnjim knjižnicama, koje trebaju
na djelotvoran način osiguravati knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta
knjižnice. Ministarstvo kulture osigurava i financijski podržava rad sljedećih središnjih
knjižnica za nacionalne manjine:154 Gradska knjižnica Beli Manastir (središnja knjižnica
Mađara); Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar (središnja knjižnica Čeha); Hrvatska narodna
knjižnica i čitaonica Našice (središnja knjižnica Slovaka); Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek
(središnja knjižnica Austrijanaca); Gradska knjižnica i čitaonica Pula (središnja knjižnica
Talijana); Knjižnica i čitaonica „Bogdan Ogrizović“ Zagreb (središnja knjižnica Albanaca);
Knjižnice grada Zagreba (središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca); Srpsko kulturno društvo
150
Usp. Kelmendi, Burbuqe. Nav. dj., str. 42. 151
Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 24. 152
Usp. Središnje knjižnice nacionalnih manjina. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200 (Pristup: 24.10.2010.) 153
Usp. Isto. 154
Usp. Isto.
59
„Prosvjeta“ Zagreb (središnja knjižnica Srba); Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“
Karlovac (središnja knjižnica Slovenaca).
Središnje knjižnice imaju ulogu u povezivanju materinskog jezika i kulture manjina
sa sredinom u kojoj žive. Njihovim se smještajem u okvire narodnih knjižnica izbjegava
getoiziranje pripadnika manjina. Kako je uloga knjižnica i informacijska, središnje knjižnice
služe i kao središta za informiranje pripadnika manjina o tekućim aktivnostima manjinske
zajednice, kao i prinovama po pitanju građe za manjinske skupine. Izuzetno je važna i
nakladničko-izdavačka djelatnost središnjih knjižnica za nacionalne manjine. Izdavačkom
djelatnošću na manjinskom jeziku pruža se mogućnost za bogaćenje fonda svih manjinskih
knjižnica, uključujući i školske knjižnice u školama s nastavom na manjinskom jeziku i pismu,
ali i bolje i kvalitetnije informiranje, ne samo manjinske, već i šire društvene zajednice, što u
konačnici pozitivno djeluje na širenje multikulturalne svijesti. Središnje knjižnice mogu biti
zadužene za izdavanje beletristike, stručne građe, časopisa, ali i udžbenika i druge građe na
manjinskom jeziku za potrebe nastave manjinskog jezika u svim obrazovnim institucijama
gdje za to postoji potreba. Središnje su knjižnice dužne na djelotvoran način osigurati
knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan svojih sjedišta,155 iz čega proističe činjenica da
je suradnja s manjinskim institucijama i drugim knjižnicama koje čuvaju građu za manjinske
skupine od ključne važnosti.
Pored središnjih, veliku i odgovornu ulogu u pružanju usluga pripadnicima
nacionalnih manjina imaju i školske knjižnice, poglavito koje djeluju u sastavu škola u kojima
se realizira nastava na manjinskom jeziku i pismu u bilo kojem obliku.
155
Usp. Bišćan, Frida (ured.). Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac: 1838.-2008.: prilozi povjesnici. Karlovac: Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, 2008., str. 177.
60
4.5. Građa za manjinske skupine156 u školskoj knjižnici
„Neovisno o tome radi li se o školskoj ili dječjoj knjižnici, važno je pri izgradnji zbirki i u knjižničnim uslugama obratiti pozornost na želje, potrebe i prava djece druge kulture, vjere ili nacionalnosti.“157
Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u Republici Hrvatskoj djeluje
117 osnovnih i srednjih škola u kojima se provodi nastava na manjinskom jeziku i pismu.158
Najčešći je slučaj da se u takvim školama nastava odvija po jednom, no u određenom broju
škola se realizira i nastava po dva modela; u nekim se školama nastava odvija na jednom, a u
nekim na više manjinskih jezika. Ovakve škole su vrlo specifične sredine, gdje tolerancija,
multikulturalnost i interkulturalni odnosi moraju biti na zavidnoj razini kako bi se djelatnost,
ciljevi i zadaće odgoja i obrazovanja u potpunosti ostvarili. Njih pohađaju učenici i u njima
rade učitelji, stručni suradnici i ostalo osoblje različitih nacionalnih pripadnosti. Zahtjevi
kvalitetne nastave na manjinskom jeziku su mnogo viši od onih gdje se nastava odvija
isključivo na hrvatskom jeziku.
Manjinske škole zasigurno imaju i veće materijalne izdatke, s obzirom da upošljavaju
nastavnike koji predaju materinski jezik manjine i druge predmete na manjinskom jeziku.
Činjenica je i da udžbenici moraju biti prilagođeni potrebama ovog oblika nastave.
Naposljetku, školska knjižnica mora sadržavati lektirnu građu, građu za slobodno čitanje,
stručnu literaturu, te stručne i dječje časopise na manjinskom jeziku, a po mogućnosti i
audio-vizualnu i drugu elektroničku građu prilagođenu korisnicima pripadnicima manjina,
kako bi zadovoljila standarde i međunarodne smjernice, te potrebe učenika i djelatnika škole
sa nastavom na manjinskom jeziku i pismu, s obzirom na rad u navedenim okolnostima.
156
Navedena se sintagma odnosi na građu pisanu jezikom i pismom pripadnika manjinskoga naroda, odnosno na onu namijenjenu skupini učenika i djelatnika škole koji izražavaju pripadnost manjinskoj etničkoj skupini i koji se njome služe u odgojno-obrazovnom procesu na jeziku i pismu nacionalne manjine kojoj pripadaju. 157
Šuran, Gianfranca. Nav. dj., str. 19. 158
Zidar Bogadi, Nada. Spisak skola sa nastavom po modelu A, B, C. 14.09.2010. [e-mail poruka].
61
4.5.1. Upravljanje zbirkom za nacionalne manjine u školskoj knjižnici
Rad i vođenje školske knjižnice koja posjeduje određeni fond knjižnične građe na
manjinskom jeziku i pismu, a za potrebe redovite nastave u navedenom obliku, globalno se
ne razlikuje od djelatnosti bilo koje druge školske knjižnice. Obzirom da dio knjižničnog fonda
nije na hrvatskom jeziku, knjižničar bi se trebao služiti manjinskim jezikom kako bi točno i
pravilno odgovorio na potrebe svojih korisnika kojima hrvatski nije materinski jezik. U
školama u kojima se odvija nastava njegovanja jezika i kulture nacionalne manjine udio
učenika pripadnika manjine jest mali, ponegdje i zanemariv u odnosu na učenike hrvatske
narodnosti, pa je stoga i veća mogućnost da se većina djelatnika, pa i sam knjižničar ne služe
manjinskim jezikom. Pretpostavlja se da je veća mogućnost da knjižničar poznaje jezik
manjine u sredinama gdje jezik manjine predstavlja ujedno i jezik sredine, odnosno tamo
gdje se manjinska nastava odvija po modelu A, što ne stoji kao pisano pravilo.
Budući da osim smjernica i manifesta ne postoji pisano pravilo o rukovanju građom
za manjinske skupine, stručna obrada i smještaj građe nisu standardizirani, već se ove radnje
obavljaju po slobodnom izboru knjižničara, ili knjižničara u suradnji s rukovodstvom škole.
Ponegdje je građa za manjinske skupine smještena na policama skupa s građom na
hrvatskom jeziku, dok se ponegdje fizički razdvaja. Oba načina smještaja građe imaju svoje
prednosti. Nerazdvojen fond pozitivno djeluje na osjećaj pripadnosti jedinstvenoj zajednici za
učenike pripadnike manjine. Razdvojen fond, pak, omogućava jednostavniji uvid u smještaj
građe i knjižničaru i korisnicima, te olakšava njezin pronalazak. Manjinsku je građu od građe
na hrvatskom jeziku moguće razdvojiti ukoliko je ovaj pothvat u skladu s prostornim
mogućnostima knjižnice, te ukoliko je knjižnica posjeduje u dovoljnom omjeru u odnosu na
građu na hrvatskom jeziku, što opravdava razdvajanje. Razlog za nerazdvajanje fonda može
biti i nezainteresiranost knjižničara ili rukovodstva škole, ukoliko je građa već otprije
smještena na police skupa.
62
Klasifikacija i katalogizacija građe bi trebala biti jedinstvena za cijeli fond i u skladu
sa pravilima o klasifikaciji i katalogizaciji građe. Klasifikaciju treba obavljati prema pravilima
Univerzalne decimalne klasifikacije, odnosno prema pravilima za klasifikaciju građe u
školskim knjižnicama (M, D, O, I, N – oznake u učeničkom fondu). Katalogizaciju treba
obavljati sukladno u nas važećim pravilima. S obzirom da fond školske knjižnice nije
jednojezičan, poželjno je svu građu katalogizirati na hrvatskom jeziku. Građu za manjinske
skupine ne bi trebalo katalogizirati na manjinskom jeziku i pismu, jer tada dolazi do
nekompatibilnosti sa drugim katalozima, poglavito elektronskim katalogom Nacionalne i
sveučilišne knjižnice, što može dovesti do otežanog preuzimanja i razmjene kataložnih
zapisa. Pri katalogizaciji građe treba biti dosljedan uvijek istim pravilima, što znači da svu
građu treba uvijek katalogizirati jednoobrazno,159 bez obzira pripada li manjinskom ili fondu
na hrvatskom jeziku.
Inventariziranje građe se može obavljati na dva načina: bez isticanja razlike među
građom na manjinskom i hrvatskom jeziku, ili uz pridodavanje posebnih slovnih ili brojčanih
oznaka manjinskoj i/ili građi na hrvatskom jeziku. U nekim se školskim knjižnicama vodi više
knjiga inventara za različite knjižnične zbirke, a pri određivanju inventarnog broja jedinici
građe, istoj se dodaju posebne slovne ili brojčane oznake ispred inventarnog broja. Primjer
takvog rada se nalazi u Češkoj osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru. Knjižnica
ove škole posjeduje četiri inventarne knjige160 (za književnost na češkom jeziku, za
književnost na hrvatskom jeziku, za stručnu i referentnu zbirku, za neknjižnu građu). Građa
se označuje tako da se ispred inventarnog broja na češkom jeziku dodaje slovo Č, na
hrvatskom jeziku slovo H, a za nastavnički fond slovo N.161 Slično se fond označava i u
Osnovnoj školi Josipa Ružičke u Končanici (Č – knjige na češkom, H – knjige na hrvatskom
jeziku), gdje također postoje četiri knjige inventara.
Knjižnična dokumentacija i drugi materijali koje knjižničar izrađuje, kao što su plan i
program rada školske knjižnice, izvješća o radu, bilteni prinova, spiskovi lektirnih i naslova
159
Usp. Verona, Eva. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga: Kataložni opis. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1983., str. 13-14. 160
Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 21. 161
Usp. Isto.
63
stručne i priručne literature, obavijesti djelatnicima i učenicima, zapisnici o otpisu i reviziji,
prikazi knjiga i slično, svakako moraju biti pisani hrvatskim jezikom, posebice ukoliko se
podnose javnim institucijama, ali mogu biti i dvojezični, ukoliko se knjižničar služi manjinskim
jezikom, ili ukoliko to zahtijeva rukovodstvo škole.
4.5.2. Nabava građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama
Principi nabave građe u školskoj knjižnici u kojoj postoji potreba za građom na manjinskom
jeziku i pismu, kao i postupci koji se pritom primjenjuju, ne razlikuju se u odnosu na ostale
knjižnice. Povrh svega, u takvoj se knjižnici nabavlja i građa na hrvatskom jeziku, pa su na
snazi pravila po kojima se nabava inače planira i odvija. I za nabavu građe za manjinske
skupine vrijede pravila o postupku selekcije, odnosno kriterijima kojima se treba voditi pri
odabiru jedinica knjižnične građe koje će se nabaviti. Građa koju se planira nabaviti mora biti
kvalitetna, svrsishodna te zadovoljavajuća s obzirom na odgojno-obrazovne ciljeve i zadaće
nastave, te želje i potrebe učenika. I nabava građe za manjinske skupine teče kao i nabava
bilo koje druge građe, što podrazumijeva predakcesijske, akcesijske, knjigovodstvene i
računovodstvene postupke. No, iako za nabavu građe za manjinske skupine nije potrebno
primijeniti posebne postupke i radnje, pojava poteškoća je mnogo realnija.
Izdavačka i nakladnička djelatnost manjinskih udruga i institucija u Republici
Hrvatskoj nije dovoljno i podjednako razvijena. No, ona kod nekih etničkih skupina postoji i
relativno dobro funkcionira. Među najaktivnijim su Rusini i Ukrajinci, Srbi, Česi, Mađari,
Talijani i drugi.162 Srpsko kulturno društvo Prosvjeta kao središnja kulturna udruga Srba u
Republici Hrvatskoj se, pored kulturne, bavi i izdavačkom djelatnošću. Prosvjeta izdaje
mjesečnike i godišnjak „Ljetopis SKD Prosvjeta“, te nešto stručnih knjiga i beletristike. Pored
Prosvjete, još je nekoliko srpskih udruga koja objavljuju svoja izdanja, što uglavnom čini
mjesečnike i tjednike, te ponešto monografskih publikacija. Češka novinsko-izdavačka kuća 162
Usp. Tatalović, Siniša. Nacionalne manjine u Hrvatskoj. http://www.stina.hr/download/NM%20u%20Hrvatskoj.doc (Pristup: 31.10.2010.)
64
„Jednota“ koja djeluje u Daruvaru izdaje tjednik, mjesečnik te godišnjak. Talijani izdaju i
jedan dnevni list, zatim dvotjednik, mjesečnik, tromjesečnik i neke monografske publikacije.
I druge su manjine većim ili manjim dijelom aktivne na polju izdavaštva, no najveći
je problem što se pored velikog broja objavljenih monografskih i serijskih publikacija može
pronaći vrlo malo građe koja je primjenjiva i korisna u odgojno-obrazovnom sustavu za
nacionalne manjine. Radi se, naime, u velikoj mjeri o društveno-političkim publikacijama koje
imaju za cilj jačanje nacionalne svijesti i identiteta među pripadnicima manjine, a pritom je
vrlo malo ili nimalo odgojno i obrazovno značajnijih publikacija.
Na izdavačkom tržištu nacionalnih manjina moguće je pronaći dječje časopise
obrazovnog i zabavnog sadržaja,163 kao što su „Bijela Pčela“, „Naš koutek“, „Barkoca“,
„Vjenčić“, „L'arcobaleno“ i drugi. Učitelji ih uglavnom vrlo rado i često koriste u nastavi, te
potiču učenike na objavljivanje svojih radova u njima.
Važećim su nastavnim programima za nastavu četiri manjinska jezika i književnosti
točno precizirani obavezni i preporučeni lektirni naslovi, te broj naslova koje je potrebno
pročitati u svakom razredu. Tim su dokumentima također precizirani i filmovi koje bi učenici
tijekom školske godine trebali pogledati. Ipak, i dalje je vrlo teško, a gotovo i nemoguće
pronaći lektirne naslove, stručnu ili referentnu literaturu, kao i audio-video građu na
manjinskom jeziku i pismu, koja je objavljena u Republici Hrvatskoj. Moguće je pronaći
određene školske ili sveučilišne udžbenike prevedene s hrvatskog na manjinski jezik, ili
tiskane za potrebe nastave manjinskog jezika i književnosti, ali do ostale se građe vrlo teško
dolazi. Tu se pripadnici manjina susreću s najvećim problemom, jer se tada javlja potreba za
uvozom knjižnične građe iz matične zemlje. Carinski su propisi za uvoz knjiga i drugih
kulturnih dobara za potrebe odgojno-obrazovnog procesa i kulturne djelatnosti manjina
dobro riješeni. Takva je roba oslobođena obveze plaćanja poreza, sukladno Sporazumu o
uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera,164 te sukladno članku 57
163
Usp. Tatalović, Siniša. Nav. dj. 164
Usp. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. http://www.poslovna.hr/zakoni/public/zakoni.aspx?misljenje=Uvoz-knjiga-iz-privatne-biblioteke-u-Hrvatsku&id=325876 (Pristup: 26.01.2011.)
65
Pravilnika o Porezu na dodanu vrijednost.165 U navedenom se sporazumu kaže: „Udruge
pripadnika nacionalnih manjina i vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici
nacionalnih manjina, mogu od tijela države, naroda s kojim dijele obilježja i od pravnih osoba
te države primati bez plaćanja carine novine, časopise, knjige, filmove, videokasete, nosače
zvuka, u ograničenom broju primjeraka, koje koriste za svoje potrebe, i mogu ih, bez plaćanja
naknade, dijeliti pripadnicima nacionalne manjine.“166 No, problem je pribaviti građu iz
matične zemlje, bez obzira radi li se o darivanoj ili kupljenoj građi. Manjinama čije su matične
zemlje susjedi Republike Hrvatske je nabava utoliko olakšana što ne iziskuje previsoke putne
troškove. Ali, manjinama poput Čeha, Slovaka, Albanaca i drugih udaljenost od matične
države može predstavljati prvu veliku prepreku. Drugi je problem što škola zbog
nemogućnosti obavljanja platnog prometa izvan Republike Hrvatske, odnosno
neposjedovanja deviznoga računa, nije u mogućnosti kupnjom izravno nabaviti građu od
izdavača iz matice. Treći je problem što je moguće da građa koja stoji u ponudi u matičnoj
državi sadržajno ili fizički ne zadovoljava potrebe pripadnika manjina. Primjerice, zbirke djela
narodne književnosti koje učenici trebaju obraditi na satu materinskoga jezika mogu sadržati
djela koja nisu propisana nastavnim planom i programom za taj predmet, što pretpostavlja
nabavu nekoliko različitih izdanja da bi se zadovoljile potrebe nastave, što je neekonomično.
