Tipologija i Tehnologija

363

Autori analiziraju prednosti i nedostatke tipolo{kog i tehnolo{kog metodolo{kog pristupa analizi liti~kihi kerami~kih artefakata. Tipolo{ki pristup je stati~ki pristup ~iji je osnovni cilj stavljanje nalaza ukrono-kulturolo{ku sekvencu. Tehnolo{ki pristup je dinami~an, te preko rekonstrukcije procesaproizvodnje is~itava pona{anje davna{njeg ~ovjeka i socijalne odnose prapovijesnih populacija iliskupina. Unato~ vidnim razlikama tipologija i tehnologija nisu suprotstavljeni metodolo{ki pristupi.Oba pristupa valja koristiti pri analizi arheolo{kog materijala.

Klju~ne rije~i: tipologija, tehnologija, liti~ki artefakti, keramika, paleolitik, neolitik

TIPOLOGIJA I TEHNOLOGIJA,DVA SUPROTNA ILI USPOREDNA

METODOLO[KA PRISTUPA?

UDK 902.01 �632� �634�Primljeno/Received: 1999. 11. 12.Prihva}eno/Accepted: 1999. 11. 12.

Frédéric BLASER, Romana VIDEKA-BLASER, Ivor KARAVANI]

Frédéric Blaser92023 Nanterre Cedex, FranceUniversite de Paris X-Nanterre

Maison de L�Archéologie et de l�Ethnologie de Nanterre21 allée de l�Université

Romana Videka-Blaser75006 Paris, France

Université de Paris ICentre de Recherches Protohistoriques

3 rue Michelet

Ivor Karavani}HR-10000 Zagreb, Hrvatska

Arheolo{ki zavod Filozofskog fakultetaI. Lu~i}a 3

UVOD

Koncepcije tipolo{ke i tehnolo{ke analize koegzistirajujo{ od po~etaka prapovijesne arheologije. Prve tipolo{kekategorije definirane su jo{ krajem pro{loga i po~etkomovog stolje}e na temelju komparacije arheolo{kog materijalas etnografskim materijalom recentnih lova~ko-skuplja~kihpopulacija te eksperimentalno na~injenim alatkama.Primjerice H. Martin je izme|u 1904. i 1920. godineeksperimentima poku{ao �odgonetnuti� namjenu ko{tanihpredmeta sa specifi~nim o{te}enjima koji su prona|enina nalazi{tu la Quina. Na temelju komparacije arheolo{kogi eksperimentalnog materijala zaklju~io je da se radi oobra|iva~ima (retu{erima) a ne o ko{tanim nakovnjima,{to je tako|er bila mogu}a hipoteza (Martin 1906).Ispravnost njegova zaklju~ka potvrdili su novijieksperimenti. Kod nas je S. Vukovi} upozoravao na

va`nost i neophodnost eksperimentalnog pristupau prapovijesnoj arheologiji, a i sam je izravnimeksperimentiranjem rasvijetlio mnogobrojne probleme([imek 1996).

Poslije prvog svjetskog rata eksperimentalni pristuppomalo se gubi, a velika pa�nja pridaje se tipolo{kimrazvrstavanjima kako bi se prona|ene rukotvorine moglestaviti u neki kronolo{ki slijed te tako prepoznatikronolo{ke sekvence pojedinih nalazi{ta. Tada seuvodi i pojam tzv. okaminskog usmjeritelja (fossildirecteur), izra|evine koja zapravo predstavlja najtipi~nijurukotvorinu odre|enog kulturnog sustava. Iz tog sevremena posebice isti~u radovi H. Breuila i D. Peironia.Poslije drugog svjetskog rata ta se tendencija nastavljate se pedesetih i {ezdesetih godina pojavljuju iscrpnikoncepti tipologija srednjeg i donjeg (Bordes 1950,1961), te gornjeg paleolitika (de Sonneville-Bordes i

F. Blaser, R. Videka-Blaser, I. Karavani} : » Tipologija i tehnologija, ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 363-371 1999-2000.

364

Perrot 1953, 1954, 1955, 1956a, 1956b). Premda se F.Bordes u svojim istra�ivanjima ~esto koristioeksperimentalnim pristupom, najve}i dio njegova interesaostao je u sferi tipolo{kog razvrstavanja artefakata,dok je sam tehnolo{ki proces prili~no marginalizirao.Pojavio se sukob izme|u tzv. tipolo{ke i tehnolo{kekoncepcije. Potonju su zastupali A. Leroi-Gourhan,J. Tixier i D. E. Crabtree. Ona te�i{te stavlja na samproces izradbe alatki, analiziraju}i sve lomljevinskeprodukte (debitage) a oru|a smatra samo finalnimproizvodom unutar slo�enog lanca sa~injenog od razli~itihfaza modifikacije liti~kog materijala.

Premda se mo�e ~initi da su nepomirljivo razli~ita,ta dva koncepta nisu nu�no suprotstavljena, ve} se moguzajedno koristiti {to ~esto omogu}uje potpunijuinterpretaciju djelatnosti na nekom nalazi{tu ili pakvjerniju rekonstrukciju pojedinih procesa unutarprapovijesnih populacija. U ovom ~lanku oba konceptabit }e detaljnije obrazlo�ena. Poku{at }emo tako|erpokazati svrsishodnost kori{tenja obaju pristupa pri analiziarheolo{kog materijala nekog nalazi{ta.

TIPOLOGIJA

Ciljevi i metode

Tipologija je znanstvena disciplina koja omogu}ujedefiniranje, prepoznavanje i klasificiranje arheolo{kihnalaza. Ona mo�e biti utemeljena na jednom nalazi{tu,jednoj regionalnoj cjelini ili jednom vremenskomrazdoblju. Tipologija se uvijek temelji na primjeniselektivnih kriterija. Primjerice u tipologiji F. Bordesa(1961) primarni kriterij je morfologija oru|a koja jenaj~e{}e uvjetovana polo�ajem obra|enog (retu{iranog)ruba ili vi{e rubova (osim kod nekoliko tipova kojinemaju obrade). Sekundarni kriterij jest tehnolo{kikriterij koji se temelji na odre|ivanju prisutnostilevaloa{kih odbojaka i {iljaka. Nazivi oru|a ne morajuodra�avati njihovu funkciju (strugalo ne zna~i da jealatka slu�ila za struganje) ve} oni, kao {to je navedeno,upu}uju na odre|enu morfologiju (tj. oblik), dok sefunkcija odre|uje mikroskopskom pretragom istro{enostiruba alatki (cf. Keeley 1980; Vaughn 1985).

