UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

23
VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST NA RADU s pravom javnosti ZAŠTITA I SPAŠAVANJE UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA Seminarski rad

Transcript of UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

Page 1: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST NA RADU

s pravom javnosti

ZAŠTITA I SPAŠAVANJE

UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH

SREDSTAVA

Seminarski rad

Mentor: Ivan Toth Student: Stijepo Simović

Zagreb, siječanj 2013.

Page 2: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

SADRŽAJ:

1. PREDGOVOR..........................................................................................2

2. UVOD.......................................................................................................3

3. EKSPLOZIVI............................................................................................4

3.1. Povijest eksploziva..........................................................................5

3.2. Eksplozivna sredstva.......................................................................6

3.3. Eksplzivne tvari...............................................................................6

4. OPASNOST OD MINA U HRVATSKOJ...............................................7

4.1. Opasnost od mina za okoliš i čovjeka............................................8

5. PROGRAM PROTUMINSKOG DJELOVANJA.................................11

5.1. Trenutno stanje minski sumnjivog prostora.................................11

6. ZAKLJUČAK.........................................................................................14

7. LITERATURA........................................................................................15

Page 3: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

1. PREDGOVOR

Iako je od završetka rata proteklo već 17 godina, procjenjuje se da je u Hrvatskoj još uvijek

posijano oko 74.000 minsko-eksplozivnih sredstava. Minski je sumnjivo 684,5 četvornih

kilometara prostora koji se prostire u dvanaest županija te stotinu gradova i općina. Prema

pisanju Vedrana Balena za članak u Večernjem listu dosad je razminirano samo 440 četvornih

kilometara, odnosno tek nešto više od jedne trećine minski sumnjivog prostora. „Ove

poražavajuće podatke dobili smo iz Hrvatskog centra za razminiranje iz kojeg ističu i da je od

1991. godine do danas u 1348 nesreća od mina stradalo 1965 ljudi, od čega 508 smrtno. Teže

je ozlijeđeno 1113, a lakše 313 osoba.“ (Balen, Večernji.hr)

Upravo zbog ovakvih statistika i trenutnog stanja s neeksplodiranim minskim eksplozivnim

sredstvima važno je suočiti se s njihovim problemom koji nije problem jedino u Republici

Hrvatskoj već u svim ratom pogođenim zemljama. Ipak, za potrebe ovog seminara

usredotočiti će mo se na teritorij Republike Hrvatske.

Page 4: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

2. UVOD

Republika Hrvatska se već početkom ratnih operacija na njezinom području suočila s

problemom mina kao jednim od najtežih posljedica ratnih događanja vođenih na ovim

prostorima, te se svrstala u red mnogobrojnih zemalja širom svijeta s zagađenosti životnog

prostora minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Zagađenost minama u Republici

Hrvatskoj uzrokuje cijeli niz gospodarskih, razvojnih, ekoloških i socijalnih poremećaja, te

poglavito sigurnosnih problema stanovništvu na prostorima koji su bili u područjima ratnih

djelovanja. Velike poljoprivredne površine, šumski kompleksi, granični pojasi i dijelovi obala

rijeka su i danas nedostupni zbog miniranosti ili sumnje u njihovu miniranost. Odlučnost u

rješavanju minskog problema Republika Hrvatska potvrdila je donošenjem Zakona o

razminiranju 1996. godine i osnivanjem Hrvatskog centra za razminiravanje 1998. godine,

provođenjem svih obveza preuzetih pristupanjem Ottawskoj konvenciji, kao i osiguranjem

stalnih i stabilnih izvora financiranja u državnom proračunu, u zajmovima Svjetske banke te

od pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Prema nacionalnom programu protuminskog

djelovanja Republike Hrvatske krajnji rezultat ukupnih aktivnosti protuminskog djelovanja od

1991. godine do danas precizno je definiran i obilježen minski sumnjiv prostor (nadalje

MSP), njegovo značajno smanjenje te kontinuirano smanjenje minskih incidenata i broja

žrtava mina. Preciznim definiranjem veličine i strukture minskog problema u Republici

Hrvatskoj učinjene su potrebne pretpostavke za utvrđivanje realnih ciljeva protuminskog

djelovanja u periodu do 2019. godine kao i potrebnih preduvjeta za njihovo ostvarenje.