Pojedine nacionalne manjine građu za potrebe nastave na svojem jeziku i pismu
mogu nabaviti i kod domaćih dobavljača koji takvu građu uvoze iz matične zemlje. Ovakav je
način kupnje idealan ukoliko je nemoguće zaobići prethodno navedene probleme. Tu se
postavlja pitanje koliko su domaći dobavljači zainteresirani za uvoz građe za manjinske
skupine i da li ih uopće ima dovoljno koji se bave ovim poslom.
Mnoge se školske knjižnice koje posjeduju građu za manjinske skupine najviše
oslanjaju na darove, kao vrlo čest oblik nabave ovakve građe. Darove knjižnice mogu
redovito ili povremeno primati od diplomatsko-konzularnih predstavništva svoje zemlje u
165
Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost. http://www.poslovniforum.hr/zakoni/pravilnik_o_porezu_na_dodanu_vrijednost.asp (Pristup: 26.01.2011.) 166
Izvješće o provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za nacionalne manjine, 2008., str. 21. http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=14304 (Pristup: 19.08.2010.)
66
Republici Hrvatskoj, manjinskih udruga i institucija u Republici Hrvatskoj, središnje knjižnice
za nacionalne manjine, ili od građana. Iako je knjižnicama često cilj da pribave što više građe
na manjinskom jeziku i pismu, knjižničar bi morao biti oprezan pri procjeni građe koja se nudi
na dar, jer bi takva građa svakako morala zadovoljavati standarde koji se tiču fizičke i
sadržajne kvalitete građe. Ukoliko knjižnica ima prostornih mogućnosti, može biti i poželjno
prihvatiti i građu koja trenutačno neće biti korisna za odgojno-obrazovni proces, te na taj
način sustavno izgrađivati svojevrsnu zbirku za nacionalne manjine, posebice ako se radi o
rijetkim i starim primjercima građe. Ovakva građa u knjižnicu najčešće dolazi darovima
građana, dok se darivana građe s ostalim navedenim institucijama potencijalno može i
dogovoriti.
Nakon provedene mirne reintegracije u hrvatskom Podunavlju, mnoge su se škole
otpisivanjem rješavale velike količine građe koju su smatrale nepoželjnom, nepotrebnom ili
nepodobnom. Radi se mahom o građi tiskanoj u Republici Srbiji, bosansko-hercegovačkih
izdanjima tiskanim ćirilicom, te ideološki obojenom literaturom s uglavnom socijalističkom
tematikom. Takva je građa, nakon što bi bila otpisana, nuđena školama s nastavom na
srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ove su je škole uglavnom bezuvjetno prihvaćale, što je
dovelo do prenatrpanosti fonda u njihovim knjižnicama, ali i koristi od dijela naslova koji su
se mogli iskoristiti u nastavi.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa više ne izdvaja namjenska sredstva za
nabavu građe, pa je tako kupnja građe općenito otežana i oslanja se isključivo na mogućnosti
škole da izdvoji određenu sumu novca za obnavljanje i dopunjavanje fonda. No, kada su
namjenska sredstva dodjeljivana, nisu postojala nikakva dodatna sredstva koja bi bila
namijenjena za nabavu građe za manjinske skupine. Stoga su školski knjižničari i tada morali
biti sposobni dobro prosuditi što pri nabavi ima prioritet. Sredstva bi se mogla namaknuti i
upućivanjem projektnih prijedloga ili zamolbi za financijsku podršku u svrhu nabave građe
prema manjinskim i drugim udrugama i organizacijama u zemlji, ali i inozemstvu, odnosno u
matičnoj državi. No, tada se obično radi o jednokratnim sredstvima, a idealno bi bio postići
redoviti priliv sredstava u ove svrhe. Pojedine nacionalne manjine imaju osiguran priliv
sredstava iz matične zemlje na godišnjoj razini. Određenu svotu novca koju dobiju mogu tako
67
potrošiti za nabavu knjižnične građe isključivo u matičnoj zemlji. Takav je slučaj s
Mađarima167 i Talijanima.168
Razmjena je zasigurno odličan način za nabavu građe za manjinske skupine, jer se
knjižnicama tako pruža mogućnost da se riješe duplikata, a da dobiju građu koju ne
posjeduju u dovoljnom broju primjeraka ili uopće. Prepreka realiziranju ovakvog vida nabave
može biti i nepostojanje volje da knjižnica ostane bez dijela ionako oskudne manjinske
zbirke, iako konkretna jedinica građe u toj knjižnici potencijalno nema svrhu.
4.5.3. Stanje zbirki za nacionalne manjine u školskim knjižnicama danas
O stanju u školskim knjižnicama osnovnih i srednjih škola u kojima se nastava odvija
na manjinskom jeziku i pismu nema mnogo izvora. U prvom su poglavlju spomenuti autori
koji su vršili određena istraživanja, no traženi podaci postoje samo o dijelu škola u kojima se
odvija nastava na češkom jeziku. U tim je školama fond građe za manjinske skupine
uglavnom zadovoljavajući. Slijedi opis djelatnosti nekoliko manjinskih školskih knjižnica u
nas.
Alica Bačeković169 navodi da se u češkim školama danas rabi veliki broj dječjih
časopisa i listova koje izdaje novinsko-izdavačka kuća „Jednota“, ali i oni koje škola dobavlja
iz Češke. Škole u Daruvaru ostvaruju dobru suradnju kako s gradskom knjižnicom, tako i sa
središnjom knjižnicom u Bjelovaru po pitanju distribucije građe na češkom jeziku. U nekim se
školama djelatnici knjižnice ne služe češkim jezikom, što ponekad predstavlja problem.
Građa se u Osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru najčešće nabavlja donacijama
167
Drenjančević, Anita. Usmeno priopćenje. 31.08.2010. 168
Trani, Giordano. Usmeno priopćenje. 17.04.2010. 169
Bačeković, Alica. Nav., dj., str. 15.
68
iz matične zemlje, a škola nabavlja četiri časopisa na češkom jeziku, od čega se dva
dopremaju iz Češke.170
U Osnovnoj školi Josipa Ružičke u Končanici broj jedinica građe na češkom jeziku
zadovoljava potrebe učenika i djelatnika škola, a građa se najčešće nabavlja vlastitom
kupnjom, premda ima i donacija građana, kao i donacija češkog Ministarstva vanjskih
poslova.171 Problem u ovoj školi se ne ogleda u neadekvatnoj zbirci, već u postupnoj
asimilaciji. Istraživanje koje je knjižničarka provela među češkim učenicima ove škole
pokazalo je da ih čak 84 posto radije bira građu na hrvatskom nego na češkom jeziku.172
Osnovna škola Negoslavci173 u Negoslavcima realizira nastavu na srpskom jeziku po
modelu A. Knjižnični fond na srpskom jeziku, koji čini oko polovicu fonda, uglavnom
zadovoljava potrebe za lektirnim naslovima, kao i knjigama za slobodno čitanje, no veliki je
broj naslova zastario. Građa se povremeno nabavlja sredstvima škole, a manjim dijelom
donacijama Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru, kao i povremenim
donacijama mještana. Kao najveći se problem ističe nedostatak novčanih, naročito
namjenskih sredstava za nabavu građe, te nemogućnost izravne nabave kupnjom u matičnoj
zemlji. Stoga se kupnja građe na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu obavlja preko dobavljača iz
Osijeka. Od dječjih listova na srpskom jeziku u knjižnicu redovito pristižu „Bijela pčela“, koja
u Rijeci izdaje SKD „Prosvjeta“, te „Školarac“ i „Školarka“ koji pristižu iz Republike Srbije.
Knjižnica ne posjeduje ništa od stručnih i znanstveno-popularnih časopisa na srpskom jeziku,
a fondu AV građe također nedostaju srpski naslovi.
Milena Roknić174 navodi da talijanska manjina ima najrazvijeniji sustav za
zadovoljavanje svojih kulturnih i drugih potreba. Građa se na talijanskom jeziku nabavlja
uglavnom donacijama iz Italije, a potom kupnjom i darovima. Mađari usko surađuju s
knjižnicom u Pečuhu koja im pomaže donacijama knjiga i nabavom periodike. Problem
srpske manjine jest slaba dostupnost izdavača iz Republike Srbije, što otežava nabavu
170
Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 22. 171
Isto, str. 25. 172
Isto, str. 30. 173
Autor je rada djelatnik ove školske knjižnice. 174
Usp. Roknić, Milena. Nav. dj., str. 30-39.
69
recentne građe. Slovaci svoje knjižnične fondove dopunjuju donacijama iz Slovačke
Republike i to posredstvom Matice slovačke. Rusini i Ukrajinci građu nabavljaju izravno u
Ukrajini, a dijelom darovima i zamjenom. Slovenska manjina građu nabavlja najviše
zamjenom, a ponešto i kupnjom. Nijemci i Austrijanci se najviše oslanjaju na darove Vlade
Republike Austrije, Austrijskog kulturnog instituta u Zagrebu, te doprinosima građana
Osijeka. Građu na albanskom jeziku knjižnicama uglavnom daruju građani albanske
nacionalnosti, a Zajednica Albanaca u Republici Hrvatskoj nešto građe nabavlja i preko
Nacionalne knjižnice Republike Albanije. U školama u kojima se odvija nastava njegovanja
albanskoga jezika i kulture koriste se udžbenici iz Albanije namijenjeni albanskoj dijaspori.175
4.6. Zaključno
Republika Hrvatska je nedvojbeno multikulturalna sredina, pa je stoga u obavezi čuvati
značajke pripadnika svih kultura koji žive na njenom teritoriju. Očuvanje etničkih i kulturnih
značajki jednoga naroda najbolje se ogleda u institucionalnom odgoju i obrazovanju.
Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ovisno o interesu i brojčanom stanju,
imaju mogućnost i pravo slobodnog izbora po pitanju praćenja nastave u osnovnim i
srednjim školama na svojem materinskom jeziku (Model A), dijela nastave na materinskom,
a dijela na hrvatskom jeziku (Model B), ili njegovanja jezika i kulture (Model C). Navedeno su
pravo ostvarili pripadnici deset nacionalnih manjina u našoj zemlji. Sustav navedenih modela
je dobro osmišljen i odlično funkcionira dajući roditeljima učenika mogućnost da za svoju
djecu odaberu oblik nastave koji im najviše odgovara, te da na taj način očuvaju svoj jezik,
kulturu i duh, uz kvalitetnu integraciju u sredini u kojoj žive.
Škole i školske knjižnice u sredinama u kojim djeluju, pored odgojno-obrazovne i
drugih stručnih uloga, veliku ulogu imaju i kao središta multikulturalnosti i interkulturalnog
dijaloga. Škole pohađaju djeca različitoga etničkog, jezičnog i kulturnog podrijetla, s
175
Tatalović, Siniša. Nav. dj.
70
potrebama koje se dijelom razlikuju od potreba većinskoga stanovništva. Stoga je neizmjerno
važno da se prvenstveno škola, kao institucija koja će osmisliti adekvatne sadržaje štujući
propisane programe, pravilnike i druge zakonske akte, posveti njegovanju identiteta svojih
učenika i djelatnika, ali i skrbi o razvijanju svijesti o školskom okružju kao multikulturalnoj i
nadasve tolerantnoj sredini koja će svim svojim učenicima i djelatnicima osigurati pravo na
jednakost u odgojno-obrazovnom procesu. S obzirom da sama po sebi školska knjižnica
nikada ne može biti jednojezična, na njoj je posebno težište u ostvarivanju ciljeva
multikulturalne zajednice.
Građa za manjinske skupine u školskoj knjižnici se sadržajno ne razlikuje od građe na
hrvatskom, odnosno većinskom jeziku. U obje se zbirke radi o lektirnim naslovima, građi za
rekreativno čitanje, periodičnim publikacijama, AV građi, stručnoj i referentnoj građi.
Također, u pravilu se ne razlikuje niti stručna obrada građe za manjinske skupine, njezin
smještaj, kao ni koraci koje je potrebno proći prilikom planiranja i realiziranja nabave.
Knjižnične se usluge za pripadnike nacionalnih manjina u nas postupno razvijaju
djelomice prateći svjetske trendove. No, još se uvijek ne može govoriti o visokim rezultatima
njihovoga rada. Prema dostupnim je rezultatima vidljivo da se dio školskih knjižnica u našoj
zemlji relativno uspješno bori s izazovima nabave multikulturalne i građe namijenjene
učenicima pripadnicima nacionalnih manjina, no veći dio njih nailazi na manje-više ozbiljne
poteškoće. Razlozi su različiti, ali najveće poteškoće predstavljaju neadekvatna ili
nepostojeća sredstva za nabavu građe za manjinske skupine, kao i nedovoljno razvijena
nakladnička djelatnost nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, koja se uglavnom temelji
na izdavanju publikacija koje su neprimjenjive u školama.
71
5. Istraživanje nabavne politike u knjižnicama škola s nastavom
na manjinskom jeziku i pismu u Republici Hrvatskoj
5.1. Uvod
U teorijskom dijelu ovoga rada iznijeti su i opisani općeniti podaci o pripadajućim ljudskim
pravima, posebice pravima manjinskih skupina. Potom su predstavljene specifičnosti
djelatnosti školske knjižnice, kao dijela odgojno-obrazovnog i knjižničarskoga sustava, a
poseban je naglasak stavljen na značajke izgradnje fonda i nabavne politike ove vrste
knjižnica. Konačno, u posljednjem se poglavlju najprije govorilo konkretno o pripadnicima
nacionalnih manjina u odgojno-obrazovnom sustavu i ulozi knjižnice u navedenim
okolnostima, te o problemima nabave građe za manjinske skupine u našim školskim
knjižnicama, uz prikaz stanja građe za manjinske skupine na nekoliko primjera školskih
knjižnica u kojima je takva građa zastupljena.
Konkretnih istraživanja problematike nabavne politike u školskim knjižnicama
osnovnih i srednjih škola u kojima se nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina
nije bilo. Nekoliko je istraživanja o stanju u takvim školskim knjižnicama obavljeno za potrebe
diplomskoga rada nekoliko stručnjaka, o čemu je bilo govora u teorijskom dijelu. No, u
navedenim se radovima opisuje stanje fonda, ali ne i problematika nabave. Stoga je u
istraživanju teško bilo osloniti se na bilo kakve prethodno objavljene podatke.
Jedan od razloga za provođenje istraživanja nabavne politike u knjižnicama škola s
nastavom manjinskoga jezika u Republici Hrvatskoj jest upravo nepostojanje podataka o
navedenoj problematici. No, najveći razlog za ideju o istraživanju upravo na navedenu temu
jest stanje u školskoj knjižnici Osnovne škole Negoslavci, čiji je djelatnik autor rada, te podaci
o poteškoćama u upravljanju zbirkama za nacionalne manjine, do kojih se došlo u
neformalnom razgovoru s nekoliko školskih knjižničara koji rade u školskim knjižnicama koje
72
posjeduju građu za manjinske skupine. Navedeni razlozi su nagnali autora rada na
promišljanje o mogućnostima za poboljšanje kvalitete nabave građe u svim školskim
knjižnicama koje posjeduju, ili bi zbog provođenja nekog od oblika nastave na manjinskom
jeziku i pismu u školi u čijem su sastavu, trebale posjedovati zbirke za nacionalne manjine.
Istraživanje bi trebalo prikazati sve poteškoće na koje takve knjižnice nailaze u radu, te
otvoriti mogućnosti za poboljšanje stanja, a u svrhu kvalitetnijeg realiziranja ciljeva odgoja i
obrazovanja, u čemu važnu ulogu svakako imaju i školske knjižnice.
Planirano je istraživanje po svojemu karakteru primijenjeno istraživanje,176 s
obzirom da će dobiveni rezultati dati znanstveno utemeljene odgovore na konkretne
probleme prakse. Prema Halmiju,177 „u svaki se proces istraživanja mora ugraditi studija
slučaja na temelju koje je moguće provjeriti vjerodostojnost teorije i smislenost
interpretacije dobivenih rezultata.“ Obzirom da kvalitativno istraživanje uvijek polazi od
proučavanja pojedinačnog slučaja kako bi se formuliralo hipoteze i opće teorije o
proučavanom fenomenu, i ovo istraživanje polazi od jednog slučaja i svih aspekata
istraživanog problema u tom slučaju.
5.1.1. Prikaz stanja zbirke za nacionalne manjine u Osnovnoj školi Negoslavci – studija
slučaja
Osnovna škola Negoslavci se nalazi u Negoslavcima, u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Nastava se u ovoj školi odvija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, po modelu A. Škola broji
176
Usp. Mejovšek, Milko. Metode znanstvenog istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Zagreb: Naklada Slap, 2007., str. 81. 177
Halmi, Aleksandar. Strategija kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2004., str. 25.
