Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

18
Zagreb Esej iz povijesti: ULOGA BANA JOSIPA JELAČIĆA U REVOLUCIONARNOJ 1848./1849. GODINI 1

description

esej iz povijesti o banu Josipu Jelačiću

Transcript of Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Page 1: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Zagreb

Esej iz povijesti:ULOGA BANA JOSIPA JELAČIĆA U

REVOLUCIONARNOJ 1848./1849. GODINI

Učenica/k: Ime i prezime, razredni odjel Profesor:

Zagreb, mjesec godina (npr. ožujak 2012.) godineSADRŽAJ:

1

Page 2: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

1. UVOD: BURNA 1848. I 1849. GODINA U EUROPI ……...……....…STR. 3

2. RAZRADA TEME: 2.A. JELAČIĆEVA BIOGRAFIJA……………..…STR. 5 2.B. DJELOVANJE JELAČIĆA……………….…STR. 8

3. ZAKLJUČAK………………………………………………………....…STR. 11

4. POPIS LITERATURE……………………..………………………....…STR. 12

5. POPIS SLIKOVNIH PRILOGA………………………………………...STR. 12

1. BURNA 1848./1849. GODINA U EUROPI. PROLJEĆE NARODA

2

Page 3: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

FRANCUSKA

Francuska je bila ustavna monarhija. O pravu glasa je odlučivao imovinski cenzus, zemlja se nalazila u ekonomskoj krizi te su izbijali financijski skandali. U opoziciji prema kraljevskoj vlasti su se nalazili zagovornici republike i malobrojni socijalisti. Opozicija je organizirala tzv. bankete, a 22. veljače 1848. su vlasti zabranile održavanje jednog takvog banketa pa je došlo do sukoba. Revolucionarno raspoloženje se toliko razbuktalo da je oformljena Privremena vlada i proglašena II.Francuska Republika. Vlasti su se suočile s problemima radnika i siromašnih slojeva pučanstva te su naglo povećale poreze,uključujući i poreze na zemlju. Povećanje poreza je dovelo do sukoba između stanovnika grada i provincije. Na izborima za Konstituantu u travnju 1848. je pobijedila desnica, preko 25% osvojili su monarhisti,a manje od 10% pristaše radikalnih reformi. Na predsjedničkim izborima u prosincu 1848. je pobijedio Louis Napoleon Bonaparte koji je u tri godine kasnije izvršio državni udar, raspustio skupštinu i preuzeo diktatorsku vlast. Godinu dana kasnije se proglasio carem Napoleonom III.

ITALIJA

Nemiri u Italiji su započeli u siječnju 1848. ustankom na Siciliji protiv kralja Ferdinanda Burbonskog.Glavni uzrok je bila ekonomska kriza. Ferdinand je morao pristati na uvođenje ustava. U ožujku iste godine je došlo do antiaustrijskih nastupa u Veneciji i Milanu. Proglašena je republika s Danielom Maninijem na čelu. Protiv Austrije je ratovao sardinski kralj Karlo Albert, ali je u ljetu 1848. i proljeću 1849. poražen. U međuvremenu su republikanske snage ojačale i u Rimu koji je papa Pio IX. napustio. U veljači 1849. u Rimu je poglašena republika. Papi je pomoć pružila Francuska te je Rimska Republika srušena i obnovljena Papinska Država, a austrijske snage su osvojile ubrzo nakon toga Veneciju.

NJEMAČKE ZEMLJE

Cilj revolucionarnih pokreta u njemačkim zemljama je bio ujedinjenje Njemačke. U proljeće 1848. zbog ekonomske krize izbijaju nemiri.Seljaci su tražili ukidanje feudalizma, a građani veće političke slobode. U Berlinu izbija ustanak pa je 18.ožujka 1848. pruski kralj Fridrik Vilim IV. pristao na uvođenje ustava. U jesen iste godine kralj je raspustio parlament, a 1849. objavio ustav kojim su potvrđene neke građanske slobode, ali je istovremeno sačuvano kraljevsko pravo veta na odluke parlamenta. U svibnju 1848. u Frankfurtu na Majni su se okupili predstavnici država Njemačkog Saveza. Donesenim ustavom je osnovana federacija njemačkih država na čelu s općenjemačkim parlamentom, vladom i carem, no ustav nisu priznali njemački vladari