Tipologija keramike temelji se na osnovi stila,odnosno dva osnovna kriterija su morfologija i ukras.Boja i primjese keramike tako|er se mogu uzeti u obzir({to su tehnolo{ki kriteriji), premda je jedinstvenost stilajedini kriterij pri odre|ivanju neoliti~kih kultura.

Za razliku od tipologije, gdje jedan nalaz mo�eistodobno pripadati dvjema kategorijama tj. tipovima(primjerice strugalo s obradbom na ventralnoj stranimo�e ujedno biti i jednostrano izbo~eno strugalo), nalazirazvrstani po principu tzv. klasifikacije mogu pripadatisamo jednoj kategoriji. Ta kategorija mo�e biti odre|enametri~kim kriterijem (primjerice sje~iva su ve}a od 3cm, dok su plo~ice zapravo mala sje~iva manja ilijednaka 3 cm). Liti~i nalazi razvrstavaju se po sirovinskommaterijalu tako|er primjenom klasifikacije (ro�njak, kvarc,tuf) gdje svaki nalaz mo�e do}i samo u jednu kategoriju.

C. Perles (1987) dijeli tipologiju na sustavnu(decuvertes) i prilago|enu (construites). Sustavna tipologijajest unaprijed odre|eni tipolo{ki sustav (primjericetipologija F. Bordesa) koji se u nemodificiranom oblikuaplicira na nova nalazi{ta, dok se prilago|ena tipologijaizvodi izravno na materijalu odre|enog nalazi{ta, akriteriji razvrstavanja nalaza nastoje se staviti u funkcijiuodre|ene problematike.

U ovom ~lanku ve}a }e pa�nja biti pridana sustavnojtipologiji jer se ona naj~e{}e koristi, dok se prilago|enatipologija primjenjuje tek zadnjih desetak godina.

Prednosti tipologije

Velika prednost uspostavljenih tipolo{kih sustava jejasno}a pri sporazumijevanju, tj. terminolo{ki problemisu onemogu}eni ili su svedeni na minimum. Svaki tipu tipologiji F. Bordesa (1950), te tipologiji D. deSoneville-Bordes i J. Perrota (1953, 1954, 1955, 1956a,1956b; vidi tako|er Sonneville-Bordes 1974/75; Bordes1978) posjeduje jedinstveni broj, pa je i po njemu (bezobzira na naziv rukotvorine) jasno o kojem se tipualatke radi. Nadalje, op}enito ustaljeni termini zarukotvorine kao {to su strugala (racloirs), grebala(gratoirs), dubila (burins), stru~njaku daju odmah jasnusliku o kakvoj se alatki radi te obi~no nije potrebnapodrobnija deskripcija navedenih predmeta. Na hrvatskomjeziku strukovno nazivlje za liti~ke rukotvorine na�alostnije bilo uskla|eno pa su razli~iti autori koristili istinaziv za razli~ite alatke ili pak razli~ite nazive za istualatku (Karavani} 1993). Strukovno nazivlje navedenihtipologija prevedeno s francuskog na hrvatski jezik,mo�e znatno olak{ati ovaj problem (Karavani} 1994;1995).

Primjenom tipolo{kih sustava i statistike mogu sezna~ajke liti~ke industrije pojedine stratigrafske jedinicegrafi~ki prikazati (histogrami, kumulativne krivulje),i tako usporediti s drugim slojevima istog nalazi{ta ilipak s razli~itim nalazi{tima. Me|utim, ustaljeno jemi{ljenje da za pouzdanu primjenu te metode pojediniarheolo{ki sloj treba imati najmanje 100 rukotvorinauvr{tenih u odgovaraju}i tipolo{ki sustav, da bi sedobili relevantni statisti~ki pokazatelji. Primjenomtipologije mogu}e je nadalje ustanoviti krono-kulturolo{kesekvence te vidjeti pojedine sli~nosti ili pak razlikeunutar materijalnih kultura razli~itih skupina prapovijesnihljudi.

I pri analizi keramike princip okaminskog usmjeritelja(fossil directeur) donedavno je isklju~ivo kori{ten zbogjasnih razlika izme|u pojedinih stilova. Me|utim, kriterijstila keramike uzet kao kulturolo{ki kriterij ne objedinjujestanoviti prostor samo materijom ve} je promatran kaooblik vizualne komunikacije (Harden 1977) ili premaC. Perles kao odraz cirkulacije ideja. Zna~aj kulturolo{kogpristupa u prou~avanju keramike proizlazi iz europskogtradicionalnog kulturno-povijesnog pristupa arheologiji.Unato~ neupitnosti kulturolo{kog zna~aja keramike, ulogasamog okaminskog usmjeritelja (fossil directeur) kaoodrednice neoliti~kih kultura predmetom je mnogobrojnih


365

aktualnih diskusija. Od neoliti~ara koji kategori~noodbacuju kulturolo{ki primat keramici smatraju}i jejednim od mnogobrojnih segmenata kulture, ali ne isamom kulturom (Guilaiene 1994) do pobornikatradicionalnog pristupa o keramici kao okaminskomusmjeritelju (Demoule 1994). Unato~ razli~itim stavovimau zadnje vrijeme velika ve}ina znanstvenika nastojiupozoriti na kompleksnost pri odre|ivanju prapovijesnihkultura. Primjerice J. P. Demoule (1994) dr�i dajedinstvenost stila mora biti povezana sa {irokim sustavomkolanja rukotvorina unutar jednog prostora, {to je zanjega odraz jake socijalne organiziranosti prapovijesnogdru{tva, pa se tada mo�e govoriti o jedinstvenostikulture na jednom podru~ju.

