Tenodi Damir - Terapeutske Borilačke Vještine

7/23/2019 Tenodi Damir - Terapeutske Borilačke Vještine

http://slidepdf.com/reader/full/tenodi-damir-terapeutske-borilacke-vjestine 1/61

TERAPEUTSKE BORILAČKE

VJEŠTINE

Damir Tenodi



2

Komentar Majstora Anande na instant metode(Iz materijala 1995.)

A: Kad se govori o utjecajima, uvijek kad se biće primiri ili kad se grupa primiri,utjecaji uvijek donekle prodiru, djelomično prodiru, odnosno određeni utjecaji uspijevajuprodrijeti. Stoga ništa ne znači ako kažemo da ih se može osjetiti - jer to svatko i uvijek

može, pa to nije ništa značajno ili senzacionalno ili zadivljujuće.A upravo to bića najčešće zavede. Kad, prakticirajući bilo kakvu nebuloznu,

privremenu - instant-metodu što bi Damir rekao - uspijevaju nešto osjetiti. Osjete utjecaj.Znaju da nešto postoji, prodire, nešto im se javi, nešto je prisutno i to ih zblene, to ihimpresionira. I to ih zavede! Utoliko je opasno baviti se takvim metodama. Vrlo je lako bićanavesti ili zavesti ili istrenirati da se otvore za utjecaje, da? I to ne znači ništa. Jer utjecajiuvijek postoje. I na aspirantu je da prepozna prave, da odredi prave, da odluči, odmjeravakoliki će prodor dopustiti odabranim utjecajima - a tako će se i zaštititi od nepoželjnih, da?Biće koje to ne prepoznaje, primirujući se, nediskriminatorno pozivajući - se otvara idobrim i lošim i ništa ne postiže.

Znači treba se prvo obrazovati. Treba prvo naučiti razlikovati. Anandino je"zagrebačko iskustvo" takvo da bi Ananda - kad bi mogao - bi se naježio. Toliko je jezovito(grohot).

D: Da ne kažemo ježovito (opći grohot).

A: A koliko su bića spremna, koliko su bića željna, koliko su bića draga, dražesna,koliko su djetinjasta. Koliko su prijemljiva, koliko su bezazlena, Ananda bi plakao damože... Da? Toliko su puna povjerenja, vjeruju u tolikoj mjeri da su sama sebi time najvećineprijatelji. Sama sebe time unesrećuju. Sama sebe time dovode u opasnost. Sama sebetime ugrožavaju. Da sama sebe time onesposobljuju!

I Ananda vidi, iz prve ruke, primjere dobrih namjera. S različitim rezultatima, spotpuno suprotnim efektima, nepoželjnim, krivo usmjerenim, ne možemo reći nastojanjem jer to nije nastojanje, to je otvaranje, to je želja, to je čežnja, to je volja - uspavana i upravorazbuđena; i bića su toliko ranjiva i bića su tako ranjena da smatraju da je svaka pomoć dobro došla. I spremna da svaki utjecaj, svaku vibraciju, doživljavaju kao dobronamjerna. I jasno da bića u svakoj metodi, svakoj instant-metodi ili bilo kojoj drugoj metodi uspijevaju,mogu uvijek nešto osjetiti jer utjecaji uvijek postoje, da? Ali instant-metode otvaraju bićavrlo lošim utjecajima, jer je do dobrih mnogo teže doći. I bića nespremna da se istreniraju,da se obrazuju, da se pripremaju za dobre utjecaje se samo otvore - i tko prvi prihrli, tajnjima zavlada!

Što kad se naiđe na takvu grupu otvorenih, bezazlenih ... Što bi majstor s njimapočeo? Otkud bi počeo? Kako bi počeo? Kad počnu pričati o karmi, o izvoru, govore:"Kužiš stari to tak šljaka...". I onda se Izvor ogluši, a biće se razočara i postane nekakozažnirano, jer metodica mu omogućuje da nešto osjeti, pa to malo što osjeti smatravrhunskim iako mu ništa dalje ne nudi, ne znajući da je to malo što osjeti samo znak dautjecaji uvijek postoje, a nikakav pokazatelj dobrog ili lošeg ili korisnog. Čak i u slučaju kadto nije ništa zlonamjerno, ništa što bi ranjavalo - ali ni ništa korisno. Jer ništa korisno neproizlazi iz površnih aktivnosti. Iako neke manifestacije mogu biti jake, snažne, moćne,impresivne.

I što takvo biće trebamo pitati? Kako procijeniti čemu se otvorilo? Je li sepreuranjeno otvorilo? Je li cijela aktivnost ishitrena ili nepoželjna ili krivo usmjerena, kako



3

ga procijeniti, kako ga preusmjeriti, kako ga utišati i primiriti da ne hrli, da ne srlja? Kako gaobuzdati? Jer u početničkoj fazi je najvažnije obuzdavanje. I obuzdavanje je ono što nasnavodi da uvijek kao imperativ postavljamo disciplinu.

Obuzdavanje prepuštanja kojekakvim impulsima, koji jedva čekaju da se bićadočepaju, da biće zaokupe, da ga zavedu time što ga privremeno razvesele svojim

manifestacijamačudnim ili "

čudesnim". I to je problem utoliko što je opasno i utoliko seAnandi ne sviđa.

Znači dobro je i lijepo je raditi s bićima koja su otvorena, prijemljiva, ali samonaizgled spremna. I pravi se majstor tu ne smije obradovati misleći kako mu je dat pravimaterijal s kojim sad može raditi, nego se zabrine znajući da su to bića pomalo izgubljena.Koja treba preusmjeravati. A kako ih preusmjeravati? Kako ih osposobiti? I tu se pokazujevještina majstora, u tome kako bićima uspijeva na izvjestan način manipulirati - za njihovobuduće dobro, kako biću radosti stišati, kako biće u ishitrenom otvaranju obuzdati, kakobiće preraditi. To bi bilo Anandino viđenje Zagreba.

D: A to se postiže određenom kombinacijom aktivnosti i pojašnjavanja?

A: U omjeru osam naprama dva.

D: Kad bića dohrle i otvore se, postoji velika odgovornost da ih se nekudavodi.

A: Dobro, dobro, ta bića su imala sreću da su dohrlila na pravo mjesto, slučajno(hi, hi). Ali govorimo o bićima općenito, govorimo o bićima spremnim, otvorenim i ranjivim.I tu Ananda vidi opasnost. Ne govori Ananda o bićima koja bi se za njega eventualnomogla osposobiti, nego govori o općeprisutnoj toj djetinjoj naivnosti u početnim fazamaopćeg otvaranja. Kad bića postaju nediskriminatorno podložna utjecajima. I dobrim i lošim.

I tu se treba angažirati i pomoći.

D: Tako da ih se obuzdava i usmjerava - a kako to učiniti a da ih se neražalosti?

A: Nikako (grohot). Baš nikako. Zato se ne bavimo obećanjima, ne nudimoobećanja, nego savjetujemo - što i jest i nije jednostavno. Jest utoliko što bi usmjeravanjeu nastojanje trebalo biti općeprihvatljivo i moguće definirati kao što smo rekli disciplinom,planiranjem, angažiranjem, preporučenim aktivnostima, bla, bla, ali je i komplicirano ičesto neizvedivo utoliko što se provodi u atmosferi kad se biću istovremeno nudi i tolikodrugih metoda koje ne insistiraju niti pozivaju niti postavljaju imperativ tog "mučenja".Metode kao Reiki (hihot) što je Vesna upravo pročitala. I čudno joj je, jer se u toj knjizi

kaže: Reiki se razlikuje od svih drugih metoda zato jer se može naučiti za jedan vikend!

I razumno biće, po Anandi razumno, u smislu biće koje se počelo osvještavati uzto što se počelo i otvarati, osjeti da ne može biti baš tako. Znajući da krajnji odgovori jesusuperjednostavni, ali je put do krajnjih odgovora superkompliciran. I kada prođemo tajsuper naporni, tegoban, mukotrpan put patnje i očaja i nesreće i nezadovoljstva, kad nampostane jasno, kad nam sine - sve će postati vrlo jednostavno. Ali put nije jednostavan. Isvaki pozivatelj na jednostavne putove ljude zavodi. I svaki "aspirant" koji se da navući na jednostavan put nije aspirant. I zato se čuvajte širokih staza (ha, ha). Znači, te metodemogu biti zgodne, mogu biti prihvatljive, može ih biće naučiti, može njima ovladati, zaštone bi ako ih se može za jedan vikend usavršiti, što da ne? Ali ničem ne koriste osim kao

takvo generalno znanje, opća kultura. Tek toliko da zna što se sve radi, ali kao "životnipoziv" je smiješan. I opasan. I zato Ananda insistira na životnom opredjeljenju. Jer



4

Nastojanje je životno opredjeljenje. Nastojanje se ne može savladati za jedan vikend.

D: Možda onaj zadnji vikend, nakon puno godina uvoda (opći smijeh).

A: U tom smislu bi trebalo bića podsjećati. Opasno je podržavati takve metode.Što ne znači da ih treba kritizirati. Najpreporučljivije ih je ignorirati. Čak i ako nisu štetne,beskorisne su. Štetne mogu postati kad biću postaju preokupacija. Kad u njima vidi svoje

ispunjenje i od njih stvori nauku. Kao što smo vidjeli u Zagrebu. Majstore Reikija. Već smorekli da sve što obećava momentalne rezultate treba vrlo oprezno proučavati. Možemoproučavati dovoljno da bismo znali što sve postoji, ali proučavati ne iscrpljujući se nitizastajući, nego usput, da bismo znali.

D: Da li je to što se događa u Zagrebu posljedica političkih ili drugih prilika,ova poplava ezoterije?

A: Možda rezultat ili manifestacija slobode. Bića koja se nisu smjela baviti su, kaošto bi Vesnin prijatelj Jan rekao: "kao gumilastika - što ih više natežeš i kočiš to će jačesuknuti kad ih pustiš". Kao praćka. Ljudi su kao praćke (hi, hi). Toliko su ih zatezali ionesposobljavali i onemogućavali i frustrirali da sada, kad su oslobođeni, su sunulinerazumno ma kamo, nikamo - a sa silnim oduševljenjem.

To je utoliko politička posljedica. A sloboda se ne može događati u malimkoličinama - ili je ima ili je nema. I kad se tako pojavi, jasno da postoji razdoblje zbrke. Ukojem nailazimo na mnogo praćki - i svi nude takve neke metode i svi odašiljaju ljudeprema nekom božanstvu.

Ali, to će se primiriti. Čim uvide da ništa nisu našli. Da nikamo nisu sunuli. Danikamo nisu stigli... i tu se ne treba ustručavati reći - ako netko pita, jasno, reći: to jezgodno ali nikamo ne vodi. To je zgodno privremeno, kao vikend-metoda - što da ne? Alikao životni poziv - što da da? (smijeh) Što da da kad nikamo ne vodi, ma kako da je

zgodno. Ako je biću cilj baviti se nečim što je zgodno, u redu, ali ako tvrdi da je aspirant,onda nije u redu. Znači, ukoliko se smatraju potencijalnim aspirantima, kako se moguoduševljavati lako dostiživim, postižljivim ciljevima. I tu bi se takvo biće najčešće posramiloi reklo: ne, ne, ne! Ja sam spreman na napore. A nakon toga obično neće raditi ništa. Rećiće: Ja sam taj! Što god treba - sve ću ja! A onda će se angažirati u traženju izgovora dasve to obećano ne učini. I to treba predvidjeti. To je tako ljudski. Da?

D: Hm... A što je s ozdravljenjima pomoću tih metoda? Jesu li i ona takokratkotrajna?

A: Iluzorna. Nema ozdravljenja trajnog i potpunog ukoliko mu ne prethodi i nije

pripojeno nešto drugo. I onda se to pripiše određenoj instant ili vikend-metodi, dok suuzroci ili razlozi ili pripreme nešto sasvim drugo. A to drugo može biti u pacijentu puno višenego u majstoru instant-metode. Što znači da je taj pacijent došao bilo kojem drugommajstoru bilo koje druge instant-metode isto tako bi se postigli rezultati. Znači može bitiprovodnik za nešto što biću slijedi bez obzira putem koje metode. Što biću slijedi povlastitim naporima, poviješću, nastojanju - a onda to pripiše toj "čudesnoj" metodi, a nevlastitim pripremama... Znači biće koje je spremno za ozdravljenje je spremno zaozdravljenje. Možda mu i ne treba provodnik, kad bi samo sebi znalo provoditi ono što muveć slijedi.

D: Jednom je Ananda rekao o raku, da to treba "propustiti", ignorirati, ako je

moguće.A: Kad bi biće znalo. Kad vjeruje nekom drugom da taj drugi to zna - to isto



5

postiže. Znači ako ne zna a spremno je - pripisat će sposobnost nekom drugom. Neniječemo da može utoliko biti korisno. Ali može biti korisno u istom smislu kao bilo kojadruga metoda. Znači biće koje želi "propustiti", može ma čime, ma kojom metodom topostići, jer je spremno da to ostvari, a ne stoga što je ta metoda zaslužna i čudesna. Štoznači da su sve metode jednako dobre ili jednako loše ili jednako iluzorne, jer je preduvjetili uvjet, jer je bit u nečem drugom. Bit je u biću samom. Bit je u vlastitom nastojanju. I

takvo je biće spremno, može otići na kemoterapiju i reći: kemoterapija me izliječila. Ilimože otići u crkvu i reći moj svećenik me je izliječio. I ma kamo da ode, izliječivši se,pripisat će rezultate toj odabranoj posredničkoj metodi, ali ono što je predodredilouspješnost je priprema, je kvaliteta, koja je neodvojiva od bića samoga. I utoliko je svakobiće samo sebi spasitelj. A tako spremno da spasiteljima proglašava svakoga izvan sebe.A svako biće može biti instruktor, može biti provodič, i ukoliko je provodič kroz nekuvikend-metodu, to je trenutačno, jednoaspektno i može biti odgovor na jedno pitanje. Nemože biti usklađivač. Ne može biti ujednačivač svih aspekata bića, ne može biću pomoćida živi u punini. Može biću pomoći da ozdravi, da se oslobodi depresije, da riješi nekiproblem, može pomoći u konkretnom problemu s kojim mu biće dolazi smatrajući garješavateljem, ali ne može biću pomoći u onom što ga može učiniti aspirantom.

D: Može li se onda reći da je bolje otići kod običnog liječnika, nego kod naprimjer Reiki majstora - jer se u tom Reiki majstoru gleda rješavača, dok se uliječniku gleda samo liječnika?

A: Onda je bolje otići Reiki majstoru. Ovisi za što je biće otvorenije. Ako je bićespremno i povjerenjem vođeno, tamo gdje ga povjerenje odvede - to će mu pomoći. I tadaće tu metodu smatrati vrhunskom i nazivati je rješavateljem svojih problema. Ne znajući da je samo sve preduvjete stvorilo i da je bilo kojoj drugoj metodi bilo na isti način otvoreno dabi jednako pomogla.

Znači biće koje vjeruje liječniku - treba otići liječniku. Koje vjeruje Reiki majstoru,treba otići Reiki majstoru, da kao provodičem preko njega svoje stvorene preduvjeterealizira. Znači samo svoje preduvjete stvorene može realizirati. I onda, umjesto sebi,zaslužnost pripisuje tom provodiču. Provodiči imaju odnosno nemaju vrijednost po jednoaspektnosti svog djelovanja, po kratkoročnosti ili privremenosti svojih rezultata. Značiprovodiči koji izazivaju burne manifestacije momentalne, privremene, nisu i ne bi smjeli bitizanimljivi.

Nas zanima temeljito određenje, zanima nas rast bića. Nas ne zanima čudesnoizliječenje. Jer čudesnim izlječenjem, uspješnom operacijom, biće ne napreduje - biće seozdravljuje. Biću se omogućava da nešto čini što je i prije moglo i trebalo ili počelo. Značibića oplemenjivati je mnogo kompleksnije nego odgovore na pojedinačna pitanja davati.Da sumiramo ovo što smo rekli. Što proizlazi da nas zanima iz ovog što smo rekli?

D: Zanima nas potpuna transformacija.

A: Zanima nas usklađivanje, znači višeaspektnost, znači više angažmana, značiangažiranje na stostrukom putu. Znači ne zanima nas asketizam i jednosmjernost i jednoaspektnost, nego nas zanima kompletnost. Jer govorimo o bićima, o ljudskim bićimau datom trenutku, u vremenu, u prostoru, ne o bićima koja se izoliraju i svijet ignoriraju, neo svećenicima, o asketama, o izuzecima, nego govorimo o bićima svakodnevnim,svjetovnim, o tome kako njih vidimo i kako njih želimo formirati, ili preformirati. Da počnuživjeti u punini, u svojim danim okvirima, u danoj realnosti, u interakciji.



6

Svaka istinska umjetnost zahtijeva posvećenje

"S obzirom da je Tai Chi Chuan po svojoj formaciji i strukturi tehnika i kretanjaizuzetno složen i pri izvođenju zahtijeva visok stupanj tehničke preciznosti i prilagodljivosti,a kao vještina naglašava postupni i prirodni razvoj kontrole i upotrebe uma, istančanuosjetljivost i pravovremene reakcije - ne postoje prečaci u dostizanju majstorstva i ne

preporučuje se planiranje kratkoročnih i ubrzanih tečajeva poduke...Pravi put do uspjeha je u neprekidnom nastojanju da se slijedi princip postupnognapredovanja, što nas vodi sve dubljem razumijevanju principa i tehnika vještine, kao i svefinijoj kontroli tijela i uma."

Yang Yuting

Tai Chi je jedina fizička vještina koju nikad nije prekasno započeti i u kojoj, štosmo stariji, sve više napredujemo.

Opće mišljenje

Tai Chi Chuan - vještina koja nam pomaže na stotinu načina, a ne može nam

naškoditi ni na jedan.Tsai Tzumin

Dr. Tsao de Tsong

Što se događa kad pred sobom imamo osobu koja relativno dobro izvodi Tai ChiChuan, a istovremeno je i majstor Vrlina?

Najčešće, preokupirani procjenjivanjem njegovog umijeća u vještini i zaokupljenivlastitim pokušajima da je naučimo, to drugo majstorstvo ostaje u drugom planu,propuštamo ga uvidjeti. Intuitivno možda osjećamo neku neobjašnjivu vezu i ostajemo uz

majstora, predano vježbajući, ali treba puno vremena i prehodanog puta da bi se uspjelopotpuno objasniti zašto je ta osoba i po čemu bila tako izuzetna i tako nas se dubokodojmila.

Nakon mnogo godina, saznao sam o tom drugom majstorstvu mog prvog učiteljaTai Chi Chuana Dr. Tsao de Tsonga. Majstorstvo koje mu je donosilo samo podsmijeh ukrugovima njegovih kolega-liječnika, majstorstvo koje danas, kao i u sva vremena,najčešće donosi podsmjeh i izaziva čuđenje ili prezir većine.

Tsao De Tsong je svoj Tai Chi toliko oplemenio da u njegovom slučaju više nemasmisla govoriti o boljem ili slabijem kruženju chija, borilačkim tehnikama ili terapeutskomučinku. Njegov Tai Chi transcendira vježbu kao fizičku disciplinu i postaje najdublji i jasan

odraz majstorovih Postignuća.



7

Uvod

U posljednjih trinaest godina sretao sam majstore Tai Chi Chuana koji su tolikoovladali principima Tai Chija i čija su postignuća na tako visokom nivou da konkretnimakcijama potvrđuju teorije i kanone postavljene u Klasičnim tekstovima o Tai Chi Chuanu.

Isto sam tako sretao i gledao "majstore" koji su toliko ovladali vještinom

samozavaravanja da čak i druge uspijevaju prevariti.Promatrao sam ljude koji su vježbali kod pravih majstora i onda se naglo odvojili,

"krenuli u svijet" - prije nego su zapravo i počeli krenuli da podučavaju. Što i ne bi bilo lošekad ne bi bilo njihove uvjerenosti da su sve naučili. Ne bih mogao reći da to rade sasvjesnom namjerom da prevare ili se namjerno lažno predstavljaju, prije bih rekao da ih jenapao nekakav virus sljepila i gluposti. Kad kažem brzo odlaze, to znači nakon nekolikogodina, što je utoliko opasnije jer su imali prilike da relativno dobro (toliko dobro dapočetnici ne mogu ocijeniti jel to dobro ili nije) nauče forme i zaogrnu se njima; ako su ktome još i žute rase tko im može odoljeti? Djeluju tako uvjerljivo. Kad se sjetim sebe prijemnogo godina, pitam se ne bih li i ja bio zaveden čarima takvih majstora? Bojim sepriznati, bih.