HABSBURŠKA MONARHIJA

Nakon Bečkog kongresa Habsburška monahija je postala jedna od članica Svete alijanse. Odlučujuću ulogu u austrijskoj politici je imao kancelar Klemens Metternich. I u Habsburškoj Monarhiji je gospodarsko stanje bilo loše. U Beču 13.ožujka 1848. izbijaju nemiri. Ukinuta je cenzura,o snovana Nacionalna garda i Akademska legija, no višenacionalna monarhija se morala suočiti i s drugim problemima kao npr. sukobi između pojedinih naroda. Ugarski sabor je 15. ožujka

3

Page 4: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

1848. iznio Zahtijevanja mađarskog naroda. Veze Ugarske s ostalim dijelovima Monarhije su reducirane na personalnu uniju, no Mađari nisu bili spremni podijeliti s nemađarskim stanovništvom Ugarske slobode koje su tražili za sebe zbog čega dolazi do negativnog stava prema revoluciji. U Austriji je vlast dvora ojačala, a revolucionarni zanos oslabio, ali su u Beču ponovno izbili sukobi jer su se revolucionarno nastrojeni Bečani solidarizirali s Mađarima u listopadu 1848. i pokušali spriječiti odlazak vojske u Ugarsku. Protiv pobunjenika su krenuli Windischgratz i Jelačić. Obrana grada je bila slaba, nedostajalo je oružja. Mađarske jedinice koje su otišle Beču u pomoć su poražene, a grad osvojen. U prosincu 1848. na prijestolje je dosao Franjo Josip I. U travnju te godine ugarski sabor je svrgnuo Habsburgovce i proglasio uspostavu republike, a predsjednik je postao Lajos Kossuth. Car Franjo Josip I. se za pomoć u gušenju mađarskog ustanka obratio ruskom caru Nikoli I. Mađari su nakon žestokih borbi bili prisiljeni na kapitulaciju (13.kolovoza 1848.)

Slika1: Zemljovid Europe u doba revolucije 1848. - 1849.

2.A. JELAČIĆEVA BIOGRAFIJA

Josip grof Jelačić Bužimski, ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine, gdje mu je otac Franjo bio zapovjednik slavonske Vojne krajine. Istoga dana 16. listopada kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu.

4

Page 5: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Slika 2: Josip Jelačić Slika 3: Krsni list

Prošlost roda Jelačića tijesno je povezana s poviješću hrvatskoga naroda. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci. Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Austro-Ugarskom carstvu. Od 1819. godine, kada kao odličan diplomant napušta Therezianum, barun Jelačić vrtoglavo započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja. Vojničko službovanje započinje u Galiciji kao potporučnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji kojom zapovijeda barun Vinko Knežević, ujak njegove majke Ane.Zatim službuje u Beču, Galiciji, Ogulinu, Drežniku, Italiji, opet u Ogulinu (često posjećuje u Zagrebu majku i prijatelje narodnjake koji se postavljaju na čelo hrvatskoga narodnog pokreta u borbi protiv madžarizacije), Zadru (često putuje po Dalmaciji i Crnoj Gori, te prati po Velebitu poznatoga botaničara saskoga kralja Fridrika Augusta), Glini i u skladu s tim napreduje u činovima. Pisma pretpostavljenih mu, navode da govori i piše njemački, hrvatski, francuski i mađarski i prilično dobro talijanski i latinski, da je upućen u vojničke znanosti i da teži višoj naobrazbi, da je dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač, strateg, organizator, vojskovođa, da je spretan, radin, uslužan, blag, pravedan, brižan, šaljiv i vesele naravi. U predasima vojnih pohoda piše pjesme od kojih su neke toliko popularne da se pjevaju kao koračnice u Habsburškoj monarhiji, a i velik broj ih je spjevan njemu u čast. Prvu zbirku pjesama pod naslovom Eine Stunde der Erinnerung (Trenutak uspomene) objavljuje u Zagrebu 1825. godine na njemačkom jeziku. U Ogulinu u salonu svog pukovnika Schneckela širi narodnjačke ideje među časnicima i graničarima i često pjeva najpoznatije hrvatske budnice i prati se na glasoviru. Kao zapovjednik

5

Page 6: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

banske pukovnije u Glini, često ratuje s Turcima, a s nekima i prijateljuje. Od Mahmud-bega Bašić iz Bihaća dobiva na dar rasnog konja bijelca (na tom konju ide na bansko ustoličenje i poslije na Mađarsku).

