U.G.’Alternativni institut’ -...

U.G.’Alternativni institut’

bibliotekaPRAZNI DIO NISKOG ZIDA

knjiga 1

IzdavačU.G.’Alternativni Institut’Ale Ćišića 6, 88000 Mostar

Za izdavačaNedim Ćišić

Mehmed Begić Marko Tomaš Nedim Ćišić/KOLAPS BOOK PRODUCTION 2000

UrednikMarko Tomaš

Urednik biblioteke ‘PRAZNI DIO NISKOG ZIDA’Mehmed Begić

Dizajn i grafi čka obrada tekstaAlen Voloder

Tiraž1000 primjeraka

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6)-1(082)

BEGIĆ, Mehmed Tri puta trideset i tri jednako / Mehmed Begić, Marko Tomaš, Nedim Ćišić. – Mostar : Alternativni institut, 2000. – 136 str. ; 21 cm. – (Biblioteka Prazni dio niskog zida ; knj. 1)

Antirecenzija ili kako sam upoznao urbane spavače/ Dinko Delić: str. 5-7. – Bilješka o autorima: str. 1311. Tomaš, Marko 2. Ćišić, NedimCOBISS/BiH-ID 8517638

Mehmed Begić Marko Tomaš Nedim Ćišić

TRI PUTA TRIDESET I TRI JEDNAKO

bibliotekaPRAZNI DIO NISKOG ZIDA

tri puta trideset i tri jednako

5

Dinko Delić . predgovor

ANTIRECENZIJA ILI KAKO SAM UPOZNAO URBANE SPAVAČE

Mešu, Nedima i Marka upoznao sam čitajući KOLAPS, naravno. Na stranicama nadobudnog časopisa istraživao sam njihove stihove a u redakcijskom izboru

prepoznavao čitalački i autorski ukus. Kada sam sreo Mešu 1999. godine u Sarajevu na kursu kreativnog pisanja koji smo za Shueler Helfen Leben “odradili” legendarni Ranko the Killer & me, privukla me Mešina iskrenost i spontanost (inhibicije su njegovo skriveno obilježje ). Istog ljeta u Domu mladih i Jazz Clubu “Punto” performirao sam promociju KOLAPSA u Tuzli i tako se uvjerio da i Nedim i Marko, takođe, kao ljudska bića nimalo ne zaostaju za utiskom što ga je nudio njihov književni image. Mladi Mostarci bili su tako prirodni i puni života (što im je u ratnim i poratnim godinama hercegovačke hirošime bilo uskraćeno) da sam ih radosno prihvatio kao antikreature & antisurogate, rijetku pojavu u časnom književnom bitisanju.

Uz Veselina Gatala i Vladana Milanka ova tri mousquetairea bila su jezgro drugačijeg senzibiliteta u BH književnom prostoru. Bili su sposobni da pišu onako kako žive, a nesposobni da imitiraju lokalne književne veličine i dominantni estetski procede. Ako su slijedili ikoga onda to nisu bile aveti balkanske moderne, već tvorci “urbane uspavanke” (M.Begić, Zabilješka o smrti): Leonard Cohen, Allen Ginsberg, Jack Kerouack, William Burroughs, Charles Bukowski, Bret Easton Ellis, Raymond Carver & ini. Historijom nadahnuta književna kritika mogla bi reći da mladići iz KOLAPSA nisu inovatori. I ranije u radovima Semezdina Mehmedinovića, Miljenka Jergovića i dalje Eduarda Popovića, Milana Oklopdžića, takođe, vidljiv je uticaj beatnika i njihovih euro-američkih nastavljača. Ali vrla mostarska mladež je izgubljena generacija (bez Hemingwaya) i beat generacija (bez Woodstocka, nažalost) in fl esh, slikom & prilikom. Oni su dokaz da poslije rata autentičan duh traži autentične ljude, čak i kod malih naroda kojima se historija ponavlja.


6


I svoja i tuđa. Knjiga pred vama sastoji se iz tri dijela u

cjelini kao što Nedim Ćišić, Marko Tomaš i Mehmed Begić jesu još uvijek raja, škvadra, a company. Oni su kao pisci dovoljno posebni da ih razlikujemo, a dovoljno bliski da bi skupa objavili knjigu. Uostalom, već su to i uradili u Italiji, ali kao kvartet sa Veselinom Gatalom (L´ amore al primo binocolo, Brescia 2000). Meša je lirik, prema strastvenom Marku, a Nedim je cinik. Njihove pjesme su nedorečene (i gorke) kao što i njihova generacija jeste nedorečena, hvala bogu. Samo mrtvi & nekreativni ističu dorečenost kao vrhunski kvalitet. Tražiti mane i kritizirati poetske manire samoraslih pisaca ispod Veleža i Huma jalov je posao. Njih treba pustiti da rastu i zalijevati blagotvorno tu “žilavku” koju ni “šetnja po oblacima” ni požar rata iskorijeniti neće. Oni su “obučeni kao njemački komunisti, a pričaju kao balkanski intelektualci sa držanjem engleskog lorda” (N. Ćišić, Na koncertu njenog ljubavnika). Da bi uzbuđeni čitalac shvatio njihovu furku treba da zamisli dječaka “kome stalno curi krv iz nosa…a on se neprestano osmjehuje” (M. Tomaš, Film). Za uzvrat knjiga će mu podariti vrijednosti otvorenih, povremeno eksperimentalnih, formi u spoju brutalne svakodnevnice i ljubavnog dnevnika. Piščeva iskušenja naivnu čitalačku dušu zavode u ekstremni odnos kakav mogu imati Canzoniere Francesca Petrarcae ili Dekameron Giovanni Boccaccia prema agoniji u romanima 1984 Georgea Orwella i Brave New World Aldousa Huxleya. Pojednostavljeno: malo ljubavne patetike koja još hoće da preživi dekatentni postdaytonski mir.

Zato otkrijmo šta “pisci hoće da kažu”, na koji način se umnožava i cijepa njihov razjedinjeni svijet. Tajne erotskog iskustva provociraju i mame: “Dodirujem te slatka neizvjesnosti. Naši susreti su savršeno isplanirani…voljom dobrih ljudi” (M. Begić, Vidim te neizvjesnosti). “Ostajem mala riba zarobljena u kapljici tvoga oka” (M. Begić, U kapljici tvoga oka). Ali korak do intrigantne ljubavi egzistiraju brutalne posljedice mržnje i samouništenja: “Na svakih dvadesetak metara pokazuju bolesne udove,


7


odsječenu mučnu modrinu gangrene…posebno sam upamtio jednog naslonjenog na ogradu mosta koji zadignuvši košulju izlaže veliki loptasti tumor prošaran lošim tetovažama” (M. Tomaš, Svakodnevni ulični spektakl). Mimoilazeći se s banalnošću, demobiliziran od emocija, urbani otpadnik istraumiranoj djevojci obraća se bez romantike: “Izgleda da imaš kratki spoj u očima i da nisi svjesna paralize kojom zračiš” (N. Ćišić, Djevojko bez imena). Mladi buntovnik (nije to fraza, konformizam vreba na bebe još u kolijevkama), rođen (u prosjeku) 1977, dakle, gerilac sa sa asfalta ruga se samom sebi: “Oko mene raste šuma laži, a ja nisam drvosječa. Pošteno sam se izborio za svoj status neradnika” (N. Ćišić, Nešto nije u redu).

Dominantno osjećanje u stihovima između ovih korica jeste rezignacija sadržana i u značenju naslova matičnog časopisa. Zaista, KOLAPS kao riječ (ako se odnosi na budućnost) ne nudi previše optimizma, a kao realno stanje duha još manje. Ali “kolaps” za naše pisce jeste skladište ideja i stvarnost koju treba napustiti. Defi nitivno. Oni su suviše mladi i jaki, suviše gladni života da bi kolabirali prije nego odrastu kao ljudi i pisci. Oni su miljenici muza. Zato ih ne može zbuniti negativna kritika ili propala ljubav: “Ti si pijan, ti si drogiran, bolestan si. Muzika koju slušaš, knjige i fi lmovi…nije to umjetnost, nego duhovni poremećaj!” (M. Tomaš, Nisam tvoja djevojka). Avaj, Nedim, Meša & Marko samo slegnu ramenima i recitujući uzvrate: “Uspavan u oklopu onog koji sve može više ne brinem niti pričam, tek se osmjehnem u nadi da će moji znaci biti shvaćeni” (M. Begić, Anđeo sanjar). Dakle, smrt i život su za ove spavače prolazna komunikativna stanja, samo je sloboda vječna. I ljubav kao san o njoj.


Mehmed Begić

ČETIRI UJUTRU

Eni,u nadi da će joj se svidjeti


11

Mehmed Begić . četiri ujutru

IDENTITET:MB2302977341927(za Skota i curice u Hamburgu)

Pitate šta sam?

