Umorstva u Rue Morgue

Click here to load reader

  • date post

    27-Oct-2014
  • Category

    Documents

  • view

    484
  • download

    28

Embed Size (px)

Transcript of Umorstva u Rue Morgue

Edgar Allan Poe Umorstva u Rue Morgues engleskog prevela Vedrana Devi

Edgar Allan Poe: Umorstva u Rue Morgue

"Koju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeo Ahil kad se skrio meu enama, zbunjujua su pitanja, no ipak ne iskljuuju svako nagaanje." Sir Thomas Browne, Pokapanje u urnama1

Sir Thomas Browne (1605-1682), engleski lijenik i pisac, koji je u svom djelu Pokapanje u urnama u meditativnom i mistinom tonu pisao o pogrebnim obredima, razliitim nainima pokapanja mrtvaca, o smrti i besmrtnosti.1

2

Edgar Allan Poe: Umorstva u Rue Morgue

Umne osobine opisane kao analitike jesu same po sebi tek donekle podlone analizi. Procjenjujemo ih samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, izmeu ostalog, da su svome vlasniku, kada ih posjeduje u izrazitoj mjeri, izvor najivahnijeg uitka. Kao to se snaan ovjek raduje svojoj fizikoj moi, uivajui u vjebama koje potiu njegove miie na djelovanje, tako se i analitiar s veseljem predaje toj duhovnoj aktivnosti koju razrjeava. On crpi zadovoljstvo ak i u najbeznaajnijim zanimacijama koje e zaokupiti njegove talente. Drage su mu krialjke, pitalice, hijeroglifi; njihovim rjeavanjem pokazuje stupanj pronicavosti koji je obinom poimanju naizgled nadnaravan. Njegovi rezultati, do kojih je doao samom duom i esencijom metode, zapravo sadre jako malo od intuicije. Sposobnost ralanjivanja zasigurno se moe ojaati prouavanjem matematike, a posebice njezine najvie grane, koja je, nepravedno i iskljuivo na raun svojih retrogradnih operacija, prozvana, pa makar i kao par excellence, analizom. No ipak, proraunavati samo po sebi ne znai analizirati. Igra aha, primjerice, ini prvo bez ulaganja truda u drugo. Ispada da je igra aha, obzirom na njezin utjecaj na mentalni znaaj, u velikoj mjeri pogreno shvaena. Ne piem sada raspravu, nego naprosto itatelja uvodim u jednu poprilino neobinu pripovijest zapaanjima koja su posve usputna. Iskoristit u, stoga, ovu priliku da ustvrdim kako uzvienije sposobnosti refleksivnog intelekta bivaju jae i korisnije zaokupljene nepretencioznom igrom dame, nego svom zamrenom izvjetaenou aha. U ovom drugom, gdje figure imaju razliite i bizarne poteze, s raznolikim i varijabilnim vrijednostima, ono to je naprosto komplicirano pogreno se smatra (prilino uobiajena zabluda) neim to je dubokoumno. Panja je tu u cijelosti zaokupljena. Ako popusti samo na tren, dolazi do propusta koji e rezultirati tetom ili porazom. Mogui potezi nisu samo mnogobrojni ve i sloeni, i anse se za takve propuste mnoe. U devet od deset sluajeva pobijedit e sabraniji, a ne otroumniji igra. U dami, naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i imaju malo varijacija, vjerojatnost neopreza je manja, pa budui da puka panja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju jedna od strana stekne - steena je veom pronicavou. Da budemo manje apstraktni - zamislimo igru dame u kojoj su figure svedene na etiri kralja, i gdje se, naravno, ne oekuje propust. Ovdje je jasno da pobjedu moe odluiti (jer su igrai u svemu jednaki) tek jedan recherche2 potez, rezultat snane primjene intelekta. Lien uobiajenih sredstava, analitiar se udubljuje u duh svojeg protivnika, poistovjeuje se s njime, i nerijetko tako jednim pogledom uoi prave metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne) kojima moe navesti na pogreku ili pogurati u pogreno prosuivanje. Vist je odavno poznat po svom utjecaju na ono to je nazvano mo prosuivanja, i bilo je ljudi na najvioj intelektualnoj razini, kako je poznato, koji su u njemu nalazili naizgled neprotumaivi uitak, dok su ah odbacivali kao frivolan. Nema sumnje da ne postoji nita sline naravi to u tolikoj mjeri napree sposobnost ralambe. Najbolji ahist na kranskom svijetu nije nita drugo nego tek najbolji igra aha, ali vjetina u vistu ukazuje na sposobnost u svim onim bitnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad kaem vjetina, mislim na ono savrenstvo u poznavanju igre koje ukljuuje obuhvaanje svih izvora iz kojih se moe izvui legitimna prednost. Oni nisu samo mnogobrojni, ve i razliitih oblika, i esto se kriju u onim kutovima misli koji su potpuno nepristupani2