Prijeđimo na ljepše teme.

Svi studenti znaju tko je bio Uješiba, majstor aikida. Gledajući dokumentarnesnimke majstora u akciji, ostaje se ili istinski zadivljen majstorstvom, elegancijom, lakoćomizvođenja, rafiniranošću i beznapornošću ili se sve odbaci kao dobra, unaprijeddogovorena, efektna predstava, iluzija.

Za one koji osjete i prepoznaju stvarnost Uješibina umijeća, njegova "predstava"će im ostati vječna inspiracija u daljnjem savladavanju vještine.

Većina studenata aikida zna što je sve Uješiba postigao i kako je vidio i osmislioput postignuća u svojoj vještini. I kako je definirao i objasnio univerzalnost primjenjivu na

sve Do, Put ili Tao discipline.Mi koji se bavimo tim disciplinama, možemo se pitati: je li to jedini Put? Premda se

prave da jest, svi znaju da nije. Ali za one koje privlače borilačke vještine, puno su većešanse da će, kroz njima drage discipline, doći do metoda koje će im omogućiti dalji napre-dak. Zato je u početku svaka ili bilo koja odabrana vještina sasvim dobra - upravo kao da je jedina.

Do otkrivanja "viših metoda" ne dolazi se na kraju puta, kad se potpuno ovladaodabranom disciplinom, već se putovi ovladavanja odabranom disciplinom i viših metodapreklapaju. Novi se putovi pojavljuju i teku paralelno i u svakom trenutku možemo kročitina sljedeću, usporednu i višu traku i zaboraviti prijašnju disciplinu koja nas je do toga

dovela. To se događa, ali vrlo rijetko.Češći je slučaj da se nakon prijelaza zadrži savladana disciplina i sa više trake se

na nižu pretovaruje - znanje i iskustvo. Tome se "pretovarivanju", nadalje, počinje davatiprioritet i ne posvećuje se više toliko pažnje samoj disciplini. Poželjno je nešto vremenarezimirati za usavršavanje u sasvim zanatskom smislu, jer će prijenos biti znatnouspješniji, a i zbog osobnog zadovoljstva u daljnjim istraživanjima i otkrivanjima.

Radost otkrivanja u samoj vještini spaja se s još većom radošću otkrivanja u"novoj" metodi i sve poprima na kvaliteti jer se počinje istovremeno odvijati na dvije razine.

I možda sve na prvi pogled izgleda isto kao sve ljubavi do prave ljubavi - sve sesamo ponavlja dok ne prepoznamo Pravo. Tako i ponavljanje tehnika, borilačkih ili

terapeutskih, usvajanje svega što odabrane discipline uključuju odjednom postaje neštosasvim novo, jer se sada radi sa strogo određenim ciljem. I dalje nastojimo postići što viši



8

standard i ništa ne zanemarivati. I padovi i posustajanja i zastoji mogući su i normalni (nepoželjni, naravno) jer smo na zemaljskom nivou - no ušli smo u rijeku čiji su tokovi jači odsvih povremenih i privremenih prepreka koje ponekad iz raznoraznih razloga i samiodabiremo i srljamo prema njima.

Svjesnost da smo napokon postali dio tih moćnih tokova - koliko god nas ponekadplaše - stalan je izvor bezgraničnog optimizma i želje da budemo izvrsni ne samo u

nastojanjima na paralelnim trakama nego i u odabranim vještinama - uz sve razlike kojetakva svjesnost donosi.

Sada možemo reći da je Uješiba, ne samo što je uskočio na paralelnu traku, nego je i u svojoj vještini postigao gotovo savršenstvo.

Zaljubljenik aikida ili bilo koje druge vještine koja ima ili je imala tako vrsnemajstore bi uvelike pogriješio kad bi najprije težio postizanju savršenstva kakvoprepoznaje kod svog majstora, smatrajući da će tek nakon takvog usavršavanja početiraditi na nečem višem. Najprije se procjenjuje po onom najvidljivijem - fizičkoj vještini -vjerujući da iza tog postignuća mora postojati i postignuće na duhovnom planu. Priča omomcima iz Šaolina najbolji je primjer kako su se duhovnost i borilačke vještine stalno,

vjekovima, isprepletale. Razvoj se odvija paralelno ili naizmjenično. Usavršavanje mora bitivišestruko, inače se lako može zastraniti.

Na početku traganja nedostaje sposobnost razlučivanja, pa se raznorodne stvarivide kao jedna homogena grupa. Ili se sve trpa u dvije kategorije: dobro - loše, crno -bijelo; sive zone se u toj fazi ne zamjećuju, ignoriraju se, jer su ekstremi nabijenijienergijom i značenjem što nas više privlači.



9

“Kao čovjek koji je čitav svoj život posvetio jednoj od najkonkretnijih granaznanosti, proučavanju materije, mogu vam slobodno reći:

"MATERIJA KAO TAKVA NE POSTOJI!"

Sva materija nastaje i postoji zahvaljujući sili koja uzrokuje vibracije čestica atoma

i drži taj minijaturni solarni sistem na okupu...Morali bismo konačno priznati da iza te sile stoji svijest i inteligencija...

M. Planck

Sve mikročestice posjeduju valne karakteristike...L. de Broglie

Kvantizirana polja pokazuju prave materijalne karakteristikeA. Einstein

Albert Einstein

o aspektima, planovima i materiji

...Uloga znanstvenika nije samo u spoznavanju i razumijevanju materijalnogaspekta i fizičkih osobina materije nego u razumijevanju kozmičke Ideje koja stoji izafizičke pojavnosti...

...Znanstvenik bi u svom istraživačkom radu trebao uzimati u obzir da jemanifestiranje Ideje u materijalnom aspektu kulminacija njenog puta kroz mnoge planovesve gušće i gušće materije i trebao bi nastojati, prodirući kroz vanjski, pojavni oblik,

doprijeti do srži kozmičke Ideje, postaju

ći tako posrednik u procesu i prijenosu kozmi

čkogoblikovanja od unutarnjih planova života do fizičkog plana...

...Centralna Ideja ljudskog bića je Unutarnje ja. Fizičko tijelo i personalnostočigledna je manifestacija Unutarnjeg ja. Potpuno razumijevanje naše fizičke pojavnosti jevrlo važno i apsolutno potrebno kao prvi korak samospoznaji - ali svako daljnje učenje ispoznavanje prestaje ukoliko ne trancendirarno materijalnost i ne pretpostavimo da je životnešto više od puke fizičke manifestacije...

...Biti u stanju dokazati transformaciju materije samo fizikalnim pokusima nećepomoći nauci da postigne - što smatram njenim glavnim ciljem - sagledavanje fizičkihpojava i materije u kontekstu i kao dijela nekog mnogo većeg fenomena. Studiranje ipromatranje transformacije fizičke materije zajedno sa potvrđivanjem i potkrepljivanjemvlastitih opažanja važno je ali jako ograničavajuće i ostavlja naučenjake zarobljene ufizičkom. Želi li razumjeti materiju, naučenjak je nužno mora studirati sa aspekata suptilnih,nefizičkih energija...

...Pošto je materija samo reprezentacija i manifestacija života, želimo li proučavatiživot neovisno od materije moramo se okrenuti "unutra" i početi promatrati i studirati finijeplanove postojanja... Ali tu nailazimo na problem jer mi možemo odjeljivati različite nivoematerije ali ne i život od materije. Život je uvijen u materiju i ako "odijelimo" materijufizičkog nivoa pitamo se gdje je sada život uvijen u materiju sljedećeg nivoa, a akoodbacimo i materiju i tog sljedećeg nivoa naći ćemo život u finijoj materiji opet sljedećegvišeg nivoa...

..Vrijeme je da naučenjaci shvate kako atomi posjeduju vrstu svijesti i da surukovođeni životnom silom, inteligencijom...



10

...Obrazovanje znanstvenika trebalo bi uključivati koncept reda u Svemiru ipostojanje inteligentne sile koja je, u stvari, "zamislila" i "oživotvorila" sve pojave kojima senauka bavi i koje proučava...

Vakuum

ili kako znanstvenici otkrivaju toplu vodu

Izvadak iz članka popularnog znanstvenog časopisa o mogućem iskorištavanjuvakuuma kao beskonačnog i jeftinog izvora energije - za sve svrhe.

...Nalazi se svuda oko nas, a ne možemo ga osjetiti. Možda je nekada u BigBangu zapalio čitav Univerzum ali danas osvjetljava samo naš ured. Uzrok je svemu, aopet je ništa.

Takve su paradoksalne značajke jedne od najvrućijih i najškakljivijih temasuvremene fizike - vakuuma. Dokazano je da je vakuum zemlja čuda raznih efekata; poljasila koja izranjaju niotkuda, čestice koje se najednom pojavljuju i isto tako misterioznonestaju, energetsko titranje bez vidljive uzročne sile.

Mnogi znanstvenici vide vakuum kao najvažniji sastojak fizike 21. stoljeća. "Sadanam je jasno da vakuum sadrži niz izvanrednih efekata po čitavom rasponu ljestvice mjeraod mikrokozmičke pa sve do makrokozmičke" kaže P. Milonni iz Nacionalnog Laboratorijau Los Alamosu, New Mexico. Neki se čak bave mišlju da zauzdaju i iskoriste bizarnekarakteristike vakuuma i tako omoguće naizgled bezgranični izvor energije.

Sve čudotvorne karakteristike vakuuma temelje se na kvantnoj teoriji i teorijirelativnosti. Kako je W. Heisenberg pokazao još prije 70 godina, mehanika subatomskogsvijeta ukazuje da sva mjerenja fizičkih osobina energije sadrže dozu nesigurnosti jer sukretanja na nivou energija ultrabrza, nepredvidljiva, bezuzročna... Zahvaljujući Einsteinovojfamoznoj formuli E= m x c2, Heisenbergov Princip nesigurnosti također sugerira da česticemogu samo tako ulijetati i izlijetati iz postojanja (nastajati i nestajati) a njihovo trajanjeodređeno je samo njihovom masom. Može se sa čuđenjem zaključiti da subatomskečestice oko nas stalno izranjaju - a niotkuda - i onda nestaju u vidu magle u 1023 djelićusekunde. Vidimo da prazan prostor u stvari nije uopće prazan već da je kao ustalasalomore puno raznih aktivnosti koje prožimaju Univerzum.

Takav nas opis vakuuma jako podsjeća na eter - diskreditiranu ideju kojom jefizika bila opsjednuta sve do početka ovog stoljeća. Ali Einsteinova Specijalna teorijarelativnosti je pokazala (???) da fizika može i bez tog čudnog, sveprožimajućeg fluida, kaomedija za prijenos svjetla i ostalih međudjelovanja. To ne znači da univerzalni medij nepostoji nego samo da se on mora pokoravati diktatu Specijalne teorije...

Specijalna teorija zahtijeva da se karakteristike vakuma moraju pokazati jednakeza sve promatrače bez obzira koja je njihova brzina. Da se to pokaže točnim mora sepritisak u vakuumu kompletno poništavati sa svojom energetskom gustoćom. To znači daza određeno područ je vakuuma energija zadržava istu gustoću bez obzira kako se topodruč je proširuje. Vrlo čudno, ako se ponašanje vakuuma usporedi sa ponašanjemobičnog plina čija gustoća energije opada sa povećanjem volumena. Znači vakuum moraodnekud konstantno crpiti energiju da bi zadržao istu gustoću.

I još nešto, prema Teoriji relativnosti veličina gravitacije ne ovisi samo o masi negoi o pritisku, negativnom ili pozitivnom. Ima li vakuum permanentnu pozitivnu gustoću onase nužno mora izjednačavati sa negativnim pritiskom. Po TR rezultat bi bio odbijajući

gravitacioni efekt.Ova karakteristika vakuuma postala je u posljednjih desetak godina srž najnovije i



11

možda najvažnije ideje u kozmologiji: kozmičkog napuhavanja (?). Ideju su razradili A.Guth i A. Linde sa Stanforda koja se temelji na pretpostavci da je rani Univerzum bio krcatnestabilnom energijom vakuuma čiji je antigravitacioni efekt proširio Univerzum za redveličine od 1050 u vremenu od 10-32 sekunde. Nakon toga energija se vakuuma skoropotpuno smanjila, samo se ponegdje fluktuacijom pretvarala u toplinu. Jer su energija imaterija međusobno zamjenjivi i prelaze jedno u drugo, pojavila se materija u procesu ili

trenutku kojeg danas zovemo Big Bang... Kud je nestao vakuum poslije stvaranja materijepitaju se zblenuti znanstvenici? (Otišao popušiti cigaretu?,.. ili je još tu?...) O tome biovisilo da li će se Univerzum širiti zauvijek ili će kolapsirati u točku iz koje je i nastao.Smatra se da je prema teoriji inflacije i pretpostavljenoj starosti Univerzuma (15 milijardigodina) trenutačna gustoća energije mase negdje na granici između ekspanzije i kolapsa -no znanstvenici su do sada pronašli samo oko 20 % te Svemirske materije. Tko nam paparižu? (kao u onom starom vicu) Ako je vakuum još tu onda je i energija tu i onda bu se onapretvorila u masu i sve bu štimalo...Ali neki drugi, po nekim drugim pokazateljima, tvrde danema toliko (80%) vakumske energije u Univerzumu i kaj da im čovjek veli?

I dok prepucavanja oko izgubljene svemirske mase i moguće energije iz vakuumakoja bi zamijenila tu izgubljenu masu još traju neki su se znanstvenici, kozmolozi iastronomi okrenuli drugim, puno praktičnijim pitanjima i odgovorima koji "izviru" izvakuuma. Kaj to izvire iz vakuuma pitamo se napeto? Inercija - odgovaraju nam tiznanstvenici. To je kad se, jer imaš veliku masu i debeli si, teško pokreneš ali jednom kadse pokreneš teško se zaustavljaš. Je pa to svi znamo, velimo mi unisono. Šutite i slušajte!kažu nam astronomi, kozmolozi i astrofizičari. To vama izgleda jasno jer niš ne znate alitim su se pitanjima, jer su važnija nego kaj vi mislite da jesu, bavili najveći umovi kaoEinstein i Feynman. Ako je tijelo u mirovanju ili se kreće konstantnom brzinom, inercijaostaje prikrivena. Pokušamo li tijelo ubrzati, inercija pomalja glavu i gnjevno se protivipromjeni brzine. To je znao i I. Newton i ozakonio pojavu famoznim Drugim zakonomgibanja: F = M x a, sila je jednaka umnošku mase i ubrzanja. Dobro, ali otkuda inercija

(tromost) izvire, da ostanemo u tom žargonu? Einstein je vjerovao da se ona pojavljujesvaki put kad se tijelo relativno ubrza u odnosu na "ostanjke" Univerzuma. Kako? Nijeobjasnio. Zato se javlja skupina mladih znanstvenika koja misli da se inercija javlja, ne prirelativnom ubrzanju tijela u odnosu na obližnje ili odalje galaksije, nego zbog ubrzanjatijela kroz vakuum. To je slično kvantum efektu, koji su otkrili drugi mladi znanstvenici, dase vakuum zažari i isijava ako se nešto kroz njega ubrza.

Onda su puno mladih znanstvenika sastalo i dogovorilo da promijene malčiceIsakovu formulu. F za masu su ostavili na lijevoj strani; a za ubrzanje su ostavili na desnojstrani ali nisu ostavili m za masu već su je zamijenili sa složenom formulom koja povezujeinerciju sa nekim karakteristikama vakuuma. To bi sve u svemu značilo da su kretanja uvakuumu uzrokom promjena magnetskog polja kroz koje se tijelo kreće. Ubrza li se tijelo,poveća se i privlačna sila tog promjenjenog magnetskog polja na čestice dotičnog tijela iono ga zadržava što se očituje kao inercija - otpor ubrzanju. Veće tijelo, više čestica, većemeđudjelovanje, veća inercija.

Naravno ni ova teorija nije prošla bez kritike, jer su morale biti pretpostavljeneodređene granice svih frekvencija koje sudjeluju i pribrajaju se konačnoj sumi energijevakuuma pri fluktuaciji. Rezultat je bio promjena nekih vrijednosti pri prijašnjimzapažanjima i mjerenjima do reda veličine od 120, za što mnogi misle da je u najmanjuruku smiješno.

Takva situacija nagnala je neke teoretičare da potraže teorije po kojima bi energijavakuuma bila čista ništica, dok su drugi pokušali razjasniti dosta opskurnu teorijugravitacije ruskog fizičara A. Saharova po kojem vakuum nema nikakvih gravitacionihučinaka na okolinu.



12

Ipak, najvažnija bi ovdje bila, ako se dokaže, veza između inercije i stanja u kojemse nalazi vakuum. Mijenjajući stanje vakuuma možda je moguće utjecati na veličinuinercije i isti princip primijeniti u praktičnim tehnologijama. Neki se slažu da je mijenjanjeinercije moguće samo na nivou dimenzija atoma i odbacuju ideju svemirske letjelice kojojbi se prešaltavanjem u brzinu i pritiskom na gas zapravo isključila inercija...

Drugi dečki, iz drugih laboratorija, tvrde da vakuum igra ključnu ulogu u Svemiru

jer ubrzava čestice s nabojem i tjera ih da se koncentriraju i formiraju materijalne strukture.Pitanje nastanka tih struktura i dandanas ostaje neodgonetnuta misterija kozmologije.

Vratimo se pitanju manipulacije ili iskorištavanja vakuuma. 1948. godine H.Casimir iz Philipsovog laboratorija u Eindhovenu, Holandija, izvodi eksperiment tako dadvije savršeno provodljive ploče postavlja paralelno na što manju međusobnu udaljenost itvrdi da se između njih pojavljuje sila jer ploče presjecaju prostor i polje vakuuma, pavakuum vrši pritisak na ploče i gura ih jednu prema drugoj. Devet godina kasnije Casimirovkolega M. J. Spamaay mjerenjem i dokazuje eksperiment no brojke su puno premale zaneku praktičnu korist. Kao, pritisak se poveća za otprilike stomilijuntni dio atmosfere akosu ploče na udaljenosti jedne tisućinke milimetra. Primijećeno je da se pri kolidiranju ploča

pod pritiskom vakuuma razvija kinetička energija i iz toga se razvila ideja o vakuum-strojus puno takvih kolidirajućih ploča.

Sasvim je moguće generirati energiju na tom principu ali je za sada koeficijentiskoristivosti jako malen. Uglačana ploča od jednog kvadratnog metra ako kolidira saudaljenosti od jednog mikrona na drugu isto takvu ploču razvija energiju od polananodžula; dogodi li se to u vremenu od jedne milisekunde dobivena snaga iznosila bisamo pola mikrovata. No, princip je tu... No, sada se javlja opasnost da vakuum postaneodgovor svima za sva pitanja... Ali to je samo početak (za naučenjake); Izgleda da će gaznanstvenici sljedećeg stoljeća zavoljeti...

*

Kao što su ga, dodat ću, veliki umovi uvijek i poštivali pod imenom - eter.Danas se brojni ljudi "izvan znanosti" uspješno bave proučavanjem alternativnih

izvora energije i baš u vakuumu-eteru vide beskonačno vrelo sila za svoja "perpetuummobila" - kako naučenjaci posprdno zovu njihove generatore i motore. Paradoksalno je inedolično da se ti znanstvenici uvijek javljaju da negiraju i ismijavaju ideje i prototipove"amatera", jer kao štite čistu znanost - a na drugoj strani povremeno, kao u gornjemčlanku, izađu - jer su se "štiteći nauku" našli u gadnom škripcu - sa nekim svojim"bombastičnim" i "revolucionarnim" idejama kojima se amateri već godinama bave...