73
91 učenika u osam razrednih odjela, te 29 djelatnika. Fond školske knjižnice čini oko 8.500178
jedinica knjižnične građe, od čega oko polovicu fonda čini građa na srpskom jeziku.
Djelatnik školske knjižnice se u potpunosti služi jezikom i pismom na kojemu se
realizira nastava. U učeničkom je fondu građa za manjinske skupine fizički razdvojena od
građe na hrvatskom jeziku, dok se građa u nastavničkom fondu ne razdvaja. Stručna obrada
građe obavlja se na hrvatskom jeziku. Broj primjeraka lektirnih naslova na manjinskom jeziku
i pismu je uglavnom zadovoljavajući, dok stručne literature namijenjene nastavnicima
nedostaje. Knjižnična građa za rekreativno čitanje na manjinskom jeziku zadovoljava interese
korisnika. Knjižnica nije pretplaćena na stručne časopise na manjinskom jeziku, dok dječjih
časopisa ima, ali vrlo malo. Manjinska se građa nabavlja uglavnom darivanjem, a donacije
povremeno stižu od Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru, te mještana. Kada se
građa nabavlja kupnjom, ona se obavlja isključivo sredstvima škole koja ne prelaze iznos od
1.000 kuna godišnje. Građu je kupnjom moguće nabaviti isključivo od dobavljača u Republici
Hrvatskoj, s obzirom na neriješenu mogućnost da škola obavlja platni promet s
inozemstvom. Djelatnik knjižnice zaključuje da je nabava građe za manjinske skupine otežana
iz mnogih razloga, a ponajviše zbog nedostatka namjenskih novčanih sredstava, nedovoljne
suradnje s manjinskim institucijama i nerazvijene izdavačke djelatnosti srpske nacionalne
manjine u Republici Hrvatskoj.
5.2. Ciljevi i zadaci istraživanja
Cilj istraživanja jest utvrditi stanje fonda za pripadnike nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih
i srednjih škola u Republici Hrvatskoj u kojima se odvija nastava na jeziku i pismu nacionalnih
manjina, te predvidjeti mogućnosti za rješavanje uočenih problema, bez obzira na model
obrazovanja. Istraživanjem se, također, nastoji ispitati zadovoljavaju li postojeći fondovi u navedenim
178
Radi se o procijenjenom stanju fonda, s obzirom da je inventarna knjiga niz godina nepravilno popunjavana, a dio građe nepravilno ili nepotpuno stručno obrađen. Stoga je u tijeku elektronska katalogizacija i pripreme za provođenje revizije, nakon čega će se utvrditi stvarno stanje fonda.
74
školskim knjižnicama potrebe svojih korisnika, odnosno učenika – pripadnika nacionalnih manjina,
njihovih nastavnika i stručnih suradnika, te na koji se način i uz koje poteškoće upravlja izgradnjom
manjinske zbirke u školskoj knjižnici.
Osnovni je zadatak ovoga istraživanja otkriti poteškoće u nabavi navedene građe i
mogućnosti za rješavanje problema. Da bi se dobili što potpuniji podaci, za navedeno istraživanje su
relevantni i sljedeći zadaci, čijim će se rješavanjem otkriti mogući nedostaci koji dovode do problema
i donijeti zaključci o mogućim akcijama u svrhu poboljšanja stanja. To su:
- Istražiti jezične kompetencije za upravljanje manjinskim zbirkama kod djelatnika
knjižnice;
- Utvrditi načine smještaja i stručne obrade građe za manjinske skupine;
- Utvrditi stanje fonda lektirnih i naslova stručne literature na manjinskom jeziku;
- Utvrditi stanje fonda za rekreativno čitanje na manjinskom jeziku;
- Utvrditi stanje fonda stručnih i dječjih časopisa na manjinskom jeziku;
- Istražiti uvjete nabave građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama;
- Spoznati uvjete, novčane iznose kojima raspolažu školske knjižnice za nabavu građe za
manjinske skupine kupnjom i podatke o dobavljačima preko kojih to obavljaju;
- Otkriti prepreke u nabavi građe za manjinske skupine;
- Predvidjeti mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine;
- Utvrditi otežavajuće okolnosti i mogućnosti za rješavanje problema.
5.3. Istraživački problem
S obzirom na činjenicu da je izdavačka djelatnost manjinskih institucija u Republici Hrvatskoj
neadekvatna, te da je nabava građe iz matične zemlje otežana, pretpostavlja se da je nabava
75
građe namijenjene pripadnicima nacionalnih manjina, korisnicima školskih knjižnica,
otežana. Izdavačka djelatnost dijela nacionalnih manjina je relativno dobro razvijena. No,
pripadnici nacionalnih manjina općenito najčešće u školskim knjižnicama nailaze na
probleme prilikom potražnje za potrebnom knjižničnom građom, posebice propisanim
lektirnim naslovima i periodičkim publikacijama, s obzirom da se manjinske izdavačke kuće
uglavnom ne bave tiskanjem navedene vrste građe.
Osvrnuvši se na podatke do kojih se došlo pregledom relevantne literature, te
navedene neformalne izvore podataka, proizlazi polazna pretpostavka za istraživanje, koja
glasi: Nabava građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih i
srednjih škola u Republici Hrvatskoj teče otežano. Iz prve proizlazi i druga, pomoćna
hipoteza, koja za cilj ima potvrditi ili odbaciti postojanje mogućnosti za pozitivno rješavanje
problema, a ona glasi: Postoje načini na koje se problem nabave građe za manjinske
skupine u hrvatskim školskim knjižnicama može riješiti pozitivno.
5.4. Metodologija
Zbog opsega istraživanja i njegovih osobina, kao najpovoljnija metoda, a ujedno i jedna od
najčešćih metoda u društvenim istraživanjima,179 za prikupljanje potrebnih podataka bila je
metoda anketiranja. Anketirane je provedeno najvećim dijelom putem elektronske pošte, a
potom i uz nazočnost autora rada tamo gdje se pojavi potreba ili mogućnost.
Metoda anketiranja je odabrana zbog svoje ekonomičnosti, odnosno vremenske i
novčane isplativosti, ali i zbog velike mogućnosti da se o istraživačkom problemu prikupe
kvalitetni i relevantni podaci o trenutačnom stanju manjinskih zbirki, kao i o planovima i
179
Usp. Žugaj, Miroslav. Znanstvena istraživanja u društvenim znanostima i nastanak znanstvenog djela. Varaždinske Toplice: Tonimir, 2007., str. 112.
76
mogućnostima za rješavanje problema u budućnosti, što Vujević180 navodi kao prednosti
metode anketiranja.
5.4.1. Predmet istraživanja
Predmet istraživanja jesu knjižnične zbirke na manjinskom jeziku i pismu u knjižnicama
osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima nastavu na materinskom jeziku
prate učenici – pripadnici nacionalnih manjina, po jednom od tri modela obrazovanja
namijenjena ovoj skupini građana. Podaci o predmetu istraživanja prikupljeni su od
djelatnika opisanih školskih knjižnica, kao osoba koje neposredno upravljaju navedenom
zbirkom, pa su na taj način upoznate s njezinim prednostima i nedostacima, što ih čini
relevantnim za ovo istraživanje.
5.4.2. Uzorak
Uzorak čine sve školske knjižnice u Republici Hrvatskoj, koje djeluju u sastavu osnovnih i
srednjih škola u kojima se nastava na manjinskom jeziku odvija po modelu A, B ili C. Budući
da uzorak nije velik, anketa se upućuje svim opisanim relevantnim institucijama, odnosno
cijeloj populaciji, bez izdvajanja reprezentativnog uzorka. Prema podacima181 dobivenim od
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o realizaciji nastave na manjinskom jeziku i pismu
u školskoj 2009./2010. godini, u pitanju je 117 škola182 u kojima se provodi nastava na
manjinskom jeziku i pismu, na ukupno deset manjinskih jezika.
180
Usp. Vujević, Miroslav. Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga, 2006., str. 126. 181
Zidar Bogadi, Nada. Nav. dj. 182
Popis škola s jezicima na kojima se realizira nastava, a koje kao ispitanici sudjeluju u istraživanju, kao i podaci o školama koje nisu odgovorile na anketu, nalazi se u prilozima.
77
5.4.3. Instrument
S obzirom na odabir metode, logičan i najpovoljniji istraživački instrument jest anketni
upitnik.183 Upitnik koji je korišten u ovom istraživanju služio je za prikupljanje podataka i
činjenica, a dijelom i za prikupljanje stavova ispitanika. To ga čini kombinacijom tzv.
„questionary“ i „opinioner“ tipa upitnika.184 Sastoji se od sedamnaest pitanja, od kojih jedno
sadrži dva potpitanja. Šesnaest je pitanja zatvorenog, dok je posljednje pitanje otvorenog
tipa. Među pitanjima zatvorenoga tipa, pet je pitanja na kojima ispitanici mogu odabrati više
od jednog ponuđenog odgovora, odnosno dopisati svoj, ukoliko ponuđeni odgovori ne
zadovoljavaju njihovo mišljenje, ili smatraju da je potrebno dopuniti odabrane odgovore
onim koji nije u ponudi. Sedam je pitanja zatvorenoga tipa s ponuđenim odgovorima
intenziteta, među kojima su četiri pitanja s po tri intenziteta i tri pitanja s po četiri
intenziteta. Zatvorenih pitanja s ponuđenim odgovorima nabrajanja jest šest. Preostala tri
pitanja zatvorenog tipa čine pitanja alternativnog odgovora, tzv. „DA-NE“ pitanja.
U zaglavlju anketnog upitnika se nalazi naziv istraživanja, zatim objašnjenje o svrsi
istraživanja, te dodatno pojašnjenje o mogućnostima popunjavanja i dostavljanja
popunjenog upitnika istraživaču. Potom se traži upis podataka o školi kojoj je anketni upitnik
dostavljen, mjestu u kojem se nalazi, manjinskom jeziku, te obrazovnom modelu na kojem se
odvija nastava. Podaci o školi, jeziku i obrazovnom modelu su relevantni za istraživanje, no
njihovo iznošenje od strane ispitanika upitnik čini transparentnim, iako se ne iznose podaci o
odgovornoj osobi, već o instituciji. Na kraju anketnoga upitnika stoji zahvala za sudjelovanje
u istraživanju, te podaci o osobama odgovornim za provođenje ankete, odnosno istraživaču i
mentoru.
Pitanja u upitniku idu logičkim redoslijedom, odnosno redoslijedom u obliku
lijevka.185 Navedeni redoslijed ide od općih ka specifičnim pitanjima, jer se na taj način
183
Primjerak anketnog upitnika koji je korišten u istraživanju nalazi se u prilozima. 184
Usp. Žugaj, Miroslav. Nav. dj., str. 114. 185
Usp. Vujević, Miroslav. Nav. dj., str. 136.
78
ispitanici postupno uvode u sadržaj i postupno opuštaju, što za cilj ima slobodnije
odgovaranje na određena pitanja.186 Obzirom da upitnik nije anoniman u potpunosti, te da
ispitanici pri odgovaranju ne unose u njega nikakve osobne podatke, niti psihološki redoslijed
pitanja nije bio neophodan.
5.4.4. Postupak
Upitnik je ispitanicima proslijeđen elektroničkom poštom. E-mail poruka koja je upućena
ispitanicima, pored kratkog opisa sadržaja poruke i svrhe istraživanja, sadrži anketni upitnik u
formatu .doc i dopis mentorice, ujedno i pročelnice Odjela za knjižničarstvo pri Sveučilištu u
Zadru, u formatu .pdf, u kojem je pojašnjen razlog provedbe istraživanja, načini
popunjavanja i povrata popunjenog upitnika.
Za slanje anketnog upitnika su korišteni podaci o adresama elektroničke pošte, kao i
drugi kontakt podaci o ispitanicima iz adresara osnovnih187 i srednjih škola188 u Republici
Hrvatskoj, na Internet stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. No, prije no
što su anketni upitnici poslani na relevantne adrese, uslijedila je provjera kontakt podataka
ispitanika. Navedena je provjera izvršena telefonskim putem, kako bi se izbjegla mogućnost
netočnih ili neažuriranih podataka.
Istraživanje je provedeno tijekom siječnja i veljače 2011. godine, kada je svim
ispitanicima proslijeđena e-mail poruka gore navedenog sadržaja. Do polovice veljače su
prikupljeni popunjeni upitnici. Budući da je bilo naznaka da ima ispitanika do kojih iz bilo
kojih razloga nije stigao anketni upitnik, ili su se pojavile određene nejasnoće, tijekom
siječnja je uslijedila ponovna provjera podataka, a ispitanicima kod kojih se za to ukazala
186
Usp. Vujević, Miroslav. Nav. dj., str. 136. 187
Popis ustanova u RH s osnovnoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_OS.xls (Pristup: 27.11.2010.) 188
Popis ustanova u RH sa srednjoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_SS.xls (Pristup: 27.11.2010.)
79
potreba, ponovo je proslijeđen upitnik. Ispitanicima kod kojih je došlo do pojave nedoumica
oko pojedinih pitanja ili cijeloga upitnika, dana su dodatna pojašnjenja.
S obzirom da je upitnik slan na službene e-mail adrese škola koje su relevantne za
istraživanje, za očekivati je bilo da se mogu pojaviti problemi oko neprihvaćanja elektronske
poruke od strane poslužitelja zbog prepunog sandučića s dolaznim porukama primatelja. U
tom je slučaju slanje poruke ponovljeno, bilo na adresu škole, bilo na osobnu adresu
djelatnika knjižnice. Također, bili su očekivani i problemi nedovoljne informatičke pismenosti
ispitanika, kao i problemi nedovoljnog poznavanja sustava odgoja i obrazovanja nacionalnih
manjina u Republici Hrvatskoj, zbog čega su pojedini ispitanici smatrali da su nerelevantni za
ovo istraživanje. Svi navedeni problemi su po potrebi otklanjani i svim ispitanicima se izašlo u
susret pri popunjavanju upitnika i eventualnim nejasnoćama telefonski ili putem elektronske
pošte, sve s ciljem što kvalitetnijih i vjerodostojnijih rezultata istraživanja.
Najviše je popunjenih upitnika, njih četrdeset i pet, pristiglo na adresu elektronske
pošte naznačenu u zaglavlju upitnika. Njih šesnaest je pristiglo putem naznačenog broja
telefaksa, sedam poštom na naznačenu adresu, a šest189 upitnika je popunjeno u nazočnosti
istraživača – autora rada.
5.5. Analiza rezultata istraživanja
Od 117 škola koje su sudjelovale u anketi, popunjen su anketni upitnik vratile 74 škole. Od
tog broja, 63 su osnovne, 10 srednjih škola i jedan osnovnoškolski i srednjoškolski centar. U
71 školi se nastava odvija na jednom manjinskom jeziku, u dvije na dva, a u jednoj na tri
manjinska jezika. U 36 škola se nastava odvija po modelu A, u jednoj po modelu B, u 34 po
modelu C, u dvije po modelima A i C, a u jednoj po modelima B i C.
189
Naznačeni su upitnici ispunjeni tijekom stručnog aktiva Županijskog stručnog vijeća Vukovarsko-srijemske županije za školske knjižničare.
80
Ukupno 43 škole nisu odgovorile na anketni upitnik. Od toga su četiri škole
obrazložile da su podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa neažurirani, te da se u
njima nastava na manjinskom jeziku i pismu ne odvija već nekoliko godina. Jedna je škola
obrazložila da se njezini učenici koriste knjižnicom druge škole. Preostalih 38 škola nisu ni na
koji način odgovorile na anketni upitnik.
U Republici Hrvatskoj je deset nacionalnih manjina koje ostvaruju pravo na odgoj i
obrazovanje na materinskom jeziku i pismu po modelu A, B ili C. Devet je nacionalnih
manjina popunjavanjem anketnog upitnika sudjelovalo u anketi, a to su: Albanci, Česi,
Mađari, Makedonci, Rusini/Ukrajinci, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani. Škola u kojoj se po
modelu C odvija nastava na njemačkom jeziku za pripadnike austrijske i njemačke nacionalne
manjine, nije odgovorila na anketu. Od devet nacionalnih manjina koje su odgovorile na
anketu, četiri realiziraju nastavu po modelu A (Česi, Mađari, Srbi i Talijani), dvije realiziraju
nastavu po modelu B (Mađari i Česi), a sve navedene, i sve ostale, realiziraju nastavu i po
modelu C.
Popunjeni anketni upitnik su vratile: dvije osnovne škole s nastavom na albanskom
jeziku po modelu C; šest osnovnih i jedna srednja škola s nastavom na češkom jeziku (jedna
osnovna po modelu A, jedna srednja po modelu B, jedna osnovna po modelima A i C, četiri
osnovne škole po modelu C); 11 osnovnih škola i jedan osnovnoškolski i srednjoškolski centar
s nastavom na mađarskom jeziku (3 osnovne škole po modelu A, 7 osnovnih škola po modelu
C, 1 osnovna škola po modelima B i C, 1 osnovnoškolski i srednjoškolski centar po modelu A);
jedna osnovna škola s nastavom na makedonskom jeziku po modelu C; dvije osnovne škole s
nastavom rusinskog i ukrajinskog jezika po modelu C (po jedna škola na oba jezika); sedam
osnovnih škola s nastavom na slovačkom jeziku po modelu C; jedna osnovna škola s
nastavom na slovenskom jeziku po modelu C; 27 osnovnih i 5 srednjih škola s nastavom na
srpskom jeziku (14 osnovnih i 5 srednjih škola po modelu A, 13 osnovnih škola po modelu C);
deset osnovnih i četiri srednje škole s nastavom na talijanskom jeziku (devet osnovnih i četiri
srednje škole po modelu A, jedna osnovna škola po modelu C).