Rođen kao želja, dijete, pričalo, sanjar,crven, plav, partizan, žut,budala, ljubav,ne mržnja

rastao sam i biotragač, plivač, samoubica,izgovor, zločin, sedam riječi,sto riječi, koliko god trebaš riječi, pokret, nikad brz, laž,laž zbog istine, obećanje,drug koji sluša, muzika

sad sammore i nebo, oblak i kiša,dva oblaka, vjetar koji ih tjera,prašina zaboravljenog jutra, kupina kraj puta

nisam mržnjane umijem spavatitražim što ne mogu bitibježim od čekanjačekamznam

trenucima postajemime, broj, sjena, marihuana,gorka voda, dobitnik, planina,gubitnik, tišina, uspomena,krug, RIJEČ, kraj da bihostao početak,ne mrzim

To sami još nekoliko sitnica.


12


ČETIRI UJUTRU

Osjećam da opet umirem.Da sam naučio koristiti telefone sad bih te gnjaviopričom o samoći.O čemu razmišljaš? Valjda...Tako rado bih ti na uho rekao svaku riječ koju želiščuti. Svaku riječ koju želim reći.Daleko si,a daleko je teritorij zaborava. Razmišljam o tomeiz noćiu noć.I Bojim Se!Još malo pa će četiri ujutru.Moje omiljeno vrijeme...Vrijeme na koje sam osuđen bezprava žalbe. Pravo vrijeme savršene samoće.Cohenovo vrijeme.Četiri Ujutru. Tada se sve u meni preklapa.Sve se ravna.I svaki put iznova umirem.Okrenuo bih taj tvoj broj, samo da se ne plašim.I rekao bih ti kako sam umro.Bez tebe.Opet.


13


JUTRO I PRAŠINA

Stiglo je još jednovažno jutro.Ogromno.Uz pratnju muzike.Lagane. Tihe.Skidam prašinu sa tvog licai želim da na mom ostane.Prašina i daljine,komadići mene.


14


UVIJEK

najvećašansa jeonapropuštena


15


POSLJEDNJI PUT

U mislima ostaciprežaljenih pokušaja.Koliko daleko sam stigaosjećaju me samo stvari koje bole.Za njui zbog njejoš ću jednom otkazati bijeg.


16


ODLUKA

dan poslije dvavraća mi selicekoje sam već nekolikoputazaboravljaoz a b o r a v lj a odva danaposlije ona istadvapokušavam se sjetitikoje sam lice pokušavaozaboravitida bih napokon odlučioda ga se više nikadne sjetim


17


ZABILJEŠKA O SMRTI

Put onoga kome je svejednonikada neće biti do krajazapisanPo skrivenomnezaobilaznom pravilunjegova smrt je svetaopet ne kao smrtsvakog skoro pravog herojakoji je izmišljen zbognarodaveć nekako drugačijeViše je ličnadolazi uz dobovanjeili samo obično neritmičnolupkanjepa koračanjeod kraja ka početkuŽivot takve osobezavršava u zadovoljstvumog glasazaduženogdau noćnim zbivanjimasvih postojećih medijajednom sedmično daje uputstvao najlakšem stvaranjuurbanih uspavanki


18


SO LONG, BABE

ahhnebriniseriječijednadvijesvaka_konisudovoljnesadatečeivećje prošlouredujeidem odalje


19


UBIJAM IDOLE

redovno jednom mjesečnoubijam svoje idolea oni se vraćajupokušavam pobjećiod njihovih riječipametno rečenihpokušavam naći sebetamo izgubljenogmeđu njima velikimmrtvimvječnimpokušavam ihbar jednom mjesečnoubitida bi mogli živjeti


20


ONI ON I JA

rekli bida sam slušaodok je govorioo svom tužnom životuzapravosam slušaosvoje slušanjenjegove tragične ispovjesti imalo sam se smiješiokao da ga razumijema onje govorio o svemu čega se ne mogu sjetitiglas mu je bioprigušen i važani zaistasam se trudiodaizgledam kao iskrenislušačnjegakome jebez sumnjesve to mnogo značilo


21


VIDIM TE NEIZVJESNOSTI

Dodirujem te, slatka neizvjesnosti.Naši susreti su savršeno isplaniraničudnom voljom dobrih ljudi.Tako je i ovaj put.Vraćaš li se zbog igre?Opet ću s tobom proći kroz ista pravila.Opet ću ljubiti mudrost tvog tijelaskrivenu iza zamagljenog stakla.Sudije će nas čekati. Kiše i planine će čekati.Prljave ceste i preostale zime su već osuđene.Znaš li da su svi ratovi umrliduboko u nama.Vjeruj mi –baš kako je govorio naš dobri Učiteljiz Japana – riječi i dodiri su uvijek dovoljni.Prave riječi i Pravi dodiri...Opet te vidim slatka neizvjesnosti.Vjeruj mi i pričaj o svojoj prošloj jeseni.Putovanja si nastavilaiako ne možeš voljeti snijeg tuđih umornihnoći.Nedostupnisami po sebi, naši snovi su bodljikave žice.Upleten u njih, tražio sam skloništa u pustinjama tuđih razmišljanja. Nisam znao da nema izlaza.Ovaj putnebo nije bijelo i ti koračajući spavaš.Vjetar tjera naše kose u pravcu potrage.Moje otvorene oči i tvoje sklopljene rukene mogu roditi ljubav... niti je ubiti. Sve stvari se odmotavaju i nestajem u samom sebi.Odmori se. Čeka te putovanje.Spavaj spokojno i sanjaj kako te budimtek da bisa prozora pjesme skupa brojali zvijezde.I sjeti se... koraci su jedini putokazi.


22


JEDNO PITANJE

Kako da dodirnem sjenua da ne povrijedim njen ponos nedodirljive?


23


KAD ODIJELO ČINI ČOVJEKA

To što više ne pišem pismaobavezuje da zabilježim kakvu dim ima sjenuTama je praznai papir me čeka Napisaću da ćeš ti biti jatek kad prestanemo tragatiNeki stihovi zahtijevaju određenu garderobuako ih čitaš kada više nema publikeKao ni prekjučenisam vlasnik svojih nevoljaMoram izgubiti tragačai ubiti nepozvane rimeBez tugese okreni prema prozorui poljubi daljinuZa tebe ću noćas saznatikoliko koraka ima do Njujorka


24


U KAPLJICI TVOGA OKA

Osudio sam sebe neosjećanjem.Poslije ovakve odluke ne smijemodlaziti na more,ne mogu pjevati u duetu, nitisvirati.Kad već ne osjećamodustajem od Velikih Starih Planovai ostajem mala riba zarobljena u kapljicitvoga oka.Osuđen na tako neštone osjećajući, propuštam sunca,daljine,cvijeće.Tek ponekadomamljen muzikom i zarobljen pogledomkoji se ne odvaja od prigušenih bojazaboravim da ne osjećam.A već sam osuđeni ne mogu ti reći da volim,niti da li se sjećam,ne mogu ti opisati glasove u svojojglavini zašto skupa nećemo ništazapisati.Osuđen sami osuđen se nadam da ćeš meprepoznatikad kroz kapljicu tvoga okakrenem na putovanje.


25


BALADA

Prvi decembarski utoraknije otvorio sezonu ničeg novogJoš uvijek čujem kako šapućešda sam ja kriv za romantikuIako je prekasno ne prestajem se sjećatiNoćas ćunaoružan crnim kratkim kaputomputovatii takav dovršiti ovu pjesmuSjećaću se Hamburgai AnneBiće to pjesma za suncokretea ne kletva zbog loše trgovinekada sam nepovratno zamijenioprežaljenu prvu ljubavza mnogo kojekakvih emocijaLoše riječinikad nisu birale prave momenteTo mi je rekao vjetarI još je svojom jezom izbrojaokoliko njih čekada me osjetesavršenogdokfl ertujem sa sestrama sudbineotvaram njihova vrata od ilovačeljubim prelijepe skrivene vratovesmišljam dosadne ponoćne ritualePoslije nekog iskrenog razmišljanjapitam se postoje li pravi momentiza loše riječiDok vodim ljubav sa pisaćom mašinomplivam sa električnom jeguljomplešem sa zlatnim saksofonomjasamo želim dovršiti ovu pjesmu najbolješto mogui želim se vratiti


26


iako znam da si otišlasa predumišljajembez pozdravasad kad mi se pomalo trijeznomuloga pravog muškarca počinjesviđati


27


AMERIČKI IGRANI FILM

godina u kojoj živimromantiku perverzno pretvarau navikuzbog togaskoro hladan želim saznatizašto me podsjećaš na nekadašnjuBrižit Bardoi da sam hrabrijirekao bih ti sve o prepričavanjupjesmenisam ludnemoj otićisamo manje razmišljami imam vremena da te posmatramdok koračaš mojom stranomumišljanjapogledaj meostani kakva nisipriđi da se volimougrozićemo magistralepretvarajući se da imamoplanovekadilak pareumisli i dođinapustimo Las Vegas zajedno


28


KADA SE DESE STVARI KOJE VOLIM no.2

volim tvoja šizofreničnamijenjanja imenapriznanja pri igrinagonauspomeneu čast budućih danai kad me sve tovraća tvom mudrovanjukako si uvijek u pravui da je vrijemeda legnem u kaduspustim u njuaparatza brijanjei pođem na spavanje


29


TRI KORAKA ISPRED JESENI

zbog tri razlogaslučajai djetetatrojica jaobješenanatri drvetavisimoveć tristo godina


30


ANĐEO SANJAR

uspavanu oklopuonogkoji sve moževiše ne brinemniti pričamtek se osmjehujemu nadida će mojiznacibitishvaćeni


31


JUTRO

Kroz prostrane hodnikekoračaju urlici.Postaju dio platformi.U postelji usamljenostidotičem obraz jutra.Polugoli uzdasinam opet želedobre stvari.Platforme čekajuda im poklonimosvoja tijela,kiše,razgovore,male pauze među nama...kroz prostrane hodnikekoračamo dok se budimo.


