SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

OBLICI KOMUNIKACIJE:

RAZMJENA DOBARA I IDEJA U BRONČANO DOBA EUROPE

Seminarski rad

Studenti: Matej Mitrović, Filip Lukačević

Mentor: prof. Martina Čelhar

Zadar, 2012.

Sadržaj

1. Trgovina.............................................................................................................................3

2. Trgovački putevi i vrste prijenosa......................................................................................4

2.1. Kopneni prijevoz.........................................................................................................4

2.2. Vodeni prijevoz.........................................................................................................11

3. Transport na velike udaljenosti i veze sa istočnim Mediteranom....................................16

4. Popis slika........................................................................................................................ 19

5. Popis literature................................................................................................................20

2

1. Trgovina

Trgovina na neki način odražava čovjekovu želju za određenom robom, te potrebu za

njenom razmjenom, kupnjom ili prodajom. Želja za posjedovanjem važnih i rijetkih roba

potaknuli su čovjeka na otkrivanje nepoznatog svijeta i s time i pronalaženje novog tržišta.

Današnji svijet bi bio nezamisliv bez intenzivnih trgovačkih aktivnosti. Trgovinu možemo

promatrati i kao uzajamni prijenos dobara u vlasništvo druge osobe. Trgovina u današnjem

smislu riječi nije ono što je ona bila u prapovijesti, nego je ta trgovina bila razmjena jednog

dobra za drugo jer novca tada nije bilo. Dobra su tada jasno određena sferama razmjene.

Prestižna dobra koja su bila namijenjena za gornji sloj tadašnjeg društva, nisu se mijenjala za

namirnice i svakodnevnu robu na tržištu. Naravno, i ideje o tome što to prestižno dobro

predstavlja se mijenjao kroz određena razdoblja. Roba se može kretati između različitih

grupa ljudi i različitih zajednica. Jednostavna razmjena robe iz ruke u ruku kakva je postajala

jos u neolitiku morala je postojati u i brončanom dobu. Iz eneolitika se naslijedilo i trgovanje

prestižnim dobrima između elite određenih društava. U brončanom dobu povećava se broj

metalnih predmeta. Metal se više ne koristi samo u religiozne svrhe i za luksuzne predmete,

nego se koristi i za proizvodnju svakodnevnih predmeta. Najviše se koristi naravno bronca,

legura bakra i kositra. Oružje je služilo kao glavni znak identifikacije i raspoznavanja različitih

slojeva društva. Razmjena i darivanje prestižnih dobara između različitih zajednica su

zasigurno bili pokretač razmjene dobara. Razmjena robe se morala odvijati prema nekakvom

određenom planu. U toj razmjeni su se javljali tzv. agenti trgovine koji su utirali puteve

trgovačkim pothvatima. Oni su prenosili robu jednim dijelom puta i robu predavali drugim

agentima koji su nastavili dalje. Taj trgovački pothvat je naravno morao biti osiguran jer je

roba koja se prenosila imala veliku vrijednost, putevi kojima se najbrže dođe do odredišta su

morali biti poznati trgovcima. Čim je roba stigla na odredište, roba je predana onima koji su

upravljali zajednicom te su je oni dalje raspodjeljivali po dogovoru. U procesu raspodjele

važnu ulogu je imalo hijerarhizirano društvo.

3

2. Trgovački putevi i vrste prijenosa

Trgovački putevi su naravno išli najpristupačnijim dijelovima. To se odnosi na doline

rijeka, jer su one oduvijek stvarale pogodan put za trgovce. Naravno taj put nije išao visokim

planinama nego se tražio put po dolinama između tih planina kojim vrlo često ide i neka

rijeka. Teški teren, u brončanom dobu najčešće je to bio blatnjav put, koji je otežavao put

trgovcima i kolima koja su to prolazila, se također izbjegavao ili se pokušavao nekako

napraviti pogodnim za put o čemu ćemo više govoriti kasnije. To znači da su trgovci morali

izvrsno poznavati teritorij i putovati onim suhim djelovima pogodnim za prolazak kola. Putevi

prijenosa dobara mogu se podijeliti na kopnene i vode, a time i na vrste prijevoznih

sredstava.