81
5.5.1. Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine
Pitanje o poznavanju manjinskog jezika i pisma na kojem se realizira dio ili cjelokupna
nastava u školi za svrhu je imalo otkriti u kojoj se mjeri djelatnik školske knjižnice služi
manjinskim jezikom i pismom kojim se služe učitelji i učenici koji rade odnosno pohađaju
nastavu na manjinskom jeziku i pismu. Rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi
sljedeći:
Grafički prikaz 1: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine
Istraživanje je pokazalo i sljedeće: većina škola, čiji su se knjižničari pozitivno izjasnili o
poznavanju jezika i pisma nacionalne manjine, realizira nastavu po modelu A, dok su
knjižničari koji nedovoljno poznaju ili uopće ne poznaju jezik i pismo svojih manjinskih
učenika, djelatnici škola koje uglavnom provode nastavu po modelu C.
82
Grafički prikaz 1a: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine (ukupni prikaz)
5.5.2. Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina
Pitanje o smještaju dijela fonda namijenjenog pripadnicima manjina za svrhu je imalo
prikazati je li učenicima i učiteljima u nastavi na manjinskom jeziku i pismu građa fizički
dostupna, odnosno je li fizički razdvojena od građe na hrvatskom jeziku uz pretpostavku da
je traženu građu lakše pronaći ukoliko je razdvojena. Rezultati su, prema jeziku koji je
zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 2: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina
83
Grafički prikaz 2a: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina (ukupni prikaz)
5.5.3. Stručna obrada građe za manjinske skupine
Pitanje o stručnoj obradi građe na manjinskom jeziku i pismu za svrhu je imalo prikazati
razlikuje li se stručna obrada građe na manjinskom u odnosu na obradu građe na hrvatskom
jeziku. Primjer Češke osnovne škole Jana Amosa Komenskog u Daruvaru pokazuje da se
stručno označivanje građe na češkom razlikuje od stručnog označivanja građe na hrvatskom
jeziku.190 Istraživanje je otkrilo kako teče stručno označivanje građe za manjinske skupine u
ostalim manjinskim školama. Rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 3: Stručna obrada građe za manjinske skupine
190
Veber Malina, Višnja. Nav. dj., str. 21.
84
Grafički prikaz 3a: Stručna obrada građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
5.5.4. Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina
Pitanje o zadovoljenju potreba učenika pripadnika manjina u nastavi materinskoga jezika i
književnosti za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim knjižnicama dovoljan broj
propisanih lektirnih naslova na manjinskom jeziku i pismu. Istraživanje je otkrilo u kojoj su
mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom. Rezultati su, prema jeziku koji je
zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 4: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina
85
Istraživanje je i u ovom slučaju pokazalo da je najveći problem oko broja lektirnih naslova za
nastavu materinskoga jezika pripadnika nacionalnih manjina ponovno u školama koje
nastavu realiziraju po modelu C.
Grafički prikaz 4a: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina
(ukupni prikaz)
5.5.5. Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku
Pitanje o zadovoljenju potreba nastavnog osoblja pripadnika manjina u nastavi na
manjinskom jeziku i pismu za svrhu je imalo pokazati postoji li uopće u školskim knjižnicama i
u kojim količinama stručna i priručna literatura na manjinskom jeziku i pismu namijenjena
stručnom usavršavanju i samoobrazovanju manjinskog nastavnog osoblja. Istraživanje je
otkrilo u kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom. Rezultati su, prema
jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
86
Grafički prikaz 5: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku
Grafički prikaz 5a: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku (ukupni prikaz)
5.5.6. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu
namijenjenim učenicima
Pitanje o postojanju naslova za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenih
učenicima za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim knjižnicama koje su predmet
istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene
navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
87
Grafički prikaz 6: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim učenicima
Naslova za slobodno čitanje namijenjenih učenicima pripadnicima nacionalnih manjina
najviše nedostaje, ili ih ima vrlo, malo u školama koje realiziraju nastavu po modelu C.
Grafički prikaz 6a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim učenicima (ukupni prikaz)
88
5.5.7. Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu
namijenjenim nastavnicima
Pitanje o postojanju naslova za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenih
nastavnom i drugom osoblju koje čine pripadnici manjine za svrhu je imalo pokazati postoji li
ovakva građa u školskim knjižnicama koje su predmet istraživanja. Istraživanje je otkrilo u
kojoj su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku
koji je zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 7: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima
Situacija je u nastavničkom fondu, po pitanju naslova za slobodno čitanje na jeziku i pismu
nacionalnih manjina, identična situaciji i učeničkom fondu. Dakle, ponovno je očit nedostatak
ovakve građe u školama koje za nacionalne manjine realiziraju nastavu po modelu C.
89
Grafički prikaz 7a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i pismu namijenjenim nastavnicima (ukupni prikaz)
5.5.8. Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
Pitanje o prisutnosti stručnih časopisa na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se
realizira nastava u školi u fondu školske knjižnice za svrhu je imalo pokazati postoji li u
školskim knjižnicama koje su predmet istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj
su mjeri školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je
zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 8: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
90
Grafički prikaz 8a: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine (ukupni prikaz)
5.5.9. Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
Pitanje o prisutnosti dječjih časopisa na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se realizira
nastava u školi u fondu školske knjižnice za svrhu je imalo pokazati postoji li u školskim
knjižnicama koje su predmet istraživanja ovakva građa. Istraživanje je otkrilo u kojoj su mjeri
školske knjižnice opskrbljene navedenom građom, a rezultati su, prema jeziku koji je
zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 9: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
91
Grafički prikaz 9a: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine (ukupni
prikaz)
5.5.10. Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina
Pitanje o načinu nabave literature na jeziku i pismu nacionalnih manjina za koje se realizira
nastava u školi za svrhu je imalo pokazati na koji način ovakva literatura dolazi u školske
knjižnice koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo na koje se načine nabavlja
građa za manjinske skupine, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi, sljedeći:
Grafički prikaz 10: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina
92
Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, ukoliko
smatraju da ti odgovori predstavljaju stanje u njihovim knjižnicama. Opciju „e“, o suradnji s
Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, nije odabralo niti jedan ispitanik.
Posljednja je opcija (odgovor „h“) nudila mogućnost dopisivanja, ukoliko stanje u ispitivanoj
školskoj knjižnice ne odgovara niti jednoj od navedenih opcija, ili je ispitanik smatrao da je
potrebno dodatno pojasniti stanje. Posljednju je opciju odabralo ukupno 25 ispitanika. U
nekoliko je slučajeva bilo ponavljanja. Slijedi navod jedinstvenih i konstruktivnih odgovora:
„Većina je fonda vrlo stara, a nove su knjige učitelji dobili na stručnim skupovima.“191
„Građa se na manjinskom jeziku i pismu ne nabavlja.“192
„Razmjenom knjiga sa školama u matičnoj državi.“193
„Donacijama profesora koji knjige nabavlja preko slovačke Vlade i ministarstva.“194
„Darovima učitelja i djelatnika škole.“195
„Donacijom sa različitih strana, knjiga koje planom i programom uopće nisu predviđene.“196
„Sredstvima škole.“197
„Donacijama drugih škola.“198
„Suradnjom Talijanske unije i Univerziteta iz Trsta.“199
„Preko Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj, građa se nabavlja suradnjom s Odborom za iseljeništvo Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike, te suradnjom s Čehoslovačkim institutom za iseljeništvo Ministarstva školstva Češke Republike.“200
191
Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina). 192
Odgovor iz nekoliko škola. 193
Osnovna škola Laslovo, Laslovo (mađarska nacionalna manjina). 194
Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac (slovačka nacionalna manjina). 195
Odgovor iz nekoliko škola. 196
Gimnazija Beli Manastir, Beli manastir (srpska nacionalna manjina). 197
Odgovor iz nekoliko škola. 198
Osnovna škola Bobota, Bobota (srpska nacionalna manjina). 199
Srednja Talijanska škola Rijeka, Rijeka (talijanska nacionalna manjina). 200
Gimnazija Daruvar, Daruvar (češka nacionalna manjina).
93
Grafički prikaz 10a: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina (ukupni prikaz)
5.5.11. Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe
Pitanje o načinu osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe na jeziku i pismu
nacionalnih manjina, za koje se realizira nastava u školi, za svrhu je imalo pokazati na koji
način ovakva literatura dolazi u školske knjižnice koje su predmet ovog istraživanja.
Istraživanje je otkrilo na koji se način osiguravaju sredstva za kupnju navedene građe, a
rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
94
Grafički prikaz 11: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe
Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, ukoliko
smatraju da ti odgovori predstavljaju stanje u njihovim knjižnicama. Posljednja je opcija
(odgovor „h“) nudila mogućnost dopisivanja, ukoliko stanje u ispitivanoj školskoj knjižnice ne
odgovara niti jednoj od navedenih opcija, ili je ispitanik smatrao da je potrebno dodatno
pojasniti stanje. Posljednju je opciju odabralo ukupno 15 ispitanika. U nekoliko je slučajeva
bilo ponavljanja. Stoga slijedi navod jedinstvenih i konstruktivnih odgovora:
„Građa se ne nabavlja kupnjom.“201
„Putem natječaja udruga iz matične države za potporu školama izvan domovine.“202
„Donacijama Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Republici Hrvatskoj.“203
„Donacijom Središnje knjižnice za slovačku nacionalnu manjinu u Našicama.“204
201
Odgovor iz više škola. 202
Osnovna škola Lug, Lug; Osnovna škola Korog, Korog (mađarska nacionalna manjina). 203
Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci (mađarska nacionalna manjina). 204
Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice (slovačka nacionalna manjina).
95
Grafički prikaz 11a: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe (ukupni prikaz)
5.5.12. Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske skupine
Pitanje o godišnjoj količini utrošenog novca za kupnju građe na jeziku i pismu nacionalnih
manjina, za koje se realizira nastava u školi, za svrhu je imalo pokazati koliko novca tijekom
godine škole izdvajaju za potrebe nabave građe za manjinske skupine, u školske knjižnice
koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koliko se novca godišnje troši za
nabavu navedene građe kupnjom, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi
sljedeći:
Grafički prikaz 12: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske
skupine
96
Grafički prikaz 12a: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
5.5.13. Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine
Pitanje o izboru dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine, za svrhu je imalo pokazati
od kojih se dobavljača nabavlja građa za manjinske skupine (ukoliko se nabavlja kupnjom) u
školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koji su
dobavljači takve građe, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 13: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine
97
Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, obzirom na
činjenicu da se građa može nabavljati od više različitih kategorija dobavljača. Posljednja je
opcija (odgovor „d“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije, ukoliko ponuđeni
odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je opciju odabralo
ukupno tri ispitanika. Slijedi prikaz dopisanih opcija:
„Donacijama ili kupnjom u matičnoj državi.“205
„Preko predsjednika Saveza Slovaka Republike Hrvatske.“206
Grafički prikaz 13a: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
5.5.14. Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine
Pitanje o preprekama u nabavi građe za manjinske skupine za svrhu je imalo pokazati koje su
prepreke u nabavi građe za manjinske skupine kupnjom u školskim knjižnicama koje su
predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo o kojim se problemima radi, a rezultati su,
prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
205
Osnovna škola Lug, Lug (mađarska nacionalna manjina). 206
Osnovna škola Vladimira Nazora, Nova Bukovica (slovačka nacionalna manjina).
98
Grafički prikaz 14: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine
Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, obzirom na
činjenicu da se pri nabavi građe za manjinske skupine može naići na više prepreka. Posljednja
je opcija (odgovor „e“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije, ukoliko ponuđeni
odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je opciju odabralo
ukupno šest ispitanika. Slijedi prikaz nekoliko dopisanih odgovora:
„Prostor knjižnice je mali, pa je problem smještaj nove građe.“207
„Zbog nedostatka vremena i nedovoljnog fonda sati, djeci materijale za rad pripremaju učiteljice.“208
Grafički prikaz 14a: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
207
Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac (slovačka nacionalna manjina). 208
Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina).
99
5.5.15. Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine
Pitanje o mogućnostima poboljšanja nabave građe za manjinske skupine za svrhu je imalo
pokazati na koji bi se način mogao poboljšati tijek i način nabave građe za manjinske skupine
u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje je otkrilo koje
mogućnosti pretpostavljaju ispitanici, a rezultati su, prema jeziku koji je zastupljen u školi
sljedeći:
Grafički prikaz 15: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine
Na ovo su pitanje ispitanici mogli odgovoriti odabravši više od jednog odgovora, obzirom na
činjenicu da je nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu moguće poboljšati na više načina.
Posljednja je opcija (odgovor „e“) nudila mogućnost dopisivanja određene kategorije,
ukoliko ponuđeni odgovori ne udovoljavaju stanju u pojedinoj školskoj knjižnici. Posljednju je
opciju odabralo ukupno dva ispitanika. Slijedi prikaz dopisanih odgovora:
„Boljom suradnjom između škole, matične zemlje i svih udruga i institucija relevantnih za slovačku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj.“209
„Novčanim poticajima vlade Republike Hrvatske za nabavu građe općenito.“210
209
Osnovna škola Julija Benešića, Ilok (slovačka nacionalna manjina). 210
Osnovna škola Nikole Andrića, Vukovar (srpska nacionalna manjina).
100
Grafički prikaz 15a: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni
prikaz)
5.5.16. Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama
Pitanje o zadovoljstvu suradnjom s relevantnim institucijama za svrhu je imalo pokazati
koliko su knjižničari u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja zadovoljni
suradnjom s manjinskim, državnim i drugim institucijama. Istraživanje je otkrilo koji je
stupanj zadovoljstva ispitanika suradnjom s navedenim institucijama, a rezultati su, prema
jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 16: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama
101
Grafički prikaz 16a: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama (ukupni prikaz)
5.5.17. Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine
Pitanje o mišljenju u svezi s otežanošću nabave građe za manjinske skupine za svrhu je imalo
pokazati smatraju li ispitanici da je nabava građe za manjinske skupine, u školskim
knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja, otežana u odnosu na nabavu građe na
hrvatskom jeziku. Istraživanje je otkrilo je li, po mišljenju ispitanika, nabava građe za
manjinske skupine otežana u odnosu na nabavu građe na hrvatskom jeziku, a rezultati su,
prema jeziku koji je zastupljen u školi sljedeći:
Grafički prikaz 17: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine
102
Grafički prikaz 17a: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
5.5.18. Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine
Posljednje je pitanje nudilo mogućnost davanja prijedloga za olakšanje nabave građe za
manjinske skupine u školskim knjižnicama koje su predmet ovog istraživanja. Istraživanje
generalnog mišljenja ispitanika o mogućim potezima s ciljem olakšanja nabave građe za
manjinske skupine je za svrhu je imalo prikupiti prijedloge ispitanika u svezi s istraživanim
problemom, kako bi se donijeli što precizniji zaključci o mogućnostima praktičnog djelovanja
nakon istraživanja. Od 74 sudionika istraživanja, njih 59, odnosno 79,7 posto, je odgovorilo
na 17. pitanje, dok preostalih 15, odnosno 20,3 posto, nije ostavilo nikakav komentar niti
prijedlog.
103
Grafički prikaz 18: Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni prikaz)
Među navedenim se prijedlozima i komentarima nalaze mnogi koji se ponavljaju u više
slučajeva. Također, nekoliko se ispitanika referira na odgovore u 13. i 14. pitanju. Slijedi
pregled jedinstvenih prijedloga i komentara:
„Kad bi bila bolja suradnja s manjinskim udrugama i više financijskih sredstava, i nabava bi bila bolja.“211
„Potrebna je veća osviještenost državnih institucija za problem nabave građe namijenjene manjinama, novčani poticaji su potrebni od strane Vlade Republike Hrvatske, te veća podrška manjinskih udruga i vijeća nacionalnih manjina.“212
„Potrebna je bolja suradnja s manjinskim udrugama.“213
„Osiguravanje namjenskih novčanih sredstava za kupnju građe i omogućavanje školi (tj. knjižnici) izravni način plaćanja i uvoza građe, bez posrednika (manjinske udruge, vijeća, konzulata, veleposlanstva).“214
„Osviještenost grada i država za probleme nacionalnih manjina, veća povezanost s matičnim knjižnicama, javno prikupljanje knjižničnog fonda za potrebe nacionalnih manjina.“215
„Olakšana direktna nabava iz matične države i razvitak manjinskih izdavača.“216
211
Osnovna škola Darda, Darda (mađarska i srpska nacionalna manjina). 212
Odgovor iz više škola. 213
Odgovor iz više škola. 214
Češka osnovna škola Jana Amosa Komenskog, Daruvar (češka nacionalna manjina). 215
Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Virovitica (češka nacionalna manjina). 216
Odgovor iz više škola.
