SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Tijana Kovač

TRŽIŠNO NATJECANJE I TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

TRŽIŠNO NATJECANJE I TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovno okruženje EU

Mentor: dr. sc. Alen Host

Student: Ime i prezime: Tijana Kovač

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081090752

Rijeka, rujan 2013.

1. UVOD

1.1.PREDMETISTRAŽIVANJA..........................................................................1

1.2. RADNA HIPOTEZA.....................................................................................1

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...........................................................1

1.4. ZNANSTVENE METODE............................................................................2

1.5 STRUKTURA RADA.....................................................................................2

2. KARAKTERISTIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA................................................4

2.1.POJAM I SVRHA TRŽIŠNOG NATJECANJA...........................................4

2.2. CILJEVI TRŽIŠNOG NATJECANJA.........................................................5

2.3. PRAVNI I POLITIČKI ASPEKT TRŽIŠNOG NATJECANJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ..........................................6

3. TRŽIŠNO NATJECANJE I OSNOVNA OBILJEŽJA TRŽIŠNIH

STRUKTURA...............................................................................................................9

3.1. SAVRŠENA KONKURENCIJA................................................................9

3.2.OLIGOPOL..................................................................................................10

3.2.1. Tajni oligopol................................................................................10

3.2.2. Karteli............................................................................................11

3.3.MONOPOL..................................................................................................11

3.3.1 Monopolistička konkurencija.........................................................12

3.4. ZLOUPORABA VLADAJUĆEG POLOŽAJA NA TRŽIŠTU...............12

3.4.1. Zlouporaba vladajućeg položaja putem cijena..............................13

3.4.2. Zlouporabe koje se ne ostvaruju putem cijena............................14

3.4.3 Uređenje zlouporabe vladajućeg položaja u pravu tržišnog

natjecanja RH........................................................................................15

3.5. KONCENTRACIJA..................................................................................16

4. TRŽIŠNO NATJECANJE I TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ..............................................18

4.1. REGULIRANJE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U EUROPSKOJ

UNIJI................................................................................................................19

4.2. LIBERALIZACIJA TELEKOMUNIKACIJA U EU.............................20

4.3. PRIKAZ TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U EU......................26

4.4. TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ......33

5. PERSPEKTIVA TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA REPUBLIKE

HRVATSKE...............................................................................................................45

6. ZAKLJUČAK........................................................................................................49

LITERATURA..........................................................................................................52

POPIS GRAFIKONA...............................................................................................54

POPIS TABLICA......................................................................................................55

1

1. UVOD

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja ovog rada je istražiti i analizirati oblike tržišnog natjecanja uz

naglasak na tržište telekomunikacija u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj te njihovo

djelovanje na cjelokupno tržište. Također je prikazano djelovanje tržišta

telekomunikacija u razvoju europskog i hrvatskog gospodarstva i društvenih odnosa.

Poduzetnici u borbi za što većim profitom sklapaju razne sporazume, dolazi do spajanja

poduzeća, zloupotrebljava se vladajući položaj i na taj način se drugim sudionicima u

tržišnoj utakmici usporava rast i razvoj, ali i opstanak na tržištu. Na tržištu

telekomunikacija česta je pojava monopolističkog i oligopolističkog djelovanja na

tržištu.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Na temelju spoznaja o specifičnostima telekomunikacijskog tržišta EU, moguće je

anticipirati buduće prilagodbe u telekomunikacijskom sektoru Republike Hrvatske te

utjecaj navedenih prilagodbi na tržišno natjecanje.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja u ovom radu je analiziranje i sistematiziranje relevantnih

istraživačkih podataka i informacija kako bi se sagledalo stanje razvoja

telekomunikacijskog tržišta u procesu tržišnog natjecanja.

U radu je potrebno utvrditi konkurentske snage i odnose na tržištu telekomunikacijskih

usluga u EU i Republici Hrvatskoj, stupanj njegove regulacije, ulogu i utjecaj

regulatornih tijela te mogućnosti i potrebe daljnje liberalizacije tržišta.

2

Da bi se postigli svrha i ciljevi istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

Kako se definira tržišno natjecanje?

Kako se razvijalo tržišno natjecanje u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj?

Kako se može narušiti tržišno natjecanje?

Kako je uređena politika tržišnog natjecanja u Europskoj uniji i Republici

Hrvatskoj?

Na koji način tržišno natjecanje na tržištu telekomunikacija može pridonijeti

povećanju konkurentnosti?

Kakva je uloga telekomunikacijskog tržišta za europsko i hrvatsko

gospodarstvo?

1.4. ZNANSTVENE METODE

U ovom radu korištena je odgovarajuća kombinacija sljedećih znanstvenih metoda:

metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije te deskriptivne metode

kompilacije. U analitičkom dijelu primijenjene su metode komparacije te statistička

metoda.

Prilikom izrade korištene su knjige, časopisi, statistička publikacija domaćeg i

inozemnog podrijetla te službeni podaci europskih institucija objavljeni na web

prostoru. Pri izlaganju rezultata kao oblika ilustracije korištene su tablice te grafički

prikazi.

1.5. STRUKTURA RADA

Struktura ovog rada predočena je u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definiran je predmet istraživanja te su određeni svrha i ciljevi

istraživanja. Također su naznačene znanstvene metode koje su korištene u radu i

navedena je struktura rada.

3

Naslov drugog dijela je KARAKTERISTIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA gdje je

definiran pojam i svrha tržišnog natjecanja te ciljevi tržišnog natjecanja. Navedeni su

također pravni i politički aspekti tržišnog natjecanja u Europskoj uniji i Republici

Hrvatskoj.

U trećem dijelu, TRŽIŠNO NATJECANJE I OSNOVNA OBILJEŽJA TRŽIŠNIH

STRUKTURA, definirani su oblici tržišnog natjecanja – savršena konkurencija,

oligopol, monopol, kako bi se kasnije jednostavnije predočilo i opisalo tržište

telekomunikacija i zaključilo kakvoj tržišnoj strukturi navedeno tržište pripada. U

trećem dijelu rada također su navedene i značajke zlouporabe vladajućeg položaja kao i

koncentracija.

TRŽIŠNO NATJECANJE I TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U EUROPSKOJ

UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ naslov je četvrtog dijela. U njemu je navedeno

reguliranje i liberalizacija telekomunikacija u Europskoj uniji kao i prikaz

telekomunikacija u Republici Hrvatskoj. Pomoću tablica i grafova analiziraju se

najznakovitiji indikatori poput korištenja fiksne i mobilne telefonije i internetskih

usluga, zaposlenosti u telekomunikacijama, prihodima od telekomunikacijskih usluga i

njihov utjecaj na ukupno tržište i tržišno natjecanje.

Peti dio, ZAKLJUČAK, predstavlja sintezu rezultata istraživanja do kojih se došlo u

ovom radu. Nakon zaključka naveden je popis literature i popis tablica i grafova koji su

korišteni u radu.

4

2. KARAKTERISTIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA

Tržište je ekonomski prostor na kojem se nude ili prodaju i traže ili potražuju neka

ekonomska dobra. Kako bi se uopće moglo govoriti o tržištu potrebno je postojanje

ponude i potražnje svega onoga što je predmetnom tržišnih transakcija. Ponuda i

potražnja su temeljni subjekti nekog tržišta.

Na tržištu, kao ekonomskom prostoru, bitnu ulogu ima konkurencija kao temelj tržišnog

natjecanja. Država ima odgovornost uspostaviti slobodnu konkurenciju uz dugoročan

javni interes uz zaštitu pred privatnim i državnim ograničenjima. Konkurentima treba

biti omogućen nesmetan ulazak na tržište i nastupanje na tržištu treba biti

jednakopravno za sve sudionike.

2.1. POJAM I SVRHA TRŽIŠNOG NATJECANJA

Stvaranje velikog tržišta Europske unije potiče konkurenciju: omogućuje poduzećima

proizvodnju velikih količina roba, korištenje modernih sredstava proizvodnje i

smanjenje troškova u korist potrošača. Unutarnje tržište omogućuje širok izbor

nacionalnih proizvoda najbolje kvalitete nezavisnog podrijetla i uvoz bez kvantitativnih

ograničenja i carina. Premda je osnovna svrha prava tržišnog natjecanja zaštita

potrošača, skup pravila kojima se isključivo štite potrošači razvio se u neovisnu granu

prava, pa je tako nastala i zasebna politika zaštite potrošača. Ona je također od presudne

važnosti za razvoj Unutarnjeg tržišta, jer je, uz zaštitu ekonomskih i pravnih interesa

potrošača, politika usko povezana s kvalitetom javnih usluga i zaštitom zdravlja

(Kandžija i Cvečić, 2010:668).

Kako bi se tržišno natjecanje moglo provesti učinkovito potrebno je provoditi aktivnu

politiku promicanja tržišnog natjecanja, odnosno informirati, razvijati nova znanja,

promicati učenje i podignuti razinu svijesti potrošača, poduzetnika, vladinih i državnih

tijela te pravosuđa o bitnoj ulozi i važnosti politike tržišnog natjecanja. Tržišno

natjecanje treba shvatiti kao bitnu kariku u razvitku ukupnog gospodarstva jedne zemlje

5

i poštivanjem propisa i učinkovitom aktivnom politikom povećati konkurentnost na

svjetskom tržišnu.

2.2. CILJEVI TRŽIŠNOG NATJECANJA

Politika tržišnog natjecanja temelj je Unutarnjeg tržišta EU-a i čini dio isključivih

ovlasti Unije, što je utvrđeno još Rimskim ugovorom 1957. godine. Za politiku tržišnog

natjecanja odgovorna je Europska komisija koja brine o provođenju zajedničkih pravila

za realizaciju Unutarnjeg tržišta. Slobodna konkurencija preduvjet je slobodnog kretanja

roba i usluga na Unutarnjem tržištu premda ne smije biti nikakvih prepreka u njihovom

slobodnom kretanju. Prihvaćanjem tih zajedničkih pravila zemlje članice se obvezuju na

lojalno ponašanje i razvoj konkurencije Unutrašnjeg tržišta. Ova politika jača

učinkovitost tržišta (Kandžija i Cvečić, 2010:668-669).

Cilj zaštite tržišnog natjecanja je prije svega u stvaranju koristi za potrošače i jednakih

uvjeta za sve poduzetnike na tržištu, koji ponašajući se sukladno postojećim pravilima i

natječući se na tržištu kvalitetom, cijenom i inovativnošću svojih proizvoda i usluga,

pridonose cjelokupnom razvoju gospodarstva. U širem smislu, tržišno natjecanje

obuhvaća i poslove vezane uz državne potpore uključujući postupak odobravanja,

nadzora, provedbe i povrata državnih potpora, osim u području poljoprivrede i ribarstva.

Bitna značajka u aktivnoj tržišnoj politici je i promicati kulturu tržišnog natjecanja,

uočavati ograničenja koja se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore, a sadržana

su u zakonima i propisima koji dižu prepreke slobodnom i fer natjecanju poduzetnika na

tržištu (AZTN, 2012.)

U ostvarenju cilja zajedničkog tržišta, propisi tržišnog natjecanja imaju izuzetno važnu

ulogu, s obzirom da ograničavajući sporazumi između poduzetnika o podjeli tržišta i

isključivim oblicima poslovanja, te postupci poduzetnika u vladajućem položaju, mogu

u znatnoj mjeri otežati slobodnu trgovine među državama članicama pa i onemogućiti

pristup tržištu poduzetnicima iz drugim država članica. Propisi tržišnog natjecanja

Europske zajednice primjenjuju se na svaku djelatnost gospodarske prirode, a od

primjene prava tržišnog natjecanja nisu izuzeti ni poduzetnici kojima je povjereno

6

obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa ili imaju karakter financijskih

monopola.

Tržišno natjecanje u konačnici pogoduje svima: potrošačima, poduzetnicima i

gospodarstvu u cjelini. Osigurava bolju ponudu i kvalitetu te niže cijene proizvoda i

usluga, potiče inovacije i utječe na gospodarski rast.

2.3. PRAVNI I POLITIČKI ASPEKT U ULOZI TRŽIŠNOG NATJECANJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ

Slobodno kretanje dobara, kapitala, usluga i ljudi temelj je Europske unije i njenog

zajedničkog tržišta, u koje je, naravno, uključeno i telekomunikacijsko tržište.

