Trazenja - Marijana Markalaus

Izdavač: Umjesto slatkiša

Biblioteka: Tek malo od najboljega

Uredio i pripremio za tisak: Umjesto slatkiša

Lektura i korektura: Tanja Španjić

Likovna i grafička obrada: Renato Ristić

Prvo izdanje, Pakrac, 2012.

Slika na naslovnici: Ruke, Marijana Markalaus

Ilustracije: Ana Zec

Naklada: 30 primjeraka

Tisak: Umjesto slatkiša

© Marijana Markalaus i Umjesto slatkiša

TRAŽENJA

MARIJANA MARKALAUS

Pakrac, lipanj, 2012.

5

PROSLOV

Poezija neograničeno lebdi nad životom

koji je ponekad nagrđuje.

E. Montale

Poezija nije samo privilegij poetskih genija. U vremenu sveopće

površnosti doživljavanja, mišljenja, razumijevanja i komunikacije,

zadovoljstvo je prepoznati senzibilitet pjesnikinje, a velika je radost

mogućnost sudjelovanja u njegovanju i rastu pjesničkoga bića, u

mogućnosti poticanja kreativnosti i stvaralaštva. Kreativnost je

očitovanje ljudskosti koja, ostvarujući ljepotu, rađa pozitivne

vrijednosti. Ova je knjižica tek mali poticaj učenici za daljnje stvaranje

i treba je čitati prije svega kao poeziju traženja.

Semantiku Traženja odlikuje mnogolikost i višeznačnost:

istodobna je to potraga za vlastitim glasom i izrazom kojim bi se taj

glas materijalizirao, kao i potraga za smislom, spoznajom i novim

znanjem, obilježena dubokom zagledanošću u vlastito biće,

zapitanošću nad zagonetkama vlastitoga srca i duha, nad istinskim

bivanjem u vremenu zagubljenih vrijednosti. Kompozicijski ustrojena

u tri ciklusa, Traženja su dvosmjerno putovanje: putovanje u vanjski

svijet i u nutrinu bića, propitivanje sebe, života i svijeta, sebe u svijetu

i životu. Usredotočenost na vanjski svijet i okrenutost ka vlastitom

biću nastojanje je da se pjesničkom snagom pomiri dvije udaljene

6

stvarnosti, iz čega proizlazi misaonost kao dominantno obilježje

poezije Traženja, ponegdje figuralno, ponegdje aforistički sažeto.

U oblično-izraznom smislu Traženja su zbir slobodnih stihova,

pjesama u prozi i proznih zapisa, spjevana bez formalnog

predumišljaja. Mlada pjesnikinja prepušta bujici misli, osjećaja i

doživljaja da slobodno pronađe prikladnu formu. Nema pravilnosti

stiha u tradicionalnom smislu, ponegdje je teško razlučiva pjesma u

prozi od proznoga sloga, kako to i jest u suvremenom pjesništvu.

Pjesnički jezik Traženja slikovit je i sugestivan, obiluje bogatstvom

pjesničkih figura, ljepotonosnim izričajima, prijenosom značenja u

širokom spektru, a sintaksa ove poezije u znaku je opkoračenja i

inverzije što doprinosi osebujnosti ritmičke strukture, kako u stihu,

tako i u rečenici. Reducirana interpunkcija podražava neposrednost

iskaza, a grafostilematika izražava želju povezivanja značenja pjesme

i njezina oblika.

Suvremeni francuski pjesnik Pierre Reverdy jednom je rekao: „U

poeziji zaslužuje da bude rečeno samo ono neizrecivo, upravo stoga se

uvelike pouzdajemo u ono što se zbiva među recima.“

Slijedom te misli, Traženja pozivaju i na čitanje između redaka.

Tanja Španjić, prof.

- Traženja -

7

Kako li je teško

ponovno uzeti u ruke to pero

I otplesati kao da još nikad otplesao nisi!?

Gledati onom očima

sakrivenim od znatiželjnosti drugih

kroz masku-maske neslućenosti

U karnevalu lica

Samo tako

I

Nikako

Bez ičega

Ti zaposjedaš

Nešto

- Marijana Markalaus -

8

Kreni i ostavi sve…

- Traženja -

9

Djetinjstvo

Djetinjstvo…

Kolijevka snova,

Sjećanja,

Igra sreće -

Ne iskušah plodove

okrutnog svijeta

Budućnost mi se prividno

Nasmiješila.

