Tomašković V. Analiza i usporedba distalne motorne latencije n....

LIPHYSIOTHER. CROAT. 2018;16: 57-64

Tomašković V. Analiza i usporedba distalne motorne latencije n. medianusa kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela te izbor terapijskih intervencija

LII


LIIIPHYSIOTHER. CROAT. 2018;16: 57-64


PHYSIOTHERAPIA CROATICAČasopis Hrvatskog zbora fi zioterapeuta / Journal of Croatian Society of Physiotherapists

UREDNICI / EDITORSGlavna urednica / Editor-in-Chief:

Manuela Filipec

Pomoćnici urednice / Assistant Editors: Snježana Benko

Antun JurinićSaša Pović

Sanjica Vlašić

UREĐIVAČKI SAVJET / EDITORIAL BOARDRon Clijsen, Switzerland

Chad Cook, USAIgor Jelaska, Croatia

Michael Landry, CanadaElisa Pelosin, Italy

Tomislav Ružman, IrelandCarlo Saad, Lebanon

Sonia Souto Camba, SpainMichele Sterling, AustraliaJohn Xerri de Caro, Malta

IZDAVAČ / PUBLISHER: Hrvatski zbor fi zioterapeuta / Croatian Society of Physiotherapists

SLOG / TYPESETTING: Quo Vadis d.o.o.

TISAK / PRINT: Quo Vadis d.o.o.

Časopis „Physiotherapia Croatica“ izlazi jedanput godišnje.

Godina postavljanja publikacije na mrežu: 2018.

Godišnja pretplata u Hrvatskoj iznosi 35 kn za pretplatnike pojedince i 50 kn za ustanove. Uplata na žiro račun broj HR64 2340 0091 1002 0790 0, Privredna banka Zagreb, SWIFT CODE: PBZGHR2X. Adresa Uredništva/Izdavača: Slavenskog 7, Prečko, 10 000 Zagreb, Hrvatska. Za sve ostale zemlje godišnja pretplata iznosi 5 € za pojedince pretplatnike i 8 € za ustanove. Uplata na devizni račun broj HR64 2340 0091 1002 0790 0, SWIFT CODE: PBZGHR2X, Privredna banka Zagreb, 10000 Zagreb, Hrvatska.

Annual subscription for abroad: 5 € for individuals and 8 € for institutions. Subscription to be paid to: Privredna banka HR64 2340 0091 1002 0790 0, SWIFT CODE: PBZGHR2X (for „Physiotherapia Croatica“), Privredna banka Zagreb, 10000 Zagreb, Hrvatska - Address of the Editor’s Offi ce/Publiser: Slavenskog 7, Prečko, 10 000 Zagreb, Croatia.

LIV


LVPHYSIOTHER. CROAT. 2018;16: 57-64


SADRŽAJ

Izvorni znanstveni rad / Original scientifi c paper

Vedran Tomašković Analiza i usporedba distalne motorne latencije n. medianusa kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela te izbor terapijskih intervencijaAnalysis and comparison of distal motor latency n. median in patients with carpal tunnel syndrome and choice of therapeutic interventions ......................................57

Marina Miljanić Grčević, Irena Josipović Usporedba anksioznosti prije i nakon fi zioterapije kod pacijenata sa osteoartritisom kuka i koljenaComparison of anxiety before and after physiotherapy at patients with osteoarthritis of hips and knees ............................................................................................65

Tena Šimunjak, Lea Bušac, Sanda Dubravčić-Šimunjak, Antun Jurinić, Katarina Ivanković Ozljede u sinkroniziranom klizanju u hrvatskih seniorskih klizačicaInjuries in Croatian national team members in synchronized skating ........................................73

Irena Josipović, Anton Tudor, Marina Grčević Učinak terapijskih vježbi za lumbosakralni sindrom kod osoba sa sjedilačkim zanimanjimaEffect of therapeutic exercise for low back syndrome in patinets with sedentary interest ................................................................................................81

Margereta Begić Kvaliteta fi zioterapijske djelatnosti i profesionalna odgovornost fi zioterapeutaQuality of physiotherapy activity and professional responsibility of physiotherapist .................87

Antun Jurinić, Marinela Jadanec, Manuela Filipec Temeljni fenomeni fi zioterapijske znanosti - pilot istraživanjeThe core phenomenon of physiotherapy science - pilot study ....................................................93

LVI


57PHYSIOTHER. CROAT. 2018;16: 57-64


Analiza i usporedba distalne motorne latencije n. medianusa

kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela te izbor

terapijskih intervencija

Analysis and comparison of Analysis and comparison of distal motor latency n. median distal motor latency n. median in patients with carpal tunnel in patients with carpal tunnel

syndrome and choice of syndrome and choice of therapeutic interventionstherapeutic interventions

Vedran Tomašković, mag.physioth. Zavod za fi zikalnu medicinu i rehabilitaciju KB Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska

Izvorni znanstveni radOriginal scientifi c paper

58


SažetakUvod: Sindrom karpalnog tunela česta je kompresiv-na neuropatija uzrokovana kompresijom n. medianu-sa u karpalnom kanalu. Prema Američkoj neurološkoj akademiji postoji 10 % rizika da će se kod osobe tijekom života razviti sindrom karpalnog tunela.

Cilj: Cilj ovog retrospektivnog istraživanja je prikazati uspješnost fi zioterapije i operativne dekompresije kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela.

Materijali i metode: 90 ispitanika (po 30 u svakoj skupi-ni) zadovoljilo je kriterije uključenja ovog istraživanja. Podaci su arhive EMNG laboratorija Kliničke bolnice „Sveti Duh“, Zagreb. Prvu skupinu su činili ispitanici s ur-ednim nalazom n. medianusa. Druga skupina ispitanika s patološkim nalazom n. medianusa provodila je fi zioter-apiju dok je trećoj skupini ispitanika rađena operativna dekompresija. Uspoređivane su vrijednosti distalne mo-torne latencije i brzine provođenja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije te prije i nakon operativne dekom-presije.

Rezultati: Nije prisutna statistički značajna razlika u drugoj skupini ispitanika u vrijednostima distalne mo-torne latencije n. medianusa prije i nakon fi zioterapije (p=0,237) kao niti u vrijednostima brzine provođenja n. medianusa (p=296). U trećoj skupini ispitanika prisutna je statistički značajna razlika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (0,0001) kao i brzine provođenja n. medi-anusa prije i nakon operativne dekompresije (p=0,003).

Zaključak: Operativna dekompresija pokazala se supe-riornijim načinom liječenja sindroma karpalnog tunela nego fi zioterapija.

Ključne riječi: sindrom karpalnog tunela, distalna mo-torna latencija n. medianusa, fi zioterapija, operativna dekompresija

Abstract Introduction: Carpal tunnel syndrome is a common compressive neuropathy caused by compression of the median nerve in the carpal tunnel. According to the American Academy of Neurology, there is a 10% risk of developing carpal tunnel syndrome during the person’s life.

Aim: The aim of this retrospective study is to determine the success of physiotherapy and surgical decompres-sion in patients with carpal tunnel syndrome.

Material and methods: 90 respondents (30 in each group) met the criteria for inclusion. Data are archives of the EMNG laboratory of the “Sveti Duh Clinical Hospi-tal”, Zagreb. The fi rst group had good clinical fi nding of the median nerve. The second group with pathological fi ndings of the median nervere received physiotherapy

while the third group had surgical decompression. Val-ues of distal motor latency and motor conduction veloci-ty of the median nerve were compared before and after physiotherapy as well before and after surgical decom-pression.

Results: There was no statistically signifi cant difference in the second group in values of distal motor latency of the median nerve before and after physiotherapy (p = 0.237) as well as in the values of motor conduction ve-locity of the median nerve (p = 0.296). In the third group there is a statistically signifi cant difference in the values of distal motor latency of the median nerve before and after surgical decompression (0.0001) as well as motor conduction velocity of the median nerve before and af-ter surgical decompression (p = 0.003).

Conclusion: Surgical decompression has been shown to be superior to carpal tunnel syndrome treatment than physiotherapy.

Key words: carpal tunnel syndrome, distal motor latency n. median, physiotherapy, surgical decompression

UvodSindrom karpalnog tunela označava kompleksnu pojavu simptoma lokaliziranih na mjestu kompresije n. medi-anusa na njegovom prolasku kroz područje karpalnog tunela. Pojava otoka ručnog zgloba i bol volarne strane šake prvi su simptomi lokalne kompresije n. medianusa u području zapešća. Sindrom karpalnog tunela praćen je visokom prevalencijom kod osoba diljem svijeta te je kao takav pokazao negativan učinak na kvalitetu života. 1, 2 Sindrom karpalnog tunela je često oboljenje koje pot-vrđuje i Američka neurološka akademija te zaključuje kako postoji 10 % rizika da će osoba za vrijeme živo-ta razviti simptomatologiju sindroma karpalnog tunela. Iako je etiologija sindroma karpalnog tunela nepoznata pojavljuje se češće kod osoba koje obavljaju zadatke koju zahtijevaju repetitivne pokrete šake. Jedni od do-bro poznatih uzroka ove bolesti su tenosinovitis povezan sa reumatoidnim artritisom, bolesti štitnjače, dijabetes, debljina, svježa trauma, te trudnoća. Kako je reuma-toidni artritis kronična upalna bolest koja često rezulti-ra progresivnom disfunkcijom zglobova, tijekom bolesti bolesnici mogu razviti kompresiju perifernog živca što se opisuje kao neurološko pogoršanje u sklopu reumatoid-nog artritisa. Sindrom karpalnog tunela je kompresivna neuropatija koja je snažno povezana sa reumatoidnim artritisom. Prevalencija sindroma karpalnog tunela kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom prema Amer-ičkoj neurološkoj akademiji je između 23-69%.3 Kao takav narušava senzomotornu funkciju šake te se tret-man sindroma karpalnog tunela zasniva na smanjenju pritiska n. medinausa u području karpalnog tunela.4 Sin-drom karpalnog tunela posljedica je povišenog tlaka u karpalnom tunelu koji postepeno vodi do ishemije i me-haničke deformacije n. medianusa.5 Kako se dijagnoza



zasniva ne samo na kliničkoj slici nego i na objektivnim pokazateljima stanja kroz klinička elektrofi ziološka te-stiranja, elektromioneurografi ja je najčešća dijagnos-tička metoda izbora. Cilj ovog istraživanja je prikazati uspješnost neoperativnog i operativnog tretmana kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela uspoređu-jući vrijednosti distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon fi zioterapijskog, konzervativnog, liječenja te vrijednost distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije.

Materijali i metodeOvo retrospektivno istraživanje provedeno je u EMNG laboratoriju, Klinike za neurologiju, Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu. Istraživanje je uključilo 90 ispi-tanika, 76 žena i 14 muškaraca, koji su podijeljeni u 3 skupine po 30 osoba. Prvu skupinu činilo je 30 ispitan-ika bez elektrofi ziološki dokazanog sindroma karpalnog tunela te su se tim podacima dobile referentne vrijed-nosti distalne motorne latencije n. medinausa i brzine provođenja istog živca koje su se kasnije usporedile sa vrijednostima prije i nakon fi zioterapije, te prije i nakon operativne dekompresije živca. Druge dvije skupine činilo je po 30 ispitanika sa sindromom karpalnog tunela koje su zadovoljavale faktore uključenja. Fak-tori uključenja bili su elektrofi ziološki dijagnosticirano produljenje distalne motorne latencije n. medianusa, preporučena fi zioterapija, preporučena operativna de-kompresija živca, te ponovljeno elektroneurografsko testiranje u EMNG laboratoriju Klinike za neurologiju, Kliničke bolnice „Sveti Duh“, od istih ispitivača, nakon obavljenih preporučenih terapijskih liječenja unatrag pet godina. Faktori isključenja bili su elektromiografski dijagnosticirana radikulana lezija u mišićima tenara, elektroneurografski dijagnosticirana senzomotorna polineuropatija, te životna dob manja od 25 i veća od 80 godina. Elektroneurografi ja (ENG) n. medianusa svih ispitanika po skupinama i ponovljena testiranja

provedena su na aparatu Medelec Synergy Oxford In-struments Medical, serijskog broja 29180. Elektroneu-rografi ja živca provedena je perkutanom stimulacijom postavljanjem registracijske elektrode na m. abductor pollicis brevis, te stimulacijske elektrode na zapešće oko 8 cm proksimalno od registracijske elektrode.

U obradi podatka korištene su metode deskriptivne statistike. Za utvrđivanje razlike brzine provođenja n. medianusa te razlike distalne motorne latencije n. me-dianusa prije i nakon fi zioterapije te prije i nakon oper-ativne dekompresije korišten je t-test za male zavisne uzorke. Statistički značajnim smatrane su vrijednosti p<0,005.

Rezultati Prosječna života dob ispitanika prve skupine je 50. godi-na, prosječna normalna vrijednost distalne motorne latencije n. medianusa iznosila je 3,42 m/s, te brzina provođenja n. medianusa 63,66 m/s (Grafi kon 1.).

Prosječna životna dob ispitanika druge skupine iznosi-la je 55 godina, prosječna vrijednost distalne motorne latencije prije fi zioterapije iznosila je 4,50 m/s dok je brzina provođenja iznosila 56,51 m/s. Nakon fi zioterapi-je prosječna vrijednost distalne motorne latencije iznos-ila je 4,69 m/s dok je brzina provođenja n. medianusa iznosila 58,21 m/s.

Dobiveni rezultati upućuju da nema statistički znača-jne razlike u drugoj skupini ispitanika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon fi zioterapije (p=0,237) kao niti u vrijednostima brzine provođenja n. medianusa (p=0,296).

Grafi kon 1. Prikaz vrijednosti distalne motorne latencije u prvoj skupini

60


U Grafi konu 2. prikazana je distribucija vrijednosti dis-talne motorne latencije a u Grafi konu 3. brzina provođen-ja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije uspoređena s normalnom prosječnom vrijednosti za ispitanike druge skupine.

Prosječna životna dob ispitanika treće skupine iznosila je 59 godina, prosječna vrijednost distalne motorne la-tencije prije operativnog zahvata iznosila je 6,63 m/s, a nakon dekompresije 4,69 m/s. Brzina provođenja prije operativne dekompresije iznosila je 56,90 m/s, dok je nakon dekompresije iznosila 60,77 m/s.

Grafi kon 2. Prikaz vrijednost distalne motorne latencije prije i nakon fi zioterapije za ispitanike druge skupine

Grafi kon 3. Prikaz vrijednosti brzine provođenja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije za ispitanike druge skupine



Dobiveni rezultati ispitanika treće skupine upućuju na statistički značajnu razliku u vrijednostima distalne mo-torne latencije n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (0,0001) kao i brzine provođenja n. medi-anusa prije i nakon operativne dekompresije (p=0,003).

U Grafi konu 4. prikazana je distribucija vrijednos-ti distalne motorne latencije a u Grafi konu 5. brzina provođenja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije za ispitanike treće skupine.

Grafi kon 4. Prikaz vrijednost distalne motorne latencije prije i nakon operativne dekompresije za ispitanike treće skupine

Grafi kon 5. Prikaz vrijednosti brzine provođenja n. medianusa prije i nakon operacije za ispitanike treće skupine

62


Diskusija Tupa bol, parestezije, otok ručnog zgloba te bolni pokret u simptomatologiji sindroma karpalnog tunela pojavl-juju se periodično, te se različitim intenzitetom izmjen-juju godinama. Kako se simptomatologija pojavljuje najčešće u petom desetljeću života takvo stanje radno aktivne populacije refl ektira se na kvalitetu života te ne-prepoznavanjem stanja sindrom karpalnog tunela osim zdravstvenih možemo reći da ima socijalne i ekonom-ske posljedice. Fizioterapija i operativna dekompresija n. medianusa kod sindroma karpalnog tunela još uvijek drže primat u liječenju.

Fizioterapijske procedure elektroterapije te manualne terapije stalan su izbor fi zioterapeuta u liječenju sin-droma karpalnog tunela. Kako je simptomatologija promjenjiva i različitog intenziteta izbor fi zioterapijskih metoda često ostaje nejasan. U kliničkom pregledu sistemske bolesti mišićno-koštanog sustava često su svojom kličkom slikom i fazama korelat za sumnju na sindrom karpalnog tunela. ENG n. medianusa kroz ele-ktrofi ziološki dokazive parametre brzine motorne i sen-zorne provodljivosti te vrijednostima amplituda i distal-nih latencija ostaje nezaobilazna dijagnostička pretraga u sklopu dijagnosticiranja sindroma karpalnog tunela.

Parametrima distalnih latencija i brzina provođenja sindrom se klasifi cira kao blag, umjeren i težak6 te se na tom temelju elektrofi ziološki dokazanog stanja pre-poruča način liječenja. Aydin i sur. svojim su radim el-ektrofi ziološki testirali učinak ultrazvučne terapije u liječenju sindroma karpalnog tunela zbog pozitivnog učinka ultrazvučnog vala na mišićno koštani sustav, ali kako navode nema mnogo istraživanja koja bi pokazala pozitivan učinak ultrazvuka na demijelinizaciju. Rezulta-ti istraživanja Aydin i sur. upućuju da nema statističke značajnost prije i nakon primjene ultrazvuka za distal-nu motornu latenciju medianusa.7 Nemogućnost učinka na mijelinsku ovojnicu i demijelinizacijski proces otvara mogućnost primjeni novijih elektroterapijskih procedura u liječenju.

Nekoliko studija pokazalo je pozitivan učinak lasera na elektrofi ziološke parametre n. medianusa nakon prim-jene. Kako su studije provedene na pacijentima blagog ili umjerenog oblika sindroma karpalnog tunela otvorile su pitanja liječenja težih i kroničnih oblika sindroma. Pozitivno djelovanje lasera na upalne faktore a time i smanjenje boli jedan je od čestih izbora konzervativnog, fi zioterapijskog liječenja.8 Terapija laserom postala je iznimno popularna među pacijentima, fi zioterapeutima i drugim medicinskom djelatnicima za tretman akutnih i kroničnih bolnih sindroma mišićni-koštanog susta-va. Studije na pacijentima sa reumatoidnim artritisom pokazale su uspješnost lasera u kontroli boli i funkci-je šake međutim elektrofi ziološki i ostali klinički para-metri nisu pokazali statističku značajnost u odnosu na placebo. Djelovanje laserom u prvih nekoliko tretmana primjećuje se smanjenje boli i otoka te boljeg lokalnog

stanja zgloba. Kad se uspoređuju elektrofi ziološki parametri n. medianusa nekoliko studija je pokazalo smanjenje distalne motorne latencije. Reyegani i sur.9 u usporedbi terapijskog lasera opisuju pozitivne učinke terapije. Praćenjem distalne motorne latencije kroz dva mjeseca primijetili su da vrijednost pada te su testiran-jem te grupe dobivene vrijednosti statističke značajnos-ti u usporedbi sa imobilizacijom ručnog zloba udlagom kroz isto vrijeme, testirajući te dvije grupe nije postojalo statističke značajnosti u liječenju. Kako je samo imo-bilizacija udlagom postigla isti terapijski značaj unutar svoje grupe i poboljšala elektrofi ziološke parametre superiornost lasera u promjeni vrijednosti distalne mo-torne se ne nalazi. Kontradiktorne vrijednosti statističkih obrada istraživanja mogu se objasniti lošom primjenom intenziteta lasera, malim brojem pacijenata uključenih u studiju, vremenu trajanja studije i odabirom drugih pomoćnih terapijskih procedura. Procjenom boli nakon fi zioterapije često se dođe do rezultata koji upućuje na stanje i tijek terapije te potrebe za određivanjem cilje-va fi zioterapijskog procesa. Kako je bol glavni pokretač procesa liječenja često će se uklanjanjem boli postići kod pacijenta zadovoljavajući terapijski učinak. Iako ne postoje objektivni elektrofi ziološki parametri poboljšan-ja sindroma karpalnog tunela procjenom pacijenti često navode regresiju boli ili potpuni oporavak.8

TENS je terapijska procedura koja zbog svog učinka analgezije bude česti odabir fi zioterapijskog tretma-na. Istraživanje Casale i sur. pokazuje kako je laser, a ne TENS uspio smanjiti elektrofi ziološke parametre n. medinausa i to procjenjujući njegovu distalnu motor-nu latenciju. Iako je za TENS dokazana uspješnosti u kontroli boli, nije postignut nikakav značajan učinak na upalno tkivo objektivizirano ENG testiranjem medianu-sa. Kako trenutni fi zioterapijski tretmani nisu učinkoviti kod svih pacijenta pronaći dugoročan individualni tret-man bio bi cilj kod pacijenta sa sindromom karpalnog tunela u konzervativnom liječenju. Kako 4% opće pop-ulacije razvije simptome sindroma takvi fi zioterapijski ciljevi uvelike bi pozitivno utjecali na kvalitetu života.10