U skladu s pravnom stečevinom Zajednice (acquis) tržišno natjecanje obuhvaća politiku

tržišnog natjecanja u užem smislu (anti-trust) i kontrolu državnih potpora (state aid), pa

acquis obuhvaća pravila i postupke za suzbijanje djelovanja protivnih tržišnom

natjecanju od strane poduzeća (ograničavajuće sporazume između poduzetnika i

zlouporabu vladajućeg položaja), te za sprječavanje vlada u davanju državnih potpora

koje narušavaju tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Općenito, pravila tržišnog

natjecanja direktno se primjenjuju na području Unije, a države članice moraju u cijelosti

surađivati s Komisijom u provedbi tih pravila.

Politika zaštite tržišnog natjecanja uključena je u aktivnosti Unije, sukladno članku 3.,

od njenog osnutka tj. sklapanja Ugovora o osnivanju 1958. godine, kao dio politike

okrenute prema stvaranju ekonomske integracije među zemljama članicama. Takvu je

ekonomsku integraciju bilo moguće postići samo jačanjem unutarnjeg tržišta kao

ključnog aspekta zajedničkog tržišta Unije, odnosno ukidanjem svih prepreka koje stoje

na putu trgovini među zemljama članicama. Stoga je uloga politike tržišnog natjecanja

kao instrumenta stvaranja jedinstvenog tržišta iznimno važna za razumijevanje prava

konkurencije Europske zajednice. To razlikuje i čini jedinstvenim pravo konkurencije

EU u odnosu na pravo konkurencije u bilo kojoj drugoj zemlji, pa čak i u samim

7

zemljama članicama. Naime, pravo konkurencije EU podređeno je dvama ciljevima:

zaštiti konkurencije među poduzetnicima, kao što je to i u drugim zemljama s tržišnim

gospodarstvima, ali i drugom, još zahtjevnijim i složenijim cilju: stvaranju jedinstvenog

europskog tržišta. Ovaj posljednji cilj često je diktirao razvitak zakonodavstva i prakse

tržišnog natjecanja u EU (vertikalna ograničenja, primjerice) (AZTN, 2012.).

Kako se Unija razvijala i sazrijevala pokazalo se da su pravo i politika konkurencije

imali središnje mjesto i ulogu u tom razvitku. Uredbe su sadržane u Ugovoru o

osnivanju EZ-a, a uključene su i u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. S pravne

strane, konkurencija u EU uređena je na taj način da zabranjuje sklapanja sporazuma

između poduzetnika koji utječu ili bi mogli utjecati na trgovinu između zemalja članica

ili bi na bilo koji način ograničili ili narušili tržišno natjecanje. Zabranjuje se, također,

zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu te

povezano s tim zabrana davanja državnih potpora koje narušavaju ili prijete tržišnoj

utakmici. (AZTN, 2012.).

Temeljni pravni propis za područje tržišnog natjecanja u Hrvatskoj je Zakon o zaštiti

tržišnog natjecanja. Za provedbu propisa tržišnog natjecanja kao tijelo opće nadležnosti

mjerodavna je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je nadležna za sva pitanja u

vezi sa zaštitom tržišnog natjecanja. Agencija je osnovana Odlukom Hrvatskog sabora

od 20. rujna 1995., a započela je s radom početkom 1997. godine. Agencija je pravna

osoba s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru

djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja(„Narodne

novine“, broj 79/09;) i Zakonom o državnim potporama („Narodne novine“, broj

140/05;) za što odgovara Hrvatskom saboru (AZTN, 2012). Posebna tijela koja su u

određenim djelatnostima isključivo nadležna za kontrolu tržišnog natjecanja postoje za

područje telekomunikacija i područje energetskih djelatnosti. Tako je u području

telekomunikacija za tržišno natjecanje zaduženo Vijeće za telekomunikacije (Petrović,

2002.).

Obveza je Republike Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s pravnom stečevinom

Europske zajednice (acquis communautaire) sukladno članku 69. Sporazuma o

8

stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i

Republike Hrvatske ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 14/01). Ta obveza

nastala je već samim potpisivanjem navedenog sporazuma (29. listopada 2001.).

Potrebno ju je potpuno ispuniti u roku od šest godina od dana potpisivanja SSP.

Međutim, područje tržišnog natjecanja izričito je navedeno kao jedno od prioritetnih

područja usklađivanja koje je pod posebnom pažnjom Europske komisije. Prema članku

40. SSP-a Hrvatska se obvezala razvijati i primjenjivati pravila zaštite tržišnog

natjecanja po uzoru na ona koja vrijede u EU u pogledu zakonodavstva i sudske prakse

EZ.

9

3. TRŽIŠNO NATJECANJE I OSNOVNA OBILJEŽJA TRŽIŠNIH

STRUKTURA

Tržišno natjecanje može se definirati kao odnos koji postoji između poduzetnika koji

prodaju robu ili pružaju usluge iste vrste, u isto vrijeme, i određenoj vrsti kupaca

(Glasnik AZTN, 1999:10).

3.1. SAVRŠENA KONKURENCIJA

Savršena konkurencija je oblik organizacije tržišta u kojem (Pavić, Benić i Hashi,

2006:354):

je broj proizvođača (prodavatelja) koji nude svoja dobra ili usluge velik,

je broj korisnika (kupaca) koji traže ta dobra ili usluge također velik,

su proizvodi koji nude različiti proizvođači slični, tj. nema obilježja koje

razlikuju output jednog proizvođača od outputa ostalih proizvođača (proizvode

homogena dobra)

svi proizvođači i kupci imaju savršeno znanje o svim važnim informacijama i

svjesni su različitih alternativa koje su im na raspolaganju

postoji slobodan ulaz na tržište, slobodan izlaz s tržišta, tj. nova poduzeća mogu

početi proizvoditi bez ikakvih poteškoća, a postojeća poduzeća mogu napustiti

tržište bez ikakvih kazni ili pravnih ograničenja.

Takav oblik tržišta se ponekad naziva i „tržištem kupaca“, gdje su upravo kupci oni koji

imaju kontrolu u svojim rukama i najviše koriste od cijele situacije.

Budući da poduzeće koje djeluje na tržištu savršene konkurencije nema nikakvu

kontrolu nad cijenom, odnosno zbog činjenice da postoji stotine proizvođača koji

prodaju isti proizvod po nižoj cijeni i ne mogu nikako utjecati na njezino smanjenje,

odnosno povećanje, takvo poduzeće je prihvatitelj cijene kao dane veličine (Pavić,

Benić i Hashi, 2006:373).

10

3.2. OLIGOPOL

Oligopol je oblik organizacije tržišta na kojem (Pavić, Benić i Hashi, 2006:403):

dominira mali broj prodavatelja istog ili sličnog proizvoda ili usluge,

proizvođači su međusobno ovisni i ponašanje jednog ima izravan utjecaj na

druge,

mogućnost ulaska i izlaska su ograničeni

proizvodi i usluge ovih proizvođača mogu biti homogeni ili diferencirani.

Premda u ovom tipu tržišta nema puno proizvođača, svatko ima određenu količinu moći

te može donekle utjecati na cijenu proizvoda. Na tržištu može postojati čisti oligopol

gdje nekoliko proizvođača prodaje isti (homogeni) proizvod ili diferencirani oligopol

gdje je proizvod koji prodavači prodaju različit, odnosno diferenciran.

3.2.1. Tajni oligopol

Premda će kasnije u radu biti više riječi o tržišnom natjecanju u sklopu

telekomunikacijskih usluga bitno je napomenuti značajke tajnog oligopola koji je na

navedenom tržištu često prisutan.

Kada postoji samo mali broj poduzeća na tržištu, ona biraju između kooperativnog i

nekooperativnog ponašanja. Poduzeća se ponašaju nekooperativno kada djeluju

samostalno bez ikakvog eksplicitnog ili implicitnog sporazuma s drugim poduzećima.

To često izaziva cjenovne ratove. Poduzeća se ponašaju kooperativno kada pokušavaju

minimalizirati konkurenciju. Kada poduzeća u oligopolu aktivno surađuju jedna s

drugim, ona ulaze u tajni sporazum. Taj pojam označava situaciju u kojoj dva ili više

poduzeća zajednički određuju svoje cijene ili razine proizvodnje, međusobno dijele

tržište ili zajednički donose druge poslovne odluke (Samuelson i Nordhaus, 2010:190).

Zarada u slučaju tajnog sporazuma može biti ogromna. U oformljenom tajnom

sporazumnom oligopolu određuje se cijena koja maksimiziran njihove zajedničke

dobiti. Tako udružena poduzeća zapravo postaju monopolistom na tržištu.

11

Na hrvatskom tržištu telekomunikacija liberalizacija je velikim dijelom provedena, no

potrebne su daljnje regulatorne akcije nadležnih tijela kako bi se postiglo ciljno stanje

konkurentskog tržišta po uzoru na razvijene zemlje Europske Unije, kojoj Republika

Hrvatska teži. Naime, unatoč sve većem broju operatora i davatelja usluga, na

hrvatskom telekomunikacijskom tržištu i dalje postoje operatori sa znatnijom tržišnom

snagom koji imaju vladajući položaj.

3.2.2. Karteli

Kartel je organizacija samostalnih poduzeća koja proizvode slične proizvode te djeluju

zajedno kako bi ograničili količinu i podigli cijene proizvodnje (Samuelson i Nordhaus,

2010:190).

U većini tržišnih gospodarstava sklapanje tajnih sporazuma za zajedničko određivanje

cijena ili dijeljenje tržišta je strogo zabranjeno. U brojim se zemljama poduzimaju vrlo

široke akcije i pokreću postupci na suzbijanje i razbijanje zabranjenih sporazuma

poduzetnika. Takvi sporazumi sadrže dogovore o cijenama, dogovore o podjeli tržišta

kao i sve druge zabranjene sporazume usmjerene na monopolizaciju nekog tržišta s

ciljem da utvrđivanjem ili povećavanjem cijena ostvare za sebe posebne koristi i veću

dobit. Antimonopolska tijela često teško dolaze do saznanja o postojanju takvog oblika

udruženja. Budući da sama sumnja nije dovoljna, u praksi je vrlo teško doći do

informacija dovoljnih za provođenje postupka u kojem će protupravno ponašanje

članova kartela biti dokazano, a njihovim članovima izrečena kazna.

3.3. MONOPOL

Monopol se definira kao tržište (Pavić, Benić i Hashi, 2006:373):

na kojem postoji samo jedan proizvođač,

na kojem proizvod nema bliskih supstituta,

koje je zatvoreno za ostala poduzeća koja žele na njega ući, bilo zbog pravnih ili

tehničkih razloga.

12

Najvažniji razlog postojanja monopola jesu prepreke slobodi ulaza na tržište ili

izlaska s tržišta. One mogu biti pravne ili prirodne.

Temeljna razlika između potpune konkurencije i monopola glede formiranja cijena

(Kovačević, 1993:73,74):

u potpunoj konkurenciji ponudioci ne mogu utjecati na formiranje cijena, a

monopol je to u stanju

u monopolističkom slučaju to poduzeće se izjednačuje sa sektorom proizvodnje

tako da funkcija potražnje ima isti oblik kao i funkcija agregatne potražnje

njegova cijena je viša, a proizvodnja manja od konkurentskog poduzeća, što

znači da je riječ o nesavršenom tržištu

monopolističko poduzeće samo određuje cijenu.

3.3.1 Monopolistička konkurencija

Monopolistička konkurencija nalikuje na savršenu konkurenciju na tri načina: postoji

mnogo kupaca i prodavatelja, ulazak i izlazak iz sektora su niski troškovi, a poduzeća

uzimaju cijene drugih poduzeća kao dane. Razlika je u tome što su u savršenoj

konkurenciji proizvodi jednaki, dok su u monopolističkoj konkurenciji diferencirani

(Samuelson i Nordhaus, 2010:191).

3.4. ZLOUPORABA VLADAJUĆEG POLOŽAJA NA TRŽIŠTU

Kako bi se postigla zaštita učinkovitog tržišnog natjecanja i očuvanje nesmetanog

funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU, Europsko pravo tržišnog natjecanja određuje

granice postupanja poduzetnika sa značajnijom tržišnom snagom uslijed koje oni mogu

negativno utjecati na tržišno natjecanje. Vladajući položaj na tržištu određuje se

prednošću nekog poduzetnika u odnosu na ostale sudionike na tržištu, a manje su

konkurentni. Poduzetnik koji ima vladajući položaj neovisan je u odnosu na moguće

konkurente. Međutim, do primjene propisa o zaštiti tržišnog natjecanja neće doći zbog

činjenice da je određeni poduzetnik uspješniji i zauzima veći tržišni udjel. Poduzetnici

koji imaju značajan položaj na tržištu također se moraju natjecati sa svojim

13

konkurentima. Do provedbe mjera za zaštitu tržišnog natjecanja neće doći samo iz

razloga što je određeni poduzetnik uspješniji i zauzima većinski tržišni udjel. Takve

provedbe će biti realizirane od strane Europske komisije i nacionalnih tijela za zaštitu

tržišnog natjecanja samo u slučaju ako vladajući poduzetnik zlorabi svoj položaj ili

postupi na način kojim sprječava ulazak drugih sudionika na tržište. Mjere će se

poduzeti i ukoliko se stvaraju zapreke ulaska na tržište ili istiskuje svoje konkurente i

time narušava tržišnu utakmicu.

