Tina Mirkov TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI …oliver.efri.hr/zavrsni/707.B.pdf · Teorija...
Transcript of Tina Mirkov TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI …oliver.efri.hr/zavrsni/707.B.pdf · Teorija...
-
SVEUILITE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Tina Mirkov
TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI- KINA KAO HEGEMON
21. STOLJEA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
-
SVEUILITE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI- KINA KAO HEGEMON
21. STOLJEA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Meunarodna politika ekonomija
Mentor: Doc.dr.sc. Dunja kalamera-Alilovi
Student: Tina Mirkov
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
JMBAG: 0081101206
Rijeka, rujan 2014.
-
SADRAJ
Stranica
1. UVOD....1
1.1. Problem i predmet istraivanja.....1
1.2. Hipoteza rada....1
1.3. Svrha i cilj istraivanja.....2
1.4. Znanstvene metode...2
1.5. Struktura rada...2
2. TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI........4
2.1. Temeljna obiljeja teorije hegemonske stabilnosti...4
2.2. Razvoj hegemona i razine moi....6
2.3. Tranzicija moi izmeu hegemona na zalasku i njegovog nasljednika....8
3. TEMELJNE ODREDNICE EKONOMSKOG RAZVOJA I RAZVOJ KINE...13
3.1. Pojmovno odreenje i imbenici ekonomskog rasta i razvoja...13
3.2. Ekonomski razvoj Kine kroz povijest....16
3.3. Politika i reforme Kine i kineskog gospodarstva...18
3.4. Politiki poloaj Kine u okviru meunarodnih institucija..23
3.5. Izvori ekonomskog rasta kineskog gospodarstva...26
4. ANALIZA EKONOMSKIH ODNOSA KINE I SJEDINJENIH
AMERIKIH DRAVA.36
4.1. Usporedba gospodarstava SAD-a i Kine prema makroekonomskim
pokazateljima..........36
4.2. Vanjskotrgovinska politika izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i
Kine.........45
5. PERSPEKTIVA RAZVOJA KINESKOG GOSPODARSTVA.51
5.1. Izazovi rasta kineskog gospodarstva......51
5.2. Mogunosti razvoja odnosa sa Sjedinjenim Amerikim Dravama .57
-
6. ZAKLJUAK..64
LITERATURA..........................................................................................................72
POPIS TABLICA......................................................................................................76
POPIS GRAFIKONA................................................................................................77
IZJAVA
-
1. UVOD
U analizi tematike istraivakog rada potrebno je prethodno postaviti: problem i
predmet istraivanja, svrhu i cilj istraivanja, definirati radnu hipotezu te strukturu rada.
1.1. Problem i predmet istraivanja
Kina je jedna od najstarijih civilizacija na planetu Zemlji. Najmnogoljudnija je zemlja i
povrinom meu najveima. Kroz povijest najvei dio znanstvenih i tehnikih saznanja
ljudskog roda ostvaren je upravo na kineskom kulturnom i etnikom prostoru. U
suvremenoj povijesti Kina plijeni panju brojnih ekonomista. Njezin brzi rast
gospodarstva u posljednjih 3 desetljea predstavlja jedno od najveih iznenaenja u
ekonomskom razvoju. Problem istraivanja ovog rada je utvrditi da li Kina posjeduje
temelje za preuzimanje vodee pozicije kao svjetska sila te da li e preuzeti poloaj
hegemona Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Za definirani problem istraivanja mogue je odrediti odgovarajui predmet
istraivanja: obiljeja teorije hegemonske stabilnosti, karakteristike rasta kineskog
gospodarstva i njegov meunarodni utjecaj, te pokuati predvidjeti da li e gospodarski
rast Kine ugroziti poloaj Sjedinjenih Amerikih Drava kao trenutnog hegemona.
1.2. Hipoteza rada
Predmet i problem istraivanja determinirali su radnu hipotezu: analiziranim
spoznajama o kineskom gospodarstvu, perspektivi daljnjeg razvoja te rastu njegovog
utjecaja u meunarodnom okruenju, mogue je dokazati da e nastavak rasta kineskog
gospodarstva dovesti Kinu na poloaj hegemona 21. stoljea.
-
1.3. Svrha i cilj istraivanja
Svrha istraivanja je utvrditi vanost imbenika poput tehnologije i ulaganja u
obrazovanje koje vodi ka poveanju BDP-a i rastu ekonomske snage, odnosno
hegemonske stabilnosti. Radom se eli odgovoriti na sljedea pitanja:
1. to je teorija hegemonske stabilnosti?
2. Koji su temelji rasta kineskog gospodarstva?
3. Kakav je poloaj Kine u meunarodnom okruenju?
4. Da li Kina uz daljnji rast kineskog gospodarstva ima temelje da preuzme poloaj
hegemona 21. stoljea?
1.4. Znanstvene metode
Pri istraivanju i izradi ovog diplomskog rada koritene su brojne znanstvene metode.
Osnovna metoda koja je koritena je metoda promatranja; prikupljeni su podaci i
informacije kako bi se istraiva upoznao sa samim predmetom istraivanja. Sljedee
metode koje su koritene pri obradi su metoda kompilacije, metoda analize i sinteze,
metoda apstrakcije, metoda dokazivanja te deskripcije.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraivanja predoeni su u est meusobno povezanih cjelina.
U prvom dijelu, Uvodu, formulirani su problem i predmet istraivanja, definirana je
radna hipoteza, navedeni su svrha i ciljevi istraivanja, znanstvene metode te struktura
rada.
U drugom dijelu, pod nazivom Teorija hegemonske stabilnosti, iznose se temeljne
postavke teorije te karakteristike hegemona.
Naslov treeg dijela je Temeljne odrednice ekonomskog razvoja i razvoj Kine. U ovom
dijelu pojmovno se odreuje ekonomski rast i razvoj, analizira se gospodarstvo Kine te
njegov ekonomski i politiki poloaj u globalnom okruenju.
-
etvrti dio, Analiza ekonomskih odnosa Kine i Sjedinjenih Amerikih Drava dovodi u
odnos ove dvije zemlje s obzirom na makroekonomske pokazatelje gospodarstva i
analizira njihovu vanjskotrgovinsku politiku.
U petom dijelu pod nazivom, Perspektiva razvoja kineskog gospodarstva, iznose se
izazovi s kojima se suoava Kina u nastavku svog rasta, te se takoer predvia mogui
razvoj odnosa koje e Kina ostvariti s Sjedinjenim Amerikim Dravama.
esti i posljednji dio, Zakljuak, donosi sintezu zakljuaka do kojih se dolo
istraivanjem.
-
2. TEORIJA HEGEMONSKE STABILNOSTI
U ovom poglavlju analizirati e se pojam hegemonske stabilnosti, koje su njegove
karakteristike te poloaj hegemona u svijetu.
2.1. Temeljna obiljeja teorije hegemonske stabilnosti
Teorija hegemonske stabilnosti spada u teorije meunarodnih odnosa i zapravo je
rezultat istraivanja u podruju politikih znanosti, ekonomije i povijesti. Teorija
hegemonske stabilnosti objanjava uspjenost operacija meunarodnog sustava pod
odreenim uvjetima te neuspjeh meunarodne suradnje u drugaijim okolnostima.
Prema teoriji, prisutnost jednog jakog i dominantnog aktera u meunarodnoj politici
rezultira poeljnim ishodima za sve zemlje u meunarodnom sustavu (Goldstein, 2005.,
107.). Suprotno tome, izostanak hegemona povezuje se s neravnoteom u svijetu i
nepoeljnim ishodima za pojedinane drave.
Temelji teorije hegemonske stabilnosti proizlaze iz meunarodne politike ekonomije, a
pogotovo teorije slobodne trgovine. Charles Kindleberger, povjesniar ekonomije, tvrdi
kako odravanje slobodne trgovine zahtjeva postojanje dobronamjernog apsolutista
koji bi osigurao odreena institucionalna javna dobra. Prema terminologiji moderne
politike ekonomije, dobronamjeran apsolutist osigurava reim koji predstavlja javno
dobro, to podrazumijeva pritisak za niske carine, prihvaanje nediskriminacije i
osiguranje stabilnih monetarnih odnosa (Snidal, 1985., 580.) Naime, s obzirom na
nepostojanje selektivnih poticaja, ova meunarodna javna dobra nee postojati ukoliko
jedna drava nema dovoljno interesa za tim dobrima da bi bila voljna podnijeti pune
trokove njihovog osiguranja. Ovakav ishod je vjerojatan kada je jedna drava,
hegemon, dovoljno jaka u odnosu na sve ostale drave da e udio koristi drave
hegemona biti vei od ukupnih trokova osiguranja meunarodnih javnih dobara. Stoga
je postojanje i odranje reima slobodne trgovine sredinom 19. i 20. stoljea pripisano
postojanju vodstva, ali i preuzimanju tereta od strane dominantnih aktera meunarodnog
sistema, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava (Snidal, 1985., 581.). Ovaj
-
argument osiguranju javnog dobra od strane hegemona predstavlja temelj teorije
hegemonske stabilnosti.
Teorija povlai dva znaajna zakljuka. Prvo, prisutnost dominantnog aktera pruiti e
stabilan meunarodni reim slobodne trgovine. Drugo, iako dominantni akter ima
koristi od takvog odnosa, manje drave prihoduju jo vee koristi od takvog odnosa.
Nemaju nikakvih trokova ali zato imaju potpune koristi (Snidal, 1985., 581.). Teorija
mora zadovoljiti dvije propozicije: prva je da prisutstvo dominantnog aktera vodi veoj
stabilnosti u meunarodnom sustavu, druga je da ta vea stabilnost koristi svim drava,
pritom vie koristi manjim dravama nego veim. Samo pod uvjetom kada su obje
propozicije zadovoljene istovremeno, teorija hegemonske stabilnosti je podrana.
Neki od radova na podruju teorije hegemonske stabilnosti proiruju samu teoriju na
razliita meunarodna tematska podruja to povlai za sobom razliita pitanja odnosa
izmeu moi i interesa unutar tih podruja. Meu tim radovima istiu se Stephen
Krasner (1976., 343.) prema ijoj teoriji hegemon koristi svoj poloaj kako bi
uspostavio meunarodni trini sustav koji najbolje odgovara njegovom interesu te
Robert Gilpin koji u teoriju dodaje i znaaj multinacionalnih korporacija, odnosno
hegemon osigurava svoje interese koji nisu povezani s osiguravanjem javnog dobra
(Snidal, 1985., 586).
Jedna posebno ambiciozna primjena teorije je Gilpinova analiza odnosa rata i
hegemonske stabilnosti. Prema toj teoriji meunarodni sustav sam dolazi u stanje
ravnotee, a novi sustav, rat ili rat hegemona postavlja novog hegemona u
meunarodnom sistemu. Novi hegemon e postaviti novi sustav ravnotee u svijetu
prema svojim preferencijama, a pritom je njegov zadatak zadrati taj novo uspostavljeni
poredak to ini pruajui javna dobra. Primjer tome su nastojanja Sjedinjenih
Amerikih Drava za ouvanje stabilnog teaja putem Meunarodnog monetarnog
fonda, upotreba zlatnog standarda, osnivanje Svjetske banke itd. Gilpin nadopunjuje
prethodno postavljenu tezu kako drava hegemon osigurava meunarodni red koji
unaprjeuje njezine interese i tvrdi da je meunarodni red javno dobro koje doprinosi
podreenim dravama. to je ujedno i sama sr teorije hegemonske stabilnosti. U
-
navedenu sr teorije, Gilpin nadodaje kako dominantna sila ne samo da osigurava
dobro, ona je takoer u mogunosti izvlaiti doprinose tom dobru od podreenih drava.
Zapravo, hegemonska mo na odreeni nain predstavlja vladu koja osigurava javna
dobra i oporezuje druge drave da za ta dobra plaaju. Podreene drave e se protiviti
oporezivanju, ali kako je hegemon dominantna sila ipak e podlei (Gilpin, 1987., 86.).
Javno dobro je u ovoj ekstenziji teorije osigurano na razliit nain od mainstream
teorije. U osnovnoj formulaciji teorije, osiguranje javnog dobra je decentralizirano,
naime hegemon nije u mogunosti niti ukljuiti druge drave da dijele trokove a niti ih
iskljuiti od raspodjele koristi. U navedenoj alternativi teorije (Snidal, 1985. 588.),
hegemonska mo je uinkovita u prisiljavanju drugih drava. Rjeava problem provizije
nametanjem vlastitog centraliziranog autoriteta koji je u mogunosti izvui ekvivalent u
obliku poreza. Fokus teorije se mijenja sa mogunosti osiguranja javnog dobra na
mogunost prisiljavanja drugih drava.