Nikad se u ozbiljim znanstvenim časopisima ne da prilike uspješnim amaterima da

obrazlože svoje ideje, rad i rezultate, jer bi to ugrozilo, kako ga neki nazivaju, "konstipiraninačin razmišljanja" u današnjim znanstvenim krugovima i nikako ne bi, uspoređujući radamatera po garažama i radionicama, opravdalo uloženo vrijeme i novac utrošen na skupelaboratorije, tehnologije, instrumentarije, sakupljanje podataka... Nemojmo se datizaslijepiti nekim stvarno atraktivnim i "korisnim" znanstvenim otkrićima i pothvatima naskoro svim područ jima kao osvajanje svemira, napredak u kompjuterskoj i audiovizuelnojtehnologiji, Mercedesima, Orkanima, Polarisima, Stealthovima... Sve to više liči naindustriju i biznis nego na znanost kako je zamišlja A. Einstein.

Istinska revolucionarna ideja je ideja motora koji se napaja iz istog izvora kao iostali "prirodni" perpetuum mobili - Zemlja, Sunce, atom, elektron...ili dijeleći sa njima dio

energije koja ih tjera na beskonačne rotacije, revolucije, spinove, razlaganja, pulsiranja,privlačenja i odbijanja...



13

Motor koji ništa ne košta - pa kome to treba? logika je establišmenta, koja korist odtakvog motora? Da napaja vodom pustinje po Africi, pretvara ih u plodna polja i da se sviljudi na planeti konačno mogu prehraniti i početi baviti i nečim drugim, osim žvakanja?Ajte, ajte molim vas... Svi se takvi patenti brže-bolje otkupe i strpaju u ladice velikihkompanija, jer čemu mijenjati strojeve, tehnologiju i sve ostalu popratnu industriju koja ideuz određeni proizvod.

Luis de Broglie

sve je valovito...

...Luis de Broglie, jedan od najpoznatijih engleskih fizičara tvrdi da svaki oblik istruktura materije - elektron, prašina, kamen ili planete... zrače valove energije koji se šireu zrakopraznom prostoru (prema tome nisu mehanički), a pošto ih proizvode i električkinenabijene čestice, nisu ni elektromagnetske prirode.

...Rus Tartakovski i Amerikanci Davisson i Germer izvode pokuse u kojimaispaljuju elektrone u atome vrlo tankih kristalnih ploča-folija. Odbijeni elektroni ostavljajukoncentrične krugove na fotografskoj ploči. Evo dokaza da je elektron, materijalna česticausput i val i da se tako ponaša.

A ako je elektron val, koja onda materijalna čestica to nije? .,.Znalo se da je svjetlodualne prirode i zapravo se mislilo da se ponaša ili kao čestica ili kao val. Nikada kaooboje u isti mah.

De Broglie tvrdi: elektron je i čestica i val u isto vrijeme!...Max Bohr se u međuvremenu igra difrakcijama elektrona i nailazi na de

Broglieve valove vjerojatnosti, tj. elektroni nakon odbijanja od atoma kristala ne stižu nafotografsku ploču na određena mjesta sa stopostotnom sigurnošću, već se tamo pojavljuju,grupiraju, zgušnjavaju u crnilu koncentričnih krugova po određenim zakonima vjerojatnosti.

Naizgled se još nešto saznalo iz tih pokusa; sve dok brzina el. magnetskih valovane prijeđe određenu granicu, valovi se ponašaju kao valovi (slijede zakone difrakcije,interferencije, polarizacije itd.). Prijeđu li, međutim, tu granicu, poprimaju karakteristike iponašanje čestica.

Kao što je govorio gospodin de Broglie.

Dirac

punina vakuuma

Petljajući nešto sa Shroedingerovim formulama, jedan drugi slavan engleskinobelovac, fizičar Paul Dirac dobija računski negativnu vrijednost totalne energije zaslobodne elektrone, tj. za one koji nisu vezani u sistem kao što je atom, već se nalazesami - u vakumu.

Ali, negativna vrijednost totalne energije znači da oni jesu vezani - a nisu vezani jer su sve čestice u okolini, namjerno i pažljivo odstranjene.

Kako to Paul Dirac tumači?

Prvo, "kriv" račun pripisuje čestici koja je po svemu slična elektronu - osim ponaboju.

Kakvoj čestici kad osim elektrona nema u blizini ničega, osim naravno vakuuma u

kojem nema ništa?



14

Za Diraca vakuum nije vakuum po priznatoj definiciji - nije praznina. To štoinstrumenti nisu u stanju nešto registrirati, ne znači da toga i nema. (Da bi instrumentinešto otkrili, tj. registrirali, mora doći do međudjelovanja između instrumenta i tog nečeg. Utom međudjelovanju tom se nečem mijenja energetsko stanje - ono skače s jednogenergetskog nivoa na drugi).

Paul tvrdi da je vakuum do grla prenapučen elektronima i nema mjesta za bilo

kakvo energetsko skakanje, pa prema tome ne može se elektron u vakuumu niti opaziti nitiregistrirati.

Ona čestica, kasnije nazvana pozitron, je - rupa u vakuumu, ionizirani dio mjestagdje je bio elektron, prva otkrivena antičestica.

Pretvorba polja u materiju

Svaki nerođeni elektron u vakuumu je virtualni (postojeći ili skoro stvarni). Da uđeu sferu realnosti, gdje bi ga se moglo registrirati, i materijalizira se u svoju normalnu,zemaljsku, masu mirovanja (m0=10-3lkg) potrebno mu je ubrizgati vagone energije, točnije

E=2m x c

2

. (E=energija, m0= masa elektrona, 10

-31

kg, c= brzina svjetlosti, 3 x 10

5

km/sek).Pola od toga mu treba da stigne do granice vakuuma, a druga polovica da sematerijalizira. (Skica 1)

Pretvorba materije u polje

Može li se elektron vratiti u vakuum?

Može ako se u ovom svijetu sretne sa pozitronom, ili onom svojom pozitivnomrupom; tada se kucnu, sjedine i odbace energiju u obliku 2 fotona gama zračenja ipostanu, za naše instrumente, ponovo nevidljivi. Rupa se u vakumu začepila... (Skica 2)

Samo pretvorba je stalna

U djeliću sekunde (10-21) može elektron izbaciti foton dovoljne energije da se ovajpreobrazi u elektron - pozitron par koji će sljedećeg trenutka nestati u vakuumu i opet sepojaviti i opet nestati...oscilirati između virtualnosti i stvarnosti. (Skica 1a).

Pitamo se: ako elektron ima svoju antičesticu zašto bi on bio iznimka i zašto ondasvaka čestica ne bi imala svoju antičesticu? U vakuumu. Ispada onda da vakuum sadržičitav jedan antisvijet. Ili, ako hoćete, matricu ovog svijeta, potencijal, ili plan...

Idemo dalje: ako elektron oscilira između stvarnosti i virtualnosti nek osciliraju i svedruge materijalne čestice koje tvore planete, zvijezde, galaksije i bića... nek ne oscilirajusamo između svakodnevne stvarnosti i prvog daljeg nivoa - vakuuma, etera, polja, neu-trino mora, nego i po čitavoj... dubini?... visini? mandale. Pa neka netko kaže da nismoujedinjeni po čitavom rasponu mikrokozmosa ili da spomenutim osciliranjem nismo stalnoupozoravani, informirani, u vezi...

Kad jednom uvidimo da je veza neprekidno obnavljana ali oslabljena probijanjemkroz sve gušću i gušću materiju do naše fizičke svijesti i da do nje dopiru samo nekeblijede slike i misli možemo iznebuha odlučiti da se posvetimo pojačavanju tih veza,popravljanju recepcije, ugađanju kanala i izoštravanju slika... Takvom odlukom možemodoprijeti do određenih, gore spomenutih, matrica i planova i saznati da si je svako biće,dok je još bilo u virtualnosti, dalo u zadatak da se dole u stvarnosti jednom prisjeti da je

uspostavljanje veze jedan od prvih njegovih zadataka ka nekom smislenijem životu.Ne mora takva osoba početi vježbati Tai Chi, Yogu, Zen discipline; može osoba,



15

kao iskreni vjernik, s vremena na vrijeme zaviriti u svoju, negdje na visokoj polici ili čaknamjerno na vidljivom mjestu izloženu, zaboravljenu, prašnjavu Debelu Knjigu koja će je,možda, potaknuti na mentalnu inventuru, jer nikad nije prekasno, samo užasno, užasnotužno zakašnjelo.

Za intelektualno gladne i pohlepne postoji stotinjak knjiga koje mogu isto takodobro poslužiti istoj svrsi. Impulsi na nastojanje javljaju se često ali ih se iz raznoraznih

razloga previđa, to je svakoj imalo senzibilnoj osobi jasno. Dopustimo i to da ih se jednostavno i ne prepozna. Zato postoje, osim knjiga, discipline kojima se pripremamo zadaljnji rad...

Moje je iskustvo s Tai Chijem, Chi Kungom i Karate-Doom takvo da ih se usudim spotpunim povjerenjem preporučiti svima koji traže sofisticirane, rafinirane i elegantnediscipline koje nas mogu "ugoditi", a koje su uz to i vrhunske terapeutske vještine.



16

Polja i materija

U znanstvenim krugovima, termin polje označava prostor u kojem na tijela iličestice djeluje barem jedna od četiri glavne sile. Stoga se nameće logičan zaključak da



17

gdje je materija postoje i djeluju sile i da su polja isto tako univerzalna realnost kao imaterija.

Što o poljima misle mudre glave?Einstein sjecka el.magnetsko polje svjetla na fotone - zasebne čestice, mase

mirovanja 0, koje su u stanju izbijati elektrone iz metala, izazivati pritisak na tijela itd., štoće reći da kvantizirana polja pokazuju prave materijalne karakteristike.

De Broglie tvrdi da sva materija posjeduje i pokazuje karakteristikeelektromagnetskih valova, tj. polja, što se dobro očituje u nemogućnosti lokaliziranjaelektrona, zamrljanog u oblaku fotona.

Koji su uvjeti za premošćivanje prividnog procjepa između materije i polja?

Materija prelazi u polje kad joj čestice postignu dovoljno veliku energiju, dok poljapokazuju materijalnu prirodu u slučajevima velikih energija svojih kvanta.

A. Einstein u Specijalnoj teoriji o pretvorbi energije u masu kaže: ubrzavamo lielektron pomoću električnih polja, povećat će mu se brzina, energija ali - po formuli izSpecijalne teorije - i masa, jer kod brzina većih od 80% svjetlosne (i prije ali zanemarljivoj

energija električnih polja više ne ubrzava česticu (elektron), već se preoblikuje i ugrađuje unjezinu masu. Pri svjetlosnim brzinama, kinetička energija elektrona postaje jednakaenergiji čestice u mirovanju (E = m x c2). Zbrojimo li kinetičku energiju i energiju masemirovanja dobijemo famozni zbroj 2m0 x c2.

Pri takvim veličinama energija nastupa proces u kojem čestica počinje pokazivativalne karakteristike i sposobna je u jednom trenutku osloboditi se i akumulirane energije ienergije mase mirovanja i pretvoriti se u - kvantum polja.

Chi Kung

Sve Chi Kung vježbe, bilo da se radi o vježbama disanja, držanju stavova ilidinamičkim tehnikama, izvode se u stanju potpune mentalne opuštenosti. Samoopušteni Um aktivira mehanizme koji svaku našu vanjsku akciju prevode u odnosnuunutarnju. Stoga je djelotvornost ovih vježbi upravo proporcionalna stupnjuopuštenosti.

Što je Chi Kung?

Chi Kung je sustav vježbi, odnosno vještina za održavanje zdravlja nastala u Kinigdje se i danas najmasovnije vježba. Ima vrlo aktivnu ulogu kako u preventivnoj medicinitako i pri samom liječenju bolesti - općem osnaživanju organizma i sprečavanju senilnosti.Povrh toga, povećava i produžuje aktivnost i u dubokoj starosti. Zbog svega toga, ChiKung se često naziva i metodom "eliminiranja bolesti i produžavanja života".

Što je chi u Chi Kungu?

Prva asocijacija vezana uz chi je zrak koji udišemo, što je djelomično točno - jerosim zraka chi uključuje i druge sastavne dijelove koje čak i moderna nauka počinje"otkrivati".

Prema najnovijim rezultatima znanstvenih istraživanja, "izdahnut chi" osobe koja jemajstor Chi Kunga osim ugljičnog dioksida sadržava i infracrvene zrake, statičkielektricitet, struju atomskih čestica...

Zbog različitih funkcija koje chi obavlja unutar organizma, smatra ga se

istovremeno i informacijom i njezinim nosačem koji je materijalne prirode. Stogakontrolirano Chi Kung disanje nije samo udisanje kisika i izdisanje ugljičnog dioksida, nego



18

i proces obogaćivanja i rafiniranja "unošenog" kao i izmjena određenih informacija.

Chi se u kontekstu Chi Kunga naziva Unutarnji Chi ili Pravi Chi u smislu Istinski -da bi se po implikacijama odvojio od običnog zraka pri disanju. Prema tradicionalnojkineskoj medicini Pravi Chi je glavna pokretačka i vitalna snaga svih tjelesnih aktivnosti.Pa se izraz razvijanje chija odnosi na Pravi Chi.

Pravi ili Istinski Chi dalje se dijeli na Prenatalni i Postnatalni, a prenatalni se dijelina esecijalni i primordijalni. Esencijalni chi je chi koji fetus u svom formativnom razdobljuprima od roditelja. Primordijalni chi označava osnovnu materiju i pokretačku silu kojezajednički održavaju fiziološke funkcije tjelesnih tkiva i organa. Pri razvoju fetusaPrimordijalni je chi već formiran i nalazi se u bubrezima, usko povezan s "vratima života".Postnatalni chi se dalje dijeli na nebeski i zemaljski chi. Nebeski chi primamo disanjem,zemaljski s vodom i hranom. Postnatalni chi sadrži sve rafinirane i bitne chijeveapsorbirane probavom iz hranjivih sastojaka. Ako ovo sumiramo, Prenatalni chi je osnovnapokretačka sila životnih funkcija u tijelu, a Postnatalni chi je materijal o kojem ovisiodržavanje tih funkcija. Jedno motivira, drugo podržava, a oboje svojom međusobnozavisnom aktivnošću čine Pravi Chi.

Što je Kung u Chi Kungu?Kung se prevodi kao vještina, ali se u kontekstu Chi Kunga i borilačkih vještina još

naziva i Kungfu - a time označava uloženo vrijeme, kvalitetu, disciplinu i umješnost,metodologiju i postignuće u ovladanju Chi Kung vježbama. Izraz Kungfu se, zapravo,može odnositi na vrhunsko postignuće u bilo kojem polju ljudskih djelatnosti, kao kadkažemo ovo je majstorski izvedeno ili prikazano ili urađeno...

Izraz Kungfu se s vremenom udomaćio kao sinonim za borilačke vještine - KungFu - iako je ispravan termin za njih Wu Shu. Da bismo Kung Fu kao borilačke vještineodvojili od općeg termina koji se odnosi na majstorstvo, pišemo ga odvojeno i s velikim "f',a drugo spojeno i s malim "f".

Ustrajnost u vježbanju Chi Kunga odražava nečiju odlučnost i snagu volje, pa se uChi Kungu ustrajnost kao osobina izuzetno cijeni. Cilj "bavljenja" Chi Kungom je razvijanjechija, točnije njegovanje i podržavanje Pravog Chija.

Želimo li biti zdravi, moramo se pobrinuti da nam rezervoari Pravog chija uvijekbudu puni. Razvijanje Pravog chija uključuje i zahtijeva tri glavne aktivnosti ili tri bitnačinitelja:

1. Udisanje esencijalnog chija2. Održavanje uma u smirenom stanju3. Održavanje unutarnjih organa u harmoniji

Prvo se zove ojačavanje daha, drugo - ojačavanje umne koncentracije i treće -ojačavanje konfiguracije.

Postoje brojne i različite Chi Kung škole i stilovi. Glavna ih podjela svrstava uTaoističku školu, Budističku, Konfucijansku, Medicinsku i školu borilačkog Chi Kunga.

Drugi način podjele Chi Kunga je na:

1. Statički

2. Dinamički i

3. Statičko-dinamički

s tim da svaki od njih uključuje regulaciju Uma, tehnike disanja i posturalnuintegraciju.



19

Mentalni Daoyin (Daoyin = regulacija) zahtijeva potpunu koncentraciju na jedanobjekt kako bi se cerebralni cortex (kora velikog mozga) dovela u specifično inhibiranostanje i to se onda zove "unutarnje održavanje mentalnog stanja".

Respiratorni Daoyin uključuje udisanje, izdisanje, duboko izdisanje, puhanje,usisavanje i držanje daha.

Posturalni Daoyin sadrži razne stavove i pozicije od kojih su glavni: hodanje, razniuspravni, sjedeći ili ležeći položaji, zatim klečeći stavovi i masaža.Sve su nabrojene metode dobre ako se u njima ustraje i postigne Kungfu.

Kako se liječi pomoću Chi Kunga?

Chi, glavni meridijani i pobočni kanali

Ljudsko tijelo ima poseban sustav koji mu povezuje vanjske dijelove s unutarnjim,gornje dijelove sa donjim kao i Pune (Yang) organe s Praznima (Yin).

Meridijani i pobočni kanali nisu niti krvne žile niti živci. Izraz meridijan (primijenjenu akupunkturi - jing) ima višestruko značenje i označava put, rutu ili vodič energije.Meridijani tvore glavnu mrežu trupa. Čitavo tijelo je ispresijecano pobočnim i ostalimsporednim kanalima koji sve dijelove povezuju u organsku cjelinu.

Postoji 12 Standardnih meridijana koji provode chi (vitalnu energiju) do Yang iYing organa. Meridijani koji povezuju Yang organe i prolaze unutrašnjom stranom tijela(kao na primjer unutrašnjom stranom ruke ili noge, ili dlanom) zovu se Yin meridijani, a onikoji prolaze vanjskom stranom površine tijela (na primjer nadlanicom) i povezuju Yangorgane nazivaju se Yang meridijani. Ovisno o svojoj prirodi i rutama, dalje se dijele kao naprimjer: tri Yin meridijana ruke, tri Yang meridijana stopala...

Tu je još i 8 Posebnih kanala koji imaju svoje određene rute i na neki načinreguliraju rad i protok chija u Standardnim meridijanima. Ako 12 meridijana predstavljakanale za napajanje chijem, 8 posebnih kanala bili bi "akumulaciona jezera" chija iz kojihse po potrebi crpi vitalna energija, dovodeći je najprije u Standardnih 12 meridijana, apotom iz njih u pobočne kanale i dalje u finiju mrežu do svake pojedinačne stanice tijela.Ili, u slučaju da su obični kanali preplavljeni vlastitom energijom, višak te energijepreuzimaju Ekstra kanali.

Ako je protok chija u bilo kojem od 12 glavnih kanala blokiran, to će prouzročitiodnosne poremećaje. U kineskoj tradicionalnoj medicini to se zove "pojava zakrečenjaprije pojave boli".

Pobuđivanje chija i pročišćavanje meridijana

U prirodnom stanju organizma, chi nesmetano i bez zapreka teče meridijanima.Ako se ti putevi u bilo kojem smislu i iz bilo kojih razloga začepe, čovjek se razboli.Zakrečeni se putevi, da bi čovjek ozdravio, moraju nekom metodom pročistiti.

Akupunktura, akupresura, Chi Kung, lijekovi i masaža su najpoznatije metode"raskrečivanja". Chi kung pročišćuje kanale i potiče cirkulaciju chija koristeći se vlastitim"izvorima i silom".

U najstarijoj kineskoj medicinskoj knjizi "Nei Jing" (Kanoni interne medicine Žutog

cara) u poglavlju "Poznati dijalozi" kaže se: "Kad je Um smiren i prazan, Pravi chi podliježenjegovoj komandi i time se otklanja svaka opasnost od bolesti."



20

Vidimo da je kontrola i regulacija Pravog chija blisko povezana sa stanjem uma.Prema tome, možemo reći da je izvor Pravog chija u potpunom smirenju i opuštenostiUma.

Izrazivši se jezikom suvremene znanosti to znači da utišavanje Uma dovodi mozaku posebno stanje kada centralni živčani sustav preuzima kontrolu nad funkcijama u tijelu inastoji izbalansirati sve poremećaje. Stoga je spokojan Um jedan od prvih preduvjeta za

nesmetan protok chija.Da bi se ojačao Unutarnji chi, treba udisati čist zrak i Esencijalni chi. Time se

Nebeskim chijem obogaćuje Postnatalni i povećava Prenatalni chi. Kad se Prenatalni chidopuni Pravim chijem svi se energetski kanali automatski pročišćavaju.

