UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTETAkademska: 2011/2012. godina

  

 

Finansijsko upravljanje i kontrola u javnom sektoru

- Upravljanje rizicima u javnom sektoru -             

Tuzla, mart. 2012. godine

Pojam i upravljanje rizicima Rizik se može definisati na više načina. Odredbom članka 5. Zakona rizik je određen kao mogućnost nastanka događaja koji mogu nepovoljno uticati na ostvarivanje ciljeva. Rizik je prijetnja uspješnom ostvarivanju ciljeva. Ili rizik je vjerovatnost nastanka događaja koji će imati posljedice na ostvarivanje ciljeva. Sve što predstavlja prijetnju po ostvarivanje organizacijskih ciljeva, programa ili pružanja usluga građanima smatra se rizikom.

Međutim, kada govorimo o rizicima u javnom sektoru, onda rizike definišemo kao:sve što može naštetiti ugledu organizacije i smanjiti povjerenje javnosti u nju,propusti u smislu zaštite od neodgovarajućeg ili nezakonitog poslovanja, gubitaka ili slabe rentabilnosti,nepridržavanje propisa, poput onih o zdravlju i sigurnosti te žaštiti okoliša,nesposobnost reagiranja na promijenjene okolnosti ili nesposobnost upravljanja u primijenjenim okolnostima na način koji sprečava ili maximalno smanjuje nepovoljne učinke na pružanje javnih usluga.

Upravljanje rizicima je dio procesa upravljanja i polazna tačka za uspješnije poslovanje. Ono doprinosi jačanju odgovornosti čelnika, pomaže mjerenju uspješnosti poslovanja i povećava učinkovitost poslovanja na svim nivoima korisnika budžeta. Sve organizacije i privatnog i javnog sektora, bez obzira na njihovu veličinu, organizacijsku strukturu, prirodu ili područje s kojim se bave suočavaju se sa rizicima na svim nivoima.

Upravljanje rizicima treba oblikovati i implementirati tako da se osigura ostvarivanje ciljeva i zadaća korisnika budžeta. Kvalitetan proces upravljanja rizicima zahtijeva:razumijevanje rizika kome je organizacija izložena,donošenje i implementaciju odgovarajuće strategije, postupaka, mjera i aktivnosti kojima se smanjuje rizik,postojanje i funkcionisanje kontrolnih aktivnosti,pravovremeno predviđanje promjena u poslovnom okruženju.

Elementi upravljanja rizicima

Australski Standard navodi sljedeće elemente procesa upravljanja rizicima: utvrđivanje konteksta, identifikaciju rizika, analizu rizika, procjenu rizika, tretiranje rizika, nadzor i kontrolu, komunikaciju i konzultiranje. Na šematskom prikazu u nastavku daje se pregled upravljanja rizicima u obliku kruga koji se neprekidno odvija. Elementi upravljanja rizicima su:utvrđivanje rizika uzimajući u obzir ciljeve korisnika, odnosno određivanje onog što može negativno uticati na ostavrivanje ciljeva,procjenu rizika, procjenu učinka i vjerovatnosti nastanka određenog događaja,postupanje po rizicima i sastavljanje odgovora na rizike- odnosno odlučivanje o mjerama koje će se poduzeti kako bi se ublažile posljedice rizika,praćenje rizika i izvješćavanje o njima. 

Kako bi korisnik mogao upravljati rizicima, najprije treba znati s kojim se rizicima susreće. Uspjehu, odnosno ostvarivanju ciljeva korisnika može prijetiti rizik zbog unutarnjih i vanjskih razloga. Procjena rizika trebali bi obuhvatiti sve rizike koji bi se trebali dogoditi. Zato je važno da je utvrđivanje rizika sveobuhvatno. Utvrđivanje rizika predstavlja prvi korak u izgradnji profila rizika. Pri tome treba naglasiti da je dokumentiranje ključan elemenat u djelotvornom upravljanju rizika.

Postoje različite metode utvrđivanja rizika, a može se reći da su najčešće korištene metode utvrđivanja rizika su:  Upitnici i liste za provjeru, Pregled na terenu,Intervju,Dijagram toka,Analiza ugovora, Analiza iskustava iz prošlosti,Analiza hazarda,Analiza finansijskih izvještaja,Brainstorming,Delfi metoda.

Opis rizika Opis rizika zaključak je procesa utvrđivanja rizika i početak procesa procjene rizika. Sve ključne informacije prikupljene tokom utvrđivanja rizika trebaju se ugraditi u dokument kojim će se sažeti sve informacije o rizicima. U ovom se koraku opisom rizika treba dati kratak i dostatan opis kako bi se brzo shvatila priroda rizika i odredili koji su rizici ključni i koji zahtijevaju uvođenje odgovarajućih mjera za njihovo ublažavanje.