Ovakva promjena fokusa teorije ima velike implikacije, prvenstveno nema vie razloga
za pretpostavku da distribucija koristi manjim dravama. Hegemon sa svojom
sposobnosti u distribuciji trokova izmeu drava moe promijeniti raspodjelu koristi u
vlastite koristi. Drugi razlog je da nova distribucija koristi moe ak biti i eksploitativna
u smislu da trokovi koji su nametnuti manjim dravama prelaze koristi koje te drave
imaju od osiguranja javnog dobra (Snidal, 1985., 588.). U sluaju ako podreene drave
primaju vee koristi od trokova, one mogu priznati vodstvo hegemona kao legitimno i
time pojaati njegov poloaj, kao i u sluaju kada su trokovi svrgavanja takvog
hegemona vei od trokova njihova iskoritavanja. Kako je vjerojatnost iskoritavanja
podreenih drava vea u sluaju jaeg i dominantnijeg hegemona, kod potencijalnog
odabira eljenog poretka, zemlje e eljeti odabrati slabijeg hegemona koji osiguravati
javno dobro slabijim dravama kako bi sebi osigurao legitimnost poloaja. Sukladno
ovakvoj argumentaciji samo slabija mo hegemona osigurava apsolutista da djeluje
dobronamjerno.
-
2.2. Razvoj hegemona i razine moi
Poloaj hegemona nije odreen samo materijalnom prevlau u svijetu, nego
podrazumijeva i socijalnu komponentu. Poznat ishod postojanja hegemona donosi
poveanje autonomije i blagostanja svim stranama, a ne rezultira kompromisom u
autonomiji slabijih u korist autonomije jaih. Naglasak je stavljen i na institucionalnu
dimenziju - jaanje institucije hegemona- a ne samo poveanje moi hegemona. Stoga
se razmatraju 2 teorije hegemonije: jedna koja se temelji na materijalnoj moi te ona
koja se temelji na normama. Alternativni prijedlog je da samo normativni aspekt
omoguava istinski poloaj hegemona u meunarodnom drutvu. Navedeno zahtjeva
razlikovanje prevlasti i hegemonije. Hegemonija bi se trebala povezati ne samo uz
dominantnu prevlast ve i uz uspostavljanje odgovarajueg svjetskog poretka.
U svom radu Paradoks Amerike moi, Joseph Nye (2002.) razmatra razvoj hegemona
te analizira hegemonsko vodstvo kroz globalizaciju i transnacionalne odnose. U tablici
1. prikazane su 3 razine moi i analizirani trenutni dominantni akteri na pojedinim
razinama.
Tablica 1. Tri vrste moi te njihova struktura i dominantni akteri
VRSTA MOI STRUKTURA MOI DOMINANTNI AKTERI
Vojna Unilateralna SAD
Ekonomska Multilateralna SAD, Europa, Japan i Kina
Transnacionalni odnosi Van dravne kontrole Ne-dravni akteri
Izvor: Cheung, 2008
Prema Tablici 1. vidljivo je kako je hegemonski poloaj SAD-a izraen prvenstveno u
podruju vojne moi. Na podruju ekonomske snage i transnacionalnih odnosa SAD
dijeli poloaj s regionalnim akterima (Europom, Japanom i Kinom) te ne-dravnim
akterima. Na podruju ekonomskih pitanja, SAD mora suraivati s nekim
meunarodnim organizacijama, kao to su Svjetska trgovinska organizacija (WTO) i
Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (WIPO), kako bi se olakala politika
koordinacije. Nadalje, SAD je sve vie iskljuen iz nekih vrlo vanih regionalnih
-
procesa donoenja odluka u istonoj Aziji. Na primjer, Savez drava jugoistone Azije
(ASEAN) + 3 (Kina, Japan i Koreja) i Istonoazijski Summit (EAS) nisu uope ukljuili
SAD kao lana (Dent, 2008., 18.). Po pitanjima koja se odnose na visoku politiku ili
vojne sukobe, kao to su Six Party Talk1 iz 2003. i 2004. godine vezani uz
sjevernokorejsku nuklearnu krizu, SAD je morao suraivati s Rusijom, Kinom,
Japanom, Junom Korejom te Sjevernom Korejom u cilju razvoja odreene vrste
institucionaliziranog politikog okvira za regionalni sigurnosni problem (Choo, 2005.,
58). U pogledu transnacionalnih aktera i odnosa, SAD je umjesto da predvodi kao
hegemon, postao meta kritika u podrujima kao to su politika zatite okolia
(prvenstveno zbog odbijanja potpisivanja Kyoto Protokola), transnacionalne migracije i
trgovina drogom (Cheung, 2008., 8). Zbog svega navedenog, odreeni znanstvenici
meunarodnih odnosa, kao to je Joseph Nye, smatraju kako SAD nije hegemon u
potpunom znaenju. Nye (2002., 108.) smatra kako SAD, koje su smatrane
nasljednikom britanske hegemonije nakon Drugog Svjetskog rata, zapravo nisu nikad
niti uivale tu hegemoniju nakon rata. Meutim, dominantna uloga SAD se ne moe
negirati.
Takoer, javlja se miljenje kako pod utjecajem globalizacije i velike meusobne
ovisnosti zemalja te raznolikog globalnog okruenja meunarodni odnosi nisu vie
pogodni za odvijanje pod jednom dominantnom silom. Ubrzani rast kineskog
gospodarstva predstavlja prijetnju amerikom hegemonskom poloaju, ali i mogunost
podjele moi izmeu SAD-a i Kine. O rastuem poloaju Kine na globalnoj sceni
razmatra se u sljedeem potpoglavlju.
2.3. Tranzicija moi izmeu hegemona na zalasku i njegovog nasljednika
Promjena u distribuciji moi izmeu zemalja nije mogua ukoliko ne doe do
odgovarajue promjene u veliini kod jedne ili vie zemalja. Koncept veliine pritom
zavisi o podruju kojeg se razmatra, to moe biti vojna mo, veliina ekonomskih
resursa itd.
1 Eng. Six Party Talk = proces pregovora 6 zemalja vezan uz sjevernokorejsku nuklearnu krizu
-
Pad hegemonske moi i poloaja moe biti rezultat dviju opcija. Prva opcija je apsolutni
pad dominantnog aktera. U ovom sluaju prijelaz je veoma jasan, apsolutna i relativna
veliina hegemona je smanjena a time i opseg njegove hegemonije. Teoretiari teorije
hegemonske stabilnosti zaziru od ovakvog pada hegemona te potencijalnu opasnost u
ovom sluaju obrazlau prisjeajui se pada britanske hegemonije u 19. stoljeu koji je
imao za konanu posljedicu 1. Svjetski rat, zatim izostanak vodstva u meuratnom
razdoblju to je produbilo Veliku depresiju poetkom 20. stoljea te vjerojatno
doprinijelo poetku 2. Svjetskog rata (Snidal, 1985., 580.).
Drugi oblik pada moi i poloaja hegemona je rezultat pozitivnih i diferenciranih stopa
rasta kojima sekundarne sile dostiu hegemona, kao to je primjer usporavanje stope
rasta Sjedinjenih Amerikih Drava nakon 1960. godine. U drugom je sluaju,
meutim, nejasan utjecaj promijenjene distribucije moi. Relativna veliina
dominantnog aktera za koju se obino smatra da indicira njegovu hegemoniju je
smanjena, ali je njegova apsolutna veliina narasla. Ukoliko se za podruje razmatranja
hegemonije uzme volju doprinosa javnom dobru, u tom sluaju hegemon mora biti to
vie voljan doprinositi osiguranju tog dobra. Zapravo, rastom skupa relevantnih aktera,
imati poticaj da samostalno osigura dobro. Navedenim okolnostima problematika pada
hegemona je izbjegnuta (Snidal, 1985., 585.).
Ukoliko se uzme u razmatranje aktualne hegemonije SAD, ve 1960-ih godina
primijeeno je slabljenje njihove moi kao hegemona, a neuspjeh odravanja Bretton-
Woods sustava dokaz je slabljenja njihove moi i kao monetarnog hegemona.
Trgovinske prepirke izmeu SAD-a i Japana po pitanju poluvodike industrije 1980-ih
godina pokazale su kako su nacionalni interesi prevagnuli i granini trokovi poloaja
hegemona bili preveliki u odnosu na ekonomsku korist (Cheung, 2008., 7.). Poloaj
SAD-a u odravanju monetarne hegemonije dalje je diskreditiran za vrijeme Azijske
financijske krize. Forsiranje Koreje na liberalizaciju svojeg, jo uvijek nezrelog,
financijskog trita prije 1997. godine bilo je od velike koristi SAD-u, a pogotovo
amerikim poduzeima. Takvo ponaanje SAD ipak je ispod standarda ponaanja koje
se oekuje od jednog hegemona (Stiglitz, 2003., 222).
-
Danas je meu teoretiarima teorije hegemonske stabilnosti veoma aktualno pitanje
tranzicije moi izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava kao trenutnog hegemona i Kine
kao potencijalne nove vodee svjetske sile. Rast Kine u zadnjih nekoliko desetljea ima
veliki utjecaj na SAD, prvenstveno zbog efekta prijelaza moi, kako to zovu
znanstvenici meunarodnih odnosa. Kroz povijest modernog meunarodnog sustava
drava, zemlje ija mo raste uvijek su izazivale poziciju dominante moi (hegemona) u
meunarodnim odnosima, i ti izazovi veinom su zavravali ratom uz iznimku Velike
Britanije (Layne, 2008., 16).
Jedno od glavnih obiljeja prvenstva moi u svijetu su materijalni resursi. Materijalna
prevlast podrazumijeva izdatke za vojsku, ekonomsku aktivnost te udio u svjetskom
BDP-u. Analizirajui prema ovim karakteristikama Sjedinjene Amerike Drave kao
trenutnog hegemona, koje su od zavretka Hladnog rata bile jedina vodea sila u svijetu,
one za vojsku izdvajaju oko 50% ukupnih svjetskih izdataka za vojsku (Conetta, 2008.,
2.). Istovremeno SAD je izvor ukupne ekonomske aktivnosti sa udjelom u svjetskom
BDP-u od 23- 36% od 1960-tih godine, to je 3 puta vie od Kineskog udjela, a oko
65% deviznih rezervi dri se u amerikim dolarima (Clark, 2011., 19). Do sada, niti
jedna drava nije posjedovala toliku materijalnu nadmo i mnogi smatraju kako e SAD
ostati na tom poloaju i u narednim desetljeima te kako je svijet zapeo s amerikom
hegemonijom (Brooks, Wohlforth, 2008., 2).
Meutim, financijska previranja iz razdoblja od 2007. do 2009. godine i njihov
negativni utjecaj na ameriku ekonomiju, istiskivanje uloge dolara, negativan utjecaj na
ameriki model kapitalizma te ubrzano okretanje Istonoj Aziji kao centru ekonomske
moi neki su od glavnih indikatora potencijalne tranzicije moi. Takoer, ovu
mogunost razmatra se kao primjenjivu s obzirom na kineski brzi oporavak od
negativnih posljedica globalne krize. Brojne su tvrdnje kako Kina ima sve jai glas kroz
G20, a mogue i vri pritisak protiv uloge dolara kao glavne valute deviznih rezervi.
Istovremeno, velik udio trgovinske bilance Kine prebaen je u vrijednosne papire SAD-
a, te je poetkom financijskog previranja 2008. godine Kina posjedovala najvie takvih
vrijednosnica u iznosu od 967 milijardi amerikih dolara. Ukupno je do 2009. godine
Kina posjedovala 1,5 trilijuna amerikih dolara duga SAD-a (Clark, 2011., 21.).
-
Nadalje, Kina je SAD-u postala najvei trgovinski partner to je stvorilo visoku razinu
meuovisnosti i otealo ekonomsku neravnoteu. U 2007. godini SAD su ostvarile
trgovinski deficit u razmjeni sa Kinom u iznosu od 256 milijardi dolara, to je inilo 2/3
ukupnog deficita SAD-a (Clark, 2011., 21).