Daoyin i Anqiao

Dao

Daoyin se u kontekstu Chi Kunga prevodi kao regulacija. Na samom početkupoglavlja naglasili smo da efikasnost Chi Kung vježbi ovisi o stupnju mentalne opuštenosti.

"Dao" - prvi dio naziva, sugerira nam stanje u kojem je um potpuno relaksiran jer samo utom slučaju vitalna energija chi i krv mogu slobodno kolati tijelom.

U Chi Kung terminologiji to glasi ovako: "Duh vodi energiju, energija vodi krv". Dao je najvažniji princip pri liječenju bolesti i osnaživanju zdravlja. Pri svim Chi Kung vježbamaDao mora biti prisutan - Dao princip mora prožimati sve akcije. Osim ovog mentalnogDaoa postoji i fizički Dao.

Fizički Dao znači da su svi zglobovi "omekšani" a zglobne veze i tetive blagotonirane. Kod Stojećeg Chi Kunga fizički Dao znači da je u zauzetoj poziciji zastupljeno isvih 18 glavnih principa "prednamještanja". Fizička relaksacija (fizički Dao) pomaže daljojmentalnoj relaksaciji (mentalni Dao) i obrnuto.

Yin

Yin znači "prethoditi nečemu ili predvoditi nešto" ali u smislu katalizatora. Neštošto (bitno pomaže) doprinosi efikasnosti procesa a da samo po sebi nije toliko važno.Koristi se i fraza "tražiti mirnoću kroz pokret" ili izvoditi pokret kao Yin, s kvalitetom Yina.Na primjer, dlanovi su više polarizirani i magnetizirani nego neki drugi dijelovi tijela. Stogasvaka promjena položaja šaka, pošto ima tako izraženo magnetsko polje, izaziva ipromjenu naboja u ostalim dijelovima tijela kao i promjene toka vitalne energije. PosebnoYang energije. Primjenjivanje pokreta ruku za kontrolu unutarnje energije zove sePosturalni yin.

U "Nei Jing" knjizi se uz Daoyin kao terapija spominje i Anqiao. Rekli smo da se

Daoyin dijeli na Mentalni, Respiratorni i Posturalni Daoyin. Anqiao spada u PosturalniDaoyin. U izrazu Anqiao "qiao" znači podići uvis ili hodati tako da pri iskoraku peta prvadotiče pod pa prsti stopala gledaju uvis; prvi dio naziva, "an" ima dva značenja - masaža ipokreti zglobovima gore-dolje; pa bi zajedno značilo nešto poput "prazne masaže".

Pročišćavanje ili "izglađivanje" energetskih kanala je istodobno i sredstvo i cilj, jerkad glavni i pobočni meridijani funkcioniraju glatko i bolesnik će se vjerojatno oporaviti iozdraviti.

Jedan od navažnijih principa u kineskoj medicini je rad s organizmom kaocjelinom, reguliranje osnovnog sustava i postavljanje dijagnoze i tretmana na temeljuanalize općeg stanja pacijenta; ne preporuča se jednostrani simptomatski tretman. Odluči

li liječnik bolesnika liječiti odnosno tretirati Chi Kungom, prvo radi na ojačavanju svihmeridijana i organa i osnaživanju chija. Međutim, postoje i vježbe za simptomatsko



21

liječenje kada se tretira samo određeni meridijan ili pojedinačni organ.

Početnicima se ne preporuča eksperimentirati sa tim posebnim simptomatskimmetodama; najsigurnije je da vježbaju izbalansirane, neutralne metode dok ne ojačaju, akasnije mogu zatražiti savjet iskusnog liječnika Tradicionalne kineske medicine i Chi Kungeksperta.

Posturalni daoyin - princip i funkcija

Djelotvornost Chi Kung vježbi izravno je povezana s pravilnim izvođenjem stavovai tehnika jer chi teče u skladu s pozicijama i pokretima tijela. Točnost tehnika omogućujenesmetani protok chija. Chi upravlja cirkulacijom jer se kaže da je chi "vladar krvi" dok seza um kaže da je "vladar chija", pa chi slijedi komande uma. Iz toga vidimo važnost pravila"regulacije uma, disanja i tijela".

18 namještanja u stojećem Chi Kungu

Stojeći Chi Kung zahtjeva usklađivanje 18 različitih akcija:

1. jednoliko raspoređivanje težine na stopala

- stopala su razmaknuta za širinu ramena i paralelna, a težina se jednoličnorasporedi na oba stopala po čitavoj površini. Stoji se tako da se struk i trtica opuste ioslobode pritiska težine tijela

2. savijanje koljena

- koljena su glavni zglobovi koji omogućuju prolaz chija, a njihovo pravilno držanjepomaže opuštanju struka, kukova i prepona

3. opuštanje kukova

- opuštanjem kukova osiguravamo pokretljivost donjih udova

4. zaobljivanje preponskog dijela

- preponski se dio zaobljava pokretom pelvisa nagore tako da se istovremeno ilumbarni (donji) dio leđa izravnava, pazeći da se zadrži opuštenost u tom predjelu. Anusse lagano podigne da se zatvore "donja vrata" i spriječi "prokapavanje chija".

5. podizanje anusa

- vidi prethodno objašnjenje

6. uvlačenje trbuha

- opuštanje i blago uvlačenje trbuha pomaže kontroli Primordijalnog chija

7. opuštanje struka

- ukoliko struk nije opušten, chi ne može tonuti u Dantien. Opuštanju strukaprethodi savijanje koljena i opuštanje kukova. Ključ u potpunom opuštanju struka leži usposobnosti pomicanja i namještanja (trtične kosti) koja je kod prosječnih ljudi, s izuzetkomtrudnica i Chi Kung majstora, dosta neelastična. Kad se vježbom ova kost omekša,povećava se i kapacitet Primordijalnog chija.

8. opuštanje prsnog koša zaobljavanjem ramena - kod opuštanja prsnog koša nesmije se pretjerivati, jer se umjesto otvaranja putevi lako mogu zatvoriti

9. ispravljanje leđa



22

- ispraviti leđa znači izravnati donji, lumbarni dio tako da čitava kičma bude ravna iuspravna; ramena otežati

Namještanjem prsnog koša i leđa otklanja se "vrućina" iz pluća, smiruje se um i srcei uspostavlja komunikacija između Ren i Du-a - posebnih meridijana (Mikrokozmičkaorbita).

10. otežavanje ramena- ramena se prirodno opuste i ima se dojam kao da im se povećala težina;

istovremeno se opušta i vrat.

11. otežavanje laktova

- težina laktova nakon opuštanja osjeća se u samim vrhovima a taj se osjećajstapa s osjećajem težine u ramenima

12. oslobađanje pazuha

- s opuštanjem i otežanjem ramena trebaju se pazusi "otvoriti" laganimizbacivanjem laktova prema van; ovo omogućuje slobodan protok chija u gornjim udovima.

13. opuštanje zglavaka

- opuštanje zglavaka uključuje opuštanje šaka, uleknjivanje dlanova (kao dasredinom dlana želimo uhvatiti i podići jaje) i savijanje prstiju s laganim razdvajanjem.Uleknjivanje dlanova i savijanje prstiju sprečava rasap chija. Opuštanje šaka i zglavakaomogućava komunikaciju između Shu točke i prstiju. Namještanje leđa, prsnog koša,ramena, laktova i zglavaka regulira Yin i Yang meridijane ruku i osigurava opuštenost iprotok chija gornjim ekstremitetima. Znamo kakva je uloga mozga i ruke u evolucijičovjeka; smatra se da je zbog te uloge, komunikacija između moždane kore i ruke putembioelektriciteta najtješnja i da se sve mentalne aktivnosti odražavaju u nabojima šaka iprstiju.

14. držanje glave uz osjećaj kao da visi o koncu

- glava se drži uspravno kao da je na vrhu obješena za konac i taj položaj pomažeda čitavo tijelo bude uspravno. Ovim pokretom, ne samo da se tijelo održava uspravnimnego se i sam chi kao i shen upravlja i potiče nagore, prema mozgu.

15. uvlačenje brade

- brada se neznatno uvlači da se što bolje opuste vratni mišići i da se oslobodedišni putevi te da se Baihui, važna točka-centar na vrhu glave, dovede u uspravni položaj iaktivira.

16. poluzatvaranje očiju

- kapci se lagano spuste ali se ne zatvaraju niti čvrsto stisnu, time se izbjegavanapetost u očima; gleda se vodoravno u daljinu što pridonosi smirivanju uma.

17. držanje usta zatvorenim

- usta se drže zatvorena i zubi lagano stisnuti ne bi li se ojačao Yang i spriječilogubljenje unutarnjeg chija prema van

18. priljubljivanje jezika uz gornje zube i nepce

- priljubljivanjem jezika uz gornje zube i nepce po Chi Kung terminologiji "gradi se

most" što znači uspostavlja se veza između Ren ekstra-meridijana koji regulira svim Yinmeridijanima i Du ekstra-meridijana koji vlada svim Yang meridijanima. Jedan od ovih



23

kanala završava u nosu, drugi u ustima i zato polaganje jezika na to mjesto povezuje tadva meridijana i omogućava bolju izmjenu Yin i Yanga.

Respiratorni daoyin - princip i funkcija

U "Nei Jing" knjizi se navodi: "Chi (vitalna energija) povezana je s plućima. Pluća

kontroliraju vitalnu energiju. Prirodna vitalna energija se izvan organizma prima prekopluća. Vitalna energija iz hrane unutar tijela diže se u pluća preko Pulsa slezene. Objevrste energije spajaju se i pohranjuju u "moru chija" prsnog koša i tako kombiniranenazivaju se inicijalna energija.

Na drugom mjestu u istoj knjizi nalazimo: "Inicijalna energija pohranjena je ugrudima i izdiše se kroz grlo a prolazi Pulsom srca i nosilac je respiratornih aktivnosti".

Srce kontrolira cirkulaciju krvi a pluća vitalnu energiju. Ljudsko tijelo ovisi o optokukrvi i vitalne energije jer oni prenose hranjive sastojke i održavaju funkcioniranje organa ikomunikaciju među njima. Iako srce kontrolira optok krvi, samo kad je energija plućaizbalansirana krv može prodirati do svih dijelova tijela.

Prenatalna primordijalna energija stalno treba biti nadopunjavana postnatalnomenergijom. Postnatalna nebeska i zemaljske energija ovise o glatkom protoku energijepluća. Zato regulacija plućne energije osnažuje prenatalnu energiju tj. primordijalnu ener-giju.

"Zli faktori uvijek napadaju gdje je manjak vitalne energije" kaže dalje "Nei Jing".Tehnike u Posturalnom Daoyinu za jačanje energije pluća su uglavnom ručne tehnike spokretima od tijela ustranu kako bi se aktivirali meridijan pluća i meridijan debelog crijevakoji su u određenoj funkcionalnoj vezi.

Ako uz to hodamo tako da prvo petom dotičemo tlo, aktiviramo meridijane bubregai mokraćnog mjehura i preko njih još ojačavamo chi.

Riječ o prirodnom disanju u Chi Kungu

Postoji više načina Chi Kung disanja: abdominalno, tjelesno, ritmičko...Abdominalno se dalje dijeli na normalno i obrnuto ovisno da li pri udisaju širimo iliskupljamo abdomen. Sve metode disanja koje se spominju u Chi Kung metodi jesu i moguse smatrati normalnim ili prirodnim samo ako se izvode u stanju umne smirenosti i jedinoće tada doći do izražaja njihova potpuna efikasnost.

Uporaba zvukova pri regulaciji disanja

Ako pri udisaju ili izdisaju dolazi do zvučne vibracije, takvo se disanje naziva"vjetrovito disanje". Svaki energetski centar i odnosna žlijezda ugođeni su na određenufrekvenciju i lako se daju pobuditi zvukovima. Titranje se u samoj nosnoj ili usnoj šupljinipojačava kao u akustičnoj kutiji i preko tkiva prenosi do energetskih centara stimulirajući ihna akciju.

Znajući koja frekvencija pripada određenom centru možemo im tako na dva načinaistovremeno - meridijanima i organima - regulirati dotok chija. Princip je potpuno isti kaokod upotrebe mantri.

Mentalni Daoyin - princip i funkcija

"O, kako čeznemda otklonom tugu



24

alimisli su mipredugo obuzete zabludama "

Da Fu, kineski pjesnik

Samo utišan um može otkloniti patnju i bolesti

Uzbuđenje i nemir srca lako se prenosi i na sve ostale Yang organe. Samo uzsmireno srce mogu Yin i Yang organi zajednički funkcionirati i surađivati (u kineskom jeziku srce i um su često zamjenjivi termini). Misli i mentalni procesi odraz su rada mozga imoždane kore. Ako nemir u umu dulje potraje, dolazi do raznih funkcionalnih poremećaja jer je čitav živčani sustav pod opterećenjem. Ovaj sustav glavni je zapovjednik uorganizmu i preko njega se vrše sva prilagođavanja, koordinacija i regulacija. On navrijeme otkriva sve unutrašnje i vanjske promjene i prema njima prilagođuje funkcioniranjeorganizma.

Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, u samom srcu sjedište je duha i iz srca sekontroliraju svi mentalni i emocionalnu procesi. Snađe li srce neki funkcionalni poremećajporemetit će se i sve mentalne i emocionalne funkcije.

Raspoloženja i emocije izrazito utječu na rad živčanog sustava. Živčani impulsisudjeluju i izravno potiču rad žlijezdi sa vanjskim i unutarnjim lučenjem i mogu prouzročitibrojne fiziološke promjene kao ubrzani rad srca, suha usta, ubrzano i isprekidano disanje,povišen ili snižen tlak, pojačano izlučivanje adrenalina i slično. Potraju li jake emocije duljevremena, dolazi do kontrakcija krvnih žila, grčeva ili čak arterioskleroze zbog nedovoljnogdotoka krvi. Čirevi na želucu, visok tlak, nesanica, očni tlak, sve su to popratne bolestisustava preopterećenog teškim emocijama. Poremeti li se rad endokrinih žlijezda dolazi doslabljenja imuniteta i čitav je organizam izložen bolestima kao na brisanom prostoru.Mnoge su kronične bolesti posljedica određenih emocionalnih stanja koja su um i srce

"izbacili iz takta". Želi li se pomoći bolesniku, prvo mu se mora "regulirati" srce, vratiti muum u prirodno stanje smirenosti. Zato se kaže: "Regulirati srce znači dovestidezorganiziran um u sklad".

U Mentalnom Daoyingu postoje tri glavne metode koncentracije koje služesmirivanju uma i dovode ga u sklad:

1. Koncentracija na unutarnje objekte - po volji odabran organ, ili meridijan ili diotijela...

2. Koncentracija na vanjske objekte - drvo, stijenu, vodu..,

3. Koncentracija na unutarnje-vanjske ili ne-unutarnje ili ne-vanjske objekte kao naprimjer na zvuk pri disanju ili na neki pokret tijela...

U Chi kung terapiji najviše se upotrebljava treća tehnika koncentracije. Metoda jelagana, sigurna, lako ju je naučiti i održavati. Nakon ozdravljenja rekovalescent možepočeti primjenjivati i metodu 1 i 2.



25

Polagani Chi Kung hod s podignutim stopalima

Polagani Chi Kung hod s podignutim stopalima kada peta prva dotiče tlo (u daljemtekstu Chi Kung hod) jedna je od osnovnih metoda Chi Kung terapije i sastoji se odnekoliko zasebnih postupaka spojenih u jednu povezanu akciju:

A. podizanje, spuštanje, otvaranje i zatvaranje tri Dantiena (u točkama Yintang,Qihai i Huiyin) posebnim načinima gibanja i položaja tijela te pokretima ruku

B. potonuće chija u Srednji Dantien korištenjem uma i relaksiranjem

C. induciranje i regulacija chija u Srednjem Dantienu različitim pokretima ruku,takozvanom 'praznom masažom'

D. induciranje i regulacija protoka chija određenim meridijanima korištenjem

različitih položaja stopala i spajanja prstiju (kanaliziranje energije)E. aktiviranje rada slezene (koja je preko svog meridijana blisko povezana sa

meridijanima srca i želuca i svim Yin i Yang organima) čija vitalna energija služi prijenosu itransformaciji ostalih tipova energija

Podizanje, spuštanje, otvaranje i zatvaranje u kontekstu tradicionalne kineskemedicine odnosi se na regulaciju i balansiranje chija; podizanje je stimuliranje protokachija prema gornjim dijelovima tijela, spuštanje je odvođenje chija u donje dijelove,otvaranje je širenje chija po određenim dijelovima tijela, a zatvaranje je sažimanje,"obuzdavanje" (ograničavanje) chija po mjestu i intenzitetu.

Chi se, osim usmjeravanja, odgovarajućim tehnikama može i regulirati, osnaživati,nadopunjavati ili izglađivati.

Otvaranjem i zatvaranjem Gornjeg Dantiena u točki Yintang, dovodi se Yangenergija do gornjih tjelesnih otvora, ojačavaju se ekstremiteti i chi se širi i djeluje popovršini tijela. Prožimajući glavu i centre u glavi chi smiruje um.

Otvaranjem i zatvaranjem Srednjeg i Donjeg Dantiena Yin energija se spušta udonje dijelove tijela i pohranjuje se u Chihai, bubrezima i ostalim organima.

Spuštanje chija u Chihai nas posebno zanima jer je uz Srednji Dantien vezan jedan drugi sustav ili "organ" prema kineskoj tradicionalnoj medicini, a to je Trostruki grijač.



26

Sanjiao ili Trostuki grijač

Sanjiao je jedan od šest Yin (šupljih) tjelesnih organa i najveći od svih dvanaest utijelu. Dijeli se na Gornji, Srednji i Donji grijač. U modernoj interpretaciji "grijači"predstavljaju dijelove tjelesne šupljine sa odnosnim organima. Tako u Gornji grijač (dioiznad dijafragme) spadaju srce i pluća, u Srednji grijač dio između dijafragme i umbilikusasa srcem i želucem a dio ispod umbilikusa s jetrom, bubrezima, tankim i debelim crijevom

te mjehurom pripada Donjem grijaču.Srednji grijač u procesu probave apsorbira energiju iz hrane i tekućina i šalje je u

Gornji grijač.

Gornji grijač transformira primljenu energiju iz Srednjeg grijača plus energiju izpluća u finija stanja za lakšu distribuciju do svih organa i tkiva.

Donji grijač prerađuje i odvodi iz tijela upotrebljene i suvišne sastojke i energije.

Zadaća Trostrukog grijača, ukratko, je da:

1. kontrolira funkcioniranje organa i tkiva

2. regulira transformaciju chija3. omogućava distribuciju (Yuan) chija po čitavom tijelu i u sve organe.

Rekli smo da se u Trostrukom grijaču energija iz hrane i vode najprije apsorbira,zatim da se transformira i onda raznosi po čitavom tijelu. No, energija se prije distribucije još i vitalizira i to se događa u Donjem Dantienu oko točke-centra Chihai.

Zato se može slobodno reći da je Trostruki grijač funkcionalni produžetak DonjegDantiena.

Rade li se vježbe koje stimuliraju Donji Dantien djeluje se i na Trostruki grijač i nasve funkcije koje ovaj regulira i ima pod komandom.

Stimulacija Srednjeg Dantiena ručnim tehnikama, potonuće chija u Chihai (Qihai) imentalna koncentracija na tu glavnu točku ovog energetskog područ ja regulira i krvni tlak itjelesni metabolizam jer je Chihai povezan sa vegetativnim, simpatičkim i parasimpatičkimživčanim sustavom pa prema tome i svim ostalim organima.

Funkcija držanja stopala u okomitom položaju, kod Chi Kung hoda, dok peta prvadotiče tlo, je u aktiviranju Yinqiao i Yangqiao ekstra meridijana (koji počinju u sredini peta)kao i meridijana bubrega i velikog mjehura čije se rute poklapaju s rutama spomenutihekstra meridijana i - stimuliranju rada slezene i jetre preko njenih meridijana koji počinju nasamom vrhu nožnog palca.