32


LJUDI

odlazebez krila koja su strpljivoiscrtavaliprave bolji svijetda bi ga propustilisjedinjuju svoje nostalgijeda bi nestalilakšebez mislinasmijani osmijehe poklanjajui priznaju da sene vraćaju


33


ODA ČEKANJU

Jednom si reklada kasniti morašali da uvijek dođeš.Ti sigurno ne znaš davrijeme meni tako malo znači.Ja sam onaj koji čekati zna,koji čekati treba,koji čekati želi.Čekamzbog tebei svih drugihprelijepih ljudikoji sat ne nose.


34


PAUZA

Današnja kiša nema kraja.Današnja kiša je izgubila svoj početak.Koračam prema tebi razmišljajući koliko se već danaOvako viđamo.I pričamo...Pričamo kao i uvijek-polako i pametno.Sve što sada vidim podsjeća me na Onaj Gradkoji našoj vrsti na kraju ostane.Naša vrsta voli starinske fi lmove. Oni hrane usvojenetaštine.Tvoja tišina mi opet bistri misli.Kad prođe pokloniću ti svoju. Nek’ vode ljubavkako to samo tišine čine.U pauzi Svega beznačajno ti govorim što sam sutraželio reći...I juče.Kiša još pada i nije hladno.Kafa u šoljicama strpljivo čeka pokoravajući sedobovanju naših čežnji. Volim kišu kad nije hladnoi kad pijemo kafu tamo gdje posluga ne voli svojegoste,tamo gdje ni muzika nije dobra.Na takva mjesta odlazimo sve više, naročito kada ovakvakiša pada... Pitam se hoću li u Drugom gradu imati svoje mjestoi nekog poput tebeda mi upotpuni popodneva mokrih utoraka, srijeda,ponedeljakai onih ostalih...Pomalo se brinem... ne zbog sebe, već zbog tišineZnaš već... Znam da znaš.


35


TE VEČERI SAM POŽELIONEKE ČUDNE STVARI

Jedne večeriimao sam neke čudneželje.Poželio sammašinu za pisanje,pepeljaru sa lažnimotiscima cigaretei osjećanjazbunjenog junakakratke,simpatične priče.

Poželio samveličanstvenu sobupunu dimai zvuk saksofona;pomislio sam na nju.Poželio samda je još uvijeknemami da je želim,da o tome pišem,da je volim.Poželio samda je nađemi da je izgubim...da je opet tražim.

Iste večeripoželio sam još neke čudnestvarii mašinu za pisanje.


36


SAM BEZ IKOGA

ranije mi je bilo lakšeimao samriječina svojoj strani

bile suvelikemalemazneprljavediskretnedirektnegolejadnedrskeregrutovanepoluozbiljne

jednom susve te riječi bile uz mene


37


TAMNOOKA VODA

opet oči pretapaš u okeanvjetar je na pravoj straniraduj sedok osvajamautoputeve tvojih trepavicasamo tako stižemou usnulo sutrasamo takoti ćeš ostati ovaj trenutak

38



NINI U BUDIMPEŠTI

krenuo je znanimputemtragom nekih starihstopai rijekešto nosi lik djevojkedok negdjetamo daleko izgo_varaArsenove stihove

poželio jetek dvijenemogućnosti:da je ona sada tui da ga može voljetikako bi on volio nju


39


KAŽU DA JE POČELO

zbog toga sam te zvaoumilni glas je rekaoda još uvijek spavašpa nekavrijeme ionako ne pripada namakažu da je počeloa vidim kako se smiješišdok snivaši čujemkako zaboravljašodlučio sam gutati šutnjudok tišina ne propjevapogledajzamišljam te u snui odlazimsretan iako je počelo

40



BEYOND THE BLUES AND SENTIMENTALITY(postajem svoja savršena smrt)

Taj minuli trenutakni brodovi iz pjesme ne mogu vratitiNije potreban doručakni ljubavne riječiNema skrivanjapo recepcijama odsanjanih hotelaJedan pravi pogodaki krivnjapa prestaje čekanje na čudakoja ne dolazeNičijikroz pokradenu tišinu osluškujemU daljinijoš uvijek odjekuje:DOBRODOŠAO U BAJKU ANĐELE...


41


«...TI USPAVANA JA ZAVRŠAVAJUĆI...»

Hoće li mi večerašnja kišareći ko samako prestanem ponavljatisvoje najbolje pokreteMogu li zaboraviti riječikoje sam od Najboljih naučioIzgovarajući u sebiovakva uzaludna pitanjapretvaram se u prozori čekam jutroda vidimu koju ladicu velikog ormaraću smjestiti uspomenu našeg danaTvoje grudi nek’ ostanuna ovim dlanovimada iznovai zauvijek stvaramo svjetlostti uspavana ja završavajući...

42



OBILJEŽJA

odgađanjerađanja snovaspustilo senaod traženjaumorna mojaramenastrahom urezanamala tetovažapaučinomskrivenašuti mi na prsimana mjestu srca


43


PJESMA

iz daljine svjetlai farovi automobilapokreću zaleđeno vrijeme

sklapam nasmješene očii izgovaram iste stare molitve

44



OPET ŠETAMO

Jedan fi ni drvoredpa preko puta još jedanpejzaž su ulicekoja nam pripadaOpet šetamoi nailazimo na same sebeu različitim položajimati i moj dahtvoje usne i ja

Marko Tomaš

NEOPHODNO ČUDO


47

Marko Tomaš . neophodno čudo

FILM

želim snimiti fi lmo dječakukome stalnocuri krv iz nosai kako je nikone uspijeva zaustavitia on se neprestano osmjehuje

48



KADA SAM OTVORIO VRATA

kada sam otvorio vrataugledao sam bikakoji se ustremiou mom pravcunisam ga izazivao mahanjemali on je bio tunalik na zahuktali voznosio bijesi mrzio baš menepotrčao sam uz sokakali on se stuštio za mnomi sada sam mrtavsmrskanih rebarane mogu disatia žudim za cigaretomu relativnom spokojubez određene skice za budućnostsasvim načisto sa životomležim na grudvamašljunkovite zemlje


49


ZAUSTAVLJEN DAH

ništa se nije dogodilosamona trenutak zaustavila si dah-ovako je počelo već odavno prošlo

50



SVE JE U REDU

ne želim da iko znašta su sačuvalefotografi je sa tobomi kratka pismasve je u redu-nikada nisi govorila više


51


ZA SLUČAJ DA ME SE SJETIŠ

htio bih da sam malen i neprimjetan kada me pronađeš da to bude čudo- da vidiš lice sudbine u licu kepeca-otišao sam iznajmiti fi lmove-ovo je porukaza slučaj da me se sjetiši nazoveš

52



ZA NOĆAS

oprosti nudimsamo pohabanu ćebad i pola madracaako ćeš spavati na boku


53


NISAM JA TVOJA DJEVOJKA

suviše si mračani egoista-meni treba nekoneko normalanko ne živi izmeđuimaginarnih svijetovaveć gazi zemljugazi čitavom težinom-ti si pijanti si drogiranbolestan si-muzika koju slušašknjige i fi lmovišto čitaš i gledašnije to umjetnostnego duhovni poremećaj-ne diraj mi guzune ujedaj me-koliko ti puta

54



DNEVNA ISPOVJED

budi bez brigedanašnja ispovjed je jednostavnanaizgled sam mogaoučiniti razne stvariali ostao sam u krevetugledao u plafon pomalo se vrtio na trenutak sam otišao po jorganbilo je hladnokasnije sam nazvao neke ljudetek takoda čujem šta se zbiva