Veliina kineske ekonomije uetverostruila se od poetka 1970-tih godina, a prema
odreenim procjenama, u narednom desetljeu jo e se udvostruiti. Kina je postala
jedna od vodeih proizvodnih centara, te troi oko 1/3 globalne zalihe eljeza, elika i
ugljena. Kineska izdvajanja za vojsku rasla su za oko 18% godinje, a istovremeno je
kineska diplomacija poveala svoj utjecaj u Africi, Latinskoj Americi i Bliskom Istoku
(Ikenberry, 2008., 26.).
Ipak, postavlja se pitanje da li je Kini zaista neizbjeno ugroavanje amerikog
poloaja. Sagleda li se prilika koju je Kina imala 2003. godine, kada se mogla jae
suprotstaviti amerikoj invaziji na Irak, ali ipak nije kritizirana je kako je ostala korak
iza ostalim trima zemljama2 koje su nastojale ograniiti ameriku akciju (Ferdinand,
2007., 849). Da bi se razmotrila Kina kao hegemon potrebno je uvidjeti koliko bi Kina
zapravo bila uinkovit model te postala atraktivna drugim lanovima meunarodne
zajednice. Za sada se Kina razmatra kao uinkoviti model ekonomskog razvoja,
prvenstveno zbog kapitalizma upravljanog od strane drave (Clark, 2011., 26).
Teorije hegemonske stabilnosti pretpostavlja postojanje jedne dominantne sile,
hegemona, koji odrava sustav ravnotee u svijetu. Pretpostavka teorije je da e
hegemon osigurati meunarodni reim slobodne trgovine i u ovako postavljenom
sustavu, hegemon ostvaruje koristi, ali istodobno i sve ostale zemlje ostvaruju veu
korist jer pritom ne snose nikakve trokove. Meutim, kako poloaj hegemona nije
odreen samo materijalnom prevlau, ve ukljuuje i socijalnu komponentu,
razmatraju se dvije glavne teorije hegemonije: jedna koja se temelji na materijalnoj
prevlasti te druga koja se temelji na normama. Zapravo se radi o razlikovanju prevlasti i
hegemonije. Takoer, razmatraju se tri vrste moi, vojna mo, ekonomska i
meunarodni utjecaj. Trenutni aktualni hegemon u svijetu su Sjedinjene Amerike
2 Rusija, Njemaka i Francuska
-
Drave, meutim zbog naglog rasta kineskog gospodarstva sve se ee postavlja
pitanje da li e Kina preuzeti taj poloaj SAD-u. A ukoliko do takvog prijelaza doe
postavlja se pitanje da li e taj prijelaz biti miran ili ne. Kroz povijest, do tranzicije
izmeu hegemona dolo je kao posljedica rata, ili pak slabljenjem aktualnog hegemona
koji takav poloaj vie nije mogao osiguravati, kao to je primjer Velike Britanije.
Gospodarski poloaj Kine i njezin meunarodni utjecaj analizirati e se u narednom
poglavlju kako bi se u konanici moglo pokuati odgovoriti na pitanje prijelaza moi
izmeu SAD-a i Kine.
-
3. TEMELJNE ODREDNICE EKONOMSKOG RAZVOJA I RAZVOJ KINE
U ovom poglavlju detaljnije e se analizirati imbenici ekonomskog rasta i razvoja,
gospodarstvo Kine i njezin poloaj u globalnom okruenju te rast kineskog
gospodarstva.
3.1. Pojmovno odreenje i imbenici ekonomskog rasta i razvoja
Prouavanje ekonomskog razvoja jedna je od najnovijih i najizazovnijih grana irih
disciplina ekonomije i politike ekonomije. Iako se moe rei da je Adam Smith bio
prvi ekonomist razvoja te da je njegovo djelo Bogatstvo naroda iz 1776. godine bila
prva rasprava o ekonomskom razvoju, sistematsko prouavanje problema i procesa
ekonomskog razvoja pojavilo se tek u posljednjih 50-ak godina (Todaro, Smith, 2006.,
7.).
Tradicionalna ekonomija bavi se prvenstveno efikasnom, najjeftinijom raspodjelom
nedovoljnih proizvodnih resursa te optimalnim rastom tih resursa tokom vremena kako
bi se proizveo sve vei opseg roba i usluga. Ona podrazumijeva ekonomsku
racionalnost, isto materijalistiko, individualistiko i na vlastiti interes usmjereno
odluivanje u ekonomiji. Politika ekonomija ide mimo tradicionalne ekonomije te
prouava, izmeu ostalog, drutvene i institucionalne procese kojima odreene grupe
ekonomskih i politikih elita utjeu na raspodjelu nedovoljnih proizvodnih resursa.
Razvojna ekonomija ima iti opseg. Osim to se bavi efikasnom raspodjelom postojeih
nedovoljnih (ili neiskoritenih) proizvodnih resursa i njihovim postupnim odrivim
razvojem, ona se mora baviti i ekonomskih, socijalnim, politikim i institucionalnim
mehanizmima potrebnim da bi se donijela brza i opsena poboljanja ivotnog
standarda ljudi (Todaro, Smith, 2006., 8.).
U prolosti je karakteristino razmatranje ekonomskog razvoja bilo u okvirima
planirane promjene strukture proizvodnje i zaposlenosti, s time da udio poljoprivrede u
jednom i drugom opada, dok istovremeno proizvodne i uslune djelatnosti rastu. Stoga
-
su razvojne strategije obino usmjerene na brzu industrijalizaciju, esto o troku
poljoprivrede i ruralnog razvoja. Meutim, kako su mnoge zemlje u razvoju postigle
svoje ciljeve ekonomskog razvoja a istodobno su nivoi ivotnog standarda ljudi u
najveem dijelu ostali nepromijenjeni, tijekom 1970-ih godina poinje se izraavati
potreba za redefiniranjem ekonomskog razvoja u kategorijama smanjenja ili eliminacije
siromatva, nejednakosti i nezaposlenosti u kontekstu rastue ekonomije. 70-te i 80-te
godine zemalja u razvoju obiljeene su tendencijom pada zaposlenosti, sve veih
nejednakosti i padom realnog dohotka 40% najsiromanijeg stanovnitva, a taj trend
traje i danas (Todaro, Smith, 2006., 15).
Svjetska banka je sve do kraja 1980-ih godina zagovarala tezu kako je ekonomski rast
osnovni cilj razvoja, no poetkom 1990-ih godina dolazi do zaokreta u stajalitu.
Naime, u izvjeu o svjetskom razvoju iz 1991. godine navedeno je sljedee (Svjetska
banka, 1991.): Izazov razvoja poboljanje kvalitete ivota. Posebno u siromanim
zemljama svijeta bolja kvaliteta ivota trai openito vie prihode- ali ona ukljuuje i
jo mnogo vie od toga bolje obrazovanje i vii standard zdravstva i prehrane, manje
siromatva, ii okoli, vie jednakosti u ivotnim prilikama, veu individualnu
slobodu i bogatiji kulturni ivot. Stoga se razvoj mora promatrati kao
viedimenzionalni proces koji ukljuuje krupne promjene drutvenih struktura, stavova
ljudi te institucija drave, kao i ubrzanje ekonomskog rasta, smanjenje nejednakosti i
ukidanje siromatva.
Prilikom izuavanja razvoja vano je imati na umu da se on mora analizirati u okviru
drutvenog sustava zemlje koje ine ekonomske i neekonomske varijable koje se nalaze
u odnosu meuzavisnosti. Neekonomske varijable esto su presudne u nastojanjima da
se ostvari ili ubrza razvoj, a ine ih: vrijednosni sustavi i uvjerenja, povijesna iskustva,
institucionalni problemi, strukturni problemi, utjecaj kulture i religije.
Todaro i Smith (2006., 19.) navode 3 kljune vrijednosti razvoja koje slue kao
smjernica za njegovo bolje razumijevanje: gola egzistencija, samopotovanje i sloboda.
Iz ovih vrijednosti proizlaze 3 osnovna cilja razvoja kojima bi trebala teiti sva drutva:
-
1. Poveati raspoloivost i proiriti raspodjelu osnovnih egzistencijalnih dobara
kao to je hrana, stanovanje, zdravlje i zatita.
2. Poboljanje kvalitete ivota, ukljuujui, osim viih prihoda, mogunosti
zapoljavanja, obrazovanja, dostupnost kulturnih dobara.
3. Poveanje mogunosti ekonomskog i socijalnog izbora: oslobaanje od svih
vrsta ekonomske i socijalne podinjenosti i ovisnosti- o drugim ljudima, drugim
zemljama, o dogmama i silama neznanja.
U analizi ekonomskog rasta i razvoja vano je razdvojiti znaenje tih pojmova koji su se
dugo godina poistovjeivali. U iskljuivo ekonomskoj kategoriji, pod pojmom
ekonomski razvoj tradicionalno se podrazumijeva sposobnost ekonomije jedne zemlje
da generira i odri godinji rast svog bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi od 5%
do 7%, ili vie. Jo realniji pokazatelj je stopa rasta dohotka po glavi stanovnika kako bi
se uzela u obzir sposobnost zemlje da povea svoj output po stopi vioj od stope rasta
stanovnitva (Todaro, Smith, 2006., 14.). Profesori ekonomije Samuelson i Nordhaus
(2010., 502) veoma slino navedenom objanjenju razvoja definiraju ekonomski rast
kao ekspanziju potencijalnog BDP-a ili nacionalne proizvodnje neke zemlje.
Neovisno da li je zemlja siromana ili bogata, ekonomisti koji se bave prouavanjem
ekonomskog rasta utvrdili su da se on temelji na ista 4 imbenika. Ti imbenici su
(Samuelson, Nordhaus, 2010., 503.):
1. ljudski resursi (ponuda rada, obrazovanje, vjetina, disciplina, motivacija),
2. prirodni resursi (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okolia),
3. kapital (strojevi, tvornice, ceste, intelektualno vlasnitvo) i
4. tehnoloka promjena i inovacije (znanost, strojarstvo, upravljanje,
poduzetnitvo).
Iako se ekonomski rast svih zemalja temelji na ista 4 imbenika rasta, oni se znatno
razlikuju meu zemljama a neke ih zemlje uinkovitije kombiniraju od drugih. Takoer,
navedena 4 imbenika mogu predstavljati i izazove rastu. Naime, ako porast ljudskih
resursa, odnosno brzi porast stanovnitva prati porast BDP-a nacionalne ekonomije,
dohodak te ekonomije ostaje na istoj razini. Izazov rastu predstavlja i kvaliteta ljudskih
-
resursa zbog ega je potrebno ulagati u obrazovanje, smanjivati nepismenost, obuavati
radnike ali i poboljati zdravlje i zdravstvenu zatitu. Nadalje, ovisno o prirodnim
resursima koje jedna nacionalna ekonomija posjeduje postavlja se pitanje da li je
njihova iskoritenost produktivna i optimalna. Jedna nacionalna ekonomija ne mora
sama stvarati tehnoloke promjene i inovacije, ona ih moe i uvesti iz razvijenijih
zemalja. Meutim izazov predstavlja radna snaga, odnosno da li zemlja ima i radnu
snagu koja je kvalificirana pratiti te promjene (Samuelson, Nordhaus, 2010., 522.).
U najnovije vrijeme ekonomisti su sve suglasniji s time da se pod ekonomskim
razvojem podrazumijeva: poveanje bruto domaeg proizvoda po stanovniku, smanjenje
nezaposlenosti odnosno rast zaposlenosti te smanjenje siromatva. Ujedinjeni narodi i
Svjetska banka koriste kao osnovni opi pokazatelj razvijenosti GNI per capita ili GNP
per capita te ih iskazuju na dva naina u statistikama: prema teaju nacionalne valute i
prema kupovnoj moi. Rast i razvoj nisu identini pojmovi iako su se dugo vremena
poistovjeivali. Pod ekonomskim rastom podrazumijeva se promjena u obujmu
materijalne proizvodnje tj. poveanje obujma proizvodnje. Meutim, ekonomski razvoj
ukljuuje u sebi rast, ali je puno sloenija kategorija, naime osim rasta proizvodnje, u
procesu razvoja dolazi i do promjena u strukturi proizvodnje te poveanje kvalitete
ivota ljudi. U nastavku e se analizirati karakteristike kineskog gospodarstva i osnove
za rast.
