Neki siromašni seljak trčeći dođe svetom čovjeku koji se odmarao pod drvetom.

Kamen! Kamen! Daj mi dragi kamen!

- Kakav kamen? - upita sveti čovjek.

- Noćas sam sanjao da ću pronaći čovjeka koji će mi dati dragi kamen koji će me učiniti bogatim zauvijek - odgovori seljak.

Sveti čovjek posegne za

svojom torbom, poče kopati

po njoj i

nakon nekog vremena izvadi kamen.

- Misliš ovaj - reče on i dade ga seljaku.

- Pronašao sam ga na putu prije par godina. Naravno da ću ti ga dati.

Seljak pogleda kamen Seljak pogleda kamen u u čudu. Bio je točudu. Bio je to dijamant, dijamant, vjerojatno vjerojatno najveći na najveći na cijelomcijelom svijetu, uze ga i svijetu, uze ga i ode. ode.

Tu je noć seljak probdio u

krevetu ne mogavši zaspati.

Sljedećeg dana oko podne Sljedećeg dana oko podne ode on ponovo svetom ode on ponovo svetom čovjeku. čovjeku.

- Daj mi to što ti je omogućilo da se odrekneš dijamanta tako lako! - uzviknu seljak.

Napisala: Tomislava Rogošić