1.KOJE STILSKE ETAPE OBUHVAĆA UMJETNOST 19.STOLJEĆA? / VREMENSKI OKVIR + PRIMJERI19. st. je građansko stoljeće uz kojeg se vezuje pojam MODERNOG. Obilježava ga SUEGZISTENCIJA stilova . 1. polovina 19. st. je vrijeme KLASICIZMA I ROMANTIZMA, u sred. Europi; Austriji i Njemačkoj pojavljuje se BIDERMAJER – umj. građanskog društva koja se bavi svijetom građanstva. 2. polovinu st. obilježio je REALIZAM.U Francuskoj i Engleskoj nema bidermajera , no tu se stvara umjetnost vladajućih slojeva- 70-ih god. U drugoj polovici stoljeća prisutan je i SIMBOLIZAM te IMPRESIONIZAM koji označava početak povijesnih avangardi,nakon njega dolazi POSTIMPRESIONIZAM. Kraj st. graniči sa ekspresionizmom i kubizmom.Vremenski okvir u koji umjetnost 19.st. spada je početak francuske revolucije,obilježen je Napoleonom i njegovom vladavinom (empire-carska umj.),a traje sve do 1.svj.rata.,raspada Austro-Ugarske.

2.ŠTO JE KLASICIZAM? / OBJASNI / OSNIVAČ KLASICIST. SLIKARSTVA U FRANCUSKOJ…Mlađe razdoblje klasicizma,često se naziva neoklasicizam traje od 1760. do 1830. Pojavio se kao reakcija na raskošnost baroka i pretjeranost rokokoa te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. Pompeja).- lat. classicus – uzoran; odličan. Nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih FORMI ROKOKOA te programatskim traženjem MIRNOĆE, HARMONIČNOSTI OZBILJNOSTI IZRAZA u duhu klasične antike. Teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta PROSVJETITELJSTVA.- za razvoj klasicizma bitna je:1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje2. paladijevska arhitektura - početkom 18. st. intenzivan je pokret NEOPALADIJANIZAM u Engleskoj (R. B. Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei), te SAD-u.Francusko slikarstvo pred revoluciju nadahnjuje klasicističkog slikar JACQUES LOUIS DAVID koji stvara programatsku umjetnost -ona predstavlja ideal novog društva,odraz je nove filozofije RACIONALIZMA.

3.Najznačajnije „programatsko „ djelo klasicizma / objasni-Revolucija je imala snažnu kulturnu pozadinu , poticala je revolucionarnu svijest koja polako stvara PROGRAMATSKU UMJETNOST ona vodi prevratu (književnost – revolucionarni pamfleti) u kojem se gradski plemići udružuju sa 3. Staležom.- U pariškim salonima stvaraju, oblikuju smjernice građanske politike, filozofije i umjetnosti. -Njegovo djelo smatra se najvažnijim umjetničkim,mogli bismo reći i političkim ostvarenjem toga doba. J.L.David naslikao je sliku naziva:* ZAKLETVA HORACIJA

-Djelo je u službi revolucionarnih ideja, poziva na promjene.-Sadržaj ima političku poruku .-programatska slika- izložena u Rimu a zatim u Parizu (naslikana 1784.). -Radnja je koncentrirana na 1. plan - u 2. planu arhitektura je u funkciji kazališne kulise, zamračena- za razliku od prethodne rokoko umjetnosti David fiksira bitno – svjetlo usmjereno na skulpturalno oblikovane likove prvog plana.-likovi su u kompoziciji postavljeni prema zlatnom rezu- žene shrvane bolom u kompoziciji sliče likovima sa antičkih reljefa- inspiriran je rimskim reljefima.- sve bitno za sliku nalazi se u 1. planu- politička poruka: poziva na oružje, na boj– otac sinovima daje mačeve kojima će braniti Rim (Pariz).- dominira chiaro-scuro i lokalne boje (ne utječu međusobno jedna na drugu) – hladne i suzdržane.

-Ovom slikom David postaje začetnik REVOLUCIONARNOG SLIKARSTVA – bio je član Jakobinskog kluba, jakobinski ministar kulture za vrijeme diktature jakobinaca 1792.-94.

4. WINCKELMANN I NJEGOVA ULOGA U FORMIRANJU STILA-Nazivamo ga prvim povjesničarom umjetnosti, a njegovo djelo ‘Povijest umjetnosti Starog vijeka’ smatra se prvim literarnim povijesno-umjetničkim djelom. -Prilazi umjetnosti s aspekta stila, a ne biografije kao npr. Vasari, kojeg su svi slijedili. -Smatra da antika pruža model povratka racionalnom shvaćanju umjetnosti, povratak prirodi, ona je filozofska i društvena pozadina programa prosvjetiteljstva, sadrži težnje svijetu bez religioznih dogmi.-Winckelmann smatra da su ‘plemenita jednostavnost i mirna veličina’ ideali klasične umjetnosti.-Čest uzor pri stvaranju je Laokonova grupa - na koju se pozivaju i umjetnici i pisci. -Winckelmann govori o različitim fazama jednog stila (arhajsko, klasično, barokno ili manirističko).

5.JACQUES-LOUIS DAVID( 1748.-1825.)Vrhunac klasicizma: Slike Jacquesa Louisa Davida-revolucionarne slike-vladavina genre slikarstva u francuskoj kratka, Greuzova popularnost do 1765. Dosegla vrhunac-povijesno slikarstvo- 1774. Luj 16. Imenovao Charlesa Clauda d'Angivillera glavnim ravnateljem građevina- smatrao osobnom misijom uništiti sve što se smatralo raskalašenosti rokokoa i to zamijeniti moralističkim historijskim slikama-Najznačajniji predstavnik francuskog klasicizma. Uči kod rokoko slikara, a zatim odlazi u Rim gdje se susreće sa rimskom umjetnošću.Tu nastaje Davidov «revolucionarni klasicizam». David rasplinjenom rokoko crtežu i čulnosti suprotstavlja čvrstu kompoziciju građenu linijom,a intimne genre prizore rokokoa zamjenjuje herojskim temama. Likove modelira statuarno, a pozadina funkcionira kao zastor-teatar. U Rimu je među ostalim upoznao i Caravaggia-njegove krupne likove i osvjetljenje. Slikar je Revolucije (Jakobinska diktatura), a potom i Napoleonov dvorski slikar. Nakon Napoleonova pada i Restauracije Burbonaca David je osuđen na progonstvo. Odlazi u Bruxelles gdje radi stilizirajuće portrete sa hladnim koloritom i odmjerenim rasporedom likova (Tri dame iz Ganda).

*Smrt Marata (1793.)-propagandna slika-Marat- revolucionar i branitelj puka, okrutan, mrzili i bojali ga se-protivnica revolucije zabila mu nož u grudi dok je pisao na prenosivom stoliću naslonjen preko kade, gdje je provodio većinu vremena zbog smrtonosne kožne bolesti koja ga je izobličila-izdiše u kadi držeći pero u ruci, a u drugoj ruci navodnu molbu Cordeyeve koja mu je trebala odvratiti pozornost da ga lakše probode-školski primjer zlatnog reza-potpuno pojednostavljena, nema zbunjujućih detalja, sve na svome mjestu-realistično naslikano, detalji, osvjetljenje, planarnost-prizor bliže ravnini slike, gotovo do ruba platna-ne znam je li se nalazi nekakav prostor iza kade ili ne-pisaći pribor i krvavi nož dramatično ubačeni u gledateljev prostor-Marat bio poznat kao neprivlačan- ovdje tijelo kao grčki bog, anđeosko lice-opuštena ruka- položaj Kristove ruke, skidanje s križa,oplakivanje ili Pieta- kao suvremeni mučenik-obična kutija umjesto stola. Kao stara grobna ploča-Boja nije jedan od glavnih čimbenika, nema ni osnovnih-crvene i plave. Prevladava monokromija.-Oblik koji zauzima pažnju-kubus pored kade podsjeća na nadgrobni spomenik. Na antiku navodi i posveta autora „A Marat“-njemu,kao što su nekada tal. miljokazi usmjeravali putnike uz cestu-usmjerava se narod. Pismo koje drži u ruci objašnjava događaj.

* MME RECAMIER Nastaje 1800., namjerno nedovršena.-Izvučena u prvi plan ,paralelna je s osnovnim planom slike. -Poza ozbiljna, upriličena realizacija idealnog portreta sa frizurom rimske patricijke - simbol nove Francuske – vlasti građanstva. -Stvara ravnotežu nižući elemente od lijevo prema desno-smjer pogleda prema desno. -Svijetlost prati dijagonalno gibanje slike iz lijevog gornjeg kuta prema desnom donjem. -Ležaj će poslije utjecati i na razvoj namještaja u empire stilu.

*Sokratova smrt

-Velik napredak ka klasicizmu, likovi oblikovani statuestkno, pozadina scenična i jednostavno-Prisutna je dubina- prostor hodnika koji se nalazi na lijevoj strani djela-Podignuta Sokratova ruka-prst,propaganda. Otkriva kako će on za svoje ideale popiti i otrov te umrijeti. -Monokroman je , meso nije žive boje- Glavna tema je patriotizam. Sokratova žena dostojanstveno odlazi nema patosa.

*Napoleon prelazi Alpe-Uvijek je prisutan 'slikarski' element, usprkos linearizmu, ali to kod Davida znači samo upotrebu chiaro-scura i detaljne strukture poteza kista . -On nije bio kolorist u pravom smislu riječi. Boja nije bila element kojim gradi kompoziciju: ili ju potpuno subordinira kompoziciji likova i koristi hladne lokalne boje ili koristi prigušeni sistem tonova na granici monokromije. -Za samog Davida, njegove slike su bile više od umjetnosti – protesti, glorifikacije, manifestacije nove težnje u umjetnosti koja 'lijepo' poistovjećuje s 'istinitim' i 'razumnim'. -Poistovjećuje Napoleona sa Karlom Velikim i Hannibalom.

6.DAVIDOVI UČENICI-Nastavljaju Davidovo klasicističko slikarstvo, ono koje izražavaju čistoću revolucionarnih misli. -Javlja građanska aristokracija i činovnički aparat nove imperije. -Davidovi učenici mijenjaju način upotrebe boje,u vrijeme Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u Africi – Egipat: sa vojskom idu u znanstvene ekspedicije i arheolozi,najpoznatiji Champolion.) -Nastaje EMPIRE STIL koji predstavlja spoj antičke i egipatske dekorativne umjetnosti. -Na izmjenu stila utječu i prijenosi umjetnina iz osvojene Italije u Francusku. -Novi uzor je stil zrele renesanse, osobito Rafaela u smislu kolorita i upotrebe sfumata.

FRANCOIS PASCALE GERARD (1770.-1837.)-Za vrijeme Burbonaca pa i u doba Louisa Phillipa, zadržava funkciju portretiste dvora . -Nakon 1800. nadalje, posvetio se isključivo portretima. -Oblikuje dopadljive forme pod utjecajem Canovinih kipova. Jedan od portretista Napoleonove obitelji i dvora, autor reprezentativnih portreta u čitavoj figuri.

* MADAME RECAMIER (1802.)Kompozicija je piramidalna.Glava ide prema lijevo,a tijelo prema desno. Pogled u promatrača odaje ravnotežu. Sjedi kao da se naginje nije statična kao kip. Uhvaćen moment. Na empire naslonjaču, davidovski element – zastor u pozadini- oslanja se na erotizam kasnog rokokoa – bosa stopala,gola ramena. Iz draperije uočljiv je pejzaž.

* AMOR I PSIHA- antička tema, zadovoljavanje ukusa građanske aristokracije kasnog carstva – putena slatkost- na Gerardovu izrazu baziran slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam- za razliku od Davidove suzdržanosti, Gerard koristi INTIMNIJE, DOPADLJIVIJE OBLIKOVANJE=osnova bidermajera.

PIERRE PAUL PRUDHON (1758.-1823.)- boravio u Italiji, inspiriran tal. kasnom renesansom – Rafael, Leonardo i Correggio

*Pravda i Osveta gone Zločin-Zločinac je prisutniji od zločina samog-žrtva -Priča uz sliku. Sami motiv govori o tome. Mjesečina u funkciji atmosfere. -Slika je rađena za parišku Palaču pravde tada se akt teško viđao u takvim scenama.-Opet je prisutna barokna dijagonala, kao da se likovi sa neba obrušavaju na njega.

* CARICA JOSEPHINE (1805.)-Polu ležeća poza -Karakteristična za romantistička djela-šuma i osvjetljenje. -Melankolija prisutna. Impostacija u duhu kasne renesanse, empire haljina.

Jean-Baptiste Regnault-Francuski slikar. Dobivši "Prbx de Rome" za sliku "Aleksandar Veliki kod Diogena" boravio je duže vrijeme u Italiji. U doba afirmacije klasicizma pokušava se suprotstaviti J. L. Davidu i njegovoj školi svojim kompozicijama tradicionalno akademske fakture. Bio je na glasu kao pedagog.

*Francuska između slobode i smrti-Slika podsjeća na Sv.Trojstvo. -Lik francuska-personifikacija, na nižem simbol smrti,a na višem sloboda. -Također jedno od djela koje je rađeno u programatske svrhe-paleta monokromna.

ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.)- glavni predstavnike empire-slikarstva- nakon povratka Burbonaca na vlast 1816. David odlazi u Bruxelles, te Gros postaje njegov nasljednik

* NAPOLEON KOD ARCOLE (Italija)- za razliku od Davida ovdje prisutan topli kolorit – boje međusobno interferiraju – podsjećaju na barokno slikarstvo = Velazquez i Rubens, otvorena barokna forma, Napoleonov pogled usmjeren van slike- odlučnost stava ukazuje na N. izjednačavanje sa ratnicima prošlosti (Cezar, Hanibal)- unutarnji nemir u očima.- zadužen za slikanje N. vojnih pohoda, nastavlja se na Davidovu ideju slike-reportažu – izuzetna preciznost detalja koji zanimaju građanstvo.

* MADAME RECAMIER- u zrelim godinama- izuzetan portretist- Davidov idealizam zamjenjuje realizmom- otklon od Davidovih hladnih boja – tonsko kolorističko slikanje - često slika nekoliko faza iste bitke koje se uzastopno postavljaju u galerijama- Gros je prethodnik romantizma – u slikama-reportažama prisutna dramatičnost (žive kretnje konja),toplim koloritom on najavljuje romantizam.

* STUDIJA MARŠALA MARATA- Davidov je crtež precizan, Gros koristi kratke, nervozne pokrete koji dinamiziraju sliku- odstupanja od Davida. – narativnost, kolorizam, nervozniji crtež, otvorena forma, orijentalni rekviziti.

7.KLASICIZAM → NOVI ŽANROVI-Pravi klasicistički pejzaž je postao "herojski". -U svim klasicistčikim pejzažima od osnovne je važnosti odnos između krajolika i ljudske figure – moralistički pejzaž. -Herojski pejzaži su slobodne kompozicije sa patetično interpretiranim elementima stvarnosti. -Figure u pejzažu često imaju karakter štafaže i nerijetko ih rade drugi slikari. -U herojskom pejzažu priroda se veliča, ali kroz ljuska mjerila .

8.JEAN AUGUST DOMINIQUE INGRES-(1780.-1867.)-kratko član grupe primitivnih-naglasak na snažnim obrisima i liniji- obilježje njegova klasicističkog stilaFranc. slikar i crtač- sa 11 na Akademiji u Toulouseu -bio Davidov učenik- na Davidovoj slici "Mme Recamier" slika KANDELABAR i radi prema strogim klasicističkim načelima- u davidovoj školi bori se protiv akademskih formula i klasicističke doktrine.- 1806.-20. kao stipendist boravi u Rimu, udaljava se od Davidove manire, uzor nalazi u RAFAELU I GRČ. ANTICI (a ne u rimskoj plastici koja je uzor klasicistima).-Djela ovog razdoblja predstavljaju njegov najviši domet, službeni pariški krugovi proglašavaju ih"grafičkim i bizarnim" te Ingres u salonu doživljava neuspjeh.RIMSKA FAZA (1806.-20.) – slika najbolje historijske scene koje protivnici nazivaju "varijacijom crteža na grčkim vazama"Započinje aktove koji kasnije postaju kanonom slikanja- 1807.-10. skicira veći dio djela koje radi kasnije- 1820.-24. – boravak u FIRENCI – kontakt sa trecentom i quattrocentom, uzdržava se crtanjem portreta, kopira slike u muzejima.- 1825. povratak u PARIZ – član Accademie de Beaux Arts, zatim i njen direktor, otvara privatnu školu, radi najbolje kompozicije, doživljava uspjeh, ali ga napada službena kritika- odlazi u RIM – preuzima direkciju Accademie de France u Vili Medici- slika historijske, mitološke i sakralne kompozicije te portrete sa izrazitim individualizmom modela.- 1855. svjetska izložba- izlaže u posebnoj dvorani "Salle Ingres" 68 slika, doživljava potpun uspjeh- nakon sukoba sa Delacroixom – o odnosu boje i crteža, postulatima slikarstva, principima akademizma i romantizma – dolazi do izmirenja- postaje priznat umjetnik - njegovi učenici ga, u odnosu na Davida, proglašavaju "revolucionarom, realistom"-Protivnici mu zamjeraju pedanteriju i nedostatak boje (površinu između kontura, po njima on ispunjava OBOJENJEM a ne bojom).-Kao odlučan faktor slike Ingres ističe SIVU BOJU- prema slikarskom temperamentu on je prethodnik romantizma.-Borba između Ingresa i Delacroixa traje cijelu I. pol. 19. st.- 1855. sukobi prestaju, nakon Davidove smrti Ingres hvali njegova djela- imao izuzetan dar za portretiranje – pronicavo izvlači individualnost karaktera- aktovi pokazuju prikrivena romantičarska usmjerenja .

*Portret Napoleona na carskom prijestolju-zgusnuti prostor, naglašena linija- tu završava paralela s Davidom i primitivcima- počinje Ingresov romantizam-luksuz- zlato, dragulji, mramor tapiserija, rijetki predmeti-Napoleon u jednoj ruci drži zlatno žezlo Karla Velikog, u drugoj bjelokosnu ruku pravde- kraljevsko naslijeđe-pozlaćeno prijestolje-poza kao u Van Eyckova Boga i konja, poistovjećivanje Napoleonas Bogom-lik veći od prirodnog- distanciran i božanski-egzotičan i romantičarski sadržaj slike-raskošne boje

* TURSKA KUPELJ-Rad na ženskom tijelu nagomilava arabeske koje nalaze odraz u kružnoj kompoziciji-Glazbenica ( Kupačica Valporqa) je u prvom planu , okrenuta leđima, zatvara ponavljanje kružne kompozicije. -Gledatelj je isključen , potisnut u ulogu voajera.

*Velika odaliska-nekoliko kralježaka više-neproporcionalna-postavljena u položaj Venere- utjecaj antike, bez kritičkog osjećajnog pogleda,predstavlja prostitutku u haremu.- teži čistoći, umjerenosti i jednostavnosti- više prevladava razum nego osjećaji-hladne boje degradacija- pregledna kompozicija-uvijek u prvom planu, po zlatnom rezu- Pozadina neutralna,prostor plitak djeluje kao kulisa- Osvjetljenje raspršeno i nejasno

9.OSNOVNE (FORMALNE) RAZLIKE KLASICIZAM – ROMANTIZAM / USPOREDI NA PRIMJERU

Klasicizam *Velika Odaliska Romantizam *Odaliska počiva na divanu

-nekoliko kralježaka više-neproporcionalna-postavljena u položaj Venere-utjecaj antike, bez kritičkog osjećajnog pogleda,predstavlja prostitutku u haremu.- teži čistoći, umjerenosti i jednostavnosti- više prevladava razum nego osjećaji-hladne boje degradacija-pregledna kompozicija-uvijek u prvom planu, po zlatnom rezu- Pozadina neutralna,prostor plitak djeluje kao kulisa-Osvjetljenje raspršeno i nejasno

-model je prikazan erotično,kao da se nudi promatraču-krivudave obline titraju na platnu,jarke žive boje-senzualna poza,gleda u promatrača bez imalo srama-ona je prikazana kao žena od krvi i mesa u koloritu,a ne kao kamena statua- javlja se provala osjećaja, lirizma

10.KOJI SU GRADOVI BILI CENTRI KLASICISTIČKE UMJETNOSTI? ZAŠTO?-U trećoj četvrtini 18.stoljeća u Rim stižu umjetnici sa svih strana,pa ovaj grad u to vrijeme postaje prijestolnica jedne nove kulture-neoklasicizma. -Novi ukus učinio je da neoklasicizam postane internacionalna umjetnost,zajednička za Europu-London i SAD-Washington.-Iako je kolijevka neoklasicizma bio Rim, on je u Francuskoj-Parizu imao najviše uslova za razvoj zahvaljujući racionalizmu francuskog duha i prosvjećenosti enciklopedista.

11.KOJE SU POVIJESNE EPOHE (STILOVI) ZNAČAJNE ZA FORMIRANJE STILA I ZAŠTO? / PRIMJERIU klasicizmu su popularni HISTORICISTIČKI STILOVI koji preuzimaju stilove ranijih epoha: neogotika, neobarok, neorenesansa, neoklasicizam… Prije 19. st. sva razdoblja su bila neprijateljski raspoložena prema svojim prethodnicima, no u 19. st. se to mijenja, razvija se i sama povijest umjetnosti, zaštita spomenika, muzeologija.

12.TIPIČNE (FORMALNE) KARAKTERISTIKE KLASICISTIČKOG SLIKARSTVA / PRIMJER-SLIKARSTVO 1. polovice 19.st. odlikuju: antičke teme, precizan crtež, plastičnost likova, jasna kompozicija, suzdržane boje. -Slikanje likova po uzoru na rimske,antičke statue-izgledaju kao skulpture. Odjeveni su u odjeću karak. za antičku umjet.-Centrirana, simetrična kompozicija – za razliku od baroknih dijagonalnih, težnja da se likovi pokažu paralelno s površinom slike, suprotno baroknom odvođenju u dubinu. Planarnost-prostor dobiven uslojavanjem-svojstveno rim. umjetnosti reljefa.

J. L. David *Otmica Sabinjanki -glorifikacija borbe za sloboduUvriježeno stajalište o ženama kao krhkim bićima.-sve je pažljivo poslagano-potječe iz rim. reljefa-svaki lik možemo gledati kao zasebnu cjelinu–samodostatne studije-zamak podsjeća na Bastillu-nema boja –likovi kao da su izrađeni od mramora.

13.OMILJENE TEME KLASICIZMA / PRIMJERI-Historijske teme-bitke,mitologija protkana motivima koji su prepoznatljivi i u vrijeme demokratske osviještenosti klasicizma. -Suvremene se povezuju sa temama iz prošlosti.-Naravno prikazi vladara-raskošni portreti u figuri,te portreti plemstva.

14.KLASICISTIČKI PEJZAŽ-Klasicističko pejzažno slikarstvo je iznenađujući fenomen jer mu je samo ime kontradiktorno. U klasicističkoj koncepciji svijeta umjetnosti, nije bilo mjesta za pejzaž. -Teoretičari su mu dali posljednje mjesto u hijerarhiji umjetnosti. -Klasicistički pokušaji da prikažu pejzaž kao ideju zaostajali su za jednostavnijim prikazima ideja ljudskom figurom, iako je uključivalo kontradikcije i paradokse, pejzažno slikarstvo se počelo oslobađati restrikcija specijalističkog žanra i zauzimati vodeću ulogu u stoljeću prirodnih znanosti.

15.JOSEPH ANTON KOCH & IDEJA NEZAVISNOG PEJZAŽA-Začetnik je njemačkog klasicizma na području herojskog pejzaža. -po uzoru na C. Lorrainea i N. Poussina radi pejzaže.-Prvi veliki slikar planina- mladi pastir iz Tirola koji je postao slikar - utjecaji iz Alpa – odlučujući element u njegovom pejzažnom slikarstvu- opisi planina.-U Kochovim djelima prevladavaju malo jedni, malo drugi- rani historijski i poetični pejzaži. -Dominira izmišljeni krajolik nad ljudskim likovima- u većini su slučajeva figure male, a krajolik prevladava - stvara imaginarne krajolike od mnogih slojeva, zona i detalja, svaki od njih je u velikoj mjeri neovisan.

Macbeth i vještica, 1829 Planinski pejzaž s jezerom

16.NAZARENCI-Ujedinjuju pejzaž s figuralnim prikazima- cilj je oživljavanje kršćanske umjetnosti, s osvrtom na njemački kasni srednji vijek (Durer) i talijanski quattrocento.-1809. u Beču osnivaju grupu 'Lukas-Bund' ili 'Ceh sv. Luke' reminiscencija na srednjevj. Cehove i bratstva. -Johann Friedrich Overbeck, Franz Pforr, J. Wintergest, Hottinger – među prvim članovima –protive se akademskim učenjima, te odlaze u Rim gdje 1810. useljavaju u samostan sv. Izidora . Postaju 'redovnici u samostanu umjetnosti'. U Rimu im se pridružuju još njemačk i slikari Peter Cornelius, Julius Schnorr von Carolsfeld, Friedrich Olivier,...-Rim opet postaje središte događaja, ali ne kao dom antičke umjetnosti, kao što je to bilo za klasiciste, već kao centar katoličanstva- ograničavanje tematike na kršćanske teme – u tom smislu imaju restriktivniju ideologiju i doktrinu od klasicizma, ali romantičarski element je upravo ta religiozna tematika, što je često i jedino što ih čini romantičarima. Za Friedricha i Rungea kršćanstvo je važno ali oni imaju jako malo slika s biblijskim temama .

*Tetschenski oltar (F.),*Bijeg u Egipat (R.)

17.Utjecaj Francuske revolucije na umjetnički život / primjeri

18.EUGENE DELACROIX*Danteova barka, 1822.-Slika s kojom debitira na Salonu, 3 godine nakon Géricaultove Meduze -Također monumentalno djelo, energično, ali potpuno drugačija upotreba boje- Dante i Vergilije prelaze rijeku Stiks. Pri izradi koristio se književnim predloškom; inspirirana je Géricaultovom Meduzom te Rubensom ( Izlazak Marije Medici na more)-Monumentalne figure i kolorit – mitski likovi oko barke kao velike bijele mrlje na slici. Većinom obrađuje teme koje nemaju dodira sa stvarnošću i vremenom u kojem živi – povijesni i mitološki prizori, prizori iz književnosti, Biblije.-Najveći kolorist 1. pol. stoljeća – boja je središnja snaga slike, što ga razlikuje od ostalih romantičara, gdje je često izražena, ali ipak uvijek ostaje podređena crtežu- u Louvreu proučava i kopira djela Rafaela ,Tiziana, Veronesea, Rubensa- prevladavanje forme nad sadržajem

*Pokolj na Hiosu, 1824.- radi se o ratovima Grka za oslobođnje od Turaka, cijela Europa je simpatizirala s Grcima, radi o suosjećanju sa suvremenim događajima.-Naturalizam, ružnoća likova, što je u to vrijeme još uvijek novo - vidljiv je utjecaj i Grosovih historijskih kompozicija- pod utjecajem Constablea, koji u isto vrijeme ima izložbu u Parizu, Delacroix preslikava pozadinu svoje slike.-jad i patnja u prvom planu- nadahnut skupinama mrtvih i umirućih na Grosovoj slici „Bolnica za okužene u Jaffi“ i Gericaulovoj „Splev Meduze“-palež i pokolj u srednjem i stražnjem planu-prednji plan skupina grka- okupljeni da budu smaknuti- pomirenost sa sudbinom, očajanje, beznadnost

*Grčka izdiše na ruševinama Misolongija (1827).-Radi i monumentalne zidne slike, od 1833. sve do smrti; oslikava Salon du Roi u Palais Bourbon(1833-7), knjižnicu palače Luxembourg, strop Galerie d'Apollon u Louvreu (1849-51),Chapelle des Anges u Saint-

Sulpice (1849-61) – najvažnije (slike Heliodor izbačen iz Hrama, Jakovljeva borba s anđelom). Kao i nazarenci, zaslužan je za obnavljanje zidnog slikarstva.

*Sloboda predvodi narod – 28. srpnja, 1830.-Politički angažirano djelo, vrijeme srpanjske revolucije, jedno od rijetkih suvremenih motiva, žena sa zastavom Francuske – tradicionalna personifikacija slobode- može se usporediti s Davidovim političkim slikama, ali s novim oblikovanjem s jakim smislom za stvarnost, u stilu Gericaultove Meduze

* Alžirske žene (1834)- 1832. Delacroix boravi u Alžiru, što se ovdje, osim u izboru teme, odražava i u novom bogatsvu kolorita. Radi i mnoge druge slike inspirirane prizorima iz afričkog života, mnogo je prizora u kojima Arapi love divlje zvijeri, niz slika lavova i tigrova -atmosfera slike- zagušljiv osjećaj-skrovit prostoe prožet čulnošću-Doživljaj Alžira dovodi i do razvoja Delacroixove palete i novih razmišljanja na tu temu – mnogo je pisao o boji. Radi i velik broj litografija – ilustracije za Goetheovog Fausta (1827)i Shakespeareovog Hamleta (1834-43). -Dobar je i kao portretist, ali uglavnom ne radi naručene portrete već portrete prijatelja i sl.

19.Historijsko slikarstvoAdolf von Menzel počinje karijeru kao ilustrator.Romantična tema, iako je on anti-romantičar, naturalist- u ranoj fazi Menzel je uglavnom pod utjecajem berlinskih bidermajer slikara, osobito Krügera,ali i belgijskog historijskog slikarstva.400 ilustracija za Kuglerovu Povijest Fridrika Velikog (1840-42)Smatrao je da je historijsko slikarstvo najviša kategorija slikarstva, pa u takvim djelima prihvaća nešto od obveze za idealizacijom. S druge strane je njegov suprotni ideal – prikazivanje vidljivog svijeta – ovaj ideal ostvaruje nizom pejzaža i interijera, nastalih od sredine 40-ih do sred. 50-ih, a postaju poznati tek nešto prije njegove smrti, te se od tada ubrajaju među najbolja slikarska djela 19. st.:Gradilište s vrbama (1846), Vrt palače princa Albrechta u Berlinu (1846), Željeznica Berlin Potsdam (1847), Soba s balkonom, (1845), Umjetnikova sestra sa svijećom (1845), Soba sa sestrom (1847),.. Velika uloga svjetla kao elementa boje daje naturalistički karakter – tako gradi i volumen – mogu se smatrati djelima nekog neovisnog ranog impresionizma- sam Menzel imao je

čudan stav prema ovim slikama – kasnije kad je odbacio impresionizam kao'umjetnost lijenosti', skrivao ih je, ali u starosti je dovršavao i prepravljao neke od njih, što pokazuje da su one za njega bile ipak više od studija (uglavnom to i jesu završene slike, samo neke su studije).

*Soba s balkonom -cijeli sadržaj slike predstavlja inovaciju – nevažan motiv, jedan od najranijih primjera hvatanja čari trenutka – imortalizacija jutra.