Page 5: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

3. EKSPLOZIVI

„Eksploziv (lat. explodere - raspasti se), kemijski spoj ili smjesa spojeva u kojima se

djelovanjem vanjskog impulsa u obliku topline, udara, trenja i sl. može izazvati ekstremno

brza kemijska reakcija (eksplozija), praćena oslobađanjem velike količine topline i

nastajanjem zagrijanih plinovitih produkata pod tlakom mnogo većim od tlaka okoline.“

(Wikipedia). Autor članka na stranicama wikipedie smatra kako zbog razlike u tlaku plinovi

se brzo šire, pri čemu se dio energije pretvara u rad, što rezultira rušenjem i razaranjem.

Učinci mogu biti golemi zbog trenutačnosti reakcije. Kod gotovo svih eksploziva, eksplozija

je zapravo vrlo brza ili trenutačna oksidacija, a samo manji broj eksploziva (bakreni acetilid,

azidi) raspadaju se izravno na sastavne dijelove. Neke vrste eksploziva, kao acetilidi, ne

razvijaju plinove, nego tlak prilikom eksplozije nastaje od finih, čvrstih čestica ugljika.

„Eksplozivnost kemijskih spojeva uzrokuju nestabilne atomske skupine u

njihovim molekulama, kao što su O-O u peroksidima i ozonidima, O-Cl u kloratima i

perkloratima, NO2 u dušikovim spojevima i nitratima, N≡N u azidima i diazo-spojevima,

N≡C u fulminatima, C≡C u acetilenima i acetilidima. Za eksplozije koje nastaju trenutačnom

oksidacijom, potreban kisik nalazi se u molekulama samog eksploziva. Tako sumpor i ugljen

u crnom barutu izgaraju zahvaljujući kisiku iz salitre (KNO3), i to mnogo brže nego u zraku, a

prilikom eksplozije glicerol-trinitrata (nitroglicerina) potreban kisik daju atomske skupine –

ONO2.“ (Wikipedia).

Eksplozivi se upotrebljavaju u različite svrhe, npr. građevinarstvu, rudarstvu, a najvažniju i

najširu primjenu ima u ratnoj tehnici. Prema načinu djelovanja i namjeni, pojedine vrste

eksploziva svrstavaju se u tri glavne skupine:

barut,

inicijalni

brizantni eksplozivi.

izdvojenu skupinu čine pirotehničke smjese.

Postoje posebne kategorije eksploziva koje sagorjevaju u komorama, goreći eksplozivi, koji

se koriste za pogon raketa. Tu je eksplozivna smjesa bez inicijalnog upaljača, ali ima drugi

upaljač, pomoću struje-plavom iskrom zapaljena smjesa na par mijesta u komori (motoru-

krutom). Eksplozivi se dijele prema raznim osobinama. Po agregatnom stanju eksplozivi

mogu biti čvrsti, tekući i plinoviti. U praksi se gotovo isključivo koriste čvrsti ekplozivi. Po

načinu djelovanja, a time i upotrebe, eksplozivi mogu biti:

Page 6: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

brizantni (razarajući-kidajući)

inicijalni (podsticajni)

impulzivni (pogonski-potisni)

Brizantni (razarajući-kidajući) eksplozivi nazivaju se još i pravi eksplozivi. Koriste se za

artiljerijska zrna, mine, bojeve glave raketa, torpeda, avionske bombe, za miniranje, rušenje i

sl.. Do detonacije se dovode eksplozivnim impulsom pomoću detonatorske kapsule. Djeluju

detonacionim valom koji kida i lomi prepreke na koje naiđe. Brizantni eksplozivi se koriste

čisti (trotil), flegmatizirani (pentrit i heksogen) ili u obliku smjese, kao što su plastični

eksplozivi. Plastični eksplozivi su trenutno najnovija vrsta ekploziva koja se je pokazala

najboljim i najučinkovitijim eksplozivnim tvarima. U širem smislu to su svi eksplozivi

plastične građe, kojima se oblik može lako mijenjati rukama.

Kloratni eksplozivi se sastoje od natrijevog ili kalijevog klorata (Bertoletijeva sol) ili

amonijevog ili natrijevog perklorata, a flegmatizirani su i u izvjesnoj mjeri plastificirani

uljima i sličnim tvarima. „Šedit“ ima 90% kalijevog klorata, 7% parafina i 3% vazelina. Ne

upotrebljavaju se više jer je kalijev klorat osjetljiv na trenje i higroskopan je, ali se pak on u

znatno velikim količinama koristi u pirotehnici.

