Tople i hladne fronte - reiseri vremenskih promjena

Klasinu promjenu vremena, kada toplo i kiovito vrijeme zamijeni hladnije s obiljem sunca, doivjeli ste bezbroj puta. Upravo su promjene vremena najzanimljivije, a znanje o njihovom dolasku moe biti od praktine vanosti. Jer, rijetki e se odvaiti izai na moru kad prognoza najavljuje ljetnu neveru ili zimsku olujnu buru; poljoprivrednici e zatititi biljke od najavljenoga jaeg mraza, a planinari odustati od osvajanja vrha planine kad znaju da e stabilno vrijeme zamijeniti snjena meava... to su samo neki primjeri koristi od upuenosti u promjenu vremena koja slijedi. Danas je prognoza vremena sveprisutna u medijima i pridaje joj se velika vanost, ali nije uvijek bilo tako. Prve prognoze, nastale na osnovi sinoptikih karata, pojavile su se u 19. stoljeu: izradili su ih pioniri koji nisu uivali veliku potporu javnosti. Dakako, te su rane prognoze uistinu bile ogranieno uspjene, dijelom zbog nedovoljnog poznavanja kompleksnosti atmosferskih procesa, a dijelom zbog tada nedovoljno guste mree meteorolokih mjernih postaja u Europi i svijetu. Prvi prognostiari stoga su se suoili s ismijavanjem javnosti i nerazumijevanjem vlasti o potrebi razvoja te grane meteorologije, a u osobito neugodnoj situaciji nali bi se kad bi im dobacivali ak i visoko obrazovani graani. Tako je netko izraunao da bi ostvariva prognoza mogla glasiti: Vrijeme e sutra biti kao i danas. Ipak, meteorolozi su se obranili odgovorom da se, u tom sluaju, ne bi uspjeno predvidjela nijedna promjena vremena. Otada je prognostika, kao i meteorologija openito, znatno napredovala, pa se promjene vremena mogu uspjeno predvidjeti i za nekoliko dana unaprijed. Zato se vremenske prilike relativno esto i naglo mijenjaju? Budui da je Zemlja sfernog oblika i da nema homogenu povrinu, razni se njezini dijelovi razliito zagrijavaju. Velike kopnene, morske i ledene povrine utjeu na svojstva zraka koji se due vrijeme zadrava nad njima, pa tako nastaju hladne, tople, suhe ili vlane zrane mase - konkretno ekvatorske, tropske, polarne i arktike. Svakako veina primijeti razlike u svojstvima zraka kada, primjerice, stie vlaan i topao zrak iz Sredozemlja, ili hladan i suh sa sjeveroistoka Europe. Zrane mase ne prelaze jedna u drugu na irokom podruju - granica meu njima relativno je uska, a ta podruja u kojima zrak jedne zrane mase naglo poprima svojstva druge nazivaju se (planetarnim) frontama. Za nae podruje, u umjerenim zemljopisnim irinama, najznaajnija je polarna fronta koja razdvaja tropski zrak junije od fronte i polarni zrak sjevernije od nje. Na polarnoj fronti nastaju valni poremeaji - znane nam ciklone; svaka u umjerenim irinama ima svoj frontalni sustav. NORVEANI SU IH PREPOZNALI

Kad se tuku oblaci, to znai da se sudaraju zrane struje to ih nose - a na podruju njihovog trenja nastaju ciklone

Na sinoptikim kartama u drugoj polovici 19. i poetkom 20. stoljea ucrtavale su se samo ciklone i anticiklone, bez frontalnih sustava, jer prognostiarima fronte nisu tada bile poznate, pa im nije bilo ni jasno zato se dogaaju nagle promjene - kad se to nije oekivalo. Velik doprinos razvoju prognostike dali su Norveani u Prvom svjetskom ratu: skupina znanstvenika, na elu s Villhemom Bjerknesom, utemeljila je glasovitu Bergensku kolu. Bjerknes je 1910. zahtijevao uvoenje dinamikog pristupa prognozi vremena i promatranje viih slojeva atmosfere, a kako je tada viestruko povean broj meteorolokih postaja, motrenja - prenoena na sinoptike karte - ukazala su na postojanje atmosferskih fronta, toplih i hladnih, kao i na njihovu povezanost s ciklonama. Kao rezultat tog pomaka, dvadesetih je godina 20. stoljea nastao novi model ciklone i njezine geneze - u formi poremeaja na fronti izmeu polarnoga i tropskog zraka. Bio je to poetak novog razdoblja u prognostikoj meteorologiji; norveki su meteorolozi prvi upotrijebili izraz fronta da bi opisali sudar dviju zranih masa razliitih karakteristika. Da bi se bolje razumjelo znaenje fronta, treba znati kako nastaje ciklona. U umjerenim zemljopisnim irinama esto se sudaraju topli zrak iz tropskih predjela i hladni iz polarnih, a granica tih velikih zranih ploha naziva se polarna fronta. Na fronti se topli i hladni zrak kreu u suprotnim smjerovima, pa se takvo stanje ne moe dugo odrati. U jednom trenutku, u graninom podruju, nastaje val: hladniji zrak u umjerenim irinama nae hemisfere poinje napredovati prema jugu, a topliji prema sjeveru - i to je zaetak ciklone.