Nastanak suvremenog historijskog slikarstva

Benjamin West (1738.-1820.)-britanski klasicistički slikar povijesnih tema-popularizacija suvremenog historijskoh slikarstva

Smrt generala Wolfea-smještaj događaja u realističnom ambijentu-Wolfe pobjedio u bici za Quebec-slika u gledatelja postigla uspjeh-prizor uvjerljiv-Weat uvećao likovi i događaj učinivši ih klasicističkima- moderna klasika-Wolfe kao suvremeni Krist i mučenik, vojnici- apostoli-likovi u kontrapostu i profilu, istodobno moderni i klasični-jedini neosjetljiv lik je Irokez, plemeniti divljak- promatra događaj

20.Romantizam i odnos prema prirodi / primjeri-Romantičari su prirodu doživljavali kao bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu. (Kad bi se čovjek ponašao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i sreća bi bila potpuna.-Cijeli dio njem. tradicije je opsesija prirodom ŠUMA i PLANINA ,a prisutna je i u starim germanskim mitovima -Šuma je nepregledan, tajanstven, mističan prostor koji omogućuje prikazivanje duhovnih stanja – proboji svijetla u šumu = prizor radosti ili tuge-planine. -Alpe – osjećaj strahopoštovanja, planine kao prijeteće i sudbonosno mjesto (divovi)- Schwarzwald – planine se isprepliću sa šumama. -Močvara– prijeteći prostor rijeke– motiv Rajne-pustopoljine koje završavaju morem– sivo more je odraz melankolije.

Engleska: Duhovni intenzitet i veza s prirodom

William Blake-Goyin sljedbenik*Lazarov dom-jedna od dvanaest grafika u boji-vizija rane povijesti svijeta-ljudi nakon rođenja i dalje povezani s vječnošću iz koje su došl, pa su u moralnom pogledu dobri, slobodni i ispunjeni maštom-bradata smrt drži svitak, tamničar na desno strani- duhovna odsutnost, zlo

John Constable-važnost prirode unutar romantičarske ideologije- potreba za povezivanjem s prirodom-jedan od dvojice britanskih umjetnika koji se krajolicima ističu u tom razdoblju-žive mrlje boje-blještava atomsfera-tamni i dramatični, vedri i spokojni pejzaži

*Kola sa sijenom-život se odvija sporo -poljski radnici rutinski obavljaju poslove

*Katedrala u Salisburyu gledana s livade-tamniji i nemirniji krajolik-naslikao god dana nakon smrti žene-duga-nada-golem jasen-život, grob- smrt-oštri kontrast svijetlog i tamnog-nadahnut židovskim grobljem Jacoba Ruisdaela

Joseph Mallord William Turner (1775.-1851.)-drugi veliki engleski pejzažist tog doba-svoje prizore punio povijesnim motivima za razliku od Constableaslike imaju i filozofsku dimenziju -bavi se specifičnim svjetlosnim efektima: prodor sunčeva svijetla kroz maglu ili oblake.-Umjetna svijetla – požar ili vatra, dim, magla- u takvoj atmosferi se gubi točnost oblika – nastaju stanovite VIZIJE- u takvu atmosferu ubacuje DOGAĐAJ ili dijelove ARHITEKTURE- unutar prirode Turner ističe svoje subjektivne vizije- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu) Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje- prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti- njegov opus najavljuje modernitet 20. st.

* POŽAR LONDONSKOG PARLAMENTA- refleksija plamena na Temzi- most i ljudi koji promatraju katastrofu su osvijetljeni vatrom- uronjenost u atmosferu i impresiju naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam- ova Turnerova slikarska metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita, jeze – nema jasne slike o zbivanju- simbolična razina – požar Stare Engleske – romantičarski osjećaj straha pred propadanjem

*INTERIJER U IZMAGLICI SVIJETLA- svijetlost zamućuje motive- prostor se može samo naslutiti- opipljivo svijetlo se DIFUZNO ŠIRI – prikazan UGOĐAJ, impresija prodora svjetla u interijer - Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma)

* PARNI BROD U SUMRAKU- brod je simbol novog doba- moderno interpretiran pejzaž – slobodni potezi kista bez opisnog elementa- grad uronjen u atmosferu, površina vode u skraćenju

* KIŠA, PARA, BRZINA- uzor impresionistima- Turner donosi apoteozu stroja – vjesnika novog vremena - lokomotiva ide kroz kišu, miješa se para, svijetlo, kiša-dijagonala koja stvara osjećaj NAPETOSTI, dramatičnosti- impresioniste privukla njegova impresija prostora u magli i kiši

* BROD S ROBLJEM-kasni apstraktni stil-podloga- nevažna suvremena zbivanja-bolesni, umirući ljudski teret- za tajfuna pobacan u more- more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem- Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"-krvavo crveni sunčev odsjaj-tragičan zastrašujuć prizor

Njemačka: Friedrichov panteistički krajolikDavid Caspar Friedrich (1774.-1840.)-ljudska sudbina- hladna pustoš, uznemirujuča tišina-teme- prijelaz od fizičkog zemaljskog oblika u duhovno biće koje pripada vječnosti-slika figure pojedinačne ili u paru,ali s funkcijom da povezuju promatrača s pejzažom ili da izazovu čežnju za tim pejzažom-težnja za beskrajnim, nemjerljivim, koja postoji još u klasicističkom pejzažnom slikarstvu, ali je tamo sputana, ovdje prevladava.

-Romantizam se želi izraziti na jednostavniji i izravniji način. Veličina čovjeka odražava se u prirodi. Romantičarski pejzaž čovjeku daje čisto kontemplativnu ulogu čime se daje glas prirodi tj. njenoj tišini. To je i glavni element Friedrichove umjetnosti. - pohađao je akademiju u Kopenhagenu, kasnije je živio u Dresdenu, gdje i umire u siromaštvu i dubokoj melankoliji. -Glavni motivi njegovih slika su s baltičkih obala, ruševine gotičkog samostana u Eldeni (Samostansko groblje pod snijegom, 1819), Harz planine( Pejzaž sa Harz planina, 1820.), Dresden i okolica. -stvarne slike,često s mnogo detalja, pretače u posebna raspoloženja kojih dotad nema u pejzažnom slikarstvu (magla na obali, oblaci nad večernjim nebom, sumrak na planini, itd. – uvijek su ta raspoloženja uronjena u tugu – drama tišine prirode koja muči dušu, a ta 'tragedija'najčešće je izražena opresivnom tišinom.

*Tetschenski oltar (1808)– Raspelo na brijegu - za kućnu kapelu grofa Thuna u Tetschenu- nije jasno je li slika religiozna ili je pejzaž (to je bila suvremena kritika)- novo shvaćanje i religije i pejzaža - pejzaž se doživlajva kao manifestacija boga- to djelo je trebalo biti prvenstveno kao instalacija u posebnom, zatamnjenom prostoru sa tradicionalnim okvirom

*Redovnik na obali mora, 1809.- jedno od najvažnijih djela - tri vodoravne plohe čine vrlo jednostavnu kompoziciju, točka okupljanja tih ploha je sitna figura monaha- tema dominacije prirode nad čovjekom – monotonost pejzaža, neizmjerna samoća- izbjegavanje okvira (proširenje prostora, tj. neograničavanje) – suvremenik kaže da se promatrač osjeća kao da su mu 'kapci odrezani'- likove je ponekad oblačio u narodnu nošnju – buđenje nacionalne svijesti- pejzaži imaju elemente portreta krajeva - hijeroglifski način izražavanja (moguće je naopačke gledati sliku)- likovi su leđima okrenuti promatraču – pozivanje na gledanje slike- široke vizure pejzaža – linije horizonta znaju imati blagu krivulju- prikazi usamljenih stabala, zimski prizori – melankolija- tanki namazi boje, ravnomjerno nanošenje boje, simbolička vrijednost boje

*Samostansko groblje pod snijegom, 1819. *Brod u ledenom moru (1798), *Brodolom 'Speranze' (Brodolom 'Nade')-popularna romantičarska tema brodoloma kao čovjeka bespomoćnog naspram sila prirode- ipak, u Friedrichovom djelu ima racionalizma, kao i simbolizma – radi brojne slike 'grobova junaka' u kojima su izražene patriotske ideje

Amerika: Krajolik kao metafora i omiljenost tog genreaThomas Cole i škola Hudson River-umjetnički pokret utemeljen na krajoliku- 20-ih godina-umjetnici u početku bili koncentrirani u dolini rijeke Hudson, kasnije se raspršili

Thomas Cole (1801.-1848.)-glavna ličnost u skupini-u početku vedute uzvišene- divlja priroda, često olujna s tamnim oblacima koji zamračuju zemlju, munje-30-ih godina boja gušća, slike manje podložne formulama, specifičnije

*Rukavac-u prednjem planu divljina s pognutim drvećem od nevremena- tamni olujni oblaci-dolje- sunčana dolina, rijeka Connecticut, obrađena polja, naselja

21.Biedermeier slikarstvo -Rani naturalizam – slikarstvo bidermajera-Naturalizam se javlja uz klasicizam i romantizam.-stil skromnoga građanskog ambijenta-Bidermajer je prvenstveno razdoblje u Austriji između Bečkog kongresa 1815. i revolucije 1848.,te isto razdoblje u Njemačkoj,ali slikarstvo bidermajera se javlja i u Skandinaviji, Švicarskoj,Francuskoj- manje važni umjetnici, pojedina bolja djela nadmašuju ograničenost stila.

Rudolf von Alt-Rani radovi, prikaz Salzburga, ponešto od bidermajerskih jasnih detalja ali je to isključivo posljedica zanata- pred kraj života (oko 1900.) radio akvarele nemirnih pokreta.-Vedute – pogledi na spomenike austrougarske Italije i južne Njemačke- vrhunski akvarelist, naturalizam proizlazi iz bidermajera, ilustrativnost oblika i perspektivnih linija- utjecao na oca Jakoba i brata Franz Alta- genre-slikarstvo austrijskog bidermajera – posljednji procvat genre-slikarstva – ponekad je naglasak na socijalnim uvjetima (u nekim Waldmullerovim djelima), ali jača je tendecija uljepšavanja i iznošenje buržoaskog života Peter Fendi Carl Schindler – Bečani, radili u akvarelu – Fendi radi genre-scene a Schindler scene s vojnicima, žive boje Josef Danhamer – život u gradu, Michael Neder – život seljaka- porteti Franz Eybl

22.Waldmüller, Spitzweg, AmerlingFerdinand Georg Waldmüller(1793-1865) -Slikar koji se zalagao se za nove tendencije u slikarstvu, prekid s Bečkom akademijom, gdje je bio profesor od 1830. -Proučavanje prirode kao jedini cilj slikarstva, odbija realističke i romantičarske tendencije. -Pejzažno slikarstvo nastaju brojni prikazi jezera *Pejzaž Pratera,1830.-Uvijek je prisutan mali pojas zemlje, nebo i drveće – sličan Kobellu ali bez manirizma ili Corotu unatoč detaljima.*Pogled na Hallstattersee iz Huttenckalma, 1838.- Snaga slika proizlazi iz lijepog postava- pejzaži jasni, oštro osunčani- želja za realnošću, važnost svjetlosti (sunčana svjetlost s oštrim sjenama).-Važna tjelesna čvrstoća i ljepota površine- mrtva priroda – po tradiciji klasičnih i baroknih mrtvih priroda. Portreti :Beethoven (1823), Princ Andre Razumovsky (1835), Francois Hanry (1834), Ane, druga žena (1850)-Jednostavni tonovi kojima prikazuje istinito i realno ali ujedno teži skladu i kompoziciji.-Portreti seoskog života i bečke buržoazije prije 1848.

-Idealizam gdje istinitošću, detaljima i svjetlom nije uspio doći do univerzalnosti *Rano ljeto u Wienerwaldu – berači ljubičica, *Prozor okružen vinogradima (1841)-Započeo kao portretist minijatura te scenografije za provincijska kazališta (1814-17)- putuje u London i Pariz ali nije usvojio Courbetovu metodu plein-aira. -Tek pred kraj života promjene u izrazu – blijeđi tonovi, sanjivost Stara bečka škola Waldmuller ima dosta učenika, ali ne i pravih nasljednika.

Carl Spitzweg (1808-85)-Više crtač nego slikar.-Zanima ga anegdota, događaji malih gradova,hiroviti ekscentrici i osamljenici – *Ljubitelj kaktusa (1858), *Knjiški crv (1862)– noćni čuvari i ulični svirači.

-Spojio je formu i sadržaj, efekt camere obscure i sunčevo, mjesečevo svjetlo je poput umjetnog. -Vidljiv je utjecaj barbizonske škole (Diaz) i Delacroixa, ali tek od 1851 kad putuje u Pariz, Belgiju i London- izvornost miljea – Siromašni pjesnik, 1839)i draž karikaturalne tonalnosti u kasnijim pejzažima- bidermajerska pozicija između realizma i idealizacije je više kompromis nego sinteza, a naglašava se u boji- iako koristi jarke boje, kolorit mu nikad ne jenjava i uprisutna fantastičnost.

Friedrich von Amerling (1803-87) Učio u Beču i Pragu, vidljiv utjecaj engleskog portretnog slikarstva (radio u Londonu), površnost i rutinska elegancija.*Rudolf von Arthaha s djecom 1837 *Moritz Michael Daffinger Portretist minijatura Josef Kriehuber- veze bidermajera s klasicizmom ili romantizmom ( Kersting, Wilhelm von Kobell, Peter Kraff) . Kao da su veliki ideali ustupili mjesto manjim idealima, veliki univerzalni ideali, harmonija i mir klasicizma ili neograničenost romantizma se svodi na sitno-građanske idealizacije čovjeka na ulici i svakodnevnog života. Ali za razliku od tih negativnih tendencija rasla je potreba za predstavljanjem vidljive stvarnosti – jedini cilj slikarstva, koji se najuspješnije ostvaruje u pejzažu. Osjećaj za stvarnost je ubrzo nadmašen poimanjem prostora, atmosfere i svijetla

.

23.Portretura u romantizmu-U Španjolskoj Francesco Goya predstavljao novi romantičarski duh, slikajući portrete i slike iz suvremene povijesti prožete uznemirujućom psihologijom.

*Obitelj Karla IV.-otkrivanje kraljeve unutarnje ljudskosti i običosti -zamislio kao usporedbu s Velazquezovim Las Meninas-na slici prisutan umjetnik-obitelj stoji ispred dvije velike uljane slike-odjeća kraljevska, ali nezgrapni, nedostaje samouvjerenosti-likovi se čine osamljenima i uplašenima-boja blještava

Jean Auguste Dominique Ingres (1780.-1867.)-kratko član grupe primitivnih-naglasak na snažnim obrisima i liniji- obilježje njegova klasicističkog stila-bio Davidov učenik-premda je sebe definirao kao povijesnog slikara, njegov glavni talent sastojao se u portretiranu, osobito žena.

*Portret Napoleona na carskom prijestolju-zgusnuti prostor, naglašena linija- tu završava paralela s Davidom i primitivcima- počinje Ingresov romantizam-luksuz- zlato, dragulji, mramor tapiserija, rijetki predmeti-Napoleon u jednoj ruci drži zlatno žezlo Karla Velikog, u drugoj bjelokosnu ruku pravde- kraljevsko naslijeđe-pozlaćeno prijestolje-poza kao u Van Eyckova Boga i konja, poistovjećivanje Napoleonas Bogom-lik veći od prirodnog- distanciran i božanski-egzotičan i romantičarski sadržaj slike-raskošne boje

*Portret gospođe Ines Moitessier-pretvorio ju u zemaljsku božicu-glatka ujednačena put, divna obla ramena, rafaelijansko lice-odjevena u raskošnu haljinu s ružinim uzorkom, ukrašena draguljima i lepezom od paunova perja-ispred zrcala s pozlaćenim okvirom-bez vidljivih poteza kista-precizan crtež, bogata paleta-poza- različiti klasični uzori

Theodore Gericault 1791.-1824.)-Gros uzor*Portret luđaka, 1822.-1833.-istraživao duh ljudsku patnju-energični potezi- fizička energija, psihotičan poremećaj: nervoza, strah, smrknuta ozbiljnost- osjećaj vlastite važnosti-simbolizira nesavršenost i niz ljudskih psihoza i slabosti-odraz odbojnosti romantičara prema racionalizmu prosvjetiteljstva, svjedoči o zanimanju za psihičku i fizičku patnju ljudi na rubu društva

24.Orijentalizam / primjeri-Orijentalizam je prikladna etiketa da bi se opisala fascinacija orijentom kod umjetnika 19. i 20.st. -To je sklonost prema egzotičnom, udomaćenom u francuskoj već od 17.st Ingres, Delacroix, Chasserau lansirali su modu tema inspiriranih Sjevernom Afrikom i Bliski Istokom. -Osvajanje Alžira 1830.godine obilježit će francuske slikare, poticati na putovanja te obnoviti njihovu umjetničku inspiraciju. -Postoje njemački, talijanski, belgijski ili američki orijenalizam. U to doba orijentalizam još predstavlja avanturu otkrivanje jednog drugog svijeta.J.A.D. Ingres Velika odaliska,E.Delacroix –cijeli ciklus odaliski,Alžirske žene, D.Morelli-Turska kupelj

25.PrerafaelitiBratstvo romantizma koje 1848. U Londonu osniva nekolicina mladih britanskih umjetnika John Everett Millais, Dante Gabriel Rosetti i William Hunt. Potpisuju se sa PRB. Ističu se svojim kategoričkim odbijanjem oponašanja stvarnosti u korist mašte, u ponovnim otkrićem talijanskih primitivaca, tj. Religiozne umj. prije akademskih propisa što ih je nametnuo Rafael. Teme su im brojni biblijski događaji ili oni izvučeni iz starih tekstova vezanih na svetu povijest. Po tome oni se suprotstavljaju realizmu koji se rađa, iako često dijele iste sklonosti. Snažno obojeno misticizmom prerafaelitsko slikarstvo rabi ipak fotografsku preciznost. Postao je jedan od najutjecajnijih pokreta druge polovice 19. St. Wiliam Holman Hunt (1827.-1910.)-najreligiozniji član preraf. društva-karakteristika- spoj viktorijanskog moralnog učenja i snažne realističnosti

*Buđenje savjesti (1853.-1854.)-nadahnuto odlomkom iz Davida Copperfielda Charlesa Dickensa u kojem Davidov prijatelj, skroman ribar Peggoty, odlazi tražiti svoju ljubljenu Emily koja je pobjegla s nemoralnim dendijem-Hunt zapravo pripovjeda priču jedne od tisuće bijednih žena iz realističke književnosti toga doba kojima je prostitucija bila jedina nada u boljitak iako će ih ona odvesti u propast-sjedi u krilu ljubavnika, pjeva pjesmu, postaje svjesna stihova, pomišlja na svoju obitelj i užasnuta je svojim grešnim stanjem-soba puna blještavih vulgarnih proizvoda- moralno zlo toga vremena (kao na Van Eyckovom portetu Arnolfinijevih)- svaki predmet funkcionira simbolički-maka koja goni pticu pod stolom- žena grabljivica, sat skoro podne- upozorava na vrijeme koje ističe, zrcalo koje odražava otvoren prozor- sloboda, na cijeloj slici biblijska upozorenja-mnoštvo predmeta i likova kvari kompoziiju i dopadljive estetske obrise- to se nije sviđalo PRB-u

John Everett Millais (1829.-1896.)-PR bratstvo u poetku najpoznatije po slikama utemeljenim na Bibliji i književnosti-slike služile kaomoralne pouke

*Krist u drvodjelskoj radionici (1849.-1850.)-Isus kao dječak u poočimovoj radionici, roditelji ga tješe zbog rane na ruci-svaki predmet u prostoriji simbol koji navještava Isusa kao Spasitelja-rasječen dlan- stigme, rođak Ivan sa zdjelom- krštenje, alatke na zidu, ljestve- raspeće-slika više od nestvarne inscenacije genre prizora-prikazuje prljavštinu ispod Isusovih noktiju kao što je Courbet to prikazao u kamenolomca- poistovjećivanje s radničkom klasom

*Ophelia-Shakespeare, Hamlet-pijeva prije nego se utopi u rijeci

Dante Gabriel Rosseti (1828.-1882.)-danas najpoznatiji po svojim radovima nako izlaska iz PR bratstva-bio glasnogovornik i prvi vođa PRB-a, znakovit njegov odmak od bratstva

*Beata Beatrix (1864.-1870.)-kasnija faza rada-portret njegove žene, najčešći model- počinila samoubojstvo uzevši veliku količinu laudanuma ( opijum koji izaziva ovisnost, služio za suzbijanje boli, ali se često zloupotrebljavao)-prikazuje nestvarnu duhovnu ljubav-stil po linearnosti i jednostavnosti ranorenesansni-sat u ruci prikazuje 9 sati kada je E. Siddal izdahnula, golubica s aureulom- duh sveti, baca joj u krilo smrtonosni mak-u pozadini Dante i ljubav hodaju ulicama Firence gubeći jedno drugo u magli- nagovještava Beatricinu smrt-E. Siddal odjevena u srednjovjekovnu odjeću, crvena kosa po stilu kasnogotička-glava obavijena aureolom žute i narančaste boje-kao da je na prijelazu života i smrti

-izraz odaje molitvu, žudnju, pa i seksualnost- Rossetijevo stanje duha zbog gubitka voljene osobe-udaljen od realizma i društvenih problema Bratstva-umjetnost koja izražava maštovitost i duboke psihološke porive

26.BarbizonciTheodore Rosseau i Barbizonska škola-Godine 1833. Theodor Rousseau otkriva selo Barbizon na rubu šume Fontainebleau. Ondje se nastanjuje 1847. a slijede ga Jean-Francois Millet, Corot i Courbet ondje često borave. -okupljaja umjetnike odane pejzažu koji bježe iz grada jer on postaje nehumano mjesto za život: Rousseau, Daubigny, Troyon, Diaz, Dupre, Millet, Descamps, Jacque, no jednako tako i umjetnici pristigli iz cijele Europe, čak i iz Sjedinjenih Država. -Svjetska izložba 1855. označava njihovo službeno i javno prihvaćanje-Rade pod utjecajem Constablea i nizozemskih majstora 17. st., te umjetnike povezuje uglavnom slikanje u plein airu i njihove studije prema motivu. Oni žele da vrijede same po sebi.-Premda nastavljaju rabiti tamni pod-sloj i bitumensko smeđe tonove, oni rade manje u ateljeu, te stoga održavaju slobodniji odnos prema kompoziciji, stavljaju promatranje i poetski izraz iznad poštivanja akademskih pravila.-Razvijaju s klasičnim oponašanjem dijalektičku vezu koju će prekinuti impresionisti. -Nakon 1860. God. Sisely otkriva Barbizon te ondje dovodi Renoira, Bazillea i Moneta.

Theodore Russeau (1812.-1867.)*Pod brezama-stvarna lokacija- svako stablo individualizirano, svaki oblak jedinstven-sumrak- svjež, vlažan, jesenski zrak-plavo zeleno nebo, smeđenarančasto lišće-potez kistom točkast- poput Constableovog-boja u mrljicama-tmurna atmosfera

Jean Francois Millet*ne znam naziv

27.Realizam → opće razlike s klasicizmom & romantizmom REALIZAM, IMPRESIONIZAM I PRERAFAELITI, 1848.-1885. G.-Pozitivizam- naziv koji se često upotrebljava da se označi novi pragmatični mentalitet i materijalizam koji su se pojavili 40-ih godina 19. Stoljeća. Skovao ga je francuski filozof Auguste Comte koji je 30-ih godina počeo pisati više svezaka pod naslovom „Pozitivna filozofija“.

-Ogledan primjerak pozitivizma je uspon fotografije 40-ih godina 19. Stoljeća, koju većina ljudi do tada nje smatrala umjetnošću vjeć sredstvom za vjerna bilježenja prirode i događaja-posljedica pozitivizma u umjetnosti je realizam-sada umjetnici više ne idealiziraju i dramski uprizoruju život, nego neuljepšano, neidealizirano, a isticali su i njegovu kratkotrajnost-umjesto pridavanja vrijednosti divljim uzletima mašte, egzotičnom i uzvišenom, realisti su stajali s objema nogama čvrsto na zemlji i obično bez emocija, smireno opisivali moderan život-opisi života seljaka i ugnjetane gradske sirotinje te sve brojnije velegradske srednje klase-u slikanju pejzaža taj se realizam razvio u impresionizam-impresionizam također označavao pojavu avangarde- ideja da su umjetnici ili zamisli izrazito novi ili radikalni za svoje vrijeme-Realizam u prvom redu pokret koji je bio odraz dramatičnih promjena u društvu, njegov nastanak podudara se s velikom revolucijom koja je izbila diljem Europe 1848. g.

-Najčešće teme realizma bile su socijalne. Na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na području postizanja jake ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike. Prikazuje fotografski reducirane detalje, nema sitnih koji podsjećaju na fotografiju- realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su bliži H.Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama).

REALIZAM- vrijeme uzleta znanosti i tehnike -sustavno istraživanje svijeta, netom otkrivena fotografija-primorava slikare da se suočavaju s njom. -realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu - u lik. umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na Njemačku – u perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne lik. orijentacija -programatski realizam u Franc. uvjetovan je umjetničkim, političkim te socijalnim zbivanjima – protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti sa larpurlartizmom u umjetnosti

- u nekoliko djela Courbet se približava SOCIJALNIM TEMEMA za koje se borio u političkom djelovanju (druga strana slike Atelier – kritički prikazani tipovi građ. društva; neobično ikomponiranje Pogreba u Ornansu)-realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresionizam

KLASICIZAM- razdoblje koje se okreće antici, teži čistoći, umjerenosti i jednostavnosti -teme su daleka prošlost i mitologija, ali i istiniti povijesni događaji

-prevladava razum -boje su hladne i degradirane,bez živosti -likovi oblikovani kao skulpture

-historicizam-mnoštvo neostilova,kako su utjecali na arh. Tako uočavamo postupno utjecaje umjetnika iz prošlosti na djelima klasicista.

ROMANTIZAM- načelo romantizma "l'art pour l'art" -revolucionarni duh u djelima Delacroixa -više je duh nego stil, svojevremeno je bio umjetnička avangarda -provala ilirizma,strastvena opijenost bojom -zanos -priroda i znanost u istom miljeu-pejzaži-sile prirode u odnosu na čovjeka. 28.Gustave Courbet-(1819.-1877.)-Aktualnost Courbetovih djela – u postavljanju novog odnosa slik. svijesti prema prirodi, tematika proširena na svakodnevni život. -Courbet: "Ljepota stvorena prirodom veća je od svake umj. konvencije". On je lomio konvencije, a za razliku od romantičara imaginaciju koristi da bi našao potpuniji izraz za ono što postoji. -Njegov credo: "slikarstvo je konkretna umjetnost koja postoji ni u čem drugom doli prikazivanju realnih postojećih stvari". -Cijeli život praćen odbijanjem, neshvaćanjem, mržnjom

- protivnicama smetala njegova elementarnost koja je imala vodeće mjesto u danima Pariške komune – nakon pada Komune optužen kao "narodni izdajica".-Ulaskom Versajaca u Pariz Courbet je zatvoren, atelje razgrabljen, zaplijenjene slike (svojim slika mapu optužbi je "obezvrijedio ono što je lijepo")-U zatvoru naslikao nekoliko slika cvijeća, a izlaskom producira čitave serije slika da bi isplatio dug u ime oštete Vendomskog stupa (nije mu dokazana krivnja) – spomenik imperijalizma, replika Trajanova stupa iz vremena empira posvećena Napoleonu- pod takvim pritiskom počinje pobolijevati- sa neisplaćenom naknadom bježi u Švicarsku sasvim dotučen i uništen. -U Courbetovom opusu su SAŽETE SMJERNICE za buduće generacije- talent, kreativnost je ili vođena ukusom ili nastaje iz nagona (Manet).-Ne pripada školi- hvalio se da nije imao učitelja – već u prvim radovima on je formiran majstor.-Iako nije imao učitelja istinsko slikarstvo je upoznao na izvorima starih majstora koje odlikuje neposredan odnos prema realnom objektu- uzor su mu majstori baroka koji ističu značenje stvarnosti – Zurbaran, Ribera, Velazquez,Rembrandtove tople polusjene, oduševljen Halsom.

Prve slike na visokoj majstorskoj razini.

* AUTOPORTRET SA POJASOM-Iz tame mekano oblikuje volumen, imaju romantičarsku značajku kao i autoportret pod nazivom:

* RANJENI – veza sa tradicijom ali i suvremenicima – Delacroixa kopirao u Louvreu, Gericault(promjena iz romantizma u realizam je promjena u doziranju elemenata).Courbet je neposredno od Gericaulta preuzeo mekan i snažan način isticanja volumena, ali je Courbetovo oblikovanje volumena snažnije prožeto bojom- tonsko slikarstvo obilježava ovu I. fazu – najznačajnija slika:

* POGREB U ORNANSU -slika uvrijedila mnoge gledatelje- obični ljudi iz provincije, bez otmjenosti ili idealizacije-ne sadrži baroknu dramatičnost i kompozicijsku strukturu-nema lika u središtu pozornosti- pas jednako tretiran i jednako važan kao svećenik ili gradonačelnik- 50 likova nad grobnom rakom, reljefno raspoređeno- skup portreta Courbetovih sumještana- svi likovi u prirodnoj veličini- folklorni kostimi, lica izražavaju različita duhovna stanja- u pozadini pejzaž pećina- monumentalnost izraza postiže tonskim slikarstvom- tamna paleta, crvena boja povezuje tonove- koristi jake kontraste tonova i boja.-Jedinstveno, monumentalno djelo sa dubokim humanizmom rezultat je dubokog doživljavanja stvarnosti- nazvali ga "veliki slikar-budala" . -Njegovo slikarstvo izraz je očekivanja društvene klase koja je revolucijom došla na vlast. -Težnje Revolucije Courbet ostvaruje svojim istinitim realizmom kao pravom i živom umjetnošću(L'art vivant)- za realističko oblikovanje nije bitna tema, već umjetnikovo shvaćanje- nastoji neposredno zahvatiti stvarnost (Delacroix objekt zahvaća tako da slika novu prirodu: Courbet prikazuje samu srž stvarnosti)- on materijalizira sile prirode – l'art vivant.

* TUCAČI KAMENA, 1850. Dresden-dva radnika, tucaju kamen kako bi dubili šljunak za cestu- prikaz fizičkog rada -dominira tamni ton. -Radio veoma brzo, iz te stvaralačke snage izrasta njegova samosvijest -poderana odjeća. siromaštvo, društvena klasa-radnici i kamenje jednako tretirani-likovi u plitkom prostoru (i u „pogrebu“ isto)

* ATELJE-Naga žena stoji i promatra C. dok slika pejzaž rodnog kraja- atelje sa modelima, znancima i običnim posjetiocima. Prvotan dojam kaosa prelazi u sklad- grupe plastičnih tijela u dubini prostora – šal na ženskoj figuri oduševio Delacroixa.-Životnost mjerljiva sa Velazquezovim * Meninas- nastala 1855.-Sinteza, naslikao program realizma, nazvao je "REALNOM ALEGORIJOM" koja označava fazu 7 godina njegova života- prikazao sve žive tipove i ideje koji su ispunili 7 god. njegova života – prijatelji ga promatraju u radu (Baudelaire čita u kutu), mrtvačka glava na novinama možda odgovor na napade protiv njega.Povrijedila suvremenike, izbačena iz Salona.-Kvaliteta unutraš. lik. sadržaja, pretvaranje životne materije u djelo- vođen zahtjevom slobodnog razvoja individue, ne priznaje postojanje ikakvih škola – 1861. Učenici Beaux Artsa okupili su se oko C. ali ih je on tretirao kao svoje suradnike a ne učenike- povremeno se bavio i modeliranjem – plastika.

