TRANSPARENTNE OGRADNE POVRŠINE OBJEKTA - INTELIGENTNA OSTAKLJENJA -
description
Transcript of TRANSPARENTNE OGRADNE POVRŠINE OBJEKTA - INTELIGENTNA OSTAKLJENJA -
TRANSPARENTNE OGRADNE POVRŠINE OBJEKTA
- INTELIGENTNA OSTAKLJENJA -
mr Amira Salihbegović, dipl.ing.arh.
»Projektovanje od spolja prema unutra, kao i od unutra ka spolja, stvara potrebne napetosti koje pomažu stvaranje
arhitekture. Pošto je unutrašnjost različita od spoljašnosti, zid - tačka promene - postaje arhitektonski događaj. Arhitektura
nastaje pri susretu unutrašnjih i spoljašnjih sila upotrebe i prostora. Ove unutrašnje sile i sile okoline su i opšte i posebne,
sveobuhvatne i okolnosne.»
Robert Venturi: Složenosti i protivrečnosti u arhitekturi, Građevinska knjiga, Beograd, 1999.god. str. 180.
Transparentne ogradne površine, mjesta su komuniciranja, “mijene“ i regulisanja tokova energije (svjetlosne, toplotne, zvučne) i drugih oprečnih zahtjeva na relaciji unutra-vani.Tretirajući ih kao materiju na putu ka svjetlosti, mogu doprinijeti da arhitektonski prostor, kao fizički “zahvaćeni“ prirodni prostor, bude udoban ili neudobnan. Kao specifično materijalizirana sredstava arhitekture predstavljaju, sa aspekta potrošnje energije, “slaba” mjesta kako u zimskom tako i ljetnom periodu.
Tri osnovna elemnta:
- Ostakljenje - Konstrukcija okvira - Ugradnja
Primarna funkcija
• osvjetljenje - kontrolisano
• provjetravanje - kontrolisano
• vizure – intima
Funkcije zaštite
• toplinska
• zaštita od sunca
• zvučna
• zaštita od vremenskih nepogoda, provala, požara
Dopunska funkcija
• upravljanje sunčevom energijom,
Kompoziciono-estetska dimenzija
NAJDINAMIČNIJA MJESTA GRANICA ARHITEKTONSKOG PROSTARANAJDINAMIČNIJA MJESTA GRANICA ARHITEKTONSKOG PROSTARA
FUNKCIJE TRANSPARENTNIH OGRADNIH POVRŠINAFUNKCIJE TRANSPARENTNIH OGRADNIH POVRŠINA
Sve civilizacije imaju svoje okvire prepoznavanja. Oni su kontakt unutrašnjih egzistencijalnih sila definisanih potrebama čovjeka i vanjskih sila, definisanih prirodnim i društvenim okruženjem. Transparentne ogradne površine su dio tih okvira, pa se njihov razvoj može pratiti kroz stilove u arhitekturi:Prvobitno su to bili mali otvori u masivnom zidu ili perforacije u kamenu tzv. Tranzene, koje susrećemo na hramovima starog Egipta, Mezopotamije, Krita, Mikene.. Puno odraz materije, prazno interval materije - otvor u zidu
Hram Luksor, Egipat (kraj XIV vijeka p.n.e.)
- Od pojedinačnih elementa otvora do zidova zavjesa
Kroz cijeli tok arhitektonskog stvaralaštva, uočava se prepoznatljiv slijed razvoja tretmana arhitektonskih elemnata otvora vezan za nivo materijalizacije, razvoj konstruktivnih koncepata , tehnologije
Nivo toplinse zaštite
Staragradnjado 80-tih
Do 1993Njemačka
Do 1995Njemačka
Važeći propis BiH
III klim.zona
Nisko-energets
kakuća
Pasivna kuća
Veličina Koeficijent prolaza toplote k (U) W/m2K
PROZOR 5,20 2,60 1,80 2,90-3,70 1,10 0,7
ZID 1,80 0,60 0,50 0,80 0,30 0,15
KROV 0,90 0,30 0,30 0,55 0,20 0,13
POD 0,80 0,55 0,50 0,65 0,35 0,25
NIVO TOPLINSKE ZAŠTITE POJEDINIH ELEMENATA OBJEKTA
Krov : 25-30%
PROZORI 25-30% gubitaka toplote!
