Traumatske promjene čeljusti i zubi Tade Tadić

Traumatske promjenečeljusti i zubi

Tade TadićTade Tadić

Traumatske promjene čeljusti i zubi

Suvremeni, “brzi” način života ljudi znatno je povećao brojnost i vrstu

traumatskih promjena orofacijalnog područja, s frakturama gornje i donje

čeljusti te različitim akutnim traumatskim ozljedama zubi.

Težina i vrsta tih ozljeda je različita, ovisna o jačini, mehanizmu i smjeru

djelovanja traumatske sile.

U dijagnostici traumatskih stanja orofacijalnog područja, uz klinički

pregled radiološka je dijagnostika od bitnog značenja.

Ne samo u dijagnosticiranju traumatske promjene i praćenju rezultata

liječenja (operativnim I konzervativnim metodama liječenja), već i

zbogmedicinsko-pravnih i forenzičkih aspekata.

Traumatske promjene čeljusti i zubi

Izbor radiološke metode pregleda je individualan, ovisi o kliničkom nalazu

i anamnestičkim podacima, a u većini slučajeva (osim kod politraume

lica) započinje s konvencionalnim radiografskim tehnikama prikaza u dva

smjera (panoramska dentalna radiografija, posteroanteriorna snimka

mandibule i maksile, kose lateralne snimke, te periapikalne i okluzalne

snimke ako su traumatizirani zubi).

Radiološkim metodama pregleda može se utvrditi mjesto prijeloma, vrsta

i težina ozljede, pomaci zubi i zubnih fragmenata, stanje periapikalnih

tkiva i alveolarnog grebena, te različite posttraumatske komplikacije.

Općenito gledajući, moguć je vrlo široki raspon ozljeda: od izolirane

traume jednog ili više zubi, do ozljeda zubi i potpornih tkiva, fraktura

mandibule te više ili manje kompleksnih fraktura maksile.

Prijelomi donje čeljusti

Prijelomi (frakture) donje čeljusti mogu biti jednostrani i obostrani

(češće), tako da je jedna frakturna linija na mjestu djelovanja sile, a

druga obično na suprotnoj strani, u području zglobnog nastavka.

Moguće su multiple frakture i kominutivne frakture, kada je donja čeljust

izlomljena u više dijelova.


Postero-anteriorni radiogrammandibule. Fraktura stražnjegdijela trupa desne strane mandibule s razmakom između frakturiranih ulomaka(strelica) i luksacijom zuba (glava strelice).


Postero-anteriorni radiogram mandibule (A), CT aksijalni presjek (B), koronarna CT rekonstrukcijaslike (C) i 3D CT rekonstrukcija slike (D). Fraktura u području simfize mandibule s razmakom između koštanih ulomaka (strelice).


Ortopantomogram (A) i klasični tomogram (B) desnog čeljusnog zgloba. Fraktura glavice kondila (strelice).


Ortopantomogram pokazuje stanje nakon repozicije i fiksacije dvostruke frakture trupa mandibule (označeno strelicama).


Ortopantomogram. Bolesnik s posljedicama politraume. Opskrbljena fraktura u području mandibularne simfize uz gubitak određenog broja zubnih elemenata u gornjoj i donjoj čeljusti.


CT kostiju lica s prikazom u aksijalnom presjeku (A), koronarnoj rekonstrukciji (B), rekonstrukciji slike po zakrivljenoj liniji (C) te 3D rekonstrukciji slike (D). Višestruka fraktura mandibule prikazana u kasnoj postoperativnoj fazi, gdje se vidi sanacija prijeloma u području simfize, s urednim položajem fiksacijskog materijala. Loše srasla fraktura oba artikulacijska nastavka s luksacijom kondila.


Na konvencionalnim radiogramima čeljusti s ciljanim projekcijama

moguće je prikazati različite vrste prijeloma, ali se često u hitnoj službi,

kod bolesnika koji ne surađuju ili su zbog boli nemirni, ne dobivaju slike

primjerene dijagnostičke kvalitete, te su mogući i previdi pozitivnih

traumatskih promjena.