Meridijani slezene i jetre stimuliraju se u prijelaznom pokretu kada u hodu

prebacimo težinu na prednju nogu i privučemo zadnje stopalo k prednjem. U tom trenutku,prije nego zakoračimo naprijed, oslonimo se ili bolje palcem te noge dotaknemo tlo.

Napredniji studenti ne moraju nužno ostvariti taj fizički kontakt da bi stimuliralitočku, dovoljno je da postanu svjesni samog pokreta i um će automatski aktivirati imeridijan i protok chija. Isto tako na kraju pokreta kad nakon iskoraka prebacimo težinu naprednju nogu, izvijemo tijelo unatrag i ispružimo stopalo zadnje noge, oslanjamo se samona nožni palac čime stimuliramo početne točke meridijana slezene i jetre.

Znamo da je slezena vrlo važan organ ali i energetski centar u tijelu i da potradicionalnoj kineskoj medicini regulira ekstremitete. Funkcionalno gledajući isto vrijedi iobrnuto - moguće je i preko pokreta ruku i nogu kontrolirati rad slezene što upravo kod ChiKung hodanja i činimo. Koračanjem u određenoj maniri i sinkroniziranim kružnimzamahivanjem rukama ispred Dantiena kontroliramo rad ovog vitalnog organa.



27

Što se tiče dvaju ekstra meridijana, Yinqiao i Yangqiaoa, oni međusobno dobrokomuniciraju preko točke blizu oka, UB1, i točke u peti, UB62-K6, gdje izmjenjuju ibalansiraju Yin i Yang energije tijela.

S godinama energija tijela opada i općenito javlja se astenija-sindrom (općaslabost, malaksalost) u donjem dijelu tijela i stenija-sindrom (prevelika krutost) u gornjem.Prevedeno, znači da se u donjim dijelovima javljaju bolesti kao lumbago, bolovi u

koljenima, opći umor.U gornjim dijelovima tijela javlja se vrtoglavica, konjunktivitis, lažni bolovi i

razdražljivost. Sve su to posljedice oslabljenja energija jetre i slezene. Zato je Chi Kunghod idealna vježba za takve boljke jer se, pikanjem palčevima po zemlji, upravo ovimeridijani aktiviraju i potiče se protok chija do odnosnih organa koji će ih osnažiti i pojačatinjihove funkcije.

U prijelaznom pokretu, još dok su noge jedna uz drugu, treba se potpunorelaksirati i spustiti energiju pluća u donje dijelove tijela kako bi se u gornjem dijeluoslobodilo stenija-sindroma...

Čemu služe pokreti uvijanja u struku

Pokreti u struku i iz struka stimuliraju protok energije bubrega i aktiviraju meridijan jetre. Kaže se da je u bubregu uskladištena životna esencija Jing, a jetra pohranjuje krvXue. Fiziološki, jetra može normalno funkcionirati samo u slučaju kad je osnaživanaenergijom bubrega ali bubrezi mogu snabdijevati energijom samo ako su i samisnabdijevani krvlju iz jetre.

Patološki, insufijencija krvi jetre dovodi do astenija-sindroma bubrežne esencijalneenergije; nedostatnost esencijalne energije bubrega, pak, vodi do nedostatnosti krvi jetre iprema tome do astenija-sindroma oba organa. Nedostatnost bubrežne Yin-energije vodi

do nedostatnosti Yin-energije jetre i do stenija-sindroma Yang-energije jetre."Jetra upravlja radom vitalne energije". Znači energija jetre ima fiziološku funkciju

izglađivanja, podizanja, jačanja i reguliranja vitalne energije. Samo tako ispolirana energija jetre omogućava slobodni protok vitalne energije i krvi po tijelu.

Dođe li do patoloških promjena u jetri to će se odraziti i na funkcije jetre i kodosobe će se pojaviti simptomi depresije, stezanja u grudima, abnormalne menstruacije...Stenija-sindrom energije jetre često dovodi do razdražljivosti, uzrokuje nesanicu,malaksalost i preveliku nestrpljivost.

Tehnike i pokreti u Chi Kung hodu tako su osmišljeni da ojačavaju energiju jetre iponovno uspostavljaju i omogućuju sve normalne funkcije jetre koje su, da još jednom

ponovimo: izglađivanje, podizanje, jačanje i reguliranje vitalne energije, pohranjivanjekrvi...

Tri vrste Chi Kung hodanja

Ovo je još jedan od vrlo efikasnih načina da se naučimo opuštati u pokretu, daprožimamo čitavo tijelo energijom, kontroliramo ravnotežu, koordiniramo disanje i kretanjei podignemo stanje opće vitalnosti na viši nivo.

Prvim tipom hodanja unosimo energiju u donje dijelove tijela, drugim tipom udijelove iznad Tan Tien-a, a treći tip je jedan od prva dva spomenuta koji se kombinira s"kanaliziranjem energije" spajajući vrhove prstiju na određene načine.

Opisat ćemo ovdje samo prvi tip jer je najjednostavniji i najbezopasniji i koji se,



28

barem u početku, može vježbati bez posebnog nadzora učitelja.

Opis tehnika pri Chi Kung hodanjuStanemo uspravno sa stopalima razmaknutim za širinu kukova. Opustimo se kako

smo to do sada naučili i započnemo Chi Kung hod. Opustimo desni kuk, pojas i leđa,savijemo neznatno desno koljeno, prenesemo težinu na desnu nogu i ne naginjući se

spustimo tijelo vertikalna po visini. U istom pokretu okrenemo se ulijevo za 45 stupnjeva ipodignemo i zakrenemo i lijevo stopalo, ostavljajuću petu na zemlji.

Gurnemo lijevo koljeno prema naprijed tako da čašica malo prelazi nožni palac iprenesemo težinu na lijevo stopalo; desnu nogu ispravljamo ali ne odižemo stopalo sazemlje. Ruke neka vise opuštene ispred tijela pazeći da su dlanovi međusobno otprilikeparalelni. Čitavo je tijelo opušteno.

Sljedeći pokret: u isti mah podižemo desno stopalo na prste i bradu malo isturimo -isprsimo se, gurnemo kukove prema naprijed a leđa izvijemo u blagi luk. Udišemo.Rotirajući dlanove prema van i naprijed širimo ruke i dovedemo ih unatrag dok ne dođu izacentralne vertikalne ravnine koja prolazi tijelom i dijeli ga na prednju i stražnju stranu

(područ je Yang-a).Moramo paziti da pokrete ne izvodimo mehanički i samo u jednoj ravnini već da

teku i izgledaju elegantno i prirodno. Lijevo koljeno ispraviti. U sljedećoj tehnici ponovokoordiniramo par pokreta; u isto vrijeme savijamo lijevo koljeno, relaksiramo desni kuk,privlačimo u luku desno stopalo lijevom i polažemo ruke, malo savijene u paktovima, naprepone i bedra uz Tan Tien. Tijelo okrećemo udesno za 45 stupnjeva. Laktove, osim štosavijemo, gurnemo malo naprijed da budu u Ying polju. Izdahnemo. Desno stopalo nezaustavljamo uz lijevo nego produžimo njime udesno, u luku, i polažemo desnu petu napod dižući prste uvis i ispravljajući desno koljeno. Prenesemo težinu na desno stopalo... isve tehnike koje smo prije radili ulijevo ponovimo sada i na tu stranu. Nastavljamo sekretati cik-cak otprilike dvadesetak puta...

Povijest Tai Chi Chuana

Mnogi Tai Chi majstori osnivačem Tai Chi Chuana smatraju Zhang Zhanfenga,taoističkog monaha iz Ming dinastije (1368.-1644.). Vjeruje se da su se Tai Chi tehnike upočetku vježbale odvojeno i da ih je bilo trinaest. Broj trinaest vezan je uz taoističko učenjeo Pet elemenata i Osam trigrama iz knjige I Ching - o univerzalnim principima na kojima sei temelji Tai Chi Chuan.

Brojni majstori razvijali su osnovne tehnike i postojećima dodavali nove. Tako jepoznati majstor Xu Xuanping prakticirao vježbe Trideset i sedam pokreta; usavršavao je

svaki pokret posebno i po redu i tek kad je usavršio prethodni krenuo bi na sljedeći. Nakonšto bi sve pokrete usavršio spajao ih je u logičan niz. Svoju vježbu nazvao je Duga forma jer su svi pokreti bili povezani i skladno tekli.

Rekli smo da je Zhang Zhanfeng podučavao pra-Tai Chi koji se zvao Trinaeststavova. Nalazimo tri teorije o tome kako ih je naučio. Prema prvoj verziji, naučio ih je usnu; godinama se bavio borilačkim vještinama i dugo su ga mučila određena pitanja.Jedne noći usnio je Legendarnog Cara, koji ga je naučio vrhunskoj borilačkoj disciplini TaiChi Chuanu.

Prema drugoj verziji, Zhang je bio šaolinski majstor borilačkih vještina, koji sepovukao u osamu u potrazi za smislom života i kako bi usavršavao svoje umijeće. U

planinama je razmišljao i promatrao ponašanje životinja. Naročito ga je impresioniralaborba ždrala i zmije, čije je prirodne pokrete kasnije ukomponirao u svoje tehnike.



29

Treća verzija govori o velikom borbenom iskustvu koje je Zhang Zhanfeng stekaou mnogobrojnim ratovima, i stalno usavršavajući svoje umijeće napokon oblikovao Tai Chivježbe.

Zhang Zhanfeng je proučavao I Ching da bi usvojio principe i tehnike tadašnjihnajpoznatijih sistema za očuvanje zdravlja, kao i zahvate najboljih borilačkih stilova.

Dva najpoznatija sistema za revitalizaciju bile su vježbe zvane 18 rukuprosvijetljenih - 18 ruku Lohana ili 18 Budinih ruku, koje je osmislio Bodidarma, indijskibudistički svećenik koji je 527. godine stigavši u Kinu širio Budizam i vježbe Pet životinjakineskog liječnika Hua Toa. 18 ruku Lohana se temelji na drevnim indijskim znanjima ivještinama i direktni su rezultat veličanstvene drevne kulture Indije.

Da bi mladi svećenici u Šaolinu što uspješnije mogli meditirati i slijediti budističkoučenje, Ta Mo (Bodidarma) za njih razrađuje ove fizičko-energetske vježbe iz kojih su sekasnije razvili brojni borilački sistemi.

Osnovna znanja iz religije, filozofije, organizacije društva, medicine (akupunkture,travarstva...), znanosti i umjetnosti - temelj svake civilizacije - "darovana" su i prenošena u

Kini preko careva-mudraca, tisuće godina prije Krista.Iz tog vrela napajao se i liječnik Hua Tuo iz dinastije Han, koji je sastavio

zdravstvene vježbe Pet životinja kombinirajući karakteristične "pokrete životinja" sapoznavanjem medicine i filozofije.

U to vrijeme prakticirale su se i Taoističke vježbe za transformaciju unutarnjihenergija (taoistička yoga) i drugi slični oblici energetskih vježbi.

Zhan Sanfengu se pripisuje i Klasičan tekst o Tai Chiju, po kojem su svi velikimajstori, bilo koje škole, usavršavali Tai Chi i svoje učenike upućivali na studiranje tihmaterijala.

U svojoj knjizi Tai Chi Chuan, Chen Meiming navodi kako je stotinama godinanakon Zheng Zhanfengove smrti njegova umjetnost doprla do poznatog majstora WangTsunga iz provincije Shensi, pa su je dalje, pod nazivom "Unutarnja škola" - ne spominjućiTai Chi Chuan - prenosili drugi poznati majstori, sve do majstora Wang Zhengnana."Unutarnju školu" Chen Meiming svrstava u Južnu školu Tai Chi Chuana.

Prema knjizi Tai Chi Chuan autora Li Yi-Yuea, osnivač Tai Chija je nepoznat ali sezna da je na Sjeveru stotinjak godina nakon Zhang Sanfenga živio majstor Wang Tsung-Yueh iz provincije Shansi, koji je napisao Zlatna pravila, dizertaciju o Tai Chi Chuanu, koja je postala Klasičan tekst.

Ovdje bih spomenuo i majstora Chiang Faa koji je "ordinirao" jugom Kine, avještinu je naučio od Wang Tsung-Yueha. Smatra se da je on prenio Tai Chi poznatoj

familiji Chen - Chen Changxingu (1771.-1853.) iz 14. generacije, koji je uz to prakticirao idrugu vještinu koju je sastavio njegov predak iz dinaslije Ming, poznati vojskovođa imajstor borilačkih vještina Chen Wangting (9.generacija), a za koju neki autori smatraju da je prapočetak Tai Chi Chuana (što ću dalje spominjati u poglavlju o Chen stilu).

Chen Changxing se smatra osnivačem modernog Tai Chi Chuana, što je detaljnodokumentirano. Chen Changxing je podučavao Yang Luchana (1799.-1872.), osnivačaYang stila. Yang Luchan (Nepobjedivi Yang) i jedan njegov sin Yang Banhou (1837.-1892.) podučavali su Wu Quanyoua (1834.-1902.), čiji je sin Wu Jianquan (1870.-1942.)osnovao i razradio Wu stil, danas drugi po popularnosti u Kini.

Yang Luchanov drugi sin, Yang Jianhou (1839.-1917.), prihvatio je vježbanje

modificiranog očevog stila, a njegov sin Yang Chengfu (1883:-1936.) ga je napokonuobličio u stil kojeg danas vježbamo kao Yang.



30

Wu Yuxiang (1812.-1880.) kreator je Wuu (izgovara se s dugo u) ili He stila. TaiChi je učio od Yang Luchana, a nakon što je Yang otišao podučavati u Peking, uputio se uselo Chen i vježbao s učiteljem svoga učitelja Chen Changxingom. Chen Changxingu je uto vrijeme već bilo 90 godina i bio je bolestan, te ga je poslao svom rodaku ChenQingpingu (1795.-1868.). Chen Qingping ga je počeo podučavati Novi stil, a kako je ranijeod Yang Luchana naučio Stari, Wu je na temelju ta dva iskombinirao novi stil Wuu ili He.

Novi stil prenošen je preko majstora Li Yeyua (1832.-1892.) i Hao Weizhenga(1849.-1920.) do Sun Lutanga (1861.-1932.), osnivača Sun stila. Sun Lutang je već biougledan majstor Bagua i Xingyi vještina, pa nakon što je naučio Tai Chi odmah ga je"preuredio", zamjenjujući neke tehnike Tai Chija s pokretima iz vještina koje je otprijeznao. Kažu, bilo mu je u krvi da stalno nešto mijenja. Njegov stil je nazvan Sun.

Chen stil Tai Chi Chuan

Malo ljudi danas zna da izvorna forma Tai Chi Chuana pripada Chen stilu, jer sesve do 1900. godine podučavala samo u krugu obitelji Chen i "malo šire" - u istoimenomselu Chenjiagou.

Ostali glavni stilovi izvedeni su ili iz Chen stila ili Yang stila. Yang stil je danasnajpopularniji, a i sam se razvio iz Chena. Točnije - Novi stil Chen škole, Yang stil, Wu stil,Wuu stil i Sun stil nastali su revizijom Stare ili Prve Chen forme.

Chen WangtingKrajem dinastije Ming poznati vojskovođa i majstor borilačkih vještina Chen

Wangting (1597.-1664.) nakon što je do kraja tj. do pada dinastije služio svom carubraneći ga od navale Mandžurijanaca i zbog svoje odanosti i vojničke i borilačke vještinepostao i vođa Dvorskih gardista, odlazi u mirovinu i sastavlja novu vještinu.

Pri tome postojeće borilačke sisteme kombinira s taoističkim internim Daoyin iTuna vježbama i s teorijom Yin i Yang. Chen Wang Ting preuzima i 29 stavova od ukupno32 koliko ih je bilo u sistemu Qi Jiguanga (Chuk Gai-Kwong) drugog poznatog majstora ivojskovođe dinastije Ming koji je svoj stil sastavio od tehnika iz 16 različitih, u to vrijemepoznatih borilačkih sistema a niti u jednoj se ne spominje Tai Chi Chuan.

To je po mnogim kineskim klasičarima dokaz da je era Tai Chija počela s WangTingom. Uz sve to dodana je i Duga forma od 108 pokreta majstora Xu Xuanpinga...

*

Tako nastaje Chen - najstariji stil Tai Chi Chuana - nova borilačka vještina koja se

sastojala od sedam formi, a prenošena je s oca na sina sve do predstavnika 14. gener-acije Chen Changxinga (1771.-1853.).

*Doprinos majstora Chen Wangtinga Unutarnjoj školi borilačkih vještina

Chen Wangtingu se pripisuje:Spajanje borilačkih tehnika s taoističkim tehnikama dubokog disanja (Tuna) i

posebnih tjelesnih vježbi za ekstrakciju chija (Daoyiu).Kreiranje i upotreba spiralnih međusobno povezanih isprepličućih pokreta;

izmjenjivanje opuštenosti i tenzije, istezanja i skupljanja u tehnikama, s ciljem da se štointenzivnije stimuliraju akumeridijani i što snažnije potakne kruženje chija tijelom:regulacija i manipulacija tako probuđene energije izvijanjem, savijanjem i potresanjem



31

tijela i udova; Kontrola Dan Tiena posebnim gibanjima trbušnih mišića.Kreiranje i uvođenje Vježbi spojenih ruku ili Vježbe gurajućih ruku. Tradicionalnim

borilačkim tehnikama - udaranju rukama, nogama, bacanjima, rušenjima i primjeni polugana zglobovima i tijelu Chen Wangting je pridodao i tehniku guranja.Ovo zvuči bezopasno i naivno u odnosu na druge tehnike ali ne zaboravimo da je Tai Chienergetska metoda i "guranja" se izvode primjenom Jing energije - na eksplozivan ili na

elastičan način; protivnik biva odbačen ili odleti kao da je lansiran iz katapulta ili pada sosjećajem da nestaje u ponor bez dna. Ili mu se oduzmu noge i sva energija kao da otječeiz tijela.Gledamo li ilustrirane primjere u knjigama, ne vidimo ništa osim fizičkih tehnika kojeizgledaju pomalo naivne, trapave i neefikasne u usporedbi s tehnikama Karatea, KuugFua, Aikida ili Juda. Kako slika vara!

Uvođenje Vježbi spojenih kopalja; vježbe slične Vježbi spojenih ruku pri kojima seza svo vrijeme izvođenja tehnika - bilo kružnih, ubadajućih ili spiralnih - koplje nastoji držatipriljubljeno uz protivnikovo i tako i preko oružja osjećati i na vrijeme anticipirati njegovenamjere.

Postavljanje i razvijanje teorija o principima Tai Chi ChuanaNe može se reći da su se baš sve Chen Wangtingove forme redovito vježbale, bile

su preduge i prebrojne. Članovima obitelji se najviše svidjela Prva i Druga forma, te Vježbaspojenih ruku.

Chen ChanxingChen Charuting je predstavnik 14. generacije, koji je napokon "sistematizirao"

(odnosno reducirao) forme, ostavivši samo dvije. On je podučavao Yang Luchana,kreatora Yang stila.

Chen Youbeng

Nakon Chen Chanxinga, Prva ili Stara forma razvila se u dva pravca ili stila. Novistil je kreirao Chen Youbeng, dodavši Prvoj formi spiralne, elegantne i izuzetno složene i

za izvođenje teške pokrete.Chen Qingpin

Chen Youbengov rođak i učenik Chen Qingpin malo je drukčije modificirao Novistil i razvio polaganiju i mekšu formu, koja je nazvana Zhaobao po mjestu gdje se majstornakon ženidbe doselio i živio.

Ne smijemo zaboraviti još jednu formu koja se uz Prvu ili Staru formu danasprakticira, a to je Druga forma (Pao Chui - topovska ili eksplozivna šaka) u kojoj su jošzastupljeni skokovi, nožni udarci, Fajing - eksplozivni udarci razorne snage i izmicanja kojise izmjenjuju sa kružnim, glatkim i povezanim pokretima.

Jedan od najpoznatijih eksponenata Chen stila Tai Chi Chuana bio je Chen Fakor,predstavnik 17. generacije porodice Chen koji je stil prenio u Peking i ondje gapopularizirao.

*Sadašnji nosilac i čuvar stila je Chen Xiaowang, unuk Chen Fakora, koji je

emigrirao u Australiju gdje danas živi i podučava. Majstor Chen često putuje i održavaseminare, pa je i u Europi dobro poznat.