Zidovi : 25-35%
Pod : 20%
Uticaj zračenja sunčeve energijeUticaj zračenja sunčeve energije
Refleksija Refleksija svjetlostisvjetlosti
Refleksija energijeRefleksija energije
Direktna Direktna transmisija transmisija energijeenergije
Apsorpcija energijeApsorpcija energije
Solarni Solarni faktorfaktor
PropuštanjePropuštanjesvjetlostisvjetlosti
Refleksija energijeRefleksija energije Refleksija energijeRefleksija energije
4
prozorskog stakla = 0,81 W/(m K)
U= 5,8 W/(m²K)
STAKLO DEB.4,0 CM
U = 2,9 -3,0W/(m²K)
a. staklo
b. međuprostor (zrak ili plin)
c. okvir
d. upijač vlage
e. unutrašnja zaptivka, butyl
f. vanjska zaptivka, thyokol
Razmjena toplote: kondukcijom i konvekcijom
1/3 (33%)
zračenjem 2/3 (67%)
Ostakljenje sa međuprostorom punjenim suhim zrakom - propusnost vidljivog djela spektra LT oko 85%,- vrijednost U=3,0 W/ m2K, - propusnost spektra infracrvenog zračenja oko 80%,- koef. emisije = 0,85 prozorskog stakla doprinosi velikim razlikama temperatura između površine stakla i unutrašnjeg zraka.
KONVENCIONALNO TERMOIZOLACIONO STAKLO
Sloj bizmut-oksid, SnO2, ZnO
Zaštitni sloj NiCr,TiO2
funkcionalni sloj srebra, Ag,bakar
Sloj bizmut-oksid, SnO2, ZnO
Float staklo
Spektralno selektivan materijal sa fototermičkom konverzijom. Karakteristika selektivnosti nanosa je odnos propusnosti svjetlosti i
energije (S=LT/g).
NISKOEMISIONO ( LOW-E ) TERMOIZOLACIONO STAKLO
Karakteristike: - vrijednost koeficijenta prolaza toplote (U<1,5 W/m2K) - propusnost svjetlosti (LT >70%) - propusnost sunčeve energije (g >50%) i - indeks reprodukcije boje svjetlosti (Ra >97%)
- koef. emisije 0,04 - selektivnost (S=LT/g) niskoemisionog stakla sa mehkim premazom (SC Low-e) S=2; sa trvdim premazom (HC Low-e) S=1; sa srednje tvrdim premazom (MC Low-e) S=1-1,6;
1. unutrašnja površina stakla
2. Low-e premaz
3. vanjska površina stakla
4. punjenje plemenitim plinom 5. Distancer 6. Unutrašnja zaptivka Butyl I vanjska zaptivka Thyokol
NISKOEMISIONO TERMOIZOLACIONO STAKLO
Vrijednost koef. prolaza toplote, U = 1,1 W/m2K sa međuprostorom punjenim argonom,a kriptonom ili xenonom vrijednost k=0,9 W/m2K .
Jednostruko staklo 4 mm
Konvencionalno termoizolaciono staklo punjeno
zrakom
Termoizolaciono
Low-e staklo, 4+12+4
punjeno zrakom
TermoizolacionoLow-e staklo,
4+12+4 punjeno plinom (argon)
vani
-10°C
unuta21°C
T
stakla-2,3°C
vani
-10°C
unuta21°C
T
stakla9°C
vani
-10°C
unuta21°C
T
staklo15°C
vanI
-10°C
unuta21°C
T
staklo17°C
U = 5,8 W/m2K
U=3,0 W/m2K
U=1,4 W/m2K
U = 1,1 W/m2K
Vrijednosti koeficijenta prolaza toplote za različite sistema ostakljenja
1. Unutrašnja površina stakla 2. Višeslojni, selektivni premaz (Low-e) 3. Vanjska površina stakla 4. Druga površina stakla sa premazom (Low-e)
5. Međuprostor punjen plinom (xenon) 6. Sredstvo za sušenje 7. Distancer Unutrašnja zaptivka Butyl Vanjska zaptivka Thyokol
Vrijednost koef. prolaza toplote, U= 0,4 W/m2K
NISKOENERGETSKA STAKLA
STAKLA U FUNKCIJI ZAŠTITE OD SUNCA
Apsorbujuća
Reflektujuća (polureflektujuća)
Visokoselektivna (Low-e) stakla za zaštitu od sunca:
- propusnost svjetlosti (LT > 40%) - propusnost sunčeve energije (g <50%) - indeks reprodukcije boje svjetlosti (Ra >70%)- vrijednost koeficijenta prolaza toplote( U<1,5 W/m2K )
Karakteristike ostakljenja : selektivnost (S=1,24-2,0), propusnost iz područja vidljivog dijela spektra 40- 68%, propusnost sunčeve energije 27-45 % , vrijednost koef. prolaza toplote U=1,1W/m2K
1. Unutrašnja površina stakla
2. Vanjska povešina stakla
3. Višeslojni,selektivni premaz (Low-e)
4. Međuprostor punjen plinom-argon
5. Sredstvo za sušenje
6. Distancer
Unutrašnja zaptivka- Butyl
Vanjska zaptivka- Thyokol
VISOKO SELEKTIVNA ( LOW-e) STAKLA ZA ZAŠTITU OD SUNCA
INTELIGENTNA OSTAKLJENJA
Predstavljaju odraz mogućnosti regulisanja optičkih karakteristika stakla, odnosno materijala integrisanih u sisteme ostakljenja
Složeni visoko sofisticirani sistemi koji reaguju promjenom boje i optičkih karakteristika usljed djelovanja:
- prirodnih “signala” (svjetlost i toplota sunca), - električnog toka ili - kombinacijom jednog i drugog
Promjena boje i optičkih karakteristika ostakljenja posljedica su oslobađanja elektrona iz premaza, tvari, različitih hromatskih materijala. Ovisno od mehanizma koji inicira promjene u ostakljenju razlikuju se :
- termohromatska - fotohromatska - elektrohromatska i - ostakljenja sa tečnim kristalima
Takvi sistemi reaguju na časovne, dnevne i sezonske klimatske promjene i nazivaju se i optički prelazni sistemi ili fotosenzitivna ostakljenja
SISTEMI OSTAKLJENJA SA TERMOHROMATSKIM STAKLOM
Termohromatska stakla reaguju na toplotnu energiju sunca, tako što tamne tj. prelaze od stanja providnosti do stanja difuzne bjeline. Pojava je automatska i reverzibilna.