2.1. Kopneni prijevoz

Kada se radi o kopnenom prijevozu veći dio prapovijesti čovjek se oslanjao na vlastitu

snagu jer prijevoznih sredstava nije bilo. Domestifikacija životinja je počela u neolitiku i ona

je uvelike pomogla u prijevozu dobara. U početku je korišteno govedo a u brončanom dobu u

te svrhe je uveden i konj. U brončanom dobu je najviše korišten poni. Izum kotača je

revolucionalizirao prijenos robe. On se prvi puta pojavljuje u bakrenom dobu u različitim

dijelovima Europe, od Ukrajine do Danske i Nizozemske. Pravljen je od drveta i bio je dio kola

koje su služile u poljoprivredne svrhe. Takvi modeli su pronađeni u Rumunjskoj i Mađarskoj,

sa povišenim stranama. Najraniji primjerci dolaze iz vremena trećeg tisućljeća prije Krista. Iz

drugog tisućljeća prije Krista imamo primjere rano brončanih modela kola iz Rumunjske

ukrašenih motivima karakterističnih za njihovu keramiku. Iz vremena bakrenog doba

pronađeni su kotači u Švicarskoj. Iz vremena brončanog doba nalazi kotača su vrlo mali.

Pronađena su 4 kotača u blizini Oldenburga u Njemačkoj, oni su datirani u sredinu 2

tisućljeća prije Krista.1 Imamo i nalaze iz sjeverozapadne Španjolske iz samog početka

brončanog doba. Iz brončanog doba su pronađeni i tripartitni kotači u Italiji sa otvorima u

obliku polumjeseca kao i Britaniji. U Flag Fenu u Britaniji, pronađeni su tripartitni diskoidni

kotači, široki 80 cm. Napravljeni su od johe. Uz to su pronađeni i klinovi od hrastovine. To se

pridružuje osovini pronađenoj par godina ranije. Takva vozila su morala biti jako teška, oko

1 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 165

4

700 kg, jer su su sačuvani primjerci pokazali da su modeli sadržavali 1 m3 . Zbog svoje težine i

vrlo nepogodnog terena, zbog blata, takva vozila vjerojatno nisu korištena za trgovinu na

velike udaljenosti.

Slika 1. Modeli kola iz brončanog doba

Slika 2. Rekonstrukcija kola iz brončanog doba

5

Slika 3. Nalazi kotača iz brončanog doba

Mogući tragovi cesta i trgovačkih puteva su pronađeni u Cham-Oberwilu u Švicarskoj i

datirani su u srednje brončano doba. Ceste sadržavaju redove toplinsko obrađenih kamenja i

keramike a tragovi kotača leže ispod njih. Dio tgovačke ceste je nađen nedaleko Oxforda u

Engleskoj, 35 metara dug i 5 metara širok most. Sa strana mosta su pronađene nekakve

drvene grede koje su vjerojatno formirale rukohvat.2

2 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 167

6

Za brže i lakše putovanje, kao i za veću mobilnost u bitkama, razvijena su lagana kola

koja se najprije pojavljuju u Europi u kružnim grobovima u Mikeni. Prvo važno tehničko

dostignuće je bio izum kotača sa žbicama ili u nekim slučajevima križnim kotačima. 3 Cilj tog

izuma je bio smanjiti težinu kola. Najranije takvi primjeri su pronađeni u južnom dijelu ruske

stepe u Volga-Ural regiji. U Gruziji i Armeniji su također pronađeni primjeri kotača sa

žbicama koji datiraju u drugo tisućljeće prije Krista. Dalje prema zapadu Europe, prisutnost

kotača sa žbicama je dokaz širenja lakih vozila. Kotači se pronalaze i na keramici. U Vel'kim

Raškovcama u Slovačkoj su prikazana kola sa dva kotača koja vuku konji.