* RIBIČI- slika u Parizu i rodnom mjestu (izuzetno brzo)- djela:* GOSPOĐICE NA OBALI SEINE* MAGNOLIJE* KOŠUTE NA POTOKU* STARI INVALID- pejzaži iz Ornansa* VAL- među najsnažnijim slikama u C. opusu. Slikao u Engleskoj, Holandiji, Bavarskoj – u Njemačkoj bio osobito cijenjen- za prusko-francuskog rata ostaje u Parizu- za vrijeme Komune izabran za njenog člana- nakon sukoba Komune i Versajaca zatvoren, obolijeva – bježi u Švicarsku- umire 1877. u Ornansu, tijelo pronađeno tek 1919.

29.Realizam → teme + primjeri;-Najčešće teme realizma bile su socijalne. -Na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na području postizanja jake ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike. -Prikazuje fotografski reducirane detalje, nema sitnih koji podsjećaju na fotografiju- realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su bliži H.Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama).

Jean-Francois Millet (1814.-1875.)-slike iz seoskog života- specijalnost

*Sijač, oko 1850. god.-seljak, poderana odjeća- siromašan, potlačen-monumentalan, masivan, dinamičan lik. ispunjava gotovo cijelu površinu slike-nije toliko individualiziran kao Coubertovi likovi na „Pogrebu u Ornansu“

-tamni chiaroscuro-radnik u sjeni, miješa se s tlom-po seoskim temama Millet realist, njegova senzibilnost romantičarska

Honore Daumier (1808.-1879.)-poznat kao karikaturist – litografijama brzo i suptilno dokumentira različita zvanja, klase i tipove ljudi u Parizu (u Pariškim novinama)*Ovoga možemo slobodno pustiti, 1834.-nakon radničkog ustanka u Parizu- stradali mnogi nevini građani-pretili kralj Luj Filip, ustanovivši da svezani radnik nema pulsa, objavljuje da ga se slobodno može pustiti da ode

*Vagon trećeg razreda-napušta humor i satiru te izražava karaktere i tipove-psihologija onodobnog gradskog života-osamljena gomila, hrpa zguranih radnika-u prvom planu umorna obitelj-Daumiera nazivali i realistom i romantičarom

Rosa Bonheur -slikarica životinja-velike dimenzije

*Oranje u Nivernaisu-krave i bikovi-naslikano do najsitnije pojedinosti

Napad realista na akademske vrijednosti i građanski ukus-Coubert napao vrijednosti Francuske akademije i građanski ukus-suvremeni život proglasio vrijednom temom za slikanje kao što su povijesni događaji-Coubertova odbacivanja akademskih vrijednosti 60-ih godina preuzeo Edouard Manet baveći se gradskim, a ne seoskim životom

Jean-Baptiste Carpeaux (1827-75)- Najveći majstor 'slikarske' skulpture 19.st.-Rude mu je bio učitelj, radi ctreže prema njegovim skulpturama.-U nizu portretnih poprsja Carpeaux ostvaruje slikarski realizam u svom osobitom stilu. -Radi skulpture na isti način kako slika i crta (nervozno uzbuđenje). -Sve slikarske elemente i iluziju materijala sve lako prevodi u skulpturu, ponekad čak i rutinski, ali, najboljim njegovim djelima postoji ravnoteža između kiparske forme i površine, kako ona ne bi predvladala.

*Ples- reljef za pročelje Opere u Parizu- mitološki prizor.-Veseli bakanalski ples- aktovi, razigrani pokret, isprepletena tijela, senzualnost – suvremenici su se osjetili uvrijeđenima jer je ta skulptura na javnom mjestu . -Pogađao ih naturalizam- dinamički ples, živi pokret. -ovim elementima prethodi Rodinu *Ples

30.Njemačka inačica

31.Impresionizam → vremenski okvir + glavni predstavnici & djelaImpresionizam: drukčija vrsta realizma-naziv skovao jedan neprijateljski raspoložen konzervativni kritičar 1874. godine kada je pisao o prvoj izložbi umjetničke udruge nazvane Anonimno društvo umjetnika. Tu izložbu sada nazivamo prvom impresionističkom izložbom. Pisac, kao i javnost smatrao da su slike nalik na skice te ih smatrao pukim impresijma. Pojavljuje se u nazivu uljane slike luke Claudea Moneta izložene na prvoj izložbi impresionista pod nazivom Impresija: Izlazak sunca. Ono što impresionizam ima zajedničko sa slikama Maneta i Degasa je nedovršen izgled, sličan skici, izražavanje doživljaja trenutka i želja za modernim izgledom. Impresionisti se više bavili ruralnim i gradskim krajolikom nego likovima. Radili na otvorenom. Slikali svjetlo koje se odbija, a ne predmete.

-Impresionisti slikaju TRENUTAČNOST stvarnosti, nastoje fiksirati treperenje zraka svijetla – slikani SADRŽAJ JE UČINAK SVIJETLA U TRENU kad je taj sadržaj slikan. -Bitni su sadašnji utisci boje i svijetla, prolazni moment, pokret, gibanje, atmosfera i ralizacija NEPOSREDNE VIZIJE- kao dosljedni pleneristi započinju i dovršavaju slike u prirodi, hvatajući mijene atmosfere i svijetla– slikar je improvizator koji u brzini SKICIRA ONO ŠTO IZMIČE u neprestanom gibanju.-ČISTE OTVORENE BOJE koje su međusobno komplementarne- boja predmeta je NESTALNA – ona ovisi o intenzitetu svijetla- boje se nanose u mrljama koje se u oku gledatelja miješaju u šare, "mrlje od 7 čistih, nemiješanih boja (spektar)"- paleta postaje sve svjetlija

-Već su G. Courbet i E. Manet inicirali slikanje kao neposredno promatranje prirode i prikazivanje stvarnosti koja izmiče. U plein-airu su slikali C. Corot i G. Courbet, ali su slike dovršavali u ateljeu. -Edouard Manet je slikama * DORUČAK NA TRAVI (1863.) i * OLIMPIJA (1865.i prekinuo sa tradicionalnim slikarstvom svijetla i sjene . On slika "PLOŠNIM SVIJETLOM", sliku gradi velikim svijetlim plohama, prijelaz svijetla u sjenu izvodi suprotstavljanjem manje intenzivnih tonova (a ne polutonova). -Oko Maneta se okuplja, oduševljena njegovim načinom slikanja, grupa mladih inovatora – sastaju se u caffe Guerbois u Parizu- 1874. zajednički izlažu kod NADARA- zajedničkog imena nisu imali – Th. Duret ih nazvao " prijatelji Maneta"Prema izloženoj Monetovoj slici

* IMPRESIJA – RAĐANJE SUNCA- podrugljivog naziva impresionisti, kasnije oni prihvaćaju taj naziv- CLAUDE MONET, CAMILLE PISSARRO, EDGAR DEGAS, ALFRED SISLEY, AUGUSTE RENOIR, PAUL CEZANNE

- ARMAND GUILLAUMIN (1841.-1927.) – pridružio se impresionistima, slika parišku periferiju i pejzaže u maniri impresionista

- javlja se u Francuskoj 60ih godina 19 st.- dominira na prijelazu 19. u 20. st. Usmjerenost impres. slika na vizualno i "trenutno"- odražava duhovno stanje građanstva krajem 19. st.

Claude Monet (1840.-1926.)-pionir impresionizma-slikao na otvoenom- plein air-trudi se uhvatiti svjetlo

Auguste Renoir (1841.-1919.)-sprijateljio se s Monetom7-također razvio impresionistički stil svijetlih boja-osim pejzaža privlačila ga i figura

*Ručak na brodskoj zabavi-genre-prizor u restoranu-u pozadini jedva naziremo jedrilice i čamac-odjećom identificira pojedince-živopisan osunčan prizor dokolice- ugodan, opušten-treperavi, lepršavi potezi-asimetrična kompozicija- od lijeve strane, desna kao odrezana

Camille Pissarro (1830.-1903.)-spontan, svijtele boje-živio na selu- društveni anarhist, odan puku-omiljeni motivi seljaci i seoska dobra (za razliku od većine ostalih impresionista)-radio na otvorenom-kompozicije često složene

*Uzlazna staza prema L' Hermitageu-predgrađe Parza-plošan zastor stabala ispred prizora sela u dubini-desno staza koja kao da se uspinje po slici,a ne ide u dubinu-ima i neka apstraktna obilježja- strukturirane komp imat će golem utjecaj na Cezannea

BERTHE MORISOT (1841.-1895.) – žena Manetova brata, nastupa na svim impres. izložbama-prevodi Manetovu umjetnost u ženski izraz- višestruki model E. Maneta – za Balkon i portret Odmor-slika pejzaže i fgurativne kompozicije-likovi obično žene i djeca- aktivnosti imućne žene-svijetla paleta, energični potezi

Mary Cassat-amerikanka, oslanja se na izraz E. Degasa- čiste, jednostavne forme, pojednostavljen raspored boja, teme majčinstva (* Majka i dijete).

Edouard Manet-Francuski slikar i grafičar -postaje učenik Coturea, već u samom početku njegova rada prisutna je POTREBA ZA SAŽETIM POJEDNOSTAVLJENJEM . -Suprotstavlja se akademskoj modelaciji, prezire ilustrativno slikarstvo opterećeno naracijom i anegdotom- slikajući život svakidašnjice nastavlja Courbetov "l'art vivant.- nije modelirao imitirajući tvar da bi ostvario plastičnu oblinu, on je slikao ono što je vidio: površinu stvari, satkanu od svijetla i boje. On boju osjeća kao vrijednost svijetla.- narator koji se pridržava tradicije -Novo povezuje sa tradicijama prošlosti- ipak * Doručak na travi (1863.) i * Olimpija (1864.) izložene u Salonu, bile napadane kao uvreda likovnoj tradiciji-Opus mu se može podijeliti u 3 faze: I.faza: pod utjecajem španjolskih majstora (Velazquez, Goya), izražava se tonski- među najranijim slikama je

* PIJANICA APSINTA, odbijena od Salona, označava prekid sa Coutureovim izrazom, Couture rekao da je to mogao naslikati samo slikar koji se i sam opijen apsintom- žiri salona mu odbija slike * FLAUTIST i

* DORUČAK NA TRAVI- na izložbi Odbijenih oko Maneta se skupljaju istomišljenici (Jongkind, Whistler, F.-Latour)- Zola i T. Duret brane ismijanog Maneta.1863. sam izlaže 14 slika u GALERIJI "MARTINET": * ŠPANJOLSKI PLES, * CIGANI, *KONCERT U PARKU TUILLERIE…- uz Zolu, Manetovi branitelji su Ch. Baudelaire te kasnije S. Mallarme za čiju poemu Manet crta ilustracije- 1865. putuje u Španjolsku iako mu se i dotad prigovaralo da je samo sljedbenik španjolaca

II. faza: kontrastima i šarenilom boja približava se impresionistima, iako ne radi kao pravi plenerist* CLAUDE MONET U VRTU* PLAŽA* U ČAMCU- veliki pejzaži iz Normandije- iako slika u plein-airu, likovi mu poziraju!- s nekoliko poteza fiksira motiv- paralelno slika i portrete: * E. ZOLA, * S. MALLARME, * BERTHE MORISOT testalni model * VICTORINE-LOUISE MEUREND (Olimpija) u različitim kostimima

III. faza: u vrijeme kad je sputan bolešću- radi mrtve prirode (cvijeće) i manje portrete te pastele- radio i bakroreze, litografije, crteže perom ili trskom-Prvom fazom Manet utječe na Račića, Kraljevića i Becića koji označavaju početke hrv. suvremenog slikarstva- portrete najviše radio u pastelu- brojna njegova djela su "slike slika". -Na moderni lik. jezik prevodi djela umjetnika koje osobito cijeni (* POGUBLJENJE MAKSIMILIJANA, * BALKON – GOYA)- Olimpija rađena prema Urbinskoj Veneri – Tizian* FRULAŠ- slika nema dubine već realistički skraćene konture stvaraju efekt trodimenzionalnosti- pozadina je jednako blizu kao lik.-Manet je slikarstvo oslobodio od takmičenja sa fotografijom - 1867. održana izložba OBOJENIH JAPANSKIH DRVOREZA – čistoća boja, odsutnost sjena- Manetovi sljedbenici se nazivaju impresionistima – on sam ne prihvaća taj naziv.* BAR "FOLIES BERGER" (1881.-82.)- pozadina nije više neutralna, u ogledalu se odražava vesela unutrašnjost. * GONDOLA NA CANALE GRANDE- gotovo impresionističke odlike- cjelina se mrvi, nestaju konture, te lokalni tonovi, paleta je sve svjetlija (slika u plein-airu)* MRTVI TOREADOR - skraćenje tijela, plošne boje.

Napad realista na akademske vrijednosti i građanski ukus-Coubert napao vrijednosti Francuske akademije i građanski ukus-suvremeni život proglasio vrijednom temom za slikanje kao što su povijesni događaji-Coubertova odbacivanja akademskih vrijednosti 60-ih godina preuzeo Edouard Manet baveći se gradskim, a ne seoskim životom

* OLIMPIJA- lik svijetli u sivilu prvog plana- pozadina je jednostavna i tamna sa pojedinim svijetlim akcentima – boja buketa, vrpca oko vrata i ukosi, žuti šal…-Obična žena upitna morala, njegov model Vietarin -Ono što je bilo neobično za slikarstvo toga doba je što akt-žena pogledom bez imalo srama obraća promatraču. -Crna kontura tijela vidljiv utjecaj japanskih grafika. -Kompozicija je stještena pa izaziva neugodu.-temelji se na Tizianovoj Urbinskoj Veneri

*Doručak na travi-rađena je po uzoru na Giorgionea –prisutna je ikonološka problematika.- Manet je kompoziciju dijelom preuzeo sa Rafaelova "Parisova suda" prema bakrorezu Raimoldia- vizualni manifest umjetničke slobode. -Slikar može kombinirati različite elemente zbog estetskog dojma- odan "čistom slikarstvu" – potezi kista i boje, a ne njihovo značenje, su slikareva stvarnost- uzori: Hals, Velazquez, Goya – oduševljen njihovom slobodnom tehnikom i bojama.-Nema klasične modelacije. Kompozicija je piramidalna.-Riješava tijelo kao siluetu te gradi čistim tonovima. -Intrigantan potez-postoje dva izvora svijelosti: jedan je prikazan u pozadini načinom na koji osvjetljuje ženu koja se kupa,a drugi osvijetljava likove središtu slike-bez pretjeranih sjena kao da ih je netko fotografirao.-likovi, stabla, mrtva priroda- lebde u prostoru-kupačica veća nego što bi trebala biti

33.PointilizamGeorges Seurat-Program poentilizma počiva na znanstvenim analizama boja. One se nanose u pjegama u bojama spektra,tek njihovim miješanjem u oku nastaje efekt slike.-Začetnik ovakvog načina slikanja bio je franc.umj. Seurat.-Za njega je slikarstvo "razumska operacija". Točkice su sitni potezi kistom međusobno komplementarnih boja.-P. Sinac postaje jedan od najdosljednijih pristaša poentilizma . Opća internacionalna faza postimpresionizma, koja prelazi u modu. -U početku ove faze Seurat nastoji da točkice čistih boja u oku proizvedu žive vibracije i briljantnost svijetla. Nastojao oblike komponirati u skladnosti i određenoj statuarnosti .-Signac se dotle iživljavao u samom TEHNIČKOM POSTUPKU bez obzira na oblike vanjskog svijeta- time nastupa degeneracija impresionizma, formira se neoimpresionizam – forma se rastapa u vibraciji malenih šara čistih boja – vidljivo kod Signaca u ranoj fazi: *PORTIEUX, 1888. – vidljivo strogi, geometrijski precizan crtež koji kasnije nestaje u razlivenoj plohi poentilističke strukture.

*Nedjeljno popodne na otoku La grande Jatte (1884.-1886.)-korjeni u Manetovom realizmu- prikazuje srednju klasu-kurtizana u šetnji s majmunom, vesla u majici bez rukava puši lulu-likovi kao ikone- svaka prikazana u profilu, frontalno ili u tričetvrtinskom pogledu

34.„Programatsko“ djelo pointilizma1884. oficijelni Salon odbija sliku

* KUPAČI NA ASNIERESUSeurat osniva Salon des Independant u kojem su neoimpresionisti kao grupa formirani 1886. Neoimpresionisti , nastoje riješiti pitanje boja i svijetlosti na temelju stroge ZNANSTVENE METODE – točkice čistih i nemiješanih boja su PRORAČUNATO I SISTEMATSKI USKLAĐENE, dok oblici postaju STILIZIRANI I GEOMETRIZIRANI. Spontanost impresionizma transformirana je u krutu shemu umjetnog polaganja točkica i šara =poentilizam- unatoč polikromiji platna djeluju hladno, kao da su rađena prema ustaljenoj formuli.

35.Caspar David FriedrichNjemačka: Friedrichov panteistički krajolikDavid Caspar Friedrich (1774.-1840.)-ljudska sudbina- hladna pustoš, uznemirujuča tišina-teme- prijelaz od fizičkog zemaljskog oblika u duhovno biće koje pripada vječnosti-slika figure pojedinačne ili u paru,ali s funkcijom da povezuju promatrača s pejzažom ili da izazovu čežnju za tim pejzažom-težnja za beskrajnim, nemjerljivim, koja postoji još u klasicističkom pejzažnom slikarstvu, ali je tamo sputana, ovdje prevladava. -Romantizam se želi izraziti na jednostavniji i izravniji način. Veličina čovjeka odražava se u prirodi. Romantičarski pejzaž čovjeku daje čisto kontemplativnu ulogu čime se daje glas prirodi tj. njenoj tišini. To je i glavni element Friedrichove umjetnosti. - pohađao je akademiju u Kopenhagenu, kasnije je živio u Dresdenu, gdje i umire u siromaštvu i dubokoj melankoliji. -Glavni motivi njegovih slika su s baltičkih obala, ruševine gotičkog samostana u Eldeni (Samostansko groblje pod snijegom, 1819), Harz planine( Pejzaž sa Harz planina, 1820.), Dresden i okolica. -stvarne slike,često s mnogo detalja, pretače u posebna raspoloženja kojih dotad nema u pejzažnom slikarstvu (magla na obali, oblaci nad večernjim nebom, sumrak na planini, itd. – uvijek su ta raspoloženja uronjena u tugu – drama tišine prirode koja muči dušu, a ta 'tragedija'najčešće je izražena opresivnom tišinom.

*Tetschenski oltar (1808)– Raspelo na brijegu - za kućnu kapelu grofa Thuna u Tetschenu- nije jasno je li slika religiozna ili je pejzaž (to je bila suvremena kritika)- novo shvaćanje i religije i pejzaža - pejzaž se doživlajva kao manifestacija boga- to djelo je trebalo biti prvenstveno kao instalacija u posebnom, zatamnjenom prostoru sa tradicionalnim okvirom

*Redovnik na obali mora, 1809.- jedno od najvažnijih djela - tri vodoravne plohe čine vrlo jednostavnu kompoziciju, točka okupljanja tih ploha je sitna figura monaha- tema dominacije prirode nad čovjekom – monotonost pejzaža, neizmjerna samoća- izbjegavanje okvira (proširenje prostora, tj. neograničavanje) – suvremenik kaže da se promatrač osjeća kao da su mu 'kapci odrezani'- likove je ponekad oblačio u narodnu nošnju – buđenje nacionalne svijesti- pejzaži imaju elemente portreta krajeva - hijeroglifski način izražavanja (moguće je naopačke gledati sliku)- likovi su leđima okrenuti promatraču – pozivanje na gledanje slike- široke vizure pejzaža – linije horizonta znaju imati blagu krivulju- prikazi usamljenih stabala, zimski prizori – melankolija- tanki namazi boje, ravnomjerno nanošenje boje, simbolička vrijednost boje

*Samostansko groblje pod snijegom, 1819. *Brod u ledenom moru (1798), *Brodolom 'Speranze' (Brodolom 'Nade') – popularna romantičarska tema brodoloma kao čovjeka bespomoćnog naspram sila prirode- ipak, u Friedrichovom djelu ima racionalizma, kao i simbolizma – radi brojne slike 'grobova junaka' u kojima su izražene patriotske ideje

36.Philipp Otto RungePhilipp Otto Runge, vodeći njemački romantički slikar. Autor je alegorijskih i mistično religioznih kompozicija te

osobito uspjelih portreta djece (Hunselbeckova djeca). Pisao je o teoriji boja. Značajniji pejzažist. Studira u Kopenhagenu i Dresdenu, gdje upoznaje Friedricha.Portreti su mu realistični ali mistično osvjetljenje ih svrstava u poetiku romantizma. U likovima često prikazuje grotesknost: *Umjetnikovi roditelji i djeca, 1806.Začetnik je romantizma ne samo svojim slikarstvom, nego i kao pisac teoretičar koji se bavio izučavanjem boja.

4 doba dana: Jutro, Podne, Večer, Noć, 1808. – 09.

37.William TurnerJoseph Mallord William Turner (1775.-1851.)-drugi veliki engleski pejzažist tog doba-svoje prizore punio povijesnim motivima za razliku od Constableaslike imaju i filozofsku dimenziju -bavi se specifičnim svjetlosnim efektima: prodor sunčeva svijetla kroz maglu ili oblake.-Umjetna svijetla – požar ili vatra, dim, magla- u takvoj atmosferi se gubi točnost oblika – nastaju stanovite VIZIJE- u takvu atmosferu ubacuje DOGAĐAJ ili dijelove ARHITEKTURE- unutar prirode Turner ističe svoje subjektivne vizije- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu) Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje- prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti- njegov opus najavljuje modernitet 20. st.

* POŽAR LONDONSKOG PARLAMENTA- refleksija plamena na Temzi- most i ljudi koji promatraju katastrofu su osvijetljeni vatrom- uronjenost u atmosferu i impresiju naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam- ova Turnerova slikarska metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita, jeze – nema jasne slike o zbivanju- simbolična razina – požar Stare Engleske – romantičarski osjećaj straha pred propadanjem

*INTERIJER U IZMAGLICI SVIJETLA- svijetlost zamućuje motive- prostor se može samo naslutiti- opipljivo svijetlo se DIFUZNO ŠIRI – prikazan UGOĐAJ, impresija prodora svjetla u interijer - Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma)

* PARNI BROD U SUMRAKU- brod je simbol novog doba- moderno interpretiran pejzaž – slobodni potezi kista bez opisnog elementa

- grad uronjen u atmosferu, površina vode u skraćenju

* KIŠA, PARA, BRZINA- uzor impresionistima- Turner donosi apoteozu stroja – vjesnika novog vremena - lokomotiva ide kroz kišu, miješa se para, svijetlo, kiša-dijagonala koja stvara osjećaj NAPETOSTI, dramatičnosti- impresioniste privukla njegova impresija prostora u magli i kiši

* BROD S ROBLJEM-kasni apstraktni stil-podloga- nevažna suvremena zbivanja-bolesni, umirući ljudski teret- za tajfuna pobacan u more- more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem- Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"-krvavo crveni sunčev odsjaj-tragičan zastrašujuć prizor

38.Po čemu se klasicistička skulptura razlikuje od barokne? Osnovne formalne razlike -Tijekom 19. st. skulptura ne slijedi neki logičan razvoj kao slikarstvo (koje je dominantna umjetnost) . Iako daje određen broj velikih kipara i djela. -Često se previše oslanja na klasične uzore pa ostaje akademska, beživotna i dalje se osjećaju elementi baroka, kao i u slikarstvu.Prisutna je mirnoća stava, jednostavni obrisi i modelacija.

Kiparstvo-za razliku od slikarstva, kiparstvo početkom 19. St.- ograničavajuće-U skulpturi 19. st. se termini romantizam i realizam ne mogu koristiti u svom potpunom značenju. Realističke tendencije postoje još od vremena baroka- Nema ni romantizma u strogom smislu, kao organiziranog širenja doktrine, romantizam se odražava prvenstveno u izboru tema. -Tijekom razdoblja klasicizma, romantičarska, sentimentalna filozofija ogledala se u pojmu'engleskog vrta', što podrazumijeva i skulpturu unutar takvih vrtova.-Ni u formalnom smislu nema generalnog trenda prema novom, bitno drugačijem stilu- dakle, romantizam u skulpturi ogleda se prvenstveno kroz teme kojima se bavi što podrazumijeva narativne elemente i raspoloženje. -U ovom smislu i David D'Angers može se smatrati romantičarom. -Romantizam u kiparstvu postoji samo u Francuskoj (u Njemačkoj, eventualno, ima klasicističke skulpture koja povremeno skreće u sentimentalizam).

Antonio Canova *Amor i Psiha-dojmljiv raspon tekstura-Amor i Psiha na humku prekrivenom draperjom -snažan osjećaj kojeg vezujemo u romantizam-trenutak kada Amor, smrtnicu Psihu, u koju se zaljubio, budi iz vječnog sna u koji ju je bacila ljubomorna Venera

-nježnost, strast, pokret

39.U kojim područjima klasicizam traži omiljene teme?-Pozivanje na antiku je konstantno , no percepcija remek djela evoluira u skladu sa arheološkim otkrićima.-Literarno poznavanje grčko-rimske mitologije rađa isprva alegorijsku obradu: Venera predstavlja ljepotu, Herkul snagu.-razdoblje koje se okreće antici, teži čistoći, umjerenosti i jednostavnosti-teme su daleka prošlost i mitologija, ali i istiniti povijesni događaji-prevladava razum -boje su hladne i degradirane,bez živosti-likovi oblikovani kao skulpture-historicizam-mnoštvo neostilova,kako su utjecali na arh. Tako uočavamo postupno utjecaje umjetnika iz prošlosti na djelima klasicista.

40.„Prvi“ kipar francuskog klasicizma?Jean-Antoine Houdon-franscuski kipar- najbolji primjer prosvjetiteljskog empirizma-realizam u okviru klasicizma-portretist

*Voltaire u sjedećem stavu-terakota-odjeven u rimsku togu s vrpcom na glavi, stolica antičkog stila-obješena koža na vratu, krezuba usta, duboke bore, spuštena ramena- starost, krhkost-glava zaokrenuta, usta se smiješe, jedna ruka visi s naslona, druga čvrst drži- oštar um, duhovitost

*George Washington-umirovljeni general u uniformi-mač visi uz snop antičkog pruća- 13 kom- 13 prvobitnih država-oslanja se na štap-kontrapost, plemeniti izraz- klasično-realistični detalji

42.Koje antičke skulpture služe kao predložak? Zašto? / primjeri-Laokonova grupa kao ideal i predmet mnogih interpretacija (Winckelmann, Goethe,...). -Veliki uzor je i Apolon Belvederski . -Obje skulpture poznate su od 16.st. kada se otkrivaju grčke klasične skulpture. -Winckelmann jednu od kulminacijskih točki povijesti umjetnosti vidi u djelima Fidije, Thorvaldsen se među prvima interesira za Fidiju. Do tada se vrednovala samo helenistička tradicija. Za biste i portrete nekih suvremenika umjetnika uzimani su predlošci Venere, velikih rim. careva.

43.Koji klasicistički kipar slovio za „majstora“ cijele Europe?Huodon je bio posljednji veliki kipar klasicizma.

44.KIPARSKI CENTRI

-U vrijeme klasicizma kiparski centri u Europi ovisili su o tadašnjim arheološkim otkrićima iz antičkog svijeta. -Umjetnici putuju skupljajući iskustvo i naobrazbu, pa se kao kulturna središta smatraju Rim (naravno zbog najviše sačuvanih spomenika prigodnih za proučavanje),Pariz (općenito središte europske umjetnosti) ,…..pa čak i London (tamo su se nalazila neka od najvažnijih arh. vrednota ). Kipari pojavom arheologije nastoje proširiti svoje reference i naći povijesnu istinu.

45.HOUDON I ODNOS PREMA KLASICIZMU -(1741.-1828)-Francuz za kojeg možemo reći da je bio posljednji klasicistički kipar. -Usprkos toj tituli nije baš bio naklonjen idealima klas. kiparstva , karakteristike te umjetnosti u njegovim djelima zapažamo tek u manjim tragovima. -Većinu karijere proveo je oblikujući barok. skulpture.. -Odbijanje konvencija dovodi ga do usavršavanja bisti i portreta, od njega komisije naručuju velike ličnosti stoljeća, poput Voltairea i Rousseaua, vladara europskih zemalja , ali i političara kao što su Benjamin Franklin te George Washington. -Njegova snaga leži u novom osjećaju za naturalizam,a to je ono što određuje karakt. franc klasicizma. *Washington *Voltaire

46*CANOVA I ̋ POSUDBE ̋ ANTIČKE SKULPTURE -Antonio Canova (1757.-1822.) -svoje modele tretirao kao heroje i genije onoga vremena pa ih je često prikazivao obučene u antičke kostime, bez obzira što je radio skulpture po živim modelima.-Pri izradi djela uvijek se oslanjao na neke od primjera antike, pa mu je tako za izradu skulpture Laetitie Bonaparte( Napoleonove majke ) kao uzor poslužila statua Agripina (rimska plemkinja, autor nepoznat). Paolina Bourgeois ( Napoleonovu sestru) oblikovao je kao Veneru,a Georgea Washingtona kao rimskog generala. 1803. dobiva narudžbu da izradi stojeću figuru Napoleona- monumentalno mramorno djelo. * Laetitia Bonaparte

*Paolina Bourgeois

*Napoleon -Akt je lišen svake stvarnosti bjelinom do krajnosti ispoliranog mramora; jasnoća kontura naglašava svjetlosni efekt. -Napoleon u svojoj junačkoj nagosti kao da izaziva, isprepleće kipom snagu Marsa, boga rata i eleganciju Apolona Belvederskog

47*BERTEL THORVALDSEN -(1768./70.-1844.)

-danski kipar i jedan od glavnih predstavnika kasnog klasicizma (neoklasicizam) u europskom kiparstvu.-Studirao je na Akademiji u Kopenhagenu, a od 1797. do 1838. godine djelovao je u Rimu, gdje je zanesen antičkom umjetnošću izgradio neoklasični stil. -Tehnički je vješto, pretežito u mramoru, oblikovao mitološke i povijesne likove (Jason sa zlatnim runom, 1803.), alegorijsku i sakralnu plastiku (Krštenje Kristovo, 1805.), nadgrobne i javne spomenike (Kopernik u Varšavi, 1830.), te portretna poprsja.

*Krštenje Kristovo

*Kopernik

-jedan od glavnih predstavnik kasnog FORMALISTIČKOG KLASICIZMA u skulpturi. -Kopira herojsko-patetične crteže svog suučenika sa Akademije A. J. Carstensa- crta antička skulpturalna djela. -On bolje od ikoga ilustrira frenetičnu strast za antikom početkom 19.st.