Tek nabujala rijeka nove stranice

Okreće,

odnoseći

požutjele listove jedne slikovnice…


10

* * *

Ne odveć prije toga-

bilo je to stablo

Meni veliko, nedostižno, slatko

Drač do kamenja bilo je podnožje

Ružin trn krasio ga

u grmu bez ruža

U dražesti bez ploda

ostalo je uznosito

A meni drago

I pozdravljasmo se:

šaptom proljeća

mirisom jeseni

U bojama

sutona

naše duše

sastajahu se

Mine sve to.

Stablo

sahne

Ja ga

prerastam

- Traženja -

11

Vrijeme je…

Ne misli da gotovo je

život dalje ide

sve prolazi,

u zaborav odnosi

sjen slutnje što mišlju prolazi.

„Tren nezapečaćen kao da proživio nisi!“,

željezni sat dobacuje.

Ostvariti bih se željela,

ostvariti i postati vječna.

Ali ništa što ostaje

od uništenja sačuvano nije.

Materijalno je tek preslika neostvarive ljudske čežnje!

Nedokučivo je ljudskom umu

što živeći ljepotu trenutka živimo sebe,

što unutarnje sačuvano ostaje

dok u pepeo jednom ne vrati se.


12

* * *

Kreni i ostavi sve…

Kovčege prošlosti, patnje i uspomena

Ostavi!

Za njih predug je put …

Vreću snova preko leđa prebaci

I dođi

ploviti sa mnom …

- Traženja -

13

Razluči


14

V.

Nekoć…ne tako davno…

Ljudi su znali slušati romon kiše:

bili su djeca koja s ozbiljnošću prate kaplje vode

bili su smireniji, postojaniji, sabraniji u srcu

razumniji u govoru (birali su riječi jer su znali vrijednost stvari).

Danas (usprkos globalizaciji)

kao da izgubiše vlastita usta:

ljudi se više ne znaju izražavati

ne uvažavaju tuđe

egoizam (kao da se hrani ljudskom neuviđavnošću), veći je no

ikada.

I uvijek se iznova pitamo:

Zašto smo tu gdje jesmo?

Odgovor ne lebdi eterom iznad nas;

on je u nama samima.

Kada smo saslušali drugog čovjeka bez koristoljublja?

Kada smo saslušali drugog čovjeka suosjećajući s njime?

Ne sažalijevajući ga!

Odgovor, dakako, izaziva nemir.

Stojimo vani na kiši, (gledamo u nebo)!

Nesvjesni sreće što još uvijek pada,

kožom pijemo s izvora života

Rosa nas nebeska posvećuje a kori – za oholost.

Zar smo gluhi? (Ili smo slijepi?)

- Traženja -

15

Povodeći se često vlastitim ugodnostima

bez kolebanja zanemarujemo i omalovažavamo,

uživajući krive vrijednosti

dobivajući samo ravnodušne šamare

(i bezbrižno ih prosljeđujemo, poput neželjenog nasljeđa, svojim

potomcima).


16

Tradicija

Razluči:

Trenutak kada buntovnički

raskinusmo korijenja pripadnosti…

Sat kada glavu od perja okrenusmo

nesmionosti…

Dan – javu, koju iznajmismo

nadničaru ljudskih požuda.

Sve to

razluči dobro!

Oluju pješčanog sata

što neprekidno kovitla svakim od nas

(i tobom i mnome).

Naročito razluči

ono što proždrljivim ustima zaborava

u stanju nismo bili otrgnuti.

More naše više nema pučine:

Ostala je tek pješčara boli.

- Traženja -

17

* * *

Ta i riječi postaju

beskorisne… prazne…

Maglica u zraku

Otpuh

negdje…tko zna gdje

Sitne kapljice što hvataju se

Na trepavice

Ispred očiju bljeska oaza

Zanoseći onu misao

Što maršira prema litici uma

Niz liticu htjela bih se strovaliti!

Osloboditi čahuru

Slijepo tijelo

i onda

nestati

…

lakoćom leptira


18

VI.

Tisuće bijelih cvjetova ne mogu nanijeti bol kao ljudi, zar ne? Odlučih

pobjeći od stvarnosti – u svoje utočište.

Glasan me tresak prenu. Pucanje. Srušilo se stablo?