Operativna dekompresija n. medianusa opisana je kao nezaobilazna metoda liječenja sindroma karpalnog kanala. Ponekad se nameće kao jedina metoda kojom se postižu dugotrajni, značajni rezultati u liječenju. Kako je operativno liječenje uznapredovanog sindroma kar-planog tunela desetljećima jedina opcija liječenja mnogi radovi potvrđuju tezu kako se jedino tim izborom liječen-ja postižu značajni rezultati. Elektrofi ziološko praćenje prametara n. medianusa ide u prilog operativnoj dekom-presiji i mnoge studije su zaključile kako upravo takav odabir liječenja olakšava dugoročno boli, parestezija i otoka te donosi kliničku korist. Umjereni sindrom kar-planog kanala može se liječiti konzervativnom terapijom te korist takvog liječenja može biti i do godine dana na-kon liječenja. Kod težih slučajeva navode kako će jedino operativna dekompresija biti uspješni način liječenja. Praćenjem parametara distalne motorne latencije i mo-torne brzine provođenja kroz 12 tjedana u 4 mjerenja



primijećeno je povećanje parametara distalne motorne latencije i smanjenje brzine provođenja. Samo kod drugog mjerenja zabilježena je stagnacija u progresiji. Postoperativno testiranje pokazalo je statistički znača-jnu razliku i kod vrijednost distalne motorne latencije kao i kod brzine provođenja. Ostale varijable kao am-plituda te sve vrijednosti senzornog potencijala n. medi-anusa pokazale su statističku značajnost.11-15

Kako ne postoje smjernice u kojem bi vremenskom razdoblju bilo dobro napraviti kontrolno ENG testiranje ono je prepušteno iskustvu elektromiografi čara. Takvo sustavno praćenje moglo bi dati podatke kojima bi se oblikovale smjernice testiranja u protokolu tretmana. Operativno liječenje se mijenjalo kroz godine i razvilo operativne tehnike. Epineurotomija godinama je bila izbor operatera zbog tehničke jednostavnosti izvedbe. Razvojem minimalno invazivne kirurgije operativna dekompresija postala je rutinska metoda liječenja sin-droma karpalnog tunela. Kako su elektrofi ziološka mjer-enja potvrdila uspješnost operativnih metoda razvojem novih tehnika našla se potreba testiranja vrijednosti njih samih. Autori navode kako nakon operativnog tretma-na sa statističkom značajnosti može se reći da je op-erativna dekompresija jedina stalna metoda liječenja koja daje dugoročne rezultate. Preko ENG testiranja n. medianusa promatrali su uspješnost epineurotomije i jednostavnog popuštanja karpalnog ligamenta. Tim istraživanjem došlo se do podataka koji ukazuju kako longitudinalna epineurotomija nije statistički učinkoviti-ja od jednostavnog popuštanja karpalnog ligamenta i kako bi takav jednostavniji pristup liječenju trebao biti smatran boljim izborom.12-15

Takav odabir navodi na pitanje koji tretman je isplativiji za zdravstveni sustav. Kako je prvi izbor liječenja sindro-ma karpalnog tunela fi zioterapija, takav izbor dugotrajne metode liječenja nameće se kao loš i neisplativ izbor. Tako većina radova navodi da rezultati fi zioterapije ne postižu dugoročno značajan uspjeh.16-18 Istraživanje In-geborg i sur. o isplativosti konzervativnog liječenja orto-zom nad operativnom dekompresijom, operacija se po-kazala kao isplativiji i logičan izbor za zdravstveni sustav Nizozemske. Navode kako je konzervativno liječenje u uzorku pacijenata uključenih u studiju bilo nešto skupl-je, ali to objašnjavaju činjenicom da je značajan broj pacijenta koji se liječio konzervativno posije operirano. Zaključuju kako bi operativna dekompresija trebala biti poželjna metoda liječenja.19

Rezultatima ovog istraživanja moguće je potvrditi na-vedene rezultate gdje se vidi kako fi zioterapija nije pokazala značajnost u poboljšanju elektrofi zioloških parametara n. medianusa dok se operativna dekom-presija nametnula kao logičan izbor liječenja sindroma karpalnog tunela. Dok fi zioterapijski tretman ne pokazu-je statističku značajnost kod liječenja otvara se pitanje odabira metoda liječenja sindroma karpalnog tunela te dostupnosti fi zioterapije.

ZaključakFizioterapija prvi je odabir kod liječenja sindroma kar-palnog tunela kod blagih i umjerenih slučajeva bolesti. Ovim radom standardni fi zioterapijski program kojeg su provodile osobe uključene u istraživanje nije pokazao statističku značajnost kontroliranu elektrofi ziološkim parametrom ditalne motorne latencije u liječenju sin-droma karpalnog tunela. Operativna dekompresija n. medianusa pokazala je statističku značajnost prema vrijednosti distalne motorne latencije mjerene nakon dekompresije. Kako je operativna dekompresija doka-zala superiornost u liječenju sindroma karpalnog tunela nameće se pitanje izbora nekih drugih metoda fi zioter-apijske intervencije i pristupa konzervativnog liječenja nakon kojih bi se metodom ENG testirao ishod.

Novčana potpora: NemaEtičko povjerenstvo: Etičko povjerenstvo Klinička bolnica „Sveti Duh“Sukob interesa: Nema

Literatura1. Bland JD. Carpal tunnel syndrome. BMJ. 2007; 14:335-

343.2. Katz JN, Simmons BP. Carpal tunnel syndrome. N Engl J

Med. 2002;346:1807-1812.3. Atalay NS, Sarsan A, Akkaya N, Yildiz N, Topuz O. The

impact of disease severity in carpal tunnel syndrome on grip strength, pinch strenght, fi ne motor skill and depression. J Phys Ther Sci. 2011;23:115-118.

4. Mathiowetz V, Weber K, Volland G, Kashman N. Reliabil-ity and validity of grip and pinch strength evaluations. J Hand Surg. 1984;9A:222-226.

5. Stegink Jansen CW, Simper VK, Stuart HG, Pinkerton HM. Measurement of maximum voluntary pinch strenth: effects of forearm position and outcome score. J Hand Ther. 2003;16:326-336.

6. American Association of Electrodiagnostic Medicine, American Academy of Neurology and American Acad-emy of Physical Medicine and Rehabilitation: Practice parameter for electrodiagnostic studies in carpal tunnel syndrome: summry statement. Muscle Nerve. 2002;25:918-922.

7. Chen LC, Ho CW, Sun CH, Lee JT, Li TY, Shih FM, Wu YT. Ultrasound-Guided Pulsed Radiofrequency for Carpal Tunnel Syndrome: A Single-Blinded Randomized Con-trolled Study. PLoS ONE.2015; 10:e0129918.

8. Casale R, Damiani C, Maestri R, Wells CD. Pain and electrophysiological parameters are improved by combined 830-1064 high-intensity LASER in sympto-matic carpal tunnel syndrome versus Transcutaeous Electrical Nerve Stimulation. Eur J Phys Rehabil Med. 2013;49:205-2011.

9. Raeissadat A, Soltani RZ. Study of long term effects of laser therapy versus localcorticosteroid injection in patients with carpal tunnel syndrome. J Lasers Med Sci. 2010;1:24-30.

64


10. Aydin E, Tastaban E, Omurlu IK, Turan Y, Sendur OF. Effects of deep heating provided by therapeutic ultrasound on demiyelinating nerves. J Phys Ther Sci. 2016;28:1278-1283.

11. Serra JM, Benito JR, Monner J. Carpal tunnel release with short incision. Plast Reconstr Surg. 1997;99:129-135.

12. Chang CW, Wang YC, Chang KF. A practical electrophysi-ological guide for non-surgical and surgical treatment of carpal tunnel syndrome. J Hamd Surg Eur. 2008;33:32-37.

13. Green DP. Diagnostic and therapeutic value of carpal tunnel injection. J Hand Surg Am. 1984;9:850-854.

14. McConnel JR, Bush DC. Intraneural steroid injection as a complication in the management of carpal-tunnel syndrome- a report od 3 cases. Clin Ortop Relat Res. 1990;250:181-184.

15. Visser LH, Ngo Q, Groeneweg SJ, Brekelmans G. Long term effect of local corticosteroid injection for carpal tunnel syndrome: A relation with electrodiagnostic se-verity. Clin Neurophysiol. 2012;123:838-841.

16. Gelberman RH, Aronson D, Weisman MH. Carpal-tunnel syndrome: Results of a prospective trial of steroid injec-tion and splinting. J Bone Joint Surg Am. 1980;62:1181-1184.

17. Wong KC, Hung LK, Ho PC, Wong JM. Carpal tunnel release: a prospective, randomised study of endo-scopic versus limited-open methods. J Bone Joint Br. 2003;58:863-868.

18. Ferdinad Rd, MacLean JG. Endoscopic versus open car-pal tunnel release in bilateral carpal tunnel syndrome: a prospective, randomised, blinded assessment. J Bone Joint Surg Br. 2002;84:375-379.

19. Ingeborg BC, de Bos K, Gerritsen A, van Tulder M, Rut-ten-van Molken M, Ader HJ, de Vet H, Bouter L. Surgery is more cost-effective ten splinting for carpal tunnel syndrome in the Netherlands: results o fan economic evaluation alongside a randomized controlled trial. BMC Musculoskeletal Disorders. 2006 ;7:86-91.

Primljen rad: 30.01.2018.Prihvaćen rad: 28.02.2018.

Adresa za korespodenciju: [email protected]

65PHYSIOTHER. CROAT.2018;16:65-72.

Miljanić Grčević M, Josipović I. Usporedba anksioznosti prije i nakon fi zioterapije kod pacijenata sa osteoartritisom kuka i koljena

Usporedba anksioznosti prije i nakon fi zioterapije

kod pacijenata sa osteoartritisom kuka i koljena

Comparison of anxiety before and after physiotherapy at patients with

osteoarthritis of hips and knees

Marina Miljanić Grčević, mag. physioth, dipl. physioth1, Irena Josipović, mag. physioth.2

1Srednja škola Pakrac, Pakrac, Hrvatska2Gradska bolnica i bolnica hrvatskih veterana Pakrac, Pakrac, Hrvatska


66


SažetakUvod: Osteoartritis je kronična degenerativna bolest zglobova, koja obično zahvaća stariju populaciju. S vre-menom dolazi do pojave anksioznosti i depresije kao posljedice boli i sve veće funkcionalne nesposobnosti.

Cilj: Ispitati razinu anksioznost kod pacijenata oboljelih od osteoartritisa prije i nakon provedene fi zioterapije.

Materijali i metode: Istraživanje je provedeno na uzorku od 30 ispitanika s kliničkim simptomima osteoartritisa kukova ili koljena. Korištena je Numerička skala boli, Melzack McGillov upitnik za ispitivanje kvalitete boli, up-itnik o procijeni zdravstvenog stanja pacijenta, Beckov inventar depresije i Spielbergov upitnik o anksioznosti kao stanju. Od fi zioterapijskih postupaka primijenjene su terapijske vježbe u dvorani i bazenu, parafi nski oblo-zi, podvodna masaža donjih ekstremiteta i TENS-a.

Rezultati: Razina anksioznosti je bila najmanja kod ispi-tanika starije životne dobi (p = 0,03). Dobiveni rezultati pokazuju statistički značajnu razliku u jačini boli (p = 0,01) te funkcionalne sposobnosti (p= 0,03)

Zaključak: Anksioznost je prisutna kod pacijenata koji boluju od osteoartritisa kukova i koljena što utječe na lošije ili sporije rezultate fi zioterapije.

Ključne riječi: Osteoartritis, anksioznost, fi zioterapija

Abstract Introduction: Osteoarthritis is a chronic degenerative joint disease, which usually affects the older population. Over time, anxiety and depression appear as a conse-quence of pain and increasing functional incapacity.

Aim: To investigate the level of anxiety in patients with osteoarthritis before and after physiotherapy

Material and methods: The study was conducted on a sample of 30 subjects with clinical symptoms of os-teoarthritis of the hips or knees. Numerical scales of pain, Melzack McGill’s questionnaire for pain quality assessment, Patient assessment questionnaire, Beck’s inventory of depression, and Spielberg’s anxiety ques-tionnaire. Therapeutic exercises in the gym and pool, paraffi n wraps, water massage of lower extremity and TENS were applied.

Results: The level of anxiety was lowest in the elderly (p = 0.03). The results show statistically signifi cant differ-ence in pain intensity (p = 0.01) and functional abilities (p = 0.03)

Conclusion: Anxiety is present in patients suffering from osteoarthritis of the hips and knees, affecting the physiotherapy results.

Key words: osteoarthritis, anxiety, physiotherapy

UvodOsteoartritis ili artroza kako se često naziva, predstavlja najčešću reumatsku bolest današnjice. Zahvaća najviše srednju i stariju životnu dob. Preko 80% osoba iznad 75. godine života boluje od artroze. Kroničnog je tijeka, izaziva progresivno degenerativne promjene na zglobo-vima i jedan je od najčešćih uzroka fi zičke nesposobnos-ti među odraslima. Jedan od uzroka nastanka ove boles-ti je evolutivno podizanje čovjeka na noge i samim time stvaranje pritiska na zglobove. S obzirom na to da su bol i funkcionalno ograničenje pokreta zahvaćenog zgloba, dominantni simptomi kod osteoartritisa, takvo stanje može često na čovjeka djelovati vrlo frustrirajuće. Kod liječenja osteoartritisa veliku ulogu predstavlja fi ziotera-pija. Primjena fi zioterapijskih procedura, kao što su ter-apijske vježbe, primjena određenih toplinskih procedura te hidroterapijskih postupaka, uvelike pomažu u sman-jenju boli i zakočenosti zglobova, održavanju ili pobol-jšavanju zglobne pokretljivosti i snaženju pripadajućih mišića. Bol kod osteoartritisa može značajno smanjiti pokretljivost i razinu sudjelovanja u životnim aktivnos-tima te na taj način biti glavni izvor stresa kod takvih osoba. Osobe se često mogu naći u situaciji kada nisu u stanju zadržati nivo funkcije koji su imali ranije. Kronični stres i bol mogu zahvatiti tijelo i um te se tako manifesti-raju u vidu napadaja panike i pogoršanja općeg zdravlja. Stoga su nastanak depresije i anksioznosti kod takvih osoba vrlo česta pojava.1

Istraživanja koja se bave utjecajem psiholoških faktora kao što su depresija i anksioznost na kronične bolesti su na žalost vrlo rijetka. Upravo zato, Rendulić, u svome istraživanju, gdje se ispitivalo značaj jakosti mišića ek-stenzora koljena na smanjenje boli kod osoba starije životne dobi sa osteoartritisom, napominje da se u pod-ručju istraživanja bolesti kao što je osteoartritis svakako trebaju uvrstiti i psihološki testovi praćenja učinaka vježbi i ostalih fi zioterapijskih procedura.2

Mnogi psihološki problemi vezani uz osteoartritis mogu biti reakcije na kroničnu bol koja je svakodnevno prisut-na kod takvih osoba. Kronična, bolna priroda nesposob-nosti ovog stanja u kombinaciji s nepredvidljivim tijekom bolesti, pogoršanjem i remisijom, zahtijeva kontinuira-ni proces prilagođavanja. Dugoročno gledano, većina osoba se prilagodi s određenim uspijehom, iako mnogi proživljavaju osjećaje anksioznosti, depresije, gubitka kontrole i bespomoćnosti na tom putu. Postoje dokazi da su psihološki čimbenici važniji prediktori nesposob-nosti nego uz bolest povezane varijable, kao što je tra-janje bolesti.3

Prožimajuća priroda simptoma osteoartitisa i njego-vih efekata na fi zičke, socijalne i društvene aktivnosti može biti demoralizirajuća. Osobe sa osteoartritisom će vjerojatno sebe okarakterizirati kao „nesposobne“, us-poređujući se s osobama koje boluju od drugih kroničnih bolesti.4 Isto tako, mnogi od njih će iskusiti psihološke simptome, uključujući anksioznost, depresiju i bespo-



moćnost. Zabilježeno je da 10% osoba s osteoartritisom ima depresiju te da psihološki simptomi pogoršavaju bol i nesposobnost.5

Psihološka stanja kao što su anksioznost i depresi-ja mogu biti u korelaciji s boli i smanjenom tjelesnom funkcijom kod osoba s osteoartritisom, ali isto tako ank-sioznost i depresija mogu biti povezane i jedna s drugom, pa je moguće da njihova interakcija ima veći efekt na smanjenje tjelesne funkcije.6 Psihičko stanje osobe koja boluje od osteoartritisa može zapravo predvidjeti njez-inu tjelesnu sposobnost. Dugotrajno djelovanje depresi-je i anksioznosti kod osoba koje boluju od osteoartritisa može izazvati osjećaj bespomoćnosti, gubitak samokon-trole te gubitak samopouzdanja.6

Depresija i anksioznost su vrlo često u interakciji sa strahom od pojave boli, pa na taj način imaju i veći efe-kt na tjelesnu funkciju. Tako Leeuw napominje da strah od boli može biti sekundaran strahu od anksioznosti os-jećaja povezanih s boli.7 U takvim primjerima je moguće da netko tko već pati od anksioznosti, ima kombinirane efekte straha i anksioznosti, što može imati veliku mani-festaciju slabe tjelesne funkcije, a to pak rezultira većim problemima u savladavanju funkcionalnih defi cita pov-ezanih sa mišićno-koštanom patologijom.8

Anksioznost može započeti iz više preventivnih stanja, kao što su izbjegavanje situacija u kojima osoba može očekivati potencijalnu prijetnju. Tjeskobne osobe mogu biti previše predstrožne u tome da su prefokusirane na pregled svoga okruženje u potrazi za potencijalnim prijetnjama. Anksioznost je kod osteoartirtisa najčešće povezana sa strahom od pojave boli i funkcionalnom nesposobnošću. Kolika će razina anksioznosti biti, ovisi o percepciji i doživljaju boli osobe koja boluje od osteo-artritisa.7

Cilj ovog istraživanja je usporediti utjecaj anksioznosti i depresije kod osoba koje boluju od osteoartritisa.

Materijali i metode U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanika starije životne dobi između 49 do 78 godina. Od toga je 21 žena (70%), a 9 muškaraca (30%). Ispitanici su odabra-ni metodom prigodnog uzorka. Svi ispitanici su upućeni na liječenje zbog osteoartritisa koljena i kukova u Speci-jalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Lipiku. Od fi zioterapijskih postupaka ispitanici su imali: terapijske vježbe u dvorani i bazenu, primjenu parafi nskih obloga, primjenu podvodne masaže donjih ekstremiteta te prim-jenu TENS-a. Svi ispitanici su imali propisane navedene fi zioterapijske postupke u trajanju od 21 dan.

Kriteriji uključenja su pacijenti s osteoartritisom kuka i koljena, s prisutnim psihološkim tegobama, pacijenti životne dobi veće od 49 i manje od 78 godina, upućeni na fi zioterapiju. Kriteriji isključenja su pacijenti životne dobi manje od 49 i veće od 78 godina, pacijenti koji nisu

prijavili nikakve psihološke tegobe, pacijenti bez simpto-ma ostaeoartritisa kuka ili koljena.

U svrhu ovog istraživanja korišten je anketni upitnik pod nazivom „Upitnik o suočavanju s boli kod pacijenata s osteoartritisom“. Upitnik obuhvaća: Numeričku skalu boli (NSB), Melzack McGillov upitnik za ispitivanje kval-itete boli, upitnik o procijeni zdravstvenog stanja paci-jenta (HAQ), Beckov inventar depresije (BDI) i Spielber-gov upitnik o anksioznosti kao stanju (STAI).

Prvi dio upitnika sadrži demografske podatke (dob, spol, razina obrazovanja, bračni status), drugi dio se od-nosi na podatke o boli (Numerička skala boli i Melzack McGillov upitnik), treći dio na podatke o zdravstvenom statusu (HAQ), a četvrti dio se odnosi na podatke o depresiji i anksioznosti (BDI, STAI).

Melzack McGillov upitnik je upitnik za ispitivanje kval-itete boli, koji se sastoji od 15 tvrdnji u kojim su nave-dene različite vrste boli i njihova jačina. Ispitanici su upućeni da znakom X označe koje vrste boli osjećaju uslijed njihove bolesti i u kojem intenzitetu.

Numeričkom skalom boli se prikazuje pacijentov sub-jektivni doživljaj boli koju on osjeća. Ispitanici su up-ućeni da zaokruže broj na skali od 0 do 10 s kojim bi mogli usporediti jačinu svoje boli.

Upitnik o procjeni zdravstvenog stanja pacijenta (HAQ) sadrži 20 pitanja koja se odnose na svakodnevne životne aktivnosti koje ispitanici obavljaju (oblačanje, njegu, ustajanje, hranjenje, hodanje, obavljanje higi-jene, dohvaćanje predmeta, hvatanje i obavljanje ak-tivnosti).