3.1. Povijest eksploziva

Izvori internetske stranice Wikipedie Kinu navode kao koljevku eksplozivnih sredstava.

„Kini su se već u 8. i 9. stoljeću upotrebljavale smjese slične crnomu barutu. Prvi povijesni

zapis o upotrebi baruta u Kini potječe iz 1232. godine, a u Europi tek u 14. stoljeću. Sve do

19. stoljeća barut je bio jedini uopće poznati eksploziv. Razvojem kemije započinje novo

doba u proizvodnji eksploziva; pojavljuju se mnogobrojne vrste eksploziva koje svojim

svojstvima nadmašuju crni barut. Oko 1830. godine pripravljena je praskava

živa, 1847. godine C. F. Schonbein pripravio je celulozni nitrat, od kojega je 1869. godine

počeo proizvoditi bezdimni barut. A. Sobrero pripravio je 1846. godine glicerol-trinitrat

(nitroglicerin), a 1863. godine upotrijebio ga je Alfred Nobel za pripravu dinamita. Od

glicerol-trinitrata i celuloznoga nitrata (kolodijskoga pamuka) Nobel je proizveo praskavu

želatinu, još jači eksploziv od dinamita. Slijedila su otkrića eksploziva na bazi amonijevoga

nitrata, pikrinska kiselina, smjesa klorata i perklorata s raznim tvarima (šedit, 1897.),

trinitrotoluen (1902.), olovni azid (1910.). U Drugom svjetskom ratu upotrebljavao se i

heksanitrodifenilamin, zatim tetril ili pironit, snažniji i osjetljiviji od trinitrotoluena. Potkraj

Page 7: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

Drugoga svjetskoga rata upotrebljivan je prvi put i nuklearni eksploziv (nuklearno oružje).

Nakon 1955. godine razvijene su smjese amonijevoga nitrata i loživih ulja (tzv. ANFO-

eksplozivi) i vodeni gelovi s amonijevim nitratom kao osnovom (uz trinitrotoluen,

želatinizirajuće agense i boraks). Brizantni i inicijalni eksplozivi pretvaraju se u plinovite

produkte u prvom redu detonacijom. Plastični eksploziv sadrži sitne zrnate kristale brizantnog

eksploziva (oktogen, heksogen, pentrit) u smjesi s nekim polimernim materijalom, tako da je

na običnoj temperaturi savitljiv i može se lako oblikovati.“ (Wikipedia: Eksplozivi)

3.2. Eksplozivna sredstva

Eksplozivna sredstva su tvari i naprave koje se pod nekim vanjskim utjecajem, tj. udarom,

trenjem, toplinom ili nekim drugim impulsom raspadaju i pri tome u većoj ili manjoj mjeri

razaraju i ruše okolne materijale kao što su građevinski objekti, komunikacije, transportna

sredstva i slično, a ljude, životinje i druga živa bića ubijaju ili ranjavaju. Eksplozivna sredstva

obično se sastoje od eksplozivnih tvari i metalnih obloga ili košuljica od čelika, nekog drugog

metala ili plastične mase. Obloga štiti eksplozivnu tvar za vrijeme čuvanja i transporta. Pri

djelovanju eksplozivnih sredstava obloga se kida u komade koji pospješuju djelovanje

eksplozivne tvari.

3.3. Eksplozivne tvari

Eksplozivne tvari se pod vanjskim utjecajem raspadaju, dajući pri tome plinove na visokoj

temperaturi i pritisku koji potiskuju ili razaraju okolne materijale. Ovako se mogu ponašati i

neki plinovi (metan, butan, acetilen i dr.), pare (benzin, eter, alkohol i dr.) i prašina

(ugljen, brašno, šećer i dr.) pomiješani sa zrakom u određenim omjerima, pa se i oni smatraju

eksplozivnim tvarima. Međutim, eksplozivne tvari, koje u sebi sadrže i kisik potreban za

sagorijevanje i raspadanje, nazivaju se samo eksplozivi. Posebnu grupu eksplozivnih tvari

predstavljaju nuklearni i termonuklearni eksplozivi.