55


MAZLUM

kad si sami ne znaš šta da radišti otvarašotvaraš frižider

ni sam ne znaš zašto gledaš hranu

56



PRAŠNJAV LJETNI DAN

u našem dvorištusve je mirno-

pas odmara na suncumačka na krovu-

majka je u kućina krevetuotac u debelomorahovom hladu-

na stazi od ciglesjekira zarivena u panjtek procvali jorgovani bunar pun zemlje-

samo ja tražim-

imam devet godinai negdje sam izgubio


57


ZBOG NAOPAKOG BRDA

niko se ne može popetina naopako brdoostaješ ispod zamišljeni podižeš gradza pokoljenjakoja će nastavitida pokušavajuono što nisi mogao

58



ČOVJEK

pepeljara na podu

iznad nje čovjekčovjek ispred pećičovjek naslonjen na madrac-posvuda čovjek jedan isti čovjekizgubljeni čovjek

koji bi volio čitati Gastonaplus stripove Krambaa suočen je sa smrću


59


BUSBUSKALAI

pokisnuo samnoseći knjigutvojih pričau džepujednako sam osjećaokad sam ih pročitaonekako tužnodok sam se sušio

60



UZORAK MIRISA ZEMLJE

mama je tužnavidio sam prazan ptičiji kafezkroz mali kuhinjski prozordopirao je mirismokre svježeuskopane zemljei crni ekran ugašenog televizorabez čovjeka za spremljenu večeru

ttri puta trideset i tri jednako

61


PORODIČNO STABLO

porodica je izdržala neimaštinui sad kada su odrasladjeca su ponovo sretna-zmijske čegrtaljkesunčeva amajlijana kamenu koji je kuća-usta su puna brašnalica umivenai voće je u dlanovima-astronomija snageljubavi i ponosaova kuća zna biti domkada je ispuni smijehkada se držimo za rukei vjerujemo istom

62



RAT OKO BAKINOG CVIJEĆA

bakino cvijećeje izgleda bolesnopodgojena mačkasvaki dan ostavi izmetu jednu od saksijaonda baka uzme pruta mačka zbriše na smokvui rat se nastavlja


63


MRAVOJED

mravi izlaze negdjeod ispod parketazatim odlaze natragizmeđu zida i patosapreko tepiha kotraljaju hranua u rukama moje sestreusisivač je mravojed

64



ŽALOPOJKA

u jebote

gle kako je sve sjebano

čak ni ne sanjamo

ne mogu da vjerujem

ni ti ne možeš da vjeruješ


65


POTRES MOZGA

šutirao sam loptuza njom sam izletiona cestupred kolau sekundiprobudio se u bolnicinoge su me užasno boljelei glavane sjećam seda je ikada bila većai tako teška

66



LUSTER

kada bih samo mogaostvarno opisati luster-on stoji malo nakrivoali nakrivo nije prava riječi staklene kuglenisu baš kugleviše imaju oblik malineili onog pecivakojeg pekarka naziva pužići-samo jedno od triima ispravnu sijalicuipak je svjetlost čistaako zanemarimo prašinu


67


GU-GU-TKA

gugutka je sišlasa neba mekanim pokretima krilana oluk susjedove kuće

izgleda kao operska divadok se njena prekrasna gušanadima i širi

ubrzone više elegantnoona se strmoglavljujeu susjedovu avliju

uz prasakvazdušne puške

na sokaku

djeca urliču od radosti

68



SVAKODNEVNI ULIČNI SPEKTAKL

gdje su ulice najprometnijena svakih dvadesetak metarapokazuju bolesne udoveodsječenu mučnu modrinu gangrene-posebno sam upamtio jednognaslonjenog na ogradu mostakoji zadignuvši košulju izlaževeliki loptasti tumorprošaran lošim tetovažama


69


ZAŠTO SU GA IZBACILI IZ ŠKOLE

rješavao ukrštene riječi nije znao o grafi konima-rekao da je Ulan Bator glavni grad Argentine-pogodio me loptom u glavu-otvoreno mrzio Kanta-nije htio prihvatiti da je omorika Pančićeva-pisao psovke u pismenim zadacima-ukrao pipe iz kabineta-mokrio na hodniku-

70



ANDALUZIJSKA JEBAČINA

Mexico City obožavam mjesta koja nisam posjetio

sirotinjski kvartoviodrpana odjećanegdje izvan kadraipak opipljivo prisutan duhomnaslonjen na plehanu ograduLuis Bunuelu krupnom planumusavi dječiji obraziznatiželjna kamera

100 godina fi lma u Aninoj sobi

otkinuta konjska glavazamišljam

klavir u uglu

Dalijevi brkovina ziduosjećam se kaoizgubljen u samoposluzidugoprsti dlanovistegnuti oko raskošnih sisa

između svega togaŠpanski građanski rata u pozadiniLorkina homoseksualna zadnjicacijedi naranče guzovima

na streljanju

njih trojicaBarcelonafi lm potezi kistompoezija

Ana je spustila gaćice


71


fl amenko

močvarna trava u ustima

posuđe od kafe na stolu

Anina mama pred vratimane može da uđe

jebem Anujebe me Ana

ne ostavljamo modricena vidljivim mjestima

72



IZLET

pogledaj malo udesno vrbe-

ravnica čovječe prašina sunce prži k’o ludoa kanal zagađen mrtvi i bijeli riblji trbusiplivaju na površini-

u poljima se nazire konjska zapregaodmiče sporo-

Sonja se mršti na svaki prizor-

a naročito njoj se ne sviđaju ribe


73


KUTIJA

upao sam u kutijuvrlo veliku kartonsku kutiju-iako ne stanujem u njujorškim parkovimaosjećam se dobro-do jutra ispijam boce alkoholane važno kakvogi rastjerujem duhovefi ltriram automobilske zvuke uliceu mojoj kućivrlo velikoj kartonskoj kutiji-unatoč tome što održavam higijenubrada mi rastea kosa je masnadobijam lude idejeo rađanju i smrtiispisujem grafi te po zidovimamog privatnog zatvorai puštam unutrasamo one koje volim

74



BILLY

Billy je bio najveća faca među papagajimai jednog dana snio je jaje-mislim da je od toga i umro


75


USPUT, DOK ZABORAVLJAM

već danima slažem knjige na police- pažljivo brišem prašinu- iseljavam paukove- otvaram prozor- razmičem zavjesu- podmazujem vrata ili mijenjam sijalicu-između radnji koje vršim napravim pauzu za kafu i zapalim cigaretu-trudim se srediti stvari posložiti detalje objasniti sebe urediti životni prostor- zaboraviti kako sam nekad: sipao detrdžent na psa a prošetao posuđe- bacao smeće u WC školjku defecirao u korpu za otpatke- pročitao hranu i skuhao pjesme- u svemu pogriješio

76



ROĐENI DAN

razni poklonirukovanja osmijesidanas sam se rodiou balonukoji vuku pticenad mojim gradomposlije dvadeset godinanebo je tmurnoznam da će početi kišaa nakon kiše miriše zemljazbog toga sam sretan


77


ONA JE LIJEPA I IMA

ona je lijepa i imaono nešto za ovakve večerimože učinitida se osjećaš ljudskikada već postaje gadljivodisati piti razgovarati

78



NA STANICI

vozova nemane čujem klaparanjena staniciodavno rasušenemrlje uljagazim inikog ne iščekujemdošao samda se prisjetim vozovapunih vagonaljudi sa torbamaali ovdjesve je prestalo


79


INTERMEZZO

bršljan se pružio po kamenom zidužute lokve svjetlosti odsjedajuna prozorima kućapo travi gazim bosmekana je dodvorava se stopalimaigram se sa psomkoji me gleda ravno u očikao da razumije

kada bi bilonešto za shvatiti

80



NEOPHODNO ČUDO

jebiga sadapadam kroz prozornaglavačke pozdravljamsusjede i djecukoja se igraju u blizini-i šta se dešava?odjednom sam poletio

Nedim Ćišić

PLAN B U TRI FAZE

ovu knjigu posvećujem

. plan B u tri faze. FAZA 1


85

Nedim Ćišić . plan B u tri faze

TEŠKA NOĆ U LUDOM GRADU

teška noć u ludom gradubrdo je poduprlo nebo na istokus te strane je sinoć stigla jesengodinu starija i nesto mršavijana stepeništu dvije prazne šoljice za kafutragovi još jedne zaboravljene ispovijestimogla je to biti i naša.loše podnosim nagib u mislimaja nemam brdo da podmetnemi to se odražava na ravnotežudok hodam zapostavljenim ulicamaauta prolazecrvenosivo bijelocrvenocrnoplavo

i u njima ljudi, možda.