FRONTE U KOLORU

Svaka ciklona ima topli i hladni sektor, odnosno podruja koja sadre zrak iz tropskih i polarnih podruja, pa su tako ciklone i pripadajue im fronte zaslune to daak toploga tropskog zraka povremeno osjete i stanovnici Islanda, a stanovnici Alira - dodir polarne studeni. Inae, topli i hladni sektor ciklone ne veu se uz odreene temperature zraka: bitno je da se ispred tople fronte nalazi hladniji zrak nego iza nje, odnosno da je ispred hladne fronte uvijek topliji zrak nego iza nje. Zrak u cikloni, oko njenog sredita, krui suprotno od kazaljke na satu, a noene jakim zapadnim visinskim strujama (mlaznim strujama - jet streams), ciklone se najee kreu od zapada prema istoku, pa ne udi da naoblaenje najee stie sa zapada. Valja istaknuti razliku izmeu pojmova frontalna ploha i fronta: na sinoptikim kartama ucrtava se stanje na tono odreenoj plohi, tj. nadmorskoj visini (najee na 0 m nadmorske visine), ali ciklonu i njezine sektore treba promatrati u prostoru, jer se oni proteu na razliitim visinama. Razgranienje toplog i hladnog sektora ciklone po cijeloj visini naziva se frontalna ploha, dok je fronta presjek frontalne plohe sa Zemljinom povrinom, pa je fronta stoga uvijek linija. Topla fronta se nalazi u prednjem dijelu ciklone i najavljuje njezin topli sektor. Na sinoptikim kartama se ucrtava kao puna linija crvene boje, s polukrugovima isturenim prema podruju prema kojem fronta napreduje. Prije prolaska tople fronte tlak zraka pada, temperatura i vlaga sporo rastu, vjetar skree na june smjerove i jaa, a postupno poinje i kia. Obino su to situacije nepovoljnih biometeorolokih prilika, kada mnogi ljudi osjeaju promjenu vremena. Na moru e toploj fronti, u pravilu, prethoditi vjetar junoga smjera, najee jugo koje postupno jaa s pribliavanjem ciklone. Topao zrak, laki od hladnog, uzdie se i biva prisiljen na kondenzaciju, a kako nagib tople frontalne plohe nije velik, ta se kondenzacija ne dogaa naglo kao u hladne fronte, pa oborine obino nisu pljuskovitog tipa i manjeg su intenziteta. Za vrijeme prolaska tople fronte tlak prestaje padati, temperatura i vlaga prestaju rasti, vjetar slabi, a oborina prestaje. Nakon tople fronte situacija se bitno ne mijenja. Nakon toga pone se pribliavati hladna fronta. Na sinoptikim kartama crta se plavom bojom, s trokutiima isturenim prema podruju na koje fronta nadire. Tlak opet polako pada, vjetar postupno pojaava, a uz jaanje naoblake poinje kia. Pri prolazu hladne fronte tlak zraka naglo pone rasti, temperatura i vlanost zraka naglo padaju, vjetar skree na sjeverne smjerove, a pada jaka kia, katkada i grmljavina s tuom, zimi ponekad i snijeg. Nagli rast tlaka zraka pri prolasku fronte objanjava se time da je pridoli hladni zrak znatno tei od toplijega koji je tu bio prije njenog prolaska. Prolaskom hladne fronte tlak i dalje raste, ali sve sporije, temperatura i dalje lagano pada, vlaga je niska, pue sjeverni vjetar, jo ima povremenih pljuskova, a onda obino nastupi razvedravanje uz izvrsnu vidljivost. Hladne fronte mogu biti osobito opasne za one koji se nespremni nau na moru. Zato to se hladna fronta vee uz izraeno uzdizanje zraka pa esto nastaju olujni oblaci - kumulonimbusi - koji donose prolazno jaku oborinu i grmljavinu. Na fronti mogu nastati i nevere praene snanim vjetrom koji u svega nekoliko minuta moe mirno more pretvoriti u pakao. U toplijem dijelu godine nije rijetkost da se iz olujnih oblaka nastalih na hladnoj fronti razviju snani vrtlozi zraka - pijavice, koje se pruaju od podnice oblaka do mora. AH, OLAKANJE!