Ja sam Chen stil, koji je svakom zaljubljeniku borilačkih sportova izuzetnozanimljiv, upoznao 1988. godine, par godina prije nego što je Majstor Chen Xiaowangstigao u Australiju i to kad je u Sydney došao jedan njegov učenik i održao seminar na

kojem se učila Stara ili Prva forma i osnove Vježbi spojenih ruku.Sve ono što sam duboko vjerovao o Tai Chiju, svi principi o kojima se govori u



32

klasičnim tekstovima - a to je negdje na granici mašte - sve je napokon dobilo i svojurealnu podlogu. A taj je čovjek imao samo 28 godina i stalno je govorio da je običanučenik, nikakav majstor. A to da je bio samo "običan učenik", znači da je dvadeset godinavježbao po čitavu šihtu na dan.

Aplikacije tehnika izgledale su kao pravo otkriće, kao da je netko razgrnuo zavjesei otkrio umjetničko djelo.

Nedugo zatim pojavio se i sam majstor Chen Xiaowang. O tome se odmah pronioglas, proradile su stare veze i odmah se okupila poveća skupina nas bivših "čenovaca".Od tada sam počeo pohađati sve stalne treninge, radionice i seminare koje Majstor ChenXiaowang održava u Sydneyu.

Koliko god da su njegovi treninzi, ovdje na Zapadu, intenzivni - da bi se Tai ChiChuan usavršio kao borilačka vještina oni ni u kojem slučaju nisu dovoljni. Pored njih jeneophodno apsolutno posvećenje i možda, barem za određeno vrijeme, isključivanje svihdrugih sadržaja, kako bi se savladalo principe i tehnike borilačkog Tai Chija.

Koliko god da je majstor Chen Xiaowang napredovao u svojoj vještini, uvijek

spominje svog djeda, slavnoga Chen Fakora, kao idealnog borca Unutarnjeg stila.Chen Fakor - slavni majstor Tai Chija i djed sadašnjeg čuvara Chen stila

Chen Xiaowanga

Chen Fakor (1887.-1957.) rođen je u selu Chenjiagou, općini Wenxian, provincijiHenan. Sedamnaesti je nasljednik loze Chen i praunuk slavnog Chen Changxinga. Oovom majstoru se priča da se zakleo kako će svakog dana po 30 puta ponavljati svojeforme samo da bi nadmašio jednog svog rođaka koji je u početku bio puno napredniji.

Nekad bi ih ponovio i po stotinu puta. Usput je vježbao, da ojača zglavke, i sdrvenom oblicom dugom 4 metra i debelom 15 centimetara kojom bi zamahivao i naglo je

zaustavljao po 300 puta.Slavu je prvi put stekao kad je sa 17 godina pobijedio seoskog kavkadžiju zvanog

Bik. Bik ga je zgrabio za zglavak (kud baš za zglavak!) a da se oslobodi, mladi je Chenupotrijebio tehniku otresanja (tousou jin) srušivši ga na pod.

Bik ne bi bio bik da nije ustao i ponovno navalio. Ovog puta mladi Chenprimjenjuje tehniku "Crni zmaj izranja iz vode" i Bik nezustavljivo leti nekoliko metaranatraške, tresnuvši na leđa.

Tako postigavši slavu u svom selu, odlazi 1928. godine u Peking, gdje odmah podolasku pobjeđuje jednog od trojice braće Li. Nedugo zatim stječe još veću popularnost imnoštvo kako običnih ljudi tako i poznatih majstora borilačkih vještina počinje dolaziti knjemu na poduku iz Tai Chija.

Možda bi trebalo spomenuti i slučaj s poznatim hrvačem Shen San-om, koji jeMajstoru Chenu došao s ovakvim pitanjem: "Što bi majstor Tai Chija učinio da mu sesuprotstavi dobar hrvač?".

Chen je, uz smiješak odgovorio: "Zar je moguće birati neprijatelje?". I onda se tadva majstora dogovore da održe meč. Chen podigne ruke i kaže hrvaču da ih čvrstostegne. Kad je hrvač zgrabio Chena za ruke, publika je očekivala da se dogodi neštospektakularno. Ali nakon par sekundi oba se majstora nasmijaše - i to je bio kraj borbe.

Dvije večeri nakon toga, dolazi Shen u Chenov centar i donosi mu poklon!

Zamijetivši čuđenje na licima Chenovih učenika, Shen im objašnjava: "Majstor Chen je nesamo vrstan borac nego i velik čovjek.



33

One večeri, kad sam zgrabio majstora za ruke, htio sam odmah iskoristiti trenutakza napad - ali jednostavno nisam mogao. Kad sam pokušao podići stopalo - ni to nisammogao.

Shvatio sam da je majstor Chen puno bolji od mene ali da to ne želi pokazati. Nitime je oborio, niti je to javno obznanio. To je tako plemenito! Danas sam došao majstoruizraziti poštovanje i zahvalnost."

Moj učitelj, Majstor Chen Xiaowang, nam uvijek u klubu ispriča pokoju zgodu izdjedovog života. Djed je, kaže, svoje majstorstvo u Tai Chiju često demonstrirao i svojomomiljenom specijalkom upotrebom unutarnje elastične energije Jing.

Trenirajući kod Majstora Chena na posebno izravnatom vježbalištu iza njegovekuće, gdje inače daje privatnu poduku, vidio sam kako Majstor drila svog sina, budućegnasljednika loze Chen; dečka nakon treninga boli svaki postojeći mišić u tijelu, jer moraizvoditi razne tehnike gotovo plazeći po podu, kao zmija.

Karakteristike Chen stila Tai Chija

Chen stil je najstariji stil Tai Chi Chuana i stoga su u njemu borilački aspekti jošuvijek zastupljeni - pokreti su "izvana" najbliži praktičkim borilačkim tehnikama tvrdihstilova.

Glavne karakteristike

Potpuna koordinacija spiralnih i isprepličućih tehnika, te izvijanja tijela i ruku - sunutarnjim kretanjem chija

Izbalansiranost laganih i mekanih pokreta s brzim, eksplozivnim i snažnimudarcima.

Ritmičnost u izmjenama brzih i polaganih tehnika.

Istovremen dojam dinamičnosti i smirenosti pri izvođenju.

Naglasak na kultiviranju (generiranju) Jinga (elastične snage) preko laganih imekanih pokreta i ekspresiji te iste energije preko brzih, naglih i eksplozivnihpokreta (Fajing).

Generiranje Yang energije kondenzacijom Yin energije.

Kultiviranje Yin energije vježbanjem "Namatanja svile na vreteno".

Intenzivno vježbanje Spojenih ruku kao priprema za stvarnu borbu.

Svrha Vježbi spojenih ruku je razvijanje unutarnjeg osjećaja (tingjing) koji namomogućuje, samo preko laganog dodira, pravilnu procjenu protivnikovih namjera, stanjeunutarnjih i vanjskih energija, slabih točaka i procjepa u "chiju".

Pri vježbanju u paru nastoji se čitavo vrijeme ostati u kontaktu sila se neupotrebljava niti previše niti premalo, ostaje se stalno priljubljen uz protivnika.

Kad protivnik pojača i koncentrira napad skrećemo njegovu energiju u "prazninu"upotrebljavajući minimum snage a kad se počne povlačiti pratimo ga kao sjena i za napadodabiremo tehnike prikladne situaciji.

Nakon što smo uspješno skrenuli protivnikov napad "u prazno" - kontroliramo



34

protivnika preko točke kontakta tako da ga prvo dovedemo u položaj labilne ravnoteže izkoje ne može ništa poduzeti ili u Tai Chi žargonu - ne može "izvršiti promjenu"; tada jepotpuno u našoj vlasti i "lebdi" - i u kojem je potpuno nepovezan i razjedinjen.

U tom trenutku, pošto smo protivniku prekinuli chi, izvodimo zahvate po volji:vođenje, bacanje, poluge, odguravanje, rušenje, lomljenje, udaranje šakom, dlanom,laktom, ramenom, nogom upotrebljavajući Jing (elastičnu energiju) koja pokrete čini

glatkim, povezanim ali strahovito razornima.Pravilna upotreba Jing energije u svim tehnikama glavna je karakteristika Tai Chija

i ono što toj vještini daje neusporedivu djelotvornost u odnosu na druge vještine i čini jegotovo nestvarnom.

Prisjetimo se da je vježbe Spojenih ruku sastavio Chen Wangting koji u Pjesmi okanonima Tai Chija o toj vježbi kaže:

"Promjene u tehnikama istezanja i uvijanja tako su neočekivane i nepredvidljive,da se zbog toga potpuno oslanjam na suptilne pokrete uvrtanja i izvijanja. VježbomSpojenih ruku postiže se to da nas protivnik nije u stanju "pročitati", a mi znamo sve o

protivniku".Zašto spiralne kretnje? Spiralne kretnje ne pružaju otpor, nego uvijek skreću ivode protivnikovu silu i narušavaju mu ravnotežu dovodeći ga u podčinjeni položaj, a sdruge strane generiraju unutarnju energiju.

O vježbi Spojenih ruku možemo još reći da preko nje više učimo osjećati ikontrolirati samu protivnikovu energiju nego fizičko tijelo. Koliko nam za takvo postignućetreba vremena?

Stara poslovica kaže: "Uopće se ne pojavljuj ako Tai Chi Chuan treniraš manje oddeset godina"!

Na isto pitanje pokojni veliki majstor Tai Chija, Huang Shengshyan bi odgovorio:

"Kad bi usporedili tri borca iz različitih stilova koji su po svojim mogućnostima jednaki, u prvih 7 godina najbolji bi bio predstavnik Karate škole.

Nakon 7 a do 14 godina prednjačio bi borac tvrdo-mekog stila, na primjer FukienBijelog ždrala.

Poslije 14 godina vježbe - i uz instrukcije pravog majstora - uvijek bi trebaopobjeđivati predstavnik Tai Chi Chuana".

Vježbe Spojenih ruku

podjela u odnosu kako upotrebljavamo ruke:

A - jednoručne vježbe (dan tuishou)B - dvoručne vježbe (shuang tuishou) jednoručne se vježbe dalje dijele na:A1 - vodoravno kruženje (ping yuan)A2 - okomito kruženje (li yuan)A3 - sa ili bez quin-na (tehnika zahvata i poluga)dvoručne se vježbe dijele na:B1 -jednostavno kruženje sa osnovnim tehnikama: pe ji i an poznatih kao 'tri stareruke'B2 - kruženje u kojem se koriste tehnike peng, lu, ji i anB3 - kruženje i razdvajanje



35

B4 - slobodno kruženjepodjela u odnosu na kretanje:1 - na mjestu (ding bu)2 - u pokretu (dong bu)i daljnja podjela:

2a - iskorak istom nogom (he bu)2b - noge postavljene suprotno, koljeno služi kao poluga za saplitanje i obaranjeprotivnika (taocha bu)kruženje u pokretu se još dalje dijeli na:2c - s jednim korakom (jing yi dui yi)2d - s jednim korakom ali dubljim stavovima (ta lu)2e - slobodno, po volji kretanje (luancaihua)Kod primjene kontra tehnika nakon što smo uspješno skrenuli i neutralizirali napad

možemo, kako sam već spomenuo u jednom od prethodnih poglavlja, koristiti jednolik vlakpo brzini i veličini sile tako da dižimo i održavamo protivnika u stanju lebdenja, u kojem on

ne može ništa poduzeti (bi jing) i tako ga kontroliramo ili izvlačimo protivnika i fizički ga ienergetski razjedinimo, pa kako više nije interno povezan lako ga onesposobljavamozahvatom ili udarcem u kojem se primjenjuje eksplozivna energija (Fa jing)

Kod primjene ovih tehnika treba biti vrlo oprezan, jer dovodimo protivnika u takvupoziciju da čak i blago guranje s fa jingom može prouzročiti teške povrede, a to se događazato jer se - u želji da se NE povrijedi - potpuno opustimo, što je u Tai Chiju najvažnijipreduvjet za efikasnu projekciju unutarnje energije, pa nesvjesni što se događa možemoozlijediti partnera; zvuči apsurdno ali kad bismo (kao početnici kod kojih je još sveneusklađeno) to htjeli namjerno učiniti, rezultat bi bio samo fizičko guranje, jer bi našavelika želja izazvala napetost u tijelu i smjesta zakočila protok energije.

Vježbajući Tai Chi Chuan učimo vještinu samospoznaje

Redovito prakticiranje vježbe je najvažnija stvar u Tai Chi Chuanu. Počinje se sučenjem stavova i pravilnih pokreta, zatim se objašnjava koji pokret čemu služi u stvarnojprimjeni. Nakon toga podučavaju se spiralni pokreti gornjeg dijela tijela (shenfa) kojipomažu generiranju energije u Dan Tienu i kanaliziraju te energije iz Dan Tiena u dijelovetijela po želji.

Objašnjavaju se i osnovni principi Tai Chija (yaoling). Pošto su pokreti u Tai Chijurazličiti od pokreta u svakodnevnom životu učimo se oslobađati svih krivostečenih navika -napetosti, iskrivljenog držanja, grčevitosti... Kroz trening direktno učimo o elastičnoj

energiji Jing, vitalnoj energiji Chi i umnoj energiji kao i svijesti na različitim nivoima Yi i zatoKlasici kažu: "Vježbajući Tai Chi Chuan učimo vještinu samospoznaje".

Vježbajući Spojene ruke učimo spoznavati protivnika

Kad dobro naučimo formu (što može potrajati godinama) prelazimo na vježbeSpojenih ruku u kojima provjeravamo jesu li naše tehnike usklađene s osnovnimprincipima Tai Chija. Kroz ove vježbe razvijamo i "osluškujuću" energiju (ting jing) -senzitivnost da preko dodira kože pravilno ocjenjujemo namjere protivnika i njegovocjelokupno psiho-fizičko stanje kako bi mogli najadekvatnije reagirati. Stoga klasici kažu:"Vježbajući Spojene ruke učimo se vještini spoznavanja protivnika".

Sve temeljne greške koje se primijete kod Spojenih ruku ispravljaju se preko



36

forme. Efikasnost, samo preko vježbi Spojenih ruku, se ne može postići. A tko želi nekamostići takvim prečacem vježbu Spojenih ruku pretvara u običnu Jiu jicu.

Još jednom moram naglasiti koliko je studentima danas teško, izuzetno teško, naćinekoga tko ih doista može podučavati primjenjivom borilačkom Tai Chiju, dakle i vježbiSpojenih ruku. Duboko sam uvjeren da, ako se nepripremljeni početnik koncentrira naborilački aspekt kako bi svladao tu "vrhunsku ezoteričku vještinu", time će propustiti ono

najvažnije i najvrijednije u Tai Chiju - o čemu govori Majstor Ananda na početku knjige.Ali ako se, bez velikih pretenzija, student "prepusti" borilačkom aspektu i vježbi

Spojenih ruku, ove mu vježbe mogu predstavljati silan intelektualni izazov, kao na primjeršah. Kroz zabavnu disciplinu nalik športu, uranja se u neke druge nesvakidašnje sfere izakone koji zahtijevaju potpuni sklad i usklađeno djelovanje svih naših zahrđalih izanemarenih dijelova bića. I u takvoj fizičkoezoteričkoj igri izmjene forme i Spojenih rukuotkrivamo i razvijamo osjećaj - ili nalazimo barem tračak - unutarnjeg mira.

Chen Xiaowang

Kad govorim o borilačkom umijeću, želim čitateljima bolje predstaviti današnjegčuvara stila Chen škole Tai Chi Chuana, majstora 19. generacije - Chen Xiaowanga.

Chen Xiaowang rođen je 1946. godine u selu Chenjiagou, Wenxian općini, Henanpokrajini. Otac mu je bio Chen Zhaoxu, najstariji sin slavnog Chen Fakora iz 14. generacijeChen loze.

Tai Chiju su ga još od malih nogu podučavali otac i ujaci Zhaokui i posebnoZhaopi. Znajući da je nasljednik nastavljača tradicije Chen stila, marljivo je vježbao, pocijele dane. Svaku formu po dvadeset puta. Što se vidi i osjeti!

Godine 1980. postaje profesionalni trener zaposlen pri Komitetu za fizičku kulturu išport provincije Henan, koji mu organizira dvorane za vježbanje i podučavanje. U

međuvremenu na saveznim natjecanjima 1980. i 1981. godine osvaja zlatne medalje.Pojavljuje se kao glavni lik u dokumentarnoj TV emisiji "Pohod selu Cheniagou, koljevciTai Chi Chuana".

Znamo da se u Chen obitelji danas prakticiraju dvije glavne forme: Prva ili Stara iDruga ili Pao Chui i da su obje dugačke i komplicirane. Zato su svi početnici sazadovoljstvom dočekali pojavu skraćene forme, koju je sastavio majstor Chen Xiaowang ikoja se zove "Forma 38 pokreta". Ova je forma izvrstan uvod u standardne, puno složenijeforme, a temelji se uglavnom na pokretima iz Prve forme.

Chen stil Tai Chi i Goju Ryu

Za bolje upoznavanje rada majstora Chen Xiaowanga, prenosim dijelovezanimljivog članka koji govori o posjetu majstora Chena jednom Sydneyskom karate klubu.

"Prije mnogo godina Sensei Tadahiko Otsuka, osmi dan, Predsjednik Goju KenshaKarate International, putovao je Kinom proučavajući Tai Chi i tražeći korijene Goju Ryukaratea. Na tom putovanju je otkrio malo selo Chen, koje je ostavljalo dojam kao da jevrijeme u njem stalo.

Nakon prvog susreta s majstorom Chen Xiaowangom, Otsuka sensei često sevraćao u Kinu kako bi produbio svoje poznavanje tog najstarijeg Unutarnjeg sustava.Oduševljen Chen stilom, izjavio je da se svi izvori snage iz Goju Ryua mogu naći u Prvoj i

Drugoj formi, kao i u skraćenoj formi od 38 pokreta."Autor članka dalje kaže: "Posjetom majstora Chen-a našem klubu ne samo što



37

smo stekli bolje razumijevanje vlastitog stila - promatrajući njegovo moguće porijeklo, negosmo imali priliku i trenirati s majstorom koji je podučavao našeg senseia Otsuku.

Seminar je trajao četiri dana, treniralo se 2-3 sata po večeri s naglaskom naborilačkoj primjeni tehnika iz Kratke (38) forme, koje nisu tako poznate u širim krugovima.Posljednjih godina majstor Chen Xiaowang baš ne podučave spomenute tehnike, stogasmo bili osobito počašćeni njegovom spremnošću da održi demonstraciju i objasni

borilačke principe u Chen stilu.Majstor Chen je Tai Chi usporedio s gozbom - izložena su i ponuđena razna jela i

svatko odabire po vlastitom ukusu. Znatiželjnik može, ako želi, od svega po malo probatikako bi se lakše odlučio.

Neki ljude vole polagani Yang i Chen stil za relaksaciju i zdravlje, neki preferirajuborilački Yang ili Chen. Poanta je u tome da, bez obzira koji stil odaberemo, polagan ilibrz, Tai Chi je nesumnjivo borilačka vještina s praktičkim tehnikama - aplikacijama, kao isvaka druga.

Preostali dio seminara bio je posvećen dokazivanju te tvrdnje, i majstor Chen ju jeitekako potkrijepio!

Umjesto da nas podučava bezbrojnim tehnikama koje bismo brzo zaboravili,majstor Chen je odabrao nekoliko osnovnih i na njima radio i elaborirao kako bismo ihlakše usvojili i bolje shvatili principe Tai Chija. Pri svim tehnikama, najvažnije je osjetitiprotivnikove namjere i snagu - i onda u skladu s tim pravilno reagirati - izbacivanjemprotivnika iz ravnoteže ili polugama i zahvatima (qin-na). Majstor je naglašavao da kaduhvatimo protivnika za ruku moramo to činiti nježno i meko, ne signalizirajući svojenamjere, i paziti da prejakim pritiskom ili stimulacijom kože ne bismo izazvali njegovuinstiktivnu reakciju.