86



ČOVJEK KOJI JE PRODAVAO CVIJEĆE

prošao je pored mene i samo me pogledao u oči nije pitao ništaznao je ne mogu kupiti nikomeono što bih trebao kupiti sebiza sva ona izgažena stopalaza svu nataloženu prašinuza lošu muziku i skupo pićeza sve ono što sam imao da kažemi nisam dobio prilikua želio sam tako sam želio


87


DJEVOJKO BEZ IMENA

znam da je čudno što te ovakogledamali izgleda da imaš kratki spoju očimai da nisi svjesnaparalize kojom zračišdok pokušavam obuzdatibezbroj slijepih leptiricaosedlanih neurotičnimpitanjima

88



VEČERAS

večeras sam vidio glavuna cesti ležala je

nije gledala mene nije gledala nikog

samo je ležala


89


CIGLA

imao sam samo podršku vrtoglavicei ciglu umjesto tebesloboda je situacija govorio je Jaspersljubav je situacijaljubav je ciglasloboda je ciglacigla na mojoj glavi cigla na tvojoj glaviciglana našim glavama

90



POČASNI GOST NA VEČERAŠNJEM ZASJEDANJU...

Počasni gost na večerašnjem tužnom zasjedanjuima jako duge nogenježna gipka koljenaSjedi gordokao da u tašni drži skrivenuštafetu mladostizauzima pozu tako da joj se jasno vidi materica.Počasni gost večeras dijeli tugu sa namakonstatuje da zvuk nema bojui da svi imamo unakaženu prošlostJoš ne zna da sam ja tajKoji će se noćas prošetativrletima njene unutrašnjosti.

Volim kad sam zajeban.He He He...


91


LJUBAV NA PRVI DVOGLED

U abortusu noćisamo bog i jaja i stari senilni bradonjasilujemo jedan drugog.On Mene Ja Njega.On Mene Ja Njega.On Mene Ja Njega.OnMeneJaNjega.

92



NA KONCERTU NJENOG LJUBAVNIKA

Obučen si kao njemački komunistapričaš kao balkanski intelektualac sa držanjem engleskog lordarekla je. Imala je 40 godina i tvrde sise.


93


PORTRET SJEDIŠTA BR. 87

ima 22 godine3. godina fakultetamatematika ili već nešto s brojevimamomka već par godina samo iz navikebogate roditeljekompleks velikih sisarazočarana djevicapati od nesanicedepilira brkove i noge jednom sedmičnočita Frommasjedi na broju 87 i zna da je upravo crtam

nikada ne bi otkupila moju sliku

94



PODSJETNIK ZA JUTARNJU ISPOVJEST

samo da ti kažem da sam danas imaonekako tužan danveć jutros ljudi su imalioštećena licaja sam bio mamurani uspijevao da uradimsamo stvari koje nisam trebaosve je izgledalo kao loše izmotirana slikačak i tišina je zvučala raštimanoprimjetio samda imam rak na palcui malo razmišljao o tomekako sam možda jedan od sretnijih (ljudi na svijetu)ljubav nisam imaopribilježenu u rokovnikpa sam se za danas izvukaonoć se protezala od ničega do ničegaimala je teško licei otišla ranije spavatiprimjetio sam kada sam se vraćao kućida mi se ne sviđa to što su popravili ulicukojom uglavnom idem sada je ravna i čista zanimljivije je bilo upadati u rupepa se peti na brdašcai naravnošutati kamenčiće

(što se tiče cd-ovasnimi mi par onih za pozitvnu erekcijui par besmislenih)


95


NAVIKA

Užas

je samo trenutak.

96



SVE ŠTO VIDIM KADA POGLEDAM KROZ PROZOR

ne može da me ne podsjeti na tebeuglavnom izgleda tužnoglavobolja je tu nekih 10 cm iznad glavečeka da ustanem i smije sesmijem se i ja kada otvaram vrata izlazim i udaram glavomo ludi sjaj jutra


97


KONKRETNO

kontinuirana greška u koracima loše utiče na harmoniju od par akordakoje utješno sviramu posljednje vrijemekuda god da krenem ugazim u logikutreba kažunešto konkretnookružen predviđenim ljudima ne mogu da usaglasim ritmoves otiskom bivšeg sebe na licunemam baš mnogo šansemožda je ipak stiglovrijeme da ostaviš tijelo pored menei vratiš se u život


101


PJESMA O NAMA

Već dugo vremenanisamnapisao pjesmukojagovori o nama.

102



POSLJEDNJE RIJEČI*

Jutros sam bio neobično veseoI hodao po suncu Sunce me opaliloI dobio sam Suncoglavicu Nakon toga sam popioKafu s adrenalinomJer sam mislioda će mi biti bolje Ali nije

* Nedim Ćišić pokleknuo je 13. avgusta 1998. godine od

nagovještaja života.


103


JUTRO

otvorio sam oči- savršeno - pomislih- dobio sam još jednu šansu -

okićen jutrom sa kamencem na srcu i šumom u bubreguprodaću sudbinu za kafu i cigare s pogledom na 3Dlobotomiju šizofrenične prošlosti

ili možda običan devetnaestogodišnji osmijeh

(današnji dan nema granicaznači:ne treba mi pasoš)

104



DAN KADA SAM OSTAO BEZ TEKSTA*

* Da biste u potpunosti shvatili autorove osjećaje potreb-

no je 24 sata posmatrati bijeli prostor iznad.


105


TEŽINA

težinA

nekA

težinA

teškA

ružnA

umornA

težinA

teškA

težinA

106



MOGWAI

Kuc-kuc.Noć kuca na prozor.Prozor kuca na zavjesu.Zavjesa na jastuk.Jastuk na mene.

JA:”Šta je?” jastuk zavjesa prozorNOĆ:”Je li ti dosta?” prozor zavjesa jastukJA:”Je li tebi?” jastuk zavjesa prozorNOĆ:”Nije:” prozor zavjesa jastukJA:”Nije ni meni.” jastuk zavjesa prozor


107


DEKONTAMINACIJA

Ovog jutra probudio sam sepun života.Onda sam gapovratio.

108



TEŠKE RIJEČI Ipak,onajetomada akoa kamoliiakopremda, ilimožda,međutim,


109


TRI REČENICE O SVAKODNEVNIM OPRAVDANIM SUMNJAMA(Ne, nisam zadovoljan sobom)

Uglavnom se trudim da zaboravimpočetak svega kako na ivici kraja ne bih mogao oplakivationo savršeno besmislenoizmeđu.Ovo je pretposljednja rečenica o tome.Posljednja.

110



OVIM ODAJEM POČAST SVOJOJ MRTVOROĐENOJ LJUBAVI

minuta šutnje


113


DA LI JE IKAR ZNAO?

tužno je znati da na svijetu postoji nešto što ne možes imatikad mi nedostaje tuge dođem da je vidimdjeluje inspirativnonjen prikladno melanholičan pogled u mom pravcudjevojko (zarez) mene ne treba tješitipotreban mi je razlog da budem loševečeras porađam samo privremenoti budi tu i diši pored menene želim raditi ništa što volišpokušaj me onda voliti, to recimo ne volimovo je bilo prilično plitko pauzimam lift za malo višinivo svijestivečeras imamo predavanje iz geometrijei za zadaću moramo izračunati neto težinu sadržaja grudnjaka peticeako imamo obim i površinu uzimajući u obzir gravitacijumeni je ispalo plus minus 4kgbez digitronainteraktivna publika aplaudirariječi proviriše iz ćoška usta i pitaju smiju li izaćivečeras su u pritvoru...dobro jebigažena gubi draž s vremenom a ovaj trenutak u klimaksu traje već dobar dio vječnostipa ako oborim pogledi uspijem anestezirati ovu propušenunoćmožda moje lice izblijedi sa slikasutrašnjih smrtovnica

114



SANJAO SAM DA ŠETAMO

Sanjao sam da šetamo držeći se za rukekad sam se probudiozapalio sam cigaru isa paučinom u očima nastavio šetatipitajući se kakav ukus ima tvoja pljuvačkajesam li dovoljno jakda je mogu probati i ostati normalanpitajući se jesi li tako nedostižna zato što si toliko lijepa ili si toliko lijepa zato što si tako nedostižna

u blizini nema morapa ipak se osjeti njegov mirisi sama pomisao na tebe miriše na more na tebe na more(možda zato što je tako daleko)

volim kad znaš da ti čitam misli volim kad ti sjevne u očima i sočiva se zacaklekad pokunjiš glavu sakrivajući lice kosomnekim ljudima je potrebno malo da budu sretnizato nikad nemoj biti previšei ako se pitaš zašto ti dosad nisam napisao ništato je zato što ne znaš čitati sa usana