3.2. Ekonomski razvoj Kine
Kina je, uz Indiju i Iran zemlja s najstarijom neprekidnom civilizacijom na svijetu s
kontinuitetom od vie od 4.000 godina. Od oko 1700. godine prije
Krista do 1911. godine, bila je ujedinjena u golemo Kinesko Carstvo kojim su vladali
svemoni vladari. Tijekom tog razdoblja mijenjale su se granice, glavni gradovi, a
zemlju su napadala divlja plemena. Unato golemoj veliini, jedinstven sustav vladanja
i snaan osjeaj nacionalnog identiteta pridonijeli su da Kina ostane ujedinjena (BBC
News, 2014.). Iako je kroz povijest veliina Kineskog Carstva varirala, danas Kina
-
obuhvaa povrinu od 9.326.410 km2 i broji 1.321 milijardu stanovnika zbog ega je
najmnogoljudnija drava u svijetu (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2013.).
Kina je bila svjetski ekonomski i tehnoloki lider jo u predmoderno doba. Mnogi
povjesniari smatraju kako je kineski predmoderni ekonomski vrhunac dostigla za
vrijeme Song dinastije (oko 1200. godine), kada se smatra da je Kina imala
najnapredniju tehnologiju, najvii izvoz eljeza, najviu stopu urbanizacije te je bila
najvea nacionalna ekonomija u svijetu (Madison, 2007b). Meutim, u razdoblju
izmeu 1500. i 1800. godine, Kina je izgubila svoju vodeu poziciju u korist Zapadne
Europe. Grafikonom 1. prikazano je kretanje BDP-a per capita Kine i Zapadne Europe.
Grafikon 1. Kretanje BDP-a per capita Kine i Zapadne Europe u razdoblju od 1500-te
do 2000-te godine
Izvor: Madison, 2007b
Prema procjeni Angusa Madisona (2007b) BDP Kine je u razdoblju od 1500-ih do
1800-ih godina stagnirao, dok je istovremeno u Zapadnoj Europi biljeio konstantni
rast. Prema njegovim procjenama kinesko gospodarstvo je ve poetkom 15. stoljea
poelo zaostajati za Zapadnom Europom, daleko prije industrijske revolucije u
Engleskoj. Neki povjesniari i ekonomisti zaostajanje u ovom razdoblju pripisuju
centraliziranijem politikom sustavu koji je bio vie orijentiran na unutarnje politike
dinastija Ming (1368-1644) te Qing (1644-1911) koje su uguile inovacije i trgovake
djelatnosti u Kini. Meutim, ne slau se svi ekonomski povjesniari s ovim
-
objanjenjem. Tako Kenneth Pomeranz (2000.) smatra kako je u 18. stoljeu ivotni
standard i razina trgovine u kineskoj junoj Yangzi regiji usporediva s onim u bogatijim
dijelovima Europe, te da je Kina poela zaostajati za Europom tek nakon industrijske
revolucije u Engleskoj koja joj je omoguila pristup ugljenu i kolonijama.
Brandt, Ma i Rawski (2012.) razmatraju mogue uzroke zaostajanja kineskog razvoja.
Oni tvrde kako je kineski ekonomski neuspjeh u tom razdoblju uzrokovan
imperijalistikim politiko-institucionalnim sustavom koji je titio interese elitnih
skupina, kao to su carske obitelji, lanovi birokracije i lokalne plemike obitelji, koji
su se suprotstavljali posvojenju novih tehnologija.
Ovaj imperijalistiki sustav znaajno je oslabljen te je na kraju i propao nakon dva
opijumska rata izmeu Kine i Velike Britanije u 1840-im i 1850-im godinama te
Kinesko-japanskog rata iz 1894-95. godine. 1911. godina slubeno se smatra krajem
carske vladavine te je proglaena Republika Kina. Niz poraza Kine prisililo je otvaranje
kineskih granica to je dovelo do teritorija i luka koji su bili povezani sa Zapadom i
Japanom. Ovim promjenama uslijedio je priljev industrijske tehnologije i tvornica u
Kinu, ali zbog kontinuiranih graanskih ratova i Drugog svjetskog rata sprijeen je
proces industrijalizacije u punom zamahu u Kini do 1950-ih godina. Zbog ega je
industrijalizacija imala tako mali uinak da je BDP per capita padao u razdoblju izmeu
1800-ih i 1950-ih godina (Dillon, 1979., 22).
Iako toni razlozi zato Kina nije mogla odrati tehnoloku prednost pred Zapadnom
Europom i kada je tono poela zaostajati meu povjesniarima ekonomije ostaju
nepoznati, nema sumnje u velike ekonomske razlike izmeu Kine i Zapadne Europe u
19. i prvoj polovici 20. stoljea.
3.3. Politika i reforme Kine i kineskog gospodarstva
Razmatranje suvremene kineske ekonomije vrlo je zahtjevan posao, jer je kineska
ekonomija vrlo specifina u svjetskim razmjerima. To je jedina svjetska ekonomija koja
-
jo uvijek nastoji zadrati neke socijalistike osobine. Sve pokuaje naglog ekonomskog
preokreta, koji se inae dogaao u drugim socijalistikim zemljama, vodei ljudi drave
suzbijali su i putem sile, jer se uz takve preokrete obino veu i pokuaji raspada
zajednike drave. Suvremeno kinesko vodstvo nastoji prijei u kapitalistiko drutveno
ureenje uz ouvanje cjelokupnosti velike i snane drave, koja e omoguiti svojim
lanovima mogunost postupnog napretka (Vizjak, Alkier Radni, Krstini Nii,
2008., 128).
Jedno od najveih iznenaenja u ekonomskom razvoju tijekom posljednja 3 desetljea
upravo je brzi rast kineskog gospodarstva. Suvremeni ekonomski razvoj Kine mogue
je razmatrati kroz 2 poglavlja kineske povijesti, kineska ekonomija prethodno
reformama, te kineska ekonomija nakon uvoenja reformi- od 1979. godine do danas.
Nakon kineske revolucije 1949. godine Kina je u poetku prihvatila centralno-planski
sustav sovjetskog tipa. Znak visoke centralizacije gospodarstva pojavio se s kulturnom
revolucijom izmeu 1966. i 1969. godine, koja je dovela do gospodarskog usporavanja
u Kini (Samuelson, Nordhaus, 2010., 535). Pod vodstvom Mao Ce-Tunga kineska
ekonomija bila je visoko centralizirana planska ekonomija. Veliki udio ekonomskog
outputa zemlje bilo je pod direktnom kontrolom drave koja je odreivala proizvodne
ciljeve, kontrolirala cijene i alocirala resurse. Tijekom 1950-ih godina, sve individualne
farme bile su udruene u velike zadruge.
Kao i vlade drugih zemalja, Komunistika stranka Kine smatrala je za najuinkovitiju
metodu ubrzanja procesa industrijalizacije poveanje ulaganja u teku industriju kao to
je elik, beton i teka postrojenja. Kineska Vlada mobilizirala je sredstva za investicije
ograniavanjem potronje kuanstava i postavljanje niskih cijena poljoprivrednih
proizvoda, tako da su se prisiljene utede i vikovi izvueni iz poljoprivrednog sektora
mogli koristiti za ulaganja u takve industrije. Ovakva strategija rasta, snano temeljena
na akumulaciji kapitala, bila je neodriva te je imala teke posljedice na blagostanje u
zemlji. Sredinji cilj kineske vlade bio je da kinesko gospodarstvo bude relativno
samodostatno, a vanjska trgovina bila je uglavnom ograniena na dobivanje onih roba
koje nisu mogle biti napravljene ili dobivene u Kini. Meutim, ono to je trebalo biti
-
veliki pritisak industrijalizaciji u godinama Velikog skoka unaprijed3 podbacilo je u
rastu stope BDP-a. Ali imalo je i znaajne negativne posljedice na poljoprivrednu
proizvodnju te je zbog nepovoljnih vremenskih okova Kinu zadesila velika glad 1959.
godine. Time se Veliki skok naprijed pretvorio u Veliki skok gladi od 1959. do
1961. godine s posljedicom od oko 15 do 30 milijuna4 smrti uzrokovanih nedostatkom
hrane. Unato tim katastrofalnim rezultatima i posljedicama, kineska vlada je nastavila
neuravnoteenu strategiju rasta s minimalnim prilagodbama (Zhu, 2012., 109.).
Rezultati u nepoljoprivrednom sektoru bili su neto bolji. Prevladavala su poduzea u
dravnom vlasnitvu u kojima su alokacija resursa i proizvodnja provoeni prema
dravnom planu, a ne prema potrebama trita. Do 1978. godine gotovo tri etvrtine
industrijske proizvodnje proizvedeno je u centralno kontroliranim poduzeima u
dravnom vlasnitvu, u skladu s planiranim ciljevima. Privatna poduzea te strana
poduzea openito su bili zabranjeni. Usprkos generalnoj neuinkovitosti, kinesko
gospodarstvo je biljeilo prosjenu stopu rasta BDP-a od oko 3% u razdoblju od 1952.
do 1978. godine. Razlog tome je ulaganje u fiziki i ljudski kapital koji su bili na jako
niskim razinama 1952. godine (Zhu, 2012., 110.).
Meutim, neuinkovitost gospodarstva bila je posljedica uglavnom to je veina
aspekata gospodarstva bilo upravljano od strane sredinje vlasti (i time je bilo malo
poticaja za tvrtke, radnike i seljake), konkurencija je bila gotovo nepostojea,
vanjskotrgovinski i investicijski tijekovi su uglavnom bili ogranieni na zemlje
sovjetskog bloka, a kontrola cijena i proizvodnje izazvalo je poremeaje u
gospodarstvu. ivotni standard je bio znaajno nii od onih u mnogim zemalja u
razvoju. Zbog navedenoga je kineska vlada 1978. godine, nedugo nakon smrti Mao Ce-
Tunga 1976., odluila prekinuti sa tzv. sovjetskim stilom ekonomske politike te
postupno reformirati gospodarstvo prema slobodnom tritu te otvaranju trgovine i
investicija sa Zapadom, u nadi da e to znatno poveati ekonomski rast i podizanje
ivotnog standarda, ali takoer i omoguiti opstanak Komunistike partije (Samuelson,
Nordhaus, 2010., 535.).
3 Eng. Great Leap Forward, razdoblje od 1958. do 1960. godine.4 Prema slubenim statistikim podacima brojka iznosi 15 milijuna, ali neslubene procjene iznose gotovoduplo vie.
-
Poevi od 1979. godine, Kina je pokrenula nekoliko gospodarskih reformi. Sredinja
drava preusmjerila je razvojne strategije na radno intenzivne sektore, u poetku na
poljoprivredu a zatim i na izvozno orijentirane sektore. Nadalje, kineska Vlada je
osnovala etiri posebne gospodarske zone du obala u svrhu privlaenja stranih
ulaganja, poveanje izvoza i uvoz visoke tehnologije u Kinu, kao to su juno podruje
blizu Hong Konga te ire podruje angaja. Dodatnim reformama, koje su uslijedile u
fazama, nastojalo se decentralizirati donoenje ekonomske politike u nekoliko sektora,
osobito trgovine. Ekonomska kontrola raznih poduzea dodijeljena je regionalnoj i
lokalnoj samoupravi, kojoj je openito doputeno raditi i natjecati se po principima
slobodnog trita umjesto prema uputama i pod vodstvom drave. Takoer, poticaji su
usmjereni na graanstvo da zaponu vlastiti posao (Morrison, 2014a, 2).
Stvorena su dodatna obalna podruja i gradovi kao otvoreni gradovi i razvojne zone, to
im je omoguilo eksperimentiranje s reformama slobodnog trita te nuditi porezne i
trgovake poticaje za privlaenje stranih ulaganja. Ta su podruja postala usko
povezana sa zemljama izvan Kine te su privukla znaajna strana direktna ulaganja.
Osim toga, Kina je dopustila i da privatna i inozemna poduzea, bez centralnog
planiranja ili kontrole, posluju uz bok poduzeima u dravnom vlasnitvu. Takvi
inovativni oblici vlasnitva ubrzano su rasli te su do poetka 21. stoljea proizvodili
vie od polovice kineskog BDP-a (Samuelson, Nordhaus, 2010., 535.). Dravna
kontrola cijena na irok spektar proizvoda postupno je eliminirana. Liberalizacija
trgovine bila je takoer, jedan od glavnih imbenika kineskog gospodarskog uspjeha.
Uklanjanje trgovinskih barijera ohrabrilo je i privuklo veu konkurenciju te priljeve
izravnih stranih investicija (FDI). Ovakav nain postupno provoenja gospodarskih
reformi omoguio je Kini da utvrdi koje ekonomske politike proizvode povoljne
ekonomske ishode (a koja ne), kako bi se one mogla provesti i u drugim dijelovima
zemlje (Morrison, 2014a, 3).