Beckov inventar depresije (BDI) se sastoji od 21 skupine tvrdnji, koji opisuju simptome depresije te je ispitanike upućeno da zaokruže odgovor prema kojem bi mogli opi-sati svoje raspoloženje i osjećanje u protekla dva tjedna.

Spielbergerov upitnik o anksioznosti kao stanju (STAI) se sastoji od 20 pitanja, koja su podjeljena na 4 nivoa razine anksioznosti, od čega 1 znači (nije uopće), a 4 znači (jak).9

Istraživanje je provedeno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik. Svi ispitanici su upitnike ispunjavali dva puta. Prvi put su upitnike ispunili pri do-lasku u ustanovu prije primjene prve fi zioterapije. Pri is-punjavanju upitnika prvi put, ispitanici su dobili detaljne upute na koji način upitnike trebaju ispuniti. Ispitanici su u prvom anketiranju ispunjavali sve navedene upitni-ke. Drugi put, ispitanici su upitnike rješavali zadnji dan, nakon primjene zadnje fi zioterapije, pri čemu su primi-jenjeni upitnici Numeričke skale boli, upitnik o procijeni zdravstvenog stanja pacijenta (HAQ) i Spielbergerov upi-tnik o anksioznosti kao stanju (STAI).

Za obradu podataka dobivenih popunjenim upitnicima, koristili su se mjerni postupci deskriptivne statistike. Isto tako su se u obradi podataka koristili i mjerni pos-tupci inferencijalne statistike; t-test, računanje korelaci-

68


je i regresijska analiza podataka. T-test se koristio da bi se ispitalo postoji li statistički značajna razlika između jačine boli prije i nakon fi zioterapije, anksioznost izm-jerena prije i nakon fi zioterapije i indeks nesposobnosti (HAQ) izmjeren prije i nakon fi zioterapije. Isto tako t- test je korišten kako bi se utvrdila razlika u spolu kod depresije, anksioznosti, kvalitete boli, HAQ–a te jačine boli. Pearsonov koefi cijent korelacije je korišten za ut-vrđivanje povezanosti između dobi, razine obrazovan-ja, jačine boli, kvalitete boli, depresije, anksioznosti, te HAQ-a.

Regresijska analiza podataka je korištena kako bi se ut-vrdila povezanost između depresije, HAQ-a, dobi, razine obrazovanja, jačina boli, kvaliteta boli i anksioznosti.

U tumačenju dobivenih rezultata vrijednosti koje su smatrane statistički značajne su one p<0,05.

RezultatU Tablici 1. prikazani su demografski podatci ispitanika.

U Tablici 2. su prikazani rezultati kvalitete boli (Melzack McGillov upitnik )

Dobiveni rezultati pokazuju da ispitanici pretežno pate od probadajuće (N = 23), grčeće (N = 21) te bolne boli (N = 21).

Dobiveni rezultati pokazuju statistički značajnu razliku u jačini boli (p = 0,01) te funkcionalne sposobnosti (p= 0,03) (Tablice 3. i 4.)

Rezultati funkcionalne nesposobnost (HGA) su prikaza-ni u Tablici 5.

U Tablici 6. je prikazana je korelacija između depresije, HAQ-a, dobi, razine obrazovanja, jačina boli, kvaliteta boli i anksioznosti.

U Tablici 7. su prikazani rezultati regresijske analize. Dobiveni rezultati upućuju na životnu dob kao prediktor anksioznosti (Tablica 7.).

Tablica 1. Demografski podatci ispitanika

SPOL N (%)

Muškarci 9 (30)

Žene 21 (70)

Ukupno 30 (100)

DOB 49 – 59 godina

60 – 69 godina

70 – 79godina

Ukupno 7 (23) 9 (30) 14 (47)

RAZINA OBRA-ZOVANJA

N (%)

Manje od osnovne škole

3 (10)

Osnovna škola 15 (50)

Srednja škola 11 (36)

Viša škola 1 (3)

Ukupno 30 (100)

BRAČNO STANJE

N (%)

Nikad u braku 2 (6)

U braku 17 (56)

Udovci 10 (33)Rastavljeni 1 (3)Ukupno 30 (100)

Tablica 2. Prikaz vrsta boli

Vrsta boli Nema Slabo Srednje Jako Ukupno

N (%)

Probadajuća 7 (23,33) 6 (20,00) 10 (33,33) 7 (23,33) 30 (100)

Grči 9 (30,00) 3 (10,00) 11 (36,66) 7 (23,33) 30 (100)

Bolna 9 (30,00) 3 (10,00) 13 (43,33) 5 (16,66) 30 (100)

Oštra 12 (40,00) 1 (3,33) 11 (36,66) 6 (20,00) 30 (100)

Izjedajuća 27 (90,00) 1 (3,33) 0 (0,00) 2 (6,66) 30 (100)

Prskajuća 28 (93,33) 0 (0,00) 2 (6,66) 0 (0,00) 30 (100)

Zastrašujuća 28 (93,33) 0 (0,00) 2 (6,66) 0 (0,00) 30 (100)



Tablica 3. Prikaz rezultata jačine boli, anksioznosti i HAQ-a

t df p

1. Jačina boli (prvo mjerenje) – Jačina boli (drugo mjerenje)

2,70 29 0,01

2. Anksioznost (prvo mjerenje) – Anksioznost (drugo mjerenje)

1,26 29 0,21

3. HAQ (prvo mjerenje) – HAQ (drugo mjerenje)

28 0,94

Tablica 5. Prikaz učestalosti poteškoća nekih svakodnevnih aktivnosti

Aktivnosti Bez pot. Malo pot. Puno pot. Nesp. Ukupno

N (%)

Aktivnost hranjenja 24 (80,00) 6 (20,00) 0 (0,00) 0 (0,00) 30 (100)

Aktivnost hvatanja 28 (93,33) 2 (6,66) 0 (0,00) 0 (0,00) 30 (100)

Dnevne aktivnosti 10 (33,33) 9 (30,00) 4 (13,33) 7 (23,33) 30 (100)

Tablica 6. Korelacije između varijabli

Dob Razina Jačina

boli prvo mjerenje

Jačina boli drugo mjerenje

Kvaliteta boli

DepresijaAnksioz.

prvo mjerenje

Anksioz. drugo

mjerenje

HAQ prvo mjerenje

HAQ drugo mjerenje

Dob 1 - - - - - - - - -

Razina obrazovanja

0,18 1 - - - - - - - -

Jačina boli prvo mjerenje

0,06 0,00 1 - - - - - - -

Jačina boli drugo mjerenje

0,15 - 0,01 0,35 1 - - - - - -

Kvaliteta boli 0,43* - 0,06 0,14 0,53** 1 - - - - -

Depresija 0,16 - 0,09 0,33 0,24 0,47** 1 - - - -

Anksioz. prvo mjerenje

- 0,51** - 0,25 0,18 0,14 - 0,28 0,02 1 - - -

Anksioz. drugo mjerenje

- 0,48** - 0,36* 0,16 0,29 - 0,30 - 0,11 0,63** 1 - -

HAQ prvo mjerenje

- 0,02 - 0,20 0,51** 0,41* 0,39* 0,68** 0,13 0,11 1 -

HAQ drugo mjerenje

0,05 - 0,12 0,33 0,61** 0,37* 0,51** 0,07 0,25 0,82** 1

* Korelacija je značajna na nivou 0,05** Korelacija je značajna na nivou 0,01

Tablica 4. Prikaz rezultata depresije, anksioznosti, kvalitete boli, HAQ-a i jačine boli

M C D SD p

Jačina boli prvo mjerenje

4,37 5,00 5 2,26 0,20

Jačina boli drugo

2,97 3,00 5 2,68 0,20

Anksioznost prvo mjerenje

33,00 32,00 30 6,43 0,85

Anksioznost drugo mjerenje

31,67 30,50 28 7,11 0,95

HAQ prvo mjerenje

5,43 5,00 0 4,31 0,03

HAQ drugo mjerenje

5,66 6,00 0 3,83 0,19

70


Tablica 7. Prikaz rezultata regresijske analize

Prediktori β t p

Depresija 0,10 0,42 0,67

Funkcionalna nesp. (HAQ1)

- 0,02 - 0,10 0,92

Dob - 0,43 - 2, 24 0,03

Obrazovanje - 0,18 - 1,04 0,30

Jačina boli 1 0,22 1,13 0,26

Kvaliteta boli - 0,18 - 0,84 0,40

DiskusijaIspitujući kvalitetu boli, mnogi ispitanici su imali poteš koća pri ispunjavanju upitnika, konkretno sa tumačenjem 15 vrsta boli, pa je bilo potrebno dodatno objašnjenje, kako bi upitnik bio kvalitetno ispunjen i kako bi se dobiveni podaci mogli uvrstiti za daljnu obradu. Navedeno je bilo i očekivano, Naime, upitnik koji opisuje 15 vrsta različitih kvaliteta boli, općenito je bio zbunjujući za ispitanike te u trenutku njegovog ispunjavanja oni nisu mogli jasno defi nirati na koji način bi opisali svoj osjet boli. S druge strane, ipak se radi o uzorku ispitanika niže razine obrazovanja, tako da nije bilo toliko iznenađujuće što su se kod mnogih ispitanika javile poteškoće pri tumačenju značenja za svaku pojedinu kvalitetu boli. Ispitanici su najčešće svoju bol opisivali kao probadajuću (N = 23), grćeću (N = 21) i bolnu (N = 21).

S obzirom na to da su ispitanici na Numeričkoj skali boli, jačinu svoje boli označavali uglavnom od manjeg do srednjeg intenziteta boli kroz oba mjerenja, za očekivati je bilo da će ispitanici svoju kvalitetu bolova na Melzack McGillov-om upitniku više opisivati kao grčeću ili bol-nu, jer se one nalaze na sredini kategorijske ljestvice tumačenja boli. Kvalitete boli koje su bile na kraju kate-gorijske ljestvice Melzack McGillov-og upitnika, pacijenti nisu označavali, zato jer ni na Numeričkoj skali boli niti jedan ispitanik nije označio da trpi jake bolove.

Nakon analize rezultata funkcionalne nesposobnosti (HAQ), vidljivo je da su ispitanici najmanji problem imali u korištenju fi ne motorike šake, što se odnosi na hranjenje (N = 6) i uzimanje predmeta (N = 2). Takvi rezultati su bili u potpunosti očekivani, jer se u ispitivanom uzorku ipak radi o dijagnozi osteoartritisa donjih ekstremiteta.

S druge strane upitnik koji su ispitanici ispunjavali krei-ran je prvenstveno za pacijente koji boluju od reumatoid-nog artritisa, čiji je glavni problem funkcionalnost šake, mada njegova primjena može poslužiti i za ispitivanje

kod nekih drugih dijagnoza, pa tako i kod pacijenata koji boluju od OA kukova i koljena. Ispitanici su najviše poteškoća imali sa izvršavanjem dnevnih aktivnosti, na što se odnosi kretanje po okolini i obavljanje kućanskih poslova ili poslova po vrtu (N = 20). Ovaj podatak je up-otpunosti u skladu s očekivanjem, jer s obzirom na to da se radi o populaciji starije životne dobi, koji su što zbog same dijagnoze, što zbog drugih okolnosti vezanih za njihovu dob osjetno slabije funkcionalne pokretljivosti.

Manji uzorak ispitanika unatoč starijoj dobi imao je značajnije bolje rezultate u smislu funkcionalne pokret-ljivosti, za razliku od određenog broja ispitanika mlađe dobi, koji su imali slabiju funkcionalnu pokretljivost. Up-ravo ispitanici starije životne dobi kao najvažnije razloge svoje pokretljivosti navode stalnu fi zičku aktivnost unu-tar svojih domova i izvan njih, poput konstantne potrebe za brigom o domaćim životinjama te poslovima vezanim za poljoprivredu.

Analiza rezultata dobivenih na NSB, prije i nakon fi zioter-apije pokazala je statistički značajnu razliku u jačini boli (p = 0,01), pa se može zaključiti da je bol nakon prove-dene fi zioterapije statistički značajno manja. Navedeni rezultat ukazuje na uspješnost fi zioterapisjkih postu-paka koje su provodili ispitanici. S obzirom na to da su svi ispitanici provodili fi zioterapiju u trajanju od 21 dan te su bili stacionirani na odjelu za pokretne pacijente, navedeno je bilo i očekivano. Ispitanici su fi zioterapiju provodili svaki dan od 7 – 15 sati, a nakon tog su ima-li adekvatan odmor, što znači da su kroz cijelo vrijeme boravka u Lipičkim Toplicama bili pošteđeni bilo kakvog fi zičkog rada koji bi provodili da su bili kod kuće. Na taj su način njihovi zglobovi kukova i koljena koji su zah-vaćeni osteoartritisom bili pošteđeni. S obzirom na sve navedeno, za očekivati je i bilo da će se bolovi na kraju fi zioterapije smanjiti.

Prosječna jačina boli prema NSB u prvom mjerenju izno-si (M = 4,37), a u drugom (M = 2,97), dok je dominant-na vrijednost oba mjerenja jačine boli (D = 5). Iz toga se može zaključiti da većina ispitanika svoju bol doživljava kao srednje jaku.

U prvom mjerenju prije provedbe fi zioterapije niti jedan ispitanik nije bio bez boli, dok je u zadnjem mjerenju, nakon provedbe fi zioterapije, čak 9 ispitanika izjavilo da ne osjećaju nikakvu bol. Unatoč tome, manji uzorak ispitanika je naveo da osjeća jaču bol nakon provedene fi zioterapije. Kao razlog tome, može se navesti reakcija pojedinih fi zioterapijskih procedura na oštećeni zglob, što se manifestira kao pojava boli te je potrebno vri-jeme od nekoliko dana se bol povuče. Da je upitnik Nu-meričke skale proveden barem tjedan dana od prestan-ka provedbe fi zioterapije, većina ispitanika bi na skali označila manji intenzitet boli.

Istina je da je analiza upitnika jačine boli provedenog u drugom mjerenju pokazala da je većina ispitanika označila smanjenje boli. Ipak, neki su ispitanici označili jednaku ili čak jaču bol nego u prvom mjerenju. Naime,



radi se o balneološkoj reakciji oštećenog zgloba na provedbu fi zioterapije. S obzirom na to da se balneološ-ka rekacija spontano povlači nakon 7 dana, za pret-postaviti je da bi se bol smanjila ili potpuno povukla i kod tih ispitanika koji su označili jednak ili jači intenzitet boli u drugom mjerenju.

Analizirajući rezultate upitnika anksioznosti, dobivene su aritmetičke sredine od (M=33,00) za upitnik ispunjen prvi dan prije provedbe fi zioterapije, a za upitnik ispun-jen zadnji dan nakon fi zioterapije rezultat aritmetičke sredine iznosi (M=31,67). S obzirom da raspon upitnika anksioznosti iznosi od 20 do 80 bodova, može se reći da je razina anksioznosti ispitanika i u prvom i drugom mjerenju bila osrednja. Promatrajući aritmetičke sredi-ne upitnika anksioznosti, vidljivo je da aritmetička sredi-na upitnika anksioznosti ispunjenog nakon fi zioterapije nije nešto bitno manja u odnosu na upitnik anksioznosti ispunjen prije fi zioterapije. Kao razlog tome, može se navesti nekoliko činjenica. Stacionarni pacijenti liječeni u specijalnoj bolnici za medicinsku rahabilitaciju u Lipi-ku, obvezni su do 12 sati isprazniti svoje sobe, kako bi ih oslobodili za nove pacijente. Već pri samom dolasku ispitanicima u sobu, primjećeno da su oni u žurbi zbog spremanja, dok su neki već bili spakirani i čekali svoje bližnje kako bi došli po njih.

Neki od ispitanika su bili vidno uzbuđeni zbog odlaska iz bolnice, dok su neki opet bili zabrinuti što će se morati vrlo uskoro vratiti u svakodnevnu rutinu i brigama koje ona donosi.

Sve ove činjenice su vjerojatno bitno utjecale na konačne dobivene rezultate drugog upitnika anksioznosti. Da je anksioznost ispitana u drugim ok olnostima, barem ne-koliko dana nakon dolaska ispitanika kući, rezultati bi vjerojatno bili drugačiji.

Razina depresije ispitanika s osteoartritisom kukova i koljena je bila na granici minimalne i blage depresije što se može zaključiti iz dobivene aritmetičke sredine od (M=13,70). Isti rezultati su potvrđeni i u istraživanju koje su proveli Kapidžić-Bašić i sur.10

S obzirom na to da je OA kronična bolest jednog ili više zglobova (kukovi i/ili koljena), a ne sistemska bolest koja zahvaća cijeli organizam, kao što je npr. reumatoid-ni artritis, za očekivati je i bilo da će ispitanici imati nižu razinu depresije. Njihova dijagnoza im ipak ne stvara toliko velike smetnje u smislu da im uvelike ograniča-va normalan način života i samostalnost pri obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Radi se o pokretnim pacijentima koji su u potpunosti samostalni te ne treba-ju pomoć svojih bližnji za životno funkcioniranje. S druge strane, pretpostavka je da su osobe koje pate od nekih težih kroničnih sistemskih bolesti i koje su više ili manje ovisne o svojim bližnjima kad se radi o svakodnevnim ži-votnim aktivnostima ipak više nezadovoljni svojim stan-jem što s vremenom dovodi sve jačeg stupnja depresije.

Kod ispitanika starije životne dobi, kvaliteta boli je bila jače izražena, ali je anksioznost i prije i nakon fi ziote-

rapije bila manja (p = 0,03). Može se pretpostaviti da su ispitanici starije životne dobi koji već godinama žive s bolovima i raznim brigama, razvili određenu razinu „otpornosti“ na bol ili da su razvili određene strategije suzbijanja boli za razliku od osoba mlađe životne dobi. Također ih je njihovo životno iskustvo navelo na to da životne probleme uzrokovane bolešću percipiraju na drugačiji, pozitivniji način od ispitanika mlađe životne dobi. Dobiveni rezultat uklapa se u opće poznatu činje-nicu da osobe starije životne dobi imaju veću toleranciju boli, iako se prag boli ne mijenja bitno s godinama. Slič-ni rezultati su potvrđeni i u studiji koju su proveli Petrini i sur., navodeći da se osobe u starije životne dobi spješni-je nose s iskustvom boli, koristeći različite psihološke strategije suzbijanja boli.11

Što su ispitanici bili obrazovaniji, razina anksioznosti je bila manja (p = 0,05), što se može pretpostaviti činje-nicom da viša razina životnog iskustva i obrazovanja sa sobom donosi i bolje razumijevanje i prihvaćanje bolesti u njihovoj svakodnevnici. S druge strane, što je bol ispi-tanika bila jača i prije i nakon provedene fi zioterapije, to je funkcionalna sposobnost bila slabija. Da je funkci-onalna sposobnost bolesnika s osteoartritisom slabija što je bol jača, potvrđeno je i u istraživanju Jette i sur.12

Bol je isto tako usko povezana s pojavom depresije, pa je tako bol bila jača, što je depresija bila na većoj razini (p = 0,01). Isti rezultat je potvrđen i u studiji Adesola i sur., gdje je dokazano da je depresija povezana s boli i slabom tjelesnom funkcijom kod osoba s osteoartriti-som koljena.13 Sharma i sur. su u svojem istraživanju također potvrdili da su osobe s osteoartritisom imali jači intenzitet boli ako su patili od depresije ili anksioznos-ti.14 Da je osjećaj bespomoći posrednik između boli i de-presije kod osoba s osteoartritisom, u svojem je istraži-vanju potvrdio i Wallston.15

Depresija je opet povezana sa funkcionalnom sposob-nošću, pa je tako funkcionalna sposobnost i prije i na-kon fi zioterapije bila slabija, što je razina depresije bila veća.

Slični rezultati povezanosti depresije i slabije funkcio-nalne sposobnosti su potvrđeni i kod Rosemann i sur. te kod Axford i sur.16,17

Složeni odnosi promatranih varijabli ne otkrivaju što je uzrok, a što posljedica kod osoba koje boluju od osteo-artritisa: moguće je da uslijed boli dolazi do smanjenja funkcionalne sposobnosti, što dovodi do anksioznosti i depresivnosti navedenih osoba. Slični rezultati su po-tvrđeni i u studiji Scopaz i sur. te Axford i sur.8,17 No, isto tako je moguće da zbog anksioznosti izazvanom zabrinutošću ispitanika zbog bolesti, dolazi do jačanja intenziteta boli. Vjerojatno se oba navedena procesa izmjenjuju pojačavajući s vremenom negativne fi zičke i emocionalne aspekte bolesti.