Ograni~enost tipologije

Regionalna ograni~enost mo�da je najve}i nedostataktipologije. Tipologije su na~injene na materijalu sodre|enog podru~ja i nije ih uvijek mogu}e koristiti zanalazi{ta izvan tih prostora. Primjerice kod striktneprimjene Bordesove tipologije mo�e do}i do �uguravanja�rukotvorina koje se pone{to razlikuju od definiranihtipova u unaprijed utvr|eni okvir ~ime se stvara iluzijada materijal uistinu odgovara Bordesovoj tipologiji(Kolpakov & Vishnyatsky 1989). Nadalje, tipologijenam uvijek pouzdano na mogu dati krono-kulturolo{kiokvir nalaza. Na osnovi tipolo{ke sli~nosti seletijenskakultura ponajprije je smatrana varijantom gornjopaleoliti~kekulture solitrejena koja se ina~e javlja isklju~ivo uFrancuskoj, [panjolskoj i Portugalu, a nakon {to jepouzdano utvr|ena kronostratigrafska pozicija te industrijepokazalo sa da se radi o prijelaznoj kulturi izme|usrednjeg i gornjeg paleolitika (Allsworth-Jones 1986).Stoga bi kod ovakvih �rizi~nih� slu~ajeva primjenetipologije, odnosno tipolo{ke analogije (gdje su istra�ivanjaodre|ene kulture u za~etku), nalazi morali biti skupljeniiz stratigrafskog konteksta koji je apsolutno datiran, tekorelirani s rezultatima faunisti~ke i palinografske analize.

Jedan od problema je i jasno razlikovanje nekihtipova. Primjerice onih koji su �tipi~ni� (levaloa{kiodbojak) i �atipi~ni� (levaloa{ki otkrhak) ili pak onihkoji su morfolo{ki sli~ni a zapravo su potpuno razli~itealatke, (musterijenski {iljci i konvergentna strugala).Nadalje, valja imati na umu da su morfolo{ke razlikeizme|u nekih tipova alatki (strugala) vjerojatno samoodraz upotrebe jednog tipa i opetovanog dora|ivanjaruba (ili rubova) ~ime je do{lo do zna~ajne promjeneprvotnog oblika, a time i tipa alatke, pa se ne radi oizvorno razli~ito na~injenim tipovima (Dibble 1987).Primjena klasifikacije tj. metri~kog kriterija kodrazvrstavanja u jedan ili drugi tip tako|er nije uvijekpouzdana. Grani~na dimenzija (primjerice 3 cm i vi{eod toga za sje~iva, a manje od 3 cm za plo~ice,odnosno mala sje~iva) moè biti vrlo subjektivna inerealna, ukoliko se ne pokaè da materijal jasnoodraàva razli~itost navedenih grupa (tj. da ne postojimetri~ki kontinuitet izme|u dimenzija sje~iva i plo~ica).Pri ovoj se podjeli zapravo radi o istom tipu rukotvorinetj. morfologija predmeta je ista (primjerice sje~ivo i

plo~ica, svrdlo i svrdli}) a razlika se temelji isklju~ivona dimenziji {to za Laplacea (1964) odraàva samoindeks mikrolitizacije.

Kod keramike tako|er postoje stanovite nejasno}eu odre|ivanju stilskih razlika u pojedinim kulturama,primjerice problem stilskih razlika izme|u danilske ihvarske kulture na prostoru sjeverne Dalmacije (Batovi}1983; Videka-Blaser n. d.). Nejasno}e pri stilskoj analizinastoje se izbje}i sustavnim analizama stila kojepodrazumijevaju detaljna prou~avanja prostorneorganizacije dekora, varijacije ukrasnog elementa itd.(Harden 1977, 1983). Takav pristup omogu}ujerazaznavanje mogu}e individualizacije ili njeneodsutnosti izazvane jakom socijalnom, kognitivnom ilifizi~kom ograni~eno{}u (Harden 1977).

Nadalje, valja napomenuti da neki tipovi nisuzna~ajni u smislu kulturne odredbe jer su obi~no odrazjednostavnog tehnolo{kog procesa pa su na neki na~inpostali univerzalni. Primjerice sjeka~i (chopper) dolazei u gornjem paleolitiku, a ~ak i u neolitiku Europe, tebez konteksta u kojem su na|eni ne mogu pouzdanoposlu�iti za odredbu kulture niti razdoblja. Kod primjenekompleksnih tehnolo{kih procesa vezanih za poznavanjevisokih tehnolo{kih umije}a (specijalizacija), na temeljuarheolo{kih nalaza, mogu}a je znatno pouzdanijakulturolo{ka determinacija koja je uglavnom regionalnoograni~ena. Primjerice lovorike {iljke prona|ene uFrancuskoj pouzdano mo�emo pripisati solitrejenu, dokisti nalazi na tlu Portugala mogu pripadati eneolitiku(Forenbaher 1997). Stoga zbog nedovoljno jasnogstratigrafskog konteksta i nedostatka apsolutng datumapoku{aj preciznije krono-kulturolo{ke odredbe {iljkaprona|enog u Jami na Sredi postaje bespredmetan (cf.Mirosavljevi} 1962). Sli~an primjer ograni~enosti tipologijesu i velika sje~iva dobivena tehnikom pritiska, du�ine ido 40 cm. Ona su bez sumnje znak eneolitika na tluBugarske (Manolakakis 1994), dok sje~iva izra|enaistom tehnikom (pritisak) iz rijeke Cetine nije mogu}eprecizno krono-kulturolo{ki datirati (Videka-Blaser, utisku).