Uvoenjem gospodarskih reformi, kinesko gospodarstvo biljei znatno bri rast od
razdoblja prije reformi. Prema procjeni ekonomista Agnusa Maddisona (2007a, 62.), u
razdoblju od 1953. do 1978. godine, prosjeni godinji rast realnog BDP-a iznosio je
4,4%. Kretanje realnog BDP-a nakon 1978. godine prikazano je na grafikonu 2.
-
Grafikon 2. Kretanje realnog BDP-a Republike Kine u razdoblju od 1979. do 2013.
godine (u %)
Izvor: Morrison, 2014a
Prema podacima s grafikona vidljivo je da 1979. godine nadalje, prosjeni godinji
realni BDP biljeio je rast od gotovo 10%. Globalno ekonomsko usporavanje koje je
zapoelo u 2008. godine, imali su utjecaja i na kinesko gospodarstvo (pogotovo izvozni
sektor). Realni rast BDP-a smanjio se sa 14,2% u 2007. na 9,6% u 2008. godini, a zatim
na 7,7% u 2013. Takoer, prema projekcijama Meunarodnog monetarnog fonda u
razdoblju od 2014. do 2018. godine prosjeni rast realnog BDP-a iznositi e oko 7%
(Meunarodni monetarni fond, 2013., 44).
U suvremenoj ekonomskoj povijesti jedno od najveih iznenaenja je rast kineskog
gospodarstva. Uvoenjem reformi od 1980-ih godina te postepeno naputanje centralno-
planskog sustava upravljanja sovjetskog tipa dovelo je do znaajnog rasta gospodarstva
u posljednja 3 desetljea. Otvaranje gospodarskih zona u kojima su djelovali principi
slobodnog trita dovelo je do privlaenja stranih investicija, istodobno i tehnologija te
se poveala trgovinska razmjena s inozemstvom. Ovako znaajan rast uzrokovao je i
jaanje politikog poloaja Kine u globalnom okruenju, to e biti analizirano u
sljedeem poglavlju.
-
3.4. Politiki poloaj Kine u okviru meunarodnih institucija
Kineski utjecaj u regionalnim i meunarodnim institucijama dramatino se poveao u
posljednjim godinama. Da bi se moglo analizirati utjecaj kojeg odreena zemlja uiva u
okviru meunarodnih institucija, potrebno je definirati to zapravo utjecaj znai. Prema
tome bi utjecaj odreene zemlje znaio da su interesi i osjetljivost te zemlje ugraeni i
programirani u "hard disk" drugih (Oslon, Prestowitz, 2011.,8). Odnosno, bilo da se radi
o proceduralnim pitanjima ili o kljunim geo-stratekim pitanjima, postoji velika
osjetljivost unutar institucije na kinesko stajalite o raspravljanoj temi. Kina ima veliki
utjecaj unutar organizacija u kojima sudjeluje te ima snagu izravno ili neizravno utjecati
na donoenje odluka. U nastavku e se analizirati utjecaj Kine u okviru nekih od
najvanijih meunarodnih institucija kao to su Meunarodni monetarni fond, Svjetska
banka, Svjetska trgovinska organizacija te Ujedinjeni narodi.
Prema postignutom dogovoru o novoj upravljakoj strukturi Meunarodnog
monetarnog fonda (MMF-a), Kina je kao trea lanica po utjecaju (iza SAD-a i Japana),
dobila mjesto izvrnog direktora u MMF-u. Time je otvoren put kineskim nastojanjima
uvoenja novog svjetskog ekonomskog, financijskog i politikog poretka, koji nee vie
biti ameriki jednopolarni (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2013.).
Nadalje, uzme li se u razmatranje odnos izmeu Meunarodnog monetarnog fonda i
Svjetske banke, kao najvanijih meunarodnih financijskih institucija, i Kine moe se
zakljuiti sljedee (Oslon, Prestowitz, 2011):
1. Vjerodostojnost temeljne doktrine i upravljanje ovim multilateralnim
institucijama nalazi se na udaru u posljednjim godinama. To je dovelo potrebe
za prilagodbom politike, prakse i strukture kako bi bile vie u skladu s novim
globalnim okruenjem. U mnogim sluajevima, najvanije "novo globalno
okruenje" kojem se te institucije moraju prilagoditi upravo je Kina.
2. Sposobnost Kine da utjee i potencijalno mijenja politike i prakse
multilateralnih razvojnih institucija raste, iako su institucionalne prepreke koje
sprjeavaju nadmo kineskog utjecaja i dalje impresivne.
-
3. Kompetentnost i uinkovitost multilateralnih institucija u pruanju pomoi sve
se vie dovodi u pitanje.
4. Kina ima sve veu financijsku sposobnost za pruanje pomoi i kredita
zemljama u razvoju na bilateralnoj osnovi.
5. Kineski model razvojne pomoi, bez uvjetovanosti i uz brzu sposobnost
izvrenja, blagonaklono se gleda diljem svijeta u razvoju, a pritom je u otrom
kontrastu programima Svjetske banke i MMF-a koji se gledaju s neodlunou.
6. Iako je ukupni proraun pomoi kojeg moe pruiti Kina jo uvijek manji od
onoga to mogu pruiti velike institucije, Kina je sve vie u poziciji da istisne
multilateralne organizacije kao izvor razvojne pomoi. Tako je, na primjer,
program pomoi u Africi ve premaio program pomoi Svjetske banke.
Pristup Kine meunarodnim financijskim institucijama mogao bi se saeti u sljedee tri
toke (Oslon, Prestowitz, 2011):
1. Prihvatiti i stvoriti sve prilike za poveanje internog institucionalnog utjecaja
putem poveanja zastupanja, osoblja i asertivnost.
2. Istodobno, meutim, priznaje da je upitno koliko moe utjecati na pomak prakse
i politike tih organizacija, zbog institucionalnih zapreka ali i vrstih ideolokih
naela izraenim washingtonskim konsenzusom.
3. Dakle, dok Kina radi na poveanju utjecaja unutar tih organizacija, istovremeno
nastoji uspostaviti utjecaj zaobilazei te institucije uspostavom alternativnih
veza, na bilateralnoj ili regionalnoj razini.
Ovakva strategija vri veliki pritisak na uloge Meunarodnog monetarnog fonda i
Svjetske banke u globalnom sustavu, kao i upitnost odrivosti njihovih tradicionalnih
politika i strukture vlasti unutar tih organizacija.
U okviru G-20 Kina svoj rastui utjecaj koristi kako bi promovirala ideju reforme
meunarodnih financijskih institucija i monetarnog sustava tj. uvoenje nove valute za
svjetske rezerve tj. bez dolara. Isto tako, kineski predstavnici istiu da je za jaanje
globalne ekonomije, odrivog i uravnoteenog rasta potreban zajedniki napor
-
meunarodne zajednice, a razvijene zemlje moraju preuzeti veu odgovornost
(Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2013.).
Kineska vlada vodi aktivnu politiku jaanja trgovinskih i investicijskih odnosa irom
svijeta, a posebno u zemljama Azije. U tom smislu, Kina je ula u niz regionalnih i
bilateralnih trgovinskih sporazuma, ili se nalazi u procesu ulaska u sporazume. Tako
Kina trenutno ima sporazum o slobodnoj trgovini (FTA) sa sljedeim zemljama: ile,
Kostarika, Hong Kong, Makao, Novi Zeland, Pakistan, Peru, Singapur te zemljama
ASEAN-a5. Kina takoer ima okvirni sporazum gospodarske suradnje (Economic
cooperation frmework agreement- ECFA) s Tajvanom. U procesu pregovora o
slobodnoj trgovini je s Vijeem za suradnju s arapskim dravama Zaljeva (to ukljuuje
Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar, Bahrein) te Australijom,
Islandom, Norvekom, vicarskom i Juno afrikom carinskom unijom (to ukljuuje
Junu Afriku, Bocvana, Lesoto, Namibiju i Svazi). U svibnju 2012. godine, Kina, Japan
i Juna Koreja dogovorili su poetak pregovora o zoni slobodne trgovine te je zapoela
pregovore o slobodnoj trgovini s Indijom, ali uz mali napredak. U prosincu 2012.
godine, Kina se pridruila 10 lanica ASEAN-a, Japanu, Junoj Koreji, Australiji i
Novom Zelandu u dogovoru o poetku pregovora prema stvaranju Regionalnog
sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva (Regional Comprehensive Economic
Partnership- RCEP) koji bi, ukoliko se zakljui, mogao predstavljati najvei blok
slobodne trgovine u svijetu (Morrison, 2014a, 24).
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata i Velike depresije, Sjedinjene Drave bile u
poziciji da utisnu svoja stajalita na cijeli niz multilateralnih institucija, od Ujedinjenih
naroda, Svjetske banke, MMF-a i prethodnika WTO-u, Opeg sporazuma o carinama i
trgovini (GATT). Kako su u narednim desetljeima nastajale i druge meunarodne ili
regionalne organizacije, SAD su i dalje bile vrlo uinkovite u prenoenju svojih
stajalita i na te nove organizacije. Meutim, velika je vjerojatnost da e se narednom
razdoblju, meunarodne organizacije razvijati drugaije te u nekim aspektima, u
potpuno drugom smjeru od temelja na kojima su nastale a pod utjecajem SAD-a.
5 Eng. ASEAN (Association of Southeast Asean Nations) udruenje jugoistonih azijskih drava,zemlje lanice su: Brunei, Kamboda, Indonezija, Lao, Malezija, Mijanmar, Filipini, Singapur, Tajland iVijetnam (ASEAN, 2014.)
-
Institucionalne politike i strukture upravljanja postupno e se preorijentirati da
odraavaju prioritete, potrebe i interese ireg kruga zemalja.
Pri osnivanju prvog kruga meunarodnih institucija, Kina nije imala utjecaja u
oblikovanju politika tih institucija. Meutim, svojim brzim rastom, danas, Kina
ostvaruje sve vei meunarodni utjecaj. Dok su Sjedinjene Drave bile pokretaka sila
za oblikovanje politika u poslijeratnim meunarodnim institucijama, Kina bi mogla
dokazati jo vei meunarodni utjecaj preusmjeravajui svoju snagu i utjecaj prema
novim institucijama koje nisu nuno utemeljene na istim filozofskim temeljima pod
utjecajem SAD-a. U svakom sluaju, putem starih institucija ili putem novih institucija,
Kina e svojim utjecajem doprinijeti razvoju tih institucija esto u smjeru koji ne
odraava nuno interese SAD-a.
Kina je vaan sudionik tzv. estostranih pregovora o sjevernokorejskom nuklearnom
programu. Meunarodna zajednica vjeruje da Kina, kao najvei donator u hrani ima
puno vei utjecaj na Sjevernu Koreju nego druge sudionice pregovora te oekuju vei i
konstruktivniji angaman u rjeavanu postojee situacije. Meutim, zastoj u
pregovorima, kao i sjevernokorejska nuklearna proba (2006.) i lansiranje rakete (2012.)
doveli su Kinu u neugodnu situaciju, budui da je Sjeverna Koreja zanemarila njezin
poziv na suzdranost i time demantirala uvjerenje meunarodne zajednice da Kina ima
utjecaj na Sjevernu Koreju (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2013.). Uloga i
utjecaj Kine unutar raznih meunarodnih organizacija u posljednjim godinama snano
raste, a te promjene imati e duboke uinke na nain na koji SAD vodi svoje
meunarodne ekonomske i strateke interese u svijetu.
3.5. Izvori ekonomskog rasta kineskog gospodarstva
Svojim naglim rastom gospodarstva Kina je zauzela vaan poloaj u globalnoj
ekonomiji. imbenici koji su doveli do ostvarenja rasta kao i sadanji poloaj kineskog
gospodarstva biti e analizirani u nastavku
-
Uspostavljanjem Narodne Republike Kine u listopadu 1949. godine, Kina je zapoela
proces industrijalizacije poetkom 1950-ih godina. Meutim, ekonomski rast prije i
nakon 1978. godine znaajno se razlikuju. Objanjenje razlike rasta lei u razliitim
izvorima rasta gospodarstva u oba razdoblja. Naime, glavni izvor rasta gospodarstva do
1978. godine bila je akumulacija kapitala, dok je nakon 1978. godine to postao rast
produktivnosti. Za znaajno ubrzanje ekonomskog rasta kineskog gospodarstva
zasluan je upravo ubrzan rast produktivnosti. Gospodarske reforme dovele su do vee
uinkovitosti u gospodarstvu, to je potaknulo output i povealo sredstva za dodatne
investicije u gospodarstvu (Zhu, 2012., 108.).
