Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

14
2 UPRAVLJANJE KAPITALOM BANAKA -BAZEL II-

Transcript of Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

Page 1: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

2

UPRAVLJANJE KAPITALOM BANAKA

-BAZEL II-

Page 2: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

3

1 . UVOD

Bazelski komitet za bankarsku superviziju donio je 1988. god. pravila za kontrolu kapitala

banaka u formi sporazuma o kapitalu pod imenom Bazel I. Razlozi koji su doveli do ovog

sporazuma kao i njegovi osnovni elementi objašnjeni su u prvom dijelu ovog seminarskog

rada.

Mnoge promjene koje su uticale finansijski sistem uticale su i na banke pa je bila razumljiva

potreba za reformom Bazela I. Bazel II koji je u fokusu ovog seminarskog rada predstavlja

reformu Bazela I. U trećem poglavlju objašnjeni su razlozi koji su doveli do nastanka novog

sporazuma o kapitalu kao i proces nastanka Bazela II. U četvrtom poglavlju objašnjena je

veoma složena struktura Bazela II, koje se sastoji iz tri stuba (minimalni kapitalni zahtjevi,

nadzor nad adekvatnošću kapitala i tržišna disciplina). Posebna pažnja posvećena je Stubu 1

jer ovaj stub sadrži niz opcija za određivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni i operativni rizik.

Peto poglavlje daje pregled najznačajnijih pravila Evropske unije koja su se razvijala uporedo

sa bazelskim propisima i koja se u mnogo čemu zasnivaju upravo na bazelskim propisima.

Page 3: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

4

2. OSNOVNI ELEMENTI BAZELA I

Kapital ima izuzetno veliki značaj za cjelokupno poslovanje banke. Između vise funkcija

kapitala kao njegova osnova funkcija izdvaja osiguranje depozita u slučaju poslovanja sa

gubitkom ili u slučaju da dođe do iznenadnog masovnog povlačenja depozita iz banke.

S druge strane, postoji posebna veza između kapitala i profita. Osnovni cilj poslovanja banke

je stvaranje profita koji se može mjeriti kao povrat na kapital i aktivu. Ova činjenica je bitna

da bi se razumjelo zbog čega banke izbjegavaju povećavanje kapitala. Procesi pokušavanja

stabilizacije bankarskog sistema i sprečavanja nelojalne konkurencije doveli su do potreba da

se izvrši konvergencija međunarodnih standarda kapitala.

Tokom osamdesetih godina javlja se sve snažnija tendencija smanjenja kapitala u bankama.

Nedostatak jedinstvenih kapitalskih propisa omogućavao je pojedinim bankama, posebno

većim, da na osnovu svog visokog kreditnog rejtinga posluju sa nižim stopama kapitala, dok

su manje banke bile prinuđene da posluju sa većim stopama kapitala. Takva situacija se

negativno odražava na ukupnu međunarodnu konkurenciju.

Radi rješavanja navedene situacije Bazelski komitet za superviziju banaka 1988. godine

donosi Sporazum o kapitalu koji je poznat pod nazivom Bazel I. Na početku, sporazum važi

samo za zemlje koje ulaze u grupu 10 (G-10)1, ali je odmah predviđeno pristupanje i ostalih

zemalja ovom sporazumu.

Fokus Baselskog odbora je na sljedećim stavkama:

1. Definiše uloge supervizora u različitim pravnim situacijama,

2. Obezbjeđuje da međunarodne banke ili banke holding kompanije ne izbjegavaju

superviziju svojih domaćih regulatornih vlasti,

3. Promoviše jedinstvene kapitalne zahtjeve koji omogućavaju bankama iz različitih

zemalja da se takmiče na fer tržištu.

Bazel I daje osnovnu definiciju kapitala, prema kojoj se kapital sastoji iz dvije osnovne

komponente: primarni i sekundarni kapital. Primarni kapital podrazumijeva redovne dionice banke,

zadržani profit i neke kategorije rezervi. U sekundarni kapital ulaze ostale kategorije rezervi,

opće rezerve za pokriće gubitka po kreditima, neobjavljene rezerve, namjenske rezerve za

pokriće gubitaka, hibridni kreditno-vlasnički instrumenti (kumulativne preferencijalne dionice)

i subordinirane dugoročne obveznice banaka.