Recherche - rijedak, profinjen (franc.)

3

Edgar Allan Poe: Umorstva u Rue Morgue

obinom poimanju. Promatrati paljivo znai pamtiti razgovijetno; do ove toke sabrani ahist vrlo e se dobro snalaziti u vistu, dok su Hoyleova pravila3 (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre) dovoljno i openito shvatljiva. Tako se dobro pamenje i dranje pravila "po knjizi" obino smatraju momentima dovoljnima za dobru igru. Ali upravo se u pitanjima preko granica pukih pravila oituje vjetina analitiara. On u tiini prikuplja svoju zalihu zapaanja i zakljuaka. To isto moda ine i njegovi suigrai, i razlika u opsegu dobivene informacije ne krije se toliko u valjanosti zakljuaka, koliko u kakvoi zapaanja. Nuno je znati to treba promatrati. Na se igra uope ne ograniava i ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru, samo zato to mu je igra cilj. On prouava izraz svog partnera, paljivo ga usporeujui sa izrazom svakog od svojih protivnika. Promatra nain slaganja karata u svakoj ruci, esto brojei adut za adutom i jednu po jednu najjau kartu, pomou pogleda koje na njih bacaju oni koji ih dre. On zapaa svaku promjenu na licu dok je igra u tijeku, prikupljajui zalihu miljenja na temelju razlika u izraavanju sigurnosti, ili iznenaenja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po nainu na koji uzima tih on prosuuje moe li osoba koja ga je dobila napraviti jo jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu lica s kojim je baen na stol. Sluajna ili neoprezna rije, sluajno isputanje ili okretanje neke karte, s popratnom strepnjom ili nemarom u njezinom prikrivanju, prebrajanje tihova i red po kojem su sloeni, nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost - sve to prua njegovoj prividno intuitivnoj percepciji indikacije za shvaanje stvarnog stanja stvari. Nakon dvije ili tri runde on u potpunosti poznaje sadraj onoga to svaki pojedini igra dri u ruci, te od tada nadalje odlae svoje karte s takvom odlunou kao da su svi ostali igrai okrenuli svoje karte na pravu stranu. Analitiku mo ne treba zamijeniti s pukom dosjetljivou, zato to, dok je analitiar nuno dosjetljiv, dosjetljiv je ovjek esto udesno nesposoban za analizu. Sposobnost uoavanja redoslijeda i kombiniranja, po kojoj se dosjetljivost obino oituje, i kojoj su frenolozi4 (rekao bih pogrekom) pripisali poseban organ pretpostavljajui da je rije o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se esto susree kod onih iji intelekt inae granii s idiotizmom, da je privukla panju pisaca o duhu. Izmeu dosjetljivosti i analitike moi zaista postoji razlika znatno vea nego izmeu mate i imaginacije, ali po svojoj naravi uoljivo analogna. Pokazat e se, zapravo, da su dosjetljivi uvijek matoviti, a da su ljudi s istinskom imaginacijom nita drugo nego analitiari. Pria koja slijedi moe se itatelju donekle uiniti kao komentar upravo iznesenim tvrdnjama. Boravei u Parizu tijekom proljea i dijela ljeta 18--. godine upoznao sam Monsieur C. Augusta Dupina. Taj mladi gospodin bio je iz fine, doista glasovite obitelji, no nizom nepovoljnih okolnosti osiromaio je toliko da je energija njegova znaaja potpuno zamrla, te se prestao pokazivati u svijetu ili nastojati da povrati svoj imetak. Ljubaznou nekih vjerovnika u njegovu vlasnitvu ostalo je neto od nasljedstva, te je od zarade koja mu je odatle pritjecala uspijevao, pomou najstroe tednje, pokriti osnovne ivotne potrebe, ne brinui se za nepotrebne stvari. Knjige su, zaista, bile njegov jedini luksuz, no do njih je u Parizu bilo lako doi.3