-Doživljava veliki uspjeh do 1850., čak mu je povjereno restauriranje hrama Atene Afaje u Egini. -Zbog potpune hladnoće djela i te volje da od antičkog modela napravi figuru danske umjetnosti, Thorvaldsenova skulptura je sasvim oprečna romantičarskim zahtjevima za izrazom i identitetom. -Toliko radi u frontalitetu da važnost skulpturalne plastičnosti zamjenjuje linearnost kontura. -Odriče se dramatičnosti, teži SKLADU I LJEPOTI koji postaju sami sebi svrhom- u tom svom načinu virtuoznost doseže u ženskim likovima i likovima mladića. -Ant. božanstva nisu bića već dopadljivo izglačani mramori, kršć. sveci su "pokršteni grč. bogovi" -Neki od radova:* PROTJERIVANJE HELIODORA IZ HRAMA

* PRIJAM KOD AHILA i *OZDRAVLJENJE UZETOG, (1797.) ,grupa* BAKHO I ARIJADNA … Za groficu Vorincov izrađuje portretna poprsja i 5. mramornih figura:* AMOR S PSIHOM , * BAKHO ,*APOLON , * GANIMED S ORLOM, * VENUS VICTRIX- reljef . * OTMICA BRISEIDE – u stilu klasičnih bareljefa – suprotno renes. i baroknim reljefima sa iluzionističkim pozadinama – ova figura je na čistoj plohi * ADONIS, 1808. – potpuno grč. Inspiracije,* AUTOPORTRET, 1810.- medaljoni sa likovima mitol. božanstava – za dvorac Christiansborg u Københavenu- orijaški kip * MARS S AMOROM KOJI MU NOSI MAČ- plastike za nadgrobne spomenike – Italija, Njemačka, Poljska * ULAZAK ALEKSANDRA VELIKOG U BABILON- friz dugačak 50 m, nadovezuje se na panatenejski friz PARTENONA- prvotno namijenjen za palaču Kvirinal kao moguću Napoleonsku rezidenciju u Rimu - nakon Napoleonova pada u vili Sommariva na jezeru Como

* NADA, 1818.-- lapidarne i arhaizirane forme T. koristi sporadično

- njegov je ideal ljepota nagog tijela u PRAKSITELOVOM DUHU – mitološki likovi (*Amorov trijumf, * Merkur, * 3 Gracije

* UMIRUĆI LAV (1818.)

- prema ovoj skulpturi u blizini Luzerna u pećini je isklesan golemi spomenik švicarskim gardistima palim pri obrani Louisa XVI

- 1819. povratak u domovinu - u Københavnu radi * portrete članova vladarske obitelji- pozvan u Varšavu – radi * KOPERNIKOV SPOMENIK (1830.), konjanički spomenik *KNEZA J. A. PONIATOWSKOG (dovršen 1830, u Varšavi postavljen 1923.) – u kompoziciji i kostimu jahača je REPLIKA kipa M. ANTONIJA na Kapitoluju u Rimu- 1820. – RIM – za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i apostola Pavla, za ostale -modele, nadgrobni spomenik * PIA VII (Bazilika sv. Petra, 1831.)– pripada tipu nadgrobnih spomenika papa što ih je izradio G. L. Bernini - za München radi KONjANIČKI SPOMENIK BAVARSKOG KNEZA – IZBORNIKA MAKSIMILIJANA I. (1839.) – romantičarska sklonost – knez u nošnji iz vremena tridesetogodišnjeg rata, izražene karakteristike fizionomije.1828.-38. posljednje desetljeće RIMSKOG BORAVKA – radi reljefe za nadgrobne spomenike u Italiji i Poljskoj i javne spomenike:* LORD BYRON, Cambridge, 1831.* GUTENBERG, Mainz, 1837.* KONARD HOHENSTAUF– za njegovu grobnicu, crkva St. M. del Carmine u Napulju - za ove skulpture radi modele, pomoćnici ih klešu u mramoru (H. V. Bissen) - pregovara sa danskom vladom o gradnji muzeja za svoja djela te se 1838. vraća u domovinu - posljednje godine života provodi na imanju Nysö u juž. Sjaellandu –radi:*AUTOPORTRET S LIKOM NADE, reljefe sa biblijskim i alegorijskim temama, * LIK HERAKLA, pročelje dvorca Christiansberg. 1848. dovršen Thorvaldsenov muzej u Københavnu – smješteno 120 njegovih skulptura u mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi, crteži…- u dvorištu njegova grobnica. -Posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmanove teze o primatu estetskog ideala KLASIČNE GRČKE SKULPTURE. - djeluje paralelno sa A. Canovom- međutim, dok se u Canovinim djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa .

48.THORVALDSEN I RADIONICA-1808. postaje članom akademije Sv. Luke. -Zatrpan narudžbama iz svih dijelova Europe otvara radionicu. -Među pomoćnicima se ističe P. TENERANI- u radionici se skulpture izvode u više primjeraka. -Thorvaldsen rijetko sam kleše mramor po njegovim modelima to rade pomoćnici.

49.KLASICISTIČKA SKULPTURA U NJEMAČKOJ -Općenito postoje dva trenda u kiparstvu: način Canove i Thorvaldsena, gdje dominira teorija umjetnosti, okupiranost svijetom bogova i Titana, te više ‘osjetilna’ manira Houdona i Sergela,koja pokušava reprezentirati stvarnost čovjeka, vidljivi svijet.

-Ovaj posljednji trend pokazat će se jačim i u kiparstvu i u slikarstvu, dok doktrinarni klasicizam neće više proizvoditi ništa novo.

Gottfried Shadow (1764.-1850.)-Berlinski kipar, značajan u okviru njemačke skulpture, boravi u Rimu, 1785.-87. (kratko), gdje se susreće i s Canovom. Potpuno je na strani Houdona i Sergela. Bio je dvorski kipar u Berlinu, nakon Tassaerta (od 1788.), koji mu je bio učitelj. Od Friedricha Wilhelma dobiva narudžbu za spomenik njegovom pokojnom sinu koji je umro s 8 godina (‘poezija smrti’ kao tema, ali bez patosa) Spomenik Friedricha Velikog , 1793., u Stettinu. Grubost, muškost, ponos građanina (protenstatizam) – elementi Schadowove koncepcije čovjeka. -Zadržava slikarske efekte za razliku od Canove , koristi različite boje mramora, girlande,sjene reljefa,… U njegovu radu prisutna je još uvijek tradicija baroka s dozom smirene klasicističke modelacije i ikonografije. *Princeza Luise i njena sestra Friedrike, 1793.– spoj klasicizma i realizma (neposredni trenutak);prisutan je klasic. ideal mirnoće, ali se osjeća prirodnost; valoviti pad nabora.*Skulptura na Brandeburškim vratima

Christian Rauch (1777-1857)-Nijemac, Schadowov učenik i najistaknutiji sljedbenik, za boravka u Rimu upoznaje Thorvaldsenovu umjetnost, koja također ostavlja jak dojam na njega. -Karakteristična je za Rauchovu skulpturu težnja za uljepšavanjem, dopadljivošću i dvorskom elegancijom, pa je tako i bio jako popularan, dobivao narudžbe za brojne portrete i spomenike. *Spomenik kraljici Luisi Charlottenburgu (1810.-14.) – jedno od ranijih djela, spada među najbolja djela te vrste.

*Kip ruskog cara Aleksandra (1814-20)– sklad realizma i idealizacije. U francuskoj klasicističkoj skulpturi, Canova, Napoleonov dvorski kipar, je uspostavljao trendove. U kasnijim radovima dolazi do pada umjetničke kvalitete, pokazuju plitki naturalizam. Tu spada i njegovo najpoznatije djelo: *Spomenik Friedrichu Velikom u Berlinu (1839.-52.)

Ludwig Schwanthaler (1802.-48.)-Najznačajniji bavarski kipar.*Spomenik Bavarskoj u Munchenu (1837)- općenito u Njemačkoj postoji idealistički trend u skulpturi koji rezultira mnogobrojnim kolosalnim patriotskim spomenicima.

Johann Heinrich von Dannecker (1758-1841)-Najdarovitiji umjetnik nakon Shadowa tijekom rane ‘herojske’ faze njemačke klasicističke skulpture *Ariadna jaše panteru

Najpopularnije djelo (1803.) * Autoportret – izvrsni su primjeri njemačkog klasicizma u skulpturi

50*SKULPTURA FRANCUSKOG „ROMANTIZMA˝?-U skulpturi 19. st. se termini romantizam i realizam ne mogu koristiti u svom potpunom značenju. -Realističke tendencije postoje još od vremena baroka, prijelaz na novu vrstu realizma mnogo je jednostavniji nego u slikarstvu. -Nema ni romantizma u strogom smislu, kao organiziranog širenja doktrine, romantizam se odražava prvenstveno u izboru tema. -Tijekom razdoblja klasicizma, romantičarska, sentimentalna filozofija ogledala se u pojmu'engleskog vrta', što podrazumijeva i skulpturu unutar takvih vrtova.-Elementi romantizma mogu se vidjeti i u Canovinom nadgrobnom spomeniku Mariji Kristini u Beču čak gotovo nema ni pojave proučavanja srednjovjekovnog kiparstva, kao što su se slikari, npr. nazarenci oslanjali na SV slikarstvo. -Ni u formalnom smislu nema generalnog trenda prema novom, bitno drugačijem stilu- dakle, romantizam u skulpturi ogleda se prvenstveno kroz teme kojima se bavi što podrazumijeva narativne elemente i raspoloženje. U ovom smislu i David D'Angers može se smatrati romantičarom. -Romantizam u kiparstvu postoji samo u Francuskoj (u Njemačkoj, eventualno, ima klasicističke skulpture koja povremeno skreće u sentimentalizam).

Francois Rude (1784.-1855.) -Skulptura romantizma došla je do izražaja u njegovim djelima . -Pod utjecajem neoklasicizma, Rude pokazuje interes da izvjesne detalje u opremi i odjeci dobrovoljaca preuzme iz antike, ali rječitost i zamah gesta i izraza, pokret skulpturalnih masa i međusobna povezanost tih masa su romantičarski.-Na trijumfalnom luku na trgu Etoile u Parizu,Rude je u dubokom reljefu izdvajao grupu poznatu kao *Marseillaise- Djelo nadahnuto kompozicijom koja je bila simbol otpora i borbe za slobodu. Poziva na boj, budi nacionalnu svijest.-prizor odaje počast dobrovoljcima koji su se okupili da brane novu Francusku republiku-likovi oblikovani klasicističkom anatomijom i zauzimaju klasicističke poze, poredani paralelno sa zidom- ipak kompozicija kaotična, zanosna- izvijene ruke, noge, tijela- ulijeva energiju-gusta klaustrofobčna skupina- podsjeća na Delacroixovu gomilu žrtava i predmeta na slici „Sarpadova smrt“

ANTOINE LOUIS BARYE (1795.-1878.) -Francuski kipar i slikar, od rane mladosti radi u zlatarskom zanatu i medaljarstvu gdje stiče iskustva u obradi kovina. -Kiparstvo studira kod F. J. Bosia, slikarstvo kod J. A. Grosa. -Nakon boravka u Rimu (1820.) radi u Parizu te 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea . -Kao kipar glavni motiv nalazi u modeliranju životinjskih skulptura = najznačajniji je francuski animalist 19. st. -Rano prekida sa akademskom tradicijom, formira se u jeku romantizma te se oslobađa njegova patosa, usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i dinamike, osobito u BRONCI ;u kamenu radi kipove na pročelju LOUVREA- u ulju slika pejzaže i životinje (i u akvarelu) -Skice sa animalističkim motivima zahvatom i kolorizmom bliske su radovima E. Delacroixa . -On je učitelj A. Rodina, jedan od uzora A. Bourdella Djela:* TIGAR RAZDIRE KROKODILA, Louvre-obojani gips-podsjeća na Stubbsovog lava koji napada konja-romantičarski užas, gruba snaga, sirovi nagoni koji su oslobođeni i ne brinu za moral, zakon ili pristojnost-žestoka borba na život i smrt u divljini prirode-kompozicija puna pokreta-razliiti oblici, teksture

* LAV I ZMIJA, Park Tuilleries, Pariz* LAV, Pariz* TIGAR I ANTILOPA* JAGUAR PROŽDIRE ZECA* KONJANIČKI SPOMENIK NAPOLEONA, Ajaccio - mitološki i alegorijski kipovi i grupe - portretna poprsja, sitna plastika- medalje:* JAGUAR ŽDERE ZECA, 1851, bronca- u scenama borbe, uzor – Delacroix -Djela manjih dimenzija odlikuju se snagom, jednostavnošću anatomskih detalja- skulpture za arhitekt. -objekte Barye radi akademski – nemaju kvalitetu njegovih animalističkih grupa

EMMANUEL FRÉMIET (1824.-1911.f) - Učeči kod F. Rudea, u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika primitivnog čovjeka u kontaktu s životinjama. -Pod utjecajem Wagnerijanskog kulta heroja izradio veći broj spomenika i konjaničkih figura. -Kao animalist sljedbenik je A. L. Barye-a- izvrstan cizelar i male bronce su mu čisto i elegantno modelirane fakture - djela:* GAZELA* RANJENI MEDVJED* VELAZQUEZ (Louvre)* GALSKI I RIMSKI KONJANIK, St. Germain-en-Laye* JEANNE D'ARC, Place de Piramides, Pariz* SIMON BOLIVAR, Santa Fe de Bogota* COLONEL HOWARD, Baltimore* ORANGUTAN DAVI UROĐENIKA, SA BORNEA (1895., mramor)- plastika pod utjecajem F. Rudea, težnja da pokaže dramatične prizore. -Egzotične teme u krugu francuskog romantizma imaju i elemente anegdote.

51.HONORE DAUMIER I SKULPTURA -Uska veza između njegovih crteža, slika i eksperimentiranja u skulpturi. -Nakon 1830. izradio je 36 malih glinenih poprsja, koja su mu onda poslužila za izradu litografija – karikature zamjenika u parlamentu Louis-Philippea. Ovi glineni modeli su skice, ali grafike koje su nastale po njima su pomalo nespretne i izgledaju kao reprodukcije skulptura – ovaj efekt prenaglašene masivnosti često se koristio u karikaturi.

Poznato je i nekoliko njegovih kiparskih djela: *Ratapoil (1850)-brončana skulptura koja predstavlja simbol bonapartističkih demagoga, te reljef *Bjegunci (gipsani odljev). Oba primjera potpuno su van okvira skulpture sredine stoljeća.

52.Jean-Baptiste Carpeaux (1827-75)- Najveći majstor 'slikarske' skulpture 19.st.-Rude mu je bio učitelj, radi ctreže prema njegovim skulpturama.-U nizu portretnih poprsja Carpeaux ostvaruje slikarski realizam u svom osobitom stilu. -Radi skulpture na isti način kako slika i crta (nervozno uzbuđenje). -Sve slikarske elemente i iluziju materijala sve lako prevodi u skulpturu, ponekad čak i rutinski, ali, najboljim njegovim djelima postoji ravnoteža između kiparske forme i površine, kako ona ne bi predvladala.

*Ples- reljef za pročelje Opere u Parizu- mitološki prizor.-Veseli bakanalski ples- aktovi, razigrani pokret, isprepletena tijela, senzualnost – suvremenici su se osjetili uvrijeđenima jer je ta skulptura na javnom mjestu . -Pogađao ih naturalizam- dinamički ples, živi pokret. -ovim elementima prethodi Rodinu *Ples

53.Edgar Degas & skulpturaEdgar Degas- skulptura-Poznate su nam 74 njegove skulpture (voštane, kasnije odlivene u bronci).-Bavi se modelacijom intenzivnije od drugih slikara (Daumier,Courbet,...)-Samo jednom je izložio neko svoje kiparsko djelo, a to je četrnaestogodišnja balerina na izložbi impresionista 1881. *Balerina-Voštana figura s pravom kosom, suknjicom od tila i svilenom bluzom - Krajnji realizam (kojeg su oštro kritizirali na izložbi), a ne pojavljuje se u stvari ni na jednom drugom Degasovom kiparskom djelu.- Kao i njegove naslikane balerine, kojima se divimo zbog kretnji tijela i prostornih odnosa, u ovoj skulpturi zadivljuje slijed pogleda koje doživljavamo kad kružimo oko skulpture – izvrsna forma. -Teme ostalih skulptura (kao i slika) su istraživanje pokreta još balerina, trkaćih konja i kupačice – one su uglavnom skice pokreta, i modelacija je brza i skicozna ('slikarska'), ali osnovno je to da Degas ne samo hvata prolazni trenutak u trodimenzionalnom obliku već kiparsku formu interpretira kao 'skulpturu iznutra'

54.August RodinAugust Rodin-Zajednčko je s Degasom ustrajanje na realizmu, u kombinaciji sa živom površinom u iluzionističkom smislu. -Nastavlja se na Carpeauxa time što se ne okreće od fizičkog objekta stvarajući nove zakone forme (kao Hildenbrand), već pokušava otkriti nove mogućnosti za skulpturu u strukturi figura u slikarskom smislu.*Čovjek sa slomljenim nosom, 1864.-Prva skulptura koju šalje na Salon (odbijena je) – već se vide sve osobine njegovog stila; lice puno udubina i izbočina, titrajuće svjetlo,živa, dramatična površina – nema simetrije, ništa se ne ponavlja, nijedno mjesto nije prazno i neaktivno- istovremeno je ova konfuzija oblika i izraz patnje čovječanstva . -Lice je kao tragična maska, izražava ideju dramatikom kiparskih formi.

*Brončano doba- optužuju ga da je odlio skulpturu sa stvarnog ljudskog tijela, toliko im je djelovala realistično. To je ujedno i jedno od najboljih Rodinovih djela . -Skulptura svedena na osnove – bez dodataka, ornamenta, priče ili poruke, a principi koji stoje iza nje su jednostavnost, ravnoteža . -Ona, iako daje snažnu iluziju života,ujedno je i u potpunosti umjetnička invencija.

*Vrata pakla ( 1880-1917)- 80-ih dobiva narudžbu za vrata Muzeja lijepih umjetnosti u Parizu:-5 m visoka-inspirirana Baudelaireovim Cvjetovima zla i Danteovim Paklom iz Božanstvene komedije- nedovršeno, 186 figura- figure izlaže pojedinačno, radi uvećane varijante (Mislilac, Tri sjene…)-čisto simboličko djelo - asocijacije na Dantea – Paolo i Francesca, Ugolino i sinovi, tri sjene na vrhu, mislilac(Dante?)-Mislilac koji bi trebao bit Dante sjedi na frizu nad kaotičnom i demonskom scenom koja se nalazi ispod njega-Kasnije dodaje reference na Bibliju – pali anđeli,odrezana glava Ivana Krstitelja – spajanje poganske mitologije(satir, sirena, kentaur) i kršćanske alegorije- Mislilac kao simbol umjetnikovog položaja u društvu (zamjenjuje Krista na prijestolju Suda ali nema moć proklinjanja ili spasenja duša iz njihovog osobnog pakla) -iza njega ples smrti-metafora uzaludnosti života, , nemogućnost da se ispune naše najdublje strasti

-Rodin postaje jako popularan, njegov atelje ima veliku produkciju, radi mnoga djela upravo po ukusu Salona, kojeg prije šokira svojim Brončanim dobom. – ovdje spadaju gotovo svi njegovi mramori npr. *Vječno proljeć e (1884),* Poljubac (1882)– sentimentalizam, dopadljivost

*Građani Calaisa (1884-6)Rodinovo prvo narativno djelo u monumentalnom mjerilu – sve ono karakteristično za spomenike cjeline ovdje je negirano. Svaki spomenik sastoji se od podnožja, skulpture i onog što ističe slavljenika (reljef, natpis i sl.).Često su izdvojeni iz svakodnevnog okoliša. Sve ove norme ukida Rodin. Radi grupu na vrlo tankom podnožju – neposredno u dodiru s prolaznicima (nema razdvajanja svijeta umjetnosti od svijeta promatrača).Grupe likova rijetko se rade u punoj plastici, jer je teško postići jedinstvo i cjelovitost. Ovdje svaki lik izgleda izolirano (to je grupa žrtava koji se predaju neprijatelju da bi spasili svoj grad odrazaranja)

*Balzac (1892-8).- ova skulptura nagovještava 20. st.- Rodin radi 'polačovjeka, pola stijenu' (KarlBurckhardt). - Burckhardt primjećuje da skulptura iz profila djeluje nestabilno, atektonski, alitektonika se ovdje uspostavlja nematerijalnim elementima: samim portretom, Balzacovim izrazomlica, što je jedna izrazito moderna crta ovog spomenika. -Jedino što je važno za Rodina je ekspresija, pa je tako dozvoljen i svaki 'klimavi' kontrapost, svako zanemarivanje statike, kontrast svjetla i sjene.-Simbolizam, literarne aluzije, demonizam – sve je to prisutno u Rodinovim djelima. -U svojoj biti Rodinova skulptura nije impresionistička – impresionisti prikazuju svakodnevne,slučajne prizore, a on ipak utjelovljuje neke univerzalne principe tradicionalne monumentalnosti. -Zajednička mu je s impresionistima težnja za prikazivanjem sveopće moći prirode, kojeg impres. nalaze u fenomenu svjetlosti, a i Rodin obilato koristi svjetlo. -Kao i impresionizam, i Rodinovo kiparstvo je ujedno i kraj (tradicionalne) i početak (moderne umjetnosti).

55.Kraj stoljeća → van Gogh & Cezanne; sličnosti i razlike Paul Cezanne: U susret apstrakciji- (1839. – 1906.)u početku slika djela u tamnim tonovima: *Ubojstvo, 1870.

-Pojedine vrijednosti boje sređenije su u obličju i formi, tvore precizne plohe, kojih niz izgrađuje strukturu slike. -Boja i oblik međusobno se uvjetuju, i jedno nastaje iz drugog i međusobno se uvjetuju, što je Cezanne uzdigao do neusporedive visine. -On dakle IZGRAĐUJE sliku iz elemenata: boje-oblika. Riječ je o geometrizaciji čime utj. na kubiste.-On i Van Gogh primjenjuju jednaku tehniku rada kistom. Slažući oblike od malih poteza, zadržao je i svjetlost atmosfere, što su je na slikama njegovali impresionisti, ali je umjesto raspršene impresionističke slike vratio oblicima jasnu voluminoznost. -Tvrdio je kako se sve oblike u prirodi može svesti na kuglu, valjak ili stožac – ali ti njegovi jasni volumeni nisu više bili teški, nego su, zahvaljujući impresionističkoj svjetloći boja,postali laki i prozračni, poput kristala.-Cezanne dakle shvaća sliku kao konstrukciju. Smatra da se sve temelji na kugli, valjku istošcu. Ako su boja i ton njezini sastavni dijelovi, konstrukcija mora posjedovati strukturalnu logiku, čvrstinu i povezanost. Cezanne smatra da je stvarnost jedno, a slika drugo. Slikati ne znači kopirati objekt, već realizirati obojene senzacije. On pri tome, kao i Manet, negira chiaroscurizam.

*Mont Sante Victoire-svjetlošću ispunjen pejzaž -široki potezi kista, svijetle boje-plošna iako ima dubinu

-osim pejzaža slikao portrete znanaca, mrtve prirode, slike s figurama, posebno kupače u pejzažu

*Mrtva priroda s jabukama u zdjeli-nervozna energija, plošnost-više gledišta

Vincent van Gogh (1853. – 90.) -na početku stvaralaštva radi slično kao i Cezanne,što možemo uočiti na jednom od njegovih prvih djela :*Ljudi koji jedu krumpir, 1885. Paleta je još tamna, tema je socijalno-kritička. U Parizu se približava čulnoj ljepoti vidljivog svijeta i prihvaća slikarstvo mrlja,kao i Cezanne. . Svi potezi kistom su puni života, dinamike i pokreta. 1888.pošao je s Gauginom u Provansu, Arles.Na njega su jako utjecali japanski višebojni drvorezi i impresionisti (Monet, Sisley, Pissarro). Deformira oblike radi jače izražajnosti:

* Zvjezdana noć,1888.-Primjenjuje način slikanja kratkim potezima, nalik impresionističkom postupku; razlika je u tome što potezi postaju duži i nisu ravnomjerni, nego krivuljama sugeriraju pokrete te slika postaje izraz nekog unutarnjeg stanja, uzbuđenja, nemira. -Impresionizam težio što točnijem prikazu dojma, impresije svjetlosti u prirodi,objektivnoj slici bez osjećaja i strasti.-Van Gogh slikom izražava vlastiti doživljaj i unutarnju uznemirenost;slika postaje izraz, ekspresija autorovih osjećaja.-Prethodnik je čitavog europskog ekspresionizma.

56.„Četvorica slikara“ kraja 19.st koji će imati odlučujuću ulogu u formiranju avangardnih stilova poč. 20.st-Nakon što su nestali jasni obrisi predmeta i likova, a čvrsti oblici se potpuno otopili na impresionističkim slikama, potkraj stoljeća nastupa obnova, u znaku četiri slikara izrazite osobnosti (velika četvorica), jer je svaki od njih utemeljitelj vlastitog stila:

Van Gogh utemeljuje ekspresionizam, Paul Gaugin simbolizam,

Georges Seurat pointilizam i divizionizam, Paul Cezanne povratkom volumena u sliku – preteča kubizma.

57.Koje su antičke građevine bile odlučujuće za izgradnju stila klasicističke arhitekture?Paladijanska obnova-u Engleskoj klasicizam započeo mnogo prije u graditeljstvu nego u slikarstvu i kiparstvu-podrijetlo od ogleda u tri sveska Britanskog Vitruvija Colena Campbella.-zauzimao se za britanskiu arhitekturu utemeljenu na antici i klasikom nadahnutim vilama Antonija Palladija- podsjećale na antiku i isticale savršen sklad pomoću geometrije, matematike i logike.

Ladanjska vila: Chiswick House i Monticello

*Chiswick House, blizu LondonaLord Burlington i William Kent-započeta 1725.-temelji se na Palladijevoj Villi Rotondi-građevina u obliku kocke-jednostavnost i logika-vanjsko stubište-zidovi jednostavni i glatki-trijem sa stupovima kao grčki hram-isturena, kupolom pokrivena osmerokutna rotonda, na njoj polukružni trokrilni prozori

*Monticello, Virginia, 1770-1809.Thomas Jefferson-pročelje iz Palladijeve četiri knjige-francuski prozori- elegantni, izduženi-paladijevske geometrija i sklad

*Planiranje grada: Bath, EngleskaJohn Wood Stariji i Mlađi-najbolji primjer odmarališta u Engleskoj-toplice zahvaljujući izvorima vruće vode-J. W. Stariji pod utjecajem klasicizma nastojao evocirati na stari Rim projektirajući kraljevsko vježbalište, forum i arenu- samo Arena izgrađena 1764.-sastoji se od 33 kuće- raspoređene kružno i podjeljenje trima ulicama-pročelja istovjetna, teku kontinuirano, nalikuju izvrnutom koloseju-J. W. Mlađi 1767. Projektirao Kraljevski polumjesec-polukružni oblik, 30 kuća-paladijanski kolosalni jonski stupovi koji se izdižu iznad prizemlja-pročelje-jedinstvena velebnost

Klasicistički interijer

Robert Adam-škotski arhitekt*Knjižnica, London, 1767.-1769.-pokrivena rimskim bačvastim svodom-na svakom kraju apsida od glavne prostorije odvojena korintskim stupovima-dekoracija: klasični motivi, mogao kopirati iz knjiga o Arheologiji-knjižnica s jedne strane posve klascistička- simetrična, geometrijska, pomno uravnotežena-s druge strane puna pokreta- obilje pojedinosti i oblika-paleta- pastelne boje i svijetli ton. Prevadavaju svijetloplava, bijela i zlatna boja-krugovi, nježni biljni oblici, kanelirani stupovi s ukrašenim kapitelima- svečan, otmjen izgle-dekorativne zidne slike- Antonio Zucchi, Angelica KauffmanTeorijski počeci i moć gospođe Pompadour-Jacques Francois- arhitekt koji je poveo napad na rokoko- osudio kićenost stila, pozvao na povratak klasicizmu-zahtjevao da građevine budu logične, jednostavne, funkcionalne i simetrične-Druga važna snaga koja je poticala povratak klasicizmu bila je Madame de Pompadour

Ange-Jacques Gabriel-dvije goleme vladine zgrade na sjevernoj strani današnjeg trga Concorde- dva veika pročelja uokviruju Rue Royale*Mali Trianon-narudžba Madame Pompadour-paladijanski stil-jednostavnost i skromnost-kocka- svaka stranica korintskim pilastrima podjeljena u pet dijelova-svaki dio ima visoki pravokutni prozor s četvrtastim staklima na- na glavnom katu. Kvadratni prozor s četvrtastim staklima odmah iznad, na gornjem katu-korintski pilastri podržavaju jednostavan ravni gredni sklop iznad kojeg je klasicistička balustrada-na stražnjem pročelju koje gleda prema vrtu pilastri zamijenjeni stupovima- isto nose gredni sklop, ali nemaju timpana

Jacques- Germain Soufflot-sljedbenik Blondela*Panteon (prije crkva Sainte-Genevieve)-jasna geometrija

- kombinacija golemih slobodnostojećih stupova i horizontalnih nadvoja (gornjih greda) neprekinutih stubovima ili pilastrima -Ulaz u crkvu je kroz masivan portik hrama od 24 stupa, viših od onih u Panteonu u Rimu-Ispod je bila golema kripta sa kamenim stropom na grčkim dorskim stupovima-zidovi bočnih brodova bili su perforirani sa prozorima da bi svjetlost prekokolonada ušla u glavni brod, dok je kupola poduprta stubovima, svaki omotan sa 3 stupa-prozori kasnije zazidani zbog statike-Longitudinalna crkva s dominantnom kupolom-kupola je trostruka i izvana je varijacija na Tempietto (tambur sa kolonadom)-unutra korintski stupovi, napust kroz cijelu crkvu, arhitrav ne arhivolt. Opterečenje lukova prebačeno na pilastar i na stup = prodor svijetla-gotički prijenos opterećenja . S kupole dijagonalno-lukovi visoki zbog više svijetla-tlocrtno grčki križ, longitudinalnost naglašena ulaznim portikom-pliće kupole na krakovima križa-Soufflot je htio spojiti lakoću konstrukcije gotike sa čistoćom i monumentalnošću grčke arhitekture.

58.Najznačajnije stilske karakteristike klasicističkih građevina / primjer-Francuskom revolucijom nastupa JEDNOSTAVNOST I OZBILJNOST klasicizma- po uzoru na antiku, arhit. ima naglašeno PROČELJE – trokutasti zabat i REPREZENTATIVNO STUBIŠTE- za Napoleonove vladavine grade se SLAVOLUCI – spomenici nekom povijesnom događaju,postavljeni na trgove: *Arc De Triomphe d'Etoile, *Arc de Triomphe du Carrousel, po uzoru na rimsku umjetnost. Spomenik sa postoljem – antički kaneliranim stupom te KIPOM na vrhu *Nelsonov spomenik,

*Trafangular Square – London. -Arhitektura utilitarne namjene (nema svečane funkcije) i stambene kuće trokutastog zabata sa polu stupovima, rustika u prizemlju.-Crkve su građene također u duhu antike (slične hramovima). -Nova čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorili su put modernoj arhitekturi. Neki projekti :C. N. Ledoux – kuća direktora Le Louea, L. E. Boulle – Mrtvačka kapela nisu izvedeni zbog svoje "premodernosti".