Procjena rizikaNakon utvrđivanja postojanja određenih rizika, potrebno je vrednovati, procijeniti rizike. U praksi i teroji se razlikuju kvantitativne i kvalitativne metode mjerenja. U kvantitativne metode se ubraja statistička analiza historijskih podataka – npr. Dugogodišnja srednja vrijednost i raspon kolebanja. Bitno je da kod kvantitativnih kao i kod kvalitativnih metoda je rezultat što bolji što su pouzdaniji podaci na koje se one zasnivaju. Treba izračunati s kojom vjerovatnoćom može nastupiti šteta koju treba vrednovati u novcu. Po procjeni rizika razlikujemo procjenu učinka i procjenu vjerovatnosti. Procjena učinka rizika obuhvata procjenu značajnosti posljedice ako se rizik ostvari. Procjenjuje se kakve su posljedice ukolike se rizik, odnosno u pravilu štetni događaj ostvari.  

Nakon procjene učinka odnosno posljedica, procjenjuje se vjerovatnost nastanka nekog događaja. Znači, procenjuje se koliko je vjerovatno da se neki rizik, u pravilu štetni događaj ostvari. U tablici u nastavku daje se prijedlog ocjene vezane uz vjerovatnost: 

Uzimajući u obzir postotak vjerojatnosti, rizici se mogu ocijeniti kako je predloženo u sljedećoj tablici:

Ukupna izloženost riziku dobiva se množenjem bodova za učinak s bodovima za vjerojatnost te se u tablici u nastavku daju prametri po kojim se može procijeniti ukupna izloženost riziku.

Najčešći način prikazivanja izloženosti riziku provodi se pomoću višebojne matrice u kojoj se uparuju učinak i vjerovatnost. Najčešće se oristi matrica 3 x 3 kako se prikazuje u nastavku:

Kao rezultat procesa procjene rizika sastavit će se registar (mapa) rizika. Registar rizika je pregled utvrđenih rizika, procjene rizika, odnosno procjena učinka i vjerovatnosti, potrebnih aktivnosti, odnosno kontrola koji će smanjiti posljedice rizika, osoba koje su zadužene za provođenje određenih aktivnosti kao i datum do kada je ih potrebno obaviti. Primjer registra rizika daje se u nastavku:

Vrste upravljanja rizicima

Nakon izvršene identifikacije i vrednovanja uvijek relevantnih rizika može se odlučiti, treba li se utjecati na te rizike i ako treba, kojim mjerama. Općenito se razlikuju sljedeće četiri vrste upravljanja rizicima:izbjegavanje rizikasmanjenje rizikaprenošenje rizikavlastito podnošenje rizika Sljedeća slika daje pregled uz te moguće varijante upravljanja rizikom.

Sve radnje koje se poduzimaju radi smanjenja, odnosno ublažavanja rizika mogu se samtrati kontrolama. Kontrolne aktivnosti su određene Zakonom o unutarnjim finansijskim kontrolama u javnom sektoru. Razlikujemo sljedeće vrste kontrole: Preventivne kontroleKorektivne kontrole Direktivne kontroleDetektivne kontrole

Da bi bile učinkovite, kontrole aktivnosti trebaju biti:Adekvatne,Konzistentne s planom čitavo vrijeme,Troškovno učinkoviti,Sveobuhvatne, razumne i integrirane s općim ciljevima organizacije.

Upravljanje rizicima treba se pregledavati i o njemu izvješćivati iz dva razloga:radi praćenja mijenja li se profil rizika ili ne,radi sticanja sigurnosti o djelotvornosti upravljanja rizicima kako bi se utvrdile situacije u kojima su potrebne druge radnje.

Procesi pregleda trebaju:osigurati da se svi aspekti procesa upravljanja rizicima pregledavaju najmanje jednom godišnje,osigurati da se rizici odgovarajuće učestalo podvrgavaju pregledu,propisati postupak za upozoravanje odgovarajuće upravljačke razine za nove rizike ili na promjeneu već utvrđenim rizicima kako bi se po takvim promjenama moglo odgovarajuće postupiti i na njih promptno reagirati.

Pored ovih formalnih alata, pojedinci, radne skupine i timovi trebaju stalno razmatrati pitanja vezana uz rizike s kojima se suočavaju u poslu koji obavljaju. Vezano uz upravljanje rizicima traba naglasiti i značaj unutarnje revizije jer njena djelatnost omogućuje značajnu neovisnu i objektivnu sigurnost o adekvatnosti upravljanja rizicima, kontrole i gospodarenja. Nadalje, unutarnju reviziju mogu koristiti i rukovoditelji kao stručnog konzultanta u razvoju procesa strateškog upravljanja rizicima. Međutim, važno je spomenuti da unutarnja revizija ne predstavlja nadomjestak za upravljačko vlasništvo nad rizikom niti je nadomjestak ugrađenog sistema pregleda koji obavljaju različiti zaposlenici koji imaju izvršne odgovornosti za ostvarivanje organizacijskih ciljeva. U tablici u nastavku daje se uputa za oderđivanje učinka rizika. Tablica kao i materijal nisu dodatni za kvalitetno upravljanje rizicima koje će se moći provesti nakon završetka izobrazbe.

Izloženost riziku - upute za određivanje učinka rizika. Upute za određivanje učinka predstavljaju samo smjernice.