Ostakljenja sa evakuiranim aerogelom djeluju kao transparentni sendvić panel (staklo-aerogel-staklo). Aerogel debljine 20mm ima vrijednost U=0,65 W/m2K, a vrijednost transmisije svjetlosti LT oko 70%.
Aerogel je najlakši poznati tvrdi materijal, silikatna čvrsta supstanca koja sadrži 99,8% zraka. Često se naziva zamrznuti dim ili modri dim. Veoma je krhak, ima najveću vrijednost toplotne izolacije, najnižu gustoću i najnižu zvučnu provodljivost. Krut je na lagani dodir, a mekan na čvrsti.
2,5kg teška opeka na jednom 2g laganom aerogelu
SISTEMI OSTAKLJENJA SA FOTOHROMATSKIM STAKLOM
Fotohromatska stakla reaguju na sunčevu svjetlost. Imaju dobre karakteristike u pogledu redukcije vidljivog dijela spektra, ali ne i infracrvenog zračenja.
Ona mogu da potamne više u zimskom periodu, kada je sunce niže i zraci intezivniji, nego u ljetnom periodu, što je osnovni nedostatak ovog stakla.
Ova tehnologija je u razvojnoj fazi i dosegla je komercijalni nivo za male površine stakla (naočale, automobile).
Transparentni provodnik 450nm 1800nmElektroda 400nm
Elektrolit-jonski provodnik 100nm
Elektrohromatski sloj 400nm
Transparentni provodnik 450 nm
Staklo
ElektrohromatskI film /otvoreni sistem/
SISTEMI OSTAKLJENJA SA ELEKTROHROMATSKIM STAKLOM
Ostakljenja sa elektrohromatskim staklom su aktivini, reverzibilni sistemi sa prolazom malog električnog toka. Pri tome se transparentnost ogradnih površina mijenja od providnog do potpuno zatamnjenog, ili bilo koje nijanse između.
Primjer ostakljenja sa elektrohromatskim staklom, otvoreni sistem
Promjena boje elektrohromatskih sistema ostakljenja posljedica je elektrohemijskih reakcija u materijalima koji čine ovaj složeni sistem: transparentni provodnik, WO3-elektrohromatski sloj, elektroliti - organske ili neorganske tekućine i soli, WO3 bronze - kao drugi elektrohromatski nanos i transparentni provodnik
Kada se sistem uključi na niski napon, aktivira se kretanje jona iz suprotno-elektrodnog sloja prema elektrohromatskom sloju. Dolazi do promjene boje, te sistem ostakljenja postaje reflektivan. Isključenjem iz napona, prouzrokuje se vraćanje jona i sistem ostakljenja ponovo postaje transparentan.
«Smart Windows» - ostakljenje sa elektrohromatskim staklom (zatovreni sistem)
ProizvodPropusnost
solarne energije %
LT %
Koeficijent osjenčenja b
( g/0,80)
Smart staklo
Obojeno7 13 0,21
bezbojno 31 40 0.48
Reflektujuće, bronza staklo 5 10
0, 27
Reflektujuće, plavo staklo
32 40 0.57
SISTEMI OSTAKLJENJA SA TEČNIM KRISTALIMA
Ostakljenja sa tečnim kristalima, u normalnom (“off” stanju), su djelimično prozirna, mliječno bijela. Kada se uključi električna energija (“on” stanje) ostakljenja postaju neznatno mutna, providna.