Kroz povijest Kina je odravala visoke stope tednje. Poetkom reformi 1979. godine
domaa tednja je kao postotak BDP-a iznosila 32%. U tom razdoblju veina tednje
akumulirana je putem poduzea u dravnom vlasnitvu te je koritena za domae
investicije. Daljnje ekonomske reforme, koje su ukljuivale i decentralizaciju
proizvodnje, dovele su do znaajnog porasta tednje kuanstava te korporativne tednje
(Morrison, 2014a, 4.). Grafikonom 3. prikazano je kretanje udjela tednje i investicija u
BDP-u Republike Kine.
-
Grafikon 3. Usporedba kretanja udjela bruto6 tednje i domaih investicija7 u BDP-u
Republike Kine u razdoblju od 1982. do 2012. godine
Izvor: izrada studenta prema World Bank, 2014.
Od 1982. godine do 2012., kretanje udjela tednje u kineskom BDP-u u konstantnom je
porastu, uz blage oscilacije, i u 2012. se nalazi na razini od preko 50% udjela u BDP-u.
Visok udio tednje omoguio je Kini znatno poveanje domaih investicija iji
konstantni rast prati rast tednje, uz iznimku od 1996. do 2000. godine. U 2012. godini
investicije su bile na razini od gotovo 50% BDP-a. Takoer, 1996. godine razina tednje
je premaila razinu investicija, to je dovelo do znaajne akumulacije kapitala u Kini, a
to je dovelo da je Kina postala veliki neto globalni vjerovnik.
Kao glavni faktor brzog ekonomskog rasta Kine nakon 1978. godine mora se spomenuti
i produktivnost odnosno, poveanje uinkovitosti. Poboljanje produktivnosti bilo je
posljedica preraspodjele sredstava u produktivnije svrhe, pogotovo u sektorima koja su
prije bila pod jakom kontrolom sredinje vlasti, kao to su poljoprivreda, trgovina i
usluge. Na primjer, reforme u poljoprivredi potaknule su proizvodnju, oslobaajui
6 Bruto tednja se izraunava kao bruto nacionalni prihod umanjen za ukupnu potronju te uvean zatransfere.7 Bruto investicije sastoje se od izdataka za dopunu dugotrajne imovine gospodarstva plus neto promjeneu razini zaliha. Dugotrajna imovina ukljuuje poboljanja zemljita (kanalizaciju i sl.); postrojenja,strojeve i opremu; izgradnju cesta, eljeznikih pruga, kole, bolnice, privatnih stambenih, poslovnih iindustrijskih objekata. Zalihe podrazumijevaju zalihe robe koje dre tvrtke za potrebe privremene ilineoekivane promjene u proizvodnji ili prodaji.
-
pritom radnike da slobodno trae zaposlenje u produktivnijim proizvodnim sektorima.
Decentralizacija gospodarstva dovela je do porasta privatnih poduzea, koja su
usmjerena na produktivnije proizvodne aktivnosti, trino su orijentirana i uinkovitija
od centralno kontroliranih poduzea u dravnom vlasnitvu. Osim toga, vei udio u
gospodarstvu (uglavnom izvozni sektor) bio je izloen konkurentnim silama. Lokalnim i
regionalnim upravama bilo je doputeno uspostaviti razna poduzea bez uplitanja
centralne vlade. Osim toga, izravna strana ulaganja u Kinu su sa sobom dovela i nove
tehnologije i procese koji su dodatno potaknuli uinkovitost (Morrison, 2014a, 5.).
Trgovinske i investicijske reforme i poticaji doveli su do porasta izravnih stranih
ulaganja poetkom 1990- ih godina to prikazuje grafikon 4. Takvi tokovi bili glavni
izvor rasta kineske produktivnosti i brzog ekonomskog rasta te rasta trgovine.
Grafikon 4. Kretanje priljeva stranih direktnih investicija u Kinu u razdoblju od 1983.
do 2012. godine
Izvor: Davies, 2013., 11
Prema podacima iz grafikona, godinji tokovi izravnih stranih ulaganja u Kinu porasli
su s razine od 2 milijarde dolara u 1985. godini na oko 118 milijardi dolara u 2012.
godini, kada je Kina zauzela prvo mjesto po priljevu FDI u svijetu (OECD, 2013). Nagli
rast izravnih stranih ulaganja zapoinje 1993. godine. A prema procjeni za 2013. godinu
strane investicije su dostigle 127 milijarde dolara. Grafikonom 5. prikazano je kretanje
direktnih inozemnih investicija kao postotak BDP-a.
-
Grafikon 5. Kretanje priljeva stranih direktnih investicija u Republiku Kinu, postotak
BDP-a za razdoblje od 1982. do 2012. godine
Izvor: izrada studenta prema World Bank, 2014.
U razdoblju od 1982. do 1992. inozemne investicije biljee nagli rast u udjelu u BDP-u,
no nakon 1992. zapoinje njihov silazni trend u udjelu u BDP-u. Meutim, to nije
rezultat smanjenja stranih investicija jer u apsolutnim iznosima one biljee rast (vidljivo
na prethodnom grafikonu), ve je to rezultat veeg rasta ukupnog BDP-a od rasta
investicija.
Privlaenje inozemnih investicija rezultiralo je i pokretanjem stranih poduzea u Kini,
pa tako i poveanje proizvodnje. Grafikonom 6. prikazano je kretanje outputa
proizvodnje stranih poduzea u Kini.
-
Grafikon 6. Udio outputa industrijske proizvodnje stranih poduzea u Kini u ukupnom
nacionalnom outputu u razdoblju od 1990. do 2010. godine (u %)
Izvor: Davies, 2013., 18
Kao to je vidljivo na grafikonu 6. strana poduzea ine znaajan udio u kineskoj
industrijskoj proizvodnji. Udio strane industrijske proizvodnje u ukupnoj industrijskoj
proizvodnji bio je 1990. godine na razini od 2,3% te se do 2011. godine je poveao na
25,9%. Najvei znaaj strane industrijske proizvodnje bio je u 2003. godine kada je
udio iznosio 35,9%. U 2010. godini bilo je registrirano 445.244 stranih poduzea
(Foreign- invested enterprises) koji zapoljavaju 55,2 milijuna radnika ili 15,9% od
urbane radne snage (Morrison, 2014a, 9.). Osim toga, strana poduzea ine znaajan
udio u vanjskoj trgovini. U 2013. proizvodi stranih poduzea u Kini inili su 47,3%
kineskog izvoza i 44,8% uvoza, iako je ta razina bila na svom vrhuncu 2006., kada je taj
udio u izvozu i uvozu bio 58,2% i 59,7%.
Kljuni aspekt kineske ekonomske modernizacije i strategije rasta tijekom 1980-ih i
1990-ih godina bilo je privui izravna strana ulaganja u Kinu kako bi se potaknuo
razvoj domaih poduzea. Pritom su investicije kineskih poduzea u inozemstvo bile
ograniavane. Meutim, 2000. godine, u Kini je pokrenuta nova strategija go global8,
kojom se htjelo potaknuti kineska poduzea, prvenstveno ona u dravnom vlasnitvu na
8 Idi globalno, eng. go global
-
investiranje u inozemstvu. Jedan od glavnih razloga za ovu strategiju je velika
akumulacija stranih deviznih rezervi. Koje su do tada obino ulagane u, relativno
sigurne imovine ali s niskim prinosom, kao to su to vrijednosnice amerikog
ministarstva financija (Ernst& Young, 2012.).
S ciljem poveanja profitabilnosti povrata na devizne rezerve te proirivanje
investicijskog fonda od samo Amerikog ministarstva financija, u 2007. godini Kineska
vlada je slubeno pokrenula Kinesku investicijsku korporaciju (China Investment
Corporation- CIC). CIC je izvorno osnovan s fondom od 200 milijardi dolara, to ga
ini jednim od najveih svjetskih dravnih fondova (Sovereign Wealth Fund Institute,
2014.). Drugi vaan razlog poticanja odljeva investicija je osiguranje prirodnih resursa,
kao to su ulja i minerali, nuni za odravanje brzog gospodarskog rasta Kine. Takoer,
investiranje u strana poduzea ili njihovo preuzimanje, smatra se metodom za stjecanje
tehnologije, strunost menadmenta te vrlo esto i meunarodno prepoznatih brendova,
koji su nuni za veu globalnu konkurentnost kineskih poduzea. Kina je do 2013.
godine postala znaajan izvor svjetskih stranih direktnih investicija. Prema podacima
Ujedinjenih naroda, Kina je u 2012. godini postala trei glavni izvoznik stranih
direktnih investicija (Davies, 2013., 57). Grafikonom 7. prikazano je kretanje odljeva
stranih direktnih investicija Kine.
-
Grafikon 7. Odljev izravnih investicija iz Kine u razdoblju od 1990. do 2010. godine,
izraeno u milijardama dolara
Izvor: Davies, 2013., 34
Prema podacima iz grafikona vidljivo je kako 2008. godine zapoinje nagli rast odljeva
izravnih investicija iz Kine to je rezultat pokretanja Investicijskog fonda od strane
kineske Vlade. Tablicom 2. prikazane su glavne destinacije kineskih investicija za 2012.
Tablica 2. Glavne destinacije odljeva kineskog FDI za 2012. godinu, u milijardama
dolara i kao postotak ukupnog odljeva investicija
Destinacija Odljev FDI % ukupnih FDI
Hong Kong 51,2 57,5
Britanski Djevianski otoci 2,2 5,8
Kajmansko otoje 0,8 5,7
Sjedinjene Amerike Drave 4,0 3,3
Australija 2,2 2,6
Singapur 1,5 2,3
Luksemburg 1,1 1,7
Izvor: Morrison, 2014a, str. 16
-
Prema podacima iz tablice, glavna destinacija odljeva kineskog FDI za 2012. godinu je
Hong Kong (57,5% ukupnih investicija), zatim Britanski djevianski otoci te
Kajmansko otoje. Ukupan odljev FDI u Sjedinjene Amerike Drave iznosio je oko 4
milijarde dolara.
Jedan od glavnih razloga za privlaenje inozemnih investicija u Kinu bila je stopa
nadnica koja je zbog ogromnog broja stanovnika u Kini bila relativno niske. Ona je
poetkom ekonomskih reformi i liberalizacijom trgovine u kasnim 1970-im godinama,
dala znaajnu konkurentsku prednost kineskom gospodarstvu. Meutim, ta se prednost
u posljednjim godinama smanjuje. Naime, od 2000. do 2013. godine prosjene realne
nadnice u Kini su rasle po prosjenoj godinjoj stopi od 11,4%. Na grafikonu 8.
prikazan je porast prosjenih nadnica u Kini te usporedba s ostalim cjenovno
konkurentnim gospodarstvima.
Grafikon 8. Kretanje prosjenih mjesenih nadnica za odabrane zemlje u razdoblju od
2000. do 2013. godine, izraeno u amerikim dolarima
Izvor: Morrison, 2014a, str. 10
Prosjene realne nadnice u Kini su od 2000. do 2013. godine biljeile znaajan rast. U
2000. godini one su iznosile 94 dolara, a do 2013. godine porasle su na 694 dolara,
odnosno biljee rast od 738%. Usporeujui Kinu i Meksiko u 2000. godini ija je
-
prosjena mjesena nadnica iznosila 311 dolara, nadnica u Kini je inila 30,2% veliine
meksikih nadnica. Meutim, u 2013. godini, porastom nadnica u Kini na bila je za
50,5% via od meksike nadnice (461 dolar). Nadalje, u usporedbi s Vijetnamom
prosjena kineska nadnica u 2000. godini bila je 92% via od one u Vijetnamu, te je do
2013. godine, dodatno porasla i bila 168% vea.
Prema istraivanju koje je Amerika gospodarska komora provela 2012. godine meu
poduzeima lanovima komore koje posluju u Kini, njih 39% je trokove rada rangiralo
kao najvei poslovni s kojim se suoavaju prilikom poslovanja u Kini. U istom
istraivanju provedenom 2011. godine, 23% poduzea je rangiralo trokove rada
najveim poslovnim rizikom. 89% ispitanika smatra kako Kina gubi svoju konkurentsku
prednost "u odreenoj mjeri" ili "u velikoj mjeri" zbog poveanja trokova (Morrison,
2014a, 9.). Upravo su rastui trokovi jedan od glavnih razloga zato je kineska vlada je
usmjerena na jaanje inovacija i razine produktivnosti povezane s inovacijama.