104
„Postojeće manjinske izdavačke bi se trebale više posvetiti izdavanju školske lektire i stručne građe, a manje političke.“217
„Pojednostavljenje procedure na liniji Ministarstvo – Carinska služba, po pitanju uvoza građe.“218
„Nabava građe za manjinske skupine nije otežana, samo nedostaju novčana sredstva, a ova vrsta nabave je već godinama na posljednjem mjestu.“219
„Osigurati namjenska sredstva, angažirati matičnu zemlju više, aktivnije surađivati s voditeljem središnje knjižnice za nacionalne manjine.“220
„Osim već spomenute suradnje s manjinskim udrugama, nužno je redovno financiranje školskih knjižnica od strane MZOŠ-a za nabavu redovnih lektirnih naslova, od čijih bi se sredstava, barem djelomično, mogla nabaviti i potrebna građa na jeziku manjine.“221
„Iako to nije trajno rješenje, škola bi mogla poslati molbu različitim institucijama u matici za donaciju knjiga.“222
„Pojačati suradnju izdavačkih kuća u Hrvatskoj s izdavačkim kućama u matičnim zemljama manjina, radi lakšeg nabavljanja knjižnične građe, te olakšati carinsku proceduru prilikom uvoza.“223
„Ponuda izdavačkih kuća bi školskim knjižnicama trebala biti bogatija izborom manjinskih naslova. Potom bi se trebalo konzultirati s nastavnicima koji rade s manjinskim učenicima u svezi s naslovima koji su im potrebni, pa shodno tome sastavljati i slati narudžbe izdavačima.“224
„Nabava građe je otežana općenito zbog nedostatka novca. Kada bi se novčana situacija popravila, i nabava građe za manjinske skupine bi se olakšala.“225
„Nabava građe je utoliko olakšana što se takva građa sada može nabaviti i od nekih domaćih dobavljača. No, sve bi bilo lakše da su novčana sredstva za nabavu dostatna, a i donacije iz matičnih zemalja u novcu i građi bi dobro došle.“226
„Jačati suradnju među manjinskim školama po pitanju razmjene građe.“227
217
Osnovna škola Korog, Korog; Osnovna škola Lug, Lug (mađarska nacionalna manjina). 218
Osnovna škola Laslovo, Laslovo (mađarska nacionalna manjina). 219
Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Osijek (mađarska nacionalna manjina). 220
Osnovna škola Ivana Brnjika Slovaka, Jelisavac (slovačka nacionalna manjina). 221
Odgovor iz više škola. 222
Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice (slovačka nacionalna manjina). 223
Osnovna škola Nikole Tesle, Mirkovci (srpska nacionalna manjina). 224
Osnovna škola Jagodnjak, Jagodnjak (srpska nacionalna manjina). 225
Odgovor iz više škola. 226
Osnovna škola Borovo, Borovo (srpska nacionalna manjina). 227
Osnovna škola Negoslavci, Negoslavci (srpska nacionalna manjina).
105
„Omogućiti dobavljačima iz matične zemlje da nude manjinskim školama potrebnu građu.“228
„Stvarna, a ne samo deklarativna suradnja svih relevantnih institucija i pojedinaca sa školom.“229
„Boljom promocijom manjinskog izdavaštva po uzoru na mrežu UDK 02, gdje bi knjižničari, kao i svi koji su relevantni, imali mogućnost izbora građe za manjinske skupine, razmjene iskustava i kontakata, ostavljanja komentara i slično.“230
„Najprije bi se trebalo senzibilizirati Agenciju za odgoj i obrazovanje, te ravnatelje škola, za potrebe osiguravanja dodatnih novčanih sredstava i nabave knjižnične građe, s ciljem poboljšanja kvalitete nastave za nacionalne manjine.“231
„Potrebno je olakšati uvoz knjižne građe jer se često dešava da nabavljena građa stoji mjesecima u skladištima u matičnoj zemlji radi poteškoća s carinom, iako se radi o doniranoj građi.“232
„Boljom suradnjom između hrvatskih i institucija matične zemlje imali bismo kvalitetniji pristup građi za manjinske skupine.“233
Pored odgovora na posljednje pitanje otvorenoga tipa, određeni je broj ispitanika
dopisao neke kritike, sugestije i slične komentare i uz druga pitanja, te na kraju
upitnika. Slijede neki od spomenutih komentara, za koje se smatra da su korisni za
istraživanje.
„Fond na mađarskom jeziku se sastoji od svega nekoliko lektirnih naslova i beletristike koji se nalaze u učionici gdje se održava njegovanje mađarskog jezika. Međutim, ti naslovi nisu namijenjeni učenicima koji pohađaju nastavu njegovanja mađarskog jezika jer ga oni tek uče, već učenicima koji ga znaju dobro. Također, u knjižnici nema ključnih naslova, kao što su, na primjer, mađarsko-hrvatski rječnik.“234
„Časopisi na manjinskom jeziku koje škola dobiva besplatno ne stižu redovito, pa je nemoguće kompletirati godišta i izvršiti inventarizaciju.“235
„Sredstva se posljednjih godina nabavljaju korištenjem poklon bona Talijanske unije i Sveučilišta u Trstu u iznosu 1.000 eura. Bon se mora iskoristiti za kupnju u Italiji.“236
228
Osnovna škola Trpinja, Trpinja (srpska nacionalna manjina). 229
Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin (srpska nacionalna manjina). 230
Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Knin (srpska nacionalna manjina). 231
Osnovna škola „Dr. Franjo Tuđman“, Šarengrad (srpska nacionalna manjina). 232
Odgovor iz više škola. 233
Talijanska srednja škola „Leonardo da Vinci“, Buje (talijanska nacionalna manjina). 234
Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci (mađarska nacionalna manjina). 235
Osnovna škola Bernardo Benussi, Rovinj (talijanska nacionalna manjina).
106
„Učenici čitaju lektiru na hrvatskom jeziku, a za lektirom na srpskom nije bilo potražnje u posljednje dvije godine.“237
„U fondu uopće nema knjiga na manjinskom jeziku. Razlog je u činjenici da se nastava na srpskome jeziku izvodi tek godinu dana, a budući da je vrijeme krize, nismo nabavljali literaturu niti na hrvatskome, niti na srpskome jeziku.“238
„U knjižnici nema literature na talijanskom jeziku, niti lektirnih naslova, niti stručne literature, niti za slobodno čitanje.“239
„Za nabavu građe za manjinske skupine kupnjom se ne troše novčana sredstva uopće.“240
5.6. Interpretacija dobivenih rezultata
Rezultati su istraživanja potvrdili da se većina djelatnika školskih knjižnica, u školama koje
realiziraju nastavu na manjinskom jeziku i pismu, odnosno koje su bile predmet istraživanja,
služi materinskim jezikom svojih učenika i djelatnika – pripadnika manjina, odnosno da su
jezično kompetentni za rad u multikulturalnoj zajednici. U 1/5 škola knjižničar se uopće ne
služi manjinskim jezikom, što je najčešća pojava u školama koje realiziraju nastavu po
modelu C, gdje nastavu na manjinskom jeziku pohađa relativno mali broj učenika. Prema
tome, preporuka Smjernica za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice, koja govori o
poznavanju jezika i pisma korisnika s multikulturalnim podrijetlom od strane djelatnika
knjižnice,241 nije u svim školama zadovoljena, ali je uglavnom zadovoljena u školama koje
pohađa znatniji broj manjinskih učenika. Manjinskim se jezikom najbolje služe knjižničari u
školama s nastavom na talijanskom, kao i srpskom jeziku, dok je u školama s nastavom na
albanskom, makedonskom i slovačkom jezikom najmanje knjižničara koji poznaju manjinski
jezik prisutan u školi. Rješenje je moguće angažiranjem stručnjaka za jezik nacionalnih
236
Srednja talijanska škola Rijeka, Rijeka (talijanska nacionalna manjina). 237
Osnovna škola dr. Franje Tuđmana, Knin (srpska nacionalna manjina). 238
Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin (srpska nacionalna manjina). 239
Osnovna škola Pećine, Rijeka (slovenska i talijanska nacionalna manjina). 240
Odgovor iz više škola. 241
Usp. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. Nav. dj., str. 34.
107
manjina, koji bi, putem određenih seminara i na druge načine, makar u osnovi jezično
osposobili knjižničare koji rade u multikulturalnim sredinama, čime bi se zadovoljili kriteriji
koje nalažu Smjernice. U svladavanju jezika manjine u multikulturalnoj zajednici svakako je
od velikog značaja i osobni angažman školskoga knjižničara.
Građa na manjinskom jeziku i pismu je u većini škola fizički razdvojena od građe na
hrvatskom jeziku. U nastavi na srpskom jeziku gotovo je podjednak broj školskih knjižnica u
kojima se građa razdvaja i onih u kojima se ne razdvaja, dok se u nastavi na talijanskom
jeziku gotovo u svim školama talijanska građa fizički odvaja od hrvatske. Stručna obrada
građe za manjinske skupine u većini škola teče na isti način kao i obrada građe na hrvatskom
jeziku. Tek se u 1/4 škola građa označava pomoću posebnih slovnih ili brojčanih oznaka. Iz
rezultata istraživanja je vidljivo da se niti jedna nacionalna manjina po pitanju smještaja i
stručne obrade građe ne izdvaja posebice u odnosu na ostale. Fizičko izdvajanje građe za
manjinske skupine omogućava učenicima i učiteljima lakši pronalazak traženih primjeraka,
dok je prednost nerazdvajanja građe jačanje osjećaja pripadnosti manjinskih učenika i
učitelja većini.
Stanje fonda lektirnih naslova i naslova stručne literature za nastavnike na
manjinskom jeziku i pismu, prema rezultatima istraživanja, u potpunosti zadovoljava potrebe
nastave i osobne potrebe učenika i nastavnika u vrlo malom broju škola. U više od polovice
ispitanih škola fond školske knjižnice uglavnom ne zadovoljava, ili ne zadovoljava uopće
navedene potrebe. To su najvećim dijelom škole u kojima se nastava za pripadnike
nacionalnih manjina realizira po modelu C, koju prati relativno mali broj učenika, pa se u
takvim školama ili ne iskazuje potreba za građom za manjinske skupine, ili se ne izdvajaju
sredstva za građu koju će se relativno rijetko koristiti. Osnovni je problem uglavnom
nedostatak novčanih sredstava. Međutim, veliki je problem pojedinim manjinama i
nedostatak adekvatne građe na tržištu, te se rješenje problema nazire u otklanjanju
navedenih nedostataka sukladno akcijama koje su predložili ispitanici.
U knjižnicama škola s nastavom na manjinskom jeziku uglavnom se mogu pronaći
naslovi za slobodno čitanje namijenjeni učenicima, dok je ponuda istog tipa naslova
108
namijenjenih nastavnicima nešto lošija. Ponovno je istraživanje pokazalo da je nedostatak
naslova za slobodno čitanje najevidentniji u školama s nastavom po modelu C. Najbolju
ponudu građe za slobodno čitanje imaju škole s nastavom na talijanskom jeziku i pismu, dok
je najlošija ponuda u školama gdje se manjinska nastava izvodi za mali broj učenika, kao što
su škole u kojima se realizira nastava na albanskom, makedonskom, rusinskom/ukrajinskom i
slovenskom jeziku.
Knjižnice koje su predmet istraživanja veliki problem imaju i s nedostatkom
časopisa, kako dječjih, tako i stručnih. U više od 2/3 škola koje su sudjelovale u istraživanju
stručnih časopisa uopće nema, dok je prisutnost stručnih časopisa na manjinskom jeziku i
pismu potvrdilo manje od deset posto ispitanika. S dječjim je časopisima situacija nešto
bolja, no i dalje nezadovoljavajuća: gotovo polovica ispitanih škola uopće nemaju dječje
časopise za učenike pripadnike manjina u knjižničnom fondu, dok ih preostali imaju ili imaju
vrlo malo. Razmjerno broju škola, najveći se nedostatak stručnih časopisa nalazi u školama s
nastavom na srpskom jeziku i pismu, dok najmanje dječjih časopisa nalazimo u školama s
nastavom slovačkog, albanskog, makedonskog i rusinskog/ukrajinskog jezika. Stručnim su
časopisima najbogatije talijanske škole, koje prednjače i u broju dječjih časopisa, a slijede ih
škole s nastavom na češkom i srpskom jeziku. Nedostatak se časopisa može riješiti većim
novčanim ulaganjima u nabavu navedene građe, kao i eventualnim darovima od strane
učitelja, učenika i drugih pripadnika manjine.
Prema rezultatima istraživanja, škole s nastavom na manjinskom jeziku i pismu
najčešće se u nabavi oslanjaju na manjinske institucije u Republici Hrvatskoj i donacije iz
matične zemlje, nerijetko putem diplomatsko-konzularnih predstavništva matične zemlje.
Dakle, najčešće se radi o poklonu kao vidu nabave građe za manjinske skupine, a poneke
škole građu pribavljaju i razmjenom sa školama u matičnoj zemlji, darovima učitelja i učenika
škole, kao i darovima drugih škola i sugrađana, među kojima se često nalaze potpuno
nepotrebni darovi, odnosno zastarjela i dotrajala građa. Istraživanje je pokazalo i to da
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u nabavi građe za manjinske skupine, u školama koje su
sudjelovale u istraživanju, uopće ne sudjeluje. Podatak koji je iznenađujući jest i činjenica da
središnje knjižnice za nacionalne manjine u vrlo malom postotku sudjeluju u nabavi građe za
109
nacionalne manjine u školskim knjižnicama. Na nabavu preko središnje knjižnice najviše se
oslanjaju škole s nastavom na mađarskom jeziku. Na donacije iz matične države najviše
računaju škole s nastavom na mađarskom i talijanskom, a potom i škole s nastavom na
srpskom jeziku. Potrebno je, stoga, ojačati svijest o potrebi komuniciranja među relevantnim
manjinskim i drugim institucijama, te potencijalno dati i veću ovlast školskim knjižničarima za
pisanje i sudjelovanje u različitim projektima koji za cilj imaju ostvarivanje prava na
namjenska novčana sredstva ili, konkretno, potrebnu građu.
Novčana sredstva za nabavu građe kupnjom škole s nastavom na manjinskom jeziku
i pismu najčešće dobivaju od manjinskih institucijama i udruga u Republici Hrvatskoj, te
sredstvima škole. Razmjerno broju škola, na donacije manjinskih institucija najviše računaju
škole s nastavom na talijanskom jeziku, dok sredstvima škole kupnju najviše financiraju škole
s nastavom na srpskom jeziku. Škole najmanje računaju na namjenska sredstva Vlade
Republike Hrvatske, a vrlo ih malo novac za kupnju građe za manjinske skupine pribavlja
pisanjem projekata. Poražavajuća je činjenica da tijekom godine čak 4/5 škola koje su
sudjelovale u istraživanju za nabavu građe za manjinske skupine kupnjom troše do 1.000
kuna, a odgovarajući na pitanje o utrošenom novcu veliki je dio ispitanika dodao napomenu
da za nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu ne troši ništa. Svega devet posto škola, od
kojih su sve s nastavom na talijanskom jeziku, godišnje na kupnju građe za manjinske skupine
troše do 5.000 i više od 5.000 kuna. Istraživanje je i ovdje pokazalo da su škole koje nabavu
građe za manjinske skupine ne ostvaruju kupnjom, uglavnom škole s nastavom po modelu C.
Talijanska manjina, dakle, već dulje vrijeme osigurava solidnu novčanu pomoć iz matične
zemlje za nabavu građe. Problem kod ostalih manjina bi se mogao riješiti angažiranjem
domaćih manjinskih institucija u boljem povezivanju s institucijama u matici.
Po pitanju izbora dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine, gotovo je
polovica škola navela da građu za manjinske skupine ne nabavlja kupnjom, dok je broj škola
koje građu nabavljaju od domaćih, odnosno stranih dobavljača podjednak. Razmjerno broju
škola, od stranih dobavljača iz matične zemlje građu najviše nabavljaju škole s nastavom na
talijanskom jeziku. Također, razmjerno broju škola, od domaćih dobavljača građu za
manjinske skupine najčešće kupuju škole s nastavom na srpskom jeziku, koje, prema izjavi
110
pojedinih ispitanika, imaju mogućnost nabaviti građu na srpskom jeziku od dobavljača koji se
bavi uvozom takve građe po vrlo povoljnim uvjetima. Na srpskom je jeziku kod dotičnog
dobavljača moguće nabaviti sve za čim se pojavi potreba, no najveću prepreku tada
predstavljaju nedostatna novčana sredstva.
Kao najveću prepeku u nabavi građe za manjinske skupine ispitanici navode, dakle,
nedovoljna novčana sredstva za kupnju, dok veliki dio njih također kao problem navodi
nedovoljno razvijenu izdavačku djelatnost manjina u Republici Hrvatskoj. Po pitanju
manjinskih izdavača, ispitanici navode problem što ovi izdavači uglavnom tiskaju građu koja
za svrhu je imalo političku promidžbu, mjesto čega bi, po njihovim riječima, bilo korisnije
posvetiti se tiskanju lektirnih i drugih naslova potrebnih za nastavu na manjinskog jeziku. Kao
problem se također ističu nedovoljna svijest državnih institucija za probleme nabave građe
za manjinske skupine, kao i problemi s uvozom građe i carinskim nametima. Problem s
uvozom građe je navelo nekoliko ispitanika, iako zvanični carinski propisi nalažu da se na
građu uvezenu za potrebe nastave nacionalnih manjina ne plaća carina.242 Razmjerno broju
škola, na nedovoljno razvijenu manjinsku izdavačku djelatnost najviše se pozivaju škole s
nastavom na talijanskom jeziku, dok se sve škole gotovo podjednako pozivaju na nedovoljna
ili nepostojeća namjenska novčana sredstva, te nepovoljne carinske propise. Stoga je
potrebno djelovati u smjeru razvitka manjinskih izdavačkih kuća, ili eventualno odjela za
manjinsko nakladništvo u postojećim, naročito jačim izdavačkim kućama.