Glavno ograničenje ove studije je prije svega korištenje upitnika koji možda ne odgovara u potpunosti ispitani-cima koji imaju dijagnozu osteoartritisa kuka i koljena.

72


Ovaj je upitnik kreiran prvenstveno za bolesnike s re-umatoidnim artritisom, ali je primjenjiv i kod bolesnika s osteoartritisom kuka i koljena. Još jedan razlog zbog čega upotrebljeni upitnik nije u potpunosti prikladan za takvu populaciju ispitanika, je nerazumijevanje pojed-nih pitanja ispitanika starije životne dobi. Zbog težeg ra-zumijevanja postavljenih pitanja, dolazi do gubitka vre-mena potrebnog za ispunjavanje upitnika. Tako da se može zaključiti da bi u budućim istraživanjima na takvoj populaciji svakako bilo prigodno prilagoditi upitnik ili ga zamjeniti nekim jednostavnijim upitnikom.

ZaključakOvim istraživanjem je dokazano da su psihološka stanja kao što su anksioznost i depresija u korelaciji s inten-zitetom boli i slabije funkcionalne sposobnosti kod oso-ba koje boluju od osteoartritisa kukova i koljena. Važnost ovakvih saznanja vrlo je bitna za fi zioterapeute u radu s osobama koje boluju od osteoartritisa. S obzirom na to da bi negativni emocionalni aspekti mogli bitno utjecati na konačni rezultat fi zioterapije, vrlo je važna prilagodba i pristup fi zioterapeuta već u samom početku provođen-ja fi zioterapije. Važno je da fi zioterapeut bude strpljiv i empatičan prema osobi sa osteoartritisom. Također, neophodna je i edukacija fi zioterapeuta u svrhu sman-jenja boli, povećanja funkcionalne sposobnosti, što dje-luje i na smanjenje anksioznosti i depresije osoba koje boluju od ostaoartritisa..

Novčana potpora: NemaEtičko odobrenje: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju LipikSukob interesa: Nema

Literatura

1. Barlow J. Living with Arthritis. British Psychological Soci-ety and Blackwell. 2009;1:37-159.

2. Rendulić SS, Perić D, Jukić I. Značaj jakosti mišića - ekstenzora koljena na smanjenje boli u starijih osoba s osteoartritisom. Reumatizam. 2011;58:21-25.

3. Bellack AS, Hersen M. Health Psychology. Elsevier, Uni-versity of St. Andrews, UK. 2001;8:428-439.

4. Verbrugge LM, Juarez L. Profi le of Arthritis Disability. Institute of Gerontology. 2001;1:157-79.

5. Keefe FJ, Bonk V. Psychosocial Assessment of Pain in Patiens having Rheumatic Diseases. Clin. North Am. 1999;1:81-103.

6. Sharma L, Cahue S, Song J i sur. Physical functioning over three years in knee osteoarthritis: role of psycho-social, local mechanical, and neuromuscular factors. Northwestern University;2003;48:3359-70.

7. Leeuw K, Goossens ME, Linton SJ i sur. The Fear avoldance model of Musculoskeletal Pain, current state of scientic evidence. J Behav Med. 2007;30:77-94.

8. Scopaz KA, Piva SR, Wisniewski S i sur. Relationships of fear, anxiety, and depression with physical function in patients with knee osteoarthritis. Archives of Physical Medicine and Rehabilitations. 2009;90:1866-1873.

9. Matešić K, Pinjušić K. Hrvatske norme za STAI, STAIC i STAXI-2. Jastrebarsko: Naklada Slap. 2007.

10. Kapidžić-Bašić N, Kikanović Š, Karabegović A i sur.Depresivnost Kod Reumatskih Bolesnika. Reumatizam. 2006;53:112-115.

11. Petrini L, Tomczak-Matthiesen S, Arendt-Nielsen L. The effect of age and gender on pressure pain thresholds and suprathreshold stimuli. Perception. 2015;44: 587-596.

12. Jette AM, McDonough CM, Ni P i sur. A functional diffi culty and functional pain instrument for hip and knee osteoarthritis. Arthritis Research & Therapy. 2009;11:23-27.

13. Adesola CO. Depression, Pain And Physical Function In Patients With Osteoarthritis Of The Knee: Implications For Interprofessional Care. Nigerian Journal Of Medical Rehabilitation. 2015;18:2-13.

14. Sharma A, Kudesia P, Shi Q i sur.Anxiety And Depression In Patients With Osteoarthritis: Impact And Manage-ment Challenges. Open Access Rheumatology. Research And Reviews. 2016; 8:103-113.

15. Wallston KA. Psychological control and its impact in the management of rheumatological disorders. Baillieres Clinical Rheumatology. 1993;7:281-295.

16. Rosemann T, Laux G, Kuehlein T. Osteoarthritis And Functional Disability: Results Of A Cross Sectional Study Among Primary Care Patients In Germany. Bmc Muscu-loskeletal Disorders. 2007;8:79.

17. Axford J, Butt A, Heron C i sur. Prevalence Of Anxiety And Depression In Osteoarthritis: Use Of The Hospital Anxiety And Depression Scale As A Screening Tool. Clin Rheumatol. 2010;29:1277-183.



73PHYSIOTHER. CROAT.2018;16: 73-79.

Šimunjak T, Bušac L, Dubravčić-Šimunjak S, Jurinić A, Ivanković K Ozljede u sinkroniziranom klizanju u hrvatskih seniorskih klizačica

Ozljede u sinkroniziranom klizanju u hrvatskih seniorskih klizačica

Injuries in Croatian national team members in synchronized skating

Tena Šimunjak1, Lea Bušac, bacc.physioth.2, doc. dr. sc. Sanda Dubravčić-Šimunjak, prim. dr. med.3,

Antun Jurinić, mag.physioth.3, Katarina Ivanković, mag.physioth.3

1 studentica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, 2 Dječja bolnica Srebrnjak, Zagreb, Hrvatska

3 Zavod za fi zikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sveti Duh“, Zagreb, Hrvatska


74


Sažetak

Uvod: Sinkronizirano klizanje vrlo je atraktivan, zanim-ljiv, ali i veoma opasan sport, radi uvođenja sve težih i zahtijevnijih elemenata koje nameću pravila Međunar-odne klizačke federacije.

Cilj: Utvrđivanje učestalosti, vremena nastanka te lokalizacije ozljeda u hrvatskih seniorskih reprezenta-tivki.

Materijali i metode: Korišten je anonimni anketni upit-nik koji je sadržavao opće podatke, podatke o vreme-nu, vrsti i mehanizmu nastanka ozljede. Istraživanje je provedeno na uzorku od 20 reprezentativki Hrvatske u sinkroniziranom klizanju u dobi između 16 i 28 godina.

Rezultati: Rezultati su pokazali da su sve ispitane kliza-čice tijekom svoje klizačke karijere bile barem jednom ozlijeđene, a nekolicina njih i više puta. Najveći broj ozljeda odnosi se na ozljede donjih ekstremiteta, 65% imalo je problema s koljenom, 35% imalo je problema sa lumbalnim dijelom kralježnice. Izvan leda nastalo je 17,77% ozljeda , a 82,22% ozljeda tijekom treninga na ledu. 8,88% ozljeda nastalo je prilikom individualnog treninga tehnike na ledu, 24,44% su ozljede povezane s padovima, a 57,77% ozljeda je nastalo tijekom izvođe-nja grupnih klizačkih elemenata.

Zaključak: Broj ozljeda u sinkroniziranom klizanju za-brinjava, ponajviše veliki broj ozljeda nastalih tijekom međusobnog kontakta suklizačica na ledu. Zabrinjava-jući su rezultati učestale pojave boli u lumbalnom dijelu kralježnice povezani sa sve težim elementima klizačkih programa.

Ključne riječi: sihnronizirano klizanje, ozljede, incidencija

AbstractIntroduction: Synchronized skating is a very attractive, interesting, but also very dangerous sport due to intro-duction of more diffi cult and demanding elements im-posed by the rules of the International Skating Feder-ation.

Aim: To determine the frequency, time of occurrence and localization of injuries in Croatian senior team.

Materials and Methods: An anonymous questionnaire was used that contained general data, a table in which it was necessary to mark the time, type and mechanism of injury. The research was conducted on a sample of 20 Croatian national team members in synchronized skat-ing between the ages of 16 and 28. Data analysis used descriptive statistics in Microsoft Excel.

Results: The results showed that all of the examined skaters during their skating career were at least injured once, and several of them more than once. The greatest number of injuries were related to lower extremity inju-

ries. 13 out of 20 skater (65%) had knee problems. 7 of them 20 (35%) had problems with the lumbar spine. Of the total of 45 injuries, 8 occurred during off ice train-ing (17.77%) while 37 (82.22%) during on ice training. 4 injuries (8.88%) occurred during individual technique training on ice, 11 (24.44%) injuries were associated with falls, and 26 injuries (57.77%) occurred during group skating elements.

Conclusion: The number of injuries in synchronized skating is troublesome, mostly the number of injuries occurring during mutual contact of team mates on ice. Concerned are also results of frequent pain placed in lumbar spine associated with more diffi cult elements performed in programs. The reason for this maybe asso-ciated with raised quality and attractiveness of the sport which should attract the interest of experts from various fi elds of medical science.

Key words: synchronized skating, injuries, incidence

UvodKlizanje je, kao sport, konvencionalno-estetska polis-trukuturalna aktivnost, a prema dominaciji energetskih procesa klizanje pripada anaerobnoj skupini sportova1. Međunarodna klizačka federacija (International Skating Union - ISU) podijelila je klizačke sportove na umjet-ničko klizanje, brzo klizanje (na duge i kratke staze) i sinkronizirano klizanje2.

Sinkronizirano klizanje, kao najmlađa disciplina Međun-arodne klizačke federacije, ujedinjuje umjetnost i gracioznost s jedne strane te visoku razinu sportske pripremljenosti s druge strane. Iako vrlo atraktivan i zanimljiv sport, uvođenjem novih pravila suđenja sink-ronizirano klizanje postaje veoma opasan, ali nažalost i skup sport. Gradnjom brojnih zatvorenih dvorana i klizal-išta s umjetnim ledom u svijetu, sezona klizanja gotovo da se i ne prekida. Za postizanje vrhunskih rezultata, kao i u ostalim ekipnim sportovima, potrebna je prije svega motiviranost i složnost same ekipe, odnos ekipe i trenera, ali i međusobna suradnja brojnih stručnjaka - trenera, koreografa, baletnih stručnjaka, kineziologa, liječnika i fi zioterapeuta koji zajedno ostvaruju ono što se danas naziva moderno sinkronizirano klizanje2.

Ekipa sinkroniziranog klizanja sastoji se od 12 do 20 sportaša, većinom klizačica, ali moguće i klizača. Za vri-jeme natjecanja 16 klizača na ledu, kao jedan, izvode kratke i slobodne programe s točno zadanim elementi-ma koji se kližu na vremenski ograničenu glazbu odab-ranu od strane trenera i tima. U svakoj su ekipi dopuš-tene 4 zamjene. Zadani se elementi svake klizačke sezone po pravilima Međunarodne klizačke federacije mijenjaju. Neki od elemenata koji se izmjenjuju su: krug, linija, blok, kotač, križanje, lastavice i slično. Na ukupnu ocjenu, koja je zbroj sudačkih ocjena i ocjena tehničkog panela, uvelike utječu brzina, čistoća i sinkronizacija



svakog elementa zasebno kao i ukupni dojam i izraža-jnost cijelog otklizanog programa. Kako bi sport dobio na što većoj atraktivnosti, u programe se uvode sve teži elementi i grupna dizanja iznad razine glave, tako da je u sport uveden i dio akrobatike2.

Motoričke sposobnosti potrebne za sinkronizirano kli-zanje su: ravnoteža; održavanje međusobnih odnosa dijelova tijela i podloge, fl eksibilnost; izvođenje pokreta u nekom zglobu maksimalno mogućom amplitudom te agilnost; sposobnost brze promjena pravca kretanja u ograničenom prostoru3. Dr. Albright, olimpijska pobjed-nica u umjetničkom klizanju iz 1956, kasnije specijalist kirurgije, dala je do sada najtočniju defi niciju sporta i klizača koji mora imati snagu nogometaša, ravnotežu hodača po žici, izdržljivost maratonca, preciznost košarkaša, agilnost gimnatičara, živce igrača golfa i sklad plesača4.

Cilj rada bio je utvrđivanje učestalosti, lokalizacije te vremena i mehanizma nastanka pojedinih ozljeda u hrvatskih seniorskih reprezentativki u sinkroniziranom klizanju putem anketnog upitnika.

Materijali i metodeU provedenom istraživanju korišten je anonimni anketni upitnik koji se sastojao iz dva dijela. Vrijeme potrebno za njegovo riješavanje bilo je između 10 i 20 minuta. Istraživanje je provedeno na namjernom prigodnom uzorku od 20 ispitanika, reprezentativaca Hrvatske u sinkroniziranom klizanju, koji su svi ujedno i članovi Kluba sinkroniziranog klizanja „Zagrebačke pahuljice“. Svim je ispitanicima detaljno usmeno objašnjeno kako upitnik treba popuniti. Ukoliko im neka pitanja nisu bila jasna, pomoć pri ispunjavanju upitnika dobili su od klup-skog trenera ili liječnika.

Prvi dio upitnika odnosio se na opće podatke isitanika: spol, dob, godine bavljena sinhroniziranim klizanjem, početak bavljena sportom, brojem nastupa za reprez-entaciju kao i broja sati u tjednu provedenih na treningu na ledu i izvan leda. Treninzi izvan leda uključivali su kondicijske treninge, treninge plesa i baleta, treninge programa i obaveznih grupnih dizanja na suhom.

Slika 1. Izgled tablice anketnog upitnika

Drugi dio upitnika odnosio se na ozljede svakog klizača tijekom dosadašnje sportske karijere u sinhroniziranom klizanju. Sasatvni dio upitnika bila je i tablica (Slika 1.) u kojoj je bilo potrebno detaljno označiti vrijeme, vrstu i mehanizam nastanka svake pojedine ozljede. Pokraj tablice bio je shematski prikaz ljudskog tijela na kojem je križićem bilo potrebno ucrtati točnu lokalizaciju nave-dene ozljede (Slika 2.). Kako je klizačka sezona podijel-jena na tri perioda, natjecateljski, pripremni i prijelazni, sastavni dio upitnika vezan je bio uz period nastanka pojedine ozljede. Također su bila uključena i pitanja o intervencijama klupskog liječnika i korištenju usluga fi zioterapeuta nakon što se ozljeda već dogodila.

Slika 2. Shematski prikaz ljudskog tijela s prednje i stražnje strane

Nakon što su svi ispunjeni upitnici prikupljeni, podaci su upisani u Microsoft Excel operacijski sustav. U analizi podataka korištena je deskriptivna statistika te izračun frekvencija.

76


RezultatiU testiranju je sudjelovalo 20 ispitanika, sve osobe žen-skog spola. Svih 20 klizačica anketni je upitnik u cijelosti ispunilo (response rate 100%). Prosječna dob ispitanica bila je 20,5 godina. Rezultati su pokazali da se klizačice sinhroniziranim klizanjem prosječno bave 14,5 godina, od najmanje 9 do najviše 22 godine što je prikazano na Grafi konu 1.

■ 5 - 10 godina (2,10%)

■ 10 - 15 godina (5,25%)

■ 15 - 20 godina (12,60%)

■ 20 + (1,50%)

Grafi kon 1. Apsolutan i relativan (%) broj godina prove-den bavljenjem sinhroniziranim klizanjem

Za reprezentaciju Hrvatske u prosjeku su klizale 6,45 puta. Najmlađa je klizačica prvi nastup za reprezent-aciju imala u dobi od 11 godina (kao članica kadetske reprezentacija), a najstarija u dobi od 23 godine (kao seniorska reprezentativka).

Sve anketirane klizačice imale su treninge na ledu i iz-van leda. Na ledu su tjedno trenirale 4,75 sati, a izvan leda 5 sati tjedno.

Tijekom svoje klizačke karijere, od 20 ispitanih klizačica sve su barem jednom, a neke i više puta, bile ozlijeđene. Rezultatima dobivenim anketnim upitnikom pronađeno je ukupno 45 različitih ozljeda. Apsolutan i relativan broj ozljeda prema lokalizaciji prikazan je na Grafi konu 2.

■ Ozljede koljenog zgloba (13,29%)

■ Ozljede lumbalnog dijela kralježnice (7,15%)

■ Ozljede gležnja (4,90%)

■ Ozljede ramenog zgloba (3,70%)

■ Upale pokosnica (3,70%)

■ Ostale ozljede (istegnuća mišića i ligamenata) (15,33%)

Grafi kon 2. Apsolutan i relativan (%) broj ozljeda prema lokalizaciji

Od ukupno 45 navedenih ozljeda, 8 se dogodilo tijekom treninga izvan leda (17,77%), a 37 (82,22%) ozljeda nastalo je tijekom treninga različitih elemenata na ledu, čiji je uzrok nastanka prikazan na Grafi konu 3.

4, 11%

11, 30%22, 59%

■ Ozljede nastale uslijed individualnog treninga tehnike

■ Padovi klizačica

■ Ozljede tijekom treninga programa odnosno treninga grupnih klizačkih elemata

Grafi kon 3. Apsolutan i relativan (%) broj ozljeda na ledu s obzirom na uzrok nastanka



Rezultati anketnog upitnika prikazani na Grafi konu 4. prikazuju apsolutan i relativan (%) broj ozljeda prema periodu njihovog nastanka.

■ Natjecateljski period (34,72%)■ Pripremni period (11,24%)■ Prijelazni period (2,40%)

Grafi kon 4. Apsolutan i relativan (%) broj ozljeda prema periodu nastanka

DiskusijaSami počeci sinkroniziranog klizanja sežu u ne tako davne pedesete godine prošlog stoljeća. Moderno sink-ronizirano klizanje poznato je od 1954., kada je dr. Potter, iz gradića Ann Arbora u Michiganu organizirao skupinu klizačica s namjerom formiranja tima. Od tada pa sve do danas popularnost ove vrste grupnog, ekip-nog klizanja ubrzano je rasla. Prvo svjetsko prvenstvo u ovom sportu, na kojemu je sudjelovala 21 ekipa iz 17 zemalja svijeta održano je 2000. godine u američkom Minneapolisu. Prvi klub u Hrvatskoj, „Zagrebačke pahul-jice“ osnovan je 1997. godine zaslugom nekolicine en-tuzijasta. Iako relativno mlad i nov sport kod nas, treba spomenuti da je Grad Zagreb već dva puta bio domaćin Svjetskog prvenstva: 2004. i 2009. godine. Tako je Hr-vatska potvrdila svoje važno mjesto u klizačkoj obitelji, a mladoj reprezentaciji pridodan je epitet najbrže ras-tuće u svijetu.5

Kako bi sport dobio na još većoj atraktivnosti, u klizačke programe uvedeni su sve teži elementi i grupna dizanja iznad razine glave, pa je tako sport dobio i dio akroba-tike.2 U proteklih pet do deset godina sekvence koraka unutar elemenata baziraju se na promjeni bridova jedne stajaće noge sa čestim rotacijama i balansiranjem u zglobu koljena preko gotovo pune dužine ledene pov-

ršine. Korištenje bridova dozvoljava orijentaciju klizača prema unutra ili prema van. Upravo ti složeni i multidi-menzionalni pokreti dovode do učestalih ozljeda koljena nađenih u naših klizačica. Ponekad treneri pokušavaju maksimizirati težinu koraka u cilju što većeg broja bo-dova, ali i trona na svjetskom prvenstvu, pritom zabo-ravljajući da je u cijeloj priči najvažniji sportaš i njegovo zdravlje.6,7