Slika 4. Vel'ke Raškovce, prikaz kola za dva kotača

3 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 167

7

Takva kola su slična onim iz Dupljaje iz južnog Banata, gdje je pronađen kultni glineni model

kola. Primjerak iz Dupljaje je vozilo u obliku zdjele sa tri kotača osovinom i držalom u obliku

ptica. Vozilo ima kotače sa četiri žbice i najvjerojatnije prikazuje reprezentativno ritualno

vozilo tog perioda.

Slika 5. Dupljaja, primjer kultnog vozila brončanog doba

Takva vozila nam dokazuju da su postojala vozila sa dva kotača sposobna za brzu

vožnju u povoljnim uvjetima. Smatra se da su primjerci vozila sa žbicama prikazivani jos u

kameno doba u Italiji, centralnoj i južnoj Španjolskoj i Švedskoj, ali problem u kamenu je u

tom da se kamen teško datira.

U kasnom brončanom dobu mnoštvo dokaza nam dolazi od modela vozila i prikazima

kultnih vagona. Nije poznato prikazuju li ti primjeri svakodnevna vozila ali oni nam pokazuju

da se tehnologija izrade poboljšala. Kotači su obično sa četiri žbice. Poznati su i prikazi kotača

sa više žbica, neki od bronce a neki od drveta sa brončanom navlakom. Kao što smo rekli,

glavna razlika je u tome što kola vuku i konji. Zbog velikog močvarnog područja u tadašnjoj

Europi, kola nisu bila čest izbor za duga putovanja zbog promjene vremena. Zbog toga se

najviše koristilo više životinja koje su nosile nekakav teret. Najviše volovi a rjeđe konji. To je

prikazano i na prikazima kamene umjetnosti.

8

Ceste su se pravile od kamenja i kamenih plokova i drveta. Drvene ceste se pojavljuju

samo na vlažnim područjima. Iako nisu poznati putevi napravljeni od kamena, osim možda

Cham-Oberwila i Oxforda i nekih primjera iz Danske, poznati su nam neki kratki putevi od

drveta sačuvani na vlažnim područjima zbog blata. Oni se nalaze u sjevero-zapadnoj Europi,

iako se pronalazi sve više takvih nalaza zbog toga što je prije postojalo više močvarnih

područja nego što ih ima danas. Suvremena istraživanja su pokazala da se najveća

koncentracija tih nalaza nalazi u Velikoj Britaniji, istočnoj Nizozemskoj, Njemačkoj i Danskoj.

U ovim područjima gradnja cesta je započela jos u ranom neolitiku i nastavila se sve do

željeznog doba. Korišteno je više tehnika za gradnju puteva. U Nizozemskoj i Njemačkoj se

najčešće koristilo drvo koje se postavljalo paralelno i zatim se na to slagao jos jedan red

okomitog komada drveta. U Engleskoj je korišteno šiblje i pleteri. Na jednom nalazištu u

Engleskoj su pronađeni okomiti nosači na koje su bile vodoravno poredane uparene grede. U

svim tim slučajevima u blato su zabijani ostali komadi drveta kako bi se stabilizirala struktura

puta. Ta područja na kojima se gradio put su bila u vlažna ili su bila u opasnosti da vrlo lako

postanu blatna područja.

Slika 6. Način izgradnje cesta u brončanom dobu

9

Slika 7. Pokušaj prikaza trgovačkih ruta u brončanom dobu u Njemačkoj i Poljskoj

Kao što smo već rekli, najvažnije trgovačke rute prate rijeke i planinske prolaze i takve

puteve često i danas prate važne prometnice. Na slici gore je prikazan pokušaj rekonstrukcije

tih puteva.