Slika 4: Naslovnica Jelačićeve prve zbirke pjesama Eine Stunde der Erinnerung

Kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac (1835-1848)(sl-19) imenuje ga 23. ožujka 1848. godine u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unapređuje u čin generalmajora i zapovjednika obiju banskih pukovnija, glinske i petrinjske, a Jelačić 8. travnja 1848. godine u Beču polaže bansku prisegu i biva imenovan feldmaršallajtnantom i vojničkim zapovjednikom u banskoj i krajiškoj Hrvatskoj, te biva svečano ustoličen 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu. Svečanost njegova ustoličenja prati svečanost otvaranja Hrvatskog Sabora 6. lipnja, prvoga hrvatskog građanskog Sabora na osnovi izbornog reda utemeljenog po načelima građanskog liberalizma, sa ukupno 191 zastupnikom, kojem prethode skupštine sa preko nekoliko stotina predstavnika hrvatskog naroda održane 17., 22. i 25. ožujka 1848. godine u Zagrebu s donešenim narodnim programom - Zahtevanje naroda u 30 točaka, koje poklonstvena deputacija, do četiri stotine osoba, obučeni u narodnom odijelu, u surke, bijele ili modre hlače, s kalpakom ili crven-kapom i sabljama, jedini nacionalgardisti i varaždinski grenadiri u svojim uniformama, a svećenici u svom odijelu1, odnosi u Beč kralju Ferdinandu V. koji obećaje potvrđenje tih Zahtjeva.

Ban Josip Jelačić ženi se 22. srpnja 1850. godine s groficom Sofijom Stockau u Napajedlu u Moravskoj i 16. srpnja 1851. godine kupuje vlastelinstvo Nove Dvore kraj Zaprešića. Prigodom

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica(14.03.2008.)

6

Page 7: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

vjenčanja kralja Franje Josipa 1854. godine, ban Jelačić biva odlikovan grofovskim plemstvom, a banica Sofija imenovana je kraljičinom dvorskom damom. Umire u Zagrebu, 20. svibnja 1859. godine pola sata iza ponoći, poslije duge i teške bolesti i sahranjuje se 26. svibnja 1859. godine u Novim Dvorima. Spomenik mu se podiže i otkriva 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koje nosi njegovo ime i ostaje tamo osamdeset godina do rušenja u noći 25./26. srpnja 1947. godine, zatim se čuva 43. godine u zagrebačkoj gliptoteci i ponovo vraća 16. listopada 1991. na njegov rođendan. U Republici Hrvatskoj od 31. listopada 1993. godine u čast bana Josipa Jelačića novčanica od 20 kuna nosi njegov portret.

Slika 5: Spomenik Jelačiću na glavnom trgu Slika 6: Novčanica od 20 kuna u Zagrebu s portretom Jelačića

2.A. DJELOVANJE JELAČIĆA

Ban Jelačić proglašava 25. travnja 1848. godine ukidanje kmetstva, 28. travnja 1848. godine izdaje se Hrvatski forint, a 9. lipnja 1848. godine Hrvatski sabor u osamnaest točaka određuje odnos Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća - hrvatske vlade, korištenje hrvatskog kao službenog jezika, što dovodi da madžarskim nastojanjima kralj Ferdinand V. manifestom od 10. lipnja 1848. godine lišava bana Jelačića svih služba i časti. Taj manifest ne bijaše objavljen i za njega ban Jelačić nije znao kad je 19. lipnja 1848. godine predavao kralju Ferdinandu V. reprezentaciju u kojoj Hrvatski Sabor zahtijeva uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora, slijedom koje kralj postavlja nadvojvodu Ivana za posrednika između Trojedne Kraljevine i Ugarske.