Uzvišenost u klasicističkoj arhitekturi: Strogost i vizionarstvo-sedamdesetih godina francuska arhitektura zakoračila u novu, strožu fazu- manje slijediti pravila antičkih graditelja, više svesti arhitekturu na elementarne geometrijske oblike koji će funkcionirati u monumentalnom mjerilu i izazvati doživljaj strahopoštovanja i moći-Najzaslužniji arhitekti za to: Marie-Joseph Peyre, Claude Nicolas Ledoux i Etienne Louis Boulle

Marie-Joseph Peyre (1730.-1785.)-Blondelov učenik-okrenuo leđa pravilima Vitruvija i Palladija-isticao važnost velikih dimenzija i golemih unutarnjih prostora-ukrase i pojedinosti svesti na malu mjeru

*Theatre de France (1778.-1782.)-( projektirao s Charlesom de Waillyem)-strogost i monumentalnost-visoki dvokatni portik bez timpana-dorski stupovi bez kanelira- pruge na grubo obrađenom kamenu-nema okvira oko vrata i prozora-krugovi i pravokutnici kao oblikovni elementi

Claude Nicolas Ledoux-Blondelov učenik-još strože od Peyreova Theatre Francaisa-Radi kuće i druge građevine za plemstvo, sve do francuske revolucije kad se povlači i radi mnoge nacrte svoje utopističke arhitekture- 60-ak objekata (sačuvano samo nekoliko, ostale srušene u revoluciji)- Svodi građevine na jednostavne geometrijske oblike-npr. Kuća direktora rijeke Loue (Chaux, neizvedeno) - svođ enje na stereometrijske oblike – valjkasti oblik kroz koji bi tekla voda- radi i nacrte za idealni grad Chaux - kružni raspored objekata i prostora, zgradama daje neobične funkcije npr. Palača posvećena kultu moralnih vrijednosti, Hram u spomen žena, Hram svih vrlina; planira čak i zgradu za seksualno obrazovanje s ’karakteristicnim’ tlocrtom – arhitektura radi arhitekture -individualizacija elemenata, u čemu se odražavaju i demokratski principi, ideje jednakosti, nastali francuskom revolucijom- i najbeznačajniji objekt rješava kao umjetničko djelo, kao individualno ostvarenje.- racionalizam (prosvjetiteljstvo), matematska načela, svođenje na geometrijske oblike i njihovu simboliku, svakom objektu daje se oblik koji govori o njegovoj funkciji, individualizacija građevina, traži se individualni karakter – u svemu tome se očituju težnje vremena 2.pol.18.st.- revolucionarna arhitektura - nazvana po Francuskoj revoluciji, s kojom se vremenski poklapa – iako Ledoux osobno nije bio pristaša Revolucije, ovaj naziv je opravdan i time što se ova skupina arhitekata buni protiv ustaljenih autoriteta i konvencija (pukog oponašanja antike npr.) i bori za originalnost - ne oponašati, već ponovo razmotrirti problem, iznova osjetiti karakter svakog posla.

*Carinarnica na l'Etoileu, Pariz (srušena)-stupovi prekinuti u pravilnim razmacima debelim četvrtastim blokovima-pročelje na sve četiri strane

Etienne Louis Boullee-projektirao i objavljivao vizionarske konstrukcije kao Ledoux-nepraktične, neizvedive

*Projekt grobnice za Isaaca Newtona, 1784.-najglasovitiji njegov projekt-160 m visoka prazna kugla koja leži na 3koncentrična kruga- planet koji prelazi tri putaje

-Nastaju historicistički stilovi: neogotika, neorenesansa, neobarok….

59.ENGLESKA ARHITEKTURA I ANGLOAMERIČKI KULTURNI PROSTOR KLASICIZMA → PREDLOŽAK / PRIMJER-Engleska od Iniga Jonesa Engleska ima neprekinutu klasicističku tradiciju. -Značajna je 1725. gradnja Kuće Chiswick lorda Burlingtona i Williama Kenta, koja barokni klasicizam Christophera Wrena zamijenjuje paladijanizmom ,kuća je građna po uzoru na* Vilu rotondu, kao i kuća T. Jeffersona krajem 18. st. u Virginiji.70-ih godina braća Adam i dr. stvaraju osebujni *antikizirajući stil, paralelu stilu Louisa XVI ili Zopf stilu'. Adam braća su bili prvi koji zagovara integrirani stil arhitekture i interijera, s zidove, stropove, kamina, namještaj, čvora, spojnice i tepisi sve se projektirao je Adams kao jednu jedinstvenu shemu.*Adam stil našla ništa od kasnih 1760-ih godina u gornje klase i srednje klase rezidencije u 18. stoljeću u Engleskoj i Škotskoj i Rusije (gdje je uveo škotski arhitekt Charles Cameron ) i post- revolucionarni rat Sjedinjenim Američkim Državama (gdje je postao poznat kao Savezne stilu i uzeo na varijacije vlastite). Stil je zamijenjen od oko 1795 do danas od strane Regency stila i francuskog Empire stilu. Thomas Jefferson (1743. – 1826.)Sljedbenik je Palladija. Oslobađa se utjecaja engleskih klasika i pokušava naći vlastiti stil s osloncem na antiku:*Monticello,*Sveučilište u Virginiji,*Kuće u VirginijiSudjelovao je kod izgradnje Bijele kuće u Washingtonu.Oko 1790. taj 'Adam style' ustupa mjesto romantičnom klasicizmu. U prvoj pol. 19. st. vodeći arhitekti u Engleskoj su John Soane i John Nash.

*Chiswick House, blizu LondonaLord Burlington i William Kent-započeta 1725. -temelji se na Palladijevoj Villi Rotondi-građevina u obliku kocke-jednostavnost i logika-vanjsko stubište-zidovi jednostavni i glatki-trijem sa stupovima kao grčki hram-isturena, kupolom pokrivena osmerokutna rotonda, na njoj polukružni trokrilni prozori

*Monticello, Virginia, 1770-1809. Thomas Jefferson-pročelje iz Palladijeve četiri knjige-francuski prozori- elegantni, izduženi-paladijevske geometrija i sklad

*Planiranje grada: Bath, EngleskaJohn Wood Stariji i Mlađi

-najbolji primjer odmarališta u Engleskoj-toplice zahvaljujući izvorima vruće vode-J. W. Stariji pod utjecajem klasicizma nastojao evocirati na stari Rim projektirajući kraljevsko vježbalište, forum i arenu- samo Arena izgrađena 1764.-sastoji se od 33 kuće- raspoređene kružno i podjeljenje trima ulicama-pročelja istovjetna, teku kontinuirano, nalikuju izvrnutom koloseju-J. W. Mlađi 1767. Projektirao Kraljevski polumjesec-polukružni oblik, 30 kuća-paladijanski kolosalni jonski stupovi koji se izdižu iznad prizemlja-pročelje-jedinstvena velebnost

Klasicistički interijerRobert Adam-škotski arhitekt*Knjižnica, London, 1767.-1769.-pokrivena rimskim bačvastim svodom-na svakom kraju apsida od glavne prostorije odvojena korintskim stupovima-dekoracija: klasični motivi, mogao kopirati iz knjiga o Arheologiji-knjižnica s jedne strane posve klascistička- simetrična, geometrijska, pomno uravnotežena-s druge strane puna pokreta- obilje pojedinosti i oblika-paleta- pastelne boje i svijetli ton. Prevadavaju svijetloplava, bijela i zlatna boja-krugovi, nježni biljni oblici, kanelirani stupovi s ukrašenim kapitelima- svečan, otmjen izgle-dekorativne zidne slike- Antonio Zucchi, Angelica KauffmanTeorijski počeci i moć gospođe Pompadour-Jacques Francois- arhitekt koji je poveo napad na rokoko- osudio kićenost stila, pozvao na povratak klasicizmu-zahtjevao da građevine budu logične, jednostavne, funkcionalne i simetrične-Druga važna snaga koja je poticala povratak klasicizmu bila je Madame de Pompadour

Klasicizam-imitacija antičkih uzora

John Soane (1753.-1837.)-uzvišenost klasicizma

*Engleska banka, London, 1797.-1799., uništena 1972.-interijer strog-prozori bez okvira- strogost i geometrijski oblik-križni i bačvasti svodovi

Amerika: Antički stil za novu republiku

Thomas Jefferson *Sveučilište u Virginiji, 1817.-1828.

-temelji se na antici-sastoji se od dva reda- po pet paladijanskih vila povezanih kolonadom s krovom, pokraj njih sobe za studente-svaka od deset vila za profesore i učionice različita-dva reda na jednom kraju povezana građevinom nalik na Panteon- knjižnica

Benjamin Latrobe (1764.-1820.)

*Katedrala u Baltimoreu-izvana grčko rimski hram s pročeljem s jonskim stupovima- prilično običan-interijer dojmljiv- presvođeni prostori, glavni nalik na Panteon pod kupolom-lukovi i strogi stupovi, elegantni kasetirani svodovi-profinjena jednostavnost60. 2 glavna koncepta engleske arhitektureAntički ideali (jasnoća, monumentalnost i strogost raščlanjivanja) realiziraju se točnom primjenom mjera za arhitektonske dijelove i njihove međuodnose. Koriste se antički stupovi, profilacija i ornamenti.Vrtna arhitektura - pejzažni, engleski park dominira Europom.

Rani romantizam u EngleskojArhitektura i projektiranje krajolika: Uzvišeno i živopisno-raznolikost i divne nepravilnosti- zanimljivo gledati-slikovitostEngleski pejzažni vrtovi-Burlington i Kent pejzažno oblikovali terene koji okružuju Chiswick house tako da se čine prirodnima, tj neplaniranima, bez uplitanja ljudske ruke-vijugave staze, brežuljci prekriveni travom, umjetna jezerca nepravilna oblika, nasumičan raspored stabala-slikovita asimetričnost umjesto geometrijske simetrije-idealizirane vizije klasične prošlosti, poput onih na krajolicima Claudea Lorraina-s jedne strane vrtovi klasicistički jer im je svrha evociranje klasične prošlosti, ali romantičarski jer im je namjera potaknuti u gledatelju osjećaje

*Park U Stourheadu, Engleska, 1744.-1765.Henry Flicroft i Henry Hoare II

62.Grčki „revival“ u Engleskoj / primjeri-U 18.st u Engleskoj je došlo do Greek revival-a , jer se tragalo za iskonskim korijenima, bez posredstva Rima. -Arh odlaze u Grčku, vraćaju se s crtežima grčkih hramova. -Prema tom uzoru na posjedima bogatih engleskih plemića podižu se «grčke» dorske građevine, više manje kao kurioziteti ili egzotični suveniri u obliku hramova ili trijemova.-Otada se biralo između 8 redova: 5 rimskih (koje je davno uspostavio Serlio) i 3 grčka reda (iz traktata Stuarta i Reveretta).Grčki revival (koji je otpočeo u Engl) proširio se je potom cijelom Europom i ubrzo stigao do Amerike – trajao je 30ak god.*High School u Edimburghu

Thomas Hamilton sagradio 1825. na Calton Hillu – jedno je od najistaknutijih i najuvjerljivijih grčkih dorskih ostvarenja.*British Museum u Londonu

-Oni čimbenici što su određeni kao osnove klasicizma proželo je stilski kaos 19.st i postalo bitnim čimbenikom arh. revolucije 20.stoljeća.

63.Gotički „revival“ u Engleskoj / primjeri -Između 1855 i 1885, John Ruskin i drugi kritičari i filozofa izazvao interes u autentičnom oživljavanja gotičke arhitekture. -Te građevine, pod nazivom Visoka gotika preporoda, visoke Victorian gotička, ili Neo-gotička, usko su po uzoru na velikom arhitekture, srednjovjekovne Europe. -Možda najpoznatiji primjer visoke viktorijanskih gotičke arhitekture je Victoria Tower u kraljevskoj palači Westminster u Londonu, Engleska. -Požar uništio većinu izvornih palača u 1834. Nakon dugih rasprava, odlučeno je da arhitekti Sir Charles Barry i AW Pugin će obnoviti Westminster palaču u gotičkom visoke preporoda stil koji imitiraju 15. stoljeća styling Okomiti gotike. Victoria Tower je dobio ime po kraljice Viktorije vladajući koji je uživao u gotičkom preporoda arhitekture.

James Wyatt*Fonthill Abbey, Engleska, 1796.-1813. -bila visoka 40 m-poput gotičke katedrale-unutrašnjost puna srednjovjekovnih detalja, beskrajno dugi mračni hodnici-golemi visoki toranj-uzvišenost-vanjski izgled. Masivnost, slikovitost

Sir Charles Barry i A. W. Welby Pugin*Zgrada Parlamenta, London, započeta 1836.-Najznamenitija građevina neogotike-zgrada simetrična i pravilna-gotički detalji u unutrašnjosti i prčeljima zgrade-slikoviti tornjevi

-Horace Wallpole će biti uzor svim arh. Pri izgradnji dvoraca-koji sliče na utvrde CASTLE STAYLE

64.Kraljevski paviljon u Brightonu? Eklekticizam

John Nash (1752.-1835.)-jedan od vodećih londonskih arhitekata toga doba -glavno obilježje- slikovita raznolikost-većina zgrada asimetričan raspored masa- kao niz nadogradnji-kasnije se okreće pomodnom orijentalnom načinu

*Kraljevski paviljon, Brighton, Engleska, 1815.-1823.)-kad je počeo, palača već započeta u paladijanskom stilu-lukovičaste kupole, minareti, brojni indijski elementi koji dominiraju vanjštinom-željezni stupovi kao nosači- prvi puta

-svijet mašte- romantičarski

65.19.st / urbanistički zahvat u Londonu-Do 19. st. arhitektura je prethodila urbanizmu.- Ishodište modernoga urbanizma je 19. Stoljeće kada započinje prijelaz iz klasičnog u moderni urbanizam. -Planimetrijski predložak je ortogonalni i radijalni – nastavak baroka. Novo mjerilo grada je preveliko u odnosu na srednjovjekovno renesansno mjerilo. -Nove namjene u gradu - industrija, promet, javni servisi, komunalna infrastruktura. -Tehnički aspekt prevladava nad estetskim,urbana estetika podređuje se urbanoj tehnici. -Jedna od najistaknutijih karakteristika londonskog urbanizma, fascinantni su i slavni parkovi, posebno najveći parkovi u središnjoj zoni Londona, Kraljevski parkovi (Royal Parks) Hyde Park, susjedni, s kojim stvara jedinstvenu cjelinu, Kensington Gardens, i Regent's Park na sjevernom kraju centralnog Londona. Regent's Park

Iznosi plan za gradnju individualnih vila i kuća u nizu u i okolo Regent's parka,koji bi sačuvao ruralni karakter -dalje je predlagao spajanje tog područja s West Endom i Princ Regent'sPalace novom ulicom Regent's street u smjeru sjever-jug-pristup oblikovan s Humphry Reptonom koji je naslijedio Capability Browna u oblikovanju parkovne arhitekture-stvorio je model za razvoj predgrađa Regent's park, London, 1811.Regent's street, London, dovršeno 1825.-plan napravljen 1811. zajedno s Regent's parkom-za Princa Regenta (kasnije kralja Georgea IV), htio je povezati novi park sa Prinčevom palačom pomoću nove ulice u smjeru sjever-jug

Cumberland Terrace, dovršeno 1826.-nalazi se na istočnoj strani Regent's parka-niz kuća širine 3 prozora-sastoji se od 3 bloka međusobno povezana dekorativnim neoklasičnim lukovima-svaka kuća trebala je stvoriti dojam da posjeduje cijeli park-4 etaže, gornja najmanja sa kvadratičnim prozorima-na rizalitima kolonade dvoetažnih jonskih stupova, inače - dvoetažni pilastri.

66.Prva francuska građevina koja predstavlja prekid s barokom? / Inicijalna gradnja francuskog klasicizma?*Place de la Concorde (Trg Sloge), 1763.-Oblik osmerokuta, u sredini obelisk, u osi sjeverno i južno od njega fontane. -Ukutevima osmerokuta statue koje predstavljaju francuske gradove-na jugu u osovini most preko Seine (Pont de la Concorde). Zapadno parkovi i Avenue de Champs-Elysees koja vodi do Slavoluka pobjede na Etoileu [Etualu] (zvijezdi). -Istočno Jardin des Tuileries-sjeverno 2 simetrične zgrade, palače, zapadna kasnije postala Hotel deCrillon, razdvaja ih ulica Rue Royale koja vodi do crkve St.Medeleine [Medlé]. Na sjeveroistoku trga počinje ulica Rue de Rivoli

-za vrijeme revolucije tu su giljotinirani Luj XV, Marija Antoaneta, Robespierre..

67.Pariška crkvena arhitektura prije Revolucije? Jacques- Germain Soufflot-sljedbenik Blondela

*Panteon (prije crkva Sainte-Genevieve)-Dobio zadatak da napravi novu crkvu posvećenu zaštitnici Pariza,Sta-Genevieve, koja bi se mogla mjeriti s crkvom sv. Petra u Rimu i sv. Pavlau Londonu. -jasna geometrija- kombinacija golemih slobodnostojećih stupova i horizontalnih nadvoja (gornjih greda) neprekinutih stubovima ili pilastrima -Ulaz u crkvu je kroz masivan portik hrama od 24 stupa, viših od onih u Panteonu u Rimu-Ispod je bila golema kripta sa kamenim stropom na grčkim dorskim stupovima-zidovi bočnih brodova bili su perforirani sa prozorima da bi svjetlost prekokolonada ušla u glavni brod, dok je kupola poduprta stubovima, svaki omotan sa 3 stupa-prozori kasnije zazidani zbog statike-Longitudinalna crkva s dominantnom kupolom-kupola je trostruka i izvana je varijacija na Tempietto (tambur sa kolonadom)-unutra korintski stupovi, napust kroz cijelu crkvu, arhitrav ne arhivolt. Opterečenje lukova prebačeno na pilastar i na stup = prodor svijetla-gotički prijenos opterećenja . S kupole dijagonalno-lukovi visoki zbog više svijetla-tlocrtno grčki križ, longitudinalnost naglašena ulaznim portikom-pliće kupole na krakovima križa-Soufflot je htio spojiti lakoću konstrukcije gotike sa čistoćom i monumentalnošću grčke arhitekture.

68.Revolucionarna arhitektura?Uzvišenost u klasicističkoj arhitekturi: Strogost i vizionarstvo-sedamdesetih godina francuska arhitektura zakoračila u novu, strožu fazu- manje slijediti pravila antičkih graditelja, više svesti arhitekturu na elementarne geometrijske oblike koji će funkcionirati u monumentalnom mjerilu i izazvati doživljaj strahopoštovanja i moći-Najzaslužniji arhitekti za to: Marie-Joseph Peyre, Claude Nicolas Ledoux i Etienne Louis Boulle

- racionalizam (prosvjetiteljstvo), matematska načela, svođenje na geometrijske oblike i njihovu simboliku, svakom objektu daje se oblik koji govori o njegovoj funkciji, individualizacija građevina, traži se individualni karakter – u svemu tome se očituju težnje vremena 2.pol.18.st.- revolucionarna arhitektura - nazvana po Francuskoj revoluciji, s kojom se vremenski poklapa – iako Ledoux osobno nije bio pristaša Revolucije, ovaj naziv je opravdan i time što se ova skupina arhitekata buni protiv

ustaljenih autoriteta i konvencija (pukog oponašanja antike npr.) i bori se za originalnost - ne oponašati, već ponovo razmotrirti problem, iznova osjetiti karakter svakog posla.

Marie-Joseph Peyre (1730.-1785.)-Blondelov učenik-okrenuo leđa pravilima Vitruvija i Palladija-isticao važnost velikih dimenzija i golemih unutarnjih prostora-ukrase i pojedinosti svesti na malu mjeru

*Theatre de France (1778.-1782.)-( projektirao s Charlesom de Waillyem)-strogost i monumentalnost-visoki dvokatni portik bez timpana-dorski stupovi bez kanelira- pruge na grubo obrađenom kamenu-nema okvira oko vrata i prozora-krugovi i pravokutnici kao oblikovni elementi

Claude Nicolas Ledoux-Blondelov učenik-još strože od Peyreova Theatre Francaisa-Radi kuće i druge građevine za plemstvo, sve do francuske revolucije kad se povlači i radi mnoge nacrte svoje utopističke arhitekture- 60-ak objekata (sačuvano samo nekoliko, ostale srušene u revoluciji)- Svodi građevine na jednostavne geometrijske oblike-npr. Kuća direktora rijeke Loue (Chaux, neizvedeno) - svođenje na stereometrijske oblike – valjkasti oblik kroz koji bi tekla voda- radi i nacrte za idealni grad Chaux - kružni raspored objekata i prostora, zgradama daje neobične funkcije npr. Palača posvećena kultu moralnih vrijednosti, Hram u spomen žena, Hram svih vrlina; planira čak i zgradu za seksualno obrazovanje s ’karakteristicnim’ tlocrtom – arhitektura radi arhitekture -individualizacija elemenata, u čemu se odražavaju i demokratski principi, ideje jednakosti, nastali francuskom revolucijom- i najbeznačajniji objekt rješava kao umjetničko djelo, kao individualno ostvarenje.- racionalizam (prosvjetiteljstvo), matematska načela, svođenje na geometrijske oblike i njihovu simboliku, svakom objektu daje se oblik koji govori o njegovoj funkciji, individualizacija građevina, traži se individualni karakter – u svemu tome se očituju težnje vremena 2.pol.18.st.- revolucionarna arhitektura - nazvana po Francuskoj revoluciji, s kojom se vremenski poklapa – iako Ledoux osobno nije bio pristaša Revolucije, ovaj naziv je opravdan i time što se ova skupina arhitekata buni protiv ustaljenih autoriteta i konvencija (pukog oponašanja antike npr.) i bori za originalnost - ne oponašati, već ponovo razmotrirti problem, iznova osjetiti karakter svakog posla.

*Carinarnica na l'Etoileu, Pariz (srušena)-stupovi prekinuti u pravilnim razmacima debelim četvrtastim blokovima-pročelje na sve četiri strane

*Kazalište u Besanconu (1778-84)- Grčki dorski stupovi iznutra – kolonada na vrhu polukružnog amfiteatra Carinarnice - 60-ak objekata (sačuvano samo nekoliko, ostale srušene u revoluciji)- Svodi građevine na jednostavne geometrijske oblike, npr. cilindar upisan u kubični prostor.- svaka građevina ima individualan karakter, simboliku

- individualizacija elemenata, u čemu se odražavaju i demokratski principi, ideje jednakosti, nastali francuskom revolucijom- i najbeznačajniji objekt rješava kao umjetničko djelo, kao individualno ostvarenje.

Etienne Louis Boullee-projektirao i objavljivao vizionarske konstrukcije kao Ledoux-nepraktične, neizvedive

*Projekt grobnice za Isaaca Newtona, 1784.-najglasovitiji njegov projekt-160 m visoka prazna kugla koja leži na 3koncentrična kruga- planet koji prelazi tri putaje

69.Percier & Fontaine?Charles Percier i Pierre-Francois Fontaine*Rue de Rivoli-Ulica u Parizu, Napoleon ju dao izgraditi nakon pobjede kod Austerlitza 1805 nad Austrijancima i rusima-ide od sjeveroistočnog dijela Place de la Concorde pa sjeverno od Louvrea (znati sjeverno krilo Louvrea!)-gotovo milju dugačko pročelje sa arkadama u prizemlju-4 etaže: dolje trijem (prodavaonice), 1. kat najluksuzniji, katovi prema gore niži-jednostavna arhitektura, postiže se efekt ne kroz bogatstvo detalja nego veliku duljinu.

*Slavoluk na Carrouselu, arh. Percier i Fontaine-izgrađen kao vrata u danas porušenu palaču Tuileries-napravljen po uzoru na slavoluk Septimusa Severa u Rimu-polikromatski i bogato izrezbaren-Napoleon ga dao izgraditi kako bi obilježio francuske vojne pobjede 1805.

Francuska. Stil empire-stil kasnoga klasicizma u Francuskoj za vrijeme Napoleona I. -Prepoznatljiv je po unutarnjoj dekoraciji, umjetničkom obrtu i modi. -Ovaj iznimno plodan stil trajao je samo otprilike deset godina, ali je obilježio cijelo stoljeće. U empire stilu primjenjuju se grčki i rimski elementi, a prisutan je i utjecaj Napoleonovih vojnih pohoda, egipatske umjetnosti, te renesanse.

*Spavaonica carice Josefine Bonaparte-raskošno -egzotični materijali-zasićena paleta kao na Ingresovu portretu Napoleona-raznovrsnost, mnoštvoasocijacija-unatoč raskošnosti, soba nije natrpana- dostojanstvena, zbog upotrebe tamnih tonova, teških predmeta i geometričnosti

70.Arc de Triomphe?-Slavoluk pobjede u Parizu (fr. Arc de triomphe) -spomenik je koji se nalazi u središtu Trga Charlesa de Gaullea (fr. Place Charles de Gaulle), poznatog i kao Place de l'Étoile (fr., Trg zvijezde)- Nalazi se na zapadnom kraju avenije Elizejske poljane. -Slavoluk je podignut u čast borcima za Francusku, posebno onim iz Napoleonskih ratova. -Ispod slavoluka nalazi se Spomenik neznanom vojniku iz Prvog svjetskog rata.Spomenik je projektirao Jean Chalgrin 1806. godine nešto poslije Bitke kod Austerlitza. -Izgradnja je trajala do ranih 1830-ih godina. -Projekt je neoklasicistička interpretacija starorimskog Titovog slavoluka. Spomenik je visok 49,5 m i 45 m širok. -To je drugi najveći slavoluk na svijetu.

71.Svjetska izložba u Parizu 1889. -Exposition Universelle 1889 bila je svjetska izložba održana u Parizu, Francuska od 6. svibnja, do 31. listopada, 1889.-Održana je u 100 godini pada Bastille, simbola početka Francuske revolucije, sajamska izložba uključivala je rekonstrukciju Bastille i njezine okolice.-Ova izložba održana je na prostoru od 0.96 km², a to je uključivalo; Champ de Mars, Trocadéro, quai d'Orsay, dio obala rijeke Seine i park Invalides. -Transport po izložbi bio je organiziran malom, svega 3 km dugom željeznicom.-Najveća atrakcija ove izložbe bio je:

*Eiffelov toranj 1887.-1889.-najslanija željezna konstrukcija tog doba-Gustav Eiffel -služio je kao ulaz u izložbeni prostor.-300 m visine- u to vrijeme dvostruko viši od bilo koje građevine na svijetu-konstrukcijsko jedinstvo-čipkasti toranj-djelovao krhko i nestabilno pa je Eiffel dodao lukove u bazi-simbol Pariza, a možda i Francuske

-Izložba se održavala na Marsovim poljanama (Champ de Mars), na kojima je već bila održana Pariška svjetska izložba 1867, i na kojima će se održati Svjetska izložba 1900.-Druga značajna građevina bila je:

*Galerie des machines, projektirana od arhitekta Ferdinanda Duterta (1845-1906) i inžinjera Victora Contamina (1840-1893), ova dvorana služila je i za izložbu 1900. a zatim je porušena 1910. Sa svojih 111 metara, to je bila građevina sa najvećim interijerom na svijetu u to doba. I ova građevina bila je konstruirana od željeznih i čeličnih cijevi.

Arhitektura i industrijska revolucija-sve do završnih desetljeća 19. stoljeća vladali neostilovi-željezo pomoglo da se arhitektura oslobodi elekticizma povijesnih stilova-upotrebljavalo se uglavnom za zgrade praktične namjene kao što su željezničke postaje-konstrukcije skeletne

-često u kombinaciji sa staklom- oblik slijedi funkciju

72.Barun Georges-Eugene Haussmann GEORGES-EUGENE HAUSSMANN-Urbana obnova Pariza-dobio je od cara Napoleona III zadatak da modernizira Pariz (1853.)prema njegovim planova srušeno 12 240 zgrada, da bi na istim mjestima sagradili 16 217 novih-želio je Pariz pretvoriti u metropolu s prikladnim javnim zgradama, koje istovremeno mogu udomiti rastuću populaciju-želio je poboljšati uvjete života u slamovima, imajući na umu da su oni izvorišta revolucionarnih grupa-velike ulice i bulevari sa pravilnim klasicističkim fasadama koje vode u kružne tokove gdje je izgrađena većina javnih zgrada i crkava-nova kanalizacija koja nije vodila u Seinu, novi vodovod- važno jer je Pariz bio zagađen i prljav- širenje zaraznih bolesti-novi mostovi preko Seine-osvjetljenje ulica, javne fontane i parkovi-nova kazališta i tržnice.-stanarine, vrijednost nekretnina i cijene zemljišta rasle tako da su se ubrzo obini radnici selili u predgrađa-iako su neke njegove zamisli ostvarene tek nakon njegova odlaska, u 17 godina uspio je potpuno preoblikovati Pariz

73.Ringstrasse-Bečki Ring (Wiener Ringstraße) raskošna je bečka ulica koja povijesnu jezgru grada (Innere Stadt) okružuje s tri strane, dok je na sjevernoistočnoj omeđena pristaništem na Dunavskom kanalu.-Izgradnja ulice započela je s namjerom planskog širenja grada na mjestu starih utvrda i gradskih zidina odlukom cara Franje Josipa I. od 20. prosinca 1857. -Na međunarodnom natječaju izabrana su 1858. godine tri projekta arhitekata L. C. F. Förstera, A. Sicard von Sicardsburga, E. van der Nülla i F. Stache-a. -Jedinstven u svojoj monumentalnosti, bečki je Ring dug 6,5 km, širok 57 m, ima 2 aleje, a otvoren je 1. svibnja 1865. -Duž bečkog Ringa su u periodu od 1869.-1888. godine dovršene sljedeće monumentalne javne građevine:Bečka državna opera (Staatsoper) - Sicard von Sicardsburg i van der NüllPrirodoslovni muzej (Naturhistorisches Museum) i Muzej povijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum), Burgtheater i Neue Burg - G. Semper i C. HasenauerZavjetna crkva (Votivkirche), Bečko sveučilište, Muzej i Akademija za primjenjene umjetnosti - H. FerstelBurza, Parlament, Akademija likovnih umjetnosti - T. Hansen-Izgradnja ovih građevina najvećim je dijelom financirana prodajom materijala od srušenih fortifikacija.- Između građevina nalaze se perivoji Burggarten, Volksgarten, Rathauspark i Stadtpark. -Zahvaljujući monumentalnosti i raskoši sagrađenih građevina u povijesti umjetnosti uveden je i termin "stil bečkog Ringa".