115


SVE ŠTO IMAM

želio sam samo pravi trenutaka sat je jednostavno staonisam se opirao - znašuvijek sam poštovao sve ono što nije bilo dio menebili smo samo saučesniciu svemu onome što ti nikada nisam uspio rećisvaki put kada bi rekla neodlazio bih i vraćao se uokviren opravdanjimaponosan na metastazu besmisla koja me okružujerekao sam da ću te voljeti zauvijekali lagao samko jebe zauvijekto postoji samo u americiovde postojim polovan jasa svojom nedovršenom životnom pričomi praznom kutijom cigaradani liče na prljave rijekebudim se s posljedicama i udišem vazduh koji ne zna da postojišne uspijevam više spavati u ritmumislim da nisam u stanjurazmišljati o bilo čemuova pjesma je sve što imami neću je nazvati obožavam smak svijeta utorkomdanas je ponedeljaki ja samo želim da se predam

116



ŠEMA ZA PRIČU

Tip sjedi sa curom u kafani.Upoznali su se prije 15 minuta.Obostrana atrakcija.Ona izlazi da telefonira.On čeka, pije pivu.Cure nema dugo vremena.Misleći da je iskoristila telefon kao izgovorda ga se otarasi razočaran odlazi.Ulazi u radnju da kupi namirnica.Prodavačica režući meso na mašinuodsječe sebi prst.On je pripit, u panici – vodi je u hitnu.Dok ženi sastavljaju prst on upoznajemedicinsku sestru. Mladu fi nu medicinsku sestru.Obostrana atrakcija.Na kraju radnog vremena odlaze na piće,zatim u njen stan.Fizički kontakt, razmjena tjelesnih tečnosti,nadoknada ega i sve što ide uz to.U krevetu nakon seksa ćaskaju.Medicinska sestra priča o djevojci kojusu sat vemena prije žene bez prsta donijeli u hitnu.Okliznula se na snijegu i pala.Udarila je u trotoar glavom i umrla. Kada su je donijeli u bolnicu u ruci je stiskala telefonsku karticu.Njoj je to bilo romantično.


117


NEŠTO NIJE U REDU

nešto nije u reduznam tojer ne čujem muzikui ne vidim svjetlostoko mene raste šuma lažia ja nisam drvosječapošteno sam se izborio za svoj status neradnikadovoljno slab i nesposobanda mogu samo mislitia i to mi ponekad teško padanešto nije u reduznam toi vjerujem u svoje lažijer sam najiskreniji hipokrita na svijetuhmmova rečenica je pala na papir tako bezveze da je pri padu slomila nogui sada plače jer joj je teškoa ja mislim na moju štrumfetu i popunjavam aplikaciju za novu ljubav

118



SAMO BEZBROJ GODINA DO KRAJA

prasak zvijezda i urlik skakavacanisu stvari koje čujemozatvoreniu mraku šahovske table

ti naslonjena na kraljicuja sjedim na konjupod nadzorom pješakana čelu mi plava tablasa velikim bjelim slovom P

neko govori da napravimo paralelne krugoveda stanemo u njih i vidimo kako je to

sa strahomčekam odlukuskriven u svoje podočnjakelegao da se odmorimživot mi je inače sranje a naročito u ove zadnje 23 godine sad govorim ja bez tačke i zareza u glasuizvirujući iz podočnjaka

u mojoj glavi sve poprima drugačije oblikeopet ce nekomi smo san nekog poganog uma diktiraš tiglasom slomljenim preko mojih leđa

u mraku si ljepša od same sebegledam opet u tvom pravculjubomoran na sebešto nikada nisam odlučiosamotihog pogleda i oprhlih usanaposlušno čekao

šteta još samo bezbroj godina do kraja


119


KAD ZATVORIM OČI PLEŠEŠ

kad zatvorim oči plešešstojim korak ispred sebe koncentrišem se u krugovimakrećeš se laganou očima ogledaloruke kao ljubavkao teg oko vratapolažu zakletvujoš uvijek čekamo kišumisli li ona na nas dok padamo po njojdokzaboravljamo propuštene noćinoge su ostrvo na koje sam nasukandodirujem ti osmijehi osjetim da padamkao prazna boca vinasahranjena u ćošku

120



NISAM SMISLIO NISTA BOLJE

preko puta mene s lijeva na desno

lijepa glava glava ružna glava rupa u zidukonj glava

oborenog pogleda posmatram koljena šank stolice kad dignem glavuregistrujem njezin lik uokviren između dvije čašefi nopa majku mu jebem zar niko drugi ne primjetiniko osim menejer ja sam pjesnik ja sam jebeni pjesnikjasjedim u ćošku zidada svi vide kako razmišljamja pjesnik ja posmatram ja znam ja šaljem znakove-kratke talase a u modi su satelitske antene kad god se vidim pogledam sea ona kaže da joj je dosadnozamisliponekad pomislim da lijepe djevojke postoje samo zbog lošihpjesamadok pišam naglaskonstatujem da je WC srdačan i da se u njemu osjećam kao kod kućeu ovom dijelu bi trebala uletiti jedna dobra misao alinemafali kulminacijamozak u defi cituda nije opala koncentracijamozda sam se jutros zaboravio probuditi?

na stolu fragmenti ludilasve se cjedi prema dnu lista na kojem smo nacrtani


121


papir na kojem pišem mi govori da bi pjesma trebala ovdezavršitizato se vraćam goreda smislim naslov

122



NEŽELJENI EFEKAT

Ona je noć koja živi u očima.Ja sam čovjek koji odbija da diše.Čovjek koji poriče sve što nikada nije rekao.Čovjek koji pere ruke toplom vodom.Ako bih ti rekao sve što sada mislim prouzrokovao bih neželjeni efekat.Neželjeni efekti: nauzeja, povraćanje, dispepsija, abdominalni bolovi, proljev,gonoreja, infekcije urinarnog trakta, fl atulencija, oduzimitis, anoreksija,nesvjestice, žešće glavobolje,zamor, agitacija, nerijetko epilepsija, insomnia, alergija, sifi lis, periferna paragezija, infekcije srednjeg uha i paranazalnih sinusa, znojenje, konvulzije, nacionalna dekonstrukcija, oštećen osjet ukusa i mirisa, vidni poremećaji ( i to diplopija, triplopija i obojen vid), ototoksičnost, plutanje, hipersenzitivnost (pruritis ili groznica), vrlo rijetko kožne hemoragične petehije i trudnoća,kardiovaskularni sistem: tahikardija, migrena, vrućina, superinfekcije drugim mikroorganizmima ili gljivicama, krv: leukopenija, anemija, eozinofi lija, a izuzetno rijetko leukocitoza, trombocitoza i promjene vrijednosti protrombina. - Pijan si, rekla je.- O da, to mi je jedna od boljih osobina, rekao


123


MOJA SOBA NEMA NIŠTA PROTIV TEBE

Moja soba nema ništa protiv tebeOna u stvari i nije moja sobaOna se samo ponaša tako U njoj obavljam sve svoje dužnostiZašto ne postaneš jedna od njih Možeš leći pored menePosvetimo se tvojim grudima Dajmo im pažnju koju zaslužujuMožemo postati noć i vozoviKupati se gruzijskim biljkamaPričaću ti crvenkapicu i senegalceKoji prodaju kornjače i marokanski shitI kako je ludovico ariosto lovio mjesecUz pratnju dobre muzikeKontra ritmoviDa se iznenadimo kad svršimoBiću sturm und drang u tebiDržaću te za rukuI pomoći ti da preživiš jutroKada kroz prozor ugledaš Modrozeleno neboShvatiš da si pogriješilaI usput se sjetiš stvari Koje smo sebi zaboravili dopustitiMožeš pokupiti svoju odjeću Između gruzijskih biljaka i Senegalaca razbacanih po poduZaboraviti svoje skorene tragove po meni I miroljubivo otićiOstavljajući moje mlohavo tijelo umotano pitanjima

