TRI DIMENZIJE PROCESA KARMIKOG IENJA

1

ZAKON KARME

Zakon karme predstavlja univerzalan kozmiki princip, pravilo prirode I vano je u cijelosti ga razumjeti. Karma je sanskrt rije u ijem je korijenu slog kri koji oznaava akciju. O pojmu karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju odreene akcije na budua zbivanja. O karmi pod razliitim imenima govori veina svetih i manje svetih, ali poneto preciznijih spisa. U kranstvu zapadnjacima je lake prenijeti te istonjake ideje pa u smislu. Oko za oko, zub za zub ili to si posijao, to e ponjeti, to kae Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen nain govori o istom principu. Takoer pod pojmom karme nailazimo i najrazliitija dodatna tumaenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma odreene grupe ili zajednice, karma grada, teritorije, drave, kontinenta ili itave planete. Takoer postoji aktivna karma i jo nemanifestirana karma te ona koju je mogue izmijeniti i ona koju nije mogue izmijeniti.

Pojam karme dosta je irok i obuhvaa mnoge modele, principe i zakonitosti, ali svi oni imaju zajedniki nazivnik upravo u principu akcije i reakcije. Isto tako postoji i najvii aspekt svijesti kod pojedinca koji nazivamo akarma, djelovanje bez karme.

teta to veina ljudi nije svjesna ove jednostavne zakonitosti imajui na umu da nam se sve, doslovno sve to od sebe odailjemo u obliku misli, emocija i konkretnih postupaka vraa na isti nain nazad, onda bi mnoge negativnosti koje se nepromiljeno ine automatski otpale. Znai, ako neto ukrademo i nama e biti ukradeno, ako fiziki zlostavljamo druge i nas e jednog dana netko fiziki zlostavljati, ako laemo i nama e se lagati, ako emotivno povreujemo druge i mi emo biti povrijeeni, ako ubijamo bit emo ubijeni i tako dalje. S druge strane, ista e se stvar dogaati i s pozitivnim djelovanjem - ako dajemo dobit emo, ako volimo bit emo voljeni, ako vjerujemo u sebe i drugi e u nas vjerovati, ako cijenimo sebe i drugi e nas cijeniti, ali i obratno - ako ne volite sebe nee vas ni drugi voljeti. Zakon karme je, dakle, dvosmjeran i zahvaa nau komunikaciju s okolinom, ali i svjesnost sa samim sobom, odnosno odnos koji imamo prema sebi. Svaka djelatnost je karma uinjena mislima rijeima i djelima. Tako karma, naime, odreuje samu sebe, ona je univerzalan princip od kojeg nitko nije izuzet - prema hindusima niti sam Bog, jer ti si Bog.

Karma se stvara u svakom trenutku jer sve to sada inimo imat e posljedice u budunosti, dobre ili loe, kako po nau okolinu, tako i po nas same. No, kao to sadanjim djelima stvaramo zalog za budunost, tako smo nekadanjim djelima kreirali svoju sadanju situaciju. Nekih se djela sjeamo i znamo kada smo ih poinili, ali ima i kreacija kojih se obino ne sjeamo i nismo ih svjesni, upravo zato jer su nastale u nekom drugom vremenu, prostoru i obliju. Sjeanja na takva zbivanja potisnuta su u suptilne dimenzije psihe koje obino nazivamo podsvijest i nadsvijest. Premda ih nismo svjesni ne znai da se ti dogaaji nisu dogodili i da za njih nismo odgovorni. Naprotiv, i takvih se zbivanja mogue prisjetiti te stei potpun uvid u karmike procese koje smo njima izazvali. Rije je o tome da se karma stvara i u naim prethodnim utjelovljenjima.

Kljuan moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budueg ivota.Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou due te prije svog povezivanja s novim tijelom (prije roenja), pravimo plan budueg razvojnog procesa. Sami odabiremo nain karmike otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem emo ivjeti. Nitko nas ne kanjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam nita ne namee, sve odbiremo mi sami. Odabir se vri unutar danih mogunosti, sa svim slobodama i ogranienjima koja nam odreuje naa karma.