10

2.2. Vodeni prijevoz

Većina vodenih prijevoznih sredstava se najviše koristila za prijevoz po rijekama i

jezerima a ne po morima. Najčešće se koristi čamac zvan dug-out (iskopani) kanu. Takva

vrsta se izrađivala od polovice debla, izdubljenog po sredini kojemu su pridodani određeni

dodatni nastavci kao što je odvojiva krma. Najduži takav kanu je 16 metara a najmanji oko 3

metra. Za kretanje su se koristila vesla. Vesla su pronađena u Biskupinu u Poljskoj, Irskoj i

mnogo nalazišta u Švicarskoj datirana u kasno brončano doba. Učvršćivači za vesla su rijedak

nalaz. Takvi kanui su bili nestabilni i nisu bili namjenjeni za prijevoz teže robe i moralo se

njima upravljati vrlo oprezno. Često se povezivalo dva ili više takvih čamaca. Za to nema

dokaza da se koristilo u brončanom dobu. Stoga se smatra da se ovakva vrsta koristila za

mirne vode kao što su rijeke i jezera. Imamo nekoliko takvih primjera iz Britanije i Irske kao i

u alpskom području i južnoj Njemačkoj. Nedaleko Salzburga je pronađen napola završen

takav kanu. Imamo jedan primjer i iz Tunderna u Saksoniji.

Druga vrsta nam je poznata iz rijetkih ostataka iz Britanije i sadrži više komada

čamaca zašivenih zajedno različitim vlaknima. Takav primjer je pronađen na rijeci Humber u

Engleskoj. Tamo se vidi kružno brodsko dno sa zaobljenim okvirom koji je najraniji primjer

takve vrste. Takva plovila su korištena u prelaženju riječnih tokova. U početku se smatralo da

takva vrsta nije primjerena za plovidbu morima. Ali otkriće doka u Doveru u jugoistočnoj

Engleskoj kao i takvog broda koji je bio dobro očuvan. Pretpostavlja se da je bio dug 15

metara i oko 2 i pol metra širok. Široke grede i ravno dno čine ga stabilim na morima. Nije

pronađeno ništa čime bi se dokazalo da je postojalo jedro na brodu, što govori da se brod

pokretao veslajući.4

4 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 181.

11

Slika 8. Skice brončanodobnih brodova

Brodolomi kod rta Gelidonye i Uluburuna su važni nalazi za rekonstrukciju brodova i

tereta na brodovima. Onaj iz Uluburuna se datira u 14. stoljeće a brodolom iz Gelidonye se

smjestio u 13. stoljeće prije Krista. Kod Uluburuna je pronađeno 10 tona bakrenih ingota i

jednu tonu kositrenih ingota. Ingoti su poluproizvodi bakra ili kositra koji su se koristili za

lakši prijevoz tih sirovina. Kasnije su se oni mogli rastaliti i napraviti proizvod po želji. Bakar

se najviše prevozio u ingotima u obliku goveđe kože težine 24 kg. Ingoti od goveđe kože su

imali izdužene krajeve da bi ih se moglo lakše prenositi. Pronađeno je i više raznih vrsta

ingota kao što su ingoti pravokutnog oblika, okruglih ingota. Kositar se također prevozio u

ingotima u obliku goveđe kože. Jedan je bio u obliku sidra. Ustanovljeno je da bakar s

brodoloma potječe uglavnom sa Cipra a neki iz Turske. Za kositar se smatra da potječe

negdje sa istoka, Irana ili Afganistana. Na brodu je pronađena i veća količina staklenih ingota,

njih 170. To su najstariji poznati stakleni ingoti. 149 utega za vagu pronađenih na brodu još je

12

jedan dokaz da je ovo bio trgovački brod. Oni su bili izrađeni u geometrijskom i zoomorfnom

obliku. Sigurno je na brodu bila i velika količina zlatnog nakita i zlatnih predmeta te ingota

koji potječu iz Egipta i Afrike. Ovaj brod je plovio od sirijsko-palestinke obale do Turske i

Grčke.5

Slika 9. Rekonstrukcija broda i nalazi sa brodoloma iz Uluburuna

Na brodolomu kod rta Gelidonye pronađena je tona bakra. On je prevožen u ingotima

u obliku goveđe kože koji su težili svaki 24 kg, okruglim, te pravokutnim ingotima. Pronađeno

je i oko 60 kamenih utega za vaganje. Kao i brod iz Uluburuna ovaj brod je putovao od

Bliskog istoka do Grčke.