74.„Isar-Athen“ Ludwiga IAkademija likovnih umjetnosti u Münchenu osnovana je 1808. pod patronatom kraljevske kuće, koja je od glavnoga grada novoproglašenoga Bavarskog Kraljevstva nastojala stvoriti snažno kulturno-umjetničko središte, Atenu na Isaru..

75.Leo von Klenze: WalhallaNjemačka: Stvaranje nove Atene

Leo von Klenze (1784-1864.)

-najznačajniji bavarski klasični arhitekt, Durandov učenik u Parizu, prenosi njegova iskustva u München.*Walhalla- nacionalni spomenik znamenitim Nijemscima nazvan po posljednjem poivalištu junaka iz teutonske mitologije- mjesto za komemoraciju važnih osoba i događaja iznjemačke povijesti (na inicijativu Ludwiga I.)-zgrada puna portretnih poprsja- kao svojevrstan muzej sa skulpturama i prikazima predaka, predaja, slavnih ličnosti-replika grčkog dorskog hrama-postavljena na vrh brežuljka- romantičarski ukus-složena struktura stepenica- hladna gruba geometričnost i uzvišenost (podsjeća na Ledouxa)-romantičarski bijeg u prošlost, izravno kopiranje povijesnih građevina obilježje većeg dijela arhitekture toga razdoblja-željezni krov

76.Najznačajniji berlinski arhitekt + gl.djelaNjemačka: Stvaranje nove Atene

Karl Friedrich Schinkel (1781.-1841.)-radio u svim mogućim stilovima- klasicističkom, romaničkom, gotičkom, renesansnom i Rundbogen (njemački naziv za talijansko pučko graditeljstvo)-počeo kao pobornik klasicizma (primjer ispod)

*Altes Museum, Berlin, 1824.-1830.-kao grčki hram- mjesto gdje se ljudi neće dolaziti pokloniti nekom bogu nego umjetnosti-ulaz nalikuje na jednu stranu hrama-muzej podignut na visok podij kojem se prilazi stubištem u sredini-kolosalni grčki stupovi- monumentalnost i čvrsta os

77.Friedrich Gilly- na studijskim putovanjima po Engleskoj i Francuskoj postaje pristaša klasicizma, te taj način građenja uvodi u Njemačku- utječe na svog učenika K. F. Schinkela – gl. predstavnika njem. klasicizma

* NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG (1796.)-neizvedeno- dorski peripter na visokom podiju zamišljen usred LEIPZIŠKOG TRGA- slično franc. arhitekturi u vrijeme Revolucije

- osnivač moderne gradnje kazališta– crtež Marienburga po uzoru na srednjov. arhitekturu-izgradio javne zgrade (Gradsko kazalište) i parkove (Bellevue) u Berlinu

78.Gottfried Semper

-najvažniji teoretičar arhitekture u 19. st. („The four elements of architecture“-četiri elementa arh) i arhitekt-Radio u neo cinquecento i neobaroknom stilu-rođen u Dresdenu, školovao se i otišao na putovanje po Grčkoj gdje je snimao boju u arhitekturi, jer klasicizam zamišlja sve bijelim-studira boje na hramu, svi su bojani, bijela boja barbarstvo-boja znak civilizacije-on cijeli hram boji u plavo i crveno, triglifi dobri plavi, ali stupovi su bili samotonirani, a ne crveni.

*Opera u Dresdenu (Semperoper)-1. kazalište, 1838. godine: -Oblikovana na vrlo klasičan način, oblik potkove, oko toga ulazi, projektirana u renesansnom stilu (?)-2 kazalište, 1871-79. godine: -nakon požara obnovljena, gotovo isto, isti model, razlika samo u detaljima, sada segmentni oblik, posebno naglašen ulaz (u tjemenu luka) s apsidalnom nišom i quadrigom na vrhu, visoki historicizam-bočno isto ulazi?(kroz nešto kao trijem s 3 luka i terasom s balustradom iznad)-prizemlje: rustika, 5 vrata sa svake strane glavnog ulaza, iznad vrata prozor sa polukružnim završetkom, između dvostruki pilasti na postamentu (rustikalni)-1. kat: prozori sa polukružnim završetkom i balustradom, između parovi polustupova na postamentima-iznad balustrada-2. kat: uvučen od osnovnog volumena, gledalište, mali kvadratični prozori-3. kat: još više uvučen, iznad pozornice, mali kvadratični prozori, završava trokutastim zabatom.

*Burghteaterjedna od najvećih znamenitosti Beča na Ringstrasseu

79.Henry Labrouste & novi materijali-Sve do sredine 19. stoljeća nove konstrukcije i željezne elemente nalazimo uglavnom kod inženjera i pronalazača, karakterističnih za vrijeme i nakon industrijske revolucije. Za to vrijeme arhitekti su još uvijek projektirali zgrade u historicističkim stilovima. Prvi arhitekt koji je ujedno bio i izvanredan inženjer je francuz Henri Labrouste (Anri Labrust). On je projektirao biblioteke

*Saint Genevieve -nacionalna knjižnica-vanjski izgled podsjeća na renesansu, unutrašnjost na romaniku-metalni lukovi-izvana- lukovi izlaze iz stupova nadahnuti knjižnicom sv Marka (1536.) Jacopa Sansovina u Veneciji-proporcije građevine i neki elementi (npr. zatvoreni donji, a otvoreni gornji dio) podsjećaju na Medičejsku banku u Milanu (1460.)-unutrašnjost svodovi sa stupovima i lukovima od lijevanog željeza-rešetkasti krov sa staklenim pokrivačem koji omogućava mnogo svjetla u unutrašnjostiokrivačem koji omogućava mnogo svjetla u unutrašnjosti

80.Svjetske izložbe-Osnovna ideja ovih izložbi da sve zemlje dobiju priliku prikazati ostatku svijeta svoj pogled na neku zadanu temu. -Zemlje sudionice, u skladu s zadanom temom, uređuju po vlastitom nahođenju u odvojenim paviljonima svoje izložbene prostore.-Prva svjetska izložba u današnjem smislu te riječi, održana je 1851.g. u Londonu, u Velikoj Britaniji tadašnjoj vodećoj sili u svijetu. Sve nacije bile su pozvane da doprinesu izložbi koja je predstavila najveća dostignuća svih grana ljudskoga djelovanja. Londonska izložba je ostvarila veliki uspjeh, te su uskoro i drugi veliki gradovi organizirali Svjetske izložbe – Pariz, Beč, Budimpešta, Chicago i drugi.

JOSEPH PAXTON*Kristalna palača, London, 1851.-izgrađena u Hyde parku za svjetsku izložbu 1851.- veliki međunarodni trgovački sajam-svrha sajma prikazati razvitak proizvoda, tehnološki napredak, poboljšanja u poljodjelstvu te likovnu i primijenjenu umjetnost novih industrijaliziranih naroda (britanija težila biti najnaprednijom)-kao divovski staklenik-nalikuje engleskoj katedrli s dugim središnjim brodom bačvastog krovišta te nižim bačvastim transeptom i još nižim pobočnim brodovima -izgorila 1936.-što veća površina za što manje novca-fleksibilan tlocrt-sačuvano drveće koje je bio u parku-560x120m, visina 33m (3 etaže + polukružni svod)-sve montažno, željezni stupovi, željezni lukovi

-Ostavština Svjetskih izložbi u više od 150 godina njihovog održavanja, između ostalog uključuje: Eiffelov toranj u Parizu, Atomium u Bruxellesu, izum televizije i dr. -U Hrvatskoj je najpoznatiji Umjetnički paviljon u Zagrebu, koji je bio izgrađen kao Paviljon Kraljevine Hrvatske i Slavonije za Svjetsku izložbu u Budimpešti 1896.g. godine, te je kasnije premješten u Zagreb.

81.Crystal Palace

JOSEPH PAXTONKristalna palača, London, 1851.-izgrađena u Hyde parku za svjetsku izložbu 1851.- veliki međunarodni trgovački sajam-svrha sajma prikazati razvitak proizvoda, tehnološki napredak, poboljšanja u poljodjelstvu te likovnu i primijenjenu umjetnost novih industrijaliziranih naroda (britanija težila biti najnaprednijom)-kao divovski staklenik-nalikuje engleskoj katedrli s dugim središnjim brodom bačvastog krovišta te nižim bačvastim transeptom i još nižim pobočnim brodovima -izgorila 1936.-što veća površina za što manje novca-fleksibilan tlocrt-sačuvano drveće koje je bio u parku-560x120m, visina 33m (3 etaže + polukružni svod)-sve montažno, željezni stupovi, željezni lukovi

HRVATSKA, 19. st

82. 19. STOLJEĆE U HRVATSKOJ UMJETNOSTI → KOJE STILSKE EPOHE OBUHVAĆA? VREMENSKI OKVIR?-Glavne stilske etape ili kulturna razdoblja od klasicizma s empirom, preko romantizma, realizma, historicizma do simbolizma i secesije, kao i u susjednim zemljama, prožimaju umjetnički život i u nas, a smjenjuju se po ritmu koji vrijedi i za ostale srednjoeuropske zemlje.-Pokušamo li 19. stoljeće u Hrvatskoj omeđiti nekim prijelomnim povijesnim zbivanjima, mogli bismo reći: od Napoleona do Prvog svjetskog rata ili, šire, od pada Republike Venecije do raspada Austro-Ugarskog Carstva. -U likovnim umjetnostima, međutim, opravdano je obuhvatiti razdoblje od klasicizma do simbolizma i pojave secesije, a odvojiti početak 20. stoljeća zbog niza kvalitativnih promjena.-Periodizacija:I.faza;– barokni, odnosno rani klasicizam – oko 1775. ,očite barokne tradicije.II.faza;– klasicistički smjer pod utjecajem antike – oko 1800. traje kroz prvu pol. 19. st.III. faza;– kasni, romantični klasicizam s tradicijama baroka i primjesama historicizma- oko 1835. Paralelno traje Biedermayer!-Klasicizam se u kontinentalnom dijelu očituje intenzivnom gradnjom arhitektonskih objekata na području Slavonije, Baranje i Srijema, dok je u osiromašenim pokrajinama uz more ono sporadična pojava.-Hrvatsku umjetnost treba razmatrati u okvirima srednjoeuropskoga kulturnog kruga gdje u slikarstvu romantizam najavljuje i iscrpljuje ideologijom i likovnom kulturom srednjeg i malog građanstva koju dovoljno određeno možemo imenovati bečkom bidermajer-kulturom.-U 19. stoljeću je kulturno-povijesno najznačajniji, svakako pokret za nacionalno osviještenje i osamostaljenje, hrvatski narodni preporod (kulminacija 1830-1848.) što, kao i pokret za ujedinjenje Južnih Slavena (naročito oko 1860.), obilježava ovo razdoblje.

83.KOJI BISMO KULTURNI KRUG MOGLI OZNAČITI ODLUČUJUĆIM U FORMIRANJU HRVATSKE UMJETNOSTI 19.ST.?-Cijelo 19. stoljeće u srednjoj i istočnoj Europi u znaku je bečkoga kulturnog kruga, jer je to razdoblje najvećeg uspona i ekspanzije Austrije. -Beč je postao metropola ne samo u radijusu političke vlasti Austrije nego i u širim europskim razmjerima kao glavni konkurent Parizu. -Tek krajem stoljeća i početkom slijedećeg i hrvatski će umjetnici, umjesto u Beč krenuti na školovanje u München, Prag i Pariz, oslobađajući se te zavisnosti.

84.JEDAN OD NAJVEĆIH EUROPSKIH HORTIKULTURNIH PROJEKATA ROMANTIZMA?-U Zagrebu tijekom 19. stoljeća, ostvaren je nedvojbeno niz djela na razini najvišega europskog mjerila: golemi "engleski" park Jurjavec-Maksimir - izvanredni primjer pejzažnih nastojanja romantizma, otvoren 1843. godine, kao prvi javni perivoj u jugoistočnoj Europi.- Započet u klasicističkom duhu za biskupa Maksimilijana Vrhovca (otuda mu ime) kao francuski park s velikom alejom (1812.), razvijen je i dovršen u duhu romantizma kao slobodni engleski perivoj (projekt P. Riedla) s brežuljcima i slikovitim grupama drveća, jezerima, zavojitim stazama i dekorativnim skulpturama, ali s klasicističkom vrtnom arhitekturom, ljetnikovcem, vidikovcem i brojnim paviljonima arhitekta F. Schüchta

85.URBANISTIČKI ZAHVAT U ZAGREBU / UZOR… & URBANISTIČKI ZAHVATI DRUGIH HRVATSKIH GRADOVA?-Urbanističko rješenje zagrebačkoga Donjeg grada u posljednjoj trećini stoljeća, s povezanim nizom desetak trgova, zelenih površina sred kojih su značajne građevine kulturnog sadržaja, moglo bi se nazvati "idealnim gradom" historicističkog razdoblja. Gradovi su mogli mirno probirati iskustva suvremenoga europskog urbanizma, a da ne budu pritisnuti nevoljama negativnih posljedica razvoja - od prometnog kaosa i divlje izgradnje do zagađenosti. To se odrazilo prije svega u izgrađenih zelenih površina. Zajednička je pojava podjednako na sjeveru i jugu Hrvatske rušenje srednjovjekovnih i renesansnih gradskih vrata, zidina i kula, baroknih tvrđava i utvrđenja.Osijek- širenje grada iz unutrašnjosti tvrđe prema današnjem Gornjem Gradu.Rijeka- trgovačka luka, gospodarsko središte,završetak željezničke pruge i Luizijanske ceste.- mađarska luka – utjecaj na urbanistički razvoj i uređenje grada.

86.ROMANTIZAM U HRVATSKOM SLIKARSTVU / SLIČNOSTI & RAZLIKE S EUROPSKIM?-Unatoč postojanju mladog građanstva kao nosioca ideja romantizma, nedostatak domaćih školovanih umjetnika onemogućio je njegov značaj i razvoj u likovnim umjetnostima. -Poneki rezultati proizlaze iz općeg programa ilirizma – valorizacija vlastite povijesti i ljepote domovine. Oni se javljaju pojedinačno u određenom djelu ili krugu s najsnažnijim ostvarenjima u hortikulturi i pejzažnom slikarstvu. -Prvi romantičar i ilirski slikar je V. Karas koji pod utjecajem nazarenaca slika teme iz narodnog života. Nešto stariji je I. Simmoneti koji toplim koloritom radi bidermajerske portrete, a povijesne i mitološke teme su mu pod romantičnim utjecajima. Talijanski akademski romantizam riječanin F. Colombo. -Uz navedene “naivce romantizma” splićanin J. Pavlović je najizrazitiji predstavnik romantičkog slikrastva. Portreti toplih boja i slobodna impostacija likova.- Akvareli F. C. v Hötzendorfa imaju oznake ranog romantizma. Njegov sin H. C. v Hötzendorf slika i crta slavonske pejzaže i gradine pune neposredne izražajnosti i romantičnog ugođaja. -U povijesnim temama i pejzažima J. F. Mückea nalaze se odjeci kasnog romantizma. Posljednji među osječkim pejzažistima A. Waldinger slika slavonske šume u bezbrojnim varijantama. Njegov opus već označava realističku etapu, ali osjećajnost kojom je to rađeno govori o prisutnosti romantizma. Kasni odjek nazarenaca javlja se kod A. M. Seitza i L. Seitza u đakovačkoj katedrali. Preostaci romantizma prate u povijesnim kompozicijama i slikarstvo F. Quiquereza.

87.BIEDERMEIER SLIKARSTVO (SLAVONIJA, DALMACIJA, ZAGREB)?-Bidermajersko slikarstvo vuče korijene iz klasicističkog slikarstva. -U HR traje od 1815-1848. -Bidermajer slikarstvo želi što vjernije prikazati motive iz prirode, što realističnije. -Gl. teoretičar-Waldmüller. -Nema herojske veličine, dramatičnosti ili idile, vraća se intimizam, teme su krajolik i portret→genre slikarstvo. -Portret između minijature i standardne vel. portreta, slikan akvarelom, nema težnju prikazati dr. status portretiranog. -Krajolik lišen ljudskih figura, niska točka gledišta, nema dubinu. -U kasnijoj fazi bider. slikarstva se krajolik napućuje ljudima, uvodi se simbolika. -Najzanačajniji slikari koji stvaraju u HR:PRVO RAZDOBLJE (DO 1830):

Waldmüller-boravi u HR, ne ostavlja utjecaj jer još nema definirane umjetničke scene.Antun Keller, Franz Jaschke.-U tom 1.razdoblju se još uvijek osjećaju barokne tendencije. Riječka i Osječka škola ostavile neki vidni trag. Riječka škola pospješuje stvaranje „Riječkog slikarskog kruga“. Osječka škola se razvija dolaskom slikara Antuna Münzenbegera, Adolfa Waldingera. Osiječka škola je najkvalitetnija likovna produkcija u HR tog vremena. U Zagreb dolazi Mihael Stroy njegov dolazak označava potpuno udomaćenje bidermajera u Hr., on je učenik slikara 1. generacije. -Ostali kvalitetniji slikari: Josip Malignani, Stjepan Marjanović minijaturisti Jakov Stager i Matija Brodnik , J. F.Mücke.

88.FENOMEN PUTUJUĆIH SLIKARA / NAJZNAČAJNIJI?-U doba 19.st dolazi i prolazi mnogo putujućih slikara, a pejzaži se još uvijek ne slikaju samo iz umjetničke motivacije nego ih naručuju iz strateških razloga i vojne vlasti. Pa ipak, akvareli F. Jaschke s pejzažima duž granične linije između Hrvatske i Bosne likovno su zreli i kvalitetni.-Hrvatsko plemstvo i građanstvo su upoznati sa modom portretiranja, obilno koriste strane putujuće slikare. Ti namjernici, školovani u Beču, Münchenu, Veneciji, Rimu, pa čak i Parizu,kako sami s ponosom ističu nudeći svoje slikarske usluge u tadašnjim zagrebačkim novinama.

89.ARHITEKTURA LENUZZIJEVE POTKOVE / NAJZNAČAJNIJE JAVNE ZGRADE-Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova je naziv za urbanističku cjelinu koja se sastoji od niza trgova-perivoja u Donjem gradu u Zagrebu. -Hortikulturno uređeni trgovi nazvani su potkova jer se formiraju se u obliku slova U. -Zelena potkova karakteristična je po reprezentativnim javnim zgradama i privatnim palačama s kraja 19. i početka 20. stoljeća, te predstavlja najznačajniji urbanistički zahvat u povijesti hrvatske arhitekture i gradogradnje.-Zelena potkova izvedena je većim dijelom prema zamislima zagrebačkog urbanista Milana Lenuzzija koji je 1882. postao gradskim inžinjerom.Zelena potkova uključuje: Zrinjevac,tj. Zrinski trg

Trg kralja Tomislava,

,Strossmayerov trg,

Trg Ante Starčevića,

Botanički vrt,

Marulićev trg,

Mažuranićev trg I Trg maršala Tita.-Niz trgova okruženih drvoredima, s cvjetnjacima i klupama, paviljonom za promenadne koncerte (metalne konstrukcije), zdencima, vodoskocima i skulpturama, a usred svakog trga smještena je po jedna zgrada javne namjene: istočno-neorenesansna Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (arh. F. Schmidt, 1884.) i Umjetnički paviljon (1898., metalna montažna konstrukcija staklenog krova s kupolom prenesena je s hrvatskog paviljona na Milenijskoj izložbi u Budimpešti); a zapadno - pjevačko društvo Kolo i Hrvatski sokol (1883.), Hrvatsko narodno kazalište (H. Helmer i F. Fellner, 1895.) i Sveučilišna knjižnica (R. Lubinsky, 1913.), dok je s južne strane Botanički vrt.

-Ovaj projekt, kojim je planski čitav Donji grad obrubljen zelenim pojasom - dok je to inače u nizu gradova nastalo pretvorbom bastiona u parkove (Lucca ili Ring u Beču) - razlikuje se bitno po tome što nije bio rezultat naknadne adaptacije u suvremenim uvjetima beskorisnih utvrda, dakle praktičke nužde, nego svjesne odluke i racionalnog planiranja.

90.KAZALIŠTE KAO IZRAZ GRAĐANSKE KULTURE /PRIMJERI-Od klasicizma je baštinjena skladna zgrada kazališta, ali uloga teatra i broj gledalaca tako naglo raste da se već 1855. gradi nova neobarokna zgrada po projektu austrijskih specijalista za izgradnju kazališta Helmera i Fellnera. -U Zagrebu, također svega pedesetak godina nakon prve zgrade teatra - donacije trgovca Stankovića (1834.), što je svojevrsni simbol građanskog doba - gradi se veliko neobarokno kazalište u Donjem gradu. -Kao specifičan znak građanske kulture grade se kazališta i u Osijeku 1866., Varaždinu 1873., Splitu, Zadru, itd .1889.-1926. u Europi izgrađeno čak 1500 kazališta-Do tada često drvene građe od požara u bečkom Ringtheatru 1882. -Osijek - 1865. - kao dio uobličavanja identiteta grada projektira ga arhitekt Klausner,ostala u hrv. predstavljaju mittel europsku tvornicu kazališta Fellnera&Helmera,njih dvoje od 1873. Rade u zajedničkom atelijeu-razmjeri hiperprodukcije. Među važnijima - Novo njemačko u Pragu, Unter den Linden u Berlinu, Narodno u Budimpešti, Njemačko dramsko u Hamburgu, HNK u Zgu, koncertne u Zuerichu iBečuRadili oni i stambene i robne kuće npr. željezna kuća Beču. Helmer je glavni projektant za ovo Zagrabačko. Varaždin-projektira Helmer samostalno, 1870.-1873., gradi Jambrišak. Rijeka-Novo općinsko, 1883.-1885. njihov projekt. 1. primjer elektrifikacije u Rijeci; angažiran i najznačajniji arh Rijeke tada- Zammattio .Kazalište ima motiv hramskog fronta; Klimt - strop gledališta s alegorijom operete,ljubavi, plesa, koncerta itd.Zagreb- dotrajalo ono na Markovu, prva lokacija za novo trebala biti tamo gdje danas Oktogon; današnji smještaj im bio jeftiniji - Helmer bio za prvi prijedlog jer Eine solche Perspektive hat nur Pariser Oper ; zastor oslikao Bukovac, a sve ostalo Bečani. Split- nakon 4 nerealizirana projekta Andrića 1816.-1859., konačno projekt Medune,venecijanskog arhitekta -Teatro Bajamonti- središte kompleksa današnjih Prokurativa, izgorjelo 1881. u požaru; još jedno iz 1889. Projektirali Vecchietti i Bezić,otvoreno 1893.Zadar-Trevisanto, venecijanski arhitekt, 1863.-1865. – tzv Teatro Verdi.Šibenik - Slade-ŠilovićDubrovnik -Klaić¸1864.Karlovac - Carnelutti- neorenesansna zgrada Zorin-doma.Pula dobiva zgradu 1895.

91.SAKRALNA ARHITEKTURA HISTORICIZMA / NAJZNAČAJNIJI PRIMJERI-Neogotika se samo povremeno primjenjivala u sakralnoj arhitekturi; prevladavao je Rundbogenstil, te, vrlo dugo, prežici baroknoga klasicizma iz prve polovine 19. Stoljeća.-Pojam Rundbogenstil, stil okruglog luka, označava, kako mu samo ime govori, stil u arhitekturi koji je preferirao upotrebu polukružnog luka. Javlja se već krajem dvadesetih godina 19. stoljeća na području srednje Njemačke kao reakcija na tada dominantan klasicizam i kao vid traganja tamošnjih arhitekata za posebnim, nacionalnim stilom. Karakterizira ga romantičarski spoj arhitektonskih elemenata ranokršćanske, islamske te bizantske umjetnosti,

romanike i talijanske renesanse. Prema sredini stoljeća Rundbogenstil se počinje sve više širiti i na područje Habsburške Monarhije, te je 50 – tih većina sakralnih novogradnji ove države podignuta u ovom stilu. Pojam Rundbogenstil se danas koristi ponajprije kako bi se napravila razlika u odnosu na pojam neoromanika, koji se koristi za razdoblje visokog i kasnog historicizma. U povijesti arhitekture romantizma na području Habsburške Monarhije Rundbogenstil je najdominantnija pojava. Uz njega se polagano i u početku prilično teško počinje probijati i Spitzbogenstil, stil oštrog luka, odnosno neogotika koja prema šezdesetim godinama 19. stoljeća postaje sve dominantnija u sakralnoj arhitekturi.-Iz Beča, kroz djela Karla Rösnera, Georga Müllera, Eduarda van der Nülla Augusta Sicarda von Sicardsburga i drugih arhitekata Rundbogenstil se širi po cijeloj Monarhiji. Prvi primjeri u Hrvatskoj podižu se sredinom 50-tih godina, kada se gradi vjerojatno najznačajnija Rundbogenstil građevina u nas:

*Župna crkva u selu Molvama u Podravini-djelo zagrebačkog arhitekta Franje Kleina-podignuta 1855 – 1862

-Uz Kleina kao značajni se predstavnici mogu navesti i zagrebački arhitekti Janko Nikola Grahor (Kleinov suradnik od 60 – tih godina 19. stoljeća) i Michael Strohmayer (graditelj crkve Svetog Vinka u Frankopanskoj ulici u Zagrebu).

-Za razliku od sjeverozapada zemlje, na njezin krajnji istok, na područje Đakovačko - srijemske biskupije, u graditeljstvo seoskih crkava, historicizam se probija vrlo teško i kasno. -Barokni – klasicizam, stil tipičan za sakralnu arhitekturu u prvoj polovini 19. stoljeća nastavlja stoga dominirati sve do 80 – tih godina 19. stoljeća. Đakovačka katedrala, najveća sakralna novogradnja hrvatskog 19. stoljeća, primjer građevine koja je stilski na prijelazu iz romantičarskog shvaćanja romanike, dakle Rundbogenstila i zrele historicističke neoromaničke crkve.

-Streimova kapela na osječkom donjogradskom groblju, te kapela na novogradskom groblju prvi su realizirani Rundbogenstil sakralni objekti (osim prvostolnice) uopće u biskupiji.

92.KAKO OKVIRNO MOŽEMO PODIJELITI HRVATSKU ARHITEKTURU 19.ST. → 2 STILSKA I KONCEPCIJSKI RAZLIČITA RAZDOBLJA /OSJEČKI PRIMJERI, OBJASNITE? -Arhitektura 19. stoljeća može se razlučiti u dva stilski i koncepcijski različita razdoblja:

1.klasicističko i bidermajer do sredine stoljeća dvorac Pejačević, Hrvatska gospodarska komora,Županijski sud.

2.historicističko u drugoj polovici s izrazitom prevagom neorenesanse, a pri kraju stoljeća i miješanih stilova.

-Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvoja Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem je gradu 1874. godine sagrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Europe. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866., nasuprot županijske palače i Hrvatsko narodno kazalište. Pod kraj 19. stoljeća otvoraju se srednje škole - obrtna, realna, učiteljska i trgovačka.

94.KLASICIZAM & HISTORICIZAM U HRVATSKOJ ARHITEKTURI 19.ST.? -U klasicizmu početkom 19.st. hrvatska je pripadala Austro-Ugarskim zemljama,te nije bilo osobitih građevina izrađenih u tom stilu. U samoj umjetnosti pa tako i u arhitekturi se odražava slika građanskog života, štedljivost,skromnost i jednostavnost-ukrasi polukružnih niša oko prozora. U većini hrvatskih gradova u 19. st. prevladavaju prizemnice. Većina graditelja stranog su porijekla. S obzirom da građanstvo jača u tom razdoblju,a prisutan je i velik broj plemstva po novim načelima arhitekture nastaju ili se preuređuju dvorci. Neki od manjih dvoraca dobivaju trijem sa stupovljem na glavnom ulazu. -Klasicistički tlocrt ima četverokrilni Bežanec s unutrašnjim dvorištem .

Ima i U i L tlocrta –* Poznanovec, *Odescalciji/Ilok.* Dvorac Eltz u Vukovaru isto je klasicistički.

-Historicizam je obilježila gradnja velikih sakralnih objekata: monumentalne neogotičke župne *crkve Sv. Petra i Pavla,Osijek;

*neoromanička katedrala u Đakovu

i *neogotička Zagrebačka katedrala.

-Historicizam je stil u arhitekturi 19. stoljeća, između klasicizma i secesije, način imitiranja historijskih stilova, tj. primjenom njihovih konstruktivnih i dekorativnih elemenata. Rezultat je romantičarskog odnosa spram prošlosti. Začetak ima u klasicističkom sjećanju na antiku. U tom stilu dograđuju se velike srednjevjekovne katedrale: Köln, Zagreb, a većina europskih gradova dobiva svoj arhitektonski izgled i urbanizam. Historicizam nestaje koncem 19. st. dolaskom secesije. -Najveći projekt u Zagrebu je u stilu neorenesanse – *Mirogoj

Neorenesansa (talijanska): *palača HAZ, Zagreb

-U neobaroknim formama je *HNK,

*Velika gimnazija (Mimara),

*palača Gavella

-U neogotičkom slogu su npr. Jelačićevi Novi Dvori, Zaprešić

-Neoromanika: Đakovačka katedrala: planovi Roesnera i Friedricha Schmida.

-U maurskom stilu: Sinagoga: Klein.

-Nakon potresa 1880. jaka je građevinska aktivnost. Poticaj daje Isidor Kršnjavi.-U palači Paravić u Opatičkoj 10 uređuje Pompejansku sobu i Zlatnu dvorenu.

95.ĐAKOVAČKA KATEDRALA → SLIKARSTVO, SKULPTURA, ARHITEKTURA?ARHITEKTURA:-Đakovačka katedrala je jedna od najvažnijh sakralnih građevina u Hrvatskoj te u Srednjoj Europi u 19.stoljeću. -Najzasluženija osoba za njezinu izgradnju je biskup Josip Juraj Strossmayer, ključna figura hrvatske kulture, politike i umjetnosti 19. stoljeća. -Veliku pažnju posvećujemo radu Karla Rösnera, a nakon njegove smrti, Fridrichu Schmidtu, cjenjenijim arhitektima na polju sakralne arhitekture u Monarhiji. U njihovim projektima za Đakovo, vide se promjene izgleda katedrale zbog događanja u srednjoeuropskoj arhitekturi tog doba, kada su romantičarski principi zamjenjeni visokohistoricističkim.(Treba spomenuti i pomoćnike u izradi projekta katedrale – Schwengbergera, Missonga, Laužila te Bollea.). -Posvećena je 1. listopada 1882. godine sv. Petru.-Tijekom prve polovice 19. stoljeća izrađeno je najmanje šest projekata za podizanje nove katedrale. -Naručivanje prvog projekta za katedralu pripada Rösneru on se odlučuje za romaniku kao stilski izraz. -Strossmayer odustaje od projekta Rösnera, obraća se A.Brdariću. - 1864.-1865. Drugi projekt Rösnera. Strossmayer želi katedralu uskladiti sa veličinom zagrebačke i pečuške.