Priroda se obnavlja, ne ostavljajući što joj ne koristi. Uvijek slijedi

zakone. Možda je to stablo odavno trebalo biti srušeno, naletom vjetra

il' udarom groma? Odoljevši nasrtajima, sada se srušilo – kao da mu je

života dosta.

Možda je tako i s ljudima? Možda odustaju od života upravo kad izda

ih snaga i izdržljivost korijenja? Pogledamo li stablo, odgovor je očit.

Biljke nemaju volju niti svijest. Atomi kruže i protječu bez da

shvaćaju.

Stablo ne zna da umire.

Čovjek zna.

U tom nam se valja uzdignuti!

- Traženja -

19

Bijeg

Sjedoh

I slušah

Glas

U sebi

Nešto govori

Osluškujući

Ne čuh

Odlaziti – od sebe

Otići?

Tražeći – nađoh

spoznah

Kako predivno

Vječne ptice pjevaju


20

VII.

Dolazi li pamet s godinama ili ludost dolazi?

Prije ovo drugo.

Pamet imaš ili nemaš, a mudrost se vremenom stječe.

Biti svijetla točkica u ovom svijetu?

To znači biti svoj.

Znači li samopriznanje sreću? Je li ljubiti sebe dobra osobina?

Samodostatnost nije, a teško je steći poštovanje prema

sebi. Priznati sebi: ja sam ja, s vrlinama i manama.

Čemu mržnja, nezadovoljstvo?

Zavoljeti se treba, u prilici svakoj tražiti ostvarenje.

To je životni proces.

- Traženja -

21

Mogla bih…


22

Što je strah?

Uzmicanje pred nepoznatim?

Iščekivanje u zabludi?

Najveći neprijatelj čovjeka u zabludi.

Sprječava i potpomaže.

Jučer za danas, za sutra – zauvijek

kretati u osvajanje strahova.

Rušitelj predrasuda.

Lovac na strahove!

Čovjek neka bude baš to.

Ne budi čovjek u svom vremenu,

budi čovjek ektos svog doba.

Budi odbačeni

to je prizvuk samačkih mirnih dana.

Budi progonjen

– pravda neka bude tvoja družica.

Budi svoj

– jer čovjek nije stvoren za manje od istine.

Neka ti je okrepa studena voda uz šumski puteljak.

Kročiš kud prije tebe kročili su

hodočasnici vremeplovci.

Strah je bio njihov savladani prijatelj,

prvi svjedok pronicljivih umova.

Pogledaj – da razmisliš o sebi.

Shvati – jedino svijet je urota strahova,

a vlastiti um oslobođenje

- Traženja -

23

I.

Živjela sam u nepostojećem svijetu davnih, izgubljenih vremena.

Vidjela u ljudima možda ono što ne postoji, vidjela sebe onakvu kakva

nisam. Ne mogu se otrgnuti samo tako od njega jer on jest dio mene.

Kako odbaciti ono što te godinama izgrađivalo i ispunjavalo?

Krive predodžbe? Ne. Samo kriva gledišta.

Zar svijet nije predivan kada u zabačenom kutu sobe pogledaš iznad

sebe i otkriješ prozor? I pogled odmah poteče do neke nove obale i

novih nepreglednih oceana koji je okružuju.

Sasvim slučajno, moj pogled je tamo zalutao.

Samo jedan pogrešno-ispravan pogled u drugom smjeru?

I ništa više nije kao prije.


24

Buđenje

Na razmeđu dviju epoha

Stojim

Jesam

Stvaram

Volim nova jutra

Nova buđenja

Podsjećaju me

na nove

početke

Novi početci

započinju u svjetlu

U

zreloj jabuci

na stablu

I rosa zemlju umiva

Umiva

lica naša

Oronula u prljavštini.

Čistimo se;

Počinjemo

iznova

Tko odoljet može

Dobroti

- Traženja -

25

posvemašnjoj

Svemogućega

Sve nanovo se rađa

Tijela užarena

hladi svježina

zraka

I

Duh zemlje

što se budi


26

II.

Bijele se jorgovani na mom prozoru. Sićušno savršenstvo!

Savršenstvo kompozicije uvjetovano skladom detalja. Sveprisutno

renesansno načelo. A čovjek traži sreću u daljini premda mu je sreća

nadohvat. Je l' to nagon ili potreba za bijegom? Svatko od nas pita se

postoji li negdje naša „bolja polovica“. Postojim ovdje i sada, i nitko

drugi umjesto mene. Stvorena kao individua razaznajem se i

ostvarujem. Ne postoje sinonimni ljudi, tek bliskoznačni.