Nadalje, kada se pomo}u tipologije utvrde razlikeizme|u pojedinih ili unutar iste kulture (primjericerazlike izme|u tipova musterijena) ona nije kadrapouzdano objasniti uzrok i smisao tih promjena (cf.Binford & Binford 1969; Bordes & de Sonneville--Bordes 1970; Binford 1974). [to se ti}e keramike,promjena stila po Hillu (1977) mo�e biti uzrokovanaindividualnim odabirom umjetnika, koja potom mo�eu}i u dugotrajnu obiteljsku tradiciju, a u isto vrijeme netreba zna~iti promjenu kulture. Inzistiranje na stilskomkriteriju u tipolo{koj analizi prapovijesne keramikerezultiralo je neminovnom selekcijom arheolo{kogmaterijala {to je davalo vrlo fragmentarni uvid u cjelovitostjedne kulture. Tzv. fina keramika u analizama ~esto jeprivilegirana u odnosu na tzv. grubu keramiku koja jeobi~no kvantitativno dominantna i mo�e dati {irok nizinformacija. U zadnje se vrijeme nastoje pro{iriti kriterijiu sustavu analize keramike. Primjerice u Hrvatskoj je S.Vrdoljak (1994) po uzoru na A. O. Shepard (1956),


366

osim stilskih i tipolo{kih, analizirala i tehnolo{ke zna~ajkekeramike, definiraju}i na taj na~in pojedine tipove.Zapo~eto je i sa sustavnim istra�ivanjima izvankerami~kihaspekata neoliti~kih kultura kao {to su liti~ki materijal,ko{tana industrija itd.

Va�no je napomenuti da jedan predmet sam zasebe ne zna~i ni{ta u smislu tipolo{ke odredbe kojapretendira tu rukotvorinu staviti u odre|eni krono--kulturolo{ki kontekst, niti on mo�e pouzdano pokazatineku tehnolo{ku specifi~nost grupe koja ga je proizvela.Ukoliko se pak vi{e nalaza promatra s tehnolo{kogaspekta (rekonstrukcija procesa proizvodnje) mogu}e jeutvrditi specifi~nosti proizvodnje (slika 1) te tako do}ido odre|enih sli~nosti ili razlika izme|u tehnolo{kihtradicija pojedinih prapovijesnih populacija ili skupina.U vezi s tom problematikom A. Leroi-Gourhan (1965)je rekao: �L�objet n�existe que dans son processusoperatoire.� (�Predmet ne postoji sam po sebi nego usklopu proizvodnog procesa�).

TEHNOLOGIJA

Ciljevi i metode

Tehnologija je znanstvena disciplina koja omogu}ujerekonstrukciju metoda i tehnika izrade rukotvorina.Me|utim njezin je cilj znatno {iri. On preko samogprocesa proizvodnje sagledava dru{tvene odnose jer jemetoda izrade nekog predmeta barem djelomi~an odrazglobalnih socijalnih prilika nekog dru{tva. Budu}i da suciljevi tehnologije vrlo {iroki, ne mogu se doku~itiprimjenom samo jedne metode, pa postoji niz metodausmjerenih ka istom ili razli~itim ciljevima. Primjerice,rekonstrukcija levaloa{kog procesa po Van Peeru (1995)mo�e se provesti pomo}u priljepljivanja odbojaka najezgru, dok se po Boëda (1995a) taj proces mo�emisaono ustanoviti prema jezgrama tj. tragovima odbijanjaodbojaka na tim jezgarama. Ove dvije metode usmjerenesu ka istom cilju, kognitivnom aspektu proizvodnje.

Slika 1. Varijabilnost operacijskih shema u proizvodnji trokutnih odbojaka, po Bordesovoj tipologiji zvanih levaloa{kim {iljcima.Levaloa{ki {iljci mogu se proizvesti po levaloa{koj shemi i po nelevaloa{kim shemama (prema Boëda 1995b).


367

Obrnuto od navedenog primjera razli~ite metodemogu biti usmjerene ka razli~itim ciljevima. Primjericelanac operacija (chaine operatoire) koji je ustanovio A.Leroi-Gourhan (1965) primjenjuje se za obrazlaganjeekonomskog aspekta nalazi{ta (radionica, dugotrajnostani{te, kratkotrajno stani{te, kamenolom i sl.). Radi sezapravo o kronolo{koj ljestvici proizvodnje artefakata,sastavljenoj od razli~itih odsje~aka, po~ev{i odpribavljanja sirovine, zavr{no s odbacivanjem proizvoda.Glavni odsje~ci lanca operacijamogu biti pribavljanjesirovine, proizvodnja (vi{e faza), upotreba, dora|ivanje iponovna upotreba, odbacivanje. Svaki od njih ozna~ujejedna kategorija proizvoda koja je kod liti~ke industrijekonstantna. Primjerice prvotni odbojci tj. odbojci koji supotpuno ili skoro potpuno prekriveni okorinom uvijekozna~uju po~etak proizvodnje. Pristup lancu operacijavi{e je deskriptivan nego {to je analiti~ki. Lanac operacijaprimijenjen na keramiku obuhva}a sljede}e faze:pribavljanje gline i primjesa, etape gnje~enja gline,oblikovanje, poliranje, pe~enje i dekoracija, mogu}eodbacivanje keramike i njena reutilizacija za dobivanjenovih primjesa (tzv. chamotte).

Uo~ljiva je vidna razlika unutar tehnolo{kog procesaizradbe liti~kih i kerami~kih proizvoda koja se odnosina promjene u masi sirovinskog materijala s obzirom nakrajnji proizvod. Pri obradi liti~kog materijala masa sesirovinskog materijala reducira, dok je kod keramikeobrnut slu~aj, tj, sirovina se pri izradi kerami~kogpredmeta akumulira (Baumler 1995).