Zlouporaba naročito očituje kao (Kapular, 2010.):

nametanje nepravednih (kupovnih ili prodajnih) cijena ili ostalih nepravednih

trgovinskih uvjeta,

ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača,

primjena nejednakih uvjeta za jednake poslove i time osiguravanje nepovoljnog

položaja u odnosu na druge trgovačke partnere

uvjetovanje sklapanja različitih ugovora koji nemaju nikakve veze s predmetom

tih ugovora, a njime se ostale stranke obvezuju na dodatne obaveze

3.4.1. Zlouporaba vladajućeg položaja putem cijena

Važno je da se kod vladajućeg položaja na tržištu poštuju propisi određivanja cijena.

Ukoliko se ustanovi da je određivanje cijena suprotno od propisa vezanih uz zaštitu

tržišnog natjecanja, može doći do sankcija.

Zlouporaba vladajućeg položaja putem cijena može biti u smislu diskriminacije u

cijenama, predatorskim cijenama ili pretjeranim cijenama.

Diskriminacija u cijenama dešava se kada se različitim kupcima naplaćuju različite

cijene, a radi se o istom proizvodu ili ukoliko se različitim kupcima naplaćuje ista

cijena, a cijena nabave je različita.

14

Kod predatorskih cijena kratkoročno se ostvaruju gubici kako bi se eliminirali

konkurenti, odnosno postavljaju se cijene ispod razine troškova. Takav oblik zlouporabe

vladajućeg položaja u praksi je teško dokaziv jer je snižavanje cijena zapravo poželjno u

tržišnoj utakmici. Za krajnje potrošače niže cijene su pogodne, ali samo u kratkoročnom

periodu jer nakon eliminacije konkurenta ponovo se postavljaju više cijene, a izbor za

potrošače je smanjen jer postoji manji izbor, odnosno prisiljeni su kupovati po višim

cijenama vladajućeg poduzetnika na tržištu.

Cijene koje se smatraju pretjeranim poduzetniku omogućuju veću stopu povrata nego

što bi bilo moguće na konkurentnom tržištu. Glavni indikator postojanja pretjeranih

cijena odnos je između cijene i prosječnih varijabilnih troškova. Međutim, time što

postoje visoke cijene ne treba značiti da na određenom tržištu nema konkurencije,

odnosno visoke cijene mogu poticati ulazak na tržište i time jačati tržišno natjecanje

(Kapular, 2010.).

3.4.2. Zlouporabe koje se ne ostvaruju putem cijena

Poduzetnik u realizaciji svog poslovanja ima pravo svojim kupcima odobravati

količinske rabate ili popuste. Rabati i popusti moraju biti transparenti i pod jednakim

uvjetima za sve kupce.

U slučaju kada Europska komisija i nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja

utvrde zlouporabu vladajućeg položaja obično izriču novčane sankcije. U određenim

slučajevima primjenjuju se i drugačije mjere, primjerice praćenje ponašanja poduzetnika

ili druge strukturne mjere. Sukladno su članku 9. Uredbe Vijeća EU br. 1/2003 stranke

mogu ponuditi preuzimanje određenih obaveza. Prema toj odredbi, kada Europska

komisija namjerava donijeti odluku kojom se određuje otklanjanje povrede Ugovora o

EZ i poduzetnici o kojima je riječ se obvežu na otklanjanje nedostataka, Europska

komisija može odlučiti da je preuzimanje obveza obvezujuće za te poduzetnike. Takva

odluka može se donijeti na određeni vremenski rok i mora sadržavati odredbu da više

nema osnova za postupanje Europske komisije (Kapular, 2010.)

15

3.4.3 Uređenje zlouporabe vladajućeg položaja u pravu tržišnog natjecanja RH

Ukoliko udio vlasništva određenog poduzetnika na nekom tržištu iznosi preko 40%

postoji sumnja o postojanju vladajućeg položaja prema hrvatskom zakonu kao i onom u

EU. Postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja pokreće i vodi Agencija za

zaštitu tržišnog natjecanja po službenoj dužnosti. Pokretanje postupka, također, mogu

inicirati fizičke ili pravne osobe i Agencija tada treba djelovati. Nakon provedenog

postupka dokazima se potvrđuje postoji li vladajući položaj ili ne i zlorabi li i narušava

poduzetnik tržišno natjecanje ili se navedena sumnja odbacuje. Ukoliko se utvrdi da je

poduzetnik zloupotrebljavao vladajući položaj određuju se mjere, uvjeti i rokovi za

otklanjanje štetnih učinaka takvog postupanja, a izriče se i upravno-kaznena mjera.

Prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja predviđa se i mogućnost određivanja mjera

praćenja poslovanja ili strukturnih mjera. Također se uvodi i obvezna dostava

Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, strankama protiv kojih je

pokrenut postupak kako bi se strankama osiguralo odgovarajuće pravo na obranu.

Međutim, ukoliko stranke žele predložiti preuzimanje obveze izvršenja određenih mjera

za uklanjanje negativnog postupanja, to moraju učiniti prije dostave Obavijesti o

preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (Kapular, 2010.).

U nastavku je naveden primjer u kojim je utvrđena zlouporaba vladajućeg položaja

sklapanjem zabranjenih sporazuma. U rješenju Agencije od 12. srpnja 2007. utvrđeno je

da su poduzetnik HT d.d. i njegovo povezano društvo T-Mobile Hrvatska d.o.o., u

razdoblju od 13. studenoga 2003. na dalje, zlouporabili vladajući položaj na

mjerodavnom tržištu telekomunikacijskih usluga, sklapajući Okvirne ugovore o

pružanju telekomunikacijskih usluga s velikim brojem poslovnih korisnika kojima su

uvjetovali sklapanje ugovora njihovim pristankom na dodatne obveze, koje po svojoj

prirodi ili običajima u trgovini nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora. Sporni

sporazumi imali su ograničavajući učinak jer su obvezivali kupce da poduzetnika u

vladajućem položaju (HT d.d. i T-Mobile Hrvatska d.o.o.) upoznaju s programima,

novim ponudama njegovih konkurenata (Vipnet) i uz obvezu prihvaćanja isključivo

novih i budućih ponuda HT d.d. i T-Mobile Hrvatska d.o.o. Pri tome su HT d.d. i T-

Mobile Hrvatska d.o.o. imali i mogućnost jednostranog ukidanja popusta korisnicima

16

koji koriste usluge njihovih konkurenata (Rješenje Agencije od 15. listopada 2007.,

„Narodne novine“, broj 6/08.).

3.5. KONCENTRACIJA

Pod pojmom koncentracija podrazumijevamo spajanje poduzeća kao dozvoljeni pravni

oblik nastanka novih poduzeća na način da se dva ili više poduzeća spoje ili da jedno

poduzeće prenese svoju imovinu na drugo poduzeće (Mlikotin-Tomić, 1999.).

Problem provedbe određene koncentracije pojavljuje se kada dođe do smanjivanja broja

tržišnih takmaca u nekoj djelatnosti ili na nekom tržištu. Time može doći do

ograničavanja ili ukidanja slobodnog tržišnog natjecanja i stvaranja monopolističkih

uvjeta. To se neće negativno odraziti samo na druge sudionike tržišne utakmice već i na

krajnje potrošače. Iz tog razloga potrebna je intervencija kroz pravila o tržišnom

natjecanju koja imaju težnju uspostavljanja slobodnog tržišnog natjecanja i kreiranja

povoljnog položaja za sve sudionike (Petrović, 1997.).

U interesu je svake države osiguranje djelotvornog i poštenog tržišnog natjecanja. Na

takvom tržištu trebao bi postojati što veći broj sudionika tržišne utakmice i jedina

dopuštena sredstva koja bi trebali koristiti u borbi za tržište su cijena i kvaliteta njihovih

proizvoda ili usluga. Kada postoji jaka konkurencija poduzetnici su prisiljeni uvoditi

inovacije i nove tehnologije, ukoliko žele opstati na tržištu, što rezultira većom

kvalitetom proizvoda ili usluge uz nižu cijenu. Navedeni procesi pogoduju potrošačima

koji imaju veliki izbor proizvoda uz različite cijene i kvalitete. Upravo iz tih razloga

država treba nadzirati procese koncentriranja poduzetnika jer ukoliko se nadzor ne

provodi dolazi do ukidanja navedenih pogodnosti koje imaju negativan učinak za same

potrošače i određeno tržište (Cerovac, 2010.).

Osnove slobodnog tržišnog natjecanja u pravu EU utvrđene su čl. 81. i čl. 82.

Amsterdamskog sporazuma. Pitanje kontrole koncentracija koje imaju tzv. dimenziju

Zajednice, utvrđen je Uredbom vijeća (EEZ) o kontroli koncentracija između

poduzetnika, br. 4064/89, od 21. prosinca 1989. (stupila na snagu 21. rujna 1990).

17

Kontrolu koncentracija u EU provodi Europska komisija, odnosno njeno posebno tijelo

Glavna uprava (Direction General) za koncentracije. Službenici Komisije ovlašteni su

proučiti knjige i druge poslovne bilješke, ili uzeti ili zahtijevati njihov preslike, na licu

mjesta zahtijevati usmeno obrazloženje i izvršiti uvid u poslovne prostorije, zemljište i

prijevozna sredstva poduzetnika (Cerovac 2010:6).

Zaštita slobodnog tržišnog natjecanja u Republici je Hrvatskoj uređena Zakonom o

zaštiti tržišnog natjecanja iz 1995. godine. Taj zakon u potpunosti preuzima temeljna

načela o zaštiti tržišnog natjecanja sadržana u Rimskom (Amsterdamskom) sporazumu i

drugim propisima EU. Kontrolu koncentracija u Republici Hrvatskoj provodi Agencija

za zaštitu tržišnog natjecanja. Glede ovlaštenja na prikupljanje podataka AZTN je

ovlaštena od poduzetnika zahtijevati sve obavijesti i dostavu svih podataka i

dokumentacije, a ovlaštena je izvršiti i neposredan uvid u poslovne prostorije i svu

pokretnu i nepokretnu imovinu u vlasništvu poduzetnika čija je djelatnost predmet

postupka. Međutim, AZTN je ovlaštena zahtijevati podatke i obavijesti i od svih drugih

osoba (pravnih i fizičkih) za koje smatra da bi mogli pridonijeti rješavanju i pojašnjenju

određenih pitanja o narušavanju slobodnog tržišnog natjecanja (Cerovac 2010:7.).

18

4. TRŽIŠNO NATJECANJE I TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U

EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ

Sektor telekomunikacija postao je jedan od najvećih i najznačajnijih svjetskih

gospodarskih djelatnosti. Godina 1992. može se smatrati svojevrsnom prekretnicom

gdje je broj fiksnih telefonskih priključaka prestao rasti, dok je došlo do naglog rasta

pokretnih telekomunikacijskih priključaka. Smatra se da su tri glavna čimbenika

zaslužna za izvanredno brz i uspješan razvoj te široku rasprostranjenost pokretnih

telekomunikacijskih sustava: korisnička potreba za pokretljivošću, izvanredan razvoj

tehnoloških mogućnosti te stalna tržišna utakmica između proizvođača opreme i između

operatora i davatelja usluga (Mičetić, 2006:28).

Tržište telekomunikacija jedno je od najbrže rastućih tržišta na svijetu. Poduzeća koja

pružaju telekomunikacijske usluge ostvaruju velike profite, a visina tih profita ovisi o

konkurenciji, kvaliteti usluga, stalnom uvođenju inovacija na tržište te mogućnostima

praćenja napretka tehnologije. Upravo iz tih razloga tržišno natjecanje igra važnu ulogu

na ovom tržištu.