5 Trgovina i razmjena u prapovijesti, 2006. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, str. 117.

13

Slika 10. Ova slika nam pokazuje brodolome u Europi što nam pokazuje kuda su trgovački brodovi putovali

Trgovački kontakt u brončanom dobu se obavljao zbog nekoliko razloga, neki zbog

ekonomske potreba a neku zbog socijalne dužnosti. Zajednice koje su živjele blizu mjesta

vađenja određenog dobra su od tog dobra i profitirale. Kako se kretanje drveta odvijalo nitko

ne zna. Teško je dokazati da je drvo stiglo iz udaljenog područja. Tek nekoliko dijelova

Europe se nalazi daleko od ležišta gline, tako da se keramika uglavnom pravila od lokalne

gline što znači da trgovina glinom na velike udaljenosti nije bila česta, osim u slučaju gline za

izradu finih proizvoda koji su zahtjevali glinu bolje kvalitete. Što se tiče metala normalno je

da nije bilo toliko puno ležišta u Europi tako da se trgovina zasigurno odvijala između

metalom bogatih zajednica i onih koji ga imaju manje. Područja koja su bila bogata metalom

su područje Alpa i Karpata, planinska područja Njemačke, dijelovi Španjolske, Britanija i Irska

i oni su sigurno bili izvor metala za okolna područja. Zanimljivo je kako se u nekim

područjima Europe kao što su Danska i Mađarska najviše pronalaze metalni predmeti iako

one ne leže na područjima bogatim metalom. Mađarska je vjerojatno metal i metalne

proizvode uvozila iz područja Karpata, a Danska s područja Alpa i južne Njemačke. Imamo

primjer metalnih čaša koje su se proizvodile na području središnje Europe i koje su

pronađene u Skandinaviji, a neki proizvodi iz Skandinavije su pronađeni u Mađarskoj. Hrana

se sigurno prevozila na razini lokalne trgovine. Sol je bila iznimno važna namirnica još i u

14

prapovijesti. Najvažnija solana je bila ona u Hallstattu u Austriji. Exploatacija soli je započela

u kasnom brončanom dobu. Na tom mjestu se nalaze tri radna radna područja: istočno,

zapadno i sjeverno. Sjeverno područje solane se datira u brončano doba, dok se ostala dva

datiraju u željezno doba. U brončano doba je i datirana solana iz područja Rumunjske, koja je

također izvozila svoju sol. Istraživanja su pokazala da su na nekim područjima solane bila

najvažnija industrijska grana u kasnom brončanom dobu i da se ona izvozila i po Africi.6

3. Transport na velike udaljenosti i veze sa istočnim Mediteranom

6 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 253.

15

Već u kasnom trećem tisućljeću prije Krista, kontakt između istočnog Mediterana i

središnje Europe bio je uspostavljen. Tzv. Schleifennadeln i identični prstenasti ingoti iz

Morave i Levanta su pravi primjer tako ranog istraživanja. Iako su igle i fibule osobni

odjevi predmeti, njihova sama distribucija nam govori o toj direktnoj povezanosti

istočnog Mediterana i središnje Europe, sve to kroz razna putovanja između velikih

trgovačkih kolonija i većih gradova, kao što je Troja. Mnoštvo razmjene robe je uglavnom

dokumentirano kroz lokalne proizvode iz središnje Europe, a također postoje i vraćeni

proizvodi koji su igrali važnu ulogu i mnogo su utjecali na središnju proizvodnju. Većina

ukopa i ostava iz Troje i Levanta su pronađeni upravo na slojevima destrukcije. Inače bi

morali pretpostaviti da su prstenasti ingoti i te vrlo specifične igle (Schleifennadeln) bile

originalno donešene od trgovaca sa istočnog Mediterana i preuzete u Unetice kulturi.