Prednosti tehnologije

Tehnolo{ki pristup je dinami~an dok je tipolo{kistati~an. Me|utim, svi su artefakti u jednom arheolo{komkontekstu stati~ki i nije ih mogu}e objasniti isklju~ivopo njima samima, odnosno samo primjenom tipolo{kogpristupa. Da bismo ih sagledali izvan stati~kogkonteksta nu�no je posegnuti za odre|enim modelimakoji nam poma�u ustanoviti dinamiku arheolo{kih nalaza(Binford 1983; Gardin 1987). Dva osnovna modelasu: 1. eksperimentalna arheologija, tj. izravnoeksperimentiranjem dobivanja predmeta sli~nih arheolo{kimnalazima, 2. etnoarheologija tj. etnomodeli uo~enina ni�im stupnjevima ekonomskih odnosa suvremenihnomada ili lovaca (primjerice Eskimi, Bu{mani, australskiuro|enici). Eksperimentalni i etnoarheolo{ki pristupkori{teni su od po~etka prapovijesne arheologije ali setek u novije vrijeme pri izvo|enju eksperimenta iinterpretaciji rezultata jednog i drugog pristupa primjenjujerigorozna znanstvena metodologija.

Pomo}u eksperimentalnog utvr|ivanja proizvodnihprocesa mogu}e je iz arheolo{kog materijala o~itatirazli~ite razine znanja i vje{tina prapovijesnih ljudi(Pelegrin 1995). Primjerice na nalazi{tu Etiolles razaznanasu mjesta gdje su vje{ti majstori izra|ivali oru|a, ali iona gdje se odvijalo u~enje i vje�ba (Pigeot 1987), dokje na nalazi{tu Pincevent bilo mogu}e odrediti pribli�anbroj izra|iva~a oru|a (Ploux 1989). J. M. Genest

(1985) koristio se eksperimentalnim pristupom zautvr|ivanje broja artefakata koji dolaze u pojedinojkategoriji lanca operacija. Prilikom usporedbeeksperimentalnog s arheolo{kim materijalom ustanovioje pribli�an broj izra|evina koje u arheolo{kom kontekstunedostaju jer su mogle biti odnesene s nalazi{ta uvremenu dok je ono jo{ bilo paleoliti~ko stani{te (Genest1985). Eksperimentiranje je nadalje omogu}ilo razlikovanjetehnika upotrebljenih pri lomljenju kremena (vidi Pelegrin1991). Pod tehnikom ovdje mislimo na prakti~nu metodu,vje{tinu ili umjetnost koju je prapovijesni ~ovjek primijenios odre|enim ciljem, primjerice izravno udaranje tvrdim~eki}em, neizravno odbijanje sje~iva, odlamanje sje~ivapritiskom (Inizan et al. 1992).

Pomo}u drugog modela, odnosno etnoarheologijemo�e se primjerice izravno promatrati proces u~enjaizrade rukotvorina te dobiti pribli�na relacija izme|uvremena utro{enog na u~enje i stupnja ovladane vje{tine(Roux 1991). Nadalje, prou~avanje na~ina izradekamenih sjekira kod novogvinejskih domorodaca dalo jearheolozima mogu~nost modeliranja prapovijesnetehnologije (Toth et al. 1992). Utvr|ene su tri osnovnefaze od kojih svaka odgovara jednoj od tehnika kori{tenihtijekom kamenog doba.

Tehnologija stavlja objekt (artefakt) u kontekscjelokupnog procesa nastanka finalne rukotvorine, a nepromatra ga izdvojeno iz konteksta proizvodnje, kao {toto obi~no ~ini tipologija. Nadalje tehnologija nam mo�epokazati razli~ite strategije kori{tene za izradu tipolo{kisli~nog ili istog objekta (slika 1). Daju}i, dakle, {irismisao samom objektu, tehnologija omogu}uje dvaosnovna interpretativna koncepta: 1. ekonomiju lomljevine(Inizan 1976); 2. ekonomiju sirovinskih materijala (Perles1991).

Ekonomija lomljevine pretpostavlja kori{tenje istogsirovinskog materijala za dobivanje razli~itih tipovaoru|a. Svaki moment proizvodnje bit }e kori{ten zadobivanje odre|enog tipa alatke, pa }e sva proizvedenaoru|a biti izra|ena od razli~itih sekvenci jednoglomljevinskog procesa (slika 2).

Ekonomija sirovinskih materijala pretpostavljaproizvodnju odre|enog tipa alatke kori{tenjem uvijekistog sirovinskog materijala i istog proizvodnog procesa(slika 2).

Ve} je spomenuto da se rekonstrukcija lanca operacijana kerami~kom materijalu u zadnjem desetlje}u svodina odredbu pojedinih etapa proizvodnog procesa, odnosnopo~etnog na~ina (metode) izrade keramike, zavr{neetape izrade (zagla|ivanje i poliranje) i na~ina realizacijedekora. Analiza spomenutih etapa utemeljena je naetnoarheolo{kim opservacijama i eksperimentalnompristupu. Tehnolo{kim pristupom omogu}en je uvid usvu kompleksnost izrade prapovijesne keramike kojamo�e ukazati na zna~ajne varijabilitete i istodobnuprimjenu vi{e metoda izrade. Analiza tako|er mo�eukazati na {iroki regionalni varijabilitet i specifi~nostregionalnih mikrostilova (Gallay 1981).

Pristup rekonstrukcije procesa lanca operacija na


368

kerami~kom materijalu odraz je tradicije prou~avanjaistoimenog procesa na liti~kom materijalu i a priori setemelji na prou~avanju makro tragova. Me|utimmikroskopsko prou~avanje fizi~ko-kemijskih svojstavatako|er je od neprocjenjivog doprinosa pri arheolo{kojanalizi. Kar{ulinove (1955) analize slikane keramike izGrap~eve {pilje ukazale su na prisutnost �ive, a time ina neutilitarnu funkciju keramike, ali i na cirkulacijumaterije (�ive). Time je tehnolo{kom analizom omogu}enuvid u posljednji i najkompleksniji nivo arheolo{keanalize, odnosno odre|ivanje funkcionalnosti.