Hoyleova pravila - kartaka pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle (1672-1769), izuzetno poznati autor knjiga o kartakim igrama, osobito whistu; fraza "prema Hoyleu" ula je u engleski jezik te oznaava potivanje autoriteta i pravila openito Frenologija - prouavanje karakternih i mentalnih osobina na temelju oblika lubanje

4

4

Edgar Allan Poe: Umorstva u Rue Morgue

Na prvi susret zbio se u opskurnoj knjinici u Rue Montmartre, gdje nas je potraga za istim rijetkim i posebnim primjerkom jedne knjige dovela do prisnijeg druenja. Viali smo se uestalo. Iskreno me zainteresirala mala obiteljska povijest koju mi je doaravao s otvorenou tako svojstvenom Francuzu kad god je u pitanju njegovo ja. Zapanjila me, takoer, njegova naitanost, i povrh svega osjeao sam kako me rasplamsani ar te ivahna svjeina njegove ivotopisne mate uzbuuju do dna due. Znajui za ime sam tada tragao u Parizu, osjeao sam da mi drutvo ovakvog ovjeka predstavlja neprocjenjivo bogatstvo i to sam mu iskreno povjerio. Ubrzo smo dogovorili da emo stanovati zajedno tijekom mog boravka u gradu, i budui da su moje ivotne okolnosti bile manje neugodne od njegovih, doputeno mi je podmiriti trokove unajmljivanja i opremanja, u stilu koji je odgovarao fantastinom crnilu nae zajednike udi, vremenom nagrizene i groteskne zgrade, davno naputene zbog razloga koje nismo propitivali, naherene prema svom padu u mirnom i osamljenom dijelu Fauborg St. Germaina. Da je svijet bio upoznat s naom svakodnevicom, smatrali bi nas luacima - mada, najvjerojatnije, bezopasnim luacima. Naa je osama bila savrena. Posjetitelje nismo primali. Zaista, i samo mjesto naeg povlaenja paljivo se uvalo od mojih prijanjih znanaca, a prolo je mnogo godina otkako je Dupin prestao bilo koga znati ili biti znan u Parizu. Postojali smo sami za sebe. Poseban hir mog prijatelja bila je (jer kako drugaije da to nazovem?) zaljubljenost u No kao takvu, i toj sam se bizarrerie5, kao i ostalima njegovim, bez pogovora priklonio, predajui se bez zadrke njegovim mahnitim kapricima. Ta tamna boica nije htjela stalno boraviti s nama, ali mogli smo hiniti njezinu prisutnost. S prvim trakom zore zatvarali bismo sve teke kapke nae stare zgrade, zapalili bismo dvije svijee, koje su intenzivno namirisane plamtjele najsablasnijim i najslabijim zrakama. Uz njihovu pomo pourivali smo nae due natrag u sanjarenje - itajui, piui ili razgovaraj