Postoje neka kompleksna objašnjenja određenih kulturnih razmjena na Balkanu. Na

početku brončanog doba postojale su razvijene trgovačke mreže između ranoheladskih

društava na grčkom kopnu i jadranske i karpatske regije sredinom trećeg tisućljeća prije

Krista. To je prikazano u raznom posuđu i nekim prestižnim dobrima, vjerojatno

povezano sa ranom trgovinom kositra.7

Slika 11. Rasprostranjenost igala u Europi i Bliskom istoku

S padom heladskog društva oko 2200. Pr. Kr. neki migranti s jadranske obale

(cetinska kultura) su se naselili južnije do Grčke, a vjerojatno i neki sa dunavskog prostora 7 Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions and Transformations, 2005. Cambridge, str. 117. – 120.

16

što nam dokazuje sličnost keramičkih vrsta i oblika u kulturama Mokrin i Nagyrev. To bi

se moglo dokazati i povezati oblike metala s dokazima keramike i naselja. Time bi mogli

pretpostaviti direktno kretanje grupa trgovaca ili čak cijelih zajednica iz istočno središnje

Europe i balkana na grčko kopno i istočni mediteran s kraja trećeg tisućljeća u već

uspostavljenim rutama i putevima. To je zapravo temelj naprednog i opsežnog kontakta

još od 2000. Pr. Kr. pa nadalje. Oko 1900. – 1600. BC započela je nova i više intenzivnija

razmjena dobara u brončanom dobu između zapadne Europe (Velika Britanije, Wessex),

središnje Europe i istočnog Mediterana. Rana proizvodnja metala u većini Europe je bila

malih razmjera u trećem tisućljeću prije Krista, ali oko 2000. prije Krista kositar je sve više

umješan u proizvodnji bronce, najprije u Engleskoj, a poslije i diljem kontinenta. U

Njemačkoj se proizvode metalni proizvodi kao što su sjekire, ingoti u obliku prstena i rani

metalni bodeži. Od oko 1900. – 1700. oni se šire na okolna područja. Možemo

pretpostaviti da su zlato, kositar i jantar glavne sirovine koje su se prevozile od Britanije

do istočnog Mediterana. Britanije je danski jantar dobila zamjenom sa njihovim

sjekirama. Poglavari Wessex kulture u Britaniji razvili su mrežu trgovine sa centralnom

Europom i južnije sa Mediteranom, što je značilo zamjenu kositra, jantara i zlata za

prestižna dobra tog područja, kao što je staklo i fajans. U 18. I 17. stoljeću prije Krista u

kružnim kraljevskim grobnicama u Grčkoj pojavljuju se keramički stilovi i oružja sa Krete

te jantar i konjska oprema iz sjeverne i istočne Europe. To znači da su se mikenjani svoje

oružje i prestižna dobra za bakar i kositar. Kasnije se utjacaj mikenskih kružnih grobnica

širi i na područje istočne Europe i karpatskog područja. Početkom drugog tisućljeća prije

Krista crnomorska trgovačka ruta se širi na područja Karpata gdje su nastala visoko

razvijena brončanodobna društva u 2. tisućljeću prije Krista. Tamo se razvija kvalitetna

metalna proizvodnja oko 1700. godine prije Krista. Razvijaju se nova oružja i ornamenti.

Ta pojava visoko razvijenih društava je omogućila proizvodnju i distribuciju novih

metalnih proizvoda, uglavnom prestižnih dobara, oružja i ornamenata. Također su

zajednice s tog područja istočne i centralne Europe omogućile povezanost Skandinavije i

područje Crnog mora. To je bila prva faza u kojoj je baltički jantar dosegao područje

istočnog Mediterana, kao i zlato i bakar iz Karpata. Kasnije se jantarni put širio prema

južnoj Njemačkoj i od tamo se povezao sa Karpatima i Mediteranom. Britanija, točnije