4. OPASNOST OD MINA U REPUBLICI HRVATSKOJ

 „Republika Hrvatska je zbog Domovinskog rata zemlja koja pripada skupini država s

velikom površinom za koju se sumnja da je pod minskoeksplozivnim sredstvima. Ta površina

Page 8: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje iznosi oko 4500 km2 ili približno 10%

državnog teritorija“ (Bajić, 2000). „Pritom se prosuđuje da je oko 500 km2 izravno zagađeno

minama, a oko 4000 km2 nalazilo se s jedne i druge strane bojišnice te je također područje na

kojem se nalaze mine i neeksplodirana ubojna sredstva.“ (Delić, V., Vučemilović, A., 2001).

Upravo zbog takve situacije Selić i Vučemilović smatraju da je potrebno imati stručno

osoblje i djelotvorne načine za otkrivanje mina te njihovo sigurno uklanjanje iz okoliša.

Takve tehnike naravno moraju biti sigurne za ljude, jeftine i raspoložive tvrtkama za

razminiranje. Onečišćenost prostora minama uzrokuje brojne društvene, gospodarske,

razvojne i sigurnosne probleme. Poljoprivredne površine, dijelovi infrastrukturne mreže,

kršovita područja, obalni pojas uz Perućko jezero i danas su nedostupni zbogminiranosti ili

sumnje da su onečišćeni eksplozivnim ostacima rata. Humanitarno razminiravanje je proces

koji uključuje aktivnosti od prikupljanja podataka nužnih za procjenu minske situacije do

čišćenja i predaje razminiranoga područja. "Osnovni cilj svih informacija za javnost jest

održanje kontinuirane razine spoznaje ominskoj opasnosti u razdoblju dokminirani prostori ne

budu očišćeni od mina i predani krajnjim korisnicima na sigurnu upotrebu" (Čerina, 2009.,

37). Čišćenjeminski sumnjivih površina podrazumijeva uklanjanje ili uništavanje svih

opasnosti od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava s određenoga područja.

Uspostavljanjem komunikacije s lokalnom zajednicom o svim aktivnostima protuminskoga

djelovanja pridonosi se građanskoj sigurnosti dok minirani prostori ne budu posve očišćeni od

mina, to više što su u pitanju ljudska prava na život i rad pod jednakim uvjetima. Opasnost od

stradanja bitno je smanjena u zadnjih nekoliko godina zbog raznih aktivnosti protuminskoga

djelovanja.Međutim, ima još onih koji ignoriraju opasnost, koji su bezobzirni i neodgovorni

prema sebi i svojoj imovini, a u "mnogim slučajevima razlog takova ponašanja je nedovoljna

informiranost građana" (Čerina i Zgrabljić Rotar, 2009., 144). Globalna iskustva 265 o tome,

prema Vodiču kroz borbu protiv mina (GICHD, 2004.), upućuju na četiri kategorije: nesvjesni

(osoba nije upoznata s opasnostima od mina); neinformirani (osoba zna o minama, ali ne zna

o sigurnom ponašanju); bezobzirni (osoba zna o ponašanjima sigurnoga postupanja s minama,

ali ih ignorira) i namjerni (osoba nema puno mogućnosti, već namjerno prihvaća nesigurno

ponašanje). Upravo zbog ovakva ponašanja pojedinaca valja sustavno upozoravati na

opasnost odmina te ljude upućivati na primjerene oblike ponašanja u miniranom okruženju.

Jedino se uspostavljanjem i održavanjem stalne veze s lokalnom zajednicom može smanjiti

rizik od stradanja i omogućiti siguran život i rad u blizini minski sumnjivih područja.

Suradnja s lokalnom zajednicom u procesu obavješćivanja o stanju obilježenosti minski

sumnjivih područja vrlo je važna. Jedinice lokalne uprave i samouprave traže, po potrebi,

Page 9: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

dopunu obilježavanja i provjeru obilježenosti na svojem području. Osim toga, Hrvatski centar

za razminiranje svake godine provodi provjeru stanja obilježenosti svih pozicija oznaka

minske opasnosti, s posebnom pažnjom u proljeće, kada se intenziviraju ruralne djelatnosti.