Saznanja i praćenje ozljeda u sinhroniziranom klizanju u domaćoj i stranoj literaturi su izuzetno mala pa svako novo objavljeno istraživanje, pa čak i na izuzetno ma-lom uzorku, podržano je od strane stručnog osoblja koje radi u tom sportu.6,7 Dosad najopsežniji rad s kojim se rezultati ovog istraživanja mogu djelomično usporediti je rad Dubravčić- Šimunjak i sur.9 To istraživanje bilo je provedeno na uzorku od 23 nacionalne ekipe odnos-no ukupno 528 sportašica i sportaša. Prema njihovim rezultatima najčešće ozljede kod sinhroniziranih klizači-ca bile su ozljede donjih ekstremiteta (39,9%), ozljede gornjih ekstremiteta (33,2%) te ozljede glave (19,8%). U navedenom istraživanju ozljede koljena bile su najzastu-pljenije, čak 41,5%, a najveći broj dogodio se upravo tije-kom izvođenja grupnih klizačkih elementa. U usporedbi s dobivenim rezultatima može se zaključiti da su i u ovom istraživanju ozljede koljena bile najzastupljenije, dok su ozljede gornjih ekstremiteta te ozljede glave bile zastupl-jene u manjem postotku. O trendu porasta ozljeda glave raspravlja Abbott i sur. u svom radu.6 Treba naglasiti da je upravo u Americi sinhronizirano klizanje izuzetno pop-ularan sport s vrhunskim svjetskim dostignućima, pa su dizanja i padovi iz njih daleko složeniji i opasniji nego li kod hrvatskih klizačica koje nemaju tehniku, brzinu ni klizačke sposobnosti potrebne za postivanje vrhunskih rezultata. U ovom istraživanju klizačice su imale učestal-ije tegobe sa lumbalnim dijelom kralježnice nego li je to navedeno u istraživanju Dubravčić-Šimunjak i sur.8, a upravo radi uvođenja akrobatskih elemenata grupnog dizanja gdje tri ili četiri klizačice iznad glave različitim hvatovima dižu jednu klizačicu. Složenost dizanja radi dobivanja što većih bodova iz sezone u sezonu raste, a naročito posljednjih 10 godina. Na sve učestalije ozljede i traženje medicinske pomoći sinhroniziranih klizačica, naročito u posljednjih par godina, upozorava u svom preglednom članku Abbotta i sur.6 Uzrok pojave boli u području lumbalne kralježnice kod klizača najčešće su posljedica ozljeda intervertebralnih zglobova do kojih može doći uslijed prekomjerne retrofl eksije tru-pa.10-12 Takve su ozlijede i najčešće kod sinkroniziranih klizačica. Najviše ozljeda lumbalnog dijela kralježnice u sinkroniziranom klizanju nastaju prilikom dizanja, gdje klizačice često pogrešnom tehnikom, antigravitacijski savladavaju veliki teret, a pod dizanom težinom kral-ježnica odlazi u položaj retrofl eksije. Osim ovih uzroka boli, stalnim ponavljanjem dizanja pogrešnom tehnikom ona se javlja i u kroničnom obliku. Riječ je o djelovanju opetovanih mikrotrauma, pogrešnog opterećenja (di-zanja) i nesklada mišića kralješnice sportaša tijekom njihove sportske karijere.4,6-8,13

78


Od ostalih objavljenih istraživanja na ovom području val-ja još izdvojiti rad Smitha. i sur12. Navedeno istraživanje bilo je jedno od prvih na području grupnog klizanja, točni-je plesa na ledu i parova, ali se može povezati s tada, još nerazvijenim sinkroniziranim klizanjem. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da ne postoji povezanost između dobi, visine ili težine i nastanka ozljede. Također je, zbog do tada, ne čestih ozljeda gornjih ekstremiteta skrenu-ta pozornost i na opasne treninge dizanja koji danas predstavljaju velik problem i u sinkroniziranom klizan-ju.6,7 Još jedno istraživanje na ovom području objavila je skupina autora Dubravčić- Šimunjak i sur.13. Glavni pov-od tom istraživanju bio je velik porast ozljeda, koji se do-godio u relativno kratkom razdoblju, zbog uvođenja sve težih koraka, skokova i rotacija stajaće noge u programe umjetničkih klizača. Ovim istraživanjem zaključeno je da bi klizači, općenito kao grupa sportaša, trebali biti uključeni u posebne programe treninga za povećanje fl eksibilnosti i snage i održavanje posture posebice u mlađim dobnim kategorijama za vrijeme rasta i razvoja organizma kako bi se u kasnijoj dobi prevenirao nas-tanak sve učestalijih ozljeda u ovom sportu. Uvođenjem novog sistema suđenja i moderno sinhronizirano kli-zanje od klizačica zahtijeva sve veće napore i treninge. Upravo Abbott i sur6 u svom radu govore o ogromnim naporima i opterećenjima kojima su sinhronizirane klizačice izložene. U Americi seniorske reprezentativke provode i do 15 sati tjedno na treningu, dok hrvatske djevojke u punoj klizačkoj sezoni na ledu tjedno provode 4,75 sati. Nedostatak treninga na ledu nadoknađuju treninzima na suhom, koji ne mogu zamijeniti sate pro-vedene na ledenoj površini.4 Amerika, Kanada, Finska, Švedska, a posljednjih godina i Rusija vodeće su nacije koje na svjetskim natjecanjima redovno osvajaju odlič-ja. Hrvatske klizačice iako se trude i treniraju, suklad-no oskudnim uvjetima, s nedovoljno sati provedenih na ledu, nalaze se u donjoj polovici rangiranja kvalitete u ovom sportu. Pravila sporta su jednaka za sve sudioni-ke međunarodnih i svjetskih natjecanja, što predstavlja realnost današnjeg vrhunskog sporta. Svi koji rade sa sportašima trebali bi biti svjesni njihovih mogućnosti i dosega, ali pritisak roditelja, članova ekipa, trenera i medija dodatno opterećuje sportaše, ne misleći na nji-hov normalni i zdravi rast i razvoj.6-8 Analizom dobivenih rezultata treba napomenuti da od ukupno 20 klizačica, koliko je bilo ozlijeđeno, 35% nikada nije zatražilo po-moć fi zioterapeuta, dok je 65% individualno, van kluba i reprezentacije, zatražilo pomoć fi zioterapeuta. Svu brigu oko ozlijeđenih hrvatskih klizačica, sanacije ozljeda kao i njihov proces rehabilitacije i povratka na led uglavnom snosi klupski, odnosno reprezentativni liječnik sam, dok u zemljamama gdje je sinhronizirano klizanje razvijeno brigu o ekipi vodi čitav niz stručnjaka.4,6,7 Medicinski na-dzor treninga je nužan, ne samo u umjetničkom, već i u sinkroniziranom klizanju. Iz godine u godinu sport strelo-vito napreduje, a za vrijeme trenažnog procesa između 20 i 26 klizačica zajedno trenira na ledu. U tom vidu nužan je i fi zioterapeutski nadzor treninga radi što bol-

jeg razumijevanja mehanizma nastanka pojedine ozl-jede. Osim toga, preventivno djelovanje fi zioterapeuta u klubu od velike je važnosti, jer se raznim (preventivnim) metodama fi zioterapije može uvelike smanjiti broj ozl-jeda ili spriječiti njihov nastanak.14,15 Fizioterapeut bi također trebao biti zadužen za adekvatno provođenje istezanja, ali i individualan pristup tom dijelu treninga. U svjetskim okvirima ovoga sporta fi zioterapeut je osoba od velikog povjerenja sportaša, ali i most između tren-era i same ekipe14,15

Sinhronizirano klizanje spada u grupu estetskih sportova gdje suci, uz tehničke elemente i zajedničko izvođenje elemenata programa, sude izgled i ekspresiju pojedinih članova ekipa. Iako kod klizačica u ovom istraživanju nisu nađeni poremećaji hranjenja, Greenleaf17, Abbot i sur6 te Ziegler i sur16 naglašavaju sve veći rizik razvoja poremećaja hranjenja i pojave zlokobog trijasa sportaši-ca i u ovom atraktivnom i dinamičnom sportu gdje se umjetnički dojam i ekspresija ekipe posebno nagrađuju ocjenama.

Opterećenja i granice koje danas sport postavlja na tije-lo sportaša toliko su porasle da je sportaševo zdravlje, nažalost stavljeno u drugi plan. Pitanje prevencije ozlje-da, ali i analize postojećih budućnost je sporta općeni-to. Prevenciji ozljeda u sinkroniziranom klizanju svakako se mora pridonijeti više pažnje jer se provođenjem pre-ventivnih postupaka može u znatnoj mjeri smanjiti mo-gućnost nastanka ozljeda. Ona se mora sastojati i od učenja i treniranja sportaša pravilnoj tehnici klizanja, ali i opskrbljivanja dobrom opremom i što boljim uvjeti-ma treninga pri čemu treba detaljno razmotriti vanjske i unutrašnje faktore koji sudjeluju u realizaciji određene sportske aktivnosti.

Na kraju još treba istaknuti da je uz sva ulaganja u sport i zalaganja raznih stručnjaka s područja medicine i srodnih znanosti ipak najvažnije da svaka klizačica zasebno, prihvati odgovornost kolektiva i individualno pristupi svakom treningu. Isto tako, dužnost je i svakog trenera da detaljno, unaprijed razradi plan i program treninga, poštujući specifi čnosti određenog sporta i zakone kolektiva.

Jedino ako svaki član tima prihvati svoju odgovornost kolektiv može uspješno funkcionirati, a tako će, sigurni smo, broj ozljeda padati, a uspjeh i zadovoljstvo ekipe rasti.

ZaključakRadi uvođenja sve težih i zahtijevnijih elemenata koje nameću pravila Međunarodne klizačke federacije, ozljede u sinhroniziranom klizanju u stalnom su porastu. Zabrinjavaju sve učestaliji problemi sa lumbalnom kralježnicom te ozljede nastale izvođenjem grupnih elemenata. Treba naglasiti potrebu medicinskog nadzora treninga, a prevenciji ozljeda treba pripisati



posebnu pažnju zajedničkim vođenjem treninga od strane fi zioterapeuta i trenera kako bi svaka sportašica na ledu mogla dati svoj maksimum s najmanjom mogućnosti ozljeđivanja.

Osim svih preventivnih metoda, općenito gledajući, istraživanja na području traumatologije klizanja trebala bi se provoditi u puno opsežnijem obimu, a praćenje ozljeda trebalo bi biti sustavno i detaljno kako bi se konkretnim rezultatima moglo utjecati na tehničku komisiju Međunarodne klizačke federacije da usklade svoje vizije sporta i mogućnosti sportaša kojima neće biti narušeno zdravlje.

Novčana potpora: NemaEtičko povjerenstvo: Hrvatskog klizačkog saveza i Kluba sinhroniziranog klizanja „Zagrebačke pahuljice“Sukob interesa: Nema

Literatura:1. Milanović D. Teorija i metodika treninga. Odjel za

izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu, 2009.

2. International Skating Union. Special regulations & tech-nical rules. Synchronized skating 2016. Acceped by the 56th Ordinary Congress. ISU, Lausanne, SWI 2016.

3. Rađenović O, Filipović V, Horvatin M. Osnove motoričkih transformacija.Studij fi zioterapije.Zagreb:2005;3:12-47.

4. Slater LV, Vriner M, Zapalo P i sur. Difference in Agility, Strength, and Flexibility in Competitive Figure Skaters Based on Level of Expertise and Skating Discipline. J Strength Cond Res.2016;30:3321-3328.

5. Kovačević Z. Zagrebačke pahuljice i sinkro svijet. HKS. Ekok. Samobor. 2012.

6. Abbott K, Hecht S. Medical issues in synchronized skat-ing. Curr Sports Med Rep. 2013;12:391-396.

7. Bower ME, Kaemer WJ, Potteiger JA i sur. Relationship between off-ice testing variables and on-ice speed in women’s collegiate synchronized fi gure skaters. Impi-cations for testing. J Strength Cond Res. 2010;24:831-839.

8. Micheli Lj, McCarthy CF. Synchronized team skating - Optimizing training and preventing injuries. Washington, DC: ISU Med Congress Presentation,2003.

9. Dubravčić-Šimunjak S, Kuipers H, Moran J i sur. Injuries in Synchronized skating. Int J Sports Med. 2006;27:493-499.

10. Pećina M, Bojanić I, Dubravčić Š. Stress fractures in fi gure skaters. Am J Sports Med. 1990;18:277-279.

11. Pećina M, Heimer S. Športska medicina- odabrana poglavlja. Zagreb: IK Naprijed; 1995.

12. Smith AD, Ludington R. Injuries in elite pairs skaters and ice dancers. Am J Sports Med. 1989;17: 482-488.

13. Dubravčić- Šimunjak S, Pećina M, Kuipers H i sur.The incidence of injuries in elite junior fi gure skaters. Ameri-can Journal of Sports Medicine. 2003; 31: 511-517.

14. Porter EB. Common injuries and medical problems in single fi gure skaters. Curr Sports Med Rep. 2013: 2:318-320.

15. Heiderscheit BC, Sherry MA, Silder A i sur.. Hamstring strain injuries: recommendation for diagnosis, rehabili-tation and injury prevention. J Orthop Sports Phys Ther.

2010;40:67-81.16. Ziegler PJ, Kannan S, Jonnalagadda SS i sur. Dietary

intake, body image perceptions and weight concerns of female US International synchronized skating teams. Int J Sport Nutr Exerc Metab. 2015;15:550-566.

17. Greenleaf C. Weight pressures and social physique anxiety among collegiate synchronized skaters. J Sports Behav. 2004;27:260-276.



80

Josipović I. Učinak terapijskih vježbi za LS sy kod osoba sa sjedilačkim zanimanjima



Učinak terapijskih vježbi za lumbosakralni sindrom kod osoba sa

sjedilačkim zanimanjima

Effect of therapeutic exercise for low back syndrome in patinets with

sedentary interest

Irena Josipović mag.physioth.1 prof.dr.sc. Anton Tudor, dr.med.2

Marina Grčević mag.physioth, dipl.physioth.3

1 Gradska bolnica i bolnica hrvatskih veterana Pakrac, Pakrac, Hrvatska2Katedra za ortopediju i fi zikalnu medicinu, Medicinski fakultet Svečilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska

3Srednja škola Pakrac, Pakrac, Hrvatska


82


Sažetak Uvod: Lumbosakralni sindrom je vrlo značajan zdravst-veni problem u populacije zapadnih zemalja koji uzroku-je goleme medicinske troškove, izbivanje s posla i ones-posobljenja, a uzrokuje i porast troškova socijalne skrbi kao što i povećava osjećaj tjeskobe u obiteljskom životu.

Cilj: Otkriti povezanost bolova u lumbosakralnom pod-ručju s pozicijom tijela kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima te utvrditi utječu li vježbe za stabilizaciju kod lumbosakralnog sindroma na povećanje mobilnosti lumbalne kralježnice te smanjenje boli.

Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanica (15 ispitanica u ispitivanoj i 15 ispitanica u kontrolnoj skupini). U radu je korišten anketni upitnik koji je uključivao opće podatke, zadovoljstvo poslom, tegobama pri obavljanju aktivnosti te upitnici o kvaliteti života (Euro-Qol) i modifi cirani upitnik za lumbosakral-ni sindrom (Rollan-Morrisov upitnik). Mjerena je gibljiv-osti lumbosakralne kralježnice i intenzitet boli putem Numeričke skale boli.Ispitivana skupina provodila je terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu dok se kontrolna skupina pridržavala redovitih životnih navika.

Rezultati: Prisutna je statistički značajna razlika u in-tenzitetu boli između ispitivane i kontrolne skupine (p=0,003). Međutim nije prisutna statistički značajna razlika fl eksibilnosti kralježnice između ispitivane i kon-trolne skupine.

Zaključak: Terapijske vježbe za lumbosakralnu kral-ježnicu smanjuju intenzitet boli kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima međutim nemaju utjecaj na povećanje mobilnosti lumbosakralne kralježnice.

Ključne riječi: lumbosakralni sindrom, sjedilačka zani-manja, terapijske vježbe

Abstract Introduction: Lumbosacral syndrome is a very important health problem in western countries that causes enor-mous medical costs, job breaks and disabilities, and causes an increase in social welfare costs as well as increases the feeling of anxiety in family life.

Aim: To detect the association of pain in the lumbosa-cral area with the position of the body at sedentary oc-cupations and to determine whether the lumbosacral syndrome stabilization exercises affect lumbar spine mobility and reduce pain.

Materials and methods: The study included 30 re-spondents (15 subjects in the study and 15 subjects in the control group). In this paper a questionnaire was used which included general data, job satisfaction, work-related problems and quality-of-life questionnaires (Euro-Qol), and a modifi ed questionnaire for lumbosa-cral syndrome (Rollan-Morris questionnaire). Measure-

ments of lumbosacral spine and intensity of pain were measured by Numerical Scale Pain. The experimental group conducted therapeutic exercises for the lumbosa-cral spine while the control group adhered to regular habits of life.

Results: There was a statistically signifi cant differ-ence in the intensity of pain between the experimen-tal and the control group (p = 0.003). However, there is no statistically signifi cant difference in spine fl exibil-ity between the experimental and the control group.Conclusion: Therapeutic exercises for the lumbosacral spine reduce the intensity of pain but have no effect on increasing the mobility of the lumbosacral spine.

Key words: lumbosacral syndrome, sedentary occupa-tions, exercise for low back syndrome

Uvod Lumbosakralni sindrom (LS sindrom) manifestira se kroz bol, napetost u mišićima odnosno kao nelagoda koja je lokalizirana između donjeg rebrenog luka i donje glu-tealne brazde (s možebitnim širenjem u nogu ili bez toga). Bol u lumbosakralnom (LS) području u vremenskom tra-janju se dijeli na akutnu koja može trajati do 3 mjeseca i kroničnu koja traje dulje od 3 mjeseca. LS sindrom pred-stavlja jedan od najčešćih problema današnjeg doba te veliki zdravstveni problem suvremenog svijeta.¹

LS bolni sindrom je vrlo čest u današnjem suvremenom društvu. Razlozi tome su sve više sjedilački način života i još nepotpuna prilagodba kralježnice na uspravan stav čovjeka. Paravertebralni i drugi mišići su nedovoljno jaki da dovoljno rasterete kralježnicu od opterećenja bilo statičkih, bilo dinamičkih.²

Do LS sindroma dolazi kao posljedica krivog opterećen-ja cijelih leđa i naprezanja kralježničnih mišića pri-likom rada za računalom, a uslijed dugotrajnog rada u sjedećem položaju, s nepravilnim položajima tijela pri radu, zbog nepravilnih profesionalnih čimbenika, uz povećanje psihološkog stresa, uz lošu organizaciju rada i općenito nedovoljnu tjelesnu aktivnost.³

LS sindrom, deformacije lokomotornog sustava (na-jčešće kralježnice), kao i degenerativne promjene na zglobovima sastavni su dio suvremenog tehnološko-in-formacijskog vremena.³

O učincima terapijskih vježbi kod osoba sa LS sindro-mom potvrđeno je i dokazano u mnogim istraživanjima da su vježbe imale učinka u smanjenju boli i povećanju pokretljivosti lumbalne kralježnice.³

Terapijske vježbe predstavljaju neizbježan dio prevenci-je i liječenja osoba koji boluju od LS sindroma. U upo-trebi su različiti oblici vježbi, usmjereni na određeni nivo aktivnosti mišića sa ulogom smanjenja boli i povećan-ja pokretljivosti. Kako su rizici za LS sindrom različiti samim time postoje i individualne osobnosti pojedinog



pacijenta, tako se razlikuju i vježbe koje se upotrebljav-aju, te stoga ne postoji jedinstveni način primjene vježbi koji bi se mogao primijeniti za svakog pacijenta.¹

Zbog današnjeg suvremenog načina života u kojem su u prednosti profesionalna, pretežno sjedilačka zanimanja koja karakterizira smanjena razina tjelesne aktivnosti uz istovremeno povećanu razinu tjelesne mase, prve pojave tegoba s kralježnicom pojavljuju se obično već u ranim tridesetim godinama života. Najveća opterećenja, kao što je područje lumbosakralne kralježnice, prva su na udaru razvoja LS bolnog sindroma. ³

Procjena je da 80% stanovništva tijekom svoga života, bar jednom, osjeti bolove u području LS kralješnice koji se nažalost kod najmanje 50% tih pacijenata ponovo vraća. ³ LS sindrom inače se pojavljuje u periodu života kad je čovjek najproduktivniji, a to je razdoblje između tridesete i pedesete godine života, podjednako kod muških i ženskih pojedinaca. Praćena je kod većine oso-ba sa smanjenom radnom sposobnosti kao i potrebom za liječenjem optimalnim zdravstvenim programom. ³

Ergonomski čimbenici rizika za nastanak LS sindroma su rad za računalom dužem od 4 sata, dugotrajno sta-janje više od 6 sati na dan, dugotrajno zadržavanje u napetom i bolnom položaju, kao i ponavljajući pokreti.

Iz područja organizacije rada čimbenici rizika za LS sin-drom su smanjeno zadovoljstvo poslom i slaba motivaci-ja za rad, mnogobrojni radni zahtjevi, nedovoljno rad-nika na radnom mjestu, pad kvalitete rada, nedostatan nadzor, brzi tempo rada sa vremenskim ograničenjem, nedostatna podrška kolega i nadređenih, moderne teh-nologije, nemogućnost adaptacije radnog okružja, iz-ražen strah od ponovljenog bolnog stanja LS sindroma, nedovoljna edukacija.³

Organizacijski i psihosocijalni rizici koji uvećavaju LS sin-drom su prevelika mentalna i tjelesna naprezanja, težak rad, nemogućnost odlučivanja u donošenju odluka.³

Cilj ovog istraživanja je otkriti povezanost bolova u LS području kod osoba koje se bave sjedilačkim zanimanji-ma te isto tako procijeniti utječu li vježbe na povećanje mobilnosti lumbalne kralježnice te smanjenje bolova.