Problemi nabave građe za manjinske skupine su slični problemima nabave građe na
hrvatskom jeziku – objema su zajednička nedostatna sredstva za nabavu koja je do prije
nekoliko godina osiguravalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Najveći broj
ispitanika je kao najkvalitetniju mogućnost za poboljšanje nabavne politike po pitanju građe
za manjinske skupine navelo osiguravanje novčanih poticaja od strane državnih institucija
Republike Hrvatske relevantnih za odgojno-obrazovni proces i knjižnice općenito. Čak 1/4
ispitanika smatra da je jača i kvalitetnija suradnja s manjinskim udrugama i institucijama u
Republici Hrvatskoj neophodna za poboljšanje procesa nabave građe za manjinske skupine.
242
Usp. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. Nav. dj.
111
Poboljšanje nabavne politike po pitanju građe za manjinske skupine 1/5 ispitanika vidi u
razvitku postojećih i pokretanju novih manjinskih izdavačkih kuća, dok nešto manje ispitanika
smatra da je potrebno pojednostaviti plaćanje građe za manjinske skupine u inozemstvu, jer
škole nemaju devizne račune, pa je kupnja u inozemstvu preko računa škole nemoguća. U
pogledu nacionalne pripadnosti, razmjerno broju ispitanika, škole s nastavom na talijanskom
i srpskom jeziku su se najviše izjasnile za novčane poticaje državnih institucija u Republici
Hrvatskoj. Potrebno je, dakle, između ostalog, omogućiti školama financijsko poslovanje
izvan Republike Hrvatske, čime bi se uvelike riješio problem s nabavom građe za manjinske
skupine izravnom kupnjom u matičnoj zemlji.
Rezultati istraživanja pokazuju da školski knjižničari u školama koje su predmet
istraživanja nisu u potpunosti zadovoljni suradnjom s državnim, manjinskim i drugim
institucijama relevantnim za pitanje nabave građe za manjinske skupine. Svega je 1/4
ispitanika navela da je u potpunosti zadovoljna suradnjom s navedenim subjektima, dok je
gotovo polovica onih koji su zadovoljni djelomično, a gotovo 1/3 onih koji uopće nisu
zadovoljni. Razmjerno broju ispitanika, potpuno zadovoljstvo iskazuju najviše češke i
talijanske, dok apsolutno nezadovoljstvo najviše iskazuju slovačke, mađarske i srpske škole.
Stoga bi manjine morale obrazovati radne skupine za komunikaciju s relevantnim
institucijama sa svrhom ostvarivanja Ustavom i zakonima zagarantiranih prava nacionalnih
manjina na odgoj i obrazovanje na materinskom jeziku i pismu, što svakako uključuje i
nabavu građe potrebne za provođenje ovakve nastave.
Gotovo petina je škola navela da ne smatraju da je nabava građe za manjinske
skupine otežana u odnosu na građu na hrvatskom jeziku, dok više od osamdeset posto škola
ima suprotno mišljenje. Škole koje su na pitanje o otežanosti nabave građe za manjinske
skupine odgovorile niječno, svoj odgovor uglavnom pojašnjavaju nedostatkom namjenskih
novčanih sredstava za nabavu građe, pa samim tim smatraju da je nabava knjižnične građe
općenito otežana, bez ikakvih razlika. Također, istraživanje je pokazalo da su na ovo pitanje,
s obzirom na manjinski jezik na kojem se nastava odvija u školi, sve manjinske skupine u
velikoj mjeri potvrdno odgovorile. Pored uvijek aktualnog problema s novčanim sredstvima,
zaključuje se da je neminovno najveći problem nedostatak relevantne građe za manjinske
112
skupine na domaćem tržištu i otežana nabava iz inozemstva, odnosno matičnoj zemlji, s čime
se slaže velika većina ispitanika.
Većina je ispitanika, njih oko 4/5, odgovorila na posljednje pitanje u upitniku. Neki
od njih su se referirali na odabrane odgovore u 13. i 14. pitanju, dok ih je dio dalo neke vrlo
korisne prijedloge. Dani prijedlozi se uglavnom odnose na poboljšanje suradnje među
manjinskim školama, poboljšanje suradnje manjinskih škola s manjinskim i drugim udrugama
i institucijama, na potrebu za većom skrbi o građi za manjinske skupine od strane državnih
vlasti relevantnih u području odgoja, obrazovanja i knjižničarstva, te na olakšavanje postupka
kupnje građe u inozemstvu, odnosno u matičnoj državi. Nekoliko se odgovora odnosilo na
konkretne manjinske institucije koje, po mišljenju ispitanika, ne pridaju dovoljan značaj
nabavi građe za manjinske skupine, pa su ispitanici naveli da je potrebno da se postojeće
manjinske izdavačke kuće razvijaju, kao i da počinju tiskati i objavljivati odgojno-obrazovno
relevantna izdanja, poput lektirnih naslova za potrebu nastave materinskog jezika i
književnosti za učenike pripadnike manjina. Isto tako, suradnja sa središnjim knjižnicama za
nacionalne manjine bi morala biti jača, te bi se iste morale angažirati u nabavi građe i skrbiti
za fond školskih knjižnica u školama koje pohađaju pripadnici manjine o kojoj skrbe. Pojedini
ispitanici skreću pozornost i na nedovoljnu angažiranost škole u nabavi građe za manjinske
skupine, te smatraju da bi se i sama škola, odnosno školska knjižnica, mogla aktivirati u
prijavljivanju na različite projekte u i izvan Republike Hrvatske, kojim bi se mogla osigurati
novčana sredstva za nabavu građe, ili čak i sama građa. Neke od manjinskih škola243
upražnjavaju takav način nabave i ističu zadovoljstvom ovim vidom nabave potrebne građe.
Određeni broj ispitanika smatra da bi se nabava olakšala ukoliko bi se domaći dobavljači više
bavili uvozom građe iz matičnih zemalja pripadnika manjina, ili ukoliko bi se omogućilo
dobavljačima iz matičnih zemalja da nude građu izravno školama u Republici Hrvatskoj, a
konstruktivan je i prijedlog da se osmisli web lokacija koja bi izdavačima, dobavljačima i
knjižničarima služila kao mjesto za razmjenu relevantnih informacija i građe za manjinske
skupine.
243
Neke od škola s nastavom na mađarskom jeziku i pismu.
113
Ovo je pitanje u mnogome doprinijelo iznošenju zaključaka o mogućnostima za
rješavanje problema sažetih u cilju i zadacima istraživanja, te potvrđivanju postavljenih
hipoteza.
5.7. Zaključno
Provedeno istraživanje, koje je od začetka ideje, koncipiranja postupaka i uzorka, te u
konačnici do prikupljanja, obrade i prikaza rezultata, trajalo nekoliko mjeseci, i pored
određenih poteškoća u svojoj provedbi, dalo je vrlo korisne informacije u svezi s nabavom
građe za manjinske skupine u školskim knjižnicama i mogućnosti za rješavanje postavljenog
problema.
Na kraju se istraživanja može zaključiti da je cilj istraživanja ostvaren rješavanjem
zadaća koje je istraživač pred sebe postavio. Istraživanje je, dakle, provedeno među školskim
knjižničarima – djelatnicima osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima se, po
jednom od tri ponuđena modela, odvija nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
Uzorak je činilo 117 takvih škola, od kojih je 74 vratilo popunjen anketni upitnik, odnosno
prihvatilo sudjelovanje u istraživanju.
U istraživanju je, kao najpogodnija korištena metoda anketiranja. Analogno tomu,
instrument koji je korišten u istraživanju jest anketni upitnik koji se sastojao od 17 pitanja
raspoređenih logičkim redoslijedom, među kojima su se našla pitanja otvorenog i zatvorenog
tipa. Ispitanici su primjerak anketnog lista dobili putem elektronske pošte, a ispunjene
upitnike su vraćali na isti način, te putem telefaksa i pošte. Jedan je manji dio ispitanika
upitnik ispunio u neposrednoj nazočnosti ispitivača. Tijekom slanja anketnih listića nailazilo
se na određene probleme, ponajviše zbog nepravovremeno ažuriranih adresa elektroničke
pošte ispitanika, zbog čega se veći broj ispitanika morao kontaktirati telefonski, te im se
anketni upitnik morao proslijediti na alternativne adrese.
114
Prikupljanje podataka, od trenutka prosljeđivanja upitnika ispitanicima, do svršetka
prikupljanja popunjenih anketnih listova, trajalo je mjesec i pol dana. Od deset nacionalnih
manjina za koje se u Republici Hrvatskoj realizira nastava na manjinskom jeziku i pismu,
devet je nacionalnih manjina sudjelovalo u istraživanju. Najveći broj popunjenih upitnika su
vratile škole u kojima se nastava provodi na srpskom jeziku i pismu, iza kojih slijede škole s
nastavom na talijanskom, te mađarskom jeziku. Najmanje su upitnika vratile škole s
nastavom na makedonskom i slovenskom jeziku.
Istraživanje je potvrdilo određene pretpostavke iznesene u teorijskom dijelu rada.
Rezultati istraživanja su potvrdili obje hipoteze navedene u metodološkom dijelu rada. Na
osnovu podataka dobivenih istraživanjem, kao i mišljenja koje su ispitanici iznijeli, zaključuje
se da je nabava građe na jeziku i pismu nacionalnih manjina u knjižnicama osnovnih i
srednjih škola u Republici Hrvatskoj teče otežano iz razloga navedenih u raspravi o
rezultatima istraživanja. Također, na osnovu rezultata istraživanja se potvrđuje da postoje
određeni načini, koje su predvidjeli ispitanici, bilo na osnovu pretpostavke, bilo na osnovu
iskustva iz prakse, na koje je problem nabave građe za manjinske skupine u hrvatskim
školskim knjižnicama moguće riješiti.
115
6. Zaključak
Republika Hrvatska je od svojeg osamostaljenja do današnjih dana uvelike napredovala u
reguliranju i promicanju ljudskih prava, posebice prava multikulturalnih skupina. Naša je
zemlja potpisnica mnogih međunarodnih konvencija i drugih pravnih akata kojima se
obvezala štititi različita prava svojih građana, posebice prava na slobodu govora i mišljenja,
slobodu izražavanja nacionalne, vjerske, političke i drugih različitosti.
Prema posljednjem popisu stanovništva,244 u Republici Hrvatskoj živi nešto više od
deset posto stanovnika koji su pripadnici neke od nacionalnih manjina, ili se nisu izjasnili o
nacionalnoj pripadnosti. Ustav Republike Hrvatske245 navodi 22 nacionalne manjine
zastupljene u Republici Hrvatskoj. Nekoliko je zakona, zakonskih i podzakonskih akata koji u
našoj zemlji štite prava nacionalnih i drugih manjina. Manjine zajamčena prava u velikoj
mjeri slobodno i upražnjavaju, čime Republika Hrvatska zadovoljava standarde donesene na
svjetskoj razini, kao i visoke kriterije Europske unije kojoj teži. Bezuvjetno poštivanje ljudskih
prava je osnova za izgradnju demokratskog društva, čemu Republika Hrvatska stremi i u
čemu iz godine u godinu pokazuje veliki napredak.
Odgoj i obrazovanje za ljudska prava je potrebno primjenjivati što ranije, od
djetetovih prvih godina. Dolaskom u školu djeca se susreću s različitim kulturama, jezicima,
nacionalnostima, druže se i međusobno razmjenjuju mišljenja i iskustva. Veliku ulogu u
razvitku tolerancije, međusobnog poštivanja i multikulturalizma svakako ima odgojno-
obrazovni sustav u kojem je svima, bez obzira na društvene i kulturne različitosti, zajamčeno
pravo jednakosti.
Posebna uloga u multikulturalnom opismenjavanju u svakoj školi pripada školskoj
knjižnici. Ona je, kao informacijsko i medijsko središte svake škole, izvorište multikulturalnog
odgojno-obrazovnog materijala, građe. Učenici se, čitajući obvezne lektirne naslove, ali i
244
Usp. Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima/općinama. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html (Pristup: 14.02.2011.) 245
Usp. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst. Nav. dj.
116
neobaveznu literaturu po slobodnom izboru, već od malih nogu upoznaju s različitim
kulturama, različitim vidovima ljudskog života, različitim mjestima. Već se tada uviđaju
sličnosti i razlike u svijetu u odnosu na kulturu u kojoj živimo. Vrlo je važno od ranog perioda
u djetetu razvijati osjećaj poštivanja prema onima koji su na bilo koji način drukčiji od njega.
Na školskom je knjižničaru velika odgovornost da uskladi poslovanje školske
knjižnice s potrebama odgojno-obrazovnog sustava, knjižničarske struke, ali i s tekovinama
ljudskoga društva. Školski je knjižničar osoba koja će svojim djelovanjem, izgradnjom
multikulturalne zbirke i upućivanjem na literaturu, različitosti u svijetu i različitosti u
neposrednoj okolini učenicima približiti i predstaviti kao sasvim normalnu svakodnevnicu.
Pri izgradnji fonda i upravljanju zbirkama, školski knjižničar mora voditi računa i o
nabavi građe koja će učenicima pomoći da shvate bit i važnost izgradnje multikulturalnog
društva. Također, knjižničar pri izgradnji knjižničnih zbirki mora voditi računa i o odgojno-
obrazovnim, ali i o osobnim potrebama učenika koji pripadaju nacionalnoj ili nekoj drugoj
manjini. U fondu knjižnice, u školi koju pohađaju učenici koji slušaju nastavu na materinskom
jeziku i pismu, moraju se naći lektirni i drugi naslovi koji će zadovoljiti navedene potrebe
učenika – pripadnika manjina. Kako za učenike – pripadnike većinskog stanovništva, tako se i
za učenike – pripadnike manjina mora osigurati različita građa, te pristup cjelokupnoj građi
općenito, a u skladu s IFLA-inim, UNESCO-ovim i drugim deklaracijama, smjernicama i
manifestima.
Ovisno o želji učenika i njihovih roditelja, pripadnici nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj se mogu odlučiti žele li cjelokupnu nastavu pratiti na svojem materinskom jeziku,
ili dio nastave pratiti na hrvatskom, a dio na materinskom jeziku. Pored navedenog, ukoliko
broj zainteresiranih učenika ili prostorni i kadrovski kapaciteti ne dozvoljavaju realiziranje
jednog od navedenih vidova nastave za pripadnike manjina, nastava se može realizirati i kao
nastava njegovanja materinskog jezika i kulture.
117
U našoj je zemlji, prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa,
ukupno 117246 škola u kojima se nastava za pripadnike manjina realizira po jednom od tri
navedena modela. Evidentno je da su za realiziranje manjinske nastave, a samim tim i
nabavu knjižnične građe na manjinskom jeziku, potrebna veća financijska ulaganja, ali i veća
angažiranost djelatnika školske knjižnice i rukovodstva škole. Stoga se škole u kojima se
realizira nastava za pripadnike manjina nalaze pred većim izazovima i poteškoćama u odnosu
na ostale škole.
Deset je nacionalnih manjina koje u hrvatskim osnovnim i srednjim školama
realiziraju nastavu za svoje pripadnike. Razmjerno broju pripadnika pojedine nacionalne
manjine, broj škola u kojima nastavu na materinskom jeziku prate pripadnici manjina nije
jednak. Najviše je škola u kojima se realizira nastava na srpskom jeziku i pismu. Prate ih škole
s nastavom na talijanskom jeziku, dok je najmanje škola koje realiziraju nastavu na
slovenskom, makedonskom i albanskom jeziku.
U školama koje realiziraju nastavu na manjinskom jeziku i pismu za potrebe ovog
rada je provedeno istraživanje koje je za cilj imalo utvrditi stanje manjinskog fonda u
knjižnicama osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj koje su predmet istraživanja, te
predvidjeti mogućnosti za otklanjanje problema. Istraživanje je pred sebe postavilo dvije
hipoteze: prvom se pretpostavlja da nabava građe na manjinskom jeziku i pismu u našoj
zemlji teče otežano, a drugom da postoje mogućnosti za rješenje postojećih problema. Obje
su hipoteze istraživanjem potvrđene. Rezultati istraživanja su uistinu potvrdili da postoje
određene okolnosti koje nabavu građe za manjinske skupine, u odnosu na nabavu građe na
hrvatskom jeziku, otežavaju. Kao najveći se problemi javljaju nedostatak novčanih sredstava,
nerazvijena ili nepostojeća komunikacija među školama s jedne i manjinskim, državnim i
drugim relevantnim institucijama i udrugama s druge strane, zatim nedovoljno razvijena
manjinska izdavačka djelatnost u Republici Hrvatskoj, nedovoljna posvećenost državnih
institucija problemima nabave građe za manjinske skupine i nepostojanje mogućnosti
izravne nabave građe u matičnim zemljama.