4.1. Opasnost od mina za okoliš i čovjeka

U ratnim sukobima zaraćene strane se služe miniranjem tla kako bi zaštitile svoje položaje na

crtama sukoba, kao i objekte ili područja koja su im od strateške važnosti, pa bi u tom smislu

miniranje bilo dio ratne strategije. Međutim, postavljanje mina i eksplozivnih sredstava

predstavlja posebnu i dugoročnu opasnost za stanovništvo koje je ograničeno ili onemogućeno

u kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti i poslova. Sa stanovišta okoliša, miniranje je

poseban vid njegove degradacije kojim ostaje nesiguran, neupotrebljiv, ekonomski

neiskoristiv i nedostupan i nakon završetka ratnih sukoba. Kada je riječ o ovom načinu

utjecaja rata na okoliš za primjer se može uzeti Hrvatska, koja spada među deset minama

najugroženijih zemalja u svijetu. Što se tiče stradavanja stanovništva prema podacima

Landmine Monitora (2007.), na temelju izvješća Hrvatskog centra za razminiranje, ukupan

broj žrtava od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava u razdoblju od 1991. do 2005. godine

u Hrvatskoj se procjenjuje na 1768, od čega je 425 smrtno stradalih, a ostatak su teže i lakše

Page 10: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

ranjeni. Za ratnih godina, od 1991. do 1995. godine, od mina su nastradale 242 osobe od čega

254 smrtno. Međutim, opasnost od ovih sredstava ostaje i nakon završetka ratnih djelovanja,

pa je tako u mirnodopskom razdoblju od 1996. do 2006. godine ukupno bilo 522 žrtve od

kojih 165 sa smrtnim ishodom. Izvješća o stradanjima od mina u razdoblju mira govore o

tome kako su najčešće žrtve muškarci, za vrijeme obavljanja svakodnevnih aktivnosti i

poslova, primjerice, u obradi zemlje, prikupljanju drva, te lovu i ribolovu, a među stradalima

ima i djece koja su naišla na eksplozivno sredstvo ili je ono eksplodiralo dok su se njime

igrala. Od mina stradaju i oni kojima je razminiranje posao, pa je tako od 1998. do 2003.

godine smrtno stradalo 20 pirotehničara, dok ih je 24 teže, a 4 lakše ranjeno (Landmine

Monitor, 2004.). Druga strana minske situacije u Hrvatskoj su minski sumnjiva područja, kao

minama degradiran, opasan i nedostupan okoliš. Prema podacima Landmine Monitora (2005.)

u travnju 2005. godine Hrvatska je procijenila miniranu i minski sumnjivu površinu na 1174

četvornih kilometara što obuhvaća područje od 121 grada i općine u 12 od 21 županije. Na

minski sumnjivom području živi milijun stanovnika, a procjenjuje se da se na tim terenima još

nalaze 157 244 protupješačke mine, 89 043 protuoklopne mine i značajne količine

neeksplodiranih ubojitih sredstava. Najveći dio miniranih površina otpada na šume (54 posto),

zatim poljoprivredne površine (17 posto), makiju (11 posto), livade i pašnjake (9 posto), te

infrastrukturu i kuće s okućnicama (2 posto). Sadašnje stanje, nakon revizija i razminiranja,

minski sumnjivih površina procjenjuje se na 997 četvornih kilometara. Minama onečišćen

okoliš nedostupan je stanovništvu duže od desetljeća nakon završetka rata, što ilustrira

podatak Hrvatskog centra za razminiranje (2008.), da je danas minski sumnjiv prostor u

Hrvatskoj obilježen s 14 500 oznaka upozorenja na minsku opasnost. U kontekstu

nedostupnosti posebno treba istaknuti prirodnu baštinu kao nacionalne parkove i parkove

prirode. Među takvim miniranim područjima u Hrvatskoj je nacionalni park Kopački rit

unutar kojega je minski sumnjivo 37,5 četvornih kilometara, a troškovi razminiranja se

procjenjuju na 500 milijuna kuna. Iako mine nisu opasnost za posjetitelje jer se nalaze u

posebnom zoološkom rezervatu, onemogućena je opservacija terena i provođenje istraživanja,

a velik problem predstavlja zaštita i očuvanje ove zaštićene prirode. Težina situacije pokazala

se kada je u miniranom dijelu nacionalnog parka izbio požar koji je zahvatio i uništio velike

površine zbog nemogućnosti vatrogasaca da uđu u požarište (Sajler-Garmaz, 2007.).