Kreditni rizik predstavljao je najbitniju stavku ovog sporazuma. Propisana je i jedinstvena stopa

kapitala koja iznosi 8% u odnosu na visinu ponderisane rizične aktive. Znači mjerenja su vršena za

kreditni rizik sa zahtjevom da je:

1 Bazelski komitet osnovan 1975. God. Grupu G-10 čine: Belgija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan,

Luksemburg, Holandija, Španija, Švedska, Švicarska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Page 4: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

5

kapital / kreditni rizik ≥ 8%

Učešće primarnog kapitala mora biti najmanje 50%, što znači da je minimalna stopa primarnog

kapitala u odnosu na rizičnu aktivu 4%. Za izračunavanje kapitalnih zahtjeva koristi se koeficijent

kreditnog rizika za bilansne i vanbilansne pozicije. Sporazum je predvidio pet grupa koeficijenata:

0%, 10%, 20%, 50%, 100%. Za zemlje članice G-10 je 0%, dok je za korporativne i dugove

zemalja koje nisu u G-10 100%.

3 . BAZEL II

3.1. Uzroci nastanka novog sporazuma

Bazel I imao je pozitivne efekte na visinu kapitala u smislu zaustavljanja smanjenja

kapitala u bankama, tako da se može reći da je ostvario svoj osnovni cilj. Prednost

sporazuma je u njegovoj jednostavnosti i širokoj prihvaćenosti (prihvaćen u 100 zemalja).

Međutim postojeći sporazum imao je i određene nedostatke koji su ukazivali na to da su

potrebne i njegove promjene. Od 1988. god. desile su se brojne novine u finansijskom

sistemu kako npr. pojava novih proizvoda, novi načini komunikacije i povećanje

finansijskih transakcija. Slabosti Bazela I ogledale su se u sljedećem:

Adekvatnost kapitala nije se procjenjivala u odnosu na stvarni rizični profil

banke.

Procjena rizika zemlje nije bila primjerena.

Nije bilo dovoljno motiva za primjenu tehnika za ublažavanje rizika.

Omogućavao je kapitalnu arbitražu putem sekjuritizacije što je

omogućavalo bankama da smanje kapital a da pri tome ne moraju smanjiti

vrijednost rizične aktive.

Još jedan nedostatak Bazela I navodi se i u činjenici da je u obzir uzimao samo kreditni

rizik, a zanemaruje ostale rizike npr. operativni rizik, rizik likvidnosti i slično. Bazel I je

promatrao samo kvantitativno mjerenje adekvatnosti kapitala a zanemarivao kvalitativni

aspekt, koji je neophodan za uspješno provođenje pravila o kapitalu.

Također bilo je potrebno da se preciznije definiše način na koji će se vršiti nadzor nad

kapitalom banke, kao i da se preciznije definiše način upoznavanja tržišta sa rizikom i

način upravljanja kapitalom u banci.

3.2. Proces nastanak Bazela II

Zbog svih navedenih nedostataka koje je imao Bazel I razumljiva je bila i potreba da se

izvrši reforma postojećeg sporazuma o kapitalu. Proces reforme je imao nekoliko faza:

U aprilu 1999. god. Bazelski komitet objavio je Prvi konsultativni papir (First

Consultative Paper CP1) koji je predstavljao prvi prijedlog izmjena Bazela I. Prema

ovom prijedlogu kapital koji bi banka trebala držati računao bi se na sljedeći način:

Kapital / kreditni rizik + tržišni rizik ≥ 8%

Page 5: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

6

Dosta detaljniji dokument bio je Drugi konsultativni papir (Second Consultative Paper

CP2) koji je objavljen u januaru 2001. god. Posljednji krug rasprave završen je u aprilu

2003. god. objavljivanjem Trećeg konsultativnog papira (CP3).

Pored navedenih dokumenata Bazelski komitet provodi i tri kvantitativne studije učinka

(Quantitative Impact Study – QIS1, QIS2, QIS3), koje su također imale značajan uticaj

na nastanak novog sporazuma o kapitalu.

Konačno 26. Juna 2004. god. objavljen je finalni tekst Novog sporazuma o kapitalu.

Originalni naziv novog sporazuma o kapitalu „Međunarodno približavanje u mjerenju

kapitala i standardima kapitala“ koji je u praksi poznat po nazivom Bazel II.

Bazel II zadržao je postojeću definiciju kapitala iz Bazel I kao i odredbe vezane za tržišni

rizik usvojene u Prvom konsultativnom papiru (CP1).