246
Usp. Zidar Bogadi, Nada. Nav. dj.
118
Važno je napomenuti da stanje po pitanju nabave građe nije jednako kod svih
nacionalnih manjina. Istraživanje je otkrilo da je nabava građe za manjinske skupine u
školama s nastavom na talijanskom jeziku i pismu prilično olakšana u odnosu na ostale
manjine, zahvaljujući redovnim godišnjim donacijama u knjižničnoj građi i novcu od strane
Talijanske unije. Radi se o, za hrvatske uvijete, impozantnim iznosima koje talijanske škole
vrlo dobro iskorištavaju.
Nasuprot navedenim problemima, ispitanici rješenja vide u povećanju novčanih
sredstava za nabavu kako manjinske, tako i građe na hrvatskom jeziku, jačanju međusobne
suradnje manjinskih škola, ali i suradnje s manjinskim i državnim institucijama, zatim u
sudjelovanju u različitim projektima koji osiguravaju novčanu potporu za nabavu građe,
usmjeravanju aktivnosti manjinskih izdavačkih kuća u tiskanje odgojno-obrazovno relevantne
knjižnične građe, te u pojednostavljenju financijskog poslovanja škola kako bi im se
omogućilo izravna nabava građe iz inozemstva, bez posredovanja domaćih dobavljača, što bi
pojeftinilo nabavu.
Ovim su sveobuhvatnim radom u njegovom teorijskom dijelu iznijete najvažnije
činjenice o problematici s kojom se u svakodnevnom životu, a posebice u odgojno-
obrazovnom sustavu i s posebnim naglaskom na problematiku nabave građe za manjinske
skupine, susreću dakle, pripadnici nacionalnih manjina koji sudjeluju u realizaciji nastave na
svojemu materinskom jeziku i pismu. S druge strane, u empirijskom je dijelu rada iznijet
nacrt istraživanja koji sadrži osnovne podatke o istraživanju, ciljeve, zadatke i pretpostavke,
metodologiju rada, te na kraju rezultate i zaključke o istraživanju. Istraživanje se u velikoj
mjeri oslanja i na kratku studiju slučaja na primjeru Osnovne škole Negoslavci, čiji je djelatnik
autor rada.
Obzirom da se istraživanje na ovu temu u Republici Hrvatskoj obavlja po prvi put,
autor smatra da će dobiveni rezultati biti od velike koristi kao polazište za poduzimanje
budućih akcija s ciljem rješavanje problematike iznijete u radu, kao i budućih istraživanja s
ciljem poboljšanja nabave građe na manjinskom jeziku i pismu, kako u školskim, tako i u
knjižnicama općenito.
119
Bibliografija
1. Agosto, Denise E. Building a multicultural school library: issues and challenges. // Teacher Librarian 34, 3(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)
2. Ahmić, Zlatko. Automatizacija poslovanja školske biblioteke. // Pančevačko čitalište 3, 4(2004). http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br4.pdf (Pristup: 03.09.2010.)
3. Arsenault, Rochelle; Brown, Penny. The case for inclusive multicultural collections in the school library. // CSLA Journal 31, 1(2007). Academic Search Complete. www.ebscohost.com/academic/academic-search-complete (Pristup: 19.08.2010.)
4. Arviniti, Ioanna; Kyridis, Argyris; Dinas, Konstantinos. Greek primary school teachers dream of the ideal school library. // Library Philosophy and Practice, 8(2007). http://www.webpages.uidaho.edu/~mbolin/arviniti-kyridis-dinas.pdf (Pristup: 19.08.2010.)
5. Bačeković, Alica. Slobodan pristup informacijama za pripadnike nacionalnih manjina (na primjeru češke manjine u Republici Hrvatskoj): diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2004.
6. Bašić-Palković, Nevenka. Očuvanje jezičkog, kulturnog i folklornog nasleđa dece pripadnika bunjevačke nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 243-249.
7. Begenišić, Dobrila. Školske biblioteke – status i perspektive. // Bibliotekarstvo Srpske: časopis iz oblasti bibliotekarstva i bibliotečko – informacione djelatnosti 2, 2(2010), str. 106-115.
8. Bišćan, Frida (ured.). Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac: 1838.-2008.: prilozi povjesnici. Karlovac: Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, 2008.
9. Blažeković, Tatjana; Furlan, Branka. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993.
10. Brophy, Peter. Biblioteka u dvadesetprvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005.
11. Ceranić, Ana. Uputstvo o unutrašnjem uređenju biblioteke. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1981.
12. Clayton, Peter; Gorman, Gary Eugene. Upravljanje izvorima informacija: upravljanje fondovima u teoriji i praksi. Beograd: Clio, 2003.
13. Dragašević, Draga. Očuvanje detetovog nasleđa putem prevoda, maternjeg jezika, multimedijalnih i virtuelnih izvora. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednik Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta : Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006. str. 259-277.
120
14. Drenjančević, Anita. Usmeno priopćenje. 31.08.2010. 15. Đokanović, Dušanka. Nabava u knjižnici osnovne škole dr. Mate Demarina u
Medulinu: diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008. 16. Fearer, Katie. First Place School: Acquisition of Multicultural Resources. // The
Silverfish 7, 6(2003). http://students.washington.edu/aliss/silverfish/archive/april2003/fearer.pdf (Pristup: 19.08.2010.)
17. Gardner, Richard. Library Collections: Theri origin, selection, and development. New York: McGraw Hill, 1981.
18. Hajnal, Jene. Izazovima vetra drvo odgovara snagom svog korena – Očuvanje autentičnosti jezika i folklornog nasleđa dece, pripadnika mađarske nacionalne manjine. // Deca i biblioteke : zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu od 5. do 9. oktobra 2005. / urednica Aleksandra Vraneš. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta: Bibliotekarsko društvo Srbije, 2006., str. 235-242.
19. Halmi, Aleksandar. Strategija kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2004.
20. Hanuš, Barbara. Medkulturni dialog v šolski knjižnici. // Knjižnica 53, 1/2(2009), str. 179-195. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Hanus.pdf (Pristup: 09.09.2010.)
21. IFLA. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. / Jurinović, Ana, prevoditeljica. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010.
22. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 06.09.2010. // Narodne novine 105/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_09_105_2839.html (Pristup: 01.01.2011.)
23. Izvješće o provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2007. godinu za potrebe nacionalnih manjina. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za nacionalne manjine, 2008. http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=14304 (Pristup: 19.08.2010.)
24. Jokanović, Vladimir… [et al.]. Bibliotekarski leksikon. Beograd: Nolit, 1984. 25. Jovanova, Vilma. Narodnata biblioteka vo multikulturna zaednica. // Bibliotekarstvo
27, 1-2(2010), str. 8-12. www.bdm.org.mk/pdfs/Bibliotekarstvo%202010.pdf (Pristup: 15.09.2010.)
26. Kekanović, Aleksandar. Multikulturalizam u manjinskoj knjižnici. Zagreb: Filozofski fakultet, 2008.
27. Kelmendi, Burbuqe. Knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. // Vjensik bibliotekara Hrvatske 40, 3-4(1997).
28. Kodrič-Dačić, Eva. Uvod v izgradnjo knjižničnih zbirk. // Knjižnica 51, 1(2007), str. 89-112. http://www.dlib.si/v2/StreamFile.aspx?URN=URN:NBN:SI:doc-6KI87JSY&id=5f66e51c-e3fd-4883-b3c1-d63d9a84af0e&type=PDF (Pristup: 11.09.2010.)
121
29. Krečič Javornik, Marija. Intercultural counseling as a current issue and what makes a competent intercultural counselor. // Informatologia 42, 1(2009), str. 45-50. http://hrcak.srce.hr/file/54604 (Pristup: 15.09.2010.)
30. Marinović, Marijana. Perspektive interkulturalnog pristupa obrazovanju u hrvatskim školama. Rad predstavljen na 21. Proljetnoj školi školskih knjižničara Republike Hrvatske, Zadar, Republika Hrvatska, 24. travnja 2009. godine. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Slika:Perspektive_interkulturalnog_pristupa_obrazovanju_u_hrvatskim_%C5%A1kolama_-_Marijana_Marinovi%C4%87.pdf (Pristup: 30.09.2010.)
31. Mejovšek, Milko. Metode znanstvenog istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Zagreb: Naklada Slap, 2007.
32. Milharčič Hladnik, Mirjam. Multikulturalizem v kontekstu migracij. // Knjižnica 53, 1-2(2009). http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Milharcic-Hladnik.pdf (Pristup: 15.09.2010.)
33. Nastavni programi jezika nacionalnih manjina za osnovne i srednje škole s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3301 (Pristup: 30.09.2010.)
34. Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3154 (Pristup: 15.09.2010.)
35. Pastine, Maureen (ured.). Collection development: Past and Future. New York : London: The Haworth Press Inc., 1996.
36. Perunović, Nevenka. Principi nabavne politike u bibliotekama. Beograd: Zadužbina Andrejević, 1997.
37. Petruško, Tone. Materinski jezik u obaveznoj školi: specijalna didaktika. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, 1961.
38. Popis ustanova u RH s osnovnoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_OS.xls (Pristup: 27.11.2010.)
39. Popis ustanova u RH sa srednjoškolskim programom. http://www.mzos.hr/datoteke/Ustanove/USTANOVE_SS.xls (Pristup: 27.11.2010.)
40. Pravilnik o otpisu i reviziji knjižnične građe, 21.02.2002. // Narodne novine 21/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308262.html (Pristup: 12.01.2011.)
41. Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost. http://www.poslovniforum.hr/zakoni/pravilnik_o_porezu_na_dodanu_vrijednost.asp (Pristup: 26.01.2011.)
42. Predlog standarda za rad školskih biblioteka u Srbiji. http://www.bgbytes.com/otvorenikrugovi/download/PREDLOG.pdf (Pristup: 04.10.2010.)
43. Preporuke komisije Evropske unije o digitalizaciji i onlajn dostupnosti kulturnih dobara i digitalnoj zaštiti. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 57-61. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1809 (Pristup: 19.08.2010.)
44. Racković, Jasmina. Upravljanje fondovima u teoriji i praksi. // Pančevačko čitalište 3, 5(2004), str. 69-70. http://www.citaliste.com/casopis/pdf/Citaliste_br5.pdf (Pristup: 03.09.2010.)
122
45. Radović, Slobodan. Školska biblioteka u nastavi: sa primerima iz nastave maternjeg jezika i književnosti. Gornji Milanovac: Dečje novine, 1982.
46. Reusch, Jutta. The role of children’s libraries in developing a multicultural dialogue. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 209-219. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Reusch.pdf (Pristup: 04.10.2010.)
47. Roknić, Milena. Knjižnica u multikulturalnoj zajednici: diplomski rad. Zadar: Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, 2009.
48. Saetre, Tove Pemmer; Willars, Glenys. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
49. Sepe, Miša. Knjiga za pripadnike narodnostnih manjšin v slovenskih splošnoizonraževalnih knjižnicah. // Knjižnica 34, 4(1990), str. 69-82.
50. Skupina gorenjskih knjižničark. Oblikovanje knjižničnega fonda in nabavna politika v šolskih knjižnicah. // Knjižnica 29, 2-3(1985), str. 171-174.
51. Socijalistička Republika Hrvatska. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska (Pristup: 20.12.2010.)
52. Spajić-Vrkaš, Vedrana; Kukoč, Mislav; Bašić, Slavica. Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: Interdisciplinarni rječnik. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001.
53. Spajić-Vrkaš, Vedrana (ured.). Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju: zbirka međunarodnih i domaćih dokumenata. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001.
54. Standard za školske knjižnice, 15.03.2000. // Narodne novine 34/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_03_34_698.html (Pristup: 01.01.2010.)
55. Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima/općinama. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html (Pristup: 14.02.2011.)
56. Steinbuch, Majda. Razvoj in vrednotenje knjižnične zbirke v srednjošolski knjižnici. // Knjižnica 39, 3(1995), str. 171-185.
57. Stričević, Ivanka. Knjižnice za djecu u suvremenoj Evropi: interkulturalni pristup u multikulturalnom okruženju. // Knjižnica 53, 1-2(2009), str. 200. http://revija-knjiznica.zbds-zveza.si/Izvodi/K0912/Stricevic.pdf (Pristup: 24.10.2010.)
58. Stričević, Ivanka. Pravo na slobodan pristup informacijama u knjižnicama za djecu i mladež. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 3, 4(2001), str. 455-466.
59. Šuljagić, Radmila. Školska medijateka. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1984. 60. Šuran, Gianfranca. Izgradnja multikulturalne zbirke: izazovi svake dječje knjižnice u
globalnom društvu: diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 2007. 61. Tatalović, Siniša. Nacionlane manjine u Hrvatskoj.
http://www.stina.hr/download/NM%20u%20Hrvatskoj.doc (Pristup: 31.10.2010.) 62. Teacher Librarian.
http://www.alia.org.au/education/qualifications/teacher.librarian.html (Pristup: 01.01.2010.)
123
63. Trani, Giordano. Usmeno priopćenje. 17.04.2010. 64. Ustav Republike Hrvatske: pročišćeni tekst, 06.07.2010. // Narodne novine 85/2010.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html (Pristup: 20.12.2010.)
65. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, 19.12.2002. // Narodne novine 155/2002. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_12_155_2532.html (Pristup: 25.12.2010.)
66. Uvoz knjiga iz privatne biblioteke u Hrvatsku: službeno mišljenje. http://www.poslovna.hr/zakoni/public/zakoni.aspx?misljenje=Uvoz-knjiga-iz-privatne-biblioteke-u-Hrvatsku&id=325876 (Pristup: 26.01.2011.)
67. Veber Malina, Višnja. Knjižnice češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zagreb: Filozofski fakultet, 2005.
68. Verona, Eva. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga: Kataložni opis. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1983.
69. Vican, Dijana; Milanović Litre, Ivan, ured. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006.
70. Voldering, Brita. Povezivanje sa korisnicima: Evropa i višejezičnost. // Glasnik Narodne biblioteke Srbije 8, 1(2006), str. 23-36. http://www.nb.rs/view_file.php?file_id=1806 (Pristup: 04.10.2010.)
71. Vučković, Željko. Standardi za školske biblioteke. // Školske biblioteke u teoriji i praksi : zbornik radova sa semianra za bibliotekare u srednjim i osnovnim školama Srema 1994 – 2004. / urednica Vesna Petrović. Sremska Mitrovica: Biblioteka „Gligorije Vozarević“, 2005. str. 19-22.
72. Vujević, Miroslav. Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga, 2006.
73. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 17.10.2000. // Narodne novine 104/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_104_2040.html (Pristup: 01.01.2011.)
74. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o knjižnicama, 09.06.2009. // Narodne novine 69/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_69_1665.html (Pristup: 01.01.2011.)
75. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 20.07.2010. // Narodne novine 92/2010. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_92_2593.html (Pristup: 01.01.2011.)
76. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 17.07.2009. // Narodne novine 86/2009. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_86_2125.html (Pristup: 01.01.2011.)
77. Zakon o knjižnicama, 29.07.1997. // Narodne novine 105/1997. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html (Pristup: 01.01.2011.)
78. Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/273148.htm (Pristup: 25.12.2010.)
124
79. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 18.07.2008. // Narodne novine 87/2008. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_87_2789.html (Pristup: 01.01.2011.)
80. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, 16.05.2000. // Narodne novine 51/2000. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_05_51_1128.html (Pristup: 25.12.2010.)
81. Zidar Bogadi, Nada. Spisak skola sa nastavom po modelu A, B, C. 14.09.2010. [e-mail poruka].
82. Živković, Jelica. Ima li nade za školske biblioteke. // Beležnica 7, 7(2002). http://biblioteka-bor.org.rs/2009/05/skolske-biblioteke (Pristup: 11.09.2010.)
83. Žugaj, Miroslav. Znanstvena istraživanja u društvenim znanostima i nastanak znanstvenog djela. Varaždinske Toplice: Tonimir, 2007.
84. Župan, Vesna. Marketing u bibliotekama. Beograd: Svet knjige, 2001. 85. Središnje knjižnice nacionalnih manjina. http://www.min-
kulture.hr/default.aspx?id=200 (Pristup: 24.10.2010.) http://www.teacherlibrarian.com/ (Pristup: 01.01.2010.)