7

Page 8: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. godine, te se na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. godine donose zaključci da se sav narod digne na oružje i pozove natrag 35.000 graničara iz Italije, a na prijedlog zastupnika Andrije Črnog 23. lipnja 1848. godine trg Harmice proziva se Trgom bana Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, gdje je zastao na putu u Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski Sabor 29. lipnja 1848. godine zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Na zasjedanju 1. srpnja 1848. godine Sabor raspravlja o pismu nadvojvode Ivana kojim se ban Jelačić poziva u Beč na pregovore i upućuje kralju zahtjev u 11. točaka. To sve dovodi do madžarskih prijetnji ratom i u Hrvatskom Saboru 4. srpnja 1848. godine ban Jelačić dobiva novac i dragocjenosti prisutnih, i kasnije drugih domoljuba, za opremanje vojske za otpor mađarskoj provali.

Slika 7: Jelačićev proglas o ukidanju kmetstva

Narodni zastupnici Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 6. srpnja 1848. godine upućuju proglas narodu u kojem upozoravaju na sve okolnosti u vezi s pregovorima s Madžarima. Da bi oslabio utjecaj madžarskih agenata po Slavoniji i Srijemu ban Jelačić odlazi u posjetu na 12 dana u te krajeva (u Iloku na skupštini Srijemske županije drži govor koji oslikava njegov odnos prema rodnom kraju). 29. srpnja 1848. godine ban Jelačić u Beču vodi pregovore s predsjednikom ugarske vlade Batthyanyjem na kojima ne postiže prihvaćanje hrvatskih zahtjeva. 6. rujna 1848. godine banu Jelačiću stiže pismo kralja Ferdinanda V. kojim opoziva manifest o smjenjivanju bana Jelačića od 10. lipnja 1848. godine. Aktivnosti Madžara na destabilizaciji Trojedne Kraljevine i njihova oružana aktivnost nad pučanstvom, rezultiraju 11. rujna 1848. godine prelaskom hrvatske vojske pod carskim barjakom preko rijeke Drave preko mosta kraj Varaždina (52.000 vojnika) i u Slavoniji (10.000 vojnika). U Pešti 28. rujna 1848. godine dolazi do otvorene pobune protiv kraljevskog dvora i ubojstva grofa Lamberga, imenovanog u drugoj polovici rujna kraljevskim povjerenikom i vrhovnim zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj, pa i Jelačićeve, pa hrvatska vojska po zapovijedi vojnog ministra Latoura kreće na sjeverozapad u smjeru austrijske granice gdje su joj se trebale pridružiti carsko-kraljevske čete u zapadnim krajevima Ugarske, u Slovačkoj i Češkoj. 3. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. U Beču 6. listopada 1848. godine izbija revolucija kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene

8

Page 9: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Njemačke pod utjecajem Svenjemačkog parlamenta u Frankfurtu, a bijaše povezana s političkom djelatnošću Mađara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića. Ban Jelačić 7. listopada 1848. godine uvečer dobiva vijest o izbijanju revolucije u Beču, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Peštu i kreće na Beč kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do 20. listopada 1848. godine sa carskim četama iz Češke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). Kralj Ferdinand V. 16. listopada 1848. godine na zagovor njemačkih konzervativnih građanskih krugova promiče kneza Windischgraetza, vrhovnog zapovjednika u Češkoj, u čin feldmaršala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedništvom maršala Radetzkoga.

Mađari dolaze revolucionarima u Beču u pomoć sa 33.000 vojnika, te 28., 29. i 30. listopada 1848. godine vodi se bitka između bana Jelačića i Madžara. 31. listopada 1848. godine u Beču prestaju sukobi. Banu Jelačiću 2. studenog 1848. godine priređen je svečani doček u Beču. 10. studenog 1848. godine ruski car Nikola I. odlikuje ga Ordenom sv. Andrije i imenuje vitezom Reda sv. Vladimira I. stupnja, a 24. studenog 1848. godine kralj Ferdinand V. iz Olomouca u Moravskoj dodijeljuje mu križ Leopoldova reda I. stupnja. Slična priznanja prima i iz Saske i Berlina. Dobiva Spomenicu bečkog dvora i spomen-medalju u bronci kojoj se tekst na naličju Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima, mijenja u Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost na intervenciju bečkog dvora.2