Meu glavnim imbenicima rasta u Kini su privlaenje inozemnih investicija, visoke
stope tednje koje su omoguile Kini znaajna ulaganja ime je ubrzala stopu rasta.
Takoer, kako razina tednje premauje razinu investicija Kina akumulira znaajna
devizna sredstva. Za optimalno iskoritavanje tih sredstava Kina je zapoela i znaajna
ulaganja u inozemstvo to dodatno doprinosi rastu gospodarstva. Takoer, niske stope
nadnica uinile su Kinu iznimno privlanom i konkurentom za strana poduzea koja su
se odluila za pokretanje proizvodnje ili premjetanje proizvodnje upravo u Kinu.
-
4. ANALIZA EKONOMSKIH ODNOSA KINE I SJEDINJENIH AMERIKIH
DRAVA
SAD i Kina su dvije vrlo razliite zemlje, s razliitom povijesti i kulturom. One su,
takoer, u razliitim fazama razvoja, od kojih je jedna najrazvijenija nacija na svijetu, a
druga zemlja koja biljei najbri razvoj. Svaka je znaajne ekonomske veliine, i zato
svaka na razliite naine doprinosi globalnim gospodarskim djelatnostima. Unato rastu
trgovakih veza izmeu Kine i Sjedinjenih Amerikih Drava, bilateralna suradnja te
dvije zemlje postaje sve sloenija i esto vladaju napetosti.
Iz amerike perspektive, za brojne trgovake tenzije s Kinom razlog je nepotpun
prijelaz njezinog gospodarstva na slobodno trino gospodarstvo. Dok je Kina znatno
liberalizirala svoje gospodarske i trgovinske reime tijekom posljednja tri desetljea,
ipak je i dalje zadrala odreeni broj politika koje je drava nametnula a koje naruavaju
trgovinu i investicijske tokove. Iz kineske perspektive, SAD zbog vee konkurentnosti
kineskih proizvoda te istodobno sve vee nezaposlenosti, nameu sve vie trgovinskih
prepreka u suradnji s Kinom. U ovom poglavlju biti e usporeena ta dva gospodarstva,
analizirati e se vanjskotrgovinska suradnja izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i
Kine te njezine zapreke.
4.1. Usporedba gospodarstava SAD-a i Kine prema makroekonomskim
pokazateljima
Brz rast kineskog gospodarstva nagnao je mnoge ekonomske analitiare na pekulacije
da li e i kada Kina prestii Sjedinjene Amerike Drave te postati najvea svjetska
ekonomska sila. Stoga e se u nastavku ovog potpoglavlja iznijeti makroekonomska
analiza ta dva gospodarstva.
Najee se kao pokazatelj veliine gospodarstva koristi bruto domai proizvod koji je
jednak zbroju domae potronje i javne potronje koje se uveavaju za izvoz i umanjuju
za uvoz te se izraava u amerikim dolarima. Meutim, brojni ekonomisti smatraju kako
-
preraunavanje podataka jedne nacionalne ekonomije koristei nominalni teaj ne
reflektira pravu veliinu i ivotni standard tog nacionalnog gospodarstva. Zbog toga se
kao preciznije mjerilo za usporedbu ekonomskih podataka uzima paritet kupovne moi
(PPP), koji je zapravo procjena teajeva na temelju njihove stvarne kupovne moi u
odnosu na dolar. Grafikonom 9. dana je usporedba kretanja BDP-a prema paritetu
kupovne moi Kine i SAD-a u posljednjih 40 godina.
Grafikon 9. Kretanje BDP-a prema paritetu kupovne moi Kine i Sjedinjenih Amerikih
Drava u razdoblju od 1982. do 2013. godine
Izvor: izrada studenta prema World Bank, 2014.
Prema podacima iz grafikona, kretanje BDP-a Kine i Sjedinjenih Amerikih Drava
biljee znaajan rast u posljednjih 40 godina, meutim, razina BDP-a Kine u
posljednjim se godinama brzo pribliava SAD-u. Usporede li se te dvije zemlje prema
podacima BDP/PPP kinesko gospodarstvo je u 2012. godini 80,9% veliine amerikog
gospodarstva.
Nadalje, kineski udio u svjetskom BDP-u prema PPP porastao je s 3,7% u 1990. na
15,4% u 2013. godini. Istovremeno je udio SAD-a u svjetskom sa 24,3% u 1999. pao na
19% u 2013. godini (Quandl, 2014). Grafikonom 10. dana je usporedba kretanje BDP-a
po glavi stanovnika prema paritetu kupovne moi za Republiku Kinu, Japan i Sjedinjene
Amerike Drave.
-
Grafikon 10. Kretanje BDP/pc prema paritetu kupovne moi Republike Kine i
Sjedinjenih Amerikih Drava za razdoblje od 1982. do 2012. godine
Izvor: izrada studenta prema World Bank, 2014.
Iako se BDP/PPP Kine brzo pribliava razini Sjedinjenih Amerikih Drava, uzme li se
u obzir BDP po glavi stanovnika primjeuju se velike razlike. Naime, BDP po glavi
stanovnika Kine, iako u porastu, daleko zaostaje za SAD-om. Usporede li se podaci za
2012. godinu, u SAD-u je on iznosio oko 50.000 dolara dok je u Kini iznosio tek oko
10.000 dolara. BDP/pc prema PPP u Kini biljei trend rasta, meutim, tek je 2000- ih
godina zapoeo znaajniji rast i prema tome se moe zakljuiti kako e jo mnogo
godina biti potrebno Kini se priblii SAD-u. U nastavku se analizira struktura
gospodarstva te je grafikonom 11. prikazan udio sektora u BDP-u.
-
Grafikon 11. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u Kine za 2013.
godinu
Izvor: izrada studenta prema podacima Central Intelligence Agency, 2014.
Promatrajui sektorsku strukturu gospodarstva, Kina ima podjednake udjele
sekundarnog i tercijarnog sektora (45%), dok je primarni sektor zastupljen s 9,7%.
Grafikon 12. prikazuje sektorsku strukturu BDP-a u SAD-u za 2013. godinu.
Grafikon 12. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u Sjedinjenih
Amerikih Drava za 2013. godinu
Izvor: izrada studenta prema podacima Central Intelligence Agency, 2014.
Gospodarska struktura gospodarstva SAD-a znatno se razlikuje od gospodarske
strukture Kine. Naime, u SAD-u najzastupljenije su usluge, odnosno tercijarni sektor
-
ini 79% BDP-a. Sekundarni sektor, odnosno industrija je zastupljena s 20%, dok je
poljoprivreda zastupljena samo s 1%.
Ekonomske reforme koje su provedene u Kini a koje su dovele do pokretanja rasta
gospodarstva odrazilo se i na kretanje inflacije to je prikazano grafikonom 13.
Grafikon 13. Kretanje inflacije9 u Kini i Sjedinjenim Amerikim Dravama u razdoblju
od 1992. do 2012. godine
Izvor: izrada studenta prema World Bank, 2014.
Prema grafikonu je vidljivo kako je poetkom 90-ih godina inflacija u Kini naglo
porasla za oko 20 postotnih poena u samo 2 godine. No, ve 1994. godine ona biljei
nagli pad te u narednom razdoblju oscilira na razini od 0% do 5%. Meutim, ovakav
pad inflacije nije rezultat pada gospodarskih aktivnosti ve je ona umjetno odravana na
ovoj razini. Inflacija u SAD-u odravana je kroz svih 20 godina na razini od oko 3% uz
iznimku 2009. godine kada biljei pad na 0% pod utjecajem ekonomske krize.
Grafikonom 14. prikazano je kretanje proraunske bilance Kine i SAD-a u odnosu na
njihov BDP.
9 Inflacija je mjerena indeksom potroakih cijena i odraava godinji postotak promjene u cijeni zaprosjenog potroaa pri stjecanju koare dobara i usluga koje mogu biti fiksne ili se mijenjati uodreenim vremenskim razmacima.
-
Grafikon 14. Kretanje proraunske bilance u odnosu na BDP u Kini i Sjedinjenim
Amerikim Dravama u razdoblju od 2000. do 2013. godine (u %)
Izvor: Morrison, 2014a, str. 36
Grafikonom 14. usporeena su kretanja proraunske bilance Kine i SAD-a u posljednjih
13 godina. Kineski proraun u cijelom razdoblju je u suficitu, s time da je najvei rast
Kina doivjela u razdoblju od 2004. do 2007. godine kada je suficit iznosio 10,1%
BDP-a. Meutim, od 2007. godine uslijedio je znaajan pad te je 2013. suficit iznosio
tek 2,5%. Ovakvo smanjenje suficita pripisuje se smanjenju globalne potranje za
kineskim proizvodima. S druge strane, proraun SAD-a tokom cijelog razdoblja od
2000. do 2013. godine biljei deficit. S time da se od 2006. godine, kada se nalazio u
najveem deficitu od 5,8%, stabilizirao 2012. godine na 2,7%.
Prema indeksu globalne proizvodne konkurentnosti (Deloitte, 2013.) za 2013. godinu
Kina se nalazi na prvom mjestu te se predvia kako e tu poziciju zadrati i iduih 5
godina. Prema podacima iznesenim u izvjeu meunarodnog konzultantskog poduzea
Deloitte konkurentnost Kine se temelji na pogodnoj politici koja potie ili izravno
financira investicije u znanost i tehnologiju, obrazovanje zaposlenika i razvoj
infrastrukture. Nadalje, navedeno je kako e se sile poput SAD-a, Njemake i Japana,
koje su se do sada nalazile na samom vrhu prema indeksu konkurentnosti proizvodnje,
pronai pred izazovom odranja svoje konkurentnosti pred brzo rastuim zemljama
Kinom, Brazilom, Indijom itd. Kina je jo 2006. godine pretekla Japan koji je bio drugi
-
rangirani svjetski proizvoa, a 2010. pretekla je SAD te zauzela prvo mjesto.
Proizvodnja ima daleko veu ulogu u kineskoj ekonomiji nego to to ima u SAD-u i
Japanu. Tako bruto dodana vrijednost proizvodnje u Kini iznosi 30,5% BDP-a, dok u
SAD-u ona ini tek 12,3% te 18,7% u Japanu. Kretanje bruto dodane vrijednosti
proizvodnje u navedenim zemljama prikazuje grafikon 15.
Grafikon 15. Kretanje bruto dodane vrijednosti proizvodnje u Kini, Sjedinjenim
Amerikim Dravama i Japanu u razdoblju od 2004. do 2012. godine (u milijardama
dolara)
Izvor: Morrison, 2014a, str. 9
Prema podacima iz grafikona, za cijelo promatrano razdoblje bruto dodana vrijednost
proizvodnje u Kini biljei znaajan rast. 2006. godine ona je dostigla Japan, a 2010.
godine SAD te je u 2012. godini ona za oko 5 milijuna dolara via od dodane vrijednosti
proizvodnje u SAD-u, a za 1,4 milijarde via od dodane vrijednosti u Japanu. Poveanje
dodane vrijednosti proizvodnje rezultat je i ukupnog poveanja proizvodnje u Kini koja
je uz ekonomske reforme te trgovinsku i investicijsku liberalizaciju znaajno doprinijela
izgradnji Kine kao velike trgovinske sile. Tablicom 3. prikazano je kretanje uvoza i
izvoza Kine.
-
Tablica 3. Kretanje uvoza i izvoza Republike Kine te trgovinska bilanca u razdoblju od
1979. do 2013. godine, u milijardama dolara
Godina Izvoz Uvoz Trgovinska bilanca
1979. 13,7 15,7 -2,0
1980. 18,1 19,5 -1,4
1985. 27,3 42,5 -15,3
1990. 62,9 53,9 9,0
1995. 148,8 132,1 16,7
2000. 249,2 225,1 24,1
2001. 266,2 243,6 22,6
2002. 325,6 295,2 30,4
2003. 438,4 412,8 25,6
2004. 593,4 561,4 32,0
2005. 762,0 660,1 101,9
2006. 969,1 791,5 177,6
2007. 1.218 955,8 262,2
2008. 1.428,9 1.131,5 297,4
2009. 1.202 1.003,9 198,2
2010. 1.578,4 1.393,9 184,5
2011. 1.899,3 1.741,4 157,9
2012. 2.050,1 1.817,3 232,8
2013. 2.210,7 1.949,3 261,4
Izvor: Morrison, 2014a, str. 18
Od 1979. godine do 2013. godine robni izvoz je porastao sa 13,7 milijardi dolara na
2,210 milijardi dolara, dok je uvoz narastao s 15,7 milijardi dolara na 1,949 milijardi
dolara. Drugim rijeima, kineski izvoz u razdoblju od 30- tak godina biljei rast od
161%, a uvoz 124%. Do 1985. godine Kina biljei deficit trgovinske bilance, meutim
nakon 1985. zapoinje znaajan rast izvoza. Najznaajniji porast trgovinskog suficita
zabiljeen je u razdoblju od 2004. do 2008. godine kada raste s 32 milijarde dolara na
297,4 milijarde. Najvei skok trgovinskog suficita upravo je 2005. godine, za 315%.