Osnovni kapitalni zahtjevi prema Bazelu II mogu se izraziti kao:

Kapital / kreditni rizik + tržišni rizik + operativni rizik ≥ 8%

4. STRUKTURA BAZELA II

Strukturu Bazela II čine tri stuba:

Stub 1: Minimalni kapitalni zahtjevi

Stub 2: Nadzor nad adekvatnošću kapitala

Stub 3: Tržišna disciplina

Stubovi su međusobno komplementarni i svaki od njih omogućava nešto što druga dva stuba

nisu u mogućnosti pružiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja Bazela II – na mikro

nivou to je poboljšanje kvalitete sistema upravljanja rizicima, na makro nivou doprinos

finansijskoj stabilnosti. Na slici je prikazana struktura Bazela II:

Page 6: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

7

Slika 1. Struktura Bazela II

4.1. Stub 1: Minimalni kapitalni zahtjevi

Pojam kapitalnih zahtjeva podrazumjeva kapital koji je potreban za pokriće rizika. Pitanje

rizika je od posebnog značaja za poslovanje svake banke, pa je iz tog razloga razumljivo

da svaka banka nastoji minimizirati rizik. Upravljanje rizikom je složena materija u

bankarstvu i izazov za mnoge stručnjake iz ove oblasti. Stopa adekvatnosti kapitala je

ostala ista i iznosi 8%, a izračunava se kao odnos između ukupnog kapitala i rizikom

ponderisane aktive. U okviru Stuba 1 predložene su dvije važne novine vezane za

ponderisanu aktivu. Prva se odnosi na suštinske izmjene izračuna kreditnog rizika, a

druga na uvođenje eksplicitnih pravila za mjerenje operativnog rizika koji će biti uključen

u ponderisanu aktivu.

4.1.1 Kreditni rizik

Metode mjerenja kreditnog rizika predviđene Baselom II su sljedeće:

• standardizirani pristup

• interni sistem raspoređivanja – osnovni pristup (FIRB)

• interni sistem raspoređivanja – napredni pristup (AIRB).

4.1.1.1. Standardizirani pristup

Standardizirani pristup je sličan postojećem standardu po tome što banke svojim

potraživanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama

potraživanja (npr. ovisno o tome radi li se o kreditu trgovačkom društvu ili stambenom

kreditu). Kategorije potraživanja definisane u standardiziranom pristupu obuhvaćaju

potraživanja od državnih institucija, banaka, trgovačkih društava, stanovništva te

potraživanja osigurana zalogom nad nekretninama. Svakoj od ovih kategorija dodjeljuje

Page 7: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

8

se propisani ponder rizika ovisno o vanjskom kreditnom rejtingu te se na taj način

postiže veća osjetljivost na rizike. Ako dužnik nema kreditni rejting, njegova

potraživanja se ponderiraju ponderom 100% kao i prema postojećem standardu.

Sljedeća važna novina se odnosi na prošireni obuhvat kolaterala, garancija i kreditnih

derivata kojima se banke mogu koristiti u okviru standardiziranog pristupa te na taj

način smanjiti kapitalne zahtjeve. Ponderi za različita potraživanja prikazani su u

tabelama 1 i 22.

Tabela 1. Ponderi rizika za potraživanja od državnih institucija i banaka

Tabela 2. Ponderi rizika za potraživanja od trgovačkih društava i stanovništva

4.1.1.2 Interni sistem raspoređivanja (internal ratings – based approach, IRB)

Interni sistem raspoređivanja (internal ratings – based approach, IRB) jedna je od

najinovativnijih karakteristika Basela II. Takav pristup mjerenju kreditnog rizika uveden

je s namjerom da potakne banke na daljnja ulaganja u interne sisteme upravljanja

rizicima, a ujedno je i sam preuzet iz dosadašnje prakse velikih internacionalnih banaka.

Takve sisteme banke razvijaju kako bi poboljšale svoje konkurentske pozicije i kao

zaštitu od gubitaka. Razlika u odnosu na standardizirani pristup je to što kod

standardiziranog pristupa sve parametre rizičnosti zadaje regulator, a kod ovog psistupa

banka ima mogućnost da sama kvantificira parametre rizika.

Za sva potraživanja potrebno je utvrditi tri elementa: komponente rizika, funkcije

pondera rizika i minimalne zahtjeve.

1. Komponente rizika određuju se interno ili ih zadaje supervizor

vjerovatnoća da dužnik neće uredno ispuniti svoje obaveze (probability of default, PD)

gubitak u trenutku nastanka neurednosti u izvršavanju obaveza (loss given

default, LGD)

2 PricewaterhouseCoopers, 2004, Study on the financial and macroeconomic consequences of the draft

proposed new capital requirements for banks and investment firms in the EU, Appendix 1 to Final Report, 8.

april 2004.

Page 8: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

9

izloženost u trenutku nastanka neurednosti u izvršavanju obaveza (exposure at

default, EAD)

efektivno dospijeće (effective maturity, M).

2. Funkcije pondera rizika – predstavljaju sredstvo kojim se komponente rizika za

specifično potraživanje transformiraju u ponderisanu aktivu i potom u kapitalne

zahtjeve. Funkcije su navedene u samom tekstu standarda Basela II.

3. Minimalni zahtjevi – minimalni standardi koje banke moraju ispuniti žele li

primjenjivati IRB pristup.

Za većinu grupa potraživanja, Bazelski odbor je omogućio primjenu osnovne (FIRB) i

napredne (AIRB) verzije internog sistema raspoređivanja.

Te se verzije primarno razlikuju po tome određuje li komponente rizika banka prema

vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor. Razlike ove dvije verzije vide se na

sljedećoj slici:

Slika 2. Razlike FIRB i AIRB verzije internog sistema raspoređivanja

Minimalni zahtjevi podrazumjevaju zahtjeve koje banka mora ispuniti da bi koristila ovaj

pristup.

Basel II dopušta da se IRB banke pouzdaju u vlastite procjene ključnih parametara rizika

samo ako su zadovoljeni strogi kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u

standardu. Naglasak se stavlja na sposobnost banke da rangira i kvantificira rizik na

konzistentan i pouzdan način.

Dizajn internog sistema raspoređivanja ključan je element njegove učinkovitosti. On

mora osigurati kvalitetnu distribuciju izloženosti banke po različitim stepenima rizika bez

prevelikih koncentracija. Da bi ostvarila taj cilj, banka mora imati najmanje osam rizičnih

skupina za raspoređivanje svojih dužnika.

4.1.2 Operativni rizik

Operativni rizik se definira kao rizik od gubitka koji nastaje zbog neadekvatnih ili

pogrešnih internih procesa, pogrešaka koje su uzrokovale osobe i sistemi ili kao rezultat

vanjskih događaja. Ova definicija obuhvata pravni rizik, ali isključuje strateški rizik i

rizik reputacije.

Page 9: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

10

U tekstu standarda ponuđene su tri metode za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za

operativni rizik, od vrlo jednostavnih do složenih internih modela:

1. pristup osnovnog pokazatelja (The Basic Indicator Approach),

2. standardizirani pristup (The Standardised Approach),

3. pristup naprednog mjerenja (Advanced Measurement Approaches, AMA).

Uvođenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik prvi put se pojavljuje s Baselom II. Kako

je poznavanja ovog rizika na dosta niskom nivou, još nije razvijena ni regulativa iz tog

područja. Naime, značaj rizika nije bio dovoljno osviješten sve dok se nisu pojavili

slučajevi gdje je upravo neprepoznavanje i neadekvatno upravljanje operativnim rizikom

banke dovelo do velikih gubitaka. U posljednje vrijeme sve više prevladava mišljenje da

je operativni rizik drugi po značaju u bankarskom poslovanju.

4.1.2.1. Pristup osnovnog pokazatelja

Pristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izračunavanja kapitalnih

zahtjeva. Trogodišnji prosjek neto operativnog prihoda banke množi se s fiksnim alfa

postotkom (15%). Kako je najjednostavnija metoda najčešće ujedno najmanje precizna,

pristup osnovnog pokazatelja se ne preporučuje za velike međunarodne banke.

4.1.2.2. Standardizirani pristup

Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izračunavaju tako da se ukupne

aktivnosti banke podijele na osam poslovnih linija (korporativne finansije, trgovanje i

prodaja, poslovanje sa stanovništvom, komercijalno bankarstvo, plaćanje i naplata,

agencijske usluge, upravljanje imovinom, maloprodajna brokerska djelatnost), potom se

neto operativni prihod svake poslovne linije množi s beta faktorom propisanim za svaku

poslovnu liniju. Ukupni kapitalni zahtjev za banku izračunava se kao zbir pojedinačnih

kapitalnih zahtjeva za osam poslovnih linija.

Poslovna linija Beta faktor %

Korporativne finansije 18

Trgovina i prodaja 18

Poslovanje sa stanovništvom 12

Komercijalno bankarstvo 15

Plaćanje i naplata 18

Agencijske usluge 15

Upravljanje imovinom 12

Brokerska djelatnost 12

Tabela 1. Beta faktor za osam poslovnih linija

Page 10: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

11

Banke moraju zadovoljiti minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor

da bi mogle primjenjivati standardizirani pristup za izračun kapitalnih zahtjeva:

1. Banka mora formirati organizacijsku jedinicu koja će imati jasnu odgovornost za

upravljanje operativnim rizikom.

2. Banka mora osigurati redovito praćenje podataka o operativnom riziku, uključujući

značajne gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji.

3. Viši izvršni menadžment banke, uprava i nadzorni odbor trebaju dobivati redovne

izvještaje o izloženosti operativnom riziku.

4. Sistem upravljanja operativnim rizikom treba biti dobro dokumentiran (interne politike,

kontrole i procedure vezane uz sistem upravljanja operativnim rizikom).

5. Sistem upravljanja je potrebno redovno podvrgavati neovisnim provjerama.

4.1.2.3 Pristup naprednog mjerenja – AMA

Prema pristupu naprednog mjerenja kapitalni zahtjevi se računaju prema bankovnim

internim sistemima za upravljanje operativnim rizikom. Postupak određivanja kapitalnih

zahtjeva zasniva se na slijedećim procedurama:

- Aktivnost banke se dijeli na poslovne linije kao i kod standardiziranog pristupa. Za

svaku pojedinu poslovnu linjiu postoje određeni tipovi operativnog rizika koje treba

identificirati.

- Na osnovu svakog pojedinog tipa rizika, supervizori dodjeljuju svakoj poslovnoj liniji

indikator izloženosti-exposure indicator EI.

- Banka mjeri za svaku poslovnu liniju parametre gubitka događaja loss event (LG)

parametre gubitka koji proizilazi iz događaja loss given that event (LGE)

- Proizvod navedenih parametara predstavlja očekivani gubitak expected loss (EL)

- Supervizori dodjeljuju gama faktor za svaku poslovnu liniju. Pomoću gama faktora se i

izražava kapital neophodan za pokriće očekivanog gubitka (kapital je proizvod faktora

gama i očekivanog gubitka)

Za banke je utvrđen donji prag, ispod kojeg nije dozvoljeno smanjivanje kapital za pokriće

operativnog rizika. Predviđeno je da će se naknadno vršiti provjera ovog praga, nakon

izvjesnog vremena primjene Bazela II i tada će biti moguće eventualne promjene.

Page 11: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

12

Stub 2. Nadzor nad adekvatnošću kapitala

Stub 2 uvodi supevizorsku procjenu kao jedan od elemenata regulatorne politike.

Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri određivanju kapitalnih potreba banaka

relevantnih za njihov poslovni i rizični profil. Upravo element diskrecije čini regulativni

okvir fleksibilnim i otvorenim za različite promjene i inovacije. Ipak, preveliko oslanjanje

na sistem koji dopušta bezgraničnu diskreciju nije poželjan ni u kojem slučaju. Korištenje

diskrecijskih prava u odsutnosti ostala dva stuba dovodi do negativnih posljedica na

ujednačenost uslova poslovanja jer bi banke poslovale prema različitim kriterijima. Takvo

nešto ugrožava zdravu konkurenciju i tržišno natjecanje.

Bazelski odbor je identificirao četiri ključna načela na kojima se zasniva Stup 2:

1. Banke bi trebale imati uspostavljene procedure mjerenja adekvatnosti kapitala u odnosu

na rizike kojima su izložene kao i strategiju održavanja potrebnog nivoa kapitala.

2. Supervizori trebaju ocjenjivati interne sisteme i strategije banaka u upravljanju

kapitalom, kao i njihovu sposobnost da prate i osiguravaju poštivanje regulatornih

kapitalnih pokazatelja. Supervizori bi trebali poduzeti korektivne mjere ako nisu

zadovoljni nalazima takvih kontrola.