Šta je to što stvarno nešto znači


125

Lukasz Szopa . pogovor

3 PUTA 3 PUTA 3 PUTA 3 PUTA 2 PITANJA I ODOGVORA –LUKASZ SZOPA U RAZGOVORU S LUKASZEM SZOPOM

Prvi put, prvo čitanje? Misliš ovoga, ili – inače, uopće? Ovih 99 pesama to ništa novog, za mene, vidiš – to je sve što su mi pričali, Nedim u kafi ću uz lozu, Marko u dvorištu svoje kuće, Meša one svake večeri, šetajući večernjim Gradom. Kad pogledaš – Sve je tu, poznato, isto, čisto: “Na ovavka mjesta odlazimo sve više, naročito kada ovakva kiša pada…” (M. Begić: “Pauza”), “u našem dvorištu sve je mirno – / pas odmara na suncu, / mačka na krovu – “ (M. Tomaš: “Prašnjav ljetni dan”), ili “ljubav je situacija / ljubav je cigla / sloboda je cigla” (N. Cisic: “Cigla”). Čekaj, zar to nije malo dosadno, malo tu poezije... Stani malo. Da ti još ispričam pravi početak. Sto. Sjebani drveni sto, bašta, Šantićeva (ulica, ne bašta, bašta je od Pravice Jovana). Tamo smo se nekako prvi put susreli, tamo sam po prvi put čuo/čitao te stvari, te SITUACIJE. Vidiš, rekao bi svako, i onda, i sada, da tih troje ljudi – kad pogledaš tekstove, i teme, i forme – nemaju skoro ništa zajedničkog. Pa jebo forme, jebo čak i PESME, zaboravi TEKST. To, što tu imaš u toj knizi, u svakoj pesmi, što ti je u glavi svakog od njih – šta ih je onda dovelo u onu baštu i sada još drži zajedno – to je taj PRAVI, osnovni, JEDINI OSEĆAJ za POEZIJU. Razumiješ? Riječ “osećaj” je tu BITNIJA od riječi “poezija” – poezija, pisanje je samo izraz. To moraš imati u sebi. I to oni imaju. Ali oni, il’ te pesme nikako mi ne zvuče klasički. Pa šta bi? Zaboravi “klasiku” ili “(post-) mo-dernu”! Ne radi se o vremenima, ni o stilovima, ni o grupama. Eto ti – troje ljudi, koji pišu OVAKO KAKO OSEĆAJU! Šta treba više? Da li to sad klasika, alter-nativa, romantika, misticizam, cohenizam, bukovskizam, szopizam?… Nemoj previše RAZMILŠLJATI, kad to čitas. ČITAJ, pa osećaj. Probaj naći malo toga, šta su oni osećaja tu stavili. Osećaja? Dobro, možda kod Meše ima tu nešto, ustva-ri – puno – romantike neke, ljubavi, pravo pesnički

126



mi je, al’ Marko mi je nekako tužan, taman, i te lju-bavne pesme mu nikako ne… šta ja znam, a Nedim inače skoro samo se fura, ili o sisama ili o asfaltu ili o cigarama (u čitavoj zbirci popušio je čitavu kutiju!) – i još ona glava na cesti... Cigara je popušio samo 4 komada. Drine. A to s tom glavom... zar ti zvuči nekako ružno, surrealno, apsurdno?… Pa pogledaj oko sebe, pogledaj gdje je TEBI glava!... Vidiš, kako Nedim kaže – “život mi je inače sranje / a naročito u ove zadnje 23 godine”. Znamo oboje, da pretjeruje i da se fura čitav zivot, ali kad pročitaš te pesme po četvrti, peti put – skontaš, koliko tu ima autoironije, a koliko – jebi ga – istine. Rat? To bi bilo previše lako. Jebo rat – ili da ovaj put citiram Mehmeda – “Znaš li da su svi ratovi umrli / duboko u nama”. Ne, ne radi se samo o ratu (kojeg ima ipak najviše u Nedima – pogledaj ove “rupe u asfaltu”!!), nego o – već o REALNOSTI, stvarnosti. Nije lako pisati o tome, ŠTA JESTE, njihova poezija kad već hoće da bude pravi izraz njihovih osećaja, posmatranja, vidika, perspektiva, misli – mora nekad (često) biti TAKVA – prljava, tužna, smećasta, siva, rupičasta. Opis života. “Beat poetry”? Ne, samo u Tuzli. Inače ima tu naravno nešto od toga, ali ja bih više rekao, ja bih to više poredio s... “poezijom privatnosti” koju smo mi imali (ili njen pocetak) u Poljskoj od početka 1990-tih. Dosta s jedne strane “patriotizma”, “nacio-nalizma”, “histo-rizma”, “MI-izma” s jedne strane, a s druge – dosta “slatkog”, “fi nog” uljepšavanja, dosta lepih adjekti-va, dosta metafora. Jedino - život. Različit – kako i vidiš. Svako od ove trojice drugačije ne samo od ostalih, nego i u svojim pesmama osjeća, vidi, konta, drugačije otvara i sklapa oči. A šta ja imam od toga? Pa to je pisanje “za raju”, za sebe samog... Ništa nemaš. Nije slučaj, što je Nedim svoj dio posvetio... kome? Nikome? Svakome? Ništa nemaš – osim


127


da se malo potrudiš, ne “analizirati” te pesme, nego – osetiti. Su-osetiti, su-pogledati, su-sjediti se s tim ljudima. Ništa više, ništa manje. Gdje??? U Mostaru? Mostar nije bitan. Zar si našao u nekom tekstu riječ “most”? Ili “zapad” ili “istok” ili bar ime nekog dijela grada? Ime nekog Mostarca, ili neke fi ne Hercegovke, ime ulice? Nema čak ni kafi ća. Ne radi se o tome. To je još gore – Ja tu vidim stalno ili neke čudne noćne mašte u četiri ujutru (Mehmed Begić) u nekoj “kapljici oka”, ili kod Marka Tomaša samo neke STVARI (“Čovjek”, “Uzorak mirisa zemlje”, “Luster”), a kod Nedima čist nihilizam – sve je tu “cigla”, i još što je najgore – ta praznina se stalno ponavlja (“Mogwai”). Ali priznaš, da ima kod Ćišića dosta realizama – i šta ćes ako u životu nema VIŠE, nego – “Na koncer-tu”, nego “Čovjek koji prodavao cvijeće”, ili nego “Portret sjedišta broj 87”? Nedim… kod njega pisanje i sam život su ovoliko bliske, da samo ljudi koji ga pravo dobro poznaju mogu to razlikovati (ali ne on sam!). Ustvari – pogledaj, SVE je u “Ljubavi na prvi dvogled”... Blasfemija. Tipično-klasični lik Boga (“bra-donja”), ponovo jebanje. Nije blasfemija – zato treba da netko vjeruje. A Nedim NE VJERUJE. U ništa. On SUMNJA. Kao “loše podno-sim nagib u mislima” ili “ja nemam brdo da podmetnem”. Misliš, sumnja i u to, da bi “Plan A” uspeo (kao da postoji...!), i zato... Zato imamo odmah “Plan B” – sastavljen od vedrosti, nihilizma, PRAZNINE. Ustvari, za mene je tekst “Tri rečenice o svakodnevnim opravdanim sumjama” njegov lični manifest. On svakako ovu prazninu, ovu “kratku prazninu” (= ograničenje svega vanjskog kao i unutarnjeg) najbolje izražava u ovim kratkim formama, nekad prekratkim... Ipak, ima kod njega najviše, ili uopće – metafora. Kao ove sad spomentute iz ove prve pesme njegovog dijela.

128



OK, ostavićemo sad Nedima pod njegovim suncem, na ulici sa ili bez rupa… Šta misliš, što kod skoro “klasično-romantičnog” Meše ima ovoliko malo metafora? Malo? Nekako kod njega ili SVE je metafora (mesta, vreme, on sam, svaki predmet skoro!), ili – teško je reći, da li je nešto metafora, ili nije!! Vidiš, i kod njega ima nihilizma, ali nije to Nedimova sumnja, nego – nevjera u “nešto”. Sve je fi lm. Sve je sjećanje!! Čudno, drugačije sjećanje – Meša skroz drugačije defi nira vreme, on – pobjeđuje vre-me (“Pauza”, “Vidim te neizvjesnosti”). Zvučaće to paradoksalno – on to radi PONAVLJANJEM. Ili – kao u “Četiri ujutro” – preklapa vreme toliko često. Što ne znači, da sam dobija. Gubi dosta često (“Balada”, “Elzi”) – i svojim “fi lmskim trikovima” – humorom i romantikom – te svoje lične poraze pokušava sakriti, relativizirati... Ne znam što si spomenuo “Baladu”, to nije laka tema. Ne znam da li iko od nas dvojice ima pravo išta reći o toj pesmi. Ipak – čak u tom slučaju nekako “drago” se “ljuti” na kraju pesme, što je “otišla / sa predumišljajem / bez pozdrava”. Meša čak svoje vlastito samoubistvo nekako mirno i lagano opisuje – “da legnem u kadu / spustim u nju / aparat / za bri-janje / i pođem na spavanje”. Isto kao... ima toliko hrabrosti da – ubija svoje idole! Da, to je bitno, da to radi. To je bitno u svakom slučaju za svakoga, da posle uzme, nauči nešto od svojih idola, učitelja (da li to sad Cohen, Balaš ili onaj japanski Učitelj) – da ih možda ne ubije, ali da postane samostalan. Dakle, ipak “ubije” ih u sebi, ili – da ne dopusti, da “dijelo idola” bude dalje, veće od vlastitog kreativnog dijela. Time Meša ipak kaže, da tek postaje samostalan, da je ipak tek na početku svog (ne samo pesničkog) puta. Put...ovanja. Njegova putovanja. Lutanja. Meša putuje u svojoj glavi, bez obzira da li sjedi tu pored nas, da li šeta kroz Banja Luku, ili da li putuje u Hamburg. Sigurno nisi slučajno spomenuo taj grad. Misliš isto na prvu pesmu, “Identitet”?