Ograni~enost tehnologije

Ponekad je zbog kompleksnosti tehnolo{kog procesavrlo te{ko na~initi usporedbu pojedinog nalazi{ta sdrugim sli~nim nalazi{tima {to je primjerice pokazalaanaliza materijala s Levanta (Gilead 1995). Kod tipologijeliti~ke industrije usporedba razli~itih nalazi{ta mnogo jejednostavnija i jasnija, posebice ukoliko su statisti~kirezultati prikazani kumulativnim krivuljama. Potrebnovrijeme za tehnolo{ku analizu zantno je ve}e od onogza tipolo{ku jer se pri tehnolo{koj analizi mora obraditi

sav materijal, dok se kod tipolo{ke obra|uju samofinalni proizvodi (Gilead 1995). Ta je razlika u utro{enomvremenu jo{ znatno izrazitija ukoliko tehnolo{ka analizaobuhvati i priljepljivanje odbojaka za jezgre (refitting).Ograni~enost tehnolo{kog pristupa pri analizi keramikele�i u samoj prirodi materijala. Glina kao plasti~nimaterijal podlo�na je modifikaciji i za razliku odkamena ne bilje�i sve oblike transformacija biloantropogenih bilo geolo{kih faktora. Time je analizapod prizmom lanca operacija ograni~ena, od odredbeporijekla gline (koja zahtjeva kompleksne petrografskeanalize, za razliku od litike) do odredbe metoda izraderukotvorina (~iji pokazatelji mogu biti neprepoznatljiviuslijed zavr{ne faze ili primjenom multipliciranih metoda).Primjerice, bliskoisto~na keramika ra|ena na lon~arskomkolu s jasnim tragovima vrtnje, prvotno je bila izra|enametodom glinenih prstenova, a lon~arsko je kolo biloprimijenjeno u zavr{noj fazi. Budu}i da su tragovi ranijefaze (metoda glinenih prstenova) nestali tijekom kasnijefaze (obradba na lon~arskom kolu) taj je arheolo{kimaterijal prvotno bio protuma~en kao isklju~ivo izra|enrotacijom na lon~arskom kolu (van der Leeuw 1994).

Slika 2. Razli~ite proizvodne sheme (prema Perles 1991).


369

Nadalje, u krono-kulturolo{kom smislu tehnolo{ka analizanije dovoljno pouzdan pokazatelj, premda pojedini varijetetiunutar metode izrade keramike indiciraju stanovitukulturolo{ku i regionalnu specifi~nost. Primjerice metodaglinenih prstenova na dalmatinskom prostoru u periodukasnog neolitika u kulturolo{kom smislu ne zna~i mnogojer je to najra{irenija metoda izrade prapovijesne keramikepa ona ne mo�e poslu�iti kao pouzdan kulturni pokazatelj,niti mo�e pokazati neku kulturnu specifi~nost iliindividualnost. Ipak, sami varijeteti unutar te metode(primjerice upotreba tankih ili debelih glinenih prstenova)mogu upu}ivati na odre|enu regionalnu ili kulturolo{kuspecifi~nost.

ZAKLJU^AK

Obje metode, tipologija i tehnologija trebale bi bitikori{tene pri analizi arheolo{kog materijala jer svaka odnjih ima razli~ite ciljeve. Dok je glavni cilj tipologijesvrstati arheolo{ki materijal u krono-kulturolo{ki okvir,tehnologija preko rekonstrukcije proizvodnog procesa,promatra djelatnost davna{njeg ~ovjeka nastoje}i sagledatidru{tvene odnose prapovijesnih populacija ili skupina.Tehnologija ponekad poma�e kulturolo{koj odredbiarheolo{kog materijala, a mo�e i upotpuniti tipolo{kudefiniciju pokazuju}i nastanak pojedinog tipa artefakta.Ona je dinami~ko obrazlo�enje samog morfolo{kogobilje�ja (studiranje procesa). Prema tome tipologija itehnologija dvije su usporedne, a ne protivne metode.

POPIS LITERATURE

Allsworth-Jones 1986 Ph. Allsworth-Jones, The Szeletian and the transition from Middle to Upper Paleolithic inCentral Europe. Clarendon Press, Oxford, 1986.

Batovi} 1983 [. Batovi}, Kasno neoliti~ko doba ili hvarska kulturna skupina. U: Praistorija jugoslavenskihzemalja, 2 (ur. A. Benac), Svjetlost, Sarajevo, str. 574-633, 1983.

Baumler 1995 M. F. Baumler, Principles and Properties of Lithic Core Reducton: Implications for LevalloisTechnology. U: The Definition and Interpretation of Levallois Technology (ur. H. L. Dibble &O. Bar-Yosef), Monographs in World Archaeology No. 23, Prehistory Press, Madison, str. 11-23, 1995.

Binford 1974 L. R. Binford, Interassemblage variability - the Mousterian and �functional� argument. U: TheExplanation of Culture Change: Models in Prehistory (ur. C. Renfrew). Duckworth, str. 227-253, 1974.

Binford 1983 L. R. Binford, In Pursuit of the Past, Thames & Hudson, New York, 1983.Binford & Binford 1969 S. R. Binford & L. R. Binford, Stone tools and human Behaviour, Scientific American 220, 70-

84, 1969Boëda 1995a É. Boëda, Le concept Levallois: variabilité des méthodes, CNRS, Paris, 1995.Boëda 1995b É. Boëda, Levalois: A Volumetric Construction, Methods, A Technique. U: The Definition and

Interpretation of Levallois Technology (ur. H. L. Dibble & O. Bar-Yosef), Monographs in WorldArchaeology No. 23, Prehistory Press, Madison, str. 41-68, 1995.

Bordes 1950 F. Bordes, Principes d�une méthode d�étude des techniques de débitage et de la typologie duPaléolithique ancien et moyen, L�Anthropologie, 54, 9-34, 1950.

Bordes 1961 F. Bordes, Typologie du Paléolithique ancien et moyen, Delmas, Bordeaux, 1961.Bordes 1978 F. Bordes, Le Protomagdalénien de Laugerie-Haute-Est (fouilles F. Bordes), Bulletin de la

Sociéte Préhistorique Française, 75/11-12, 501-521, 1978.Bordes & de Sonneville-Bordes 1970 F.

F. Bordes & D. de Sonneville-Bordes, The significance of variability in Palaeolithic assemblages,World Archaeology 2/1, 61-73, 1970.