125
Popis grafičkih prikaza
Grafički prikaz 1: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Grafički prikaz 1a: Poznavanje jezika i pisma nacionalne manjine (ukupni prikaz) . . . . 82
Grafički prikaz 2: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina . . . . . . . . . . . . . . 82
Grafički prikaz 2a: Smještaj građe namijenjene pripadnicima manjina (ukupni prikaz) . 83
Grafički prikaz 3: Stručna obrada građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Grafički prikaz 3a: Stručna obrada građe za manjinske skupine (ukupni prikaz) . . . . . . . 84
Grafički prikaz 4: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za . . . . . . . . . . . . . . . . . .
pripadnike manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Grafički prikaz 4a: Zadovoljenje potreba za lektirnom građom za pripadnike manjina
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Grafički prikaz 5: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku . 86
Grafički prikaz 5a: Zadovoljenje potreba za stručnom literaturom na manjinskom jeziku
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Grafički prikaz 6: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i
pismu namijenjenim učenicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Grafički prikaz 6a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i
pismu namijenjenim učenicima (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Grafički prikaz 7: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i
pismu namijenjenim nastavnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Grafički prikaz 7a: Opskrbljenost naslovima za slobodno čitanje na manjinskom jeziku i
pismu namijenjenim nastavnicima (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Grafički prikaz 8: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Grafički prikaz 8a: Opskrbljenost stručnim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Grafički prikaz 9: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine . . . 90
Grafički prikaz 9a: Opskrbljenost dječjim časopisima u zbirci za nacionalne manjine
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
126
Grafički prikaz 10: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina . . . . . . . 91
Grafički prikaz 10a: Način nabave literature za pripadnike nacionalnih manjina
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Grafički prikaz 11: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe . . . . . . . . . 94
Grafički prikaz 11a: Način osiguravanja novčanih sredstava za kupnju građe (ukupni
prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Grafički prikaz 12: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske
skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Grafički prikaz 12a: Godišnja količina utrošenog novca za kupnju građe za manjinske
skupine (ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Grafički prikaz 13: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . 96
Grafički prikaz 13a: Izbor dobavljača za kupnju građe za manjinske skupine (ukupni
prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Grafički prikaz 14: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Grafički prikaz 14a: Prepreke u nabavi građe za manjinske skupine (ukupni prikaz) . . . 98
Grafički prikaz 15: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine . . . 99
Grafički prikaz 15a: Mogućnosti za poboljšanje nabave građe za manjinske skupine
(ukupni prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Grafički prikaz 16: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama
. . . . . . . . . . . . . 100
Grafički prikaz 16a: Zadovoljstvo suradnjom s relevantnim institucijama (ukupni prikaz) 101
Grafički prikaz 17: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine . . . . . . . 101
Grafički prikaz 17a: Mišljenje o otežanosti nabave građe za manjinske skupine (ukupni
prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Grafički prikaz 18: Prijedlozi za olakšanje nabave građe za manjinske skupine (ukupni
prikaz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
127
Prilozi
Prilog 1: Popis škola koje su sudjelovale u istraživanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I
Prilog 2: Primjerak anketnog upitnika korištenog u istraživanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VII
II
R. br.
Naziv škole
Manjinski jezik/jezici na kojem/kojima
se izvodi nastava
Model/i
Škola je vratila
popunjenu anketu
(DA/NE)
1. Češka osnovna škola Jana Amosa Komenskog, Daruvar
češki A DA
2. Češka osnovna škola Josipa Ružičke, Končanica
češki A, C DA
3. Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića, Grubišno Polje
češki A NE
4. Osnovna škola Zmajevac, Zmajevac mađarski A DA
5. Osnovna škola Lug, Lug mađarski A DA
6. Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Hrvatskoj, Osijek
mađarski A DA
7. Osnovna škola Korog, Korog mađarski A DA
8. Osnovna škola Jagodnjak, Jagodnjak srpski A DA
9. Osnovna škola Borovo, Borovo srpski A DA
10. Osnovna škola Dalj, Dalj srpski A DA
11. Osnovna škola Tenja, Tenja srpski A NE
12. Osnovna škola Ilača-Banovci, Banovci srpski A DA
13. Osnovna škola Dragutina Tadijanovića, Vukovar
srpski A DA
14. Osnovna škola Negoslavci, Negoslavci srpski A DA
15. Osnovna škola Markušica, Markušica srpski A NE
16. Osnovna škola Siniše Glavaševića, Vukovar
srpski A DA
17. Osnovna škola Bijelo Brdo, Bijelo Brdo srpski A DA
18. Osnovna škola Nikole Andrića, Vukovar srpski A DA
19. Osnovna škola Bobota, Bobota srpski A DA
20. Osnovna škola Trpinja, Trpinja srpski A DA
21. Osnovna škola Stari Jankovci, Stari Jankovci
srpski A DA
22. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Beli Manastir
srpski A DA
23. Osnovna škola Kneževi Vinogradi, Kneževi Vinogradi
srpski A NE
III
24. Gimnazija Vukovar, Vukovar srpski A DA
25. Ekonomska škola Vukovar, Vukovar srpski A DA
26. Strukovna škola Vukovar, Vukovar srpski A DA
27. Tehnička škola Nikole Tesle, Vukovar srpski A DA
28. Gimnazija Beli Manastir, Beli Manastir srpski A DA
29. Druga srednja škola Beli Manastir, Beli Manastir
srpski A NE
30. Srednja škola Dalj, Dalj srpski A NE
31. Srpska pravoslavna opća gimnazija Kantakuzina Katarina Branković, Zagreb
srpski A NE
32. Osnovna škola Nikole Tesle, Mirkovci srpski A DA
33. Osnovna škola Belvedere, Rijeka talijanski A DA
34. Osnovna škola Dolac, Rijeka talijanski A DA
35. Osnovna škola Gelsi, Rijeka talijanski A DA
36. Osnovna škola San Nicolo, Rijeka talijanski A NE
37. Talijanska osnovna škola Buje, Buje talijanski A NE
38. Talijanska osnovna škola Novigrad, Novigrad
talijanski A DA
39. Osnovna škola Vodnjan, Vodnjan talijanski A DA
40. Osnovna škola Giuseppina Martinuzzi, Pula
talijanski A NE
41. Talijanska osnovna škola Bernardo Parentin, Poreč
talijanski A DA
42. Talijanska osnovna škola Bernardo Benussi, Rovinj
talijanski A DA
43. Talijanska osnovna škola Galileo Galilei, Umag
talijanski A DA
44. Srednja talijanska škola Rijeka, Rijeka talijanski A DA
45. Talijanska srednja škola Leonardo da Vinci, Buje
talijanski A DA
46. Talijanska srednja škola Dante Alighieri, Pula
talijanski A DA
47. Talijanska srednja škola Rovinj, Rovinj talijanski A DA
48. Gimnazija Daruvar, Daruvar češki B DA
49. Osnovna škola Ivana Gundulića, Zagreb mađarski B, C DA
50. Osnovna škola Nikola Tesla, Rijeka albanski C NE
51. Osnovna škola Centar, Pula talijanski, A DA
IV
albanski, makedonski
C C
52. Osnovna škola Tituša Brezovačkog, Zagreb albanski C DA
53. Osnovna škola Dr. Ivana Merza, Zagreb albanski C NE
54. Osnovna škola Svete Ane, Osijek njemački C NE
55. Osnovna škola Dežanovac, Dežanovac češki C NE
56. Osnovna škola Vilima Korajca, Kaptol češki C DA
57. Osnovna škola Banova Jaruga, Banova Jaruga
češki C NE
58. Osnovna škola Lipik, Lipik češki C NE
59. Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb
češki C NE
60. Osnovna škola Vladimir Nazor, Virovitica češki C DA
61. Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, Virovitica
češki C NE
62. Osnovna škola Zdenka Turkovića, Kutjevo češki C NE
63. Osnovna škola Josipa Kozarca, Lipovljani češki C NE
64. Osnovna škola Sirač, Sirač češki C DA
65. Osnovna škola Podmurvice, Rijeka češki C NE
66. Osnovna škola 22. lipnja, Sisak češki C DA
67. I. Osnovna škola Bjelovar, Bjelovar češki C NE
68. Osnovna škola Slavka Kolara, Hercegovac češki C NE
69. Srednja škola Bartola Kašića, Grubišno Polje
češki C NE
70. Osnovna škola Gradina, Gradina mađarski C DA
71. Osnovna škola Antunovac, Antunovac mađarski C NE
72. Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Osijek
mađarski C DA
73. Osnovna škola Franje Krežme, Osijek mađarski C DA
74. Osnovna škola Bilje, Bilje mađarski C DA
75. Osnovna škola Darda, Darda mađarski,
srpski C DA
76. Osnovna škola Draž, Draž mađarski C NE
77. Osnovna škola Laslovo, Laslovo mađarski C DA
78. Osnovna škola Mate Lovraka, Vladislavci mađarski C DA
79. Osnovna škola Vladimira Nazora, Đakovo mađarski C NE
V
80. Osnovna škola Centar, Rijeka makedonski C NE
81, Osnovna škola Vijenac, Osijek makedonski C NE
82. Osnovna škola Nikole Tesle, Zagreb makedonski C NE
83. Osnovna škola Skalice, Split makedonski C NE
84. Osnovna škola Čakovci, Čakovci rusinski C DA
85. Osnovna škola Antuna Bauera, Vukovar ukrajinski C DA
86. Osnovna škola Ivana Brnjika Slovaka, Našice
slovački C DA
87. Osnovna škola Josip Kozarac, Soljani slovački C DA
88. Osnovna škola Josip Kozarac, Josipovac Punitovački
slovački C NE
89. Osnovna škola Kralja Tomislava, Našice slovački C DA
90. Osnovna škola Vladimira Nazora, Nova Bukovica
slovački C DA
91. Osnovna škola Julija Benešića, Ilok slovački C DA
92. Osnovna škola Ivan Goran Kovačić, Zdenci slovački C DA
93. Osnovna škola Višnjevac, Višnjevac slovački C DA
94. Osnovna škola Vladimira Becića, Osijek slovački C NE
95. Osnovna škola Pećine, Rijeka talijanski slovenski
C DA
96. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Korenica
srpski C NE
97. Osnovna škola Jabukovac, Jabukovac srpski C DA
98. Osnovna škola Dvor, Dvor srpski C DA
99. Osnovna škola Nikole Tesle, Gračac srpski C NE
100. Osnovna škola Kralja Tomislava, Udbina srpski C DA
101. Osnovna škola Vojnić, Vojnić srpski C NE
102. Osnovna škola Katarina Zrinski, Krnjak srpski C DA
103. Osnovna škola Gvozd, Gvozd srpski C DA
104. Osnovna škola Donji Lapac, Donji Lapac srpski C DA
105. Osnovna škola Kistanje, Kistanje srpski C NE
106. Osnovna škola Plaški, Plaški srpski C DA
107. Osnovna škola Brod Moravice, Brod Moravice
srpski C NE
108. Osnovna škola Ernestinovo, Ernestinovo srpski C NE
VI
109. Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, Ogulin
srpski C NE
110. Osnovna škola Vladimira Nazora, Daruvar srpski C NE
111. Osnovna škola Domovinske zahvalnosti, Knin
srpski C DA
112. Osnovna škola Dr. Franjo Tuđman, Šarengradu
srpski C DA
113. Osnovna škola Glina, Glina srpski C NE
114. Osnovna škola Dr. Franje Tuđmana, Knin srpski C DA
115. Osnovna škola Andrije Palmovića, Rasinja srpski C NE
116. Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića, Vrbovsko
srpski C DA
117. Osnovna škola Topusko, Topusko srpski C DA
NABAVA GRAĐE NA MANJINSKOM JEZIKU I PISMU U ŠKOLSKIM KNJIŽNICAMA
U REPUBLICI HRVATSKOJ – ANKETA
Poštovani, pred Vama se nalazi anketni upitnik kojem je cilj prikupiti podatke o upravljanju knjižničnim zbirkama
za nacionalne manjine u školskim knjižnicama u Republici Hrvatskoj, isključivo za potrebe izradbe diplomskoga rada.
Upitnik možete popuniti na računalu, te ga popunjenog poslati na e-mail adresu [email protected], ili ručno, te
poslati na fax br. 032/517-976, ili na adresu: Osnovna škola Negoslavci, Petrovačka 2, 32239 Negoslavci.
Škola: _________________________________________________ ; Mjesto: __________________________________
Nastava se odvija na _______________________________________________ jeziku, po modelu/ima _____________.
(upišite manjinski jezik/jezike na kojima se odvija nastava) (upišite model/e)
1. Služi li se knjižničar jezikom i pismom pripadnika nacionalne manjine koji pohađaju/rade u školi? a. Da, u potpunosti; b. Djelomice; c. Ne, uopće.
2. Je li fond na manjinskom jeziku i pismu fizički odvojen od fonda na hrvatskom jeziku?
a. Da; b. Ne.
3. Razlikuje li se katalogizacija, klasifikacija i stručno označivanje fonda na manjinskom jeziku i pismu u
odnosu na fond na hrvatskom jeziku i pismu? a. Da, pomoću posebnih slovnih i/ili brojčanih oznaka; b. Ne.
4. Zadovoljava li fond Vaše knjižnice brojem primjeraka lektirnih naslova potrebe učenika u nastavi na
manjinskom jeziku? a. Da, u potpunosti; b. Uglavnom zadovoljava; c. Uglavnom ne zadovoljava; d. Ne zadovoljava uopće.
5. Zadovoljava li fond Vaše knjižnice brojem primjeraka stručne literature potrebe učitelja u nastavi na manjinskom jeziku?
a. Da, u potpunosti; b. Uglavnom zadovoljava; c. Uglavnom ne zadovoljava; d. Ne zadovoljava uopće.
6. Mogu li se u učeničkom fondu Vaše knjižnice, pored naslova obavezne lektire na manjinskom jeziku,
propisanih Planom i programom rada, pronaći i naslovi za slobodno čitanje, također na manjinskom jeziku?
a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.
IX
7. Mogu li se u nastavničkom fondu Vaše knjižnice, pored naslova stručne literature na manjinskom
jeziku, pronaći i naslovi za slobodno čitanje na manjinskom jeziku? a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.
8. Postoje li u fondu Vaše knjižnice stručni i dječji časopisi na manjinskom jeziku?
STRUČNI a. Da; b. Da, ali vrlo malo; c. Ne.
DJEČJI a) Da; b) Da, ali vrlo malo; c) Ne.
9. Na koji način se nabavljaju lektirni naslovi, stručna literatura, knjige za slobodno čitanje i časopisi na
manjinskom jeziku (moguće odabrati više odgovora)? a. Uz podrški manjinskih udruga i/ili vijeća nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj; b. Uz podršku grada/općine i/ili županije; c. Uz podršku veleposlanstva i/ili konzulata matične države u Republici Hrvatskoj; d. Uz podršku središnje knjižnice za nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj; e. Uz podršku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu; f. Donacijama iz matične države; g. Darovima građana i učenika; h. Na drugi način (upišite koji): ___________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________.
10. Na koji način se osigurava nabava knjižne građe na jeziku i pismu nacionalne manjine (moguće je odabrati više odgovora)?
a. Sredstvima škole; b. Sredstvima grada/općine i/ili županije; c. Donacijama veleposlanstva i/ili konzulata matične države; d. Donacijama manjinskih udruga i/ili vijeća nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; e. Donacijama pojedinaca i/ili udruga u i izvan Republike Hrvatske; f. Domaćim ili inozemnim projektima; g. Namjenskim sredstvima koja osigurava Vlada Republike Hrvatske; h. Na drugi način (upišite koji): ___________________________________________________
__________________________________________________________________________
11. Koliko se novca tijekom godine potroši na nabavu građe na manjinskom jeziku i pismu? a. Do 1.000 kuna; b. Do 3.000 kuna; c. Do 5.000 kuna; d. Više od 5.000 kuna.
X
12. Od kojih dobavljača se kupovinom nabavlja knjižnična građa na manjinskom jeziku i pismu?
a. Od domaćih dobavljača u Republici Hrvatskoj; b. Od stranih dobavljača iz matične države; c. Građa se uopće ne nabavlja kupovinom; d. Nešto drugo (upišite što): ____________________________________________________.
13. Koje su prepreke u nabavi građe na manjinskom jeziku i pismu (moguće odabrati više odgovora)?
a. Nedovoljno razvijena manjinska izdavačka djelatnost u Republici Hrvatskoj; b. Nedovoljna osviještenost državnih institucija za problem građe namijenjene manjinama; c. Otežana nabava iz matične zemlje zbog problema s plaćanjem i uvozom građe; d. Nedovoljna novčana sredstva za kupnju građe na manjinskom jeziku i pismu; e. Nešto drugo (upišite što): _____________________________________________________
__________________________________________________________________________.
14. Kako se, po Vašem mišljenju može poboljšati nabava građe na manjinskom jeziku i pismu u Vašoj
knjižnici (moguće je odabrati više odgovora)? a. Jačom suradnjom sa manjinskim udrugama i vijećima nacionalnih manjina; b. Novčanim poticajima Republike Hrvatske za nabavu manjinske građe; c. Pojednostavljenim načinom plaćanja knjiga u inozemstvu; d. Osnivanjem novih ili razvitkom postojećih manjinskih izdavačkih kuća u Republici Hrvatskoj; e. Nešto drugo (upišite što): _____________________________________________________
__________________________________________________________________________.
15. Jeste li zadovoljni suradnjom s manjinskim udrugama, državnim institucijama, diplomatsko-
konzularnim predstavništvima matice i središnjim knjižnicama za nacionalne manjine pri nabavi građe na manjinskom jeziku?
a. Da, u potpunosti; b. Djelomično; c. Ne, uopće.
16. Smatrate li da je nabava građe na manjinskom jeziku i pismu otežana u odnosu na nabavu građe na
hrvatskom jeziku? a. Da; b. Ne.
XI
17. Što bi se, po Vašem mišljenju, moglo učiniti kako bi se nabava građe na manjinskom jeziku i pismu olakšala?
________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________.
HVALA NA SURADNJI!
Upitnik izradio:
Bojan Lazić, prof.
knjižničar Osnovne škole Negoslavci,
student izvanrednog jednogodišnjeg
diplomskog studija knjižničarstva
na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru.
Mentorica:
prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić