Testiranje muzičkih instrumenata

Kamerić Mirzet

Rezime: U ovom seminarskom radu ćemo se baviti ispitivanjem muzičkih instrumenata i njihovih komponenti, s tim da ćemo se više bazirati na ispitivanje dijelova gitare, te u manjoj mjeri dotaći ispitivanja važnijih komponenti klavira kao predstavnika instrumenata sa tipkama, violine kao jednog od gudačkih instrumenata, te saksofona kao duvačkog instrumenta. Pored teoretskog dijela, bit će urađena i detaljna analiza mjerenja razmaka između pragova gitare koristeći koordinatnu mašinu.

Ključne riječi: gitara, proizvodnja, izrada, klavir, saksofon, testiranje, klavirska žica, mjerači vlage, proračun pragova

UvodMuzički instrument je uređaj koji je napravljen da bi proizvodio zvuk. U principu, bilo koji objekat koji proizvodi zvuk može se smatrati instrumentom jer kroz svoju svrhu nešto postaje muzičkim instrumentom. Historija muzičkih instrumenata datira još od početaka ljudske kulture.Rani muzički instrumenti su korišteni u ritualima npr. poznati zvuk trube je bio signal za uspješan lov, dok su se bubnjevi često koristili u religioznim ceremonijama. Tek kasnije se razvila i upotreba instrumenata čisto za zabavu. Naravno, kako ljudska civilizacija napreduje, potreba za ispravnijim i boljim uređajima je sve veća te se zato pribjegava ispitivanju svih proizvoda, pa tako i muzičkih instrumenata.

Ispitivanje akustične gitare

Gitara je popularni muzički instrument koji stvara zvuk pomoću svojih šest žica, a on se dalje projektuje akustično ili pomoću električnog pojačala. Obično se svira tako što se žice desnom rukom dodiruju te na taj način uzrokuje njihova vibracija, dok se prstima lijeve ruke vrši mijenjanje dužine žice koja vibrira, a samim tim i frekvencija talasa te vrsta tona koji se na taj način dobija. Gitara je tip akordnog instrumenta, tj. nije isključivo namijenjena za sviranje jednog po jednog tona kao npr. violina. Najčešće se izrađuje od raznih vrsta drveta dok su žice napravljene od najlona ili čelika. [1]

Što se tiče testiranja gitare, najveći dio dijelova se ispituje u toku procesa koji je strogo regulisan. S obzirom i na to da se dijelovi prave odvojeno, pa tek onda na kraju spajaju u sklop, sama regulacija procesa je pojednostavljena. Prva stvar koju je potrebno uraditi kada je u pitanju proizvodnja je to da se ispita vlažnost drveta koje će se koristiti za izradu pojedinih dijelova, a koje ne smije da bude ni previše vlažno, a ni previše suho.

2.1. Mjerenje vlažnosti drveta

Vlažost drveta se može izračunati pomoću formule (Siau, 1984.):

x=mg−mod

mod∗100

U prethodnoj formuli veličina x predstavlja vlažnost drveta, mg je masa koju drvo ima prije sušenja, dok je mod masa drveta nakon sušenja. Važno je napomenuti da se konstanta veličina

mase dobija sušenjem u peći na temperaturi 103 +¿−¿2℃ ¿

¿ u trajanju od 24 sata. Ova jednačina

se može još izraziti i kao količnik mase vode i mase drveta nakon sušenja u peći. Na primjer 0.59 kg /kg predstavlja istu veličinu vlažnosti kao i kad se kaže da je vlažnost 59%. [2]

2.1.1. Mjerenje vlažnosti korištenjem pećnica za sušenje

Stvarna vrijednost veličine vlažnosti drveta se definiše ovom metodom. Uglavnom se koriste pećnice sa rotirajućim ventilatorima, a rjeđe konvekcijske peći, ali je za sam proces mjerenja važnije posjedovanje termometra koji se ubacuje u otvor na vrhu peći, da bi se mogla vršiti regulacija temperature.

Da bi se dijelovi drveta izvagali, potrebna je vaga minimalanog kapaciteta od 1000 grama te tegovi od najmanje 0.1 grama. U najvećem broju slučajeva, vaga treba da ima maksimalni kapacitet od 15 kilograma, dok je za mjerenje vlažnosti drveta sa povećanom gustoćom potreban kapacitet i do 30kg.

Ranije je spomenuto da se ovim metodom definiše stvarna vrijednost veličine vlažnosti. Ovo bi vrijedilo u idealnim uslovima, dok u stvarnosti postoji nekoliko izvora greške. Tri najčešće greške koje se javljaju uključuju netačnu vrijednost temperature peći, nepotpuno sušenje malih dijelova drveta, te ponovno sakupljanje vlažnosti drveta od novih elemenata koji se naknadno ubacuju.[3]

Slika 1. Shema peći za sušenje drveta [4]

2.1.2. Električno mjerenje vlažnosti

Električni mjerači vlažnosti omogućavaju korisniku brzu i preciznu evaluaciju vlažnosti drveta, ako je ona manja od 30%. Najveći broj ručnih uređaja su ili otporni (pin type) ili dielektrični (flat plate). U prošlosti su se očitanja rezultata mjerenja morala ispravljati za različite vrste drveta i temperature, dok se danas ovev korekcije izvršavaju automatski. Kao dodatak, savremeni mjerači su sposobni uzeti veći broj mjera te ih pohraniti, te tako omogućavajući sposobnost kalkulacija i prikazivanja srednjih vrijednosti i standardnih devijacija, te mogućnost spremanja podataka na računar. Ovaj tranasfer podataka je velika prednost ako želimo da rezultate mjerenja koristimo u programu za kontrolu kvalitete.

Oba tipa od ranije navedenih mjerača imaju istu preciznost u približno istom rasponu vlažnog sastava. Nijedan od ovih mjerača ne osigurava tačna očitanja mjerenja za vlažnosti preko 25% ili 30%.

Mjerenje vlažnosti električnim otporom

Radni raspon za ovu vrsu mjerača je od 7 do 25%. Oni koriste elektrode u obliku čivija koje

prodiru u drvo na dubinu od 212 inča. Da bi se odredila prosječna vlažnost, dubina penetracije

treba da bude jednaka jednoj četvrtini debljine grube građe, ili jednoj petini debljine tvrdog drveta. Ovi mjerači imaju prosječnu preciznost pri mjerenju od ± 1% unutar njihovog radnog raspona.

Ovi uređaji za mjerenje vlažnosti su osjetljivi na temperaturu drveta. Novi tipovi dozvoljavaju korisniku da specificira temperaturu drveta i mjerač automatski vrši ispravke dobijenih rezultata. Veoma gruba procjena temperaturne korekije se može dobiti oduzimanjem 1% vlažnosti od očitanja za svakih 20℉ ako je temperatura drveta iznad 70℉ ili dodavanjem 1% vlažnosti za svakih 20℉ ako mu je temperatura ispod 70℉.

Ovi mjerači su prvobitno bazirani na vlažnosti oregonskog bora (Douglas fir) te su elektrootporne karakteristime mnogih vrsta drveta slične onim koje posjeduje ovaj bor. Na vlažnosti od 8%, većina drveća se nalazi unutar 1.5 % očitanja oregonskog bora; na vlažnosti od 16% se nalaze unutar 3% očitanja oregonskog bora. Razlike među vrstama se javljaju uglavnom zbog razlika ekstrakata. Tropsko drveće često zahtijeva veće korekcije zbog većeg nivoa ekstrakata. Na sreću, danas ovi mjerači obično dolaze sa ugrađenim korekcijama ze većinu domaćeg ili stranog drveća. Posebno je potrebno naglasiti da ukoliko se korekcije rade ručno, potrebno je prvo uraditi korekciju temperature, pa tek onda korekciju koja se odnosi na vrstu drveta.

Veoma je važno da se kalibracija elektrootpornog mjerača vrši periodično. Ona se može uraditi pomoću u uređaj ubačene funkcije za kalibrisanje ili upotrebom kalibracione mjerke koja obezbjeđuje poznate otpore koji su jednaki specifičnim vrijednostima vlažnosti.

Džepni mjerači obično imaju čivije koje su sastavni dio kućišta, nego li odvojene elektrode koje su spojene kablom. Ove kratke čivije obično ne prodiru tako duboko, te su ograničene na provjeravanje manjih dijelova jer nisu dimenzioisane da podnesu kontrolu kvalitete u proizvodnji.[5]

Mjerenje vlažnosti dielektričnim mjeračima

Radni raspon ovih mjerača se generalno smatra da je veći od onog koji posjeduju elektrootporni mjerači i najčešće se smatra da je od 4.5 do 25% vlažnosti. Ovi mjerači koriste površinski kontakt, ravne pločaste elektrode koje ne prodiru u drvo. Dubina mjerenja se kreće između 0.5 do jednog inča, ovisno od modela mjerača. Polje penetracije bi trebalo da bude polovina debljine drveta koje se ispituje. U situacijama gdje je polje penetraije veće od debljine drveta, potrebno je posebno obratiti pažnju kod čitanja rezultata da ne bi bili poremećeni zbog utjecaja materijala koji se nalazi ispod ispitivanog uzorka.

Dielektrični mjerači čitaju prosječnu vlažnost zone u koju prodire električno polje. Slično elektrootpornim mjeračima, preciznost ovih uređaja se mjeri prosjekom sa ± 1% vlažnosti. Pokazalo se da na rezultate najviše djeluje dio drveta koji je najbliži elektrodi, te su rezultati pouzdaniji kod drveta sa uniformnijom raspodjelom vlažnosti.

Komercijalno dostupni dielektrični mjerači vlažnosti ne zahtijevaju temperaturne korekcije između 32℉ do 250℉ . Peći za sušenje nekad koriste ove mjerače da bi se brzo pronašli tzv. mokri džepovi u drvetu prije nego se izvade iz peći.

Korekcije za vrstu drveta se ipak moraju raditi uslijed razlika gustoće kod različitih vrsta. Mnogi dielektrični mjerači se danas mogu pronaći sa ugrađenim korekcijama vrsta drveta. Za vrste koje se ne nalaze u bazi podataka koju posjeduje uređaj, potrebno je odrediti prosječnu specifičnu težinu te naštimati mjerač.

Za veoma gusto drvo, očitanja vlažnosti mogu biti pogrešno visoka. Znatna varijacija gustoće unutar mnogih vrsta ograničava preciznost ovih uređaja. [5]

2.2 Kontrola dimenzija gitare

Ono što je važno naglasiti je da se danas proizvodnja dijelova gitare vrši na modernim CNC mašinama, tako da je utjecaj čovjeka na kvalitet i pojave greške smanjen na minimum. Stoga se u toku proizvodnje najčešće koriste jednostavnija pregledavanja i evaluacija dimenzija dijelova gitare. Ipak smo mi odlučili da detaljnije obradimo pojam kotiranja gitare, tako što smo mjerili razmak pragova na dvije gitare, koristeći koordinatnu mašinu Contura G2.

2.2.1. Proračun položaja pragova

Izračunavanje pozicija pragova zahtijeva najednostavniji dio matematike. Ova tehnika se kroz historiju nazivala pravilom 18 (rule of 18) i ona uključuje sukcesivno dijeljenje skale minus udaljenost od prethodnog polja sa brojem osamnaest. Ovo je bilo dovoljno jednostavno da se riješi samo upotrebom olovke i papira. Izum džepnog kalkulatora je omogućio da se konstanta odredi preciznije, tako da se danas pozicije pragova konvencijalno sukcesivnim dijeljenjem dužine skale minus udaljenost od prethodnog polja sa 17.817. Serija proračuna stavlja dvanaesto polje (oktavu) tačno na polovinu dužine skale, a znamo iz fizike vibriranja žica da polovljenje dijela teoretski perfektne žice uduplava frekvenciju.

Neke reference specificiraju konstantu da je jednaka 17.835 umjesto ranije pomenute, što je matematički neodrživo, ali što će veoma često dati dobre rezultate. Razlog za upotrebom ovih, kako se čini, različitih sistema je taj što se za matematsku tačnost predviđa upotreba savršene žice koja nema pojave neharmoničnosti u vibriranju i koja ne treba da se zateže da bi se naštimala.

Slika 2. Elektrootporni mjerač vlažnosti drveta[6]

Slika 3. Dielektrični mjerač vlažnosti drveta [7]

Pošto se žice u stvarnosti ne ponašaju na ovaj način, čak i najprecizniji sistemi su samo aproksimacije onoga kako se žice u realnosti trebaju postaviti.

Slika 4. Koordinatna mašina – Contura G2 [8]

2.2.2. Opis procesa mjerenja dimenzija na koordinatnoj mašini

Prva stvar koju je bilo potrebno uraditi, naravno nakon odabira proizvoda te mjernog uređaja, je bilo pravilno postavljanje, u našem slučaju gitare, na mjesto predviđeno za mjereni objekat. Nakon što smo dodatno učvrstili gitaru, da ne bi došlo do slučajnog i neprimjetnog pomjeranja, što bi dovelo do odstupanja u dobijenim rezutatima, prešli smo na upotrebu sotfware-a koji je došao uz mašinu koju smo koristili.

Da bi se počelo sa mjerenjem bilo je potrebno definisati gornju ravan vrata gitare, zatim liniju koja se nalazila na bočnoj strani konjića, te na kraju dvije linije sa bočnih strana vrata, te naći njihovu simetralu. Na taj način smo dobili tri smjera u kojima su se prostirale koordinatne ose referentnog proizvoljnog koordinatnog sistema. Pored ovoga, poželjno je i definisati radni prostor tako da bi se izbjegle eventualne greške u kretanju ruke mašine, koje bi mogle uzrokovati kvar na mašini.

Nakon što su se uradile ranije navedene pripremne radnje, pristupili smo mjerenjima i prvo što smo uradili je definisanje linije kobilice te napravili projekcije linija kobilice i konjića na gornju ravan. S obzirom da je prva gitara koju smo mjerili akustična, kobilica nije imala paralelan položaj sa konjićem te je prva dimenzija koju smo izmjerili bila ugao između dvije projekcije linija i on je iznosio 4,4 °.

Presjek simetrale i linija kobilice te linije konjića nam je dao dvije tačke između kojih smo izmjerili udaljenost od 649,04 mm. Pretpostavka je da je nazivna mjera udaljenosti kobilice i konjića 650mm, ali da se smanjila uslijed zatezanja žica.

Slika 5. Software Zeiss Calypso za trokoordinatna mjerenja

Nakon što smo definisali udaljenost između tačaka na simetrali koje pripadaju unutrašnjim površinama konjića i kobilice potrebno je izračunati sve udaljenosti između pragova koristeći ranije navedenu formulu, sa koeficijentom 17.817. Ono što je važno napomenuti je to da se u proračun treba uzeti činjenica da se aktivni dio žice ne mjeri od unutrašnje strane kobilice, nego od mjesta gdje se žica naslanja na nju, a to je na sredini kobilice, potrebno je uzeti u obzir i tu veličinu tako da bi se na ranije izmjerenih 649mm trebalo dodati još 1.5mm širine polovine kobilice. U našem proračunu ćemo pokazati kolike bi udaljenosti bile ako bi se koristilo izmjereno rastojanje između konjića i kobilice, ako bi se koristila pretpostavljena nazivna mjera od 650mm, te ćemo još navesti i vrijednosti koje smo dobili mjerenjem pomoću koordinatne mašine udaljenosti svakog praga ponaosob. Važno je napomenuti da se kod mjerenja nismo striktno držali svih pravila da bi se postigla što veća tačnost.

Razlog zbog kojeg se koristimo ovim tabelama je upotreba programa Microsoft Excel koji nam pojednostavljuje rad te je kompatibilan sa Word-om koji je iz istog programskog paketa.

Tabela 1. Poređenje izmjerenih i izračunatih vrijednosti udaljenosti pragova od konjića u mm

Izračunate vrijednosti Izmjerene vrijednosti Nazivne vrijednostiPrag 1. 36.51 36.45 36.57Prag 2. 70.98 70.59 71.08

Slika 6. Definisanje projekcije kobilice na ravan vrata gitare

Slika 7. Definisanje lokalnog koordinatnog sistema pomocu simetrale vrata, linije konjica i

ravni vrata gitare

Prag 3. 103.50 103.06 103.66Prag 4. 134.21 133.6 134.41Prag 5. 163.19 162.53 163.43Prag 6. 190.54 189.59 190.82Prag 7. 216.36 215.27 216.68Prag 8. 240.73 239.59 241.08Prag 9. 263.73 262.71 264.12Prag 10. 285.44 284.12 285.86Prag 11. 305.93 304.68 306.38Prag 12. 325.27 323.65 325.75Prag 13. 343.53 341.86 344.03Prag 14. 360.76 359.27 361.29Prag 15. 377.02 375.28 377.58Prag 16. 392.38 390.53 392.95Prag 17. 406.86 405.14 407.47Prag 18. 420.54 419.08 421.16Prag 19. 433.45 432.08 434.09Prag 20. 445.63 443.84 446.29Prag 21. 457.14 455.42 457.81

Vidimo da se izmjerene vrijednosti razlikuju od onih izračunatih, što znači da je potrebno obratiti više pažnje pri mjerenju.

Pored ovog mjerenja, izvršili smo i evaluaciju dimenzija male električne gitare, te ćemo koristeći iste formule proračunati i pokazati kolika su odstupanja izmjerenih u odnosu na dobijene udaljenosti između pragova. Sam postupak definisanja koordinatnog sistema i pričvršćavanja te pripreme gitare je isti za oba proizvoda. Pretpostavka je da je nazivna vrijednost udaljenosti između konjića i kobilice 500mm s obzirom na to da smo izmjerili udaljenost dodira prve žice s kobilicom i konjića, te smo dobili da ona iznosi 539,24mm, dok je udaljenost konjića od nekog proizvoljnog koordinatnog početka 38.38mm te se oduzimanjem dobija nazivna vrijednost.

Slika 8. Mjerenje udaljenosti između pragova gitare pomoću koordinatne mašine

Slika 9. Detalj pri mjerenju udaljenosti između pragova

Tabela 2. Poređenje izmjerenih i izračunatih vrijednosti za udaljenosti između pragova za malu gitaru

Izračunate vrijednosti Izmjerene vrijednostiPrag 1. 28.06 26.8Prag 2. 54.55 53.59Prag 3. 79.55 78.39Prag 4. 103.15 101.95Prag 5. 125.42 124.1Prag 6. 146.45 145.39Prag 7. 166.29 165.22Prag 8. 185.02 183.9Prag 9. 202.70 201.71Prag 10. 219.39 218.56Prag 11. 235.14 233.9Prag 12. 250.00 248.98Prag 13. 264.03 262.97Prag 14. 277.28 276.11Prag 15. 289.78 288.79Prag 16. 301.58 300.68Prag 17. 312.71 311.69Prag 18. 323.22 322.18Prag 19. 333.15 332Prag 20. 342.51 341.24

Rezultate mjerenja možemo prikazati i pomoću odgovarajućih dijagrama, čisto zbog boljeg razumijevanja odstupanja izmjerenih vrijednosti sa nazivnim, te proračunatim.

Slika 10. Mjerenje udaljenosti između pragova na maloj gitari Slika 11. Detalj kod mjerenja udaljenosti pragova

Slika 12. Dijagram mjerenih i proračunatih vrijednosti za prvu gitaru

Slika 13. Dijagram mjerenih i proračunatih vrijednosti za drugu gitaru

Na kraju smo uz pomoć urađenih mjerenja dobili potrebne dimenzije za određene dijelove gitare, što nam je omogućilo i izradu 3D modela. U konstruiranju je korišten uslov da je udaljenost

između kobilice i konjića jednaka izmjerenoj, a razmak između pragova je izračunat na osnovu poznate formule. Sve dimenzije korištene u modeliranju se mogu naći u tabeli 1.

Slika 12. Određene dimenzije korištene u izradi 3D modela

Slika 13. Rendering napravljenog modela gitare

Ispitivanje klavira

Klavir je muzički instrument sa tipkama i koristi se u klasičnoj i jazz muzici za solo nastupe, u orkestrima, sakralnoj muzici i kao pratnja te za komponovanje. Iako klavir nije lako prenosiv i često je veoma skup, njegova mnogostranost i sveprisutnost su ga učinili jednim od najuobičajenijih muzičkih instrumenata u svijetu.

Klavir obično ima zaštitnu drvenu kutiju koja okružuje muzičku kutiju i metalne žice. Po žicama se udara pomoću internih pričvršćenih drvenih blokova i to kada se pritisne neka tipka. Ali kada se neka od tipki otpusti, vibracija žice će stati, te na taj način i zaustaviti ton koji ona proizvodi. Vrijeme trajanja tona može biti produženo uz pomož pedala (obično klaviri imaju dvije ili tri pedale) koje se nalaze ispod klavira u blizini pijanistinih stopala. [9]

Dijelovi klavira koji se najčešće mogu ispitivati su klavirske, odnosno muzičke žice, koje su poseban tip žica, i koje se mogu koristiti i u druge svrhe. Prave se od kaljenog visokokarbonskog čelika, poznatijeg i kao čelik za opruge.

Opće upotrebljavani visokokarbonski čelik se vuče u muzičku žicu u obje vrste dimenzija, i one koje se mjere inčima i one koje se mjere metrima, te se prave žice dijametra i do 0.006 inča pa do 0.192 inča. To je od 0.15 do 4.8mm.

Klavirske žice spadaju u grupu najzahtjevnijih aplikacija od čelika. Pošto se nalaze pod visokim opterećenjem, one su izložene ponavljanim udarima, te se izdužuju i olabavljavaju tokom štimanja i pored svega toga se od njih očekuju da traju decenijama. Slični zahtjevi se javljaju i kod drugih žičanih instrumenata.

Zatezna čvrstoća jednog popularnog brand-a za klavirske žice iznosi od 380 do 425ksi, što u SI sistemu jedinica predstavlja zateznu čvrstoćuod 2620 do 2930 MPa.

One moraju biti ekstremno konzistentne u veličini jer varijacije veće od 8 mikrona će prouzrokovati pojavu falširanja, tj. proizvodnje pogrešnog zvuka. [10]

Jasno je iz ranije navedenog testa da se za ispitivanje žice koriste metode koje se koriste i za ispitivanje svih vrsta čelika. Jedina je razlika u tome što klavirske žice zahtijevaju stroga dimenzijska ograničenja te čelike koji mogu da izdrže visoka opterećenja zbog toga što su prednapregnute.

Ispitivanje saksofona

Saksofon predstavlja instrument sa jednostrukim jezičkom koji je prvi put razvijen sredinom devetnaestog vijeka. Sastoji se od piska, konične metalne cijevi te tipki za prste. Zvuk se proizvodi kada se upuhuje zrak kroz instrument što uzrokuje da svirala vibrira. Zvuk se pojačava kako putuje kroz tijelo instrumenta.

Što se tiče ispitivanja ovog instrumenta, svaki saksofon se posebno pregleda u toku raznih faza u proizvodnji. Evaluacija se vrši standardnim vizualnim pregledom radnika. Oni traže greške kao što su deformisani dijelovi, neadekvatno nalijeganje i druge neprihvatljive varijacije dimenzija ili oblika. Naravno, moguć je rigorozniji pregled u nekim slučajevima. Mjerni uređaji kao što je pomično mjerilo ili mikrometri se koriste za provjeru fizičkih dimenzija.

Isto tako se i kvalitet zvuka ispituje prije isporuke. Proizvođač zapošljavaju profesionalne muzičare koji mogu potvrditi kvalitet tona, intonaciju i lako rukovanje instrumentom. Naravno, moguća je provjera različitih akustičnih osobina saksofona i primjenom raznih eksperimentalnih metoda. [11]

Zaključak

Na kraju možemo samo reći da je ispitivanje muzičkih instrumenata potrebno kako bi se zaštitili i proizvođač i kupac. Naravno, u ovom seminarskom radu nismo bili u mogućnosti prikazati sve eksperimentalne metode koje se koriste za pojedinačne instrumente, ali koje isto tako i nisu toliko često primjenjivane. Najvažnije je naglasiti da se većina muzičkih instrumenata proizvodi serijski pa se samim tim i podrazumijeva konstantna kontrola proizvodnog procesa što daje veoma malu mogućnost za pojavu greške. Još jedna stvar koja isključuje često testiranje muzičkih instrumenata je i uhodanost procesa proizvodnje, posebno u velikim kompanijama koje vrše distribuciju svojih proizvoda po čitavom svijetu.

Literatura

[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Guitar (dostupno 18.12.2013.)

[2] http://en.wikipedia.org/wiki/Wood_drying#Moisture_content_of_wood (dostupno 18.12.2013.)

[3] http://www.ces.ncsu.edu/nreos/wood/wpn/methods_moisture.htm (dostupno 18.12.2013.)

[4] http://media.web.britannica.com/eb-media/17/67717-004-F293D56A.jpg (dostupno 18.12.2013.)

[5] http://www.ces.ncsu.edu/nreos/wood/wpn/methods_moisture.htm (dostupno 18.12.2013.)

[6] http://www.artec-test-equipment.com/content/artec/producten/building-materials-moisture-meter-BD-2100.JPG (dostupno 18.12.2013.)

[7] http://www.pce-instruments.com/english/slot/2/artimg/large/pce-instruments-absolute-moisture-meter-pce-wp-21-56099_525692.jpg (dostupno 18.12.2013.)

[8] http://www.smtnet.com/media/images/COT%20Zeiss%20CMM.jpg (dostupno 18.12.2013.)

[9] http://en.wikipedia.org/wiki/Piano (dostupno 18.12.2013.)

[10] http://en.wikipedia.org/wiki/Piano_wire (dostupno 18.12.2013.)

[11] http://www.madehow.com/Volume-6/Saxophone.html (dostupno 18.12.2013.)