Kada govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma vano vremenski ga ne ograniavati jer mnoga sadanja zbivanja imaju svoje uzroke u prolim ivotima, a mi smo osoba koja ih je prouzroila i kasnije sama odabrala nain karmike otplate.

Shvaajui utjecaj prolih ivota oigledan postajemo svjesni zato su okolnosti sadanjeg ivota takve kakve jesu, znamo to smo i zato izbrali, znamo koje lekcije moramo nauiti i koji je smisao sadanjeg zbivanja ili ivota uope.

Sjeanja na prole ivote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama nae psihe. Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne optereuju vezanou za okolnosti nekadanjeg ivota za koje bi se mnogi ljudi vrsto zalijepili.

Veina ljudi na ovoj planeti nije svjesna sebe kao slobodnog, aseksualnog, bezimenog i bezoblinog spiritualnog bia, ve je snano poistovjeena s tijelom i osobom koja trenutno jesu te s ljudima s kojima su bliski i s kojima ive. Prevladava neznanje, vezanost za ula i emocije to su sve zapreke ka jasnom razluivanje jedne Istina-da je sve jedno. Snana poistovjeenost s jednim oblijem, odnosno dug boravak u jednom tijelu onemoguio bi duu pri stjecanju najrazliitijih iskustava koje ona eli iskuati i iivjeti. Zato postoje smrt i reinkarnacija - one su, izmeu ostalog, sredstvo koje dui omoguuje potpunu promjenu. Uz takvu promjenu ii e i gubitak sjeanja na prole inkarnacije. Kako bismo se u potpunosti centrirali u novom tijelu i novoj realnosti, novom vremenu i prostoru, mi moramo svoju svijest i pozornost usmjeriti na sadanjost, a ne se optereivati i dekoncentrirati stalnim uplitanjem suptilnih impresija, stanja i raspoloenja koja ne spadaju u sadanjost i ne vre konstruktivan i pozitivan utjecaj na na ivot. Treba, dakle, ivjeti ovdje i sada, centrirati se u sadanjosti jer je to jedini nain da se uspjeno ostvare ivotni ciljevi, a posebno onaj najvii ostvariti se, osloboditi se kotaa vraanja nanovo u materijalno tijelo.

Neke vidove karme nije mogue mijenjati. Rije je o fizikom tijelu u kojem se nalazimo, roditeljima, teritoriju na kojem smo se pojavili, naim talentima i sposobnostima, temperamentu i mnogim drugim ograniavajuim momentima koji su nam jednostavno dati i predstavljaju karmiki okvir koji jedino moemo prihvatiti i unutar njega ivjeti najbolje to moemo. Takoer nije mogue mijenjati dharmu, na ivotni zadatak ili misiju. Dharmu smo sami odabrali jer smo procijenili da e nam upravo takva misija donijeti najvee ispunjenje i predstavljati nain naeg kreativnog samoostvarenja pa bi stoga bilo apsurdno mijenjati neto to ima vrlo preciznu namjenu i cilj. Dharmu (ponekad) jedino moemo ispuniti bre, ime stjeemo prostor za nova iskustva, ali u potpunosti je promijeniti ne moemo.

No, dobar dio karme je mogue izmijeniti. Koji je to dio, ovisit e o konkretnoj osobi jer je karma izrazito individualna stvar i ne moemo je definirati u brojevima ili postotcima. Takoer, kada govorimo o promjeni karme, rije je o odreenoj vrsti truda i rada pa osobe koje po tom pitanju nita aktivno ne poduzimaju svakako nisu u istoj poziciji kao i ljudi koji intenzivno rade na svom karmikom ienju.

Evo to je to to se aktivnim pristupom karmikom procesu dade uiniti.