Demoule 1994 J.-P. Demoule, La céramique comme marqueur social: variabilité spatiale et chronologique. U:Terre cuite et société, La céramique, document technique économique, culturel, XIVe rencontresInternationales d�Archéologi et d�Histoire d�Antibes, APDCA, Juan-les-Pins str, 473-492, 1991.

Dibble 1987 H. L. Dibble, The interpretation of Middle Paleolithic schraper morphology, American Antiquity,52, 109-117, 1987.

Forembaher 1997 S. Forembaher, Production and Excange of Bifacial Flaked Stone Artifacts During thePortuguese Chalcolithic. Doctoral Dissertation, Southern Methodist University, Department ofAnthropology, Dallas.

Gardin 1987 J.-C. Gardin, Teoretska arheologija, Filozofska fakulteta, Ljubljana, 1987.Gallay 1991 A. Gallay, La Samyere Dogou, ADPF, Paris, 1981.Geneste 1985 J.-M. Geneste, Analyse lithique d�industries moustériennes du Périgord. Une approche technologique

du comportement des groupes humains au Paléolithique moyen. Thèse de doctorat, Universitede Bordeaux I.

Gilead 1995 I. Gilead, Problems and Prospects in the Study of the Levallois Technology in the Levant: TheCase of Fara II, Israel. U: The Definition and Interpretation of Levallois Technology (ur. H.L. Dibble & O. Bar-Yosef), Monographs in World Archaeology No. 23, Prehistory Press,Madison, str. 79-91, 1995.


370

Guilaine 1994 J. Guilaine 1994, La mer partagée - la Méditerranée avant l�écriture 7000-2000 avant Jésus-Christ, Hachette, Paris, 1994.

Harden 1977 M. A. Harden, Models of decoration. U: The Individual in Prehistory (ur. J. Hill & J. Gunn),New York, Accademic Press, str. 573-609, 1977.

Harden 1983 M. A. Harden, The structure of Tarascon pottery painting. U: Structure and Cognition in Art(ur. D. K. Washbum), Cambridge University Press, Cambridge, str. 8-24, 1983.

Hill 1977. J. Hill, Individual variability in ceramics and the study of prehistoric social organization. U:Individual in Prehistory (ur. J. Hill & Gunn), Academic Press, New York, str. 55-108, 1977.

Inizan 1976 M.-L. Inizan, Nouvelle étude d�industries lithiques du Capsien, Thèse de 3e cycle, Universitéde Paris X Nanterre.

Inizan Et Al. 1992 M.-L. Inizan, H. Roche & J. Tixier, Technology of Knapped Stone, CREP, Meudon, 1992.Karavani} 1993 I. Karavani}, Prijedlog osnovnoga strukovnog nazivlja za srednji i mla|i paleolitik, Opuscula

archaeologica 16(1992), 15-35, 1993.Karavani} 1994 I. Karavani}, Gornjopaleoliti~ke kamene i ko{tane rukotvorine iz {pilje Vindije, Opuscula

archaeologica 17(1993), 53-163, 1994.Karavani} 1995 I. Karavani}, Strukovno nazivlje za donji i srednji paleolitik, Opuscula archaeologica 19, 7-9,

1995.Kar{ulin 1955 M. Kar{ulin, Sastav, struktura i tehnologija neoliti~ke keramike u Grap~evoj spilji na otoku

Hvaru. U: Prethistorijski Hvar (ur. G. Novak), Zagreb, str. 281-294, 1955.Keeley 1980 L. H. Keeley, Experimental Determination of Stone Tool Uses: A Microwear Analysis, University

of Chicago Press, Chicago, 1980.Kolpakov & Vishnyatsky 1989

E. M. Kolpakov & L. B. Vishnyatsky, The Bordes Method?, Norwegian Archaeological Review,22/2, 107-118, 1989.

Laplace 1964 G. Laplace, Essai de typologie systématique, Annali dell Universata di Ferrara, suppl. 2, vol.1, Ferrara, 1964,

Leroi-Gourhan 1965 A. Leroi-Gourhan, Le Geste et la Parole, Albin Michel: Paris, 1965.Manolakakis 1994 L. Manolakakis, La Production des outils en silex dans les sociétés hiérarchisées de l�Énéolithique

en Bulgarie: évolution, traditions culturelles et organisation sociale, Thèse de Doctorat,Université de Paris I.

Martin 1906 H. Martin, Ossements utilisés par l�homme moustérien de la station de la Quina (Charente),Bulletin de la Sociéte Préhistorique Française, (séance du 26 avril), 1-8, 1906.

Mirosavljevi} 1962 V. Mirosavljevi}, Impreso-Cardium keramika na otocima Cresa, Lo{inja i Krka, Arheolo{kiradovi i rasprave 2, 175-211, 1962.

Pelegrin 1991 J. Pelegrin, Aspects de démarche éxperimentale en technologie lithique. U: 25 ans d� d�Etudestechnologiques en Prehistoire, XIe rencontres Internationales d�Archéologie et d�Histoired�Antibes, APDCA, Juan - les - Pins, 1991.

Pelegrin 1995 J. Pelegrin, Technologie lithique le Châtelperronien de Roc-De-Combe (Lot) et de La Côte(Dordogne), CNRS, Paris, 1995.

Perès 1987 C. Perès, Les industries lithiques taillées de la grotte de Franchti (Argolide, Grèce), T. 1,Présentation générale et industries paléolithiques, Indiana University Press, Bloomington &Indianapolis, 1987.

Perès 1991 C. Perlès, Economie des matières 1eres et économie du débitage: deux conceptions opposée?,U: 25 ans d�études technologiques en Préhistoire, XIe rencontres Internationales d�Archéologieet d�Histoire d�Antibes, APDCA, Juan - les - Pins, str. 35-46, 1991.

Perlès & Vittelli 1994 C. Perlès & D. K. Vittelli, Technologie et fonction des premières productions céramiques deGrèce. U: Terre cuite et société, La céramique, document technique économique, culturel, XIVerencontres Internationales d�Archéologie et d�Histoire d�Antibes, APDCA, Juin - les - Pins,1991.