Materijali i metode Istraživanje je provedeno u vremenskom periodu od vel-jače do travnja 2016 godine. Nasumičan uzorak činile su ispitanice ženskog spola koje provode 8 ili više sati u sjedećem položaju zaposlenih u Općoj županijskoj bol-nici Požega te u Gradskoj bolnici Pakrac. U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanica (15 u ispitivanoj i 15 u kontrolnoj skupini) koje se bave isključivo sjedilačkim zanimanjima. Kriteriji uključenja su osobe ženskog spo-la, životna dob veća od 30 i manja od 50 godina koje obavljaju posao administratora, tajnice i rad za računa-lom. Kriteriji isključenja su osobe muškog spola, životna

dob manja od 30 i veća od 50 godina te ne sjedilačko zanimanje.

U radu je proveden anketni upitnik koji je sadržavao demografske podatke (dob, spol, zanimanje) i podatke o zanimanju (radni staž, zadovoljstvo poslom, količina vremena provedenog u sjedećem položaju i tegobe zbog sjedilačkog zanimanja).

Za procjenu intenziteta boli korištena je Numerička ska-la boli (NSB) na kojoj se procjenjivala bol od 0 – 10.

Za procjenu gibljivosti lumbalne kralježnice korištena je Schoberova mjera i Thomayerova mjera. Schobero-va mjera je procijenjena na u stojećem položaju cen-timetarskom trakom Prije mjerenja ispitanik je izveo tri do četiri pokreta fl eksije i ekstenzije u punom opsegu pokreta. Tri centimetra ispod linije koja spaja kriste ili-jake obilježio se peti lumbalni kralježak te se odmjerilo 10 cm prema gore. Razmak se između dviju vodoravnih linija pri inklinaciji povećavao i mjerio centimetarskom trakom. Razmak normalno iznosi od 4 do 6 cm. Mjer-enje se ponavilo tri puta i uzela se je srednja vrijednost.

Thomayerovom mjerom (odnosno mjera udaljenost prs-ti-pod) mjerena je fl eksija trupa u uspravnom položaju prema naprijed te ekstenzija trupa koja označava mjer-enje trupa u uspravnom položaju prema natrag.

Ispitivana skupina je provodila vježbe istezanja i jačanja mišića lumbalne kralježnice te vježbe jačanja abdom-inalnih mišića tri puta tjedno u trajanju od 45 min. ti-jekom dva mjeseca. Kontrolna skupina je provodila uo-bičajene dnevne aktivnosti.

U obradi podataka primijenjene su metode deskriptivne statistike. Za utvrđivanje razlike u intenzitetu boli te gi-bljivosti kralježnice korišten je t-test u ispitivanoj skupi-ni. Za utvrđivanje razlika u intenzitetu boli gibljivosti kralježnice između skupina korišten je MannWhitney U-test.U tumačenju rezultata statistički značajne sma-trane su vrijednosti p<0,05.

RezultatiProsječna dob ispitanica bila je 46,38 godina (M = 46,38, SD = 3,77). Prosječno vrijeme ukupnog radnog vreme-na u mjesecima iznosi (M = 281,45, SD = 86,05). Pros-ječno vrijeme sjedenja na poslu svaki dan iznosi (M = 7,62, SD = 2,23) (Tablica 1).

Tablica 1. Demografski podatci ispitanika

N M Minimum Maksimum SD

Dob (g) 30 46,38 39,50 50,50 3,77

Staž (mj.) 30 281,45 108,00 408,00 86,05

Sjedenje na poslu (h/dan)

30 7,62 2,00 12,00 2,23

84


Tablica 2. Prikaz vrijednosti mjerenja gibljivosti lum-bosakralne kralježnice

M Isp. M Kont. SD Isp. SD Kont. F T P

FLEKSIJA PRIJE 15,43 15,57 1,33 1,33 -0,27 -0,27 0,78

FLEKSIJA POSLIJE 15,66 15,66 1,21 1,35 1,24 0,00 1,00

EKSTENZIJA PRIJE 9,33 9,53 0,48 0,61 -0,99 -0,99 0,33

EKSTENZIJA POSLIJE 9,16 9,43 0,44 0,62 1,91 -1,34 0,18

INDEKS SAGITALNE GIBLJIVOSTI PRIJE 6,10 6,03 1,45 1,69 0,11 0,11 0,90

INDEKS SAGITALNE GIBLJIVOSTI POSLIJE 6,50 6,23 1,19 1,57 1,74 0,52 0,60

THOMAYER-OVA MJERA PRIJE 9,50 5,33 7,63 3,71 1,90 1,90 0,06

THOMAYER-OVA MJERA POSLIJE 8,96 5,06 7,32 3,57 4,20 1,85 0,07

Dobiveni rezultati upućuju na statistički značajnu razliku u intenzitetu boli između ispitivane i kontrolne skupine (p=0,003). Međutim nije prisutna statistički značajna razlika fl eksibilnosti kralježnice između ispitivane i kon-trolne skupine (Tablica 2.).

DiskusijaOvim istraživanjem pokazana je povezanost LS sindro-ma sa sjedilačkim zanimanjima kod djelatnika Opće žu-panijske bolnice Požega i Gradske bolnice Pakrac čime se još jedanput potvrđuje opće prihvaćen stav kako je sjedilački način života obično obrnuto proporcionalan sa zdravljem pojedinca.

Glavni ciljevi rada bili utvrditi utjecaj terapijskih vježbi za pokretljivosti LS kralježnice na bol kod ispitanica koja se bave sjedilačkim zanimanjima. Pri inicijalnom mjerenju boli i gibljivosti LS kralježnice utvrđeno je kako nema značajne razlike među skupinama iako je ista nešto više bila izraženija kod ispitanica ispitivane skupine. Inače, poznato je kako LS sindrom u osoba sa sjedilačkim zanimanjima može biti izazvana dugotra-jnom tjelesnom neaktivnosti, kao i mišićnim disbalan-som, odnosno slabošću mišića ekstenzora trupa u od-nosu na fl eksore.4-8

S obzirom na to da je bol usko vezana uz pokretljivost, odnosno što je veća razina boli, to je manja pokretljiv-ost, ovakva tendencija je djelomično neočekivana iako možda objašnjiva. Kako je mjerenje ispitanica obje skupine provedeno na kraju radnog vremena, moguće da je umor nakon osmosatnog radnog vremena utjecao na opisane, na prvi pogled, paradoksalne rezultate koji, treba još jedanput naglasiti, nisu značajni. Stoga se može pretpostaviti kako bi situacija vjerojatno bila dru-gačija da se ispitivanje provodilo u jutarnjim satima.

Međutim, utvrđeno je statistički značajno veće sman-

jenje boli u ispitivanoj skupini što govori u prilog učink-ovitosti terapijskih vježbi za LS sindrom na smanjenje boli (p=0,003). Isti rezultati potvrđeni su i u studiji koju su proveli Jajić i sur.9

S druge strane, rezultati upućuju kako terapijske vježbe ne utječu na povećanje mobilnosti LS kralježnice. Ra-zlog tome može biti da je prekratak period izvođenja terapijskih vježbi pa se može samo pretpostaviti kako bi rezultati bili drugačiji nakon fi zioterapije koja bi se sprovodila kroz dulji vremenski period. Također, treba-lo bi odrediti trajanje boli u LS kralježnici te razmjerno tome svrstati ispitanike u više grupa prema kriterijima prisutnosti akutne, subakutne ili kronične boli. Mišljen-je je kako bi bilo ispravno, tek nakon ovakve procjene, odrediti adekvatnu fi zioterapiju.

Rezultati djelomično slični onima u ovoj studiji, dobiveni su i u istraživanju koji su proveli Segal - Snir i sur. Isti pokazuju da program rotacijskih vježbi za LS kralježnicu nije imao učinak na funkcionalni status, kao ni na pov-ećanje mobilnosti lumbalne kralježnice.¹0

Postoje i druga ograničenja ove studije. Iako je sjedilački način života nesumnjivo povezan s bolovima u LS kral-ježnici, nije naravno svejedno uzimaju li takvi pacijenti povremeno ili čak redovito, primjerice, nestereoidne an-tireumatike. Kako to pacijenti često čak i samoinicija-tivno čine, trebalo bi ih to u anketnom upitniku svakako i pitati. S obzirom na to da takva informacija nije tražena od ispitanika ove studije, potrebno je zapitati se bi li re-zultati bili drugačiji da je možebitna konzumacija lijeko-va uzeta u obzir.

U svakom slučaju rezultati ove studije nedvosmisleno pokazuju da terapijske vježbe za LS sindrom utječu na smanjenje boli koji se bave sjedilačkim zanimanjima. Dobiveni rezultati mogu se potkrijepiti i u istraživanju koje su proveli Masharawi i Nadaf gdje dobiveni rezultati pokazuju kako određene terapijske vježbe ne povećav-aju mobilnost LS kralježnice ali su dobili rezultate koji



nedvojbeno pokazuju smanjenje boli, što u potpunosti odgovara rezultatima ovoga istraživanja.¹¹

Iako u ovom istraživanju nije dokazano kako terapijske vježbe utječu na povećanje mobilnosti lumbalnog dijela kralježnice, činjenica je da su one vrlo važne kod opće populacije općenito, a pogotovo kod osoba koje se bave sjedilačkim zanimanjima. Kralježnica takvih osoba je pod konstantnim opterećenjem sjedećeg položaja, pa je i očekivano da će se kod njih kroz određeni vremenski period razviti tegobe u smislu boli i zakočenosti. Svakod-nevno provođenje vježbi kod takvih osoba bi u konačnici dovelo do smanjenja tegoba. Sličan rezultat je potvrđen i u istraživanju koje su objavili Grazio i sur. u kojem je uspoređivan učinak više vrsta terapijskih vježbi kod oso-ba s kroničnim LS sindromom. Autori navode kako su terapijske vježbe temelj u prevenciji recidiva i liječenju kroničnog LS sindrom.¹²

U budućim istraživanjima također bi trebalo uzeti speci-fi čne i standardizirane testove za procjenu LS sindroma. Osim toga, bilo bi dobro utvrditi i intenzitet pa i učinko-vitost pojedinih tipova vježbi za svakog pojedinog paci-jenta ili specifi čne grupe pacijenata. Time bi se dobili detaljniji rezultati učinkovitosti terapijskih vježbi, što bi koristilo za daljnja istraživanja.

ZaključakTerapijske vježbe za LS sindrom smanjuju bol kod oso-ba koji pate od LS sindroma a bave se sjedilačkim za-nimanjima. Međutim, nije dokazan utjecaj terapijskih vježbi na povećanje mobilnosti LS kralježnice kod osoba sa LS sindromom. U daljnjim istraživanjima preporuka je da vrijeme trajanja istraživanja bude dulje kako bi se do-bili kvalitetniji rezultati te da se uzmu u obzir specifi čni i standardizirani testovi za procjenu LS sindroma, a time bi se dobila i kvalitetnija osnova za buduća istraživanja.

Novčana potpora: NemaEtičko odobrenje: Gradska bolnica i bolnica hrvatskih veterana, PakracSukob interesa: Nema

Literatura:1. Sadlo E. Medicinske vježbe u križobolji. 2014;136:3-26.2. Šklempe I, Radman M. Fizioterapijski tretman osteoar-

tritisa kralješnice. Reumatizam.2003;22:2-17.3. Pranjić N, Maleš- Bilić LJ. Lumbalni bolni sindrom u no-

vom random okružju u eri nove ekonomije: profesionalni čimbenici rizika. Acta Med Croatica. 2015;69:49-58 .

4. Gnjidić Z. Pregled konzervativnog liječenja križobolje. An overview of conservative treatment for low back pain. Reumatizam. 2011;58:1-2.

5. Nemčić T. Terapijske vježbe, manualna medicina, masaža i trakcija u bolesnika s križoboljom. Desetljeće kostiju i zglobova 2010-2020. Svjetski dan kralježnice, smjernice za dijagnostiku, konzervativno i invazivno/operacijsko liječenje križobolje. 2010;136:2-27.

6. Kasović M, Božić B, Vlahović H. Biomehanički aspekt uspješnosti rehabilitacijskog procesa operiranog seg-menta slabinske kralježnice. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 2013; 25:3-4.

7. Mačak - Hadžiomerović A, Čustović- Hadžiomuratović A, Mujezinović A. Vodić za prevenciju i tretman lumbalnog bolnog sindroma. 2009;5: 7-29.

8. Wheeler AH. Myofascial pain disorders: theory to thera-py. Pain and Orthopedic Neurology. 2016; 6:97-105.

9. Jajić I. Kineziterapija lumbalnog bolnog sindroma. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 1984;1:5-25.

10. Segal- Snir X, Lubetzky VA, Masharawi Y. Rotation exercise classes did not improve function in women with non-specifi c chronic low back pain: A randomized single blind controlled study. J Back Musculoskelet Rehabil. 2016;29:467-75.

11. Masharawi Y, Nadaf N. The effect of non-weight bearing group-exercising on females with non-specifi c chronic low back pain: a randomized single blind controlled pilot study. J Back Musculoskelet Rehabil. 2013; 26:353-9.

12. Grazio S, Grgurević L, Vlak T i sur. Medicinske vježbe za bolesnike s kroničnom križoboljom. Liječnički vjesnik. 2014;136:9-10.



86

Begić M. Kvaliteta fi zioterapijske djelatnosti i profesionalna odgovornost fi zioterapeuta



Kvaliteta fi zioterapijske djelatnosti i profesionalna odgovornost

fi zioterapeuta

Quality of physiotherapy activity and professional responsibility of

physiotherapist

Margareta Begić, dipl.physioth.1

1 Zagreb, Hrvatska


88


Sažetak Uvod: Razvoj fi zioterapijske djelatnosti teži visokim standardima i kvaliteti kako bi se pružila kvalitetna fi zioterapijska usluga.

Cilj: Dobiti uvid pridržavaju li se fi zioterapeuti zakonskih odredbi, propisa, pravilnika, kodeksa, statuta u svakod-nevnoj djelatnosti.

Materijali i metode: Provedeno je kvantitativno is-traživanje na prigodnom uzorku od 31 fi zioterapeuta (N=31). Proveden je upitnik o osnovnim obilježjima odgovornosti u fi zioterapeutskoj djelatnosti.

Rezultati: 96,8% (N=30)ispitanika svojim pacijenti-ma pruža informacije o planu, intervencijama i cil-jevima fi zioterapije dok 87,1% (N=27) pita pacijenta za pristanak na fi zioterapiju. Mogućnost da tijekom cjelokupne fi zioterapijske procedure budu uz svoje paci-jente ima 82,8% (N=24) ispitanika. Svi sudionici anket-nog upitnika tvrde da su u mogućnosti pridržavati se Kodeksa fi zioterapeutske etike i deonotolgije u svakod-nevnom radu. 75% (N=21) ispitanika je potvrdno odgov-orilo da imaju prevelik broj pacijenata.

Zaključak: Pružanje usluga zdravstvene zaštite je kom-pleksni sustav koji uz stručnost i provođenje fi zioterapije osigurava cjelovitost u pogledu brige oko očuvanja zdra-vlja. Potrebno poznavati i savjesno primjenjivati znanje i iskustvo te pravna i moralna načela.

Ključne riječi: fi zioterapeutska djelatnost, obveze, odgovornost

AbstractIntroduction: The development of physiotherapy activ-ities strives for high standards and quality to provide quality physiotherapy services.

Aim: To gain insight into whether physiotherapists com-ply with the legal provisions, regulations, rules, codes, statutes in everyday activities.

Materials and Methods: Quantitative research was per-formed on a sample of 31 physiotherapists (N = 31). Questionnaire on basic features of responsibility in physiotherapeutic activity was conducted.

Results: 96.8% (N = 30) of respondents provide their patients information about the plan, interventions and goals of physiotherapy, while 87.1% (N = 27) ask the patient for consent to physiotherapy. The possibility to be with their patients during their overall physiotherapy have 82.8% (N = 24). All respondents of the question-naire claim that they are able to abide by the Code of physiotherapeutic ethics and deonotools in everyday work. 75% (N = 21) respondents say that they had too many patients.

Conclusion: Providing health care services is a complex system that, with expertise and physiotherapy, ensures integrity in terms of health care concerns. Knowledge and experience, as well as legal and moral principles, must be known and conscientiously applied.

Key words: physiotherapeutic activity, responsibilities, responsibility

UvodFizioterapijska djelatnost u Republici Hrvatskoj ima ten-denciju razvoja visokih standarda i kvalitete u zajednici poticane od krovne strukovne organizacije, Hrvatske komore fi zioterapeuta. Kako bi se pružila kvalitetna fi zioterapijska usluga propisani su Standardi u fi zioter-apijskoj praksi 1 koji su temelj za provođenje fi ziotera-pije. Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjer-enu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općepr-ihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova (ZOZPP).

Fizioterapeut je obvezan u provođenju svoje djelatnosti primjenjivati svoje najbolje stručno znanje, poštujući načela prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno. U odnosu zdravstveni radnik-pacijent isprepliće se i pravo i etika, i obveza i humanost, i potreba i dužnost. Povjerenje bi trebalo biti ono što predstavlja osnovu odnosa zdravstveni radnik-pacijent, no danas je takav odnos više protkan pravnim pravilima. Juridizacija medicine je kontinuirani postupak kontrole pružanja zdravstvenih usluga. Njegova je posljedica povećanje prava pacijenata, a smanjenje ovlasti zdravstvenih radnika.2

Problem odgovornosti, pa i odštetne, zdravstvenih rad-nika vrlo je složen i osjetljiv. Odgovornost zdravstvenih radnika sukladna je njihovu položaju u medicinskoj hi-jerahiji i obvezama koje imaju na svojim radnim mjesti-ma. Pružanje zdravstvene usluge u nizu slučajeva znači zadiranje u tjelesnu i/ili duševnu osobnost.

Poštivanje prava i dostojanstva svake osobe nalaže Kodeks fi zioterapeutske etike i deontolgije.3 Dužnosti zdravstvenih djelatnika svode se na pravne dužnosti (regulirane zakonom) i etične dužnosti (temeljene na hu-manosti i pravednosti). Kroz provedeno istraživanje us-poređivana je provedba zakonskih i strukovnih propisa u svakodnevnoj djelatnosti fi zioterapeuta. Cilj istraživanja je dobiti uvid pridržavaju li se fi zioterapeuti zakonskih odredbi, propisa, pravilnika, kodeksa i statuta u svakod-nevnoj djelatnosti.



Materijali i metodeProvedeno je kvantitativno istraživanje pri Zavodu za fi zikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu od lipnja do srpnja 2015. godine. Ispitani su fi zioterapeuti zaposleni pri Zavodu za fi zikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sveti Duh“. Odabran je prigodni uzorak te ga čini 31 fi zioterapeuta (N=31). Mišljenje fi zioterapeuta ispitano je putem anonimnog upitnika koji je konstruiran za potrebe istraživanja (Tablica 1.) Ispunjavanje upitnika trajalo je 3-5 minuta.

Za obradu podataka korišten je izračun frekvencija.

Tablica 1. Anketni upitnik „Osnovna obilježja odgovor-nosti u fi zioterapeutskoj djelatnosti“

1. Obavljate li pregled svakog svog pacijenta prije terapije bez obzira što je obavio liječnički pregled?

DA NE

2. Dajete li informacije svojim pacijentima ti o planu, intervencijama i ciljevima terapije?

Ako da, koliko često to radite?

DA NE

3. Jeste li u mogućnosti informirati pacijenta usme-nim putem o svim terapijskim postupcima koje planirate provoditi u terapiji?

DA NE

4. Jeste li u mogućnosti informirati pacijenta pisanim putem o svim terapijskim postupcima koje planirate provoditi u terapiji?

DA NE

5. Pitate li pacijenta za pristanak na terapiju?

DA NE

6. Događa li se da pacijent odbije pojedini terapijski postupak?

DA NE

7. Događa li se da pacijent odbije cjelokupnu terapiju?

DA NE

8. Dajete li pacijentu mogućnost da postavi pitanje vezano uz terapiju?

DA NE

9. Uzimate li u obzir ako pacijent kaže da mu neki terapijski postupak ne odgovara?

DA NE

10. Konzultirate li se s liječnikom ako po svom znanju i odgovornosti smatrate da bi u terapiji trebalo promijeniti pojedine procedure?

DA NE

11. Tražite li pomoć i suradnju s kolegama na radnom mjestu ukoliko procjenite da vaše znanje nije primjereno za trenutni slučaj pacijenta?

DA NE

12. Imate li mogućnosti tijekom cjelokupne terapijske procedure (elektroterapija, magnetoterapija, laser, ultrazvuk) biti sa svojim pacijentom?