Isprobali smo razne, efikasne poluge na zglavcima, zatim dalju manipulaciju inačine sprečavanja protivnika da se izvuče iz zahvata. Učili smo i "kontra na kontra na

kontra" tehniku, ali je majstor naglasio da se u realnoj situaciji ne treba igrati već borbuodmah treba završiti prvom započetom tehnikom.

Majstor je spremno demonstrirao svoju vještinu i svi prisutni na seminaru su imalipriliku osjetiti njegovu snagu i potpunu kontrolu u svakoj situaciji.

Osim qin-na tehnika radili smo i različite vrste udaraca iz Tai Ciju, naročitoefikasan udarac ramenom. Pri demonstraciji majstor je svaki puta namjerno ublažavaosilinu tog udarca, a ipak - ljudi su letjeli preko dvorane... Da bi pokazao snagu tehnika,udarao je tapecirani potporni stup dvorane takvom žestinom da se, bez pretjerivanja, svetreslo.

Majstor nam je objasnio kako svakom tehnikom koju primjenjuje malo "izvuče"protivnika iz ravnoteže i podiže mu chi - čineći ga time vrlo ranjivim.

Zatim smo vježbali vrstu Spojenih ruku za detekciju protivnikove energije. Kad sepravilno odredi protivnikov chi, lako je izabrati odgovarajuću kontra tehniku. Otkrili smo da je majstor Chen nenadmašiv u "razotkrivanju" tuđih slabih točaka, a čim bi netko i natrenutak ugrozio majstora odmah je proradila kontra.

Nakon treninga gledali smo video na kojoj majstor Chen izvodi Prvu formu ipokazuje borilačku primjenu tehnika. Uz to smo mnogo saznali o povijesti Chen škole. U jednom segmentu, majstor odolijeva guranju osmorice ljudi i onda ih laganim pokretomotresanja ruši na pod. Tu je upotrijebio metodu spuštanja chija i suptilnog preusmjeravanjaprotivnikovih energija.

Zaključak na kraju seminara - snagu i vještinu majstora treba vidjeti i osjetiti, jedinose tako može povjerovati. Ono što ću sigurno zapamtiti jest to da je Tai Chi borilačkavještina par exelance. Nosilac sam crnog pojasa prvog dana i vježbam karate već sedam



38

godina a Yang stil pet; oduvijek su me privlačili principi Tai Chija i osjećao sam da je TaiChi komplementaran Goju Ryu-u. Ali nakon što sam vidio majstora Chen Xiaowanga uakciji i slušajući njegova objašnjenja vještine, neusporedivo bolje razumijem i uvažavamovu "tihu razornu umjetnost", završava autor članka.

*

Što se tiče mojih iskustava s majstorom Chen Xiaowangom, prvo bih naglasio da je majstor Chen izvrstan pedagog i u pristupu krajnje ozbiljan - kako u odnosu na svojuvještinu tako i prema svojim učenicima. Isto je tako izuzetno vješt svome "zanatu" i možese slobodno reći da personificira Tai Chi Chuan. Teško je u Tai Chi svijetu naići na takvukombinaciju.

Majstor Chen svojim vrhunskim izvođenjem forme a posebno demonstracijomvježbe Spojenih ruku i primjenom unutarnje energije kod zahvata, najprije pokaže i dokažeda je Tai Chi i borilačka vještina - čak mnogo više nego što su to stilovi koji se smatraju"pravim" borilačkim vještinama - a onda na treningu "razuvjerava" naivne koji vjeruju da seTai Chi može naučiti preko noći.

Lako je razumjeti zašto mnogi prosječni ljudi kao i ozbiljni studenti borilačkihvještina ne mogu vjerovati u borilačku efikasnost Tai Chija; jer, tako je mali broj onih kojisu u potpunosti podučavani u borilačkom aspektu i koji to naučeno znaju i pokazati.

Ovdje ću navesti jednu zanimljivu činjenicu. Veliki majstor Tai Chija Yang Chenfugovorio je o tome kako narodu treba objasniti da je Tai Chi i jako dobra vježba za zdravlje irelaksaciji a ne samo kineski boks, jer se u ono vrijeme na Tai Chi isključivo gledalo kaona borilačku vještinu, pa je i majstor prilagodio i modificirao tehnike za običan puk.

A danas se mora dokazivati upravo obratno, jer se na Tai Chi gleda isključivo kaona terapeutsku vještinu.

Jedno je pitanje što Tai Chi jest, a drugo kako ga danas treba vježbati. Istinite suobje konstatacije: Tai Chi je i jedna od najefikasnijih borilačkih vještina (sa najmanjimbrojem pravih majstora) kao što je i jedna od najboljih terapeutskih metoda.

Svladavanje borilačkog aspekta zahtijeva ogromnu posvećenost, što nakon dugogvježbanja vodi borilačkoj efikasnosti. Iako - to samo po sebi i ne bi bilo neko značajnoljudsko postignuće, ali se možemo nadati i nastojati da naši studenti uz svoju borilačkuefikasnost razvijaju i druge, neusporedivo važnije kvalitete. Kad kažem nastojati, mislim nastalno podsjećanje studenata da budu svjesni svojih ciljeva u vježbanju.

Rekao sam da majstor Chen uvijek "razočara" nove početnike, naglašavajući danema brzog borilačkog osposobljavanja; on naglasak stavlja na izvođenje forme i

pripremne chi kung tehnike.Izvođenje forme uključuje tehničko usavršavanje, kontrolu i manipulaciju chija. Na

tom se, uglavnom, svih ovih godina marljivo radilo. Svi u našoj grupi, ili gotovo svi, susvjesni koliko je teško očekivati da bi, u vremenu koje uspijevaju odvojiti za vježbanje,mogli postati nepobjedivi majstori borilačkog Tai Chija.

Stoga, kad se stiša početnička pohlepa, svaki vježbač sam pronalazi optimum kojimože izvući iz Tai Chija, ovisno o vlastitom ulaganju i spremnosti da se posvećujeodređenom nivou, sferi ili područ ju ove vještine.

Majstor Chen se odlučio za ono što smatra najvažnijim, pa predano podučavadisciplinu i smirenost.

Usprkos tome, uvijek je spreman pokazati, objasniti i opet pokazati i objasniti svaki



39

detalj iz borilačkog aspekta, kao i primijeniti i demonstrirati "tehnike s chijem" - pa ako i nemože očekivati da bi svi njegovi studenti mogli postati kao on ili njegov djed, nalazi velikozadovoljstvo vidjevši sve bolje razumijevanje principa.

Yang stil Tai Chi Chuan

Znamo da se Chen Tai Chi gotovo dvjesto godina vježbao samo unutar sela Cheni Chen obitelji - sve dok poznati majstor borilačkih vještina iz dinastije Qing (1664.-1911.)nije svog učenika Yang Luchana (1799.-1872.) poslao u selo Chenjiagou da od majstoraChen škole Chen Changxinga (1771.-1853.) nauči Tai Chi.

Priča se dalje doimlje kao da je izdramatizirana: mladi Yang stiže majstoru i molida ga primi za učenika. Chen Changxing odbija Yanga, jer se u to doba Tai Chipodučavao samo u krugu obitelji. Yang ipak čvrsto odlučuje da na bilo koji način naučivještinu, pa se preobuče u prosjaka, prosi ispred Chenove kuće i sve češće pomažečlanovima klana pri čišćenju dvorišta.

Malo pomalo zadobija njihovo povjerenje, pa ga puštaju da se mota okolo i zalazi

sve bliže vježbalištu. Yang potajno promatra treninge i vježba sam za sebe. Talentiran izahvaljujući prijašnjem iskustvu iz drugih vještina, napreduje brže od ostalih. Samo o tomenitko ništa ne zna - sve do trenutka kad se nesmotreno odaje na proslavi majstorovogrođendana. Sluge ga uhvate i dovode pred majstora kome Yang priznaje da već pargodina potajno gleda i vježba "njihovu vještinu".

Chen Changxing zahtijeva da Yang demonstrira što je naučio, ostaje zadivljenpokazanim - pa ga prima za učenika. Priča dalje kaže da je Yang Luchan ostao u selu višeod dvadeset godina, sve do majstorove smrti.

Na samrtnoj postelji, majstor poziva Yanga i kaže: "Ti si mi posljednji ali i najboljiučenik. Trenirajući marljivo i uporno razvio si ne samo vještinu nego i karakter. Osim toga,odlučan si i strpljiv. Sve su to kvalitete kojima ćeš proslaviti našu školu. Bit ćeš prvi preko

kojeg će svijet saznati za naš stil. Idi u Peking, to je centar svih borilačkih vještina i mjestogdje se sastaju najbolji. Ispuni želju naših predaka - svima pokaži našu vještinu!".

Yang, pun poštovanja i ožalošćen majstorovim odlaskom, klekne i obeća da ćeučiniti upravo tako.

Nakon majstorove smrti odlazi u glavni grad, gdje se odmah dokazuje kaonepobjediv borac. Svi su zadivljeni njegovom elegantnom i efikasnom vještinom. Nasljedećem velikom turniru, iako pridošlica, niže pobjedu za pobjedom. Sam Guverner,oduševljen Yangovim načinom borbe, predlaže da Yang prihvati sve izazivače, jer je dosada imao najviše pobjeda. Yang se složi i sve ih pobjeđuje jednog za drugim pa dobivanadimak Nepobjedivi Yang. Za nagradu postaje trener Dvorske garde i podučava plemstvo

na dvoru.Yang Luchan postepeno mijenja izvornu Chen formu, izbacujući teške pokrete i

uvodeći šire i mekanije tehnike. Imao je tri sina. Njegov treći sin Yang Jianhou je još daljeomekšao formu i taj se stil zvao Srednji (između Chen i kasnijeg Yang stila). A treći sinYang Jianhoua - Yang Chengfu (1883.-1936.) finalizirao je promjene na formi i stoga sesmatra osnivačem Velikog ili Yang stila koji postaje najpopularniji u Kini.

*

Negdje u počecima stvaranja Republike Kine, Xi Yuiseng (1879.-1945.) koji jevježbao Yang stil, osniva u Pekingu Institut za istraživanja pri športskom savezu i pozivaYang Shoahoua, Yang Chenfua i Wu Chian chuana (osnivača Wu stila) da tamopodučavaju Tai Chi Chuan. Otada se Tai Chi Chuan vježba javno, a ne više samo u



40

zatvorenim obiteljskim krugovima ili sa ekskluzivnim grupama u kojima je uspostavljenstrog odnos učitelj-učenik.

Nakon 1949. Kineska je Vlada pridala veliku važnost proučavanju, sistematiziranjui popularizaciji tradicionalnih borilačkih vještina, s naglaskom na Internim školama.

Izdaju se brojne knjige o svim glavnim stilovima i Tai Chi se počinje vježbati po

tvornicama, bolnicama, parkovima i komunama kao fizička i terapeutska disciplina.Ipak, broj vježbača još nije bio zadovoljavajući, jer je tradicionalni Tai Chi bio

previše složen i pretežak za prosječnog polaznika, a zbog dužine formi od modernihKineza je zahtijevao previše vremena. I sama Yin i Yang filozofija je radnicima i seljacimabila preapstraktna. Zato je Državna Komisija za šport i fizičku kulturu 1955. godineosnovala posebni komitet za pripremanje i sastavljanje jednostavnije verzije Tai Chija.

"Naša dužnost bila je sastaviti takvu verziju Tai Chija koja bi prosječnom vježbačubila dovoljno laka za izvođenje, a istodobno bi osnaživala tijelo," prisjeća se jedan odčlanova komiteta.

Nakon godinu dana sastavljena je forma od 24 pokreta, temeljena na

najjednostavnijim pokretima iz Yang stila i objavljena je knjiga "Pojednostavljena verzijaTai Chi Chuana". Vjerovalo se da osoba koja svlada kratku formu u roku od par tjedanamože za daljnjih mjesec dana naučiti i neku od klasičnih formi.

Nova forma nije baš imala neke veze s Yin i Yang teorijom, nego sa znanstvenimpostavkama o gibanju i pokretima tijela. Eksperti su govorili da Tai Chi zahtijeva intenzivnukoncentraciju i Um oslobođen svih distrakcija. Pokreti moraju biti polagani i povezani, adisanje prirodno i usklađeno s tehnikama. Takva mentalna koncentracija stimuliramoždanu koru i pomaže uklanjanju živčanih i mentalnih oboljenja i poremećaja.

Time su milijuni vježbača privučeni Tai Chiju.

1959. godine, Komisija za šport provodi novu reviziju forme, za naprednijevježbače. Prvo je proširuje na 88 pokreta, zatim skraćuje na 66 i takva se skraćena formaprihvaća kao službena forma na svim natjecanjima. Još uvijek prevladavaju pokreti izYang forme, ali su dodane i tehnike iz ostala četiri klasična stila. Smatra se da se ovaforma može naučiti za godinu dana.

Stari Tai Chi majstori smatraju da su pokreti u ovoj formi, kad je rade Wushuizvođači, atletski, akrobatski kićeni i elegantni - ali sa pravim Tai Chijem doista nemajunikakve veze.

SANCHIN"Karate je Sanchin

Sanchin je Karate"Okinavljanska izreka

"Bez obzira naizvrsnost u pesničenjuili vašoj načitanosti,ništa nije važnije odljudskosti i ponašanjau svakodnevnom životu"

Teijunsoku (17. stoljeće)

Bez obzira na neprocjenjivu važnost Sanchin kate, mnogi studenti karateazanemaruju tu naizgled jednostavnu i bezličnu formu. Zvuči apsurdno, ali i u školama koje



41

se temelje na toj kati i gdje se ona zaista intezivno vježba, studenti kao da ne vjeruju štoSanchin predstavlja u razvoju Karatea i samog Karate-ke.

Sanchin se više gleda kao dio svete tradicije i premda se uvježbava gotovo dofizičke perfekcije rezultati nisu primjereni uloženom trudu - ako pratimo karate natjecanja isusrete natjecatelja različitih stilova, stječemo dojam kao da svi dečki vježbaju jedan te ististil. Sve naučeno raspline se i onda zgruša u nekakvu kašu koja se sastoji od cupkanja

(valjda da se okloni trema), nefokusiranih udaraca, bojažljivih ili preagresivnih napada,iskrivljenih tehnika i glupog ponašanja.

Ako se pojedinac, grupa ili klub odluče za sportsku borbu i sudjelovanje unatjecanjima, zašto pristaju i preuzimaju načine koji su izgleda postali "standardi" pokojima se, po inerciji, prosuđuje i dosuđuje? Zašto sportska karijera mora postati kočnicomi u tehničkom i u duhovnom razvoju pojedinca?

Ako se već toliko vremena posvećuje pripremi i proučavanju borbene taktike i akose u tome vidi karijera, zar to ne može tehnički biti na nivou košarke ili tenisa, a istodobnoprožeto Karate etikom?

Koga optužiti za takvo jadno stanje u današnjem karateu i tko snosi krivnju?Tom pitanju mora prethoditi drugo, vrlo bitno pitanje:

Tko je ili što je Instruktor, Trener, Učitelj?

Ako ne ulazimo u ezoteriju borilaštva koja kao da više ni ne postoji, jer više nemaPOTREBE za njom (pod ezoterijom mislim na postizanje STVARNE BORILAČKEEFIKASNOSTI - ne instiktivne nego naučene kroz vještinu), pod učiteljem u današnjedoba podrazumijevam osobu koja preuzima odgovornost da vodi i tehnički osposobljavagrupu ljudi u odnosnoj vještini ali i da se o grupi brine "općenito". , . U svojoj sam prvojknjizi spomenuo da se čovjek razvija dvostruko - na profesionalnom planu i kao ljudsko

biće.Osposobljavanje ljudi u karate vještini može se smatrati profesionalnom

naobrazbom i tko želi postati trener trebao bi se ozbiljno pripremati i tek nakon dobrepripreme odgovorno se prihvatiti tog posla.

Pravilo je i tradicija da se treneri u borilačkim vještinama uvijek regrutiraju izredova crnih pojaseva, pa se prihvaća zdravo za gotovo da majstori uvijek najbolje izvodetehnike i kate i da su najbolji borci.

Je li uistinu tako ili nam se tako samo čini? Činjenica je da se to očekuje ipriželjkuje i idealno bi tako trebalo biti...

Ali, ne čini mi se da je realno očekivati (barem ne u tvrdim stilovima) odpedesetogodišnjeg ili šezdesetogodišnjeg majstora da jednako snažno i brzo izvodi yoko-gerije ili druge leteće udarce kao mladi majstor u dvadesetim godinama. Možemo topokušati opravdati idealizirajući sposobnosti majstora koji fizički (tehnički) stalno napredujeili je razvio sen-no-sen osjećaj pa tako kompenzira opadanje fizičke kondicije. Sen-no-senu današnjim prilikama je rijetkost kao kamen mudrosti.

Isto se tako možemo upitati treba li majstor, da nas nečemu nauči, to nešto i biti ustanju pokazati, demonstrirati? I može li nas "majstor u godinama" učiti nečemu što zboggodina više ne može ili nikad nije ni mogao izvesti? Mora li baš sve biti temeljeno na ipotkrijepljeno fizičkim iskustvom?

To je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se brzopleto odgovoriti sa da ili ne. Ako jemajstor doista bio dobar, vrlo je vjerojatno da će na temelju svog ranijeg stvarnog

"fizičkog" iskustva ali sada ve

ć i na temelju opservacija i razmišljanja i dalje napredovati ipostajati sve bolji i bolji učitelj. No, ako je majstor oduvijek bio loš i samo govorljivošću



42

kompenzirao za nepotpuno znanje i neusavršenu vještinu - pa uglavnom time i postaomajstor - pitanje je kome je potreban takav učitelj? Čak i ako se razvio u sposobnogteoretičara koji zna druge voditi...? Voditi kamo? Kakva korist od takvog vodstva?

Stoga radije govorimo o iskrenim majstorima.Zaboravimo, dakle, nerealna idealiziranja i pokušajmo cijeniti majstore po onome

što oni jesu a ne kako ih zamišljamo. Današnji vrhunski majstori KARATEA ne mogu se

mjeriti sa prijašnjim generacijama - od prije šezdesetak ili stotinjak ili više stotina godina - ito bi bilo smiješno nijekati. Ne mogu se mjeriti, kako sam već prije naglasio, po Istinskojborbenoj efikasnosti - što sad ne znači da se majstorom borilačkih vještina može postatisamo u ratna vremena i nikako drukčije.

Teško je danas i bezrazložno ponašati se kao da živimo u nekom drugomvremenu i forsirati nekakvo samurajstvo. Umjesto pitanja kako biti majstor borilačkihvještina, pametnije je pitati se kako postati majstor kroz borilačku vještinu! Nismo se bezrazloga rodili upravo u ovo vrijeme, prema tome dužnost nam je da istražujemo što nam ječiniti u kontekstu borilačkih vještina koje su to prestale biti.

Slušajući stare majstore vidjet ćemo da su svi oni, premda borilački visokoosposobljeni, znali odvajati borilaštvo od majstorstva. To opet ne znači da vještinu treba

raditi ofrlje i posvetiti se nečem mističnom kao što ne znači ni da se svim silama želipostati nepobjedivi borac. Oba su načina osuđena na propast.

Kako je apsurdno zanemarivati stvari koje čine bit borilaštva - u nekakvojgorljivosti da se postigne borilačka efikasnost, a zbog razloga koji su danas potpunoizgubili važnost - umjesto da se te iste načine primjenjuje kako bi se kroz njih shvatilanerealnost prvobitno si postavljenih ciljeva u odnosu na borilaštvo i majstorstvo. I počelosebe preispitivati i transformirati... A kao rezultat takvih nastojanja, ako nam je to i daljevažno, možemo postati i uspješniji natjecatelji.

Ako pogledamo povijest karatea modernog doba (od prijenosa karatea s Okinaveu Japan) vidimo da su glavne nesuglasice između glavnih organizacija izbijale oko pitanjapopulariziranja karatea u svijetu, a na štetu tradicionalnih pristupa i metoda. Majstoristarog kova smatrali su i smatraju da se izgubio duh karatea i da se danas sve podređujeinstant rezultatima.

Ali, pitali smo se što je i kakav je taj današnji, sasvim prosječni majstor učitelj?To "prosječni" ne smije se opet krivo shvatiti, jer svaki "prosječni" majstor na

Okinavi, u Japanu ili Kini, je odlično izdrilani karate-ka koji svojim sposobnostima možezadiviti kako laika tako i dugogodišnjeg praktikanta borilačkih vještina.