Na koncu treba spomenuti i način vraćanja miniranog okoliša u upotrebu i na korištenje

stanovništvu. Odstranjivanje mina je dugotrajan proces kojim okoliš postupno i parcijalno

postaje dostupan. Osim što se radi o rizičnom poslu, što potvrđuje navedeni podatak o broju

stradalih pirotehničara, razminiranje je izuzetno kompleksan, spor i skup proces. Prema

Page 11: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

procjenama, za oslobođenje zemljišta od mina Hrvatskoj će trebati deset godina intenzivnog

rada i oko milijardu i 473 milijuna američkih dolara (Mladineo i Knezić, 2003.). Za

ilustraciju, u Hrvatskoj je na razminiranje u 2004. godini potrošeno 52 milijuna američkig

dolara od čega je većinu sredstava osigurala Vlada (58 posto), a ostatak su bile domaće i

strane donacije.

5. PROGRAM PROTUMINSKOG DJELOVANJA

Prema podatcima Nacionalnog protuminskog programa Republike Hrvatske od samog

početka sustavnog bavljenja problematikom razminiravanja osnovno pitanje je bilo pitanje

definiranja minski sumnjivog područja. S obzirom na nepostojanje niti kadrovskih niti

Page 12: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

tehničkih mogućnosti prvobitno definiranje minski sumnjivog područja provodilo se

uglavnom matematičkim metodama procjena, tako da su se prve ocjene UNMAC-a kretale u

okvirima od 13.000 km2 minski sumnjivog prostora, da bi se osnivanjem Hrvatskog centra za

razminiranje i prvobitnim provođenjem općeg i tehničkog izvida, te površine, odnosno

procjene tih površina počele znatno smanjivati tako da se krajem 2002. godine minski

sumnjivo područje procjenjivalo na cca 1.700 km2, stoji u programu. Nadalje u

Nacionalnom programu protuminskog djelovanja stoji da je „tijekom 2003. i 2004. godine

temeljem donesenih SOP-ova koji propisuju metode za utvrđivanje MSP-a i rekonstrukciju

procijenjenog MSP-a do 2003. godine, izvršeno je izviđanje i obilježavanje cjelokupnog

prostora Republike Hrvatske, te je definirano da je 1.174 km2 prostora Republike Hrvatske

minski sumnjivo. Krajem 2005. godine započela je revizija istog u cilju održavanja stalne

ažurnosti podataka vezanih uz minski sumnjiv prostor, odnosno ažurnost minski sumnjivog

prostora, koja je završena u listopadu 2008. godine Osnovni pokazatelji stanja minski

sumnjivog prostora Republike Hrvatske po izvršenju cjelokupne obrade podataka prikupljenih

tijekom navedene revizije su:

- minski sumnjiv prostor Republike Hrvatske se prostire u 111 gradova i općina, unutar 12

županija i obilježen je s 14.986 oznaka minske opasnosti,

- veličina ukupnog utvrđenog minski sumnjivog prostora Republike Hrvatske dana 31.

prosinca 2008. godine iznosi 954,5 km2.“

5.1. Trenutno stanje minski sumnjivog prostora

U minsko informacijskom sustavu Hrvatskog centra za razminiravanje sada je evidentirano

103.419 mina, od kojih je 34.073 protuoklopnih mina i 69.346 protupješačkih mina. Najveći

broj mina evidentiran je u Osječko-baranjskoj (30.008 mina), Vukovarsko- srijemskoj (21.444

mina), Ličko senjskoj ( 16.103 mina ) te Sisačko-moslavačkoj županiji ( 9.400 mina). Gotovo

50 % mina (51.452 mine) od ukupnog broja mina postavljeno je u Osječko-baranjskoj i

Vukovarsko-srijemskoj županiji. Minsku situaciju osim gore navedenih vrsta i količina

postavljenih minsko eksplozivnih zapreka karakteriziraju i sljedeće činjenice:

Minsko-eksplozivne zapreke, nisu u svim slučajeva postavljane prema usvojenim

vojnim sustavima miniranja (standardi za obilježavanje, održavanje i zapisivanje o

izvršenom miniranju );