Wessex kultura se povezivala sa Mediteranom kroz južnu Francusku, rijekom Rhone. Da

bi intenzivirala trgovina sa zapadnim Mediteranom, mikenjani osnivaju kolonije u južnoj

17

Italiji i Siciliji. Osnovane kolonije su uspostavljele trgovačku vezu sa jugozapadnom

Europom. Poslije 1600. godine prije Krista one su dale direktan pristup jantaru iz južne

Skandinavije, najviše iz Danske. Te trgovačke veze su uspostavile novu kulturu u sjevernoj

Italiji koja je dalje svoje veze širila prema Mađarskoj, istočnoj Europi i istočnom

Mediteranu. Kao dokaz trgovačkih veza sa Mediteranom u južnoj Njemačkoj je

pronađena drvena statua ukrašena mikenskom zlatnom krunom i jantarom sa natpisom

lineara B. Britanija je svoje trgovačke interese usmjerila prema sjeverozapadnoj Europi

što se može vidjeti iz nalaza bodeža. Kako mikenjani preuzimaju područje Grčke od

minojaca trgovačke veze su više usmjerene prema zapadu nego Balkanu. Karpatske

figure pomalo podsjećaju na minojske zmijske božice. U južnoj Njemačkoj je pronađena

igla sa završetkom u obliku kotača slična onoj iz mikenskog grobnog kruga B. Mikenske

čaše, ili njihove kopije, su pronađene u centralnoj Europi.8

Izum bronce je revolucionalizirao trgovinu. Od nje su se počeli izrađivati svakodnevni

predmeti. Bronca je legura bakra i kositra. Ležišta kositra u EuropI su bila malobrojna što

je zahtjevalo razvoj trgovine na velike udaljenosti. Kao što smo već rekli, kao trgovački

putevi su išli planinski prijevojima, dolinama velikih rijeka. Za prijevoz su se koristila kola

ili životinje u paru, najviše volovi pa konji. Za vodeni prijevoz najvažniji su nam nalazi

brodoloma kod rta Gelidonye i Uluburuna. Uz pomoć tih nalaza možemo rekonstruirati

izgled trgovačkog broda i materijala koji se na njima prevozio. U brončanom dobu

uspostavila se trgovina od Baltičkog mora do istočnog Mediterana, takozvani jantarni

put, koji je bila vrlo važna svakodnevna trgovačka ruta ne samo za jantar nego i za druge

materijale. Kada mikenjani osnuju svoje kolonije u Italiji i Siciliji, trgovina se usmjerava

više prema zapadnom Mediteranu. U kasnom brončanom dobu započinje i distribucija

soli koja je u tom vremenu, pa i u kasnijim razdobljima, bila vrlo važna sirovina. Možemo

zaključiti da se trgovina i u brončanom dobu razvijala zbog ljudskih potreba za nekom

sirovinom, najčešće zbog manjka te sirovina na području na kojem se ta zajednica

razvijala, pa je bilo normalno da će to što joj je potrebno pokušati pribaviti trgovinom,

točnije zamjenom tobe za drugu robu.

8 Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions and Transformations, 2005. Cambridge, str. 156.

18

4. Popis slika

Slika 1. - http://www.ashmolean.org, 30.10. 2012.

Slika 2. - http://www.hartford-hwp.com/image_archive/uj/ujb.html, 30. 10. 2012.

Slika 3. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 166.

Slika 4. – http://www.flickr.com/photos/beauharnais/5434455912/ , 30.10. 2012.

Slika 5. – http://oceanospotamos.wordpress.com/category/srpski/ , 30.10. 2012.

Slika 6. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 174.

Slika 7. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 176.

Slika 8. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 178.

Slika 9. – Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju – 2009. Skripta za studente, Uvod u podvodnu

arheologiju, Zadar

Slika 10. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 182.

Slika 11. - Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions

and Transformations, 2005. Cambridge, str. 119.

19

5. Popis literature

1. Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge

2. Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions

and Transformations, 2005. Cambridge

3. Trgovina i razmjena u prapovijesti, 2006. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb

20