-1866.- Treći (prvi izvedeni) projekt Rösnera.-Velika Strossmayerova želja bila je da njegova prvostolnica odražava njegovo tadašnje političko stajalište s kršćanskim Istokom, što se nadovezuje na njegovu ideju ujedinjenja crkava. Ističe teoriju o isticanju srodnosti s pravoslavnim Istokom putem romanike. -Strossmayer je uvjetovao nekoliko osnovnih elemenata: romaniku kao stil, kupolu, kriptu, trobrodnost te tlocrt latinskog križa, dok je ostalo bilo na Rösneru. -Temeljni oslonac pronalazi u lombardskoj romanici. -Lombardski motiv vidljiv je u završavanju zvonika u obliku ciglenih stožaca, riješenje baldahina sa sličnim stožastim vrhovima (uglovi kupole, vrhovi kontrafora) te motiv rozete. -Treba spomenuti i motiv preklopljenih polukružnih lukova na vijencu koji asociraju na gotiku. -Đakovačka katedrala je izgrađena od 7 milijuna opeka, pečenih u biskupskoj ciglani. Opeka se stavlja na vidljivom mjestu i na pročelju što se to u ono doba nazivalo Rohbau. -Postavljaju se križno rebrasti svodovi s velikim ključnim kamenima u glavnom brodu, predviđeni načinom njihova oslikavanja s plavim poljima.-Strossmayer je motiv kupole povezivao sa bizantom, smatrajući da njezino pojavljivanje na crkvi tlocrta latinskoga križa simbolizira most prema istočnom kršćanstvu.

-1867. Četvrti (drugi) izvedeni projekt -Promjene vidljive u zoni portala. Sada su niži i plići te bez slobodno stojećih stupova. -Stavlja polustupove sa ornamentikom. Nema predviđenih skulptura, Rösner razdvaja zonu lunete od zone zabata vijencem te postavlja Spasitelja u središnji zabat. Bočne portale sužava.

-Početkom prosinca 1870. Sav nadzor gradnje katedrale pada u ruke Schmidta. -U trenutku kada Schmidt preuzima posao na katedrali, tornjevi su bili gotovi do zadnjeg vijenca, zatim tambur kupole, apside u transeptu i svetištu. Na tornjevima, portalima, kupoli i drugdje primjenio je vlastita rješenja, a elemente vanjskog pročelja je pažljivo proučio i modificirao.-Najveća modifikacija na pročelju ostaje na zabatu, gdje je Schmidt umjesto Rösnerovih otvorenih lukova načinio slijepe arkade. -Na središnjem djelu je postavio veliku slijepu triforu na koju se oslanjaju polulukovi i poluarkade te je time zamjenio Rösnerov prozor-monoforu.

-Valja napomenuti da je također Schmidt izveo postavljanje svih dekorativnih motiva na pročelju, rombova izvedenih udubljivanjem i ispupčivanjem u zid slojevima opeke.-Tornjevi su uklopljeni u pročelje i čine sa srednjim dijelom jedinstvenu crkvenu fasadu. Oba su jednaka, 84 m, četverokutna te podjeljena u pet katova. Katovi su odijeljeni jedan od drugoga uskim obodom sa ornamentikom. -Zadnja dva kata imaju prozore, tj. bifore sa zajedničkim lukom. Na trećem katu nalaze se satovi. . -Osnovni oblik kape tornja zadržava prema Rösnerovom rješenju. -Schmidt na vrhovima kapa tornjeva izostavlja križeve, te postavlja jednostavne križne ruže. -Ono što je poseban pečat Schmidtove ostavštine su svakako slobodnije interpretacije u podnožju kapa tornjeva. -Projekt stubišta završen je za nekoliko mjeseci, jedan je izrađen zbog potreba gradnje, dok je drugi (desni) iskopan zbog simetrije. Ovi bunari prate stilski izraz katedrale, igra volumena, prelazak sa pravokutnog na osmerokutni te valjkasti oblik koji završava sa ružom daju slikovitu cjelinu koju upotpunjuje sam arhitekt. -Projekt za ogradu na rubovima stubišta izrađuje H. Bolle, završio ju Antun Mesić.-Tri su ulaza, kojima se dolazi u tri lađe, glavnu i dvije pobočne. Glavna je lađa najveća, a glavnu arhitektonsku funkciju imaju stupovi. U presjeku imaju oblik osmerokuta, a ukršteni su bridovima i vitkim stupićima, koji se uz njih naslanjaju i dižu u ravnoj liniji prema gore do akantusne dekoracije. Sa strane se odvajaju obli lukovi na kojima počiva svod pobočne lađe.-Cijelom se poprečnom lađom i produženim trakom glavne lađe proteže svetišta. Ono je povišeno. U svetištu se nalazi glavni oltar i četiri pokrajnja oltara. Iza glavnog oltara, u apsidi je biskupsko sjedalo s kanoničkim i kleričkim klupama. -Dvoja vrata vode u sakristije, a dvoja iz poprečne lađe u dva predvorja. Iz desnog se silazi u kriptu. -Kripta je poput svetišta podjeljena u tri kraka sa apsidalnim završecima. Kripta ima sedam uskih brodova u smjeru istok- zapad, a u smjeru sjever-jug jedanaest. Zbog toga se dobio dojam šume stupova i stubova. Stubovi su masivni, te se kripta čini manjom zbog toga. Dužinom cijelog nutarnjeg zida nalaze se grobnice đakovačkih biskupa. -Bolleu je povjerena izrada detaljnih nacrta za sve oltare; glavni i pobočni, projekte za orgulje i škropionicu. -Josip Vancaš, jedan od učenika, novi arhitekt koji će završiti opremu crkve te obnoviti laternu na kupoli, restaurirati srednjovjekovni zid. -Karl Laužil, on je naime obavljao ulogu posrednika između Strossmayera i Schmidta. Nadzirao je sve veće tehničke radove-Glavni oltar đakovačke katedrale tipa je tzv. ciborijskog ili baldahinskog oltara, sagrađen prema projektu F. Schmidta iz 1876. Postavljanje oltara jedna je od najvažnijh epizoda u povijesti katedralne gradnje. Stilsko rješenje oltara u potpunosti je odredilo stilski karakter ostatka unutrašnjosti. SLIKARSTVO:-Arhitektura đakovačke katedrale do sredine sedamdesetih godina je uglavnom bila završena,a Kršnjavi je mogao utjecati na biskupa samo u pitanjima unutrašnjeg uređenja ove građevine. -Pokazao se ponajprije kao uporni zagovornik zapošljavanja slavenskih i hrvatskih umjetnika na katedrali: kipara Ivana Rendića i Josipa Plančića, te slikara Ferde Kikereca, Vojtěcha Hynaisa, Henrika Siemiradskog, Jaroslava Čermaka, Jana Matejka, te Wilhelma Kotarbinskog, zatim kao izvrstan posrednik između biskupa i kruga austrijskih arhitekata i umjetnika koji su tada radili za Đakovo (Friedricha Schmidta, Hermana Bolléa i Georga Feuersteina), te kao ključna osoba koja je popularizirala Strossmayerov poduhvat kroz dnevnu i stručnu štampu, kako na hrvatskom, tako i na njemačkom govornom području. Spomenuti slavenski slikari Strossmayeru nisu odgovarali svojim stilskim pristupom koji je proizlazio iz akademskog realizma, tako da je prepustio izvedbu cjelokupnog zidnog oslika svoje katedralne crkve rimskim slikarima njemačkog porijekla ocu i sinu Alexanderu Maximillianu i Ludovicu Seitzu, koji su se oslanjali na nazarensku tradiciju.KIPARSTVO:-Uz Ivana Rendića, Vatroslav Donegani svakako je najznačajniji hrvatski kipar od šezdesetih do početka devedesetih godina 19. stoljeća.-1867. Strossmayer ga prima u Đakovo gdje Donegani postaje nadzornik radova na izgradnji tamošnje katedrale te glavni skulptor. -S izradom skulptura za katedralu počeo je tek 1875., što je Strossmayera dosta razočaralo te je počeo Doneganija smatrati lijenim. -Izradio je najprije reljef Krista Spasitelja za zabat iznad glavnog portala, a potom, u drugoj polovini sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 19. stoljeća, i skulpture na svim oltarima u katedrali, osim oltara svetog Ilije, koji je povjeren austrijskom kiparu Georgu Feursteinu. -Donegani je radio i sve skulpture na propovjedaonici katedrale na kojoj je, uz prikaze pojedinih svetaca, postavio i nekoliko reljefa iz kristološkog ciklusa, koji su ujedno jedine njegove figuralne kompozicije u toj crkvi. -Od svih radova u katedrali, kvalitetom se osobito ističu skulpture svetih Ćirila i Metoda na istoimenom oltaru.

-Budući da je pri izradi većine skulptura morao, prema Strossmayerovim naredbama, slijediti stilski pristup ranorenesansnih majstora Ghibertija, Lucca della Robbije te Donatella, na pojedinim se djelima u određenoj primjećuju mjeri citati djela spomenutih , iako se ne može govoriti o doslovnom kopiranju. -Donegani nije bio osobito vješt u izradi kompozicija tako da umjetnik nije uspio, osim navedenih, relativno jednostavnih, reljefa na propovjedaonici, završiti i lunete portala katedrale, koje su mu također bile povjerene. -Strossmayer stoga 1884. otpušta Doneganija iz svoje službe, a rad na lunetama prepušta njegovu dotadašnjem suradniku, češkom skulptoru i klesaru Tomi Wodički, koji će najveći dio posla i završiti, osim reljefa Uskrsnuća Kristova u luneti glavnog portala, koji će završiti slovenski kipar Alojzij Gangl.

96.NAJZNAČAJNIJI ARHITEKT U HRVATSKOJ 19.STBartol Felbinger-u Beču radi kao zidarski pomoćnik. Tada postaje vrstan crtač arhit. planova. U Zagreb dolazi i tu postaje zidarski majstor, koji je plodno širio KLASICIZAM. -Njegove skromnije građanske kuće ponekad imaju bidermajerske oblike.*Stara ljekarna na Kamenitim vratima, 1823.

*Ilirska Dvorana u Opatičkoj 18*Kuća Keglević na uglu Ilice i Frankopanske*Ljetnikovac u Maksimiru

*Varaždinske toplice – stara lječilišna zgrada Vijećnica u Samoboru.

-Karakteristike Flebingerove arhitekture: u unutrašnjosti jasnoća prostornih volumena s vješto ukomponiranim stubištima (Dvorana, Zg). Izvana ; glavni ulaz smješten u polukružnoj niši, motiv slijepih arkada, imitacija rustike u prizemlju, snažan razdjelni vijenac prizemlja i prvog kata, krov smješten nisko nad prozorima. Posebna zanimljivost u njegovim radovima je česta primjena kovanog željeza na ogradama stubišta, balkona i dvorišta – za koje je sam izrađivao nacrte; pr. balkon na Friganovoj kući, ulaz na Jurjevsko groblje.

-Flebinger je najznačajnija osoba u Hrvatskoj arhitekturi prve pol. 19. st. S velikim znanjem i ukusom dao je zanatsku solidnost, kreativnu snagu i temelj za kasniju arhitekturu.

97.KOLODVORI KAO KARAKTERISTIKA MODERNOG ŽIVOTA / PRIMJERI-Glavni elementi novih gradskih kompleksa postaju tvornica, željeznička pruga i slum. -Umjesto bilo kakve gradske regulacije ili planiranja jedino je željeznica definirala karakter grada i ograničavala ga. Željeznica je ulazila u samo srce grada i stvarala u samom najdragocjenijom gradskom tkivu prostore servisa, ranžirnih kolosijeka, ekonomski opravdanih samo na slobodnom terenu.-Stanje u Hrvatskoj je jako teško. Razvija se proizvodnja drveta, šećerane, pivovare i mlinovi.Isto tako razvija se i željeznički promet. Mađari grade prugu koja će povezivati Budimpeštu i Rijeku. Mađari su uveli svoj jezik na željeznicu i nitko tko nije znao mađarski nije se mogao zaposliti na željeznici. Politikom cijena Mađari su sprečavali gospodarski razvoj Hrvatske tako da je bilo jeftinije prevoziti nešto od Rijeke do Budimpešte, nego od Zagreba do Siska.-Željeznička mreža koja se gradila tijekom XIX. st. na području Hrvatske i Slovenije imala je svrhu povezivanja Beča i Budimpešte, prijestolnica Austro-ugarske monarhije, s rubnim dijelovima carstva, poglavito s lukama. -Prva željeznička pruga koja je ispunila taj zadatak bila je Beč - Maribor - Pragersko - Zidani Most - Ljubljana - Pivka - luka Trst, izgrađena 1857., u prometu od 28. lipnja.-Dana 17. prosinca iste godine započela je izgradnja željezničke veze između Pragerskoga u Sloveniji i Nagykanizse u Mađarskoj, s nastavkom prema Budimpešti. Svrha je bila povezati Budimpeštu preko Hrvatske i Slovenije s postojećom prugom Beč - Trst. Vlasnik toga projekta bilo je Društvo južnih željeznica, a svi poslovi su se namjeravali dovršiti do kraja 1861. godine.

*Zagrebački Glavni kolodvor (službeno: Zagreb Glavni kolodvor) -najveći je željeznički kolodvor u Hrvatskoj. Nalazi se u središtu Zagreba, na Trgu kralja Tomislava 12. -Gradnja zgrade Glavnog kolodvora počela je 1890., a objekt je svečano otvoren 1892. pod imenom Državni kolodvor. -Projekt za zgradu izradio je arhitekt Državnih ugarskih željeznica Ferenc Pfaff. -Zgrada Glavnog kolodvora registrirana je kao kulturno dobro. -Zgrada je oblikovana u neoklasicističkom stilu, te je ukrašena skulpturama i dekoracijama. -Dugačka je 186,5 metara.

*Rijeka-željeznički kompleks riječkoga željezničkog čvorišta-počeo se oblikovati sedamdesetih godina 19. stoljeća, do danas je sačuvao objekte velike memorijalne vrijednosti koji su dio nacionalne tehničko-kulturne baštine. -Tako je na pruzi između Svetoga Petra, današnje Pivke, i Rijeke Kraljevsko povlašteno Društvo Južnih željeznica 1873. sagradilo šest kolodvora, sedam stajališta, pet tunela, četiri vodopostaje i dvije ložionice, koji i danas postoje i to s dosta sačuvane izvorne opreme. -Među njima najveću baštinsku vrijednost ima neoklasicistička prijamna zgrada kolodvora *Opatija-Matulji, koja je projektirana raskošno u skladu s određenjem Opatije kao mondenog ljetovališta do kojeg su europski uglednici stizali isključivo vlakom. Stoga i nije čudno što je to jedini hrvatski kolodvor sa sačuvanom kraljevskom čekaonicom.

98.INDUSTRIJSKA ARHITEKTURA U HRVATSKOJ-Industrijsko graditeljstvo je bilo suvremeno i usmjereno budućnosti, te možemo reći da je 19. stoljeće - doba čeličnih konstrukcija i montažne gradnje. No pravi je zamah i vrhunac novog industrijskog načina gradnje dosegnut kada se počelo koristiti čelik u montažnoj gradnji. -Pod montažnom gradnjom u 19. st. podrazumijevamo proizvodnju dijelova od lijevanog željeza ili čelika industrijskim parnim strojevima u tvornici (brzo, jeftino i u velikim količinama), prijevoz na gradilište (brzim željeznicama na paru) i njihovo povezivanje zakovicama ili vijscima u „kosturnu“ konstrukciju građevine. -Dijelovi tih konstrukcija se protežu, kao čudo matematike, prateći smjerove tereta i nošenja, stvarajući dojam kao da je preostao samo kostur negdašnjih „tijela“ zgrada.-Osječka su radnička naselja bila uglavnom građena za već postojeće tvorničke pogone domaćih industrijalaca i najčešće kao sastavni dio tzv. „company-towns“. Rijeđe su im investitori bile državne tvrtke i ministarstva. Temu planiranog radničkog naselja na kvalitetan je način u osječku arhitekturu uveo tvorničar Josip Povischil, o čemu tek djelomično svjedoči izgrađeni niz kuća u fasadnoj opeci s po četiri stana u današnjoj Jadranskoj ulici podignut uoči Prvog svjetskog rata.-Između 1918. i 1945. godine postojalo je u Osijeku više lokacija i područja s industrijskom proizvodnjom, a položaj je tih zona bio određen prometnom pristupačnošću, vezanom uz dovoz sirovina i odvoz gotovih proizvoda, dostupnošću izvora energije ili blizinom Drave. Većina je lokacija industrijskim kolosijecima povezana s kolodvorom i glavnim pravcima željezničke pruge. *Najstarije takvo industrijsko područje nalazilo se uz Reisnerovu ulicu na mjestu gdje su i danas pogoni Šibicare.

-osnovana je 1856., a 1859. započela je na ovoj lokaciji gradnja kompleksa proizvodnih i stambenih zgrada Sušara i novi dimnjak izgrađeni su 1885., glavna tvornička zgrada 1890., a spojni most između "stare" i "nove" tvornice iznad Reisnerove ulice sagrađen je 1896. godine.

*Osječka tvornica kože (Kožara)-osnovana je 1873., a tvorničke radionice su, zbog velike količine vode potrebne za kožarski posao, smještene u neposrednoj blizini Drave u Donjem gradu.

*Prvo hrvatsko-slavonsko d.d. za industriju šećera u Osijeku (Šećerana) -osnovano je 1905., a gradnja tvornice za preradu šećerne repe s pratećim zgradama trajala je od 1905. do početka rujna 1906. godine. Tvornica je sagrađena na periferiji Donjega grada, na velikom zemljištu (tada 42,5 jutara, danas oko 12 ha) koje je grad Društvu besplatno ustupio. Uza zgrade tvornice i skladišta izgrađena je i upravna zgrada te stambene zgrade za 64 zaposlenika.

-Prije Prvoga svjetskog rata formirana je na obali Drave industrijska zona prometnog skladišta (buduća osječka tranzitna luka), osnovani su brojni mlinovi (Union Paromlin, Merkur mlin, Karolina), industrija svile (Svilana), industrija lana (Lanara), staklane i plinara.-Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva d.d. (OLT) osnovana je 1912. između Putnikove (danas Svačićeve) i Vukovarske ulice. Godine 1913. bilo je na području OLT-a 1.200 m2 izgrađenog prostora, a 1924. već 12.000 m2

99. TZV.“ RISARSKE ŠKOLE“ U HRVATSKOJ -Sukladno s duhom vremena koje se odražava u usponu građanske klase i njegove potrebe za obrazovanjem, javljaju se tzv. risarske škole u većim gradovima u Hrvatskoj. -Temelje umjetničkom školstvu u Hrvatskoj dala je Obrtna škola u Zagrebu, osnovana 1882. -Risarske škole na prostoru današnje Hrvatske osnovane su u nekoliko većih središta. -Zagrebačka risarska škola počinje s radom 1781. U Rijeci postoji “škola crtanja” od 1787., a osim za izobrazbu obrtnika služi kao priprema za upis na slikarsku i kiparsku akademiju u Veneciji. Osječka škola djeluje od 1800., a Varaždinska od 1832.Osim ovih škole su postojale i u Karlovcu, Požegi i Kastvu(Istra).+Ruma. -Sustav rada u risarskim školama bio je precizno razrađen, ali nisu sve škole imale potpuno jednak program. To je ovisilo o osposobljenosti i kvaliteti, možemo čak reći i sklonostima, učitelja. Tako riječka škola ima crtanje; arhitekture, stereometrije,geometrije, ornamenta, ljudske figure, anatomije i vedute, a u Osijeku će uz risarski postojati i tečaj slikarstva. Svakog polugodišta sve crtačke škole morale su dostaviti ogledne radove svojih učenika na ispitivanje zagrebačkom vrhovnom nad nadzorništvu, radi procjene kvalitete rada u školama.100. NAJZNAČAJNIJA/ PREDSTAVNICI…-U literaturi se najčešće navodi 1800. god. kao početak postojanja osječke škole. Međutim, u povijesnim dokumentima Kamilo Firinger pronašao je podatke o postojanju risarske škole, koja je bila smještena na uglu gradske vijećnice,od 1787. Na žalost o djelovanju te prve škole nema podataka jer osječki arhivi za razdoblje prije 1809. nisu sačuvani. Očito je da nije bila značajnija jer bi se spominjala u zapisima gradske skupštine. Isto navodi i Anton Cuvaj u svojoj “ Građi za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas ” izdanoj u Zagrebu 1910. gdje kaže da se školama u Rumi i Osijeku izgubio trag do 1800. U svakom slučaju između prve i druge risarske škole postoji vremenski prekid.ANTUN MÜNTZBERGER-Prvi učitelj osječke risarske škole bio je Antun Müntzberger koji je na taj položaj stupio 4. 2. 1800. i, prema povijesnim dokumentima, počeo s poučavanjem 36. polaznika. -Sačuvana je opsežna prepiska između njega i gradskih vlasti o pitanjima opreme i tekućoj problematici. O njegovom radu nedostaje podataka, ali je ipak u teškim materijalnim uvjetima, suočen sa škrtošću gradskih vlasti, uspio organizirati školu i održati redovit rad. U tim okolnostima u školi senije mogla razvijati neka umjetnost, već samo osnovna obrtnička znanja iz geometrije i tehničkog crtanja. Čini se da je na njegov prijedlog u školi osnovan i slikarski tečaj. Možemo zaključiti da je zaslužan za razvoj suvremenog obrta. Učitelj risarske škole mogao je postati onaj tko izradi tri ispitne risarije koje bi posebna komisija podnosila na procjenu vladi. Druga dva kandidata, također su odustala, pa pod sumnjivim okolnostima škola dobiva svog drugog učitelja.FRANJO CONRAD VON HÖTZEDORF -Franjo Conrad von Hötzedorf, doselio je s obitelji početkom 19. st. iz moravskog područja. U Beču su u kontaktu s grofom Pejačevićem koji je zamjetio Franjin talent i utjecao na njegov dolazak u Slavoniju i Osijek.- Hötzedorf će osječku školu voditi 1825 – 1841. držeći se propisa u duhu Müntzbergera. -Njegova likovna ostavština je više nego oskudna. Sačuvana su samo dva akvarela;“Tivoli”signiran i datiran 1839. i“Talijanski pejzaž”. Oba djela pokazuju značajke romantizma, a nalaze se u Modernoj galeriji u Zagrebu. -Osim toga za potrebe nastave izradio je predloške za crtanje.

-O kvaliteti njegovog rada svjedoči nam Anton Cuvaj koji navodi da su školske godine 1825/6. škole u Rijeci, Karlovcu i Zagrebu ocijenjene osrednjima, Varaždinska je više loša nego osrednja, a škole u Osijeku i Rumi su ocjenjene najboljima. Osječka škola jednako će biti ocjenjena i naredne godine. Najviše svjedočanstava u dokumentima o njegovom djelovanju u Osijeku nalazimo u službenim spisima; žalbama, molbama,tužbama koje je, do samog Cara, vodio protiv gradskog poglavarstva oko visine svoje plaće. U njegovo vrijeme napravljen je određeni likovni napredak i zacrtane su smjernice likovnog razvoja osječke škole koju će na najvišu razinu izdići njegov sin i treći učitelj u školi.- Ivan Moretti (187?-1873.) te Hugo Conrad von Hötzendorf

101.VJEKOSLAV KARAS →GL.PRIMJERI/ UZORI…

-"Prvi hrvatski slikar" Vjekoslav Karas. -Kao rezultat djelovanja povijesnih sila i sredine, on doživljava sudbinu s tipično romantičarskim zanosima na početku i tragičnim samoubojstvom na kraju. -Na temelju javne sabirne akcije, među "rodoljubima", poslan je "domaći sin" iz malog Karlovca na školovanje u Italiju. Tamo prihvaća tehniku akademske profinjenosti nazarenaca, ukočene i otmjene beživotnosti

*Rimljanka s lutnjom

, da bi se po povratku (1848.) suočio s obrtničkim odnosom sredine prema slikarstvu jer usporedno s portretima dobiva narudžbe za slikanje trgovačkih cimera i cehovskih zastava. Poslan je na jednogodišnje putovanje po Bosni da slika pejzaže i utvrde, a usput portretira Omer-pašu Latasa. Ali najplodnijih posljednjih nekoliko godina (1852-1856.) radi u Karlovcu i Zagrebu ostvarujući desetak izvrsnih portreta. -Iako je pojedine slikao u tvrdoj maniri bidermajera (Lopašić), a druge romantičarski slikovito i ležernije (Duquesnoy), Karas je zapravo osnivač hrvatskog realizma i teško je naći u cijelom 19. stoljeću portrete koji bi tu klasifikaciju zaslužli više od njegovih. Najsugestivniji, kao simboli građanstva u malim provincijalnim mjestima tadašnje Hrvatske, portreti su karlovačkoga bračnog para Krešić, ali takvi su - živog pogleda i neznatno u smiješak zategnutih usta - i tvorničar sapuna Spitzer sa suprugom, bračni par Dadić, župnik Brigljević i, po slikovitosti najbliži Duquesnoyu - portret dječaka. Bizarni portret Josefine Barac s jednim slijepim okom i posljednji portret Djevojčica s lutkom (1857.) odaju nemirno i tjeskobno stanje autora, u čijem djelu se prožimaju sva tri stila epohe: klasicizam, bidermajer i realizam.

102.HUGO CONRAD VON HÖTZENDORF? - Postoje pisani podaci o tome da je još za očeva života više godina bio njegov pomoćnik, a pred smrt i njegov zamjenik. Tom izboru nije bilo prepreka jer je H. C. v Hötzedorf bio dovoljno kvalificiran za posao učitelja. Bez obzira što nije imao akademsku spremu, kao slikar, crtač i pedagog, voditi će školu u njenom najplodnijem razdoblju.-U svakom slučaju rođen je oko 1807. Nije poznato ništa o djetinjstvu i najranijoj mladosti, ali prve poduke sigurno prima od oca Franje. -Najranije sačuvane radove čini 10 – ak. crteža perom, s puta po Srijemu, nastalih 1828/9. Bösedorfer tvrdi da je H. C. v Hötzedorfer pomagao ocu u školi već od 1831., a 1836. odlazi u Beč na slikarsko školovanje. Za to mu je osigurana i skromna stipendija Grada u iznosu od 4. forinte i 50.krajcara. U Beču nije upisao akademiju već uči u privatnim ateljeima. Najveći utjecaj na njega je ostavio J. N. Schodlberger (1779 – 1853.) s kojim putuje po Tirolu. Schodlbe-rger je bio sklon pejzažima, a trag te sklonosti vidi se u Hötzedorferovom kasnijem radu. -Godine 1838. zabilježen je kao učitelj risanja u Rumi. Zbog očeve bolesti 1840. vraća se u Osijek i pomaže mu do njegove smrti. Naredne godine 21. 1. 1841. imenovan je učiteljem u školi i tu dužnost će vršiti do smrti 1869. U okviru svog rada vodio je niži crtački tečaj, a viši slikarski tečaj polazili su nadareniji u njegovom ateljeu. Pad Bachovog apsolutizma daje veliki ideološki poticaj Hrvatskoj pa je 1864. u Zagrebu organizirana Prva Dalmatinsko – Hrvatsko – Slavonska gospodarska izložba. Hötzedorf izlaže album s 42 Crteža olovkom. Od toga se 30 nalazi u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, a manji broj u Grafičkoj zbirci Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Osim rada u školi izvodio je narudžbe za feudalce i građane, a ima i više privatnih učenika, osobito nakon 1867. kada otvara

privatnu crtačku školu. Njegova kći Amalija u toj školi će voditi školu crtanja za žene. Na osnovi ovoga čini se da je imao dobru materijalnu situaciju. -Hötzedorf je značajan kao najveći hrvatski ruinist 19. st. Njegov razvoj u slikara idiličnih krajolika i romantičara - ruinista je razumljiv s obzirom na to da se formirao pod utjecajem bečkog pejzaža. Značajka njegovog rada je komponiranje prizora. Bez obzira što je napuštao atelje i stvarao u prirodi, robovati će shemi usvojenoj tijekom školovanja. Njegovi radovi ne ostavljaju dojam promatranja već komponiranja napamet. -Hötzedorf je posjedovao veću količinu nizozemskih bakroreza i bio je upoznat s radovima njihovih majstora. Zbog toga je razumljiva sličnost njegovih radova s Ruysdaleom, Hobemom, F. Snydersom i Paulusom Potterom. U toj maniri prikazivati će Dravsku obalu slično kao nizozemci svoje kanale, a u krajolike će uključivati štafaže; pastire, seljake, vojnike pa i životinje. Bez obzira na sheme ritam poteza olovke uvijek mu je obal i valovit što doprinosi osjećaju atmosfere. Prvenstveno je crtač i slike su mu nešto niže kvalitete, ali uz naglašene dojmove svjetla i plenera. -H. C. v Hötzedorf je osnivač osječke risarke škole u pravom smislu riječi. Škola će pod njegovim vodstvom dosegnuti zavidnu razinu, a kroz privatne poduke utjecati će na širu likovnu kulturu u Osijeku.

103.ADOLF WALDINGER -Najznačajniji je predstavnik osječkog slikarskog kruga 19. st. Za života je bio slabo poznat, a nakon smrti je brzo zaboravljen. Rodio se u Osijeku 16. 6. 1843 kao dijete imućnih i uglednih roditelja. Njegova majka, Marija, je kći osječkog gradonačelnika. Otac mu se zvao Ignac, pa se i on sam u literaturi uglavnom navodi kao Adolf Ignjo Waldinger.- Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku do 1855. Zatim do 1861. uči slikarstvo kod H.C. v Hötzedorfa koji mu po završenom školovanju izdaje svjedodžbu. Najzamjetniji utjecaj koji će prvi učitelj ostaviti na Waldingera je utkan u bit njegova stvaralaštva, a to je ljubav prema prirodi. Peić čak smatra da je Waldinger namjerno u Beču tražio učitelje “ koji ga neće učiti komponirati već gledati, opažati, fiksirati “. -U Beču upisuje akademiju 1862/3. ali ju je poha-đao samo zimski semestar kod Christiana Rubena – bečki nazarenac, i K. Rösnera. Školovanje nastavlja u privatnim ateljeima pejzažista J. Nowopatzkog, Josepha Sellenya. -Osim nevolja s kojima se susretao cijeli život izgleda da je veliki grad ostavio psihološke posljedice koja će ga još jače okrenuti prema prirodi. Zbog pogoršanja materijalne situacije svoje obitelji vraća se u Osijek 1869., ali ne uspijeva se zaposliti kao učitelj crtanja u školi. U to vrijeme dobiva iz Salzburga priznanje za projekt jednog parka. Traži mjesto učitelja crtanja u Troppau i stipendiju u Zagrebu. Dobiva stipendiju za odlazak na akademiju u Weimaru 1870., ali ju zbog francusko – njemačkog rata nije mogao iskoristiti. Kratkotrajno boravi u Beču odakle šalje jedan pejzaž u Zagreb. U Osijek se vraća 1872. i dobiva mjesto učitelja crtanja u realnoj gimnaziji, uz pokusni rok od tri godine i uvjet da se stručno osposobi za taj posao. Zapada u materijalne neprilike 1879.nakon što je otpušten iz Realke. Izgleda da je Waldinger zapustio nastavni rad. Iste godine podnosi molbu za mjesto učitelja na Gradskoj risarskoj školi, ali je odbijen. U to vrijeme dovršava se Ringstrasse pa je postojala velika potreba za kvalitetnim slikarima. Nije poznato što je radio u Beču, ali već 1881.djeluje u Srijemu. Godine 1884. u Zenici crta situacijske planove za željeznicu, a 1886. ponovno mu je odbijena molba za posao u Osijeku. Gospodarska kriza i rođenje trećeg djeteta prisiljavaju ga na razne poslove pa se bavi prodajom gospodarskih i šivaćih strojeva. Ponovno će posao dobiti tek 1896. kao učitelj crtanja u Šegrtskoj školi u Osijeku. Ni taj posao nije riješio njegove probleme. moli bilo kakvu pomoć od grada. Njegova borba za život završila je u teškom siromaštvu 7. 12. 1904, a njegova smrt nije objavljena ni u novinama. -Usprkos takvoj teškoj životnoj situaciji stvorio najljepše prikaze šuma i stabala u Hrvatskom slikarstvu tog doba. -Likovnu ostavštinu čini 10 – ak. akvarela i oko 200. crteža olovkom, ugljenom i kredom. Waldinger je posjedovao osobinu koja je Hötzedorferu kronično nedostajala, a to je kreativnost i dublje razumijevanje stvari koja resi sve prave umjetnike. → te crteže namjeravao je objaviti kao grafičke listove – zato je tako precizno crtano. -Znatan utjecaj na njega ostavili su nizozemski majstori 17. st. te kineski i japanski crteži i grafike.