129


Naravno. Da konačno pričamo o njegovom identitetu. Tu ne treba puno pričati. Dvije stvari: “RIJEČ” i “ne mrzim”. To drugo se valjda vidi i čita.. A riječ – riječi su za Mehmeda jako bitne, to su njegovi vozovi koji-ma putuje, to su njegove kazaljke na satu, to je kod njega bitno kao sise kod Nedima!… “Loše riječi nikad nisu birale prave momente”, “imao sam riječi na svojoj strani”, “riječi i dodiri su uvijek dovoljni”. O svom identitetu, o sebi Begić isto kaže – “Ja sam komade”. On svašta kaže – Meša je kiša, njegov pogled - to je tihi (o)smijeh, njegov puls - to je puls koraka u tišini noći... Mislim da sve to najbolje stoji u pesmi “...Ti uspavana ja završavajući”. ... I šta sad? Gu-gu, gu-gu, gu-gu-tka!!….... Otkad kod Marka odjednom ovakav tekst – balansi-ran, dobar, fi n, miran? Je si li ikad sjedio s njim ispred kuće? Zapalio cigaru? Razgovarao… O poeziji? O svemu. O životu. Marko cijeni samo SRŽ svega: života, svijeta, osjećaja. Ali zar nismo rekli, da on svugdje, stalno ima toliko predmeta, objekata, lustera, mačaka, televi-zora, pepeljara.. Čekaj – to je uvijek samo TLO, taj realizam. Njemu nisu potrebne metafore. On kaže – “ugašen televizor / bez čovjeka / za spremljenu večeru” – i tu imaš sve, čitavu priču, dramu, početak i kraj. Da, on voli životinje isto kao ljude, ustvari priroda je mu skoro osnovna.. Mravojed... He-he-he.... Ili onaj “Billy”!!! OK – tu Marko ima i smisla za humor – Ja mislim da mu nije priroda toliko bitna, i to su samo “objekti za tlo”. Više mu je bitno, više osnovno, njegovo djetinstvo, koje je dijelom skoro “fi lmsko” sjećanje (Marko se “fi lmski” sjeća, kao Meša “fi lmski” mašta o budućnosti...), ali dijelom – SADAŠNJOST.

130



Ima i on malo surrealistične “fi lmove”, pogotovo u Andaluziji. Iako baš “Film” – je o njemu. Inače je više realističan – “Porodično stablo” ili “Prašnjav ljetni dan”. Tu ima bitnih izjava – Kao “ova kuća / zna biti dom”, ili – “negdje sam izgubio / porculanske klike-re”… Ta zadnja rečenica je ustvari kraj djetinstva, nažalost.. Ali ipak to djetinstvo (fi lmsko) traje – gledaj čitavu pesmu “Za slučaj da me se sjetiš”. Ima i nešto u pesmi “Usput, dok zaboravljam” o tome – gdje je to čitavo čišćenje ustvari koncetrisano na samog sebe:


131

. bilješka o autorima

BILJEŠKA O AUTORIMA

Mehmed Begić je rođen u Čapljini 23.02.1977.godine. Srednju školu završio u Mostaru.Dugoročno studira.Piše poeziju i prozu.Jedan je od osnivača ‘Alternativnog instituta’. Živi u Mostaru i radi kao urednik Vodiča za urbane spavače ‘Kolaps’.Radove je objavljivao u Albumu, Kolapsu i poljskom časopisu Kartki.Zajedno sa Markom Tomašem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom u februaru 2000.godine objavio je zajedničku zbirku poezije na talijanskom jeziku pod naslovom L’amore al primo binocolo za Brešansku izdavačku kuću L’obliquo.

Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 19.12.1978.godine.Srednju školu završio u Somboru.Dugoročno studira.Piše poeziju i prozu.Jedan je od osnivača ‘Alternativnog instituta’.Živi u Mostaru i radi kao urednik Vodiča za urbane spavače ‘Kolaps’. Radove je objavljivao u Albumu, Kolapsu i poljskom časopisu Kartki.Zajedno sa Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom u februaru 2000.godine objavio je zajedničku zbirku poezije na talijanskom jeziku pod naslovom L’amore al primo binocolo za Brešansku izdavačku kuću L’obliquo.

Nedim Ćišić je rođen u Mostaru 14.12.1976.godine.Srednju školu završio u Molfeti.Dugoročno studira.Piše poeziju i prozu.Jedan je od osnivača ‘Alternativnog instituta’.Živi u Mostaru i radi kao urednik Vodiča za urbane spavače ‘Kolaps’.Radove je objavljivao u Albumu, Kolapsu i poljskom časopisu Kartki.Zajedno sa Markom Tomašem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom u februaru 2000.godine objavio


133

. sadržaj

SADRŽAJ

Dinko Delić . predgovorantirecenzija ili kako sam upoznao urbane spavače … 5

Mehmed Begić . četiri ujutroidentitet: mb2302977341927 … 11

četiri ujutru … 12jutro i prašina … 13

uvijek … 14posljednji put … 15

odluka … 16zabilješka o smrti … 17

so long, babe … 18ubijam idole … 19oni on i ja … 20

vidim te neizvjesnosti … 21jedno pitanje … 22

kad odijelo čini čovjeka … 23u kapljici tvoga oka … 24

balada … 25američki igrani fi lm … 27

kada se dese stvari koje volim no.2 … 28tri koraka ispred jeseni … 29

anđeo sanjar … 30jutro … 31ljudi … 32

oda čekanju … 33pauza … 34

te večeri sam poželio neke čudne stvari … 35sam bez ikoga … 36tamnooka voda … 37

nini u budimpešti … 38kažu da je počelo … 39

beyond the blues and sentimentality … 40«...ti uspavana ja završavajući...» … 41

obilježja … 42pjesma … 43

opet šetamo … 44

Marko Tomaš . neophodno čudofi lm … 47

kada sam otvorio vrata … 48zaustavljen dah … 49

sve je u redu … 50za slučaj da me se sjetiš … 51

za noćas … 52nisam ja tvoja djevojka … 53

dnevna ispovjed … 54

134

. sadržaj


mazlum … 55prašnjav ljetni dan … 56zbog naopakog brda … 57

čovjek … 58busbuskalai … 59

uzorak mirisa zemlje … 60porodično stablo … 61

rat oko bakinog cvijeća … 62mravojed … 63

žalopojka … 64potres mozga … 65

luster … 66gu-gu-tka … 67

svakodnevni ulični spektakl … 68zašto su ga izbacili iz škole … 69

andaluzijska jebačina … 70izlet … 72

kutija … 73billy … 74

usput, dok zaboravljam … 75rođeni dan … 76

ona je lijepa i ima … 77na stanici … 78intermezzo … 79

neophodno čudo … 80

Nedim Ćišić . plan B u tri fazefaza 1

teška noć u ludom gradu … 85čovjek koji je prodavao cvijeće … 86

djevojko bez imena … 87večeras … 88

cigla … 89počasni gost na večerašnjem zasjedanju... … 90

ljubav na prvi dvogled … 91na koncertu njenog ljubavnika … 92

portret sjedišta br. 87 … 93podsjetnik za jutarnju ispovjest … 94

navika … 95sve što vidim kada pogledam kroz prozor … 96

konkretno … 97faza 2

pjesma o nama … 101posljednje riječi … 102

jutro … 103dan kada sam ostao bez teksta … 104

težina … 105mogwai … 106

dekontaminacija … 107teške riječi … 108


135

. sadržaj

tri rečenice o svakodnevnim opravdanim sumnjama … 109ovim odajem počast svojoj mrtvorođenoj ljubavi … 110

faza 3da li je ikar znao? … 113

sanjao sam da šetamo … 114sve što imam … 115

šema za priču … 116nešto nije u redu … 117

samo bezbroj godina do kraja … 118kad zatvorim oči plešeš … 119

nisam smislio nista bolje … 120neželjeni efekat … 122

moja soba nema ništa protiv tebe … 123

Lukasz Szopa . pogovor3 puta 3 puta 3 puta 3 puta 2 pitanja i odogvora –

lukasz szopa u razgovoru s lukaszem szopom … 125

. bilješka o autorima … 131

. sadržaj… 133

Neke od ovih pjesama su objavljivane u časopisima: Kolaps, Album i Kartki.

Izdavanje ove knjige fi nansijski je podržala njemačka organizacija SCHÜLER HELFEN LEBEN.

Mišljenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta F BiH od 16.08.2000.god. broj:02-15-4042/00 knjiga “Tri puta trideset i tri jednako” je proizvod iz člana 19. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na čiji se promet ne plaća porez.

U.G.'Alternativni institut'

KOLAPS

LIFE IS SERIOUSLY DAMAGING HEALTH INC.

® production

U.G.’Alternativni institut’ -...

Documents

Transcript of U.G.’Alternativni institut’ -...