3. Supervizori očekuju od banaka da posluju iznad minimalnih propisanih kapitalnih

pokazatelja, a trebali bi imati i mogućnost davanja naloga bankama da održe nivo

kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti.

4. Supervizori bi trebali djelovati preventivno, spriječiti negativne trendove u adekvatnosti

kapitala pojedinih banaka te djelovati brzo i učinkovito na restrukturiranju banka s

poteškoćama u poslovanju.

Bit Stuba 2 je, dakle, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizičnim profilom svake

pojedinačne banke. Supervizor očekuje od banke da prema svojoj vlastitoj metodologiji

utvrdi kapitalne zahtjeve za sve rizike koji nisu obuhvaćeni pravilima iz Stuba 1 (kreditni,

operativni i tržišni rizici). Poznato je da je banka izložena i brojnim drugim rizicima osim

onima striktno navedenima u Stubu 1. Možemo navesti neke od njih: kamatni rizik u

bankovnom dijelu poslovanja, rizik likvidnosti, rizik koncentracije itd. Kako uprava banke

vodi poslove banke, odgovorna je za njezino poslovanje i adekvatnost kapitala koja će

obuhvaćati sve njezine rizike. Pravo banke na vlastitu metodologiju otežava rad supervizora

i povećava njegov posao, pa je važno da supervizor raspolaže sa stručnim kadrom da bi

mogao procjeniti ispravnost tih metodologija.

Page 12: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

13

Stub 3. Tržišna disciplina

Stub 3 polazi od obaveze banke da objavljuje sve relevantne informacije o svojim

aktivnostima uključujući informacije o rizicima i upravljanju rizicima, informacije o

kapitalu i adekvatnosti kapitala. Kada banke objave dovoljno informacija o svojim

aktivnostima, sudionici na tržištu mogu stvoriti snažne poticaje za zdrav način poslovanja.

Tržište može nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajući način i kazniti one

koje održavaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizični profil.

Bazelski odbor je razvio set zahtjeva za objavljivanje podataka koji će sudionicima na

tržištu omogućiti pristup ključnim dijelovima informacija o obuhvatu primjene Basela II,

visini i strukturi kapitala, izloženosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala

institucije.

Za svaku pojedinu vrstu rizika banke moraju objaviti informacije koje se odnose na

sisteme i procese, strukturu i organizaciju funkcije upravljanja rizikom, tehnike koje se

upotrebljavaju za ublažavanje rizika različitih vrsta.

Kad je riječ o kapitalu, banka ima obavezu da obavijesti učesnike na tržištu o svim važnim

informacijama koje se odnose na sposobnost banke da apsorbuje finansijske gubitke i na

adekvatnost kapitala.

Kako banke već imaju određenih obaveza objavljivanja prema Međunarodnim

računovodstvenim standardima koje su širi u obuhvatu od zahtjeva iz Stuba 3, Bazelski

odbor je uložio velike napore da ta dva zahtjeva uskladi. Podaci koji prelaze okvir

računovodstvenih objavljivanja moraju se javnosti prikazati na neki drugi način, o čemu

odlučuju same banke. Pritom se mogu koristiti internet stranicama i drugim medijima.

Posebno značajno pitanje odnosi se na učestalost objavljivanja. Objavljivanje se po pravilu

treba vršiti polugodišnje, ali postoje i izvjesni izuzeci. Podaci koji se odnose na ciljeve

banke i politike upravljanja rizikom i definicije mogu se objavljivati i jednom godišnje.

S druge strane podaci o kapitalu banke, njegovoj strukturi, stopi adekvatnosti kapitala

moraju se objavljivati tromjesečno kao i svi ostali podaci za koje je karakteristična

mogućnost bržeg mjenjanja.

5 . BAZEL II I PRAVILA EU

Još jedna važna karakteristika Baselskog sporazuma jeste njegova veza sa direktivama

Evropske Unije, koje regulišu pitanje adekvatnosti kapitala za međunarodno aktivne

banke. Za sve zemlje članice Evropske Unije i za one koje to namjeravaju postati relevantna

je Direktiva EU-e CAD III. Pravni okvir reguliranja adekvatnosti kapitala u EU-i u velikoj

mjeri zasnovan je na Bazelskim standardima.