Pri snimanju traumatskih promjena orofacijalnog područja ponekad mogu

naći i spontane frakture patološki promijenjene kosti, npr. kod tumorske

infiltracije, osteoradionekroze i osteomijelitisa.


CT i aksijalni presjek (A) i sagitalna rekonstrukcija slike (B) u koštanom prozoru. Vide se osteomijelitičke promjene kosti s više sekvestara i znacima fistuliranja uz prijelom trupa mandibule (strelica).

Prijelomi gornje čeljusti

zbog anatomske složenosti i brojnosti različitih koštano-hrskavičnih

struktura, predstavljaju klinički, radiološki i terminološki problem

klasifikacije u svakodnevnoj praksi.

Tu se na relativno malom i ograničenom području nalazi više anatomski i

funkcionalno složenih kompleksnih struktura kao što su: dentoalveolarno

područje, nazoetmoidalno područje, te područje orbite i zigomatičnih

kostiju.

Slijedom ovih anatomskofunkcionalnih cjelina, najprihvaćenija je podjela

ozljeda srednje trećine skeleta lica na: dentoalveolarne frakture, frakture

nazoetmoidalnog područja, frakture orbitalnih i zigomatičnih kostiju, te

frakture kostiju srednjeg dijela lica uključujući i tri osnovna tipa Le Fort

fraktura.


Le Fort I tip – poprečna fraktura

alveolarnog nastavka i nepčane ploče koji

su odvojeni od ostalog dijela gornje

čeljusti. Postoji pomičnost odvojenih

struktura i smetnje zagriza


Le Fort II tip – kod tog prijeloma gornja

čeljust je odvojena od lubanje, a frakturna

linija prolazi preko nosnih kostiju,

frontalnog nastavka maksile, dna očne

šupljine i zigomatično maksilarne suture.

Cijela gornja čeljust je nestabilna


Le Fort III tip – linijom loma odvojene su

kosti srednjeg lica od baze lubanje.

Linija prolazi zigomatičnofrontalnim,

maksilofrontalnim i nazofrontalnim

šavovima, etmoidnim i sfenoidnim

sinusima, nerijetko frontalnim sinusima i

kroz očnu šupljinu. Prisutne su

kraniocerebralne ozljede s

karakterističnim znakovima.


Konvencionalne radiografske snimke mogu prikazati sva tri tipa

prijeloma, ali u hitnoj službi takve snimke su zbog slabije suradnje

bolesnika ograničene vrijednosti te je, osobito kod klinički izraženih

kraniocerebralnih simptoma, potrebno učiniti i CT pretragu, koja je

dijagnostički neusporedivo pouzdanija za prikaz tako složenih ozljeda


Koronarna CT rekonstrukcija krozmaksilu i orbite. Stanje nakon višestruke frakture lica i orbite s lijeve strane (strelice), s rekonstrukcijomdna i medijalne stijenke lijeve orbite koštanim graftom (glave strelice).


CT koronarni presjeci u mekotkivnom (A) i koštanom prozoru (B). Blow-out fraktura desne orbite s hernijacijom masnog tkiva u području široke frakturne pukotine (glave strelice).

Traumatske promjene zubi

Lice i zubalo su relativno nezaštićeni dio ljudskog tijela, osobito u djece.

Prednji zubi su najizloženiji traumatskim ozljedama

Trauma zubala može se podijeliti na akutnu ili kroničnu, a može biti

uzrokovana fizičkim ili kemijskim agensima.


U akutnoj traumi zubala prvenstveno se podrazumijeva trenutno

djelovanje vanjske sile (slučajno ili namjerno), što rezultira različitom

vrstom i težinom traume zubi. Moguće su frakture, luksacije i luksacijske

frakture zubi.

Frakture zubi se dijele na frakture krune, koje zahvaćaju samo caklinu,

frakture koje zahvaćaju caklinu i dentin, frakture koje zahvaćaju caklinu,

dentin i pulpu, te frakture korijena (s i bez frakture krune).