Pod zapovjedništvom kneza Windischgraetza 16. prosinca 1848. godine pokrenuta je vojna na Ugarsku. Vojska bijaše podijeljena na tri zbora, a prvim je zapovijedao ban Jelačić s kojim je ušao u Budim i Peštu 5. siječnja 1849. godine. Novi vladar car i kralj Franjo Josip I imenuje bana Jelačića 2. prosinca 1848. godine gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih povijesnih i etničkih područja ujedinjuje pod upravom jedne osobe, bana Jelačića.U Habsburškoj monarhiji 4. ožujka 1848. godine donosi se oktroirani (nametnuti) ustav, koji se u Hrvatskoj proglašava temeljnim državnim zakonom 6. rujna 1849. godine. Ukida se sve što je postignuto u 1848. godini, ukida se sloboda tiska, zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor. Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj 1849. godine Međimurje se priključuje Hrvatskoj, hrvatski jezik postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je njemački jezik. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. godine generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije u jugoistočnom području Monarhije koja broji 72.000 vojnika. Nakon devet mjeseci izbivanja iz Hrvatske 26. travnja 1849. godine ban Jelačić vraća se u Osijek i nastavlja s oslobađanjem zaposjednutih područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1851. godine imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte ban Jelačić proglašava se 1849. godine, počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849. godine, Požuna 21. rujna 1849. godine i Oedenburga 2. listopada 1849. godine.Ban Josip Jelačić nazoči dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovim uvjerenjima i njegovoj savjesti. Prije polaska na vojnu, u Varaždinskoj županiji osniva Zavod bana Jelačića za nemoćne vojnike, a poslije rata na njegov prijedlog 17. prosinca 1849. godine osniva se Ozljeđenička zaklada za Trojednu Kraljevinu i Vojvodinu. Bansko vijeće utemeljuje Zakladu Jelačića bana u Zagrebu za nemoćne vojnike i njihove obitelji i ban Jelačić u fond te zaklade daje sve prihode od svog pjesničkog djela Eine Stunde der Erinnerung.

2 http://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica(14.03.2008.)

9

Page 10: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

Njegovim zalaganjem 1850. godine osniva se Društvo za povjestnicu jugoslavensku, Kukuljeviću se omogućuje istraživački rad arhivske građe u Dubrovniku, značajne za hrvatsku povijest, te vladarevim patentom 7. rujna 1850. godine Zagreb biva spojen u jedinstvenu općinu i time se postavlja temelj modernoga grada Zagreba. Smatrajući seljačke zadruge velikom blagodati seljaka, inzistira na registriranju u zemljišnim knjigama urbarijalne zemlje zadruga kao zajedničkog vlasništva, uvođenju mirovnih sudova za rješavanje sporova među članovima zadruga i 1851. godine šalje u Beč jedan memorandum u vezi s diobom seljačkih zadruga. 13. prosinca 1851. godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, jer bez narodnog kazališta ne ima nade da će se razviti naša književnost, dakle ni napredak našega duševnog izobraženja3. Vlada prikupljenim prilozima otkupljuje Stankovićevo kazalište i prva predstava se priređuje 29. siječnja 1852. godine u tom u pravom smislu narodnom kazalištu u Hrvata. 1894. godine u njoj se među posljednjim predstavama izvodi romantičarska drama Roderik i Elvira bana Jelačića. Ban Jelačić zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora, a kada carsko-kraljevskim dekretom biva zabranjena upotreba hrvatske trobojnice, a dozvoljena uporaba crveno-bijele zastave za Kraljevinu Hrvatsku i modro-bijele za Kraljevinu Slavoniju, ban Jelačić se tome oštro protivi. Njegovim nastojanjem 11. prosinca 1852. godine Zagrebačka biskupija podiže se na stupanj nadbiskupije i tim činom Crkva u Hrvata postaje neovisna od ugarskog episkopata. Ban Jelačić ne posustaje u borbi za hrvatski jezik i u dopisu ministru pravde u Beču Karlu Krausu od 8. travnja 1853. godine zalaže se za njega jer jedna od najljepših osobina hrvatskog naroda jest, da on svoj jezik nadasve ljubi... i baš ograničenja u jezičnom pogledu koja je htio mađarski sabor Hrvatima nametnuti, bili su jedan od glavnih uzroka otpora hrvatskog naroda protiv Mađara4. Podupire osnivanje i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske i 1854. godine osniva Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Protivi se uvođenju žandarmerije, zalaže se za izgradnju cesta i željeznica i unaprijeđenje privredne djelatnosti.