-Prva idealistička; obuhvaća rane radove olovkom do 1867. Pod Hötzedorfovim utjecajem prikazuje čobane i ruševine u maniri oštrog opažanja poput Da Vincia ili Dürera. -Druga realistička; traje od 1867. do 1874., i ima naglasak na radu ugljenom i sfumatne panorame s figurama u maniri Ruysdalea ili Poussina. -Treća naturalistička; traje od 1874., kad se okreće linearnim šumskim studijama, do njegove smrti. Olovku često kombinira s akvarelom, a pastel s ugljenom. Nije pretjerano reći da je Waldinger ustvari bio karakterni portretist bilja koji će svoje crteže izvoditi sitno slikarskom preciznošću. Njegovi crteži, nastali u slavonskom blatu, imaju kaligrafske odlike. Elementi motiva svedeni su na idealni oblik, a linije reducirane na najkraći tok.

104.HISTORIJSKO SLIKARSTVO 2.POL.19.ST U HRVATSKOJ?-U 19. stoljeću gotovo svaka europska nacija stvarala je svoju nacionalnu umjetnost na temelju školovanja na Akademiji u Münchenu. Prvi hrvatski slikari nakon boravka u glavnom bavarskom gradu osnivaju u matičnim zemljama škole umjetničkog obrta i likovne akademije te prenose tamošnja slikarska i šira kulturno-umjetnička iskustva i spoznaje.-Poveznice hrvatskog slikarstva s Akademijom u Münchenu čvrste su i neprijeporne, a u našoj povijesti umjetnosti svojevrsno kultno mjesto pripada slikarima tzv. Münchenskog kruga, Račiću, Beciću, Kraljeviću i Hermanu, koji su tamo prozvani hrvatskom školom. -Gotovo svi naši slikari na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće boravili su u Münchenu i tamo stjecali svoja slikarska znanja. -Jedan je od najsvjetlijih primjera Mato Celestin Medović,čiji je diplomski rad, slika *Bakanal, 1893. nagrađena na Akademijinoj godišnjoj izložbi.

-Zadivljuju dramatičnim kompozicijama historijskih tema na slikama dimenzija filmskoga platna.-Fotografski preciznim prikazivanjem događaja, teatralnosti scene i dinamičnosti kompozicije. Njima su pridružena djela hrvatskih predstavnika historijskoga slikarstva Celestina Medovića, Dolazak Hrvata,1903. i Otona Ivekovića, Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu.

105.NAZNAKE IMPRESIONIZMA U HRVATSKOM SLIKARSTVU?-Duh impresionizma iz Pariza u Hrvatsku donio je Vlaho Bukovac koji je snažno utjecao na mlade slikare (uključujući autore iz Zlatne dvorane). -On osniva Društvo hrvatskih umjetnika (1897.), tzv. zagrebačka šarena škola, čime je započela hrvatska moderna umjetnost-Mladi zagrebački slikari žele preuzeti Bukovčevu tehniku rascvjetanih boja i šarmantnog poteza kista. -Celestin Medović ima nešto dublju i tamniju paletu, često zapada u teatralnost, pejzaži su mu svježiji u boji. -Vinko Draganja nedostaje mu izrazitija individualnost. -Ivan Tišov – eklektik, ne prekoračuje granicu solidnog akademizma, često zapada u pretjeranu dekorativnost. -Robert Auer – izraziti je predstavnik sladunjavog i uljepšanog portreta i dopadljivih aktova. -Oton Iveković – slika paletom Bukovčeva kruga, historijske scene, idealizirani realizam s oslonom na prirodu. Joso Bužan – seoski život, dominira crveno u šarenilu. -M. C. Crnčić stavlja težište na kontraste svjetla i sjene, više grafički, najpopularnije su mu jadranske mane u ulju. itd. (Lado 1904., Medulić 1908.?)

106.ODJEL ZA BOGOŠTOVLJE I NASTAVU -Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio 1840. godine Aleksandar Brdarić-od 1882. godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade. -Kad je Iso Kršnjavi 1891. godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima Hermanna Bollea, koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prosto, palače u Opatičkoj 10, likovnim sredstvima izraze kultura antike, renesanse, humanizma i kršćanstva kao temelji prosvjetne politike u 19. stoljeću. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne hrastovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari Ivan Tišov, Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ferdo Kovačević i već afirmirani Celestin Medović i Vlaho Bukovac, te kipari Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja filozofa Platona i Aristotela, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u renesansnom stilu.-Palača koju je 1840. za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio Aleksandar Brdarić-od 1882. godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade-1891. preuređuje ju Hermann Bolle (ograda i Zlatna dvorana)-sačuvao je Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila-stubište (galerija muza), Pompejanska soba, Zlatna dvorana, Renesansna soba.

107.„ZAGREBAČKA ŠARENA ŠKOLA“Zagrebačka škola-Plenerizam u Hrvatskoj u pravom smislu riječi započinje tek s Vlahom Bukovcem koji po povratku postaje središnja osoba, donosi zapadni duh, živu akademsku polikromiju i plenerizam. Toliko djeluje na mlađe da su nazvani “zagrebačka šarena škola”. -Najstarija slikarska škola u Hrvatskoj je ona osječka, dok se zagrebačka javlja tek krajem 19. i početkom 20. Stoljeća. Njeno formiranje odvija se u vrijeme Bukovčeva boravka u Zagrebu (1893.-1900.). Slikama koje tada radi Bukovac nastoji stvoriti temelje prve Zagrebačke škole- HRVATSKI NARODNI PREPOROD-na zastoru HNK-a predstavlja vrstu likovnog programa. Njegovo je tadašnje slikarstvo obilježeno svježinom i spretnošću postupku i bojama, te vedrom pigmentacijom.

108.ANTUN DOMINIK FERNKORN & JAVNA SKULPTURA-Autor poznatog spomenika banu Jelačiću, austrijski kipar i ljevač Anton Dominik Fernko .-Osnovnu naobrazbu stječe u rodnom gradu, a 1835. odlazi u München u najpoznatiju njemačku ljevaonicu, koju uz umjetnički atelijer vodi Johan Stiegelmaer. -Fernkorn je nekoliko godina radio u kraljevskim ljevaonicama, a njegova mu je nadarenost omogućila uspješno bavljenje modeliranjem, te je postao pravi majstor brončane skulpture.

-Godine 1853. za ukras zdenca u palači Montenuovo u Beču, ugledajući se na kasnobaroknu konjaničku figuru Sveti Martin Georga Raphaela Donnera, izrađuje kompoziciju: *Sveti Juraj u borbi sa zmajem. Drugi cinčani odljev, nagrađen na svjetskoj izložbi u Parizu 1855., kupio je nadbiskup Juraj Haulik i dao ga postaviti kao samostojeći spomenik u perivoju Maksimir. Danas ga možemo vidjeti na Trgu maršala Tita.

-Godine 1856. Fernkorn uređuje vlastitu ljevaonicu s vrsnim kiparima modelarima icizelerima te stječe veliki ugled. Najvažniji Fernkornovi spomenici nadvojvodi Karlu i princu Eugenu Savojskom nalaze se u Beču, šest statua njemačkih kraljeva u Katedrali u Speyeru, a važni su i spomenik Beethovenu te portreti Franje Josipa i feldmaršala Radetzkog. -Konjanički spomenik bana Jelačića dopremljen je u Zagreb i svečano otkriven 19. listopada 1866. Poslije Drugoga svjetskog rata - 1947. - skinut je i otpremljen u Gliptoteku, a ponovno je postavljen 1990.

Fernkorn je za Zagreb izradio još jedan spomenik. Godine 1865. završio je cinčani kip Majke Božje bezgrešnog začeća, predviđen za Trg svetog Marka.Kip je postavljen na stup ispred Katedrale, koji je Herman Bolle uklopio u zdenac sa četiri alegorijska kipa anđela.

109.VLAHO BUKOVAC-Rođen je u Hrvatskoj (Cavtatu),otac mu je podrijetlom talijan,a majka hrvatica.-rano pokazuje sklonost za crtanje,zbog loših materijalnih prilika nije se mogao školovati -S 11. odlazi sa stricem u Ameriku. Stric uskoro umire, a Bukovac proživljava teške četiri godine vraća kući. -1871. Ukrcava se kao brodski kadet na jedrenjak Peti dubrovački za Carigrad i Odesu.-1873. odlazi u Peruu gdje je radio kao crtač slova u jednoj tvornici vagona, u slobodno vrijeme bavio se slikanjem. Naredne godine ide u San Francisco gdje radi kao konobar i slika portrete prema fotografijama. -1876. Vraća se u domovinu i nalazi mecenu u dubrovačkom pjesniku Medu Puciću koji mu sugerira mu da svoje prezime Fagioni slavenizira u Bukovac. Preporučuje ga Strossmayeru, a Bukovac mu šalje svoju sliku Turkinja u Haremu na kojoj se prvi puta potpisao kao Bukovatz. S dobivenom potporom i nešto vlastite uštede odlazi s Pucićem u Pariz 1877.

-Na preporuku J. Čermaka upisao se u atelje A. Cabanela, predvodnika francuskog akademizma, na Ecole – de Beaux Arts. Preuzima stil učitelja i zahvaljujući nadarenosti brzo napreduje. Već 1878. izlaže na Salonu sliku Crnogorka na obrani – vjerojatno potaknut uspjehom Čermakovih crnogorskih motiva. 1882. postiže velik uspjeh slikomVelika Iza-po romanu A. Bouviera i odlazi na srpski dvor kao slikar. Bukovac je u Parizu od 1876. do 1893. godine, i u tom je periodu stalno prisutan na Salonu i iznimno hvaljen od kritike. Znatan ugled stječe modelacijom i izražajnošću portreta. -Razvija se u plenerizmu – STUDIJE IZ FONTAINBLE-AUA,1886; PEJZAŽ S MONTMARTREA... 1883. u Crnoj Gori slika cijelu kneževsku obitelj, 1884 – 85. boravi u Zadru i Splitu gdje radi portrete, u Dalmaciji slika portrete tamnog kolorita i studije uz obalu mora*MLADI GUSLAČ OBITELJI KATALINIĆ-koji najavljuju novi smjer u njegovom slikarstvu.1888. odlazi u Englesku također kao portretist. Već u ovim ranim djelima predstavlja se kao iznmno dobar crtač. Crtež mu je strog, akademski, fiksira objekt s velikom točnošću. Portretima često nedostaje psihološka karakterizacija, traži potpunu sličnost prema želji naručitelja. Među ranim portre tima ima izvanrednih umjetničkih ostvarenja; portret bankara Bollania, portret Giustine Tommaseo, portret Špire Tocigla, studija Mladi guslač → jedno od njegovih najboljih djela, rađeno sa mnogo slobode, iskrenosti i neposrednosti.

U toj fazi osim portreta radi i figuralne kompozicije, ženske aktove, genre – scene. Slika akademski, paleta mu je tamna, modelacija naglašena, a svjetlo spretno raspoređeno. Bitan činilac za napuštanje tamne palete njegov je boravak u Engleskoj 1886. i 1888. godine,kada slika u prirodi.LAURA LEDOUX. Za engleskog naručitelja naslikao je u pleneru i profanom aranžmanu sliku*ISUS– PRIJATELJ MALENIH-koja je izazvala senzaciju na Salonu.

-Oko 1886. u Parizu dolazi do sve veće afirmacije impresionista, veliki broj slikara preuzime neke njihove tekovine i prilagođava ih ukusu publike. Mijenja se Bukovčev stil; potezi kista postaju sve mekši, svjetliji tonovi označavaju prijelaz od tamne prema šarenoj paleti. Ovoj fazi pripada Mlada patricijka 1891 – na Salonu 1891., portreti izloženi u atriju Akademije u Zagrebu 1893. – portret Ivke Vranyczani, G. Pongratza.*MLADA PATRICIJKA, 1890. Portretirana u prirodi, zadovoljava potrebu za radom u plain airu. Ova mu je slika osigurala uspjeh na Salonu. Slika pripada realističkoj školi jer je Bukovčeva deformacije prvenstveno uvjetovana ukusom Salona.

-U pejzažima je sklon impresionizmu. I u Parizu nastavlja slikati u duhu plenerizma, svjetlom paletom i mekšim potezima kista. Male plenere radi za sebe, a na Salonu se predstavlja akademizmima. -Nakon što se 1886. vratio u Pariz, prodaje male sličice potpisane pseudonimom PAUL ANDREZU obećanja Kršnjavog i Strossmayera vraća se u Hrvatsku, te dolazi u Zagreb 1893/4.

-Njegovim dolaskom Zagreb postaje živ likovni centar. Vraćaju se i Čikoš, Medović, Ivković, Frangeš i dr. Iste godine organizirana je Hrvatska narodna umjetnička izložba. U to vrijeme slika Gundulićev san (*** U Veneciji slikom Gundulićev san doživljava uspjeh, što je ujedno priznanje i zagrebačkoj šarenoj školi), Hrvatski preporod, Dubravku i dr.

-1896. hrvatski umjetnici sudjeluju na milenijskoj izložbi u Budimpešti. Bukovčevim zalaganjem hrvatski umjetnici osnivaju zaseban paviljon koji je potom prenesen u Zagreb – umjetnički paviljon. Paleta mu postaje još svjetlija, potez mek i slobodan, a sjene obojene i prozračne, slika redovito u pleneru, primjenjuje samo neke formalne tekovine impresionizma, ali bit nikada nije usvojio. I dalje teži za uljepšavanjem, crtež mu je kao i u prvoj fazi, a teme i motivi u duhu su akademizma. Virtuozno je ovladao metierom i radi izvanrednom brzinom. Pejzaže slika uglavnom kao sporednu komponentu na figuralnim prikazima. Iz tog vremena su Ikar i Japanka rađeni najbliže impresionističkom načinu.

-Bukovčeva svijetla paleta utjecala je na čitav krug umjetnika tzv- Šarena zagrebačka škola. to se osobito očitovalo na izložbi Prvi hrvatski salon 1898. koju je priredilo novoosnovano Društvo hrvatskih umjetnika. Radom u pleneru presudno djeluje na mladu generaciju zagrebačkih slikara, zbog čega se njegovi odnosi sa Kršnjavim zaoštravaju. Nakon polemike u povodu izložbe Hrvatski salon 1898.godine, napušta Zagreb i povlači se u Cavtat (1898.-1902.) gdje eksperimentira s novim tehnikama i kolorističkim izražajnim sredstvima. Uz svijetle portrete i pejzaže intenzivnih boja, slikaDANTE NA OBALi i RAJ-u duhu secesije. Samostalnom izložbom u Beču 1903. godine postiže veliki uspjeh i nakon toga postaje profesor na Akademiji u Pragu. 1905. U to vrijeme slika na način blizak pointilizmu, ponekad primjenjuju umjetnu rasvjetu, paleta mu postaje još šarenija, a često upotrebljava narančastu boju i modre sjene. -Praški period (1903.-22.) period je u kojem se Bukovac povlači iz javnog života i bavi se pedagoškim radom tek povremeno izlaže, a u ovoj fazi barata poentilističkom manirom - u rafiniranoj skali boja traži vibrirajuću atmosferu lika i ambijenta u novim svjetlosno-kolorističkim odnosima (RUŽIČASTI SAN,K LYTIA). Osim ovakvih aktova sa suptilnim nijansama ljudske puti, Bukovac radi i portrete (I.VOJNOVIĆ), te figure u interijeru (USJENI). Nakon odlaska nije prekinuo veze s domovinom, 1904. postaje dopisni član Srpske akademije,1908. izabran je za predsjednika društva Medulić u Splitu, 1919. počasni je član Jugoslavenske akademije. Unio je nove slobode, probudio interes šire javnosti za slikarstvo i bio je jedan odnajplodnijih hrvatskih slikara uopće.Djela;Turkinja u haremu 1877., Crnogorka na obrani 1878., Velika Iza 1882., Autoportret 1882., Veduta s Montmartra, Poluakt mladića, Kraljica Natalija, Mladi guslač1884/5., Andromeda 1886., Mlada patricijka 1890., Gundulićev san 1890. tj Gundulić zamišlja Osmana, Hrvatski preporod 1895., Ikar na Hridi i Japanka 1898., Dubravka, Zora umire u naručju dana..

110.ZGRADA GALERIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U OSIJEKU-arh. Josip Vancaš-izgrađena 1895. g-izrađena kao obiteljska kuća odvjetnika dr. D. Neumana i njegovu suprugu

-tlocrt određen urbanističkom zadanošću prostora ulice- dva velika građevna korpusa- glavni okrenut prema aveniji, dodatni dijagonalno pripojen-velike prostrane sobe prema ulici, manje prema dvorištu-vanjsko oblikovanje historicistički pristup- prema primjerima talijanskih renesansnih palača-sklad, jasnoća, osjećaj za mjeru-pročelje s naglašenim centralnim rizalitom-veliki biforasti i triforasti otvori- lučni na katu, ravni u prizemlju-pročelje se završava frizom s reljefnim ukrasom u štuku te snažno istaknutim potkrovnim vijencem-dva ulaza- glavni naglašen centralnim rizalitom sa zabatom- na zapadnom bočno pročelju. sporedni- s južne dvorišne strane-rizaliti i uglovi vizualno naglašeni kvadrima koji „simuliraju“ gradnju kamenom rustikom-dvorište ograđeno od strane ulice visokom ogradom od kovanog željeza-u dvorištu se nalazi pomoćni niski objekt „vrtna kuća“ rađena istim stilom kao i glavni objekt

111.KUĆA NORMAN U OSIJEKU-Palača Normann ime je zgrade koja se nalazi na osječkom glavnom trgu tj. Trgu Ante Starčevića 2, u kojoj je trenutno sjedište Osječko-Baranjskog župana. -U lipnju 1890. godine grof Gustav Normann Ehrenfelski iz Valpova zamolio je gradsko poglavarstvo Osijeka za dodjelu građevne dozvole. To je učinjeno preko njegovog odvjetnika dr. Dragutina Neumanna. Gradsko poglavarstvo je od strane grofa bilo obaviješteno kako je njegova stara kuća pod brojem 59 na glavnom trgu Gornjeg grada u Osijeku porušena, te se na mjestu iste želi sagraditi nova kuća. Stara kuća bila je jednokatnica građena u baroknom stilu. -Normann Ehrenfelski je dva puta priložio molbe sa po šest listova nacrta za novu kuću. Nacrte je izradio arhitekt Josip pl. Vancaš. Ustanovili su kako će nova kuća zadržati građevinski pravac ulice kao što je to imala i stara kuća na tom mjestu. Jedino će kod glavnog ulaza čelo kuće na dva stupa u promjeru od 60 cm izaći iz pravca. Taj istak neće smetati prometu pučanstva pošto je pločnik na tom mjestu širok 3,9 metara. Povjerenstvo je bilo ovoga mišljenja, a susjedi nisu imali ništa protiv toga. Građevna dozvola izdana je na temelju ovoga zapisnika. I tako je započela gradnja palače. -Pročelje zgrade orijentirano je na trg te se odlikuje izrazitom simetričnošću neorenesansnog stila, a ukrašeno je ornamentima. -Palača je jednokatna, a tlocrt ima oblik izduženog pravokutnika sa unutarnjim dvorištem u sredini. -Dvorišna pročelja, za razliku od uličnih, vrlo su skromnija bez manufakturalnih plastika kao na glavnom pročelju. -Na njihovim zidovima su samo krovni vijenci i uvučeni profili što naglašavaju prozorske otvore i umanjuju monotoniju ravnih zidnih površina. -U središnjoj osi pročelja nalaze se dvorišna kolna vrata s dvije ostakljene vratnice koja su polukružnom vežom usmjerena prema unutarnjem dvorištu. -Pročelje dvorišne zgrade, na glavnom krilu, naglašeno je rizalitom koji završava zabatom u visini krova. Prozori u prizemlju naglašeniji su od onih na katu koji kao ukras imaju šest polukružnih medaljona. -Dvorišna su krila prizemna i oba su oblikovana jednako. -Etaže na glavnom pročelju odvojene su triglifima i metopama, a završni vijenac sastoji se i od dekorativnih konzola. -Središnji dio naglašen je rizalitom obje etaže i zaključen istaknutim krovom koji stoji nad centralnim dijelom i ima oblik krnje piramide. -U centralnoj osi zgrade nalazi se kolni ulaz sa redom prozora na obje strane. -Dio na katu raspodjeljen je sa dva dvokrilna prozora, te također pilastrima i kapitelima na središnjem dijelu. -Potprozornici i doprozornici u obliku pilastara su naglašeni.

-Unutrašnjost zgrade bogato je ukrašena zidnim secco slikarijama, ali i drvenarijama vrata i prozora, te ogradom stubišta. -U prizemlju ima 12 prostorija, dok je kat nešto manji sa 8 prostorija, a etaže su povezane glavnim i sporednim stepenicama. -Zgrada ima i podrum, a svojedobno je imala i konjušnicu, ledaru, drvarnicu, skladište za hranu , preradnik, ali i park koji je svojim izgledom bio uklopljen u karakter palače. Zgrada je oblikovana u stilskom duhu svog vremena..

112.PALAČA ŽUPANIJE U OSIJEKU-Potporom građana, te đakovačko-bosanskog i srijemskog biskupa Pavla Sučića, 1834. godine, prikupljena su sredstva za izgradnju županijske palače u Osijeku. Iste godine raspisan je i natječaj za idejno rješenje zgrade. Pobijedio je projektni plan peštanskog arhitekta kneza Esterházyja Józefa Hilda (1789.- 1867.). Gradnja je započela 1942., a dovršena 1846. godine. -Hild se smatra jednim od najdarovitijih arhitekata Monarhije iz klasicističkog razdoblja. Zgrada županije se uspoređuje sa njegovim potvrđenim projektom palače Tänzer-Haus u Pešti, izgrađenoj nekoliko godina ranije. -Palača je građena u bivšoj Volovskoj ulici, koja je potom po njoj dobila ime Županijska. Građena je za sjedište tadašnje Virovitičke županije (čije je sjedište postao Osijek). Smještena je, dakle, na zapadnoj strani Županijske ulice kao jedna od najstarijih građevina.-Zamišljena i izgrađena kao simetrična i longitudinalna jednokatnica sa naglašenim središnjim traktom (korpusom) i dva prostrana krila. -Glavno pročelje smješteno je istočno, dok su krila orijentirana sjever – jug.- Sastoji se i od tri istaknuta trakta (rizalita), međusobno povezana korpusom zgrade. -Lijevo i desno krilo ima po jedanaest pravokutnih prozora, na katu i u prizemlju. -Bočni rizaliti (pomaknuti prema ulici i nešto viši od korpusa zgrade) imaju po četiri pravokutna prozora u prizemlju i na katu. Svojom istaknutošću stvaraju dojam dvije krajnje kule. -Središnji, najnaglašeniji trakt, viši je od cijele zgrade za jedan kat i znatno pomaknut prema ulici. Njega nosi šest masivnih stubaca pravokutnog presjeka, koji formiraju prolazni trijem (po uzoru na antičku arhitekturu trgova). Iznad stupova, na svakome katu, nalazi se po pet pravokutnih prozora, međusobno odijeljenih glatkim polustupovima (imaju dojam punog, nosivog stupa, u antičkom dorskom stilu). Na krajevima su, pak ugaoni pilastri. Između polustupova i pilastara, pročelje je ukrašeno klasicističkom balustradom. Polustupovi i pilastri imaju korintske kapitele. U prizemlju se nalaze tri jednaka ulaza, odnosno troje dvostrukih vrata. -Sa dvije bočne strane tog srednjeg trakta nalazi se i po jedan prozor, na prvom i drugom katu Ti prozori gledaju na jug, odnosno na sjever. -Prozori fasade čine dva kata, iako je iznutra zapravo riječ o jednom katu, na kojemu je smještena velika vijećnička dvorana sa galerijom. Između prozora tih „dvaju katova“ nalazi se ploča sa reljefnim poprsjem biskupa Josipa Juraja Strossmayera. Spomenutu ploču je biskupu u čast postavio „Klub hrvatskoh književnika i umjetnika u Osijeku“.-Prozori bočnih krila imaju natprozornjake koje nose po dvije konzole s arkadnim listiom, dok oni u prizemlju nemaju konzolu.-Ulaskom u palaču stupamo u simetričan hol sa četiri dominantna i masivna dorska stupa. Stupovi imaju četvrtaste baze pravilno raspoređene u kvadrat, a istovremeno oni drže svod i ostavljaju najširim središnji prolaz. Stubišta, ukrašena ogradom od kovanoga željeza, vode sjeverno i južno na kat. -Ograda je sačinjena od lukova unutar kojih se nalaze koplja (kao redoviti motivi klasicističkih ograda), a samu ogradu drže potpornjaci u obliku savinutog akantovog lista. -Zgrada nastaje u razvijenom klasicizmu, sa svim stilskim obilježjima. -Tlocrtno je riješena kao simetrično nizanje prostorija, izuzev središnjeg dijela. -Krov je nizak, te poput glavnog pročelja nalazi uzore u antičkim hramovima.-Danas Zgrada Osječko-baranjske županije građena je opekom, te pokrivena dvoslivnim krovom, izuzev centralnog trakta, koji ima četveroslivni krov (iako iz perspektive prolaznika ne dolazi previše do izražaja)..

-Zanimljivo je da se u zgradi nalazila i gruntovnica, uredi županijskih školskih nadzornika, liječnika, živinara, šumara i nadšumara, pa i sudbeni stol, jer je Zgrada sudbenog stola, u Kapucinskoj ulici, izgrađena tek 1898.

113.KAZALIŠTE U OSIJEKU?-Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku kakvo danas poznajemo izgrađeno je 1866. godine, a gradi ga Dioničko društvo za gradnju kazališta i kasina. Dakle, radi se o zgradi, ne samo kazališta, već i kavane Casino. -Nacrt zgrade izradio je Karlo Klausner prema zamisli poznatog osječkog slikara Adolfa Waldingera, koji je u projekt svratišta Casino uključio i veliku gostionicu, kavanu te vrt. -Na prvom katu djelovalo je društvo Casino, a tu su bile i čitaonica te dvorana za ples. -Zgrada u kojoj je smješteno kazalište projektirana je u historicističkome stilu, a uz to ju krase i elementi venecijsko-maurskog stila. -Gledalište je u baroknome stilu. Ima oblik potkove, a izgrađeno je u tri razine, po uzoru na talijanske i austrijske kazališne dvorane. Prvi nivo kao i drugi obgrljen je ložama, dok je na trećem nivou galerija.-Anton Aron oslikava unutrašnjost. -Također kazalište sadržava i dvije ceremonijalne zavjese, koje se pripisuju slikaru Slavku Kopaču i Bele Čikoš Sesiji .-Tlocrt zgrade je pravokutni, gotovo kvadratni. Pročelje je simetrično te sadržano u dva nivoa. Navodno je zgrada naslonjena na zgrade pored sebe. -Centrirana je ulazom iznad kojega se nalazi balkon. Dok su lijevo i desno krilo zgrade od središnjeg dijela pročelja identični. -Pročelje je longitudinalno, te bazirano na horizontalnosti, dok stupovlje koje krase samo pročelje daju naglasak i na vertikali. Ono završava na krovu same zgrade kao samostalni plastični ukras. Takvu vrstu ukrasa nalazimo i na vrhu središnjeg dijela pročelja iznad samog vrha zabatnog dijela. Takve su dekoracije poznate još od vremena gradnje grčkih hramova, gdje se koriste, isto tako na vrhu, ali i na krajevima zabata, a susrećemo ih i da se upotrebljavaju i kroz stilove, posebice gotici. Stupovlje nema funkciju nosivosti arhitektonskog tereta, već dekoracije. Oni odjeljuju pročelje na sedam cjelina u kojima su ''uokvireni'' prozori tj vrata kojih je sveukupno dvadeset i šest. Dok je u donjem nivou sve pojednostavljeno osim samoga ulaza, koji je poput portala iznad kojega je vitraj. U gornjem nivou nalazimo diptihe(uokvirena dva prozora u jedan). Ispod prozora se nalazi reljef-pleter, koji je,rekla bih, u sklopu vijenca koji odjeljuje nivoe. -Gornji niz prozora su u obliku luka dok, dok su u donjem nizu oni više ''pravokutniji'' što me asociralo na Albertijevu Palaču Rucellai koja pripada renesansnom stilu.-Središnji dio prvog nivoa pročelja krase vitraji iznad tri ''ulaza'' od kojih jedan,središnji, ima funkciju prolaza između dva krila te vodi u dvorišni, tj. stražnji dio. Iznad njega je barokni arhitektonski ukras, a sa njegove lijeve i desne strane su konzole koje nose balkon koji se nalazi u sklopu drugog nivoa, također u središnjem dijelu. Konzole bih također pripojila baroknom stilu, gdje uz praktičnu ima i ukrasnu funkciju . -Prozori na gornjem nivou su ''dekorativniji'' od onih u donjem. Uglavnom su ''uokvireni'' raznim reljefima poput pletera ili sličnih ornamenata. Općenito bih ornamentalni dio ove građevine, koji se provlači na mnogo dijelova ove fasade, povezala sa maurskim stilom u kojemu je to prepoznatljivo. U gornjem nivou ispod samoga krovišta građevine su viseće konzole koje se na dva mjesta prekidaju stupom, te je umjesto njih ubačen reljefni horizontalni red, te se opet početkom novog stupa pojavljuju. -Fasadni dio, koji je nositelj svih tih elemenata, nije u potpunosti pročišćen već je u donjem nivou gdje ima manje dekorativnih elemenata užlijebljen horizontalno na pravilne jedinice, a iznad, na gornjem nivou je taj prostor čist, te vjerujem da je na taj način postignuta ravnoteža u dekoraciji samog fasadnog pročelja zgrade.