U sektoru telekomunikacija dosada nije bilo slučaja da je doživljen potpuni slom nekog

sudionika na tržištu. Premda se navedeno tržište razvija iz monopolističkog i

oligopolističkog u konkurentsko okruženje to se ne može smatrati pravilom. Iako je

povećan financijski rizik u navedenom sektoru, konkurencija može dovesti do značajnih

koristi za korisnika u smislu povećanih mogućnosti i izbora, većih inovacija, više

kvalitete usluga i nižih cijena. Također, konkurencija dovodi do većih efikasnosti javnih

telekomunikacijskih operatora, a liberalizacija omogućuje značajno povećanje

telekomunikacijskog tržišta. Navedeni procesi dovode do otvaranja novih radnih mjesta

unutar i izvan telekomunikacijskog sektora, dolazi do povećanja ukupnog BDP-a

nastalog zbog pozitivnih eksternalija razvitka telekomunikacijskih mreža i sl. (Dvornik,

2000.).

19

Premda telekomunikacije spadaju u javne usluge ekonomske aktivnosti od javnog

interesa, koje su ustanovile javne vlasti, a izvršavaju ih oni ili posebni javni ili privatni

subjekti. Liberalizacija telekomunikacijskog sektora pomogla je u razvoju

transeuropskih mreža i europskog informacijskog sustava, inovacija i jeftinijih

proizvoda veće kvalitete. Smjernica 2008/63/EC omogućila je slobodno tržišno

natjecanje na tržištu opreme za telekomunikacijske priključke (modeme, teleks i

telefaks priključke, privatne satelitske stanice i sl.), a smjernica 2002/77/EC na tržištu

mreža i usluga elektronskih komunikacija. Istodobno proces liberalizacije ne smije

zahvatiti isključiva zakonska prava dodijeljena od nacionalnih telekomunikacijskih

tijela, koja nemaju komercijalnu narav. Komisija je, za telekomunikacijske i poštanske

usluga, preuzela od SAD-a koncept univerzalnih usluga, koje se definiraju kao

„minimalno date usluge, čija je kvaliteta specificirana za sve korisnike, po prihvatljivim

cijenama“. To znači da korisnici npr. moraju imati mogućnost pristupa fiksnim

lokacijama za nacionalne i međunarodne pozive, kao i za hitne pozive. Za univerzalne

usluge posebno je važno da udovoljavaju sljedeća četiri načela (Kandžija i Cvečić,

2010:693):

univerzalnost – pristup svim osobama, na svim mjestima po pristupačnim

cijenama,

jednakost – svi korisnici imaju pravo na identičan tretman,

kontinuitet – osigurava neprekidnost usluge,

adaptabilnost – osigurava se razvojem usluga sukladno tehničkom napretku i

zahtjevima potrošača.

4.1. REGULIRANJE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U EUROPSKOJ

UNIJI

Regulatorni okvir za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i pridružene usluge

čini skup pravila čija je razrada počela 1999., koja je usvojena 2002., a stupila je na

snagu 25. srpnja 2003. godine., sa sljedećim ciljevima (Lovrek, 2012:8):

poticanje tržišne utakmice,

poboljšanje funkcioniranja tržišta,

20

postizanje interesa koji ne bi bili garantirani samim odnosima na tržištu,

jednostavnost, usmjerenost prema deregulaciji, tehnološka neutralnost i

fleksibilnost.

Ciljevi regulatornog okvira su (Lovrek, 2012:8):

smanjiti prepreke za ulazak novih sudionika i poticati djelotvornu konkurenciju,

omogućiti korisnicima odabir operatora i davatelja usluga,

zaštita privatnosti (informacije o korisniku, informacije koji izmjenjuju

korisnici).

Osnovna načela regulatornog okvira sadrže (Lovrek, 2012:8):

transparentnost: jasnoća smjernica i zakonodavstva uz javnost primjene,

razmjernost: obveze u skladu sa tržišnim udjelom,

nediskriminacija: uvažavanje svih sudionika tržišta,

nenarušavanje tržišnog natjecanja.

Instrumenti regulatornog okvira su (EU 2003.) (Lovrek, 2012:8):

okvirna smjernica (Framework Directive),

smjernica o pristupu i međusobnom povezivanju (Access Directive),

smjernica o ovlaštenjima (Authorisation Directive),

smjernica o univerzalnoj usluzi (Universal Service Directive),

smjernica o privatnosti i elektroničkoj komunikaciji (Directive on privacy and

electronic communication).

U EU postoji načelo da se davatelji telekomunikacijskih usluga mogu opteretiti

naknadom samo onoliko koliko je potrebno za financiranje regulatornih mehanizama.

To načelo utvrđeno je još u „starom regulatornom okviru“ EU-a, koji se razvijao do

1998. godine. Ono je posebno apostrofirano i vrlo jasno istaknuto u direktivi br.

2002/20/EC, koja uređuje pitanje ovlašćivanja poduzeća da se bave

telekomunikacijskim uslugama. U većini zemalja primijenjeno je načelo da se

jednokratne naknade prilikom stjecanja određene ovlasti naplaćuju u razmjeru s

21

troškovima koji su vezani uz obradu zahtjeva ili obavijesti koje poduzeće podnosi

regulatoru, te da se godišnje naknade naplaćuju u visini određenog (malog) postotka

godišnjih prihoda poduzeća, što služi financiranju ukupnih godišnjih troškova

regulatornog sustava. Zemlje članice EU ne smiju ubirati nikakve druge posebne

naknade od ovih poduzeća. Kako bi telekomunikacijska poduzeća mogla kontrolirati

kako se troše njihova sredstva, koja su namijenjena isključivo i jedino financiranju

regulatornog sustava, regulatorne agencije dužne su voditi transparentno računovodstvo,

i na široko dostupan način objavljivati svoja financijska izvješća najmanje jednom

godišnje. S obzirom da su sve članice EU morale do srpnja 2003. godine implementirati

u svojim zakonodavstvima odredbe direktiva „novog regulatornog okvira“, među

kojima je i navedena direktiva 2002/20/EC, jednokratne naknade morale su nužno biti

spuštene na vrlo niske iznose, u odnosu na raniju praksu (HUZP, 2012).

U zemljama EU zbog niskih ulaznih naknada, ali i zbog kvalitetno riješenih problema

interkonekcije i pristupa, broj davatelja usluga je velik. Na primjer, u Austriji je od

liberalizacije telekomunikacija, 1997. godine, do danas, registrirano oko 150 davatelja

usluga u fiksnoj mreži, na različitim razinama (nacionalna, regionalna, lokalna). Od tog

velikog broja danas je ostalo aktivnih 60-ak. Ostali su poslovno propali zbog djelovanja

normalnih tržišnih mehanizama (MPPI, 2012.).

4.2. LIBERALIZACIJA TELEKOMUNIKACIJA U EU

Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća, odlučivši pokrenuti postupak uspostavljanja

zajedničkog europskog telekomunikacijskog tržišta, Europska komisija se našla u

nezavidnom položaju. Nacionalni telekomi su, uz podršku zemalja članica, uspostavili

monopole usluga i terminalne opreme na nacionalnim telekomunikacijskim tržištima te

ni države članice ni nacionalni telekomi nisu htjeli drastičnu promjenu postojećeg

stanja. Upravo zato Europska komisija je morala raditi mnoge kompromise te je

postupak potpunog ukidanja nacionalnih monopola i otvaranja europskog

telekomunikacijskog tržišta trajao 11 godina (od 1987. do 1998.). Ubrzo nakon toga

uslijedili su i novi regulatorni okviri koji su pojednostavili postojeće odredbe i

prilagodili pravnu regulativu tehnološkom i tržišnom razvoju (Turudić, 2011:4).

22

Liberalizacija je, pored privatizacije i deregulacije, jedan od procesa koji

monopolističko tržište prevode u liberalno tržište. Na liberalnom tržištu operatori

djeluju pod ravnopravnim uvjetima, a korisnik bira operatora prema želji. Liberalizacija

telekomunikacijskog tržišta znači uvođenje kompetitivnosti u trgovinu informacijskim i

telekomunikacijskim uslugama (oss.unist, 2012.).

Od 1998. godine radi se na liberalizaciji tržišta telekomunikacija u Europskoj uniji. U

želji da se potakne razvoj europskog telekomunikacijskog tržišta Europska unija je

poduzela razne mjere, poput usklađivanja norma za mobilnu telefoniju (GSM norma) i

satelitske komunikacije, razvoja integralne usluge digitalne mreže (ISDN), te

financiranja istraživanja informacijskih tehnologija i izgradnju transeuropskih

telekomunikacijskih mreža (Klarić, 2005:16).

Proces liberalizacije u pojedinim zemljama EU bio je složen i u nastavku rada navedeno

je nekoliko primjera liberalizacije telekomunikacijskog sektora europskih zemalja.

Liberalizacija njemačkog tržišta telekomunikacija započela je 1989. godine kada su

isprva liberalizirani sektori mobilne telefonije i satelitske transmisije. U narednih

nekoliko godina počinje se na njemačkom tržištu odvijati proces postupne liberalizacije

koja je formalno-pravno dovršena 1. siječnja 1998. kad je prestao važiti stari Poštanski

zakon, a stupio je na pravnu snagu Zakon o telekomunikacijama

(Telekommunikationsgesetz). Pitanje nelojalne konkurencije jedan je od temeljnih

problema tržišta telekomunikacija u Njemačkoj, pravno je reguliran kroz Zakon o

ograničenju nelojalne konkurencije koji sadrži temeljne njemačke antitrust pravne

odredbe. Stupio je na snagu 1958. godine, a u međuvremenu je doneseno 7 izmjena i

dopuna spomenutog Zakona. Danas je njemačko tržište telekomunikacije jedno od

najliberalnijih tržišta u EU (Liderpress, 2012.).

Sljedeći primjer liberalizacije telekomunikacijskog sektora vezan je uz Irsku. Prvi od

dva temeljna zakona u razvoju irskih telekomunikacijskih usluga je Zakon o poštanskim

i telekomunikacijskim uslugama iz 1983. godine kojim su poštanske i

telekomunikacijske usluge podređene Ministarstvu pošte i telegrafa. Telecom

23

Éireann, tvrtka u državnom vlasništvu imala je ekskluzivna prava na javne usluge na

području države. Ministarstvo je zbog povlaštene pozicije Telecom Éireanna davalo

dozvole drugim operaterima po vrlo ograničavajućim uvjetima, ravnajući se prema

interesima državne kompanije Telecom Éireann. Ova je praksa dokinuta početkom

procesa liberalizacije donošenjem Zakona o raznovrsnoj telekomunikacijskoj opskrbi iz

1996. godine koji je stupio na pravnu snagu 1997. koji je predstavljao nadopunu i

Zakona o poštanskim i telekomunikacijskim uslugama iz 1983. godine. Zakonom iz

1997. godine ustrojen je Ured direktora za regulaciju telekomunikacija. Nakon 1997.

godine započeo je u Irskoj intenzivan proces liberalizacije tržišta telekomunikacija,

(godinu dana ranije od većine drugih europskih zemalja), što je Ured direktora za

regulaciju telekomunikacija dalo značajnu odgovornost (bio je zadužen za režim

licenciranja telekomunikacija, pridržavanja standarda kvalitete usluga te je imao ključnu

ulogu u arbitražnoj proceduri. Godine 2002. irski je parlament izglasao novi

Communications Zakon o telekomunikacijama koji je kvalitetnije regulirao područje

telekomunikacija (Liderpress, 2012.)

U procesu liberalizacije francuskog telekomunikacijskog sektora značajnu ulogu je

odigralo smanjenja monopola France Telecoma, najvećeg operatera. Proces

liberalizacija tržišta telekomunikacija započeo je 1998. godine te osnivanjem Uprava za

reguliranje na tržištu telekomunikacije godinu dana ranije (1997.) Uprava je nezavisni

regulator na francuskom tržištu telekomunikacija. Znatno veći koraci u liberalizaciji

tržišta su postignuti 2003. godine implementiranjem europskih odredbi u francuski

zakon, nakon čega je dopušteno praktički svakome da nudi svoje usluge u tom sektoru.

Prema procjenama vodećih francuskih stručnjaka u sektoru telekomunikacija, tek je

implementiranjem europskih odredbi u nacionalni zakon, došlo do stvarne liberalizacije

tržišta. Unatoč vrlo liberalnim mjerama Zakona o telekomunikacijama i kaznenim

mjerama koje je donijela Uprava, France telecom je i nadalje zadržao dominantnu

poziciju na francuskom tržištu telekomunikacija (Liderpress, 2012.).