VANJSKA DIMENZIJA KARME

Rekli smo na poetku ovog lanka da karma ima svoju unutranju i vanjsku dimenziju. Vanjska se tie konkretne fizike ili materijalne otplate karmikog duga jer se iza loe karme redovito krije neki oblik nasilja kojeg je osoba izvrila nad sobom ili drugima, bilo ono fiziko, emotivno, mentalno ili duhovno. Stoga e proces karmike otplate morati ukljuiti pozitivnu kompenzaciju poinjenih djela jer e nam se u protivnom karma vraati na direktan nain, to moe po nas biti prilino destruktivno. Dakle, ako smo nekada fiziki zlostavljali druge, prema zakonu akcije i reakcije sada bi drugi nas trebali fiziki zlostavljati na isti nain i u istoj mjeri.

No, zakon karme nije destruktivan. On nije konstruiran tako da se nasilje vraa nasiljem, koje pak raa novo nasilje i stvara zaarani krug iz kojeg nema izlaska. Zato ljudi uvijek imaju priliku da na konstruktivan nain vrate karmiki dug tako to e sada fiziki pomagati drugima na nain suprotan nekadanjem nasilju. Time je mogue izbjei takozvanu "bumerang karmu" koju bi rijetko tko uspio izdrati na pozitivan nain. Naravno, ukoliko ne elimo vanjski, fiziki dio karme odraditi na konstruktivan nain, bumerang emo teko izbjei.UNUTARNJA DIMENZIJA KARME

Karmiku otplatu suprotnom pozitivnom aktivnou istovremeno mora pratiti i rad na unutarnjoj dimenziji karme. Ovo je izuzetno vaan dio karmikog procesa jer praksa pokazuje da je pri stvaranju karme psiholoki moment primaran, a odnos prema okolini (negativno djelovanje) sekundaran.

Naa unutarnja stanja odraavaju se na vanjsku realnost, ak tovie, ona stvaraju vanjsku realnost. Ljudi postupaju u skladu s unutarnjim stanjima, ona ih potiu na odreene postupke koji kasnije podlijeu zakonu akcije i reakcije. Nae misli i osjeaji stvaraju nae ivotne okolnosti time to direktno odreuju nae ponaanje i postupke. Mi kreiramo vlastitu realnost i uzroci svih naih problema su u nama. Tako je djelovanje posljedica, a unutranje stanje uzrok.Ako smo ljuti i nismo u stanju kontrolirati ljutnju, vjerojatno emo postati agresivni i poiniti neko destruktivno djelo. Ono e nam se jednog dana vratiti u vidu neije agresivnosti usmjerene prema nama, a da je mi moda niim nismo izazvali. Tada emo se pitati zato nam se tako neto dogaa i neemo biti u stanju povezati nae nekadanje ponaanje s trenutnim zbivanjem. Kada konano poveemo posljedicu s njenim uzrokom, morat emo otii jo dalje i pronai razlog svojoj ljutnji. Razlog je uvijek u nekom obliku negativnog odnosa prema sebi. Na primjer, ako mislimo o sebi da smo nedovoljno sposobna osoba i dozvoljavamo svome efu na poslu da nas tlai, iskoritava ili poniava (ne reagirajui na sve to), sasvim je sigurno da emo u sebi akumulirati nezadovoljstvo koje e s vremenom prerasti u ljutnju. Ta e ljutnja kad tad pronai svoj ventil u nekom obliku agresivnog ili destruktivnog ponaanja. No, sve to tada uinimo drugima vratit e nam se istim nazad, jednako kao to se ono to smo itavo vrijeme inili sebi odrazilo na nau okolinu.