Slika 8: Hrvatske zemlje u Jelačićevo vrijeme

3 http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(14.03.2008.)4 Opt. cit.

10

Page 11: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

3. ZAKLJUČAK

Svakako jedan od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti bio je ban Josip Jelačić. Učinio je mnogo kako za Hrvatsku tako i za hrvatski narod i da mu na mnogočemu možemo biti zahvalni. Među hrvatskim pukom je bio omiljen zbog svog domoljublja, a pogotovo među seljaštvom zbog proglasa o ukidanju kmetstva. Donio je zakon prema kojemu su u Hrvatski sabor po prvi puta ušli i predstavnici građanstva što je bio važan korak prema modernom društvu. Na zasjedanju sabora su zastupnici prihvatili njegov članak o odnosima prema Ugarskoj i Austriji u kojem se predviđalo preuređenje Habsburške Monarhije u zajednicu ravnopravnih naroda sa zajedničkim parlamentom.

Rat protiv Mađara promatramo kao nužni čin poslušnoga vojnika, a u kojoj je mjeri tim podredio hrvatski interes cilju očuvanja Monarhije postojat će uvijek kontroverzna mišljena. Puno je doprinosio i na području kulture, školstva i znanosti. Njegovo utemeljenje naše Prve (muške realne) gimnazije svjedoči tomu u prilog.

Ban Jelačić je nakon Drugog svijetskog rata bio nepoćudan komunističkim vlastima pa je 1947. s glavnog zagrebačkog trga maknut njegov spomenik. Tek je nakon silaska komunista s vlasti 1990. vraćen je na trg imenovan njemu u čast. U razdoblju prve i druge Jugoslavije Jelačića nisu smatrali pozitivnom osobom, a postojale su i ciljane i neistinite povijesne interpretacije njegova djelovanja korištene u dnevno političke svrhe. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća raste interes za njega i njegovo djelovanje što rezultira znanstvenim interpretacijama koje kvalificirano i bez politizacije obrazlažu njegovo djelovanje i njegovo doba.

11

Page 12: Uloga bana Josipa Jelačića u revoluciji 1848_1849

4. POPIS LITERATURE

1. Najbar-Agičić Magdalena, Jakovina Tvrtko, Leček Suzana, Matković Stjepan, Agičić Damir, Povijest 3, udžbenik za 3. razred gimnazije, Profil, 7. izdanje, Zagreb 2007.g.

2. http://hr.wikipedia.org/wiki/glavna_stranica(14.03.2008.)

3. http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(14.03.2008.)

5. POPIS SLIKOVNIH PRILOGA

Slika1: Zemljovid Europe u doba revolucije 1848. – 1849; www.wcurrlin.de(16.03.2008.)

Slika 2.Josip Jelačić; http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(12.0302008.)

Slika 3: Krsni list; http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(12.0302008.)

Slika 4: Naslovnica Jelačićeve prve zbirke pjesama Eine Stunde der Erinnerung;http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(12.0302008.)

Slika 5: Spomenik Jelačiću na glavnom trgu u Zagrebu; www.google.hr(15.03.2008.)

Slika 6: Novčanica od 20 kuna s portretom Jelačića; www.lupiga.com(15.03.2008.)Slika 7: http://xxlworld.xx.ohost.de/povijest/prilozi/15-20/jelacic/jelacic.htm(12.0302008.)

Slika 8: Hrvatske zemlje u Jelačićevo vrijeme; www.hic.hr(14.03.2008.)

12