Liberalizacija tržišta telekomunikacija u Finskoj započela je znatno ranije nego u

drugim dijelovima Europe (1985.), a proces nije bio reguliran s većim teškoćama jer su

neki telekomunikacijski operatori već bili u privatnom vlasništvu. Temeljni Zakon o

24

tržištu komunikacija je donesen 1987. i do danas su u sedam navrata izglasavane

njegove izmjene i dopune. U posljednje izmjene i dopune Zakona iz 2001. godine

implementirani su propisi EU (Liderpress, 2012.)

Liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u Italiji započela je 1998. godine kada je

privatiziran dotadašnji monopolist - Telecom Italia. Stvaranje formalno-pravnog okvira

za tržište telekomunikacija na području Italije, prema mišljenju vodećih stručnjaka u

oblasti talijanskih telekomunikacija, karakterizira diskontinuitet i zakašnjele reakcije.

Prema njihovom mišljenju, do sada nije postojala politička volja za uređenjem tog

sektora po mjerilima globalnih trendova, pa je i danas formalno-pravni okvir u

telekomunikaciji prilično nedorečen (Liderpress, 2012.)

Zakon o telekomunikacijama u Nizozemskoj donesen je 1996. godine i njime su

stvoreni optimalni uvjeti za liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta. Zakonom je

utemeljena Nezavisna nizozemska agencija za poštu i telekomunikacije kao nezavisno

tijelo izvršne vlasti i precizno je određen njen djelokrug aktivnosti: kontrolira

provođenje zakona, određuje udio pojedinih telekomunikacijskih tvrtki na

telekomunikacijskom tržištu, određuje cijene usluga, arbitrira u sporovima, štiti

privatnost korisnika telekomunikacija i osigurava zakonski minimum u

telekomunikacijama. U provođenju svojih zakonskih ovlasti Agencija ima pravo uvida u

dokumente, ovlaštena je izricati opomene učesnicima na telekomunikacijskom tržištu,

izricati novčane kazne (visinu kazne određuje Agencija po vlastitoj prosudbi). Novi

Zakon o telekomunikacijama je stupio je na pravnu snagu u svibnju 2004. godine i u

njemu je inkorporirano pet temeljnih europskih smjernica: okviri za suradnju, smjernice

za pristup, univerzalne smjernice za usluge i smjernice za privatnost. Nezavisna

nizozemska agencija za poštu i telekomunikacije obvezana je dodatno u suradnji s

Nizozemskom komisijom za kontrolu konkurentnosti regulirati odnose na tržištu

telekomunikacija. Agencija je također obvezana donositi godišnji izvještaj u kojem

navodi prioritete u razvoju tržišta telekomunikacija u narednih godinu dana. Kao jednu

od mjera za sprečavanje monopola, na sugestiju Agencije uvedena je tehnologija

Universal Mobile Telecommunications System (UMTS) i Wireless Local Loop (WLL)

25

kako bi se telefonija razvijala bez potrebe uvođenja novih kablova do korisnika

(Liderpress, 2012.)

Španjolski Zakon o telekomunikacijama iz 1987. godine postavio je zakonske okvire i

definirao odgovornosti javne administracije za sektor telekomunikacija. Ovaj je zakon

uz naknadne aplikacije europskih direktiva (Direktiva 88/301/CEE i 90/388/CEE) i

naknadne izmjene i dopune pretvoren u novi zakon koji je stupio na pravnu snagu 1992.

godine. Španjolska je vlada na temeljima ovog Zakona ustanovila prvi nacionalni plan

za sektor telekomunikacije. Proces liberalizacije španjolskog tržišta telekomunikacija

otpočeo je 1993. godine kad je izdano 8 licenci za nove operatere. Godine 1997. je

donesen Zakon o liberalizaciji sektora telekomunikacije koji je štitio ravnopravne uvjete

na tržištu. Slijedeće godine španjolski je parlament donio novi Zakon o

telekomunikacijama koji je ukinuo dotadašnju pravnu regulativu od 1987. godine, te

uključio neke odredbe EU koje se odnose na tržište telekomunikacija. Ovaj se zakon

temelji na europskim smjernicama: poticanju konkurencije, ne-diskriminaciji,

liberalizaciji tržišta, sustavu sankcija i obaveza za operatere. Godine 1998. izglasan je

Glavni zakon o telekomunikacijama koji je španjolske telekomunikacije uskladio s

zahtjevima EU. Ovaj zakon je dopunjavan 2003. kako bi se uskladio s novim europskim

direktivama (Liderpress, 2012.).

Članak 2. Direktive o punom tržišnom natjecanju predstavlja završni korak u

liberalizaciji tržišta telekomunikacijskih usluga: propisuje ukidanje svih tržišnih

ograničenja koja do tada nisu bila ukinuta (osim fiksne telefonije) do 1. srpnja 1996., a

nakon 1. siječnja 1998. ukida monopol nacionalnih telekoma na pružanje usluge fiksne

telefonije te omogućava izgradnju konkurentskih telekomunikacijskih mreža u svakoj

državi članici (Dvornik 2011.:12.).

O slučaju nepoštenog tržišnog natjecanja u Hrvatskoj već je navedeno u ovom radu, a

slični slučajevi zabilježeni su i u zemljama Europske Unije.

U srpnju 2007. godine, Europska komisija kaznila španjolskog telekomunikacijskog

operatora Telefónica sa 151,8 milijuna eura zbog nepoštenog vladajućeg položaja na

26

tržištu. Komisija je utvrdila kako je unutar pet godina taj telefonski operator nametnuo

nepravedne cijene te kao monopolist onemogućio pružanje usluga drugim operatorima,

a potrošačima nametnu jedne od najviših cijena u Europi (European Commission,

2012.).

Sličan slučaj bio je i u Njemačkoj gdje je zbog sličnih razloga Komisija kaznila

Deutsche Telekom s 12,6 milijuna eura zbog zloupotrebe svog dominantnog položaja na

tržištu (European Commission, 2012.).

Također, Komisija je kaznila 2003. godine francuski France Telecom s 10,5 milijuna

eura zbog predatorskih cijena (European Commission, 2012.). Kako je već navedeno u

ovom radu, radi se o jednom od oblika zlouporabe vladajućeg položaja koji svoje

usluge privremeno prodaje po cijenama nižima od proizvodne cijene s ciljem da tržišne

takmace istisne s tržišta ili da im spriječi pristup tržištu. Na taj način povećava svoj

tržišni udjel do moguće monopolizacije tržišta.

U travnju 2009. godine Komisija je odlučila pokrenuti postupak protiv slovačkog

Slovak Telekoma zbog sumnje u nepošteno tržišno natjecanje, a kasnije u prosincu

2010. godine Komisija je odlučila proširiti istragu i na matičnu tvrtku Deutsche

Telekom. Kazna je također izrečena u višemilijunskom (European Commission, 2012.).

4.3. PRIKAZ TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U EU

U posljednjih nekoliko godina na europskom telekomunikacijskom tržištu zabilježena

su veliki kretanja i transformacije s brzim širenjem u pristupu telekomunikacijskih

mreža te broju dostupnih usluga i aplikacija. Iako su mnogi faktori pridonijeli

transformaciji u telekomunikacijskoj industriji, konkurencija je odigrala ključnu ulogu u

poticanju telekomunikacijskih operatora da ulažu u nove tehnologije, inovacije i ponude

nove usluge. Povećani konkurentski pritisak se osjetio u cijelo europskom tržištu, iako

značajne razlike ostaju kod pojedinih usluga i zemljama.

27

Grafikon 1: Telekomunikacijski izdaci (%BDP) u EU u 2010. godini

Izvor: Izrada prema podacima s http://epp.eurostat.ec.europa.eu (06.09.2012.)

Iz Grafikona 1 vidljivo je kako su telekomunikacije izdaci činili 2,8% bruto domaćeg

proizvoda (BDP) u EU-27 u 2010. godini u usporedbi s 3,3% u SAD-u i 3,5% u Japanu

(podaci iz 2008. godine).

Najveće relativne razine rashoda uglavnom su zabilježene u onim državama članicama

koje su pristupile EU-u 2004. ili 2007. godini (podaci za Cipar i Malta nisu dostupni u

ovom grafikonu), posebice u Estoniji i Bugarskoj.

28

Tablica 1: Prihod od telekomunikacija, 2009. godina (mil. eur.)

Ukupan prihod Usluge fiksne mreže

Usluge mobilne mreže

Internetske usluge

Belgija 10145 6041 4104 Bugarska 1700 235 820 151

Češka 5071 1809 3059 739

Danska 5524 841 2155 1144

Njemačka 60600 19300 21700

Estonija 718 263 262 100 Irska 4611 1904 2385 482

Grčka 7805 3469 4336 152

Španjolska 41765 6485 14453 3932

Francuska 49530 9957 19051 5934

Italija Cipar 609 130 279 33

Latvija

Litva 835 103 326 119

Luxemburg 506 255 251 48

Mađarska 3451 591 1590 506 Malta 249 75 132 0

Nizozemska 14013 5109 7176

Austrija 5300 1062 3286 780

Poljska

Portugal Rumunjska 4791 1559 2433

Slovenija 1266 154 527 150

Slovačka 2123 264 1354 214

Finska 4730 1690 2100

Švedska 8080 1449 2095 954

UK

Island 250 75 97 12

Norveška 3851 816 1919 754

Švicarska 11572 3585 3065

Hrvatska 2104 631 1199 142

Makedonija 408 101 244 34

Turska 9557 3560 5997 1128

Izvor: Izrada prema podacima s http://epp.eurostat.ec.europa.eu (06.09.2012.)

Tablica 1 prikazuje ukupan prihod koji se temelji na prodaji svih telekomunikacijskih

usluga, uključujući i najam linija, usluge fiksne mreže, usluge mobilne mreže, usluge

29

međusobnog povezivanja i internet usluge. U gotovo svim zemljama članicama (za koje

su podaci dostupni) ostvaren promet mobilnih usluga premašio je promet fiksne mreže,

izuzetak je u ovom slučaju Belgija gdje je promet od fiksne mreže još uvijek veći od

prometa u mobilnoj mreži (podaci iz 2009. godine).

Tablica 2: Cijene poziva u fiksnoj liniji za EU 27 od 2000. do 2010. godine

Lokalni pozivi Međugradski pozivi Pozivi prema SAD-u

2000. 2005. 2010. 2000. 2005. 2010. 2000. 2005. 2010. EU 27 0.35 0.41 1.31 0.76 0.72 2.10 1.71

Belgija 0.49 0.57 0.63 1.74 0.57 0.63 5.95 1.98 2.17

Bugarska 0.06 0.16 0.16 1.41 0.68 0.50 11.29 1.84 0.92

Češka 0.55 0.64 0.65 1.66 1.30 0.65 2.36 2.34

Danska 0.41 0.37 0.13 0.54 0.37 0.13 4.72 2.38 2.72 Njemačka 0.43 0.39 0.29 1.24 0.49 0.29 2.45 1.23 0.29

Estonija 0.14 0.25 0.25 0.71 0.25 0.25 10.26 2.56 2.31

Irska 0.51 0.49 0.58 0.94 0.82 0.92 2.92 1.50 1.96

Grčka 0.31 0.31 0.32 1.40 0.74 0.76 3.26 2.93 3.03

Španjolska 0.28 0.28 0.30 1.85 0.84 0.97 4.25 1.53 1.66 Francuska 0.42 0.33 0.36 1.19 0.83 0.77 2.97 2.27 1.96

Italija 0.25 0.22 0.22 1.72 1.15 1.15 2.79 2.12 2.12

Cipar 0.08 0.21 0.18 0.61 0.21 0.18 3.73 0.65 0.65

Latvija 0.35 0.35 0.36 1.01 1.01 1.04 5.81 5.83 5.98

Litva 0.26 0.39 0.39 1.07 0.79 0.79 11.96 4.06 4.12 Luxemburg 0.37 0.31 0.31 2.06 1.37 1.37

Mađarska 0.34 0.41 0.46 1.22 1.07 1.12 4.24 2.93 2.40

Malta 0.25 0.25 1.76 1.90

Nizozemska 0.30 0.33 0.60 0.42 0.49 0.60 0.78 0.85 1.82

Austrija 0.69 0.49 0.54 2.30 0.59 0.54 4.32 1.90 2.20

Poljska 0.36 0.36 0.51 1.49 1.30 1.02 10.72 3.79 1.24

Portugal 0.23 0.37 0.37 1.28 0.65 0.38 3.68 3.11 3.11

Rumunjska 0.23 0.35 0.24 1.37 0.64 0.24 6.91 2.62 1.19

Slovenija 0.17 0.26 0.29 0.17 0.26 0.29 1.40 1.40

Slovačka 0.40 0.75 0.75 1.93 1.54 1.15 11.18 3.79 0.75 Finska 0.22 0.24 0.34 0.87 0.94 1.01 5.68 4.90 4.80

Švedska 0.30 0.30 0.29 0.30 0.30 0.29 1.12 1.08 0.89

UK 0.47 0.36 0.77 0.95 0.36 0.77 2.83 1.67 2.19

Japan 0.41 0.35 0.33 3.07 1.43 1.37 6.14 6.14 5.86

USA 0.09 0.08 0.08 0.43 1.02 0.67

30

Izvor: Izrada prema podacima s http://epp.eurostat.ec.europa.eu (06.09.2012.)