Page 13: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

Učestalo premještanje minskih polja, kao i njihovo neevidentirano višestruko

dopunjavanje, izrada lažnih minskih polja i sl.;

Postojanje određenog broja minsko-eksplozivnih zapreka za koje ne postoje zapisnici

miniranja;

Obraslost i dugogodišnja zapuštenost površina pod minama;

Razasutost neeksplodiranih ubojnih sredstava na širim prostorima bojišnice i zone

razdvajanja snaga čije uklanjanje i uništavanje zahtijeva dodatne postupke i znatnija

financijska sredstva;

Razasutost neeksplodiranih ubojnih sredstava na velikom broju mikrolokacija kao

posljedica eksplozija vojnih skladišta ili ostavljanja prilikom povlačenja i napuštanja

položaja;

Vršeno vojno razminiravanje bez izrade djelovodnika razminiravanja.

Površine za razminiravanje su veličinom i granicama definirani prostori za koje postoje

izvorni i drugi pouzdani podaci o miniranju. Površinama za razminiravanje zahvaćene su sve

evidentirane minskoeksplozivne zapreke u njihovim sigurnosnim granicama, mjesta minskih

incidenata i drugi pouzdani podaci o postojanju minsko-eksplozivnih zapreka. Površine za

razminiravanje kao zasebne cjeline čine ukupnu kvadraturu od 268.1 km2 ili 28,1 % minski

sumnjivog prostora.

6. ZAKLJUČAK

Kao što je u radu prikazano, eksplozivna sredstva mogu biti raznovrsna a najveće poslijedice

ostaju na ratom pogođenim područjima gdje se eksplozivna sredstva postavljaju za obranu ili

služe kao svojevrstan napad. Ipak, nakon rata ostaje mnoštvo neeksplodiranih eksplozivnih

Page 14: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

sredstava koji postaju opasnost društvu koje živi na tom području. U ovom radu najviše smo

se bavili neeksplodiranim minskim eksplozivnim sredstvima ostalim nakon rata, koji osim što

ugrožavaju prirodu odnosno biljni i životinjski svijet, velika su prijetnja čovjekovom životu te

ometaju nesmetanu obavljanje svakodnevnih životnih zadataka. Kako bi se što prije smanjio

rizik mina potrebno je educirati stanovništvo, imati dobro razrađen sustav i program

razminiranja te odrediti područja koja su prioriteti za razminiranje. Povrh svega važno je da

pirotehničari budu stručni i dobro educirani. Obuka pirotehničara traje šest tjedana te osobe

prolaze i psihički i fizički test.

LITERATURA:

1. Balen, V. (2013) Razminiranje će trajati još 20 godina jer novca – nema!,

http://www.vecernji.hr/vijesti/razminiranje-ce-trajati-jos-20-godina-jer-novca-nema-

clanak-502822, (stranica posjećena: 28.1. 2013)

Page 15: UGROŽENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA.docx

2. Crnički, J. i Šinkovec, B. (1993.), Nemetalne mineralne sirovine Hrvatske. Rudarsko-

geološko-naftni zbornik, 5 (1): 21-37.

3. Ćerina, J. (2009.), Doprinos medija sigurnosti građana na primjeru minske opasnosti.

Medijski dijalozi, 2 (2): 31-41.

4. Čerina, J. i Zgrabljić Rotar, N. (2009.), Communication in Crises and Media: Press

Coverage on Landmine Accidents. Medijska istraživanja, 143-163.

5. Landmine Monitor. Croatia (2004) http://www.icbl.org/lm/2004/croatia, (stranica

posjećena: 28.1. 2013)

6. Landmine Monitor. Croatia. (2007.) http://www.icbl.org/lm/2007/croatia, (stranica

posjećena: 28.1. 2013)

7. Nacionalni program protuminskog djelovanja Republike Hrvatske,

http://www.hcr.hr/pdf/Strategija%20hrv.pdf, (stranica posjećena: 28.1. 2013)

8. Šupe, Tea (2010.) Ostaci borbe za domovinu, http://dalje.com/hr-hrvatska/kolika-je-

realna-opasnost-od-mina-u-hrvatskoj/290359, (stranica posjećena: 28.1. 2013)

9. Wikipedija (2013.) Eksploziv, http://hr.wikipedia.org/wiki/Eksploziv, (stranica

posjećena: 28.1. 2013)

.