Pigeot 1987 N. Pigeot, Magdaléniens d�Étiolles: Économie de débitage et organisation sociale (l�unitéd�habitation U5), CNRS, Paris 1987.

Ploux 1989 S. Ploux, Approche technologique de la variabilité des comportements individuels: L�exemple dequelques tailleurs magdaléniens á Pincevent, Thèse de doctorat, Université de Paris X -Nanterre.

Roux 1991 V. Roux, Peut - on interpréter les activités lithiques en termes de durée d�apprentissage?Apport de l�ethnologie et de la psychologie aux études technologiques. U: 25 ans d�étudestechnologiques en Préhistoire, XIe rencontres Internationales d�Archéologie et d�Histoired�Antibes, APDCA, Juan - les - Pins, str. 47-56, 1991.

Shepard 1956 O. A. Shepard, Ceramics for the Archaeologist. Publication 609. Carnegie Institution ofWashington, Washington, 1956.

de Sonneville-Bordes 1974/75D. de Sonneville-Bordes, Les listes-types. Observations de méthode. Quaternaria, 18, 9-43, 1974/75.

de Sonneville-Bordes & Perrot 1953D. de Sonneville-Bordes & J. Perrot, Essai d�adaptation des méthodes statistiques auPaléolithique supérieur. Prémiers résultats. Bulletin de la Sociéte Préhistorique Française, 50,323-333, 1953.


371

de Sonneville-Bordes & Perrot 1954D. de Sonneville-Bordes & J. Perrot, Lexique typologique du Paléolithique supérieur, Bulletinde la Sociéte Préhistorique Française, 51/17, 327-335, 1954.

de Sonneville-Bordes & Perrot 1955D. de Sonneville-Bordes & J. Perrot, Lexique typologique du Paléolithique supérieur, Bulletinde la Sociéte Préhistorique Française, 52/1-2, 76-79, 1955.

de Sonneville-Bordes & Perrot 1956aD. de Sonneville-Bordes & J. Perrot, Lexique typologique du Paléolithique supérieur, Bulletinde la Sociéte Préhistorique Française, 53/7-8, 408-412, 1956.

de Sonneville-Bordes & Perrot 1956bD. de Sonneville-Bordes & J. Perrot, Lexique typologique du Paléolithique supérieur, Bulletinde la Sociéte Préhistorique Française, 53/9, 547-559, 1956.

[imek 1996 M. [imek, Stjepan Vukovi} - uz 90. obljetnicu ro|enja, Radovi zavoda za znanstveni rad HAZUVara�din 8-9, 171-184, 1996.

Tooth et al. 1992 N. Tooth, D. Clark & G. Ligabue. The Last Stone Ax Makers, Scientific American 267/1, 66-71, 1992.

Van der Leeuw 1994 S. E. Van der Leeuw, The pottery from a Middle - Uruk pit at Tepe Sharatabad, Iran, Atechnological study. U: Terre cuite et société, La céramique, document technique économique,culturel, XIVe rencontres Internationales d�Archéologiet d�Histoire d�Antibes, APDCA, Juin -les - Pins, str, 269-301, 1991.

Van Peer 1995 P. Van Peer, Current Issues in the Levallois Problem, U: The Definition and Interpretation ofLevallois Technology (ur. H. L. Dibble & O. Bar-Yosef), Monographs in World Archaeology No.23, Prehistory Press, Madison, str. 1-9, 1995.

Vaughn 1985 P. C. Vaughn, Use-Wear Analysis of Flaked Stone Tools, University of Arizona Press, Tucson,1985.

Videka-Blaser u tisku R. Videka-Blaser, Analiza liti~kog materijala rijeke Cetine, Arheolo{ki vesnik, u tisku.Videka-Blaser n. d. R. Videka-Blaser, La culture de Hvar - Etude technologique et typologique du systéme

ceramique et lithique. Doktorski rad u izradi.Vrdoljak 1994. S. Vrdoljak, Tipolo{ka klasifikacija kasnobron~anodobne keramike iz naselja Kalnik-Igri{}e (SZ

Hrvatska), Opuscula archaeologica 18, 7-81, 1994.

Key words: typology, technology, lithic artifacts, pot-tery, paleolithic, neolithic

The authors are analysing the advantages and disad-vantages of typological and technological approaches tothe analysis of stone and ceramic artefacts. The conceptsof typological and technological analysis are coexistingsince the beginnings of prehistoric archaeology. Detailedconcepts of palaeolithic typologies appeared in the fiftiesand the sixties. Later on begins a dispute between theauthors supporting the so called typological concept andthose being mainly interested in the technological study ofstone material. The latter are emphasising the process ofmaking tools, analysing all the debitage products andconsidering the tools only as the final result of a complexchain consisting of different stages of the raw materialmodification.

The typological approach is a static one with themain goal to place finds in a chronological and culturalsequence. The technological approach is dynamic andtends to explain the behaviour of the ancient man and

TYPOLOGY AND TECHNOLOGY, TWO OPPOSED OR PARALLEL METHODOLOGICALAPPROACHES?

the social relations of prehistoric populations and groupsthrough the reconstruction of the production process.Technology sometimes helps the cultural definition ofarchaeological material and might also complete the typo-logical definition by showing the emergence of a particularartefact type.

There is a difference between the technological pro-duction process of stone and ceramic products that is,considering the final product, mostly visible in the changeof weight of the raw material. Production of stonematerial implies a reduction of the raw material while itis quite opposite with ceramic products, i.e. the rawmaterial is being accumulated during the production of aceramic object (Baumler 1995).

Despite the obvious differences typology and technol-ogy are not opposed methodological approaches butrather parallel ones. Both methods should be used in theanalysis of archaeological material since each has differentgoals. Thus there can be achieved a more completeinterpretation of activities on a particular site as well asa more accurate reconstruction of different processes ofprehistoric populations everyday life.

Translated by I. Karavani}

SUMMARY

Tipologija i Tehnologija

Documents

Transcript of Tipologija i Tehnologija