2009. godine zapoinje trogodinji pad u suficitu trgovinske bilance, meutim 2012.
-
zapoinje ponovni rast. U 2009. godini Kina je pretekla Njemaku te zauzela poloaj
svjetskog najveeg trgovinskog izvoznika te drugog najveeg uvoznika, nakon
Sjedinjenih Amerikih Drava. 2012. godine postala je najvea svjetska trgovinska sila,
preuzevi taj poloaj SAD-u. Grafikonom 16. prikazano je kretanje kineskog udjela
izvoza u svjetskom izvozu.
Grafikon 16. Kretanje udjela kineskog izvoza u ukupnom globalnom izvozu u razdoblju
od 1990. do 2013. godine, u milijardama dolara
Izvor: Morrison, 2014a, str. 20
Kineski udio izvoza u ukupnom svjetskom izvozu narastao je gotovo 7 puta. 1990.
godine udio ukupnog kineskog izvoza u svjetskom izvozu iznosio je 1,8%, te je
konstantnim rastom do 2013. godine taj udio iznosio 12,1%. Prema predvianjima
Svjetske banke do 2030. godine taj udio bi mogao iznositi i 20%.
Usporeujui ekonomski te dvije zemlje Kina prema pokazateljima BDP/PPP ubrzano
dostie razinu SAD-a, meutim izazov kineskom gospodarstvu predstavlja spori rast
kupovne moi stanovnitva. Iako bi prema nekim predvianjima veliina kineskog
gospodarstva mogla dostii ameriko do 2018. godine, jo e dugo godina biti potrebno
da bi kupovna mo kineskog stanovnitva dostigla razinu amerikog. Iako ameriko
gospodarstvo stagnira a kinesko biljei rast, kretanja inflacije oba gospodarstva su
priblino slina, zbog umjetno odravane niske razine inflacije u Kini. Zbog navedenog
-
Kina se nala pod znaajnim pritiscima meunarodne zajednice, pogotovo njezinih
trgovinskih partnera, pa tako i SAD-a. Naime, u njihovoj trgovinskoj bilanci, SAD
biljee znaajan deficit. Proraunska bilanca Kine u konstantnom je suficitu, za razliku
od SAD-a koji esto upravo u Kini pronalazi izlaz za financiranje svog proraunskog
deficita. Zbog razliite strukture gospodarstva, proizvodnja ima daleko vei utjecaj u
kineskom BDP-u nego u BDP-u Sjedinjenih Drava. Pridodavi tome injenicu kako
proizvodnja u Kini konstantno raste te da se Kina nalazi na prvom mjestu globalne
proizvodne konkurentnosti, s predvianjem zadravanja tog poloaja, velika je
vjerojatnosti za daljnjim rastom BDP-a Kine. Kina je, takoer najvei svjetski izvoznik,
a njezin udio u svjetskom izvozu konstanto raste. Upravo je izvoz jedan od aktualnih
generatora rasta njenog gospodarstva.
4.2. Vanjskotrgovinska politika Sjedinjenih Amerikih Drava i Kine
Ameriko- kineske gospodarske veze znatno su se proirile tijekom protekla tri
desetljea. Trgovinski odnosi naglo su porasli nakon to su dvije zemlje ponovno10
uspostavile diplomatske odnose u sijenju 1979. godine te potpisale bilateralni
trgovinski sporazum u srpnju 1979. godine i time uzajamno osigurale tretman
najpovlatenije nacije (most- favored- nation) s poetkom 1980. Ukupna ameriko-
kineska trgovina porasla je s 2 milijarde dolara u 1979. na 562 milijarde dolara u 2013.
godini. Prema veliini izvoza Kina je trenutno drugi po veliini trgovinski partner
Sjedinjenih Amerikih Drava, tree najvee izvozno trite SAD-a te najvei izvor
uvoza. Izvoz iz Kine u SAD iznosio je 368 milijardi, dok je uvoz zabiljeen u iznosu od
146 milijardi ime je Kina u trgovinskom suficitu za 222 milijarde dolara. Prema
procjenama vrijednosti amerikog izvoza te prodaji amerikih poduzea koja su
investirala u Kinu, vrijednost kineskog trita za SAD se procjenjuje na 300 milijardi
10 Sjedinjene Drave su suspendirale Kini status najpovlatenije nacije 1951. godine, ime je odsjeenagotovo sva bilateralna trgovina. Kini je status najpovlatenije nacije uvjetno obnovljen 1980. godine uskladu s odredbama utvrenim u Glavi IV Zakona o trgovini iz 1974. godine. Kina je svoj status godinjeobnavljala sve do sijenja 2002. godine, kada je on produen za stalno (nakon ulaska Kine u WTO uprosincu 2001. godine).
-
dolara. Mnoge amerike tvrtke smatraju sudjelovanje na kineskom tritu kljunim za
opstanak globalno konkurentnima (Morrison, 2014b, 2).
Meutim, donosioci politika te interesne skupine u SAD-u istiu i veliku zabrinutost u
suradnji s Kinom. Neka od glavnih istaknutih podruja za zabrinutost su (Morrison,
20014b, 2): slaba zatita intelektualnog vlasnitva (IPR11) i rairena internet pijunaa
od strane entiteta kineske vlade protiv amerikih tvrtki; nedosljedna provedba obveza
preuzetih ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju; opsena upotreba industrijske
politike (i to financijske potpore dravnim tvrtkama, barijere trgovini i investicijama, i
pritisak na strana poduzea u Kini za prijenos tehnologije u zamjenu za ulazak na
kinesko trite) u cilju promicanja razvoja industrije koju favorizira vlada i zatititi od
inozemne konkurencije te politika za odravanje valute podcijenjenom. Mnogi ameriki
politiari tvrde da su takvi uvjeti tetni amerikim gospodarskim interesima i pridonose
gubitku radnih mjesta u SAD-u.
Nadalje, veliku zabrinutost meu donosiocima amerike politike izaziva i veliina
amerikog trgovinskog deficita u suradnji s Kinom to je prikazano grafikonom 17.
Grafikon 17. Kretanje trgovinske bilance SAD-a u razmjeni s Kinom, u razdoblju od
2002. do 2013. godine, u milijardama dolara
Izvor: Morrison, 2014b, str. 4
11 Intellectual Property Rights
-
Prema podacima iz grafikona vidljivo je kako je deficit SAD-a porastao s oko 100
milijardi dolara u 2002. godini na oko 300 milijardi dolara u 2013. Neki analitiari tvrde
da je veliki ameriki trgovinski deficit pokazatelj neuravnoteene, nepotene i tetne
trgovine za gospodarstvo SAD-a, dok drugi tvrde da je on odraz globalnog lanca
opskrbe, jer znaajan udio amerikog uvoza iz Kine dolazi iz multinacionalnih
kompanija koje su smjetene u Kini te im ona predstavlja zadnja kariku u proizvodnji i
sklapanje proizvoda.
Veina Amerikanaca ne razumije naelo komparativne prednosti, odnosno da svaka
zemlja proizvodi robu u kojoj je relativno dobra, istodobno im je teko shvatiti da su
Sjedinjene Drave izgubile svoju komparativnu prednost u mnogim podrujima
proizvodnje. Zbog toga vjeruju ako je Kina pretekla SAD, tada je razlog tome to je
provela odreenu nepotenu mjeru koja nije u skladu s slobodnom trgovinom, bilo da se
radio o manipuliranju deviznim teajevima, subvencioniranje proizvodnje ili pak
prodaje proizvoda po cijeni nioj od trokova (damping) (Stiglitz, 2010., 185.).
Zbog svega navedenog, u cilju zatite domaeg trita, nosioci politika, djelomino i
pod pritiscima sindikata radnika, donijeli su niz mjera koje u veini sluajeva pogaaju
kineski izvoz na ameriko trite. Tablica 4. prikazuje mjere donesene u SAD-u koje su
trenutno na snazi a pogaaju trgovinsku suradnju s Kinom.
-
Tablica 4. Mjere na snazi u SAD-u usmjerene na trgovinsku suradnju s Kinom
UKUPNO MJERE 4505
Zelene12 mjere u bazi 971
Naranaste13 mjere u bazi 998
Crvene14 mjere u bazi 2536
Implementirane mjere 3339
Mjere na ekanju klasificiranih kao crvene 1166
Broj tarifnih linija pogoenih crveno oznaenim mjerama 7714
Broj sektora pogoen crvenim mjerama 796
Izvor: izrada autora prema podacima Global Trade Alert, 2014.
Prema podacima iz tablice vidljivo je kako je u SAD-u u vanjskotrgovinskoj politici s
Kinom na snazi 3339 mjera, a njih 1166 jo eka odluku da li e biti implementirane ili
ne. Od 3339 mjera na snazi, njih ak 2536 su protekcionistikog tipa te imaju
diskriminirajui uinak na Kinu, a za jo 998 mjera na snazi vjerojatno ima
diskriminirajui uinak. Suprotno tome, samo 971 mjera donesena u SAD-u ima
povoljan uinak na trgovinsku suradnju s Kinom. Prema podacima s Global Trade
Alert, ukupno 796 sektora u Kini je pogoeno protekcionistikim mjerama donesenim u
SAD-u.
Dvojica amerikih senatora, Charles Schumer iz New Yorka i Lindsey Graham iz June
Karoline, predloili su uvoenje zakona kojim bi se nametnula via carina na kineske
proizvode (od 27,5%) osim ukoliko Kina ne bi pristala na aprecijaciju svoje valute u
odnosu na dolar. Meutim, u oujku 2009. godine ipak se odustalo od tog prijedloga.
Naime, prema procjeni Nacionalnog udruenja proizvoaa, etvrtina svih proizvedenih
dobara iz Kine zapravo dolazi iz podrunica amerikih tvrtki (New York Times, 2006.).
Jo jedan primjer zanimljivog obrata dogaaja uzrokovanog trgovinskim tenzijama je
nametanje carine na kineske gume niske kvalitete iz 2009. godine. Sluaj je iznijelo
12 Mjere koje nisu diskriminatorne i imaju liberalizirajui uinak na trgovinsku suradnju.13 Mjere koje vjerojatno imaju diskriminirajui uinak na inozemne trgovinske interese.14 Mjere koje sigurno imaju diskriminirajui uinak na inozemne trgovinske interese.
-
Ujedinjenje radnika eliane, meutim, nije im se pridruila industrija koja je davno
prestala proizvoditi tu vrstu guma. Naime Kina je, kao i ostale zemlje koje su se kasno
pridruile WTO-u, morala pristati na skup zahtjeva (iznuda) prilikom pridruivanja koja
nadilaze one dogovorene meu starim lanicama. Kina je pristala da nekoliko godina
nakon pridruivanja WTO-u, SAD moe zatititi svoju industriju od uvoza iz Kine.
Prodaja kineskih guma je porasla, ali prvenstveno na tetu drugih inozemnih
proizvoaa koji su proizvodili gume niske kvalitete, a ne na tetu amerikih
proizvoaa, budui da je amerika industrija prestala s proizvodnjom ovih guma. U
ovom sluaju nametanje carine na kineske gume ilo bi daleko vie na tetu amerikih
potroaa zbog viih cijena guma nego to bi proizvoai imali koristi (Stiglitz, 2010.,
159.). Tablica 5. prikazuje mjere donesene u Kini koje su trenutno na snazi a pogaaju
trgovinsku suradnju s SAD-om.
Tablica 5. Mjere na snazi u Kini usmjerene na trgovinsku suradnju sa SAD-om
UKUPNO MJERE 5927
Zelene mjere u bazi 1267
Naranaste mjere u bazi 1231
Crvene mjere u bazi 3426
Implementirane mjere 4242
Mjere na ekanju klasificiranih kao crvene 1685
Broj tarifnih linija pogoenih crveno oznaenim mjerama 8389