Nosce te ipsum – bezbroj interpretacija, jedno značenje.

- Traženja -

27

Duboko u sebi

Na čas, samo na tren zamisli:

Livadu mirisa spokoja i nade.

Dopusti da te opije!

Na čas, samo na tren zamisli:

Blagodat kiše u lepezi boja.

Dopusti da te obuzme!

Na tren, na trenutak osluhni:

Glas iz prostranstva horizonata.

Dopusti da te zagluši!

I dotakni! Vršcima prstiju osjeti:

Tvoje biće, kosti tvoje, tvoja srž,

Nek zrake sunca ispije!

Zadrži to!

U dubine duboke sakrij

Neprolaznost!


28

III.

Sprema se nevrijeme.

Kako li samo naglo priroda promijeni draž, baš kao i čovjek! Od istog

smo praha satkani, u isti prah ćemo se vratiti. Nebo je zakrililo sunce.

Livade zelènē, uljuljkujući pejzaž u tihi san. Ponad njih prepuštena

stabla patnički vijore, poput bijelog stijega iznemoglih četa vojnika,

iščekujući novi nalet.

Neprijateljski bijes?

Vjetar?

Ništa neobično – siva je cesta umorna kao i prije, tek malo tamnija. Na

isti me vodi put, onaj uzaludni put posut sablasnim zvijezdama,

nedokučivim. Lijepe su tako mučenički ovjenčane!

Nikom obećane!

Vječno slobodne!

Ta (sasvim normalna) promjena vremena budi zaboravljene slutnje

čovjeka! I čovjek, proživljavajući taj nemir, uspostavljajući ponovno

sebe, traga za savršenim skladom. Spoj je to dviju naoko odvojenih

cjelina. Odgoneta ono što mu izvanjski znakovi žele reći, upirući

prstom na crnu mrlju u njegovoj duši.

Ono sneno i nevoljko u nama,

svjetlošću dana obasjano,

budi se s mišlju

čovječnosti.

- Traženja -

29

I mjesečina, i ja

Opet smo ostali – ti i ja,

dvoje usamljenika i tješitelja

koji vrebaju noćne slavuje.

Pikova dama noćas dolazi,

u bijelom,

njenu mrežu

nebeskim zvijezdama zasićeno

valovi svileni

ljuljuškaju.

Lice blijedo otkriva

u prazninu zraka,

u prazninu neba,

u svemira prazninu

– u prazninu duše.

Poklonih što imah,

znoj i suze –

svježinom dodira lakih

da ih brišeš.

U vječnost hrama prizovi me,

u svjetlosti svetosti svoje operi me,

u prah da ne saspem se

sama dok stojim.


30

IV.

Kada sve dobije neki smisao,

kad radost se osjeti,

san postaje suviše težak.

Misli ne spavaju noću.

Posjećuju nam snove.

Čovjek – biće razmišljanja.

Čovjek – tvar od koje građeni su snovi.

Život je međuprostor početka i kraja.

Rođenje i smrt.

Tad osjećamo vrijednost koju ima

zemaljski život naš.

Prati nas pritom neizbježan strah.

Blagoslov je i jedno i drugo:

i rađanje

i smrt…

- Traženja -

31

Sreća u sreći

I postadoh svjestan

te ruke čovječje

Velike

i Male

Hvatamo…

I usta nam prepuna

slatke peludi

I

Drveće nam se smije

smijemo se i mi

Od sreće

Što sreće

ima


32

* * *

Pjevati bih mogla cijeli život,

ali nejako odzvanja glas u daljini.

Maštati bih mogla cijeli život,

ali mašta je daleko nemaštovita.

Sanjati bih mogla cijeli život,

ali stvarnost je snu nesklona.

Mogla bih živjeti bez straha od kraja,

bez straha od rana voljeti bih mogla!

Mogla bih….

- Traženja -

33

Razli se ljubav moja


34

Ti

Noćas tako strani, daleki čovječe!

Komu svoje misli podaješ

naoko zabrinuta lica

stisnutih usana…

I ta suza što oko ti je zamaglila

nanosi bol.

Ne primjećuješ, ne slutiš

tko patnju s tobom

dijeli.

Tko u sjeni

stope tvoje broji

i potiho se

nada.

- Traženja -

35

Otajni oproštaj

Tiho!