Mogu biti horizontalne, vertikalne i kose, kompletne ili nekompletne.

Frakture korijena također mogu biti horizontalne, vertikalne i kose,

smještene u gornjem dijelu zubi, te srednjem ili u apikalnom dijelu

korijena zuba.


Intraoralna snimka dvostruke frakturezuba (glave strelice) sa subluksacijom zuba (S).


Intraoralna snimka donjih sjekutića.Fraktura grebena i apeksa zuba (glava strelice).


CT sagitalni (A) i koronarni (B) presjek kroz maksilu, te kroz desni čeljusni zglob (C i D) u koštanom prozoru. Fraktura artikulacijskog nastavka mandibule s desne strane sa subluksacijom (glave strelice). U presjecima kroz maksilu vidi se uzdužna fraktura i odvajanje korjenova karioznog zuba (strelica) uz periapikalnu cistu koja ima vapnenu stijenku i ispupčuje se u lijevi maksilarni sinus (C) .


Intraoralne snimke zubi s prikazom frakture dentina bez otvorene pulpe (A, strelice) i frakture dentina s otvorenompulpom (B, strelica).

Traumatske promjene zubi - luksacije

mogu se podijeliti na: prave luksacije, subluksacije, impakcije i otkidanje

zubi.

Mogu biti potpune ili djelomične, a obično se javljaju na prednjim zubima

gornje čeljusti.

Najčešće su u djece na gornjim zubima, zbog padova i ozljeda u

području čeljusti.

Radiografski se na intraoralnim snimkama utvrđuje položaj iščašenog

zuba prije i poslije repozicije.


Luksacije stalnih zubi nastaju kod jakih trauma, a na konvencionalnim

intraoralnim snimkama utvrđuje se položaj zuba i stanje alveola

Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije(intruzije) zuba (strelica).


Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije (L) zuba i izbijenog zuba (I).


Kronične traumatske ozljede zuba uključuju trošenje, abraziju te kronično

djelovanje prekomjernih sila zagriza.

Svaki pritisak na integritet zuba rezultirat će reakcijom od strane vitalne

pulpe, što se iskazuje kao sekundarno deponiranje dentina. Nakon

određenog vremena pulpa se više nije u mogućnosti zaštititi, što dovodi

do gubitka njene vitalnosti i moguće sklerozacije. Ovakvo trošenje zuba

daje karakterističan radiološki izgled.

Traumu zubi, osim fizičkih sila, mogu uzrokovati još i različiti jatrogeni

fizički i/ili kemijski uzroci.

Kemijski štetni učinci na zube nastaju erozivnim djelovanjem gaziranih

pića, ispijanjem kiselih sokova u većim količinama, gastroezofagealnim

refluksom, te učestalim povraćanjem (bulimija).


Intraoralna snimka. Abrazivne promjene i karijes zuba.

Ozljede ostalih dijelova orofacijalnog područja

Pored ozljeda donje i gornje čeljusti, zubi te skeleta srednjeg dijela lica

(ukljuičivo orbite i zigomatčne nastavke), moguće su i traumatske

promjene svih drugih dijelova orofacijalnog područja i glave.

To se odnosi kako na meke česti, tako i na koštane te neurogene

strukture (cervikalna kralježnica i kralježnička moždina, koštane strukture

na bazi mozga i mozak, npr.).

Ovisno o kliničkoj slici i anamnestičkim podacima ovisi i izbor radioloških

i drugih metoda pregleda.

U stomatološkoj praksi ne smiju se zaboraviti ni ozljede koje mogu

nastati pri izvođenju različitih konzervativnih ili ortodontskih zahvata na

čeljusti (jatrogene ozljede), te ekstrakcije zubi (oštećenja i frakture

susjednih zubi /ili alveolarne kosti).

Traumatske promjene čeljusti i zubi Tade Tadić

Documents

Transcript of Traumatske promjene čeljusti i zubi Tade Tadić