Jasno je, dakle, da negativna djela imaju korijen u negativnim unutranjim stanjima koja proizvodi na negativan odnos prema sebi. Takoer je vidljivo da se negativna djela vraaju u skladu s principom akcije i reakcije. Proces karmikog ienja mora ukljuiti konkretno izravnavanje rauna suprotnim pozitivnim djelovanjem. Time otplaujemo vanjski dio karme, ukidamo potrebu da sada netko zlostavlja nas te stjeemo odreenu koliinu slobode jer ona vie nije ograniena naim dugom. No, postavlja se pitanje to emo uiniti s negativnim odnosom prema sebi koji je i prouzroio kasnija negativna djela. Ukoliko ne promijenimo taj odnos, klica negativnosti e i dalje tinjati u nama, prijetei da ponovo proizvede negativnu akciju koja e nas karmiki opteretiti.SPIRITUALNI ASPEKTI KARMIKOG PROCESA

Svaki karmiki proces ima svoj smisao koji lei izvan granica samog procesa, odnosno duga i njegove otplate. Pored sreivanja karmikog problema ienjem njegove unutarnje i vanjske dimenzije postoji i trei, najsuptilniji aspekt karmikog procesa, a to je njegova spiritualna dimenzija. Ona se tie spiritualnih lekcija koje lee u pozadini svakog karmikog procesa, dakle stjecanja kvalitetnog duhovnog iskustva i znanja kojim emo izbjei ponovno uputanje u negativne karmike procese. Ova dimenzija nadilazi zakon uzroka i posljedice i nema vie toliko veze s dualnim, manifestiranim svemirom u kojem postojimo kao ljudska bia. Njome stjeemo odmak od drama ljudskih ivota, igara patnje i sree, uspjeha i neuspjeha, konfrontacije pozitivnog i negativnog, djelovanja i mirovanja.

Ovdje je u stvari rije o dimenziji svijesti prema kojoj nas karmiki procesi vode, na nju nas upuuju, a ponekad ak prisiljavaju da se s njome suoimo. Bez nje nije mogue u cijelosti razumjeti karmike procese te zauzeti pravilan odnos prema njima.

Rije je o razini svijesti koju obino nazivamo duhovnom. Duhovna svijest omoguuje ispravan uvid u toku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna nas svijest centrira i daje pravu perspektivu, bilo da je rije o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga bia.

Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg svo zbivanje, ivot i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao neto to u stvari ne postoji. Tako e budisti rei da je pojavni svemir iluzija, obmana ili samsara. Hindusi govore o maji, kozmikoj halucinaciji, nita stvarnijoj od fatamorgane, ali monoj i neodoljivo privlanoj. Sveti Ivan od Kria, kranski mistik, govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopeg nitavila, preko ienja svijesti i ula od veza sa svakodnevnim ivotom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih tenji prema stanju unutranje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima. uvene su Ivanove reenice - "jedini put kojim je vrijedno ii jest put koji vodi u nita" ili "jer nita nisam traio, sve mi je bilo dano". One govore o odvraanju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo.

Drugi aspekt duhovne svijesti tie se spoznaje o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti izmeu kojih se odvijaju odreeni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na ispravan nain vjetina je koju je mogue stei jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bia.

Naime, prema navedenim uenjima cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom rijeju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statinost i sveope jedinstvo.

Bog moe u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest. "On" (Bog nije on, ona niti ono - dok koristimo rijei treba imati na umu njihovu povrnost i nepotpunost) moe kreirati razinu postojanja koju e karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi. Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podloan konstantnoj promjeni.

Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, istom stanju. To s druge strane znai da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doivljava vrlo ogranienom percepcijom.

No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bia koja ive u njemu on je realnost, dodue prolazna, ali ipak realnost. Zato je bitno poznavati neke od osnovnih karakteristika manifestiranog svemira. Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti izmeu kojih se odvijaju odreeni procesi. To znai da je manifestirani svemir podloan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uoili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem ivimo. Postojanje promjene oigledna je i sveprisutna injenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi.

Zato neki karmiki procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaanje zakona promjene kao prirodnog ivotnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nuno stei. To konkretno znai da se treba promijeniti da bi se negativna karma okonala.