Iz Tablice 2 vidljivo je kako je cijena poziva pala između 2000. i 2010. godine u

mnogim državama članicama. Popusti su najznačajniji za nacionalne pozive za lokacije

veće udaljenosti i međunarodne pozive (ovdje su zastupljeni i pozivi prema Sjedinjenim

Američkim Državama). Diljem EU, prosječna cijena nacionalnoj poziva za lokacije

veće udaljenosti gotovo se prepolovila između 2000. i 2010. godine, a većina tog

smanjenja je nastala do 2005. godine. Prosječna cijena je pala oko 5% između 2005. i

2010. godine. Pad cijene između 2005. i 2010. godine za međunarodne poziv bio je

veći, smanjio se za oko 19%, dok je cijena lokalnog poziva povećana za 17%.

Najveći porast (u postocima) u cijeni lokalnih poziva između 2005. i 2.010. godine

zabilježen je u Velikoj Britaniji, gdje je cijena više nego udvostručila, dok je

dvoznamenkasti postotak povećanja zabilježena u osam drugih država članica. Nasuprot

tome, u Danskoj je zabilježen najveći pad u cijeni lokalnih poziva, za 65%. U većini

država članica došlo je do pada cijene za međunarodne pozive između 2000. i 2010.

godine, smanjenje je manje dinamično tijekom druge polovice desetljeća.

Cijene lokalnih, nacionalnih poziva za lokacije veće udaljenosti ili međunarodnih

poziva uvelike se razlikuju diljem država članica EU u 2010. godini. Lokalni pozivi bili

su najskuplji u Velikoj Britaniji, nacionalni pozivi za lokacije veće udaljenosti u

Slovačkoj i Italiji, dok je cijena međunarodnih poziva bila najviša u Latviji. Najjeftiniji

tarife za lokalne pozive bile su u Danskoj, Bugarskoj i na Cipru, dok su najjeftiniji

nacionalni pozivi za lokacije veće udaljenosti u Danskoj i na Cipru. Za međunarodne

pozive (u Sjedinjenim Američkim Državama), najjeftiniji poziv bili su iz Njemačke.

Što se tiče pokretnih mreža prosječna penetracija pokretnih mreža kontinuirano raste. U

2005. godini iznosila je 92,8% u EU 25, da bi u 2006. godini u mnogim zemljama

prešla 100%. Prema podacima za 2005. godinu, u EU 25 je bilo ukupno 426 milijuna

pretplatnika pokretnih mreža, s porastom na 558 milijuna i penetracijom od 85%

početkom 2007. godine. Brzina rasta se jako razlikuje od države do države pa je u

razvijenijim državama EU 15 porast prosječno iznosio 5% -8%, dok je samo nekoliko

država imalo porast veći od 10% (Grčka, Luksemburg, Nizozemska i Finska). U nekim

je državama EU-a nakon proširenja porast tržišta iznimno visok, u čemu prednjače

31

baltičke države (npr. Litva 25%). Stope rasta se usporavaju s visokom penetracijom

(Čičin-Šain, 2011.:7).

Grafikon 2: Kućanstva s pristupom internetu (% svih kućanstava) u 2009. i 2010. godini

Izvor: Izrada prema podacima s http://epp.eurostat.ec.europa.eu (06.09.2012.)

Iz Grafikona 2 možemo vidjeti kako je korištenje internetskih usluga u zemljama EU u

vidljivom porastu unutar godine dana (podaci za 2009. i 2010. godinu).

U EU 27 2007. godine 54% kućanstava imalo je pristup internetu (European

Commission, 2012.). Taj je postotak i dalje u porastu i u 2010. godini dosegnut je iznos

od 70%. Najveći udio (91%) kućanstava s pristupom internetu u 2010. godini

zabilježen je u Nizozemskoj, a najniži (33%) u Bugarskoj. Opće je poznato da je

internetska mrežna podloga informatičkog društva. Prodire u sve segmente života, od

zabave, preko školovanja pa do poslovanja i samim time je njegovo korištenje u

porastu. Konkurencija u EU je osjetno snizila cijene interneta, a ovakav razvoj u EU

omogućili su regulatorni zakoni koji inzistiraju na postojanju konkurencija. Prije njih,

neophodna je politička volja koja u vidu ima korist korisnika, a ne velikih nacionalnih

monopolista. Europska komisija je u svojim dokumentima zauzela stav da je

32

širokopojasni pristup internetu jedan od preduvjeta za razvoj informatičkog društva i

društva baziranog na znanju.

Grafikon 3: Udio zaposlenih u telekomunikacijskim uslugama u EU-27 u 2005. god.

Izvor: Izrada prema podacima s http://epp.eurostat.ec.europa.eu (06.09.2012.)

Koliki je značaj telekomunikacijskog sektora u ukupnom gospodarstvu vidljivo je i iz

Grafikona 3 gdje je prikazan udio zaposlenih u telekomunikacijskom sektoru. Najveći

udio zauzima Velika Britanija, a slijede ju Njemačka, Francuska i Italija.

Premda je već u radu navedeno kako je danas njemačko tržište telekomunikacije jedno

od najliberalnijih tržišta u EU ukratko će u radu biti prikazana neka obilježja navedenog

tržišta.

Njemačka ima najveće i najzrelije mobilno tržište u zapadnoj Europi. Njegova visoka

razina urbanizacije zajedno sa jakim gospodarskim učinkom njemačko

telekomunikacijsko tržište postavila je na visoku razinu. Glavni tržišni igrači u 2010.

33

godini bili su Vodafone Deutschland s 33,3% tržišnog udjela, T-Mobile Deutschland sa

32,2%, E-Plus s 18,6% i O2 s 15,5%. Tržište fiksnih usluga je u opadanju zbog porasta

mobilnog sektoru i korištenja VoIP tehnologije. Prema podacima s kraja 2009. godine

Deutsche Telekom je na fiksnom tržištu imao udio od 73,2% što je nešto manje nego

prošle godine. Prihodi u mobilnom sektoru porasli su za 3,3%, dok su prihodi u sektoru

fiksne telefonije pali je za 3,6%. Ukupan prihod od njemačkog telekomunikacijskog

sektora iznosio 59,2 milijuna eura na kraja 2010. godine, što je pad od oko 2% u odnosu

na prethodnu godinu. Fiksni sektor prihodi ostvario je prihod of 29,4 milijuna eura, a

mobilni sektor prihod od 24,7 milijuna eura (http://web.ita.doc.gov, 06.09.2012.).

Telekomunikacijske mreže i usluge su okosnica europskog informacijskog društva.

Pojedinci, poduzeća i javne organizacije podjednako ovise o praktičnim i pouzdanim

mrežama i uslugama. U posljednjih nekoliko godina, liberalizacija tržišta

telekomunikacija dovela je do značajnih smanjenja cijena i širi spektar usluga koje

pruža. To se, u dijelu, odražava uvođenjem konkurencije na brojnim tržištima koja su

prethodno imala monopolistički utjecaj. Osim toga, također se može odražavati

tehnološkim promjenama i povećanjem kapaciteta, koji su omogućili da se ne

komunicira samo telefonski, nego i putem interneta ili putem usluge razmjene poruka.

Tržišna regulacija ipak je nastavljena, a Europska komisija nadgleda

telekomunikacijsko tržište kako bi se osigurala što veća korist potrošača. Reguliranje se

nastavlja praćenjem značajne tržišne snagu bivših monopola telekomunikacijskih

usluga, osiguravanjem univerzalnog pružanja usluga i zaštite potrošača. Konkretno,

Europska komisija nastoji osigurati inkluzivan pristup telekomunikacijskim uslugama

za sve društvene skupine.

4.4. TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Tržište telekomunikacijskih usluga je važan segment razvoja svake zemlje. Kako je

spomenuto tržište prvenstveno bilo u stanju zakonitog monopola, povećanjem njegove

važnosti povećava se i potreba otklanjanja, odnosno regulacije prvobitnog stanja prema

stanju konkurencije pri čemu bitnu ulogu imaju regulatorna agencija i agencija za

zaštitu tržišta. Na hrvatskom tržištu telekomunikacija liberalizacija je velikim dijelom

34

provedena, no potrebne su daljnje regulatorne akcije nadležnih tijela kako bi se postiglo

ciljno stanje konkurentskog tržišta po uzoru na razvijene zemlje Europske Unije, kojoj

Republika Hrvatska teži. Naime, unatoč sve većem broju operatora i davatelja usluga,

na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu i dalje postoje operatori sa znatnijom

tržišnom snagom koji imaju vladajući položaj.

U Republici Hrvatskoj ukupni prihod od telekomunikacija u 2008. godini iznosio je

15,6 milijuna kuna, što je 3,48 % više nego godinu prije, a 2009. godine taj prihod bio

je 15,4 milijuna kuna. Ukupan prihod od svih djelatnosti elektroničkih komunikacija u

2009. godini u odnosu na 2008. godinu smanjio se za 1,67%. Najveći porast prihoda

zabilježen je u prijenosu podataka i iznosio je 44,9% što je rezultat ubrzanog razvoja i

korištenja širokopojasnog pristupa internetu. Uzroci pada prihoda u 2009. godini

posljedica su gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj i ostatku svijeta te nedovoljne

investicije i inovacije operatora u proteklim godinama. (Čičin-Šain, 2011.).

Otvoren pristup mreži obaveza je operatora i davatelja usluga sa znatnijom tržišnom

snagom. U Republici Hrvatskoj, Hrvatski Telekom d.d. ima znatniju tržišnu snagu, a

posebno na području fiksne javne telefonske mreže, međusobnog povezivanja i

posjedovanja infrastrukture. U pokretnim mrežama značajnu ulugu na hrvatskom

telekomunikacijskom tržištu ima i VIPnet d.o.o. i njegovo tržište je u navedenom

području mjerodavnom s onim Hrvatskog Telekoma. (Čičin-Šain, 2011.).

35

Grafikon 4: Ukupni prihodi prema glavnim segmentima mreže od 2004. do 2009.

godine u RH

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Ukupan prihod od svih djelatnosti elektroničkih komunikacija u 2009. godini u odnosu

na 2008. godinu smanjio se za 1,67%. Najveći porast prihoda od 44,9% pokazuje

djelatnost prijenosa podataka koji je najvećim dijelom rezultat ubrzanog razvoja i

korištenja širokopojasnog pristupa internetu što je prikazano na Grafikonu 4. Smanjenje

prihoda od 2,9% zabilježeno je u pokretnim komunikacijskim mrežama, dok je u

nepokretnim komunikacijskim mrežama prihod manji za 9,6%. U segmentu tržišta

najma komunikacijskih vodova bilježi se porast prihoda od 6,8% te u segmentu

kabelske televizije porast iznosi 10,1%.

36

Grafikon 5: Broj korisnika telefonskih usluga u nepokretnoj komunikacijskoj mreži u

RH od 2005. do 2011. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Iz grafikona 5 vidljivo je kako broj korisnika od 2005. do 2010. godine uglavnom

stagnira i nema velikog pada ili rasta broja korisnika, iznos uglavnom prelazi 1 800 000

korisnika. Razlog tome je zamjena nepokretnih komunikacija pokretnim te prelazak na

širokopojasni pristup internetu. U nastavku će biti prikazan rast broja korisnika navedenih

usluga.

I dalje se predviđa pad broja korisnika nepokretnih komunikacijskih mreža zbog sve

većeg korištenja pokretnih komunikacija i konstantnih uvođenja inovacija na

navedenom tržištu. Također, internet sve više postaje sredstvo privatne i poslovne

komunikacije pa se i time smanjuje korištenje nepokretnih komunikacijskih mreža.