Efekat promjene boje baziran je na polarizaciji svjetlosti između dva filma, koji zatvaraju sloj sa sićušnim, polimer-disperzivnim, tečnim kristalima. Ovaj sklop lameliran je između dvije termički obrađene površine stakla. Oba lica filma su prekrivena transparentnim, elektro-provodnim zaštitnim slojem, koji je priključen na električno napajanje niskog napona.
stanje “on”
stanje “off”
Ostakljenje sa tečnim kristalima
Sistemi ostakljenja sa hromatskim materijalim su u funkciji menadžmenta energije:
• ravnomjernog osvjetljenja,• smanjenja bljeska,• optimalnih toplinskih karakteristika objekta i • kontrole solarne energije.
Energetska efikasnost zasnovana je na broju slojeva, karakteristikama stakla, premaza i materijala između površina stakla, te mogućnosti elektronskog upravljanja.
Sistemi ostakljenja sa fotonaponskim ćelijama (photovoltaic-PV) čine jednu posebnu oblast. Ovi sistemi omogućavaju aktivno korištenje energije sunca i njeno pretvaranje u električnu energiju.
S obzirom na tehnologiju solarnih ćelija postoji više grupa fotonaponskih modula:
-Monokristalni modul, stepen korisnog djelovanja od 14%-18%. - Polikristalni modul, stepen korisnog djelovanja oko 14% - Amorfni modul, stepen korisnog djelovanja od 5-7 % , - Tankoslojni modul (film od CuInSe2) u laboratorijskim uslovima može se postići stepen korisnog djelovanja do 16% na manjim površinama, dok proizvodne vrjednosti nisu veće od 8%.
Kristalne solarne ćelije su najčešće upotrbljavana vrsta. Proizvode se u obliku diskova debljine od 0.4 mm i veličine od 10/ 10 cm do 15 /15cm. Jedna takva solarna ćelija ima snagu oko 1,5 W i napon oko 0,5 V, pri punom zračenju.
OSTAKLJENJA SA FOTONAPONSKIM ĆELIJAMA
Fotonaponski moduli formiraju sklopove koji se ugrađuju između površina stakla, tako da čine jedinstven sistem.
Prikaz fotonaponskih modula
Ostakljenja sa polutransparentnim i netransparentnim (u parapetima) fotonaponskim sistemima
Prema sastavu komponenti PV modula razlikuju se:- transparentni - translucentni (polutransparenti) i - netransparentni sistemi
Procenat transmisije svjetlosti koji se može postići kroz transparentne i translucentne sisteme, ovosno o orjentaciji, kreće se između 4%-30%.
“ASITHRU” Polutransparentni sistem
Polutransparentne amorfne solarne ćelije, proizvedene djelimičnim odstranjivanjem (pomoću lasera) površina tankog filma, poznate su kao ASI-stakla. Odstranjivanjem tankog filma formiraju se providne i neprovidne trake, što doprinosi dojmu poluotvorene roletne.
“ASIOPAK”, Netransparentni sistem
Primjeri ostakljenja sa polutransparentnim amorfnim solarnim ćelijama
Energetska efikasnost ovih sistema ostakljenja pored, veličine, orijentacije, nagiba površina, ovisi od vrste komponenti solarnih ćelija.
Istraživanja u pogledu materijalizacije
transparentnih struktura omotača objekta uvijek su
aktuelna. Konzorcij partnera industrije i
istraživačkih instituta pod poroviteljstvom
Federalnog ministarstva ekonomije i rada iz Njemačke u sklopu
projekta VIG (vakuumirana izolaciona stakla) je 2005
godine ispitalo mogućnosti proizvodnje vakumiranog ostakljenja
sa toplinskim karakteristikama k<0,04
W/m2K .
Vakumirana ostakljenja
Efektivno korištenje energije sunca, uz primjenu tehničko-tehnoloških dostignuća u pogledu materijalizacije transparentnih ogradnih površina može biti put stvaranja kvalitetnog ambijenta, uštede energije i otmjenijeg načina života na Zemlji.
Na planu revizije odnosa društva naspram prirode, obavezujuća je primjena arhitektonsko-fizkalnih parametara koji definišu klimu arhitektonskog prostora. Transparentne ogradne površine imaju ključnu ulogu pri stvaranju kvalitetnog ambijenta, koji je u harmoničnom odnosu sa prirodnim okruženjem. Gubitke energije, svojstvene kod konvencionalnog načina materijalizacije transparentnih ogradnih površina i uobičajenog dizajna prirodnog osvjetljenja, neophodno je reducirati.
ARHITEKTONSKI PROSTOR DEFINISAN EGZISTENCIJALNIM POTREBAMA ČOVJEKA
(psihološko-fiziološkim i estetskim)
PRIRODNO I DRUŠTVENO OKRUŽENJE
(klima, zračenje sunca, atmosferski uticaji...,društveno-ekonomski uticaji, nivo tehnike i tehnologije, kulturološki, ekološki...)