Iako je topla fronta uvijek ispred hladne, hladni zrak bre napreduje pa hladna fronta postupno sustie toplu. Na mjestu gdje je hladna fronta sustigla toplu nastaje okludirana fronta ili fronta okluzije, a na sinoptikim kartama oznaava se ljubiastom bojom. U tom trenutku ciklona je najjaa pa se poinje popunjavati. Okludirana fronta je najsporija i moe se dugo zadravati na nekom podruju, donosei znaajne oborine. Kada hladni zrak u cikloni u prizemnim dijelovima sasvim istisne topli u visinu (hladna fronta je cijelom svojom duinom prestigla toplu), nastupa kraj ciklone. Osim tih osnovnih, poznato je jo nekoliko vrsta fronte. Stacionirana fronta prati poloaj izobara i gotovo ne mijenja poloaj - zato jer je vjetar usporedan s poloajem fronte. Olujna crta ima neke karakteristike hladne fronte, pa jo nosi naziv pseudohladna fronta. esto ih prati ekstremno vrijeme, obilne oborine i grmljavina, vjetar je izrazito snaan, a ponekad se moe pojaviti pijavica ili tornado. Olujne crte su predfrontalne nestabilnosti, te se obino razviju u toplom sektoru ciklone nekoliko desetaka ili stotina kilometara ispred hladne fronte. KVARNER - UZA SKUTE U KE

Klimatske znaajke zapadne obale Istre i podruje sjevernog Jadrana gotovo i ne poznaje buru, dok Rijeki akvatorij, podruje Kvarnera, Srednjih i Velih vrata te Rijeki zaljev je dio Jadranskoga mora koji oplakuje istonu obalu Istre, a pribliavajui se Rijeci, dolazimo s otvorenog mora u zatvoren zaljev, nalik jezeru, pa se maritimnost tog akvatorija smanjuje, dok na vrijeme i klimu tog podruja sve snanije utjeu kopneni, kontinentalni faktori. Ipak, na Kvarneru utjecaj kopna nije tako izraen kao u Transkom zaljevu. Glavno obiljeje klime te mikro regije, a osobito Rijekog zaljeva, vie je naoblake i oborina tijekom cijele godine u odnosu na ostatak Jadrana. Uzroke veoj koliini kie valja traiti u konfiguraciji terena, koja je pogodna za nastanak naoblake prilikom junog strujanja zraka. U takvim situacijama vlana zrana masa, koja dolazi preko mora, zbija se u lijevak to ga tvore istarski poluotok, sa zapadne, i masivi Velebita, Kapele i Gorskoga kotara s istone strane. Zbog takvog reljefa dolazi do konvergencije vlanoga zraka, njegovog uzdizanja i stvaranja naoblake i kie, posebice esto u jesenskom i zimskom razdoblju. Meutim, ti krajevi primaju veu koliinu oborine i tijekom ljetnih mjeseci, to je zasluga Uke, nad kojom se ljeti esto stvara konvektivna naoblaka. Gmljavinski oblaci tada rado otputuju prema istoku, nad more, donosei kratkotrajne ali esto intenzivne pljuskove. Prosjena koliina oborine tijekom godine na tom se podruju kree oko 1400 litara po etvornom metru, a najkiovitiji mjeseci su listopad i studeni, dok su oni s najmanje kie srpanj i kolovoz. U zimskom je periodu izraena bura, koja je najjaa u Rijekom zaljevu, dok s udaljavanjem od istone obale prema Velim i Srednjim vratima, te osobito Kvarneru, snaga vjetra opada. O tome svjedoi i injenica da bura vrlo rijetko ometa trajektni promet izmeu Cresa i obale (Brestova-Porozina), te izmeu Cresa i Krka (Valbiska-Merag). U Rijekom zaljevu, osobito u njegovom istonom dijelu (Bakarski zaljev, Krki most, Omialj) bura postie i orkansku snagu, onemoguavajui plovidbu i ometajui cestovni promet. Kao i drugdje na Jadranu, orkanska bura se najee javlja u hladnijoj polovici godine, i to kad postoji snano ciklonalno polje u podruju junog Jadrana i Otranta, odnosno jaka anticiklona u blizini Velike Britanije.