Tiše!

strahom svojim mrak

drveća krošnje oviše,

Tiho i tiše

u njima

diše.

Djeva bijela

alejom kroči.

U vrbe sjeni

zakrijesiše oči,

lice se plaho

njegovim usnama primače.

A pohlepni mjesec

svjetlost uze,

na lišcu djevinu

zablistaše

suze.


36

Kaplja do lista – hladnoća predstojeće tuge

I ona došla je…

danak iščekivanja naplatiti

I kako inače to biva

gramzljivo uzima,

pustoš od sebe daje.

Zavarava uzorkom svojih boja

obavila himbom me radosnom:

„Doći ću, prvi nagovještaj

nek' vlažna kiša rekne ti.“

Ti, što prisegu davaše,

posustaješ,

od srama

oči ti se ne vide,

viteštvo ures ti nije,

jer… čekam te nestrpljivo,

dugo već,

predugo…

- Traženja -

37

Iluzija ljubavi

Premda sve je isto, ništa isto nije.

Zrikavac ustaljeno zriče

vjetar otpuhuje umorne čežnje noći.

Mada sve upućuje na isto, ništa isto nije.

Vrati, kradljivče noćnog neba,

osmjeh što plamtio je u zvijezdama!

Neka udare u bubnjeve modre vile,

potok neka žubori

pjesmu dalekim krajevima

sa slasnoga izvora ljubavi nek pije.

Odjekujući,

neka posvemašnja moć zamamnosti

vodu u rijekama pretače,

iza zelenih brda i dolina

nove ljude nek povezuje.

Moja samoća neka m o j a ostane.


38

Jeza melankolije

O ljubavi moja, čista i nevinija

od rose jutarnje!

Rasipljem ostatke svog srca

Kao sjeme svoje biljka

u vjetar nemirni.

Noćas je mjesečina obasjala

bijelo lice moje,

ostavila sjaj očiju tvojih u jezeru

i odsjaju zvijezda

-nestašno, zadirkujuće.

Noć tražila je ruke naše,

ruke tražile su nas

želeći

premostiti daljinu.

- Traženja -

39

Krv, suze i zlato

Tvoj me ponovni odlazak vrijeđa!

I sve što nedovršeno ostavljaš ruševnim postaje.

S neba crnilo mjesto srebra

rosi,

što ljeskalo se ljupkošću bljedilom

krvari.

Osvit je pomrčina dana,

tek suzne sjene

u tamnoj lutaju

noći.

Zlato razli se potocima.

Razli se ljubav

moja.

41

O MENI…

Kao Marijana Markalaus rođena sam 4. lipnja 1994. godine. Od

ranih dana svog djetinjstva pa sve do danas živim i boravim u

mjestu Sirač gdje sam završila osnovnu školu. Srednju školu

pohađam u Pakracu, smjer medicinska sestra - medicinski

tehničar, 3. razred. Upravo u tom razdoblju počinje moje

ozbiljnije bavljenje pisanjem. Premda još od osnovnoškolskih

dana bilježim dnevničke zapise, pjesmama i lirskim zapisima

izražavam se tek u srednjoj školi. Sve je veća zaljubljenost u

pjesničko izražavanje i kreativno utočište što mi ga pisanje

pruža. Goranovo proljeće, na kojemu sam ove godine ponosno

sudjelovala, smatram najdivnijim iskustvom i poticajem za

daljnje napredovanje.

42

Komentari nastavnika-čitatelja

Djevojačka naivnost preskočena u jasnoću i zrelost emocija: radost

otkrivenog prozora, strah, sumnju i nadu. Izdvajam pjesme: Kreni i

ostavi sve, Otajni oproštaj, I mjesečina, i ja, Sreća u sreći .

Slavica Šebić

Nagovještavanje, propitkivanje, potraga, spoznavanje – motivi su koji

uokviruju svojevrsni omnibus čije poetske cjeline razotkrivaju zrelost

i senzibilitet mlade i samosvojne pjesnikinje.

Gorana Vukadinović

Čitajući Marijanine pjesme, pomislio sam da je za mladu, poetsku

dušu najbolji način za ulazak u svijet odraslih promišljanje njihova

svijeta, ali bio sam zadovoljan uvidjevši da još uvijek postoje niti što je

povezuju s djetinjstvom.

Renato Ristić

Trazenja - Marijana Markalaus

Documents

Transcript of Trazenja - Marijana Markalaus