Svi znamo koliko nam teko pada i najmanja promjena, esto i ona koja oigledno vodi na bolje. No, jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponaanja te naina ivota donosi pozitivne pomake prema naprijed i ne vrijedi se odupirati, negirati ili cjenkati s neim to je osnovna zakonitost dualnog, manifestiranog svemira. Tako bi akcija, efikasnost i fleksibilnost (sposobnost mijenjanja te brza prilagodba novonastaloj situaciji) bile najbitnije sposobnosti koje mora posjedovati bie koje postoji u dualnom svemiru. Zato e odreeni karmiki procesi zahtijevati od nas da izgradimo takve osobine, jer bez njih neemo moi rijeiti svoj karmiki problem.

S druge strane, ima karmikih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili nae prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i oiglednom sutinom naeg bia. Upravo zato mistici kau da su svi ljudi ve prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam statinosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva.

Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doivljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i istinit. U promjenjivosti materijalnog svijeta lei njegova iluzornost, a u stabilnosti i vjeitosti duhovnog njegova istinitost. Postavlja se pitanje zato bi ljudska bia morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, emu ovakve spoznaje slue i koja korist od njih. Osnovni razlog jest slijedei.

Naime, u materijalnom svijetu u kojem ivimo postoji jo jedna konstanta, a to je patnja. Postojanje patnje takoer je vrlo oigledna injenica, no neto su manje vidljivi njeni uzroci. Budisti e rei da je svijet u kojem ivimo iluzija, ali veina bia koja u njemu ivi nije svjesna svijeta kao privida, ve ga doivljava kao jedinu realnost. Iz tog e razloga ljudi na ovom nivou ne-svijesti biti skloni projiciranju svog izvornog stanja jednosti s Bogom u tvorevine materijalnog svijeta. Ako je naa izvorna sutina ista srea, niim posebnim izazvano zadovoljstvo, osjeaj potpune voljenosti, mira ili kreativnosti, a mi nismo svjesni da te stvari lee u nama, da praktino ne postoje izvan nas, onda emo biti skloni lijepiti se za ljude, predmete ili stilove ivota koji nas na slian nain ispunjavaju. Ako nam netko ili neto uskrati objekt naeg ispunjenja mi emo se osjeati loe, odnosno to e u nama izazvati patnju.Dakle, ivot ponekad moe biti patnja.

No, s toke gledita apsolutnog svijeta, patnja je, kao i ivot, iluzija. Patnja postoji zbog naeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snane vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji naeg bia. Patnju proizvodi na ego koji se vezuje za sadraje naeg uma, odnosno objekte dualng svijeta. Ljudi se pretjerano veu jedni za druge, za predmete koje posjeduju, za svoje osobine - vrline ili mane, za steeni drutveni status, za svoja uvjerenja, stavove i predrasude, svoja oekivanja i svoje elje. Zato e patnju izazvati gubitak objekta za koji smo se vezali.

Patnja se takoer esto javlja kao prethodnica odreenim oblicima promjene, bilo da je rije o promjeni na gore ili na bolje. Svaka cjelovita promjena zahtijeva cjelovito naputanje jedne stare ivotne konstrukcije i izgradnju nove, a taj je proces ponekad bolan i izaziva patnju. No, vei dio patnje ovdje stvara otpor prema promjeni, negoli sam prolazak kroz proces promjene. Zato se promjeni treba prepustiti uz to manje otpora, kako ne bismo ometali prolazak kroz ionako kompleksnu situaciju u kojoj smo se nali. To, meutim, esto nije lako izvesti. Zato sustavi karmikog ienja donose itav dijapazon sredstava koje je mogue primijeniti da bi se osobu na to je mogue skladniji nain provelo kroz proces promjene.