U 2011. godini zabilježen je pad od oko 200 000 korisnika iz razloga što od 01. siječnja

2011. godine sukladno pojmovniku, aktivnim korisnikom bez pretplatničkog odnosa

smatra se korisnik koji je u zadnjih 90 dana barem jednom koristio uslugu u javnoj

pokretnoj komunikacijskoj mreži ili nadoplatio račun putem bona. Za prethodna

37

razdoblja operatori su različito definirali aktivnog korisnika (90/180/270 dana)

(HAKOM, 2012). Isti slučaj s 2011. godinom biti će prikazan i na sljedećim

grafikonima upravo zbog navedenog različitog definiranja aktivnog korisnika od 01.

siječnja 2011. godine.

Grafikon 6: Preneseni brojevi u nepokretnoj mreži u RH od 2005. do 2012. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

38

Prenosivost broja je definirana kao "mogućnost da pretplatnik javno dostupnih

telefonskih usluga, uključujući i usluge u pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj

mreži, na vlastiti zahtjev, zadrži dodijeljeni broj neovisno o promjeni operatora" (Zakon

o elektroničkim komunikacijama, 2008).

Iz Grafikona 6 lako je zaključiti kako je udio prenesenih brojeva drugim operatorima

značajno porastao od 2005. godine. Udio novih operatora s obzirom na broj korisnika i

na ukupan ostvaren prihod na tržištu javne nepokretne mreže u RH je u stalnom porastu.

Krajem 2008. godine udio novih operatora na tržištu javne nepokretne komunikacijske

mreže u RH s obzirom na broj korisnika iznosio je 22,35% dok je s obzirom na ukupan

ostvaren prihod tijekom cijele 2008. godine iznosio 16,99%. Prema navedenome može

se zaključiti kako je ostvaren napredak liberalizacije ovog segmenta

telekomunikacijskog tržišta (Čičin-Šain, 2011.).

39

Grafikon 7: Udio operatora nepokretnih mreža obzirom na broj korisnika od lipnja

2010. do lipnja 2012. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Grafikon 8: Tržišni udio prema ukupnom broju korisnika (prosinac 2011.)

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

40

Iz Grafikona 7 i 8 vidljiv je udio korisnika vodećeg HT-a i drugih operatora. Iako je

zabilježen konstantan rast udjela novih, alternativnih operatora na tržištu

telekomunikacija, HT i dalje imao većinski udio s nešto manje od 60% tržišta. Prema

tome, uzevši u obzir ovu tvrdnju, moguće je donijeti zaključak o postojanju vladajućeg položaja

poduzeća HT u ovom segmentu komunikacijskih mreža. Međutim, samim postojanjem

alternativnih operatora na tržištu, i njihovog sve većeg utjecaja, dolazi do postavljanja

konkurentskih cijena i tržišne utakmice.

U nastavku rada bit će prikazan udio i utjecaj pokretne mreže, a nakon toga i sve

raširenijeg širokopojasnog pristupa internetu.

Grafikon 9: Broj korisnika telefonskih usluga u pokretnoj mreži u RH od 2000. do

2011. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Na Grafikonu 9 vidljiv je naglašen trend povećanja broja korisnika usluga pokretne

mreže koji je rezultirao odljevom prihoda operatora iz fiksne prema pokretnoj mreži te

porastom vrijednosti tržišta pokretnih telekomunikacijskih usluga. Od 2000. do 2010.

godine zabilježen je značajan porast korisnika navedenih usluga. Najvažniji razlozi tog

41

porasta su snižavanje cijena korištenja pokretnih komunikacijskih mreža, pojačano

tržišno natjecanje. Velika uloga je i djelovanjem trećeg operatora pokretnih

komunikacijskih mreža, prelazak korisnika s nepokretnih na pokretne komunikacijske

mreže i opća tendencija većeg korištenja usluga pokretnih komunikacijskih mreža.

Javna telefonska pokretna mreža bilježi u 2009. godini pad prihoda od 2,9% iako je broj

korisnika bio u laganom porastu. Prema Hrvatskoj agenciji za poštu i elektroničke

komunikacije (2010.) usporedba gustoće korisnika pokretnih mreža sa zemljama EU u

listopadu 2009. godine pokazuje da je RH iznad prosjeka zemalja EU što pokazuje da je

naše tržište razvijeno i liberalizirano. Udio trećeg operatora na tržištu javne pokretne

mreže ima značajnu ulogu i prihod mu raste u 2009. godini s obzirom na prošlu godinu

(Čičin-Šain, 2011.).

42

Grafikon 10: Preneseni brojevi u pokretnoj mreži u RH od 2006. do 2012. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Iz Grafikona 10 vidljiv je veliki porast prenesenih brojeva u pokretnoj mreži. U

listopadu 2006. godine bilo je nešto manje od 2000 prenesenih brojeva, dok je u 2011.

godini taj broj bio nešto manji od 300000. Iz toga možemo zaključiti kako je utjecaj

drugih operatora, s obzirom na vladajući HT, sve veći i značajniji.

43

Grafikon 11: Udio operatora pokretnih komunikacijskih mreža obzirom na broj

korisnika (prosinac 2011.)

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Na prethodnom Grafikonu 10 naveden je veći utjecaj drugih operatora pokretnih mreža

s obzirom na vodeći HT, a iz Grafikona 11 preciznije se vidi koliki je taj udio u

postocima – HT je vodeći s nešto manje od 50%, slijedi VIPnet s nešto manje od 40%, a

treći po redu je Tele2 s 13,2% tržišnog udjela. Podaci se odnose na prosinac 2011.

godine.

Iako se iz prikazanih podataka može reći kako je tržište mobilne mreže u Republici

Hrvatskoj konkurentno, ipak bi trebala postojati veća konkurentska snaga. Naime,

gotovo 90% hrvatskog tržišta mobilne telefonije je u rukama dvaju operatora sa

znatnijom tržišnom snagom, tako da bi se tržišna struktura ovog segmenta

telekomunikacijskog tržišta mogla opisati čak i kao duopol. Operatori sa znatnijom

tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu javne govorne usluge u pokretnim

telekomunikacijskim mrežama su Hrvatske telekom d.o.o., Zagreb i VIPnet d.o.o.,

Zagreb. U ovom slučaju se ne radi o zajedničkom vladajućem položaju dvaju

44

poduzetnika. Mali broj konkurenata na mjerodavnom tržištu javne govorne usluge u

pokretnim telekomunikacijskim mrežama na području Republike Hrvatske i visoka

razina transparentnosti njihova postupanja omogućava oligopolistima da svoje ciljeve

postižu bez izravnog ili neizravnog sporazumijevanja, već naprosto praćenjem i

procjenom strateških postupaka drugih konkurenata, te prilagođavanjem svog

postupanja stvarnim i pretpostavljenim postupcima drugih. S vremenom tržišna

dinamika sve više pokazuje da je konkurencija u pokretnom sektoru u porastu, a udjeli

vodećih operatora lagano opadaju.

Grafikon 12: Broj priključaka širokopojasnog pristupa internetu u RH od 2003. do

2011. godine

Izvor: www.hakom.hr (07.09.2012.)

Na Grafikonu 12 vidljiv je snažan porast broja priključaka pristupa internetu od 2003.

do 2011. godine, te unutar zadnje četiri godine porast korištenja pokretnih usluga

interneta.

45

5. PERSPEKTIVA TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA REPUBLIKE

HRVATSKE

Prodor internetskih usluga na hrvatskom tržištu usporediv je sa sveukupnim europskim

prosjekom, međutim unutar Europe postoji veliki jaz između pojedinih država članica

pa i regija. Ukupan broj korisnika interneta u Republici Hrvatskoj pokazuje stalnu

tendenciju porasta. U 2009. godini broj korisnika interneta porastao je za 11,2% i

dosegnuo gustoću korisnika u odnosu na broj stanovnika od 56,3%. Iako broj korisnika

internetskih usluga konstantno raste Hrvatska i dalje nema širokopojasnu konkurentnost

u usporedbi sa zemljama EU. Broj pretplatnika širokopojasnog pristupa internetu putem

nepokretne komunikacijske mreže tijekom 2009. godine je porastao za 30,54% te je

tako dosegnuta gustoća s obzirom na broj stanovnika od 15,44%. Neravnomjerna

rasprostranjenost širokopojasnih priključaka po pojedinim županijama i dalje je

prisutna. Znatnijoj zastupljenosti ukupnog broja širokopojasnih priključaka pridonosi i

značajan razvoj i uvođenje pristupa putem pokretnih komunikacijskih mreža (Čičin-

Šain, 2011.:10).

Grafikon 13: BDP po stanovniku u odnosu na penetraciju širokopojasnih usluga 2006.

god. (iznos u eurima u odnosu na broj pretplatnika širokopojasnih usluga na 100

stanovnika)

Izvor: Izrada prema podacima s www.hakom.hr (07.09.2012.)

46

Iz Grafikona 13 vidljivo je kako je prodor širokopojasnih usluga u Hrvatskoj iznosio

9,7% na kraju 1. tromjesečja 2008. godine. Prodor širokopojasnih usluga za isto

razdoblje u Sloveniji iznosio je 13,3%, u Mađarskoj 14,9% i u Španjolskoj 18,1%, što

jasno pokazuje potrebu za ulaganjima koja će dovesti do razvoja tog tržišnog segmenta

u Hrvatskoj. U 1. tromjesečju 2008. povećanje broja širokopojasnih linija uglavnom je

bilo rezultat povećanja broja ADSL linija nacionalnog operatora (75% novih

širokopojasnih linija), dok su alternativni operatori nedavno počeli nuditi širokopojasne

usluge i na široj razini.

Telekomunikacijska regulativa u Republici Hrvatskoj postupno se usklađuje s

europskom. Od 1. srpnja 2008. godine ovo područje uređuje Zakon o elektroničkim

komunikacijama kojim se utvrđuju načela i ciljevi razvoja tržišta koji se prvenstveno

odnose na interese korisnika i njihovu zaštitu, kvalitetu usluge te djelotvorno i održivo

tržišno natjecanje (konkurentnost), poticanje ulaska na tržište novih davatelja usluga,

uvođenje inovativnih usluga i tehnologija, onemogućavanje zlouporabe dominantnog

položaja na tržištu kao i djelotvorno upravljanje prirodno ograničenim javnim dobrom

(frekvencijski spektar, adresni i brojevni prostor). Nacionalno regulatorno tijelo je

Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013. godine, u Hrvatskoj se počela

primjenjivati tzv. Roaming III regulacija (Regulation (EU) No 531/2012 on roaming on

public mobile communications newtorks within the Union) slijedom koje su pozivi

unutar roaminga puno jeftiniji. Spomenuta Roaming III regulacija u EU na snazi od 1.

srpnja 2012. godine. Ova Regulacija također propisuje obveze transparentnosti prema

krajnjim korisnicima u smislu automatskog obavješćivanja korisnika o cijenama

roaminga u dotičnim zemljama u trenutku ulaska korisnika u tu zemlju, kao i

obavješćivanje korisnika o postignutoj potrošnji u podatkovnom roaming prometu te

obustavljanje ove usluge nakon prelaska određenih limita (Poslovni plus, 2013.).

Europska Komisija predstavila je ove godine program ukidanja visokih cijena roaminga

i izjednačavanje s cijenama u nacionalnoj mreži. Visoke cijene roaminga trebale bi

prestati s 2015. godinom zbog neuravnoteženih profitnih marži na roaming. EU također

47

treba ulagati u brzi širokopojasni internet , tako da bi , u 2020. godini , sva kućanstva u

Europskoj uniji trebala biti povezana sa širokopojasnim vezama davanje najmanje 100

megabita / sekundi (European Parlament, 2013.)