Najznačajnija pravila EU koja se javljaju uporedo sa najznačajnijim propisima Bazelskog

komiteta su:

Direktiva o kapitalu kreditnih institucija 89/299/EEC koja usvaja definiciju kapitala i

minimalne kapitalne zahtjeve što omogućava nadzor nad solventnosti banke

Page 13: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

14

Direktiva o solventnosti kreditnih institucija (89/647/EEC) koja definiše minimalnu

stopu adekvatnosti kapitala od 8% i predstavlja vezu sa Bazelom I iz 1988 godine

Direktiva o adekvatnosti kapitala kreditnih institucija i investicionih firmi (CAD)

93/6/EEC

Skup pravila EU koja se razvijaju kao odgovor na Novi sporazum o kapitalu - Bazel II poznat

je pod nazivom Capital Adequacy Directive III (CAD III) . Međutim, iako se oba seta pravila

odnose na regulisanje približno iste materije između njih postoje i pojedine razlike.

Bazel II namijenjen je za upotrebu kod međunarodno aktivnih banaka (uključujući i filijale

takvih banaka), a Direktiva EU odnosi se na banke svih veličina i investicione firme.

Bazelski standardi su pokušali uticati na što veću stabilnost i učinkovitost međunarodno

aktivnih banaka, dok je Evropska komisija nastojala da postavi jedinstvena pravila za sve

banke koje djeluju na tržištu EU-e.

6 . ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu nastojali smo objasniti osnovne karakteristike novog sporazuma o

kapitalu pod nazivom Bazel II kao i razloge koji su doveli do reforme starog sporazuma,

Bazela I i nastanka novog Bazela II. Bazel II je osmišljen kako bi poboljšao bankarski sistem

u cjelini i jačanja sposobnosti banaka da upravljaju rizicima, kapitalom i adekvatnošću

kapitala. Dinamičnost finansijskog tržišta koja se manifestira pojavom novih proizvoda i

usluga, finansijskih struktura te tehnika za upravljanje rizicima bila je jedna od važnijih

razloga za reviziju bazelskog sporazuma.

Osnovni ciljevi koji se nastoje postići Bazelom II su:

veća sigurnost finansijskog sistema

stvaranje istih uslova poslovanja

usklađivanje kapitala sa rizičnom aktivom banke

razvijanje novih bankarskih praksi upravljanja rizicima

Bazel II čine tri stuba koji su međusobno komplementarni i zavisni. Posebna pažnja

posvećena je Stubu 1 koji sadrži osnovna pravila za mjerenje rizika i kapitalnih zahtjeva za

određene vrste rizika.

Pitanje rizika je od posebnog značaja za poslovanje svake banke i potrebno je da zaposleni u

bankama steknu znanje kako da na najefikasniji način upravljaju različitim vrstama rizika.

Uvođenjem Stuba 2 i 3 reguliše se kontrola poslovanja banaka koja se odnosi na superviziju i

obaveze izvještavanja što predstavlja novine i prednosti u odnosu na Bazel I, jer se na taj

način vrlo lahko dolazi do informacija o poslovanju banaka i načinima na koji banke

upravljaju kapitalom.

Jedna od većih novina koje donosi Bazel II je uvođenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik

jer neadekvatno upravljanje ovim rizikom može dovesti do velikih gubitaka za banku.

Page 14: Upravljanje kapitalom banaka Bazel II

15

Upoznali smo se sa procedurama Evropske unije koje su se razvijale uporedo sa bazelskim

propisima kao i nekim razlikama između tih procedura i bazelskih propisa.

Na kraju upoznali smo se sa stanjem kapitala u Federaciji BiH u prvih šest mjeseci ove godine

gdje je primjetan rast kapitala ali i pad stope adekvatnosti kapitala zbog rasta rizične aktive.

Bazel II je veliki korak naprijed u bankarskom sektoru ali je sigurno da će stalne promjene u

okruženju kao i različite vrste aktivnosti banaka uticati na novo usavršavanje i ovih propisa.

LITERATURA:

1. Rose, S. Peter i Hudgins, C. Sylvia, Bankarski menadžment i finansijske usluge, Data

status, Beograd, 2005.

2. Ćirović, Milutin, Bankarski menadžment, Beograd 1995.

3. Basel Committee for Banking Supervision, International Convergence of Capital

Meauserment and Capital Standards, A Rewised Framework, Basel juni 2004.

4. Informacije o bankarskom sistemu FBiH – www.fba.ba/ba

5. Web stranice

www.fba.ba

www.hnb.hr