DA NE

13. Ukoliko provodite terapiju s osobom koja nije pri svijesti, poslovno nesposobnom ili maloljetnom osobom, tražite li pristanak skrbnika ili roditelja?

DA NE

14. Ukoliko provodite terapiju s osobom koja nije pri svijesti, poslovno nesposobnom ili maloljetnom osobom, obavještavate li skrbnika ili roditelja o terapijskim postupcima?

DA NE

15. Imate li dovoljno materijala i odgovarajuće uvjete za kvalitetan, stručan rad?

DA NE

16. Jeste li u svom radu tijekom dijagnostičkog postupka nanijeli štetu pacijentovu zdravlju?

Ako jeste, molim navedite.

DA NE

17. Jeste li u svom radu tijekom terapijskog postupka nanijeli štetu pacijentovu zdravlju?

Ako jeste, molim navedite.

DA NE

18. Na koji ste način odgovarali posljedično navedenoj šteti zdravlja pacijenta? Ako jeste, molim navedite.

DA NE

19. Smatrate li da svojim radom ostvarujete kvalitetan odnos i da pacijenti imaju povjerenja u vas kao fi zioterapeuta?

DA NE

20. Jeste li u mogućnosti kroz svakodnevni rad pridržavati se Kodeksa fi zioterapeutske etike i deontologije?

DA NE

21. Imate li previše pacijenata? Ako da, koliko bi po vama bio normativ?

DA NE

90


RezultatiNajveći broj fi zioterapeuta njih 80,6% (N=25) provodi fi zioterapijsku procjenu pacijenata uz pregled od strane liječnika. 37,5% (N=6) fi zioterapeuta pruža informacije tijekom svake fi zioterapije. Usmenim putem informacije pruža 87,1% (N=27), a pismenim putem 45,2% (N=14) fi zioterapeuta.

6,5% (N=2) fi zioterapeuta ne pita pacijenta za pristanak dok 6,5% (N=2) pita ponekad.

Ukoliko se fi zioterapija provodi s osobom koja nije pri svijesti, poslovno nesposobnom ili maloljetnom osobom 75% (N=18) fi zioterapeut traži pristanak roditelja ili skr-bnika.

Pojedini fi zioterapijski postupak odbija 48,4% (N=15) pacijenata, dok 19,4% (N=6) odbija cjelokupnu fi zioter-apiju.

Mogućnost da pacijent postavi pitanje vezano uz terapi-ju, prema dobivenim rezultatima uvažava 96,8% (N=30) fi zioterapeuta. Svi ispitanici upitnika izjasnili su se kako uzimaju u obzir ako pacijent kaže da mu neki fi zioterapi-jski postupak ne odgovara.

93,5% (N=29) ispitanika konzultira se s liječnikom ako po svom znanju i odgovornosti smatraju da bi trebalo promijeniti fi zioterapiju.

Ukoliko fi zioterapeut procjeni da njegovo znanje nije primjereno za trenutni slučaj pacijenta 93,5% (N=29) fi zioterapeuta traži pomoć i suradnju kolega, dok njih 6,5% (N=2) to zatraži ponekad.

Mogućnost da tijekom cjelokupne fi zioterapijske proce-dure budu uz svoje pacijente ima 82,8% (N=24) fi zioter-apeuta.

Svi ispitanici upitnika tvrde da su u mogućnosti pridrža-vati se Kodeksa fi zioterapeutske etike i deontologije kroz svakodnevni rad.

75% (N=21) fi zioterapeuta odgovorio je da ima previše pacijenata u svakodnevnom radu dok suprotno tvrdi njih 25%.

O normativu broja pacijenata fi zioterapeuti su se izjasnili prema slijedećim podacima: 5 pacijenata dnevno njih 3,2% (N=1); 8-10 pacijenata dnevno njih 6,5%(N=2); 10 pacijenata dnevno 16,1% (N=5); 12 pacijenata dnevno 3,2% (N=1); 15 pacijenata dnevno 22,6% (N=7); 20 pacijenata dnevno 6,5% (N=2); njih 41,9% (N=13) nije se izjasnilo.

DiskusijaDobivene rezultate nije moguće usporediti s rezultatima drugih studija zbog nedostatka istraživanja.

Profesionalna autonomija zdravstvenih radnika, pa tako i fi zioterapeuta određena je nizom faktora od stručnos-

ti, adekvatnih uvjeta rada, komunikacija, odnosa pov-jerenja na relaciji zdravstveni radnik-pacijent. Prema navedenim podacima koji ukazuju da 80,6% ispitanih fi zioterapeuta provodi fi zioterapijsku procjenu pacijenta uz liječnički pregled, svakako označava akt autonomije fi zioterapijske djelatnosti. Navedeno govori u prilog da je stručnost svakako veliki čimbenik kvalitetnog rada. Ujedno označava i važan faktor koji teži što kvalitetni-joj, profesionalnijoj, sigurnijoj i odgovornijoj djelatnosti fi zioterapeuta.

Dobiveni rezultat može se povezati s tim da je is-traživanje provedeno u Kliničkoj bolnici, gdje je velika vjerojatnost većeg broja pacijenata te je fi zioterapeut ograničen vremenom za kvalitetan rad s pacijentima. Kvalitetan rad uključivat će adekvatno obrazovanje fi zioterapeuta4, profesionalnost i stručnost, adekvatno vrijeme i prostor i posvećenost pojedinom pacijentu.

Osnovna je svrha pružanja zdravstvene zaštite zaštita zdravlja pojedinca koji ju je zatražio (ili kome se takva zaštita pruža), a koji je svojim pristankom izrazio sug-lasnost s poduzetom zdravstvenom uslugom. Davanjem pristanka pravno se opravdava poduzimanje određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka, te pacijent u tom slučaju preuzima rizik poduzimanja, odnosno nepoduz-imanja takvog postupka. No, ako pacijent nije inform-iran o svim vidovima liječenja, o mogućim prednostima i nuspojavama određenog postupka, o predviđenim i mo-gućim komplikacijama, pristanak se ne može smatrati valjanim.5

Danas dominira gledište u teoriji medicinskog prava da je pravo pacijenta, koji je razuman i sposoban shvati-ti što donosi određena medicinska intervencija, da odluči hoće li na nju pristati, temeljno ljudsko pravo.6 Prema podacima, 87,1% fi zioterapeuta izjasnilo se da traži pristanak pacijenata na terapiju. Svaki pacijent/korisnik ima pravo na davanje ili uskraćivanje inform-iranog pristanka za vrstu i prirodu fi zioterapije da bi ista bila pružena, znati svrhu bilo kojeg pregleda/procjene ili intervencije/tretmana, bilo koji rizik vezan s pred-loženom intervencijom/tretmanom, očekivanu korist od intervencije/tretmana, primjerene alternativne inter-vencije/tretmane na predloženu intervenciju/tretman, posljedice uskraćivanja pristanka.7 Kada su sve nave-dene smjernice pacijentu objašnjene i on ih razumije, može se smatrati da je pacijent adekvatno informiran.

Prava osobnosti na život, tjelesno i duševno zdravlje sa-državaju i pravo čovjeka na odluku hoće li se uopće pod-vrći liječenju, a ako da, onda kojoj vrsti i načinu liječenja. Pravno valjani pristanak pacijenta na liječenje zato je osnovna pretpostavka da bi liječenje bilo dopušteno. Sustavi medicinskog prava u svijetu su jedinstveni u tome da liječenje nužno zahtijeva privolu pacijenta.6 Ov-last osobe da drugome zabrani ili dopusti zadiranje u vlastito tijelo može proizlaziti samo iz onog prava osob-nosti čiji objekt je čovječje tijelo, a to je pravo na tjelesni integritet.8



Odluka pacijenta o odbijanju liječenja sa stajališta li-ječnika i/ili pacijentove obiteljske ili društvene okoline može biti nerazumna. To proizlazi iz načela prava čov-jeka na samoopredjeljenje – volja bolesnika vrhovni je zakon (voluntas aegoti suprema lex).9 U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba, u skladu s odredba-ma ZOZZ i propisima zdravstvenog osiguranja, ima, uz ostalo i pravo na odbijanje pregleda i liječenja, osim u slučaju kad bi odbijanjem ugrozila zdravlje drugih. 8

Prema dobivenim rezultatima 48,4% pacijenata odbi-je pojedini terapijski postupak dok njih 19,4% odbije cjelokupnu terapiju. Svakako je važno dati pacijentu mogućnost izbora, osobito ako je prije svega jasno in-formiran o svim postupcima terapije. No, fi zioterapeut također treba biti svjestan da fi zioterapija može biti od koristi u smanjenju tegoba i povećanju kvalitete života te u tom smjeru objasniti pacijentu i nekoliko puta tera-pijske postupke, ako je potrebno. Nagovaranje i bilo koji drugi oblik prisile ne omogućuju autonomiju pacijenta niti se pristanak na terapiju pod utjecajem može sma-trati valjanim.

Razlozi za isključenja prava pacijenata na pristanak i odbijanje pregleda i liječenja (pojedinih dijagnostičkih i terapijskih postupaka) odnosno prava na suodlučivanje oni koji su predviđeni u oba zakona, ZOZZ i ZOZPP. Pre-ma navodu, to su: ugrožavanje zdravlja drugih osoba (ZZZ) i neodgodivost medicinske intervencije čije bi nep-oduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegova zdravlja (ZZPP).

Osnovna pretpostavka za liječenje i terapijske postup-ke, dobiven pristanak pacijenta u temeljima je i fi zioter-apijske djelatnosti. Fizioterapeut treba obavijestiti paci-jenta/klijenta usmeno, a gdje je potrebno i pismeno, o prirodi, očekivanom trajanju i trošku intervencije/tret-mana prije početka svih aktivnosti1, te dokumentirati u fi zioterapeutskom kartonu kad je pristanak primljen, naslućen ili kad je izražen. Jednom kad je pristanak primljen plan intervencije/tretmana može biti započet.1 Važno je naglasiti da fi zioterapeut dobiva pristanak od pacijenta/klijenta prije svakog dodirnog kontakta paci-jenta u bilo kojem dijelu procesa fi zioterapije. Od samog dolaska i od prvog kontakta na relaciji fi zioterapeut-paci-jent, komunikacija treba biti dvosmjerna. Pacijentu su informacije pružene kad god je to moguće, pružena mu je mogućnost da postavlja pitanja i raspravlja s fi zioter-apeutom o predloženim intervencijama, da odbije određene fi zioterapijske postupke u planu intervencije, da prekine intervenciju. S druge pak strane, fi zioter-apeut ne smije dopustiti da pacijent svojevoljno bira i određuje kakvu bi fi zioterapiju želio. Stoga se važnost stvaranja odnosa povjerenja između fi zioterapeuta i pacijenta stvara već pri prvom dolasku.

75% ispitanika traži pristanak roditelja ili skrbnika uko-liko provode fi zioterapiju s osobom koja nije pri svijesti, poslovno nesposobnom ili maloljetnom osobom. Njih 73% obaviještava roditelja ili skrbnika o primjeni ili promijeni terapijskih postupaka. Ovi podaci ukazuju da

je svijesnost fi zioterapeuta zaista prisutna kroz svakod-nevni rad te da fi zioterapeut poštuje pacijente i svoj posao obavlja profesionalno.

Uz to što je važno imati dobiveni pristanak pacijenta za fi zioterapiju važno je da on bude i pravno valjan. To je osnovna pretpostavka da bi liječenje bilo dopušteno.9 Prema hrvatskom medicinskom pravu za sposobnost pacijenta zahtijeva se da je punoljetan, poslovno spos-oban i sposoban za rasuđivanje te da je u trenutku davanja izjave bio pri svijesti. U teoriji se takva praksa prihvaća s obrazloženjem da se pristanak na medicin-ski zahvat u tijelo i zdravlje ne može poistovijetiti s klasičnim pravnim poslom imovinskopravne naravi za koji je potrebna poslovna sposobnost, već da je riječ o ostvarivanju temeljnog prava osobnosti, prava na život i tjelesni integritet, za što su dovoljni zrelost i sposobnost shvaćanja značenja takvog zahvata.

Pacijent ima pravo na obaviještenost, i to kako u po-gledu dijagnostičkog tako i terapijskog postupka. Prema ZOZPP-u, pacijentovo pravo na suodlučivanje obuhvaća pravo na obaviještenost i pravo na prihvaćenje ili od-bijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka. Pri davanju obavijesti ovlašteni zdravstveni radnik mora to učiniti tako da ona bude razumljiva paci-jentu s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne spos-obnosti.1 Bitna pretpostavka valjanosti pristanka na medicinski zahvat je da pacijent bude dovoljno obavi-ješten o vrsti, tijeku, rizicima i svrsi zahvata da bi se mogao odlučiti prihvatiti ga ili odbiti. Fizioterapeut zna da je komunikacija ključni element profesionalnog sus-reta s pacijentom/klijentom koji omogućava pružanje učinkovite i odgovarajuće fi zioterapijske usluge.1 Neis-punjenje te obveze čini pristanak pacijenta na zahvat nevaljanim, sam zahvat protupravnim, odnosno liječen-je samovoljnim.

Kao etički postulat i pravna obveza, obavijest i pouka morali bi pacijentu omogućiti da, u osnovnim crtama, sazna vrstu zahvata, metodu izvođenja, rizike i posl-jedice koje sobom nosi, posljedice odbijanja zahvata (i/ili terapijskih postupaka) i alternativne mogućnosti li-ječenja. Informirani pristanak štiti pacijentovu autonom-iju i pacijentovo dostojanstvo. 2

Pružanje informacija u fi zioterapijskoj djelatnosti ima važnu ulogu kao i drugi oblici liječenja u zdravstvu. U slučaju kad fi zioterapeut komunicira s pacijentom ili njegovim skrbnikom uvažava želje obiju strana.

Podaci istraživanja ukazuju da se 93,5% ispitanih fi zioterapeuta konzultira s drugim fi zioterapeutima i/ili liječnikom ako po svom znanju i odgovornosti smatraju da bi trebalo promijeniti fi zioterapiju. Iz ovih podataka može se iščitati proporcionalan odnos kvalitete i pro-fesionalnosti u fi zioterapeutskoj djelatnosti. Kvalitetan rad uključivat će adekvatno obrazovanje fi zioterapeuta4, profesionalnost i stručnost, adekvatno vrijeme i prostor i posvećenost pojedinom pacijentu.

92


U svom radu fi zioterapeut, prema Etičkim principima4, osigurava iskrenu, stručnu i prikladnu profesionalnu uslugu. Informirajući pacijenta o prirodi usluge koja mu se pruža, poduzimaju kontinuirane planske aktivnosti u svrhu osobnog razvoja kako bi zadržali profesionalno zvanje i vještine, vode evidenciju o pacijentu, čuvaju informacije o pacijentu, trebaju voditi adekvatnu evidenciju usluga koje bi trebale biti dostupne svim zdravstvenim djelatnicima koji sudjeluju u timskom radu. U prilog navedenom ukazuju podaci da 96,8% fi zioterapeuta koji su sudjelovali u upitniku pruža informacije pacijentima o planu, intervencijama i ciljevima terapije, a isto toliki postotak fi zioterapeuta 96,8% daje pacijentu mogućnost da postavi pitanje vezano uz terapiju. Ovi podaci ukazuju na visok stupanj razvijene profesionalne odgovornosti.

Objekt medicinskog istraživanja i djelovanja je čov-jek-osoba, što na djelu zahtijeva trajnu rigoroznost u znanstvenim percepcijama, zahvaćanjima i vrednovan-jima konkretne prakse. 10 Čovjek nije bilo kakav objekt. On je u stvari subjekt. To znači da medicinska znanost i klinička praksa ne smiju ispustiti iz vida kompleksne dinamizme čovjeka kao osobnog bića, s kojim se ne-posrednu sreću. Svrha medicinske prakse je, dakle, primjena stečenih općih spoznaja na individualni ljud-ski život u određenim uvjetima i stanjima. Medicinska praksa treba biti jednaka za sve i to ne samo bazirana na načelu pravednosti, nego i na načelu dobročinstva.

ZaključakPružanje zdravstvene zaštite je kompleksni sustav koji uključuje više zdravstvenih djelatnosti čijim se među-sobnim ispreplitanjem osigurava cjeloviti tretman u po-gledu brige oko očuvanja i zaštite čovjekova zdravlja te je vrlo bitno da između tih subjekata zdravstvene djelat-nosti postoji dobra međusobna koordinacija, stručna suradnja, a nadasve kolegijalni odnos.

Zdravstveni radnici, zajedno sa zdravstvenim surad-nicima, odnosno pružatelji zdravstvenih usluga svojim znanjem, radom i međusobnom suradnjom u postupku pružanja zdravstvene zaštite, trebaju osigurati odgova-rajući stupanj zdravstvenog stanja i zaštite zdravlja ko-risnika zdravstvene zaštite.

Novčana potpora: NemaEtičko odobrenje: Etičko povjerenstvo KB Sveti DuhSukob interesa: Nema

Literatura1. Standardi u fi zioterapeutskoj djelatnosti.Zagreb:HKF,

2009. 2. Žunić, Lj. Značaj poznavanja medicinskog prava za

zdravstvene radnike. Pravni fakultet Sveučilišta u Spli-tu.2009;1:17-20.

3. Izmjene i dopune kodeksa fi zioterapeutske etike i deon-tologije (Pročišćeni tekst), 2011.

4. Jadanec M, Jurinić A. Fizioterapijska djelatnost i status fi zioterapeuta u društvu. Zbornik radova Kongresa Hr-vatskog zbora fi zioterapeuta Vukovar.2014; 23-28.

5. Vidlička RS. Odgovornost pružatelja zdravstvenih usluga za kaznena djela protiv zdravlja ljudi u Republici Hrvat-skoj. Zagreb:2011.

6. Alaburić V, Baretić M, Crnić I i sur.Odgovornost za nei-movinsku štetu zbog povrede prava odobnosti. Narodne novine. Zagreb: 2006.

7. Grubišić M. Temeljna prava pacijenta/korisnika u fi zikalnoj terapiji. Zagreb:HKF,2011.

8. Zakon o zdravstvenoj zaštiti „Narodne novine“ br.150/08

9. Crnić I. Odgovornost liječnika za štetu (Pravne teme). Zagreb: Organizator,2009.

10. Zečević D, Škavić, J. Kaznenopravna i građanskopravna odgovornost liječnika – teorija i praksa. Medicinska naklada: 2012.




Jurinić A, Jadanec M, Filipec M. Temeljni fenomeni fi zioterapijske znanosti - pilot istraživanje

Temeljni fenomeni fi zioterapijske znanosti - pilot istraživanje

The core phenomenon of physiotherapy science - pilot study

Antun Jurinić, mag.physioth.Marinela Jadanec, mag.physioth.

Manuela Filipec, mag.physioth.,dipl.physioth.

Zavod za fi zikalnu medicinu i rehabilitaciju, KB Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska


94


SažetakUvod: Jedna od pretpostavki uspješnog istraživanja i izgradnje sustava fi zioterapijske znanstvene spozna-je jest i terminologija odnosno sustav precizno i jed-noznačno određenih osnovnih fenomena fi zioterapijske znanosti.

Cilj: Utvrditi temeljne fenomene fi zioterapijske znanosti.

Materijali i metode: Provedeno je pilot istraživanje na uzorku od 20 ispitanika. U prikupljanju podataka prim-ijenjena je Delfi metoda u dva kruga. U prvom krugu ispitanici su navodili sto pojmova u fi zioterapiji dok su u drugom krugu ispitanici izabrali između ponuđenih po-jmova od minimalno dvadeset do maksimalno sto onih za koje smatraju da su ključni za fi zioterapiju. Izdvojeni pojmovi rangirani su prema učestalosti bilježenja.

Rezultati: U prvom krugu prikupljeno je ukupno 868 po-jmova. U drugom krugu izdvojeno je 428 pojmova (imen-ice koje se ne odnose na medicinsku opremu, pomagala i anatomske dijelove tijela). 50% i više svih ispitanika zabilježilo je ukupno 24 fenomena koji su grupirani u pet ključnih fenomena fi zioterapijske znanosti: pokret, aktivnost (uključuje funkciju), postura, motorna kontrola i fi zioterapija.

Zaključak: Rezultati rada doprinose razvoju fenome-nologije fi zioterapijske znanosti, ujednačavanju pristupa u kliničkoj praksi i putu ka stvaranju pojmovnika fi zioter-apijske znanosti.

Ključne riječi: fenomeni, fi zioterapijska znanost, pojam, fi zioterapija, delfi metoda

AbstractIntroduction: One of the assumption for successful re-search and the development of physiotherapeutic scien-tifi c knowledge is terminology and system, precisely and uniquely defi ned basic phenomenon of physiotherapy science.

Aim: To determine the core phenomenon of physiother-apy science.