Liberalizirano tržište telekomunikacija omogućava privlačenje kapitala za ulaganje u

telekomunikacijske mreže i uvođenje novih usluga, povećanje broja

telekomunikacijskih operatora i davatelja usluga koji se međusobno natječu i time

pomažu u kvaliteti usluživanja korisnika usluga. Hrvatska agencija za poštu i

elektroničke komunikacije navodi da je liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u

Republici Hrvatskoj u velikoj mjeri privedena kraju što se temelji na činjenici da je u

listopadu 2005. godine uveden treći mobilni operator, otvoreno tržište nepokretnih

komunikacija uz pojavu novih operatora, davatelja sadržaja i usluga, znatno je povećan

broj korisnika nepokretnih komunikacija, postignut je izrazito brz rast širokopojasnog

pristupa, nastavljen je rast investicija, a sve je popraćeno respektabilnim padom cijena i

broja žalbi krajnjih korisnika. Međutim, liberalizacija u Hrvatskoj je poprilično zaostala

u odnosu na zemlje EU što je ponajviše rezultat prolongiranog zadržavanja golemih

administrativnih naknada za ulazak na fiksna tržišta zbog čega je došlo do zaostatka u

razvoju alternativnih fiksnih operatora, izdvajanja lokalne petlje te širokopojasnog

pristupa. S obzirom da su tijekom 2005. godine uklonjene sve administrativne prepreke

ulasku na tržište, pojavio se velik broj operatora i davatelja usluge. Napredak

telekomunikacija očituje se u većoj dostupnosti, brzini, boljoj kvaliteti, ali i

mogućnostima tehnološke integracije usluga govora, prijenosa podataka i prijenosa

televizijskog signala po istom mediju. Pojavom konkurencije i uvođenjem naprednijih i

jeftinijih tehnoloških dostignuća, povećava se kvaliteta pruženih telekomunikacijskih

usluga te snižava cijena za iste ili slične usluge koje korisnici telekomunikacijskih

usluga željno očekuju već duže vrijeme.

Liberalizacija fiksnog telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj počela je u prosincu

2004. godine pojavom Optima Telekoma na tržištu, a veći učinci liberalizacije vidljivi

su tek u drugoj polovici 2007. godine. U nepokretnoj mreži, prema podacima iz 2010

godine, vidljiv je pad udjela HT-a, a udio drugih operatora raste. Novi operatori spajaju

korisnike putem usluge odabira i predodabira operatora, usluge pristupa izdvojenoj

lokalnoj petlji, ali i gradnjom vlastite pristupne infrastrukture. Unatoč sveukupnom

48

padu prihoda javne telefonske nepokretne mreže u 2009. godini, nakon toga zabilježen

je rast udjela novih operatora, po prihodima i po broju korisnika, kao i trend pada cijena

javne govorne usluge u nepokretnoj mreži (Čičin-Šain, 2011.).

Porastom udjela novih operatora u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, zaoštrila se i

tržišna utakmica između HT-a i ostalih operatora što dovodi do dodatnog povećanja

kvalitete pruženih usluga uz smanjenje cijena. Novi operatori, želeći privući korisnike,

kreiraju posebne pakete usluga, što indirektno djeluje na efikasnije poslovanje

postojećih operatora, koji su povećanjem konkurencije prisiljeni uvoditi nove korisničke

pakete sa sniženim cijenama i novim uslugama s ciljem zadržavanja što većeg broja

postojećih korisnika.

49

6. ZAKLJUČAK

Kao rezultat istraživanja u ovom diplomskom radu nameće se zaključak kako

telekomunikacije imaju veliku ulogu u svakodnevnom životu pojedinca, suvremenom

načinu poslovanja i bitna su karika u kompletnom gospodarskom sektoru te daju

nezamjenjivu podršku drugim gospodarskim sektorima. Samim time, poštena tržišna

utakmica je nezaobilazna vodilja u ostvarenju uspješnih gospodarskih rezultata.

Zaključci su zasnovani na temelju proučavane literature, podacima sa službenih

stranica europskih institucija, dostupnim zakonskim regulativama te postulatima

funkcioniranja tržišnog natjecanja i općenito tržišne strukture.

Može se zaključiti kako razvijene telekomunikacije omogućavaju pristup globalnim

bazama znanja i informacija, utječu na poslovanje kroz smanjenje troškova poslovanja,

stvaranje novih načina za obavljanje poslova i pronalaženje novih tržišta te

omogućavaju vladama efikasnije javne usluge. Upravo iz tih razloga bitno je da vlada

učinkovito tržišno natjecanje na tržištu telekomunikacija.

Pokazatelji razvijenosti telekomunikacijskog tržišta u ovom diplomskom radu prikazani

su financijskim pokazateljima kao što je prihod od telekomunikacija i

telekomunikacijski izdaci na temelju čega se može vidjeti položaj telekomunikacija u

cjelokupnoj tržišnoj strukturi.

Sa stanovišta tržišnog natjecanja, telekomunikacije na europskom i hrvatskom tržištu

oslikavaju funkcioniranje tržišnih mehanizama koji omogućuje da se kroz djelovanje

ponude i potražnje odrede cijene. Način na koji telekomunikacije utječu na

gospodarstvo obrazložen je analizom značajnih pokazatelja vezanih uz

telekomunikacijski sektor. Dobiveni rezultati pokazuju da telekomunikacijski izdaci

(%BDP) u EU 27 iznose oko 3 %, a prihodi od telekomunikacija su sve veći. Iz

statističkih prikaza zaključiti se, također, može kako je sve veći utjecaj mobilne mreže i

interneta u odnosu na fiksnu mrežu što potvrđuje gore navedenu činjenicu vezanu uz

50

težnju suvremenijem načinu komuniciranja i poslovanja. Važnost telekomunikacijskog

sektora u ukupnom gospodarstvu prikazana je i podatkom o udjelu zaposlenih u

telekomunikacijskim uslugama.

U Europskoj uniji funkcionira liberalno telekomunikacijsko tržište što znači da ne smije

postojati monopol nijednog operatora u bilo kojem području pružanja

telekomunikacijskih usluga. Za to je od velikog značaja regulatorni okvir koji je

uspostavljen s ciljem pune liberalizacije tržišta telekomunikacija. Hrvatska ulaskom u

EU mora prihvatiti i izjednačiti svoje telekomunikacijske standarde s onima iz EU.

Samim ulaskom u EU, 01. Srpnja 2013., smanjene su cijena roaminga. Navedeno

smanjenje je pozitivno za korisnike koji putuju u EU ili posluju u drugim državama

članicam. Međutim, operatori bi zbog te mjere trebali biti na gubitku već na samom

početku prihvaćanja navedenih mjera s obzirom na roaming koji koriste i turisti tijekom

ljeta, a čine značajan dio prihoda naših operatora. Ulazak u EU stvara mogućnosti za

porast na tržištu, a poboljšava i uvjete za korisnike. Samim time što smo dio jednog

jedinstvenog tržišta otvara se mogućnost uvođenja novih usluga i dolazak novih

operatora. Dolaskom novih operatora i razvojem tržišta javlja se i jača konkurencija

koja će pogodovati krajnjim korisnicima, odnosno trebale bi biti dostupne bolje usluga

za nižu cijenu. Prema informacijama Europske komisije, do 2015. godine trebale bi se

izjednačiti cijene između nacionalnih poziva i poziva unutar roaminga. Time bi se

smanjili prekomjerni troškovi za korisnike, a premda se radi o jedinstvenom tržištu

smanjeni bi bili i troškovi komunikacije i poslovanja među zemljama članicama.

Navedeno je ključno za poticanje inovacija u cijeloj EU i trebalo bi biti u kombinaciji s

drugim mjerama kako bi stvorili pravo digitalno jedinstveno tržište.

Analizirajući tržišno natjecanje može se zaključiti kako održavanje konkurentnog tržišta

može biti ugroženo različitim oblicima sporazumijevanja među poduzetnicima kao i

samostalno poduzetim postupcima poduzetnika koji imaju snažan položaj na tržištu i

monopolistički utjecaj. Cilj tržišnog natjecanja je sprječavanje takvih oblika tržišne

snage poduzetnika. Nepošteno tržišno natjecanje treba biti sankcionirano i nadgledano

od strane institucija zaduženih za nepravilnosti u tržišnoj utakmici. Pravilno

funkcioniranje tržišnog natjecanja doprinosi potrošačima, ali i cijelom gospodarstvu

51

jedne zemlje. U tom smislu, tržišno natjecanje je pretpostavka za stvaranje uvjeta za

učinkovito tržišno natjecanje među poduzetnicima. Time se stvara ambijent koji potiče

na veću efikasnost poduzetnika u obavljanju njihovih djelatnosti te gospodarstava u

cjelini, što doprinosi ostvarivanju ciljeva, unapređenja ravnomjernog, uravnoteženog i

stalnog razvoja gospodarskih djelatnosti te unaprjeđenja kvalitete životnog standarda.

Cilj je politike tržišnog natjecanja razviti učinkovito tržišno natjecanje na zajedničkom

tržištu. Potrebno je također regulirati mjere koje će sprječavati ugrožavanje slobodne

konkurencije.

Da bi sustav tržišnog natjecanja pridonosio konkurentnosti gospodarstva potrebno je

jačati kapacitete institucija koje reguliraju i štite tržišno natjecanje, težiti podizanju

svijesti i informiranosti vladinih i državnih tijela o važnosti i ulozi politike tržišnog

natjecanja te oblikovati i voditi adekvatne politike konkurencije.

52

LITERATURA

Knjige:

1. Kandžija, V.; Cvečić, I.: Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka, 2010.

2. Kovačević B.: Uvod u tržišnu ekonomiju, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb,

1993.

3. Mlikotin-Tomić, D.: Primjena Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, TEB –

poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, 1997.

4. Pavić, L.,; Benić,; Đ.; Hashi, L.: Mikroekonomija, Ekonomski fakultet Split,

Split, 2006.

5. Prilagodbe politikama unutarnjeg tržišta EU – očekivani učinci, Vlada

Republike Hrvatske, 2002. (Siniša Petrović, Tržišno natjecanje – pravni aspekti)

6. Samuelson, P.; Nordhaus, W.: Ekonomija, 19. izdanje, MATE, Zagreb, 2010.

Članci:

7. Cerovac, M.: Postupak ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika: Mjere

koje mogu propisati antimonopolna tijela, 2010.

8. Čičin-Šain, D., Oligopol na tržištu telekomunikacijskih usluga u Republici

Hrvatskoj, 2011.

9. Dvornik, D.: Investitorski pogled na tržište pokretnih telekomunikacija u Europi

s posebnim osvrtom na Hrvatsku, 2002.

10. Kapular, M. Zlouporaba vladajućeg položaja u pravu tržišnog natjecanja EU,

2010.

11. Lovrek, I.: Uzajamnost razvoja regulatornog okvira, tehnologije i tržišta

elektroničkih komunikacija, 2012.

12. Mičetić, L.: Pojam i značaj informacijskih i komunikacijskih tehnologija,

Infotrend, Zagreb, 2006.

13. Turudić, M.: Pregled regulacije telekomunikacijskog tržišta Europske unije,

2011.

53

Internet:

14. http://ec.europa.eu

15. http://epp.eurostat.ec.europa.eu

16. http://liderpress.hr

17. www.aztn.hr

18. www.hakom.hr

19. www.huzp.hr

20. www.mppi.hr

21. www.mvep.hr/

22. www.oss.unist.hr

23. www.poslovnipuls.com

54

POPIS GRAFIKONA

Broj

grafikona

Naslov grafikona Stranica

1 Telekomunikacijski izdaci (%BDP) u EU u

2010. godini

27

2 Kućanstva s pristupom internetu (% svih

kućanstava) u 2009. i 2010. godini

31

3 Udio zaposlenih u telekomunikacijskim

uslugama u EU-27 u 2005. god.

32

4 Ukupni prihodi prema glavnim segmentima

mreže od 2004. do 2009. godine

35

5 Broj korisnika telefonskih usluga u

nepokretnoj komunikacijskoj mreži u RH od

2005. do 2011. godine

36

6 Preneseni brojevi u nepokretnoj mreži u RH

od 2005. do 2012. godine

37

7 Udio operatora nepokretnih mreža obzirom

na broj korisnika od lipnja 2010. do lipnja

2012. godine

39

8 Tržišni udio prema ukupnom broju korisnika

(prosinac 2011.)

39

9 Broj korisnika telefonskih usluga u

pokretnoj mreži od 2000. do 2011. godine

40

10 Preneseni brojevi u pokretnoj mreži u RH od

2006. do 2012. godine

42

11 Udio operatora pokretnih komunikacijskih

mreža obzirom na broj korisnika (2011.)

43

12 Broj priključaka širokopojasnog pristupa

internetu u RH od 2003. do 2011. godine

44

13 BDP po stanovniku u odnosu na penetraciju

širokopojasnih usluga 2006. god.

45

55

POPIS TABLICA

Broj

tablice

Naziv tablice Stranica

1 Prihod od telekomunikacija, 2009. god 28

2 Cijene poziva u fiksnoj liniji za EU 27 od

2000.do 2010. godine

29

56

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom TRŽIŠNO NATJECANJE I

TRŽIŠTE TELEKOMUNIKACIJA U EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI

HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom dr. sc. Alena Hosta, a pri izradi

diplomskog rada pomagao mi je i asistent Vinko Zaninović, mag.oec.. U radu sam

primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Tijana Kovač