Slijedei uzrok patnje zvuat e prilino ekstremno, ali injenica je da ak i samo postojanje bilo kakve elje izaziva patnju. Zato budisti tvrde da je jedini nain nadvladavanja patnje u nepostojanju nikakvih elja jer nas one vode prema vezanosti za cilj, preusmjeravaju nau pozornost s duhovnog svijeta na materijalni, uzrokuju vezanost i samim time patnju. Budisti ne tee niti pozitivnim niti negativnim iskustvima, ve rade na pranjenju svoje svijesti od poistovjeenosti s tvorevinama pojavnog svijeta te se nastoje centrirati u Bogu kao konanoj realnosti. Za zapadnjake je ovo uglavnom neprimjenjiva doktrina jer postojanje cilja i rad na njegovom ostvarenju predstavlja temelj nae civilizacije.

No, htjeli ne htjeli, povremeno emo se nai u ivotnim situacijama koje e nas jednostavno gurati prema ovakvoj razini svijesti jer nas niti jedna druga nee biti u stanju izvui iz zaaranog kruga vjeito novih potreba i elja, vezanosti za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja ivota u cijelosti zato to uporno odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju. Zato rjeenje ovog problema lei u spoznaji izvorne sutine naeg bia kao duhovne jer e nam takvo iskustvo dati porteban odmak od elja i ivotnih zbivanja koja bi inae u nama izazvala patnju.

S druge strane postoji i dimenzija patnje koju budizam moda nije dovoljno naglasio. To je patnja koju proizvodi otpor prema inkarniranosti. Rije je o patnji koju izaziva otpor prema izvrenju zadataka koje smo odabrali za sadanji ivot, otpor da odradimo svoju karmu i svoju dharmu. U tom smislu mnogi ljudi imaju otpor prema samoj inkarnaciji. Oni proive pola ivota ili itav ivot, a da u stvari ne ive, ne ostvaruju svoje potencijale i time stvaraju patnju sebi i drugima. U ovom sluaju patnju ne stvara pretjerana prilijepljenost za neki oblik ivota, nego nedovoljna nuna vezanost za cilj i zadatak. Rije je o lijenosti, dekoncentriranosti, odugovlaenju, izbjegavanju obaveza, bijegu od stvarnosti i stalnom boravku u stanju lagane neprisutnosti. Jedina vrsta "bijega" koja bi u ovakvim sluajevima stvarno pomogla bilo bi podizanje svijesti u duhovnu dimenziju svoga bia. Ona e, s jedne strane, osobi donijeti mir i ispunjenje koje ne moe nai veui se za tvorevine materijalnog svijeta od kojeg bjei, a takoer e joj dati informacije potrebne za izvrenje svoje ivotne misije.

Zato patnju izazvanu bilo vezivanjem za manifestirani svijet ili bijegom od optereenosti koju doivljavamo samim postojanjem, efikasno rjeava jedno te isto sredstvo - spoznaja izvorne duhovne sutine vlastitoga bia.

Duhovna svijest daje ovjeku uvid u nemanifestirane aspekte svoga bia te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek tie otkria neke nove dimenzije ljubavi, sree, ispunjenja, lakoe i jednostavnosti, bezbrinosti, svjetla, kreativnosti ili spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su rijeile neki karmiki problem kao to je, na primjer, iscjeljenje od neke teke bolesti kau da im samo iscjeljenje uope nije toliko bitno, koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest nauili. Nov nain ivota, ljubav koju osjeaju prema sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je putem karmikog procesa kroz koji su proli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspjeno svladan karmiki proces od samog ozdravljenja.Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo naeg osobnog razvoja jer nas omekava ili ovruje i time priprema za via stanja svijesti te veu kvalitetu ivota. Zato je konani cilj svakog karmikog procesa i patnje koju on izaziva upravo promjena svijesti, promjena ponaanja te naina ivota. To e zatim omoguiti realizaciju naeg kreativnog potencijala, odnosno nae osobno samoostvarenje. S nauenom karmikom lekcijom mi emo, umjesto da nepotrebno patimo, ivjeti konstruktivno i produktivno te emo istovremeno pozitivno utjecati i na nau okolinu.

Odabrali Goga i Laci, Srpanj 2007, Izvornik; Internet T.Budak