Materials and methods: A pilot study was conducted on a sample of 20 respondents. Data collection was applied to the Delphi method in two cycles. In the fi rst cycle, respondents listed one hundred physiothera-py terms, while in the second cycle the respondents chose between the offered terms of at least twenty to a maximum of one hundred that they consider to be the core of physiotherapy science. The selected terms are ranked according to the frequency of recording.Results: In the fi rst cycle, a total of 868 terms were collected. In the second cycle there are 428 terms (nouns that are not related to medical equipment, aids, and anatomical parts of the body). 50% and more of all respondents recorded a total of 24 phe-

nomenon that were grouped into fi ve key phenome-non of physiotherapy: movement, activity (including function), posture, motor control and physiotherapy.Conclusion: The results contribute to the development of phenomenology of physiotherapy science, the stand-ardization in clinical practice and creation the dictionary of physiotherapy science.

Key words: phenomenon, physiotherapy science, physi-otherapy, delphi method

UvodUnazad nekoliko desetljeća fi zioterapijska znanost bilježi značajan napredak temeljeći većinu razvoja na učinkovitost fi zioterapijskih metoda.1 Nužnost opi-sivanja temeljnih fenomena fi zioterapijske znanosti naglašeno je od 1970-tih godina ali nikad nije u pot-punosti ostvareno.2,3 Također, smatra se da fi zioterapija zahtijeva fi lozofsku i teoretsku osnovu koja će omogućiti kvalitetan razvoj fi zioterapijske struke i da se paradig-ma formulira na temelju vlastitih pojmova fi zioterapijske profesije.4,5 Fizioterapiji je nužan razvoj temeljen na on-tološkim principima koji će omogućiti poveznicu teorije i prakse. Također, nužno je uključiti epistemiološke i ontološke sastavnice u znanstvenu pozadinu fi zioterapi-jske znanosti. Epistemiologija i ontologija ključne su za fi lozofska objašnjenja fi zioterapijske znanosti.6 Fizioter-apijska znanost je proces dolaženja do novih spoznaja, a činjenice, pretpostavke, teorije, zakonitosti i zakoni do kojih se dolazi istraživanjem (primjenom strogih metod-oloških postupaka), znanstveno sistematizirani čine sus-tav spoznaja određen znanosti.7 Jedna od pretpostavki uspješnog istraživanja i izgradnje sustava fi zioterapi-jske znanstvene spoznaje jest i terminologija odnos-no sustav precizno i jednoznačno određenih osnovnih pojmova fi zioterapijske znanosti.7 Terminologija je (uz problem, predmet, metode i metodologiju istraživanja) bitna epistemiološka pretpostavka i jedna od osnovnih odrednica znanstvenog dostojanstva svake konkretne znanosti.6,7 Jer ako osnovni pojmovi fi zioterapijske zna-nosti nisu jasno i jednoznačno određeni, nisu jasno određeni ni problem ni predmet istraživanja a time ni njezina znanstveno-metodološka određenost.7 Drugim riječima, fi zioterapijska znanost, da bi imala znanstveni dignitet, mora, uz ostalo, imati i sustav jednoznačno i epistemiološki precizno određenih osnovnih pojmova.7 Jednoznačnost pojmova ima ključno značenje za raz-voj fi zioterapijske znanosti, znanstvenu komunikaciju i spoznaju. Bez jednoznačnosti pojmova nema sigurnosti u shvaćanju, poimanju značenja pojmova, nema sig-urnosti u znanstvenoj komunikaciji ni u izgradnji susta-va znanstvene spoznaje.7

Svrha ovog rada je utvrditi temeljne fenomene fi ziotera-pijske znanosti.



Materijali i metodeIstraživanje je obuhvatilo 20 fi zioterapeuta (6. i 7. razine Hrvatskog kvalifi kacijskog okvira, HKO) te je primijenje-na Delfi metoda u dva kruga.

Kriteriji uključenja su imenice koje se ne odnose na medicinsku opremu, pomagala i anatomske dijelove ti-jela) dok su kriteriji isključenja pridjevi i glagoli.

Istraživanje je provedeno od studenoga 2017. godine do veljače 2018. godine i bilo je u potpunosti anonimno.

U prvom krugu na 20 adresa elektroničke pošte odasla-na je molba za sudjelovanjem u istraživanju s detaljnim opisom ciljeva istraživanja i pojašnjenjem što se očeku-je od ispitanika.

Prikupljeni su demografski podaci od svih ispitanika (dob, spol, područje kliničkog djelovanja, razina obra-zovanja). U prvom krugu zatraženo je da se u Excel tablici navedu prema mišljenju ispitanika sto pojmova u fi zioterapiji. Bilo je potrebno navesti fenomen (pojam ili sintagmu) kao imenicu koje pripadaju fi zioterapijskoj znanosti ili u njoj ima specifi čno značenje svojstveno fi zioterapiji.

Nakon prikupljenih podataka, autori su pripremili zbirnu listu pojmova, prethodno isključivši glagole i pridjeve. Takva lista, u Excel tablici, u drugom je krugu proslijeđe-na na istih 20 adresa elektroničke pošte s traženjem da ispitanici izaberu između ponuđenih pojmova od mini-malno dvadeset do maksimalno sto onih za koje sma-traju da su ključni za fi zioterapiju.

Prikupljeni podaci obrađeni su na način da se izdvoje svi pojmovi koje su zabilježili 50% i više od 50% ispitan-ika. Izdvojeni pojmovi rangirani su prema učestalosti bil-ježenja (rang lista). Uspoređene su rang liste po spolu, dobi, području kliničkog djelovanja i razini obrazovanja te je utvrđen stupanj preklapanja.

Podaci su obrađeni metodama deskriptivne statistike i izračunom frekvencija. Korišten je računalni program Statistica 10.

Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Hrvatskog zbora fi zioterapeuta.

RezultatiSvih 20 kontaktiranih ispitanika sudjelovalo je u oba kruga Delfi istraživanja (RR = 100%).

Ispitanici su bili prosječne životne dobi od 39 godina, 11 ženskog spola i 9 muškog spola. Pet ispitanika ima preddiplomsku razinu obrazovanja (6. razina HKO) i petnaest ispitanika ima diplomsku razinu obrazovanja (7. razina HKO). Prema području kliničkog djelovanja petnaest ispitanika radi u području mišićno-koštane fi zioterapije, tri u području neurofi zioterapije i dva u pod-ručju kardio-respiratorne fi zioterapije. U skupini ispitan-

ika životne dobi do 40 godina bilo je 14 ispitanika, dok je u skupini životne dobi od 41 godine bilo 6 ispitanika.

U prvom krugu prikupljeno je ukupno 868 pojmova ili sintagmi. Nakon što su autori izdvojili iz cjelokupne liste samo imenice (jednina i množina), sastavljena je lista od 428 pojmova, složenih abecednim redom.

50% i više svih ispitanika zabilježilo je ukupno 24 fenom-ena fi zioterapijske znanosti (Tablica 1.).

Tablica 1. Rang lista fenomena fi zioterapijske znanosti (N = 20)

mobilizacija

facilitacija

kontrakcija

postura (stav)

amplituda pokreta

balans

fi zioterapijska dokumentacija

aktivni pokret

alignment

analiza pokreta

funkcionalni testovi

plan fi zioterapije

fi zioterapijska edukacija

evaluacija

funkcionalna dijagnoza

kontraktura

mišićni tonus

motoričko učenje

motorna kontrola

palpacija

pozicioniranje

procjena

fi zioterapijski testovi

trakcija

S obzirom na dob, 50% i više ispitanika životne dobi do 40 godina (N = 14) zabilježilo je 34 fenomena, dok je 50% i više ispitanika životne dobi od 41 godine (N = 6) zabilježilo 38 fenomena (Tablica 2.). Liste se poklapaju u 9 fenomena: amplituda pokreta, postura (stav), bal-ans, facilitacija, kinetički lanac, kontrakcija, mobilizaci-ja, fi zioterapijski testovi, trakcija.

96


Tablica 2. Zabilježeni fenomeni fi zioterapijske znanosti s obzirom na dob

Životna dob do 40. god.

mobilizacija

facilitacija

kontrakcija

plan fi zioterapije

alignment

balans

motoričko učenje

postura (stav)

amplituda pokreta

analiza pokreta

atrofi ja

disfunkcija





kontraktura

korekcija posture

mišićni tonus

motorna kontrola

palpacija

procjena

propriocepcija

aktivni pokret

antigravitacijski pokreti

asimetrija

evaluacija

fi zioterapija/fi zioterapijska znanost

manipulacija

subjektivna procjena


trakcija

kinetički lanac

Životna dob od 41. god.

aktivni pokret

amplituda pokreta

fi zioterapijska evaluacija

pokret

postura (stav)

pozicioniranje

potpomognuti pokret

analiza pokreta

balans

dinamička stabilizacija

edem

elektrostimulacija

elektrotoplinski postupci

evaluacija

facilitacija

fl eksibilnost

fl eksija


hod

igra zgloba

kinetički lanac

kontrakcija

krioterapija

magnetoterapija

mobilizacija

normalni pokret

postoperativna fi zioterapija

relaksacija

retrofl eksija

rukovanje (handling)

skolioza

snaga

stabilnost(stabilizacija)

TENS

terapijska vježba


trakcija

vertikalizacija

S obzirom na spol, većina ispitanika ženskog spola (N = 11) zabilježilo je 45 fenomena, dok je većina ispitanika muškog spola (N = 9) zabilježilo 6 fenomena (Tablica 3.). Liste se poklapaju u 3 fenomena: fi zioterapijska do-kumentacija, kontrakcija i plan fi zioterapije.



Tablica 3. Zabilježeni fenomeni fi zioterapijske znanosti s obzirom na spol

Spol / Ženski

mobilizacija

amplituda pokreta

postura (stav)

pozicioniranje

palpacija

aktivni pokretanaliza pokreta

balans

disfunkcija

facilitacija


procjena


alignment

atrofi ja



evaluacija



kontrakcija

kontraktura

pokret

propriocepcija


trakcija

vertikalizacija


asimetrija


fl eksibilnost

igra zgloba

kompenzacija

koordinacija

manipulacija

mišićni tonus

motoričko učenje

normalni pokret

parestezije

plan fi zioterapije

postoperativna fi zioterapija

ravnoteža

terapijska vježba


Spol / Muški


facilitacija

kontrakcija

manualna fi zioterapija

motorna kontrola

plan fi zioterapije

S obzirom na razinu obrazovanja većina ispitanika pred-diplomske razine (N = 5) izdvojila je 47 fenomena, a većina ispitanika s diplomskom razinom (N = 15) zabil-ježila je 9 fenomena fi zioterapijske znanosti (Tablica 4.). Liste se poklapaju u 5 fenomena: balans, fi zioterapijska dokumentacija, facilitacija, kontrakcija i mobilizacija.

Tablica 4. Zabilježeni fenomeni fi zioterapijske znanosti s obzirom na razinu obrazovanja

Razina obrazovanja / Preddiplomska

aktivni pokret

amplituda pokreta


atrofi ja

edem

evaluacija

facilitacija

kompenzacija

kontrakcija

kontraktura

trakcija

trodimenzionalni funkcionalni pokret

aktivno potpomognuti pokret

alignment

analiza pokreta

asimetrija

automatske posturalne reakcije

automatski pokret

balans

dekompenzacija

denervacija

disfunkcija



ekscentrična kontrakcija

fl eksibilnost

98



hipermobilnost zgloba

kompresija

korekcija posture

manipulacija

mišićna snaga

mobilizacija

normalni pokret

palpacija

plan fi zioterapije

pokret

posturalna adaptacija

pozicioniranje

procjena

reedukacija

skolioza

snaga

spazam


zaključani položaj zgloba

zatvoreni kinematički lanac

Razina obrazovanja / Diplomska

balans


facilitacija


kontrakcija

mobilizacija

motorna kontrola

postura (stav)


S obzirom na područje kliničkog djelovanja (mišićno-koštana fi zioterapija, neurofi zioterapija, kardio-respira-torna fi zioterapija), većina ispitanika koji rade u pod-ručju mišićno-koštane fi zioterapije (N = 15) izdvojilo je fenomena, većina ispitanika koji rade u području neu-rofi zioterapije (N = 3) zabilježilo je 52 fenomena, dok su ispitanici koji rade u području kardio-respiratorne fi zioterapije izdvojili 62 fenomena fi zioterapijske znano-sti (Tablica 5.). Sve tri liste poklapaju se u samo jednom fenomenu.

Tablica 5. Liste fenomena fi zioterapijske znanosti s ob-zirom na područje kliničkog djelovanja

Područje kliničkog djelovanja Mišićno-koštana fi zioterapija

mobilizacija

postura (stav)

amplituda pokreta

facilitacija


kontrakcija

procjena

trakcija

balans

aktivni pokret

alignment


korekcija posture

plan fi zioterapije

Područje kliničkog djelovanjaNeurološka fi zioterapija

analiza pokreta



agonist

aktivni pokret

aktivno potpomognuti pokret

alignment

amplituda pokreta

balans

ciklus hoda

devijacija

diferencijalna procjena

distribucija boli

evidence based practice

drenaža

elektrotoplinski postupci

evaluacija

facilitacija


fl eksibilnost

fi zioterapijska dijagnoza



hod



ICF

igra zgloba

imobilizacija

istezanje

kompenzacija

krepitacije

mišićmokoštana fi zioterapija

mišićni tonus

mobilizacija

mobilnost

motoričko učenje

motorna kontrola

muskulatura

objektivna procjena

palpacija

pokret

postura (stav)

pozicioniranje

rukovanje (handling)

sinergist



terapijska vježba

translatorni pokreti

trening

trodimenzionalni pokret

vertikalizacija

Područje kliničkog djelovanjaKardio-respiratorna fi zioterapija

antropometrija

atrofi ja

balans

biofeedback


dinamometrija

disanje

disfunkcija

dispneja

evidence based practice

drenažni položaji

ekscentrična kontrakcija

ekspanzija

ekspirij

evaluacija

facilitacija




handling

hands on

hipertonus

hipertrofi ja

hiperventilacija

hipostezije

hipotrofi ja

holistički pristup

imobilizacija

indikacija

inervacija

inspiratorni kapacitet

inspirij

izometrička kontrakcija

izotonička kontrakcija

kardio-resp fi zioterapija

kontraindikacija

kontrakcija

kontraktura

koordinacija

mišićmokoštana fi zioterapija

manualna fi zioterapija

manualna hiperinfl acija

manualna perkusija

mehanička ventilacija

mišićna reedukacija

mišićna snaga

mišićni tonus

mišićno koštana disfunkcija

motoričko učenje

motorna kontrola

neurofi zioterapija

nociceptivna bol

normalni pokret

obrazac disanja

parestezije

pareza

plan fi zioterapije

posturalna prilagodba

respiracija

saturacija

tahikardija

tahipneja

100


DiskusijaTemeljni fenomeni fi zioterapijske znanosti neophodni su za standardizaciju i konzistenciju u terminologiji neo-phodnoj u svakodnevnom kliničkom radu fi zioterapeuta.

Analiza rezultata rang liste od 24 fenomena upućuju na mogućnost grupiranja u zajednički nazivnik. Redukcijom je kristalizirano pet ključnih fenomena fi zioterapijske znanosti (pokret, aktivnost (uključuje funkciju), postura, motorna kontrola i fi zioterapija). Dobiveni rezultati su u skladu sa radom Linga koji je prvi defi nirao pokret kao temeljan pojam u fi zioterapiji.1 Međutim, rječnik fi zioter-apijskih pojmova od WCPT-a opisuje generičke pojmove. S obzirom na oskudnost literature nameće se nužnost daljnjih istraživanja.8

Analizom rezultata s obzirom na dob uočeno je da ispi-tanici životne dobi od 41. godine na više navode pojmove vezane uz pojedine elektrotoplinske postupke dok ispi-tanici životne dobi do 40. godina navode pojmove vezane uz terapiju pokretom i funkcionalnost. Ali, uočeno je preklapanje u 9 fenomena. Raspodjela fenomena je logična s obzirom na podizanje razine obrazovanja fi zioterapeuta s jedne strane te etape razvoja fi zioter-apijske znanosti i tendencije pomicanja fi zioterapije s tehničkog prema terapijskom pristupu s druge strane od-nosno prijelaz tradicionalne paradigme kliničke prakse koja se oslanjala na osnovna znanja o tijeku i prognozi bolesti, intuiciju i kliničko iskustvo, u novu paradigmu u kojoj kvalitetan medicinski dokaz zauzima središnje mjesto u kliničkom odlučivanju fi zioterapeuta.9

Nadalje, dobiveni rezultati s obzirom na spol upućuju da su ispitanici ženskog spola odabrali značajno više pojmova koje smatraju temeljnim fenomenima fi zioter-apijske znanosti u odnosu na ispitanike muškog spola. Međutim, uočeno je preklapanje u tri fenomena koji su vezani uz pokret i fi zioterapiju. Navedeno je očekivano i u skladu sa spolnim obilježjima.10

Zabilježeni ključni fenomeni s obzirom na razinu obra-zovanja upućuju da je obrazovanje bitno za prepozna-vanje fi zioterapije kao znanstvene discipline što je razvidno iz lista zabilježenih fenomena kod ispitanika preddiplomske i diplomske razine obrazovanja. Prisutna su i preklapanja u pet fenomena što je sukladno kompe-tencijama koje se stječu na višim razinama obrazovanja i razvoju fi zioterapijske znanosti (znanstveno opisivanje (deskripcija), znanstveno razvrstavanje (klasifi kacija), znanstveno objašnjenje (eksplanacija) i znanstveno predviđanje (prognoza), postavljanje kliničkoga pitanja (oblikovanje problema), traženje znanstvenih dokaza, kritička prosudba valjanosti i relevantnosti dokaza, klin-ička primjena dokaza (donošenje odluke, integriranje dokaza s kliničkim iskustvom i bolesnikovim osobnim vrijednostima) i vrednovanje rezultata.7

S obzirom na tri klinička područja djelovanja (mišićno-koštana fi zioterapija, neurološka fi zioterapija i kar-dio-respiratorna fi zioterapija) istaknut je jedan fenomen

što je zanimljivo. Mogući razlog tome je razvitak svakog kliničkog područja u pravcu specijalističke grane, speci-jalizacija fi zioterapeuta i shodno tome primjena pojed-inih fenomena u specifi čnoj grani.

Ograničenja rada su nehomogenost skupina (s obzirom na dob, spol, razinu obrazovanja i kliničko područje djelovanja) te nemogućnost usporedbe dobivenih rezu-ltata s obzirom na oskudnost radova koji se odnose na fenomene fi zioterapijske znanosti.

ZaključakU zaključku se može reći da istraživanje upućuje na pet ključnih fenomena fi zioterapijske znanosti kao i na zanimljive pojmove fi zioterapijske znanosti koje treba sustavno istražiti na većem uzorku. Doprinos rada je u daljnjem razvoju fenomenologije fi zioterapijske znanos-ti, ujednačavanju pristupa u kliničkoj praksi i putu ka stvaranju pojmovnika fi zioterapijske znanosti.

Novčana potpora: NemaEtičko odobrenje: Etičko povjerenstvo Hrvatskog zbora fi zioterapeutaSukob interesa: Nema

Literatura1. Wikstrom-Grotell C, Eriksson K. Movement as a basic

concept in physiotherapy – A human science approach. Physiotherpay Theory and Practice.2012; 28:428-38.

2. Nicholls David A, Gibson Barbara E. Editorial. Physioth-erpay Theory and Practice.2012; 28:418-19.

3. Garcia Ralph K. Functional OutcomeMeasures in Phys-iotherapy: Bridging Evidence-based Practice, Function, and our Future. Novel Physiotherapies. J Nov Physiother. 2012;2:e106.

4. Eisenberg Naomi R. Post-structural conceptualizations of power relationships in physiotherapy. Physiotherpay Theory and Practice. 2012; 28:439-46.

5. Kerry R, Maddocks M, Mumford S. Philosophy of sci-ence and physiotherapy: An insight into practice. Physio-therpay Theory and Practice. 2008;24:397-407.

6. Milat J. Epistemiologija pedagogije: dileme, pitanja, mo-guća rješenja. Pedagogijska istraživanja. 2007;4:189-201.

7. Jurinić A, Filipec M. Filozofi jske pretpostavke i episte-mološki temelji teorije fi zioterapijske znanosti.Physioth-er Croat Suppl.2016;14:7-14.

8. WCPT Glossary: Terms used in WCPT’s policies and resources Ver 3, 2017.

9. Houser J, Oman KS. Evidence based practice. London: Jones and Bartlett. 2011.

10. Wilson Sayres MA. Genetic Diversity on the Sex Chromo-somes. Genome Biol Evol. 2018;10:1064–1078.



102


Tomašković V. Analiza i usporedba distalne motorne latencije n....

Documents

Transcript of Tomašković V. Analiza i usporedba distalne motorne latencije n....