Kad se tradicionalni majstori protive prostituiranju karatea, ne čine to zbog toga štomodernim majstorima manjka tehnička vještina, nego im se ne sviđa u što se vještinapretvara - sam pristup, proces vježbanja kao ni rezultati. Ne sviđaju im se ni mjerila niticiljevi modernog karatea.

Danas postoje dvije realnosti: tradicionalni i sportski karate. Pretpostavimo da utradicionalnom karateu sve manje više štima i da se ovdje njime nećemo onda baviti.Ostaje nam da razmotrimo sportski karate, koji baš i nije na ponos i diku svom narodu nisvijetu općenito, ali koji bi uz malo truda mogao postati zanimljiva i korisna sportskadisciplina. I možda stepenica ka tradicionalnom karateu ako sve krene kako treba.

Zato i govorimo o trenerima koji su odlučujući čimbenik u oblikovanju mladih bićaželjnih pobjeda i slave.

Trener je kao redatelj na filmu i stoga snosi svu odgovornost za izvedbu iponašanje svojih učenika. Nije dobar trener onaj tko svoju ekipu vodi iz pobjede u pobjeduu smislu osvajanja bodova ili dobivanja borbi, već onaj koji postiže to da njegovi učeniciuvijek pobjeđuju - bilo da su dobili ili izgubili borbu, da uvijek demonstriraju u kakvom duhu

treniraju u dvorani i to preslikavaju na borilištu i u svakodnevnom životu.Natjecateljska ekipa je ujedno i ogledalo svoga trenera i ako ga poštuje mora se



43

ponašati u skladu s normama uljuđenog ponašanja. To su osnovne kvalitete koje je,izgleda, najteže postići sve dok ih student intuitivno ne osjeti i zatim osmisli i artikuliraprioritete koji sami po sebi uskromnjuju ljudsko biće.

Stoga nije lako biti "samo" sportski trener, jer da bi bio istinski uspješan, sportskise trener mora jednom nogom paralelno gaziti i u tradicionalnom karateu, makarnesvjesno, iz kojeg crpi određenu inspiraciju i principe koje zatim kroz vođenje ugrađuje u

svoje učenike, kojima i sam služi kao inspiracija.Vratimo se problemu godina pitanjem: Što očekujem od svog trenera-učitelja?Dolazim u klub kao početnik željan znanja i nailazim na postarijeg trenera s visokimdanom, što da radim?

Da sam na Okinavi ili u Japanu, bio bih spreman ukazati potpuno povjerenje tomgospodinu, vjerujući da mnogo zna i da je svoje znanje sposoban prenositi. Jer tamo se još uvijek starost u borilačkim vještinama poistovjećuje sa zrelošću i iskustvom. PoznatiJudo majstori u svojim sedamdesetim godinama dolaze u dojo raditi sa mladim judokama -koji ih očito lako mogu fizički pobijediti ali to ne sprečava mlade majstore da izuzetnocijene i poštuju znanje svojih starijih učitelja.

Divno je sa šezdeset godina biti u stanju sve nožne tehnike raditi u jodan visini ili u

borbi pobjeđivati puno mlade od sebe ali vidjeti šezdesetogodišnjaka s osmim danom kakoželi biti ravan dvadesetogodišnjaku u vrhunskoj fizičkoj kondiciji izaziva sumnje i određeneprimisli o duhovnoj zrelosti dotičnog majstora.

Svrsishodnije je od vrhunskih majstora očekivati da nam objasne principe i detaljekako pojedine tehnike izvoditi što bolje, ljepše i efikasnije, koju taktiku upotrijebiti usportskoj borbi i tome slična pitanja.

To zreli majstori s lakoćom rade i osposobljavaju nas mlađe - po stažu i godinama.Sve to govorim zato jer sam susretao majstore od kojih se očekivalo da ama baš svedemonstriraju, što nisu mogli, ali ako bismo slijedili njihove upute svaki je uporni učenik nakraju uspješno mogao izvesti određenu tehniku i nitko nije zamjeravao majstoru nanjegovoj "nesposobnosti".

A radilo se o tehnikama čije je uspješno izvođenje otvaralo nove vidike i davalodaljnji bitan uvid u principe same vještine. Svi oni koji bi došli "testirati majstora" i na nekinačin se uspjeli oduprijeti ili izmigoljiti, da bi nakon toga razočarani odlazili, navodno upotragu za "pravim" majstorima, propustili su priliku - zbog vlastitih predrasuda - ne dajućimajstoru šansu da ih poduči niti sebi šansu da nešto nauče. A znam da bi neki od tih"tražitelja" sve dali da pri vježbanju dožive ono čemu ih je majstor mogao podučiti - da suimali dovoljno skromnosti da dođu naučiti a ne testirati. Ali tu se već radi i o sposobnostiprocjene općenito kao i neophodnom temeljnom znanju kako zapravo funkcionira načinpodučavanja.

Zreli majstori znaju koje su metode najbolje za razvijanje potencijala kod pojedinih

učenika. Ili to pokušavaju - jer kad se radi o unutarnjem razvoju u

čenika, ne ovisi sve oučitelju - iako to rado vjeruju oni koji sve prepuštaju učitelju i sve stavljaju u njegove ruke.

Jasno, kako bi na njega mogli svaliti i svu krivnju za vlastiti mogući neuspjeh. Takav stav ipostupak je neznalački i krajnje bezobrazan, jer znamo koliko se učenik mora truditi dazasluži daljnju poduku. Učitelj ga ne vodi kao slijepca za ruku cijelim putem.

Vlastita odluka (bez rezerve i sumnji) i, nakon odluke, ulaganje napora jedini jerecept za sretanje učitelja koji će nas voditi u sljedećoj fazi.

Učenik prvo mora prihvatiti učiteljeve metode, a tek nakon niza pokušaja u skladus učiteljevim savjetima može vidjeti vodi li to ikamo i postižu li se očekivani rezultati. Tek jetada učenik sposoban pravilno odlučiti hoće li prihvatiti metodu i nastaviti ili otići u daljnjupotragu.

To što sam rekao nije u proturječ ju s tvrdnjom da je za neprikladno ponašanje naborilištu uglavnom kriv trener. Ako neke studente i ne može uljuditi, trener ima pravo



44

zabraniti pristup na borilište učeniku koji se odbija ponašati pristojno. Jer znamo da se nekine daju i ne daju.

Složili smo se da postoji i sportski karate za razliku od karate-doa i da je sportskikarate puno popularniji ali da je s populariziranjem izgubio na osnovnim vrijednostima.

Može li se sportski karate oplemeniti i približiti karate-dou? Neki borci više vjerujusklekovima, dizanju utega i ponavljanju tehnika nego tradicionalnim načinima opremanja

boraca. Jedan od najtradicionalnijih načina za fizičko i psihičko ojačavanje je Sanchin kata.Sanchin kata ostaje jedina spona između sportskog karatea i karate-doa, jedinimehanizam koji duh karatea drži na okupu, neprestana inicijacija i pročišćavanje na višenivoa.

Vjerojatno svakom studentu karatea srce kuca s Do-om, nekom jače nekomslabije, a svaki karate-ka sebe vidi kao posebnu jedinku i svjestan je vrijednosti istinskogkarate-doa u sebi (fizičke i mentalne discipline). U većini slučajeva od nekog mogućegrazvoja ili Do-a ostaje samo puko sjedenje i žmirenje u Za-zenu...

Karate-do oblikuje i ono univerzalno u čovjeku, pa se u tome sportski karate nemože mjeriti s tradicionalnim.

Univerzalno je uvijek cjelovito - a Sanchin ujedinjuje. Na fizičkom nivou Jodan-

chudan-gedan, na sljedećem misao-energija-emocije...Sanchin je uvijek dobrodošla disciplina, a Do nije samo prezime karatea niti treba

biti ičije prezime...Vrhunski majstori karate-doa kažu: "Karate-do nas treba odražavati onakve kakvi

jesmo 24 sata na dan". To "kakvi jesmo" znači onakvi kakvi jesmo u pojedinim točkama ilifazama Puta optimalnog osvještavanja. To opet znači da smo izabrali Put Karate-doa kaodisciplinu samousavršavanja, koja se zatim odražava u svakom danu našeg života,umjesto da budemo samo "dobri športaši".

Sanchin kata

Tvrdi se da je Sanchin varijacija Lohan Kunga ili 18 Ruku prosvijetljenih,

sofisticirane energetske vježbe koju je osmislio Bodidarma i da je, osim svih fizičko-energetskih mehanizama, u tim pokretima ukomponirana i Bodidarmina opća spoznaja iučenje. Izvođenje Sanchin kate možemo usporediti s molitvom ili meditacijom, jer izmeđuostaloga služi revitalizaciji i integriranju.

Sanchin je nastao u Kini odakle je prenijet na Okinavu. U Kini postoji više Kung Fustilova koji su u velikoj mjeri internalizirani pa su smješteni između standardnih tvrdih ipravih mekih stilova (Tai Chi, Pakua, Hsin I). Jedan takav stil je i Fukien Bijeli Ždral kojiima katu u kojoj se mogu prepoznati skoro svi pokreti Sanchin i Tensho kata.

Okinavljanski majstori odlazili su u Kinu naučiti goloruke vještine za obranu od

japanskih okupatora. Pri tome su birali najefikasnije metode koje su lako primjenjive uopasnim situacijama u ratnom stanju. Metode su trebale biti takve da se njima možerelativno brzo - iako napornim treningom - pripremati obične ljude, da udarci i zahvati budurazorni. Jer trebalo je pesnicama i dlanovima probijati lake vojničke oklope od bambusa,blokadama lomiti ruke i noge ili letećim udarcima skidati s konja okupatorske konjanike.Zato se nisu birali previše sofisticirani sistemi za koje su potrebne godine usavršavanja dabi postali djelotvorni, ili se čak izbjegavalo kompletne manje složene stilove i iz njih sesamo izdvajalo ponešto što se moglo lako modificirati, kombinirati i prilagoditi prilikama uokupiranoj zemlji.

Nakon stotinjak godina i Sanchin kata i tehnike i način treniranja doživljavali suvelike promjene; svaki majstor nešto je promijenio i prilagodio svojim mogućnostima iukusu...



45

Ipak, sličnosti i osnovni principi između originalnih kineskih stilova i sadašnjihoriginalnih okinavljanskih škola ostali su sasvim vidljivi.

Lakše je bilo naučiti udarac zatvorenom šakom nego udarac prstima - i sigurnijeza udarača, jer trebalo je udarati kroz oklop. I onda se u kati prvobitni udarac prstimapromijenilo u udarac šakom. Da se imalo dovoljno vremena, uvježbavao bi se Nukiteumjesto ken, kako su trenirali šaolinski svećenici, pa bi udarac bio još djelotvorniji - većeg

dometa i prodorniji - ali dok bi ga se uvježbalo stotine bi vježbača polomilo prste ili biposjedili.

Pa se pristalo na kompromis.

Bez obzira na sve modifikacije koje su se vremenom uvodile u Sanchin katu,vrijedno ju je naučiti i redovito vježbati. Goju Ryu Sanchin, Uechi Ryu Sanchin, MushindoSanchin, Kung Fu Sanchin...

Sportskim karatašima Sanchin prije borbe može poslužiti za koncentraciju(integriranje energija koje strah i trema raspršuju), za vrijeme treninga služi za boljefokusiranje udarca, bolji osjećaj koordinacije i pripreme mišićnih grupa za sve ostale i

ručne i nožne tehnike, op

ću stabilnost u stavovima i kretanju... Iz iskustva mogu re

ći danakon Sanchina bolje sjedaju sve nožne tehnike, šake su čvršće stegnute, snaga je

stabilizirana u Dan Tienu (Hara) a i ostale kate izgledaju bolje.

Kako izvoditi sanchin?Najsigurnije je prihvatiti način na koji dotični izabrani stil njeguje Sanchin katu i

slijediti ga...

Jedan od glavnih principa pri izvođenju Sanchina je održavanje ritma. Precizanritam omogućava pulsiranje Chija i pravilnu izmjenu (rast i opadanje) napona Yina i Yangau Tai Chi krugu. Treba si dati vremena za opuštanje, potonuće chija u Dan Tien i vremenaza ekspanziju energije iz Dan Tiena po čitavom tijelu.

Brzina se u Sanchinu kultivira točnošću pokreta, održavanjem ritma i pravilnimmentalnim stavom. Nakon određenog vremena brzina se može povećavati a da se svielementi pri tome ne poremete. Ali ako smo u početku nestrpljivi i forsiramo brzinu, nikadnećemo uspjeti razviti prirodnu snagu, glatkoću pokreta niti zanshin.

Možemo eksperimentirati i u Sanchinu pokušati izvesti pokret što brže, brže negošto osjećamo da možemo održati ritam i u takvom pokusu pratiti kako se gubi snaga,poremeti psihofizička ravnoteža i stabilnost u Dan Tienu.

Dakle princip pri izvođenju Sanchin kate isti je kao u Kata kumiteu - razvijanjebrzine kroz promišljenu sporost i punu psihičku i mentalnu angažiranost.

Sanchin se može prakticirati i neovisno od borilačke vještine, kao vježba za

fokusiranje vlastitih energija i održavanje vitalnosti ali i kao blagi oblik krečuće meditacije.Svaki se dan na nekoliko minuta utone u unutarnji svijet, u koji se zatim vraćamo sobnovljenom inspiracijom i elanom. Ako se tome doda i Tensho kata, naš će karate početipoprimati poželjne oblike.

*EZOTERIČNA VAŽNOST SANCHIN KATE JE U INTEGRIRANJU

HORIZONTALNIH SILA KAO PRIPREMA ZA DOTOK I PRIJEM VIŠIH, VERTIKALNIH...*

Nisu tradicionalni majstori bez razloga ponavljali da se pravi karate mora osnivatina katama, a ne na jiu-kumiteu. Ne rade se kate da se ne bi zaboravile tehnike i naivno je

kate smatrati samo "knjigom tehnika" kako ih se popularno predstavlja (što nalazimo čak ikod poznatijih majstora).



46

Rad na katama ima dublji smisao. Kineski majstori su dobro znali kakav su katemehanizam i to su prenosili izabranim okinavljanskim majstorima. Znanje o katamapripadalo je unutarnjem krugu učenja i nije čudo da nove generacije koje su opčinjenevanjskim o tome nemaju pojma.

Karate kate (naročito Sanchin) jesu knjige, samo ne knjige nabrojanih tehnikanego filozofskih tekstova, stoga je preporučljivo uvijek ih nanovo prelistavati i proučavati.



47

Internalizacija sila i energija u Tai Chiju



48

Potonuće chijaPotonuće chija je Tai Chi termin koji označava proces rafiniranja i transformacije

unutarnjih energija snagom vizualizacije, posebnim tehnikama disanja i primjenom Uma.

Prvo ćemo pobliže objasniti kineske termine koje ćemo spominjati u daljnjemtekstu. Teško su prevodivi i prevode se na više načina:

Wu chiVelika praznina, Prasvemir, Apsolutna Svijest u svojoj Vječnosti, Prava Potpunost,

Krajnja Ideja, Jedina stvarnost, Bezgranični Princip

Tai ChiIzdiferencirani i Manifestirani Svemir, Polje kozmičke međuigre Yin-a i Yang-a

Yin i YangDva osnovna principa (Puno-Prazno, Meko-Tvrdo, Pozitivno-Negativno, Duh-Tvar)

u neprekidnom kretanju unutar kruga s kojim zajedno simboliziraju ideju Tai Chija. Obaprincipa nastaju iz kruga. Krug je čista energija, svijest.

ShenDuh, vječni i najviši aspekt čovječ ji. Ako je gore spomenuti krug vatra, shen je

iskra.

YiUm, umne snage ili pažnja. Inteligencija. Jedan od ciljeva Tai Chija je

podvrgavanje vitalne energije - chija - umnim snagama. Chi uvijek mora slijediti Yi. Yi vodii upravlja chijem.

ChiUnutarnja vitalna i aktivna energija koja prožima i napaja fizičko tijelo. Glavniputovi kojima chi kruži zovu se meridijani. Najvažniji energetski centar u tom sustav, kojise najviše primjenjuje u Tai Chiju je Dan Tien, smješten četiri prsta ispod pupka u sredinitijela. Chi u tom predjelu učimo koncentrirati primjenjujući relaksaciju i vizualizaciju.

JingAspekt unutarnje energije, pasivni ili kondenzirani chi. Vrsta snage koja, potaknuta

Yiem, energetski nabijena i potisnuta chijem, izranja i manifestira se na kraju potonuća kao"unutarnja" sila koja "vrši radnju" u Tai Chiju i drugim mekim školama, za razliku od Lija,mišićne snage kojom se koristi većina tvrdih stilova. Jing je ono što, na primjer, u samom

pokretu (tehnici) osjećamo kao čistu odbacujuću energiju. Karakteristike ove energije susljedeće: lako promjenjiva, elastična, kružna, dugačka, koncentrirana.

Vrste Jinga:· chan jing - energija prijanjanja· hua jing - energija poništavanja· ti jing - energija podizanja· fa jing - eksplozivna energija· chieh jing - presrećuća energija· chuan jing - vrtložna energija· ju jing - prodiruća energija

· tou sou jing - otresajuća energija



49

LiFizička snaga, rezultat aktivnog fizičkog naprezanja, rada mišića, upotrebe

zamaha, težine, brzine i tehnike. Karakteristika Vanjskih škola. Znana još kao gruba,površna, raspršena, nezgrapna, ćoškasta, kratka i troma sila.

Temelj Tai Chi Chuana je razumijevanje unutarnje energije. Dva su glavna načinanjenog direktnog spoznavanja i doživljavanja. Jedan od njih je izvođenje forme, a drugi

vježbanje u paru Tehnika spojenih ruku držeći se Zlatnih pravila i izreka starih majstora."Za pravilno razumijevanje Tai Chi Chuana potrebno je temeljito poznavanje I

Ching-a. Proučavajući istovremeno Tai Chi i I Ching, postižemo povišenu unutrašnjusvijest i bolje integriramo unutarnje Ja. Forma Tai Chija je istovremeno i transcendentalna iostaje unutar naše svakodnevne svijesti."

Bez zvuka i oblika;tijelo opuštenoi u ravnoteži;Svi pokreti nek tekus prirodom u skladu;čisti kao rijeka, ko jezero jasni;A i snažni poput rike lava,i prodorni ko krikovi ždrala;Vježbajući tako, budimo ononajbolje u sebi,i spoznajemo:život nije uzaludan!

Općenito

"Tai Chi je beskrajan i apsolutan, nastao iz Wu Chija. Tai Chi uključuje idinamičnost i statičnost - bit Yina i Yanga. U gibanju razdvaja, u mirovanju spaja. U

cikličkom širenju i sažimanju ništa mu se ne smije ni dodavati niti oduzimati, jer ništa nenedostaje."

U formiYin i Yang se nalaze u svakom pokretu, svaki pokret sastoji se od Yina i Yanga.

Izmjenjivanje praznog (Yin) i punog (Yang) mora biti izrazito. Chi i Li su u svakom trenutkuizvođenja povezani, ne smije biti zastoja ni prekida.

Tai Chi potiče vitalnu energiju (chi) da se koncentrira u glavnim centrima. Ona jeukorijenjena u stopalima, izvire kroz noge, stabilizirana u Dan Tienu, animirana je strukom

a manifestira se kroz ruke i prste.Svi pokreti povezani su funkcionalno i sekvencionalno kao cjelina i usklađeni su sprotokom energije.

Tijelo je u potpunoj ravnoteži, ne visi i ne naginje se; u idealnom slučaju postajetoliko senzitivno na vanjske stimulanse da bi "težina perca ili slijetanje muhe" poremetilataj sklad.

Principi kod izvođenja tehnika:Kičma, naročit vrat, moraju biti ispravljeni tako da se vitalna energija može bez

poteškoća dizati do vrha glave i spajati s višim energijama. Pri izvođenju pokreta leđa seblago zaokruže a prsa uvuku, kako bi chi lakše potonuo u Dan Tien.

Ramena treba opustiti tako da otežaju i laktove usmjeriti prema tlu. Bezrazložnopodizanje ramena "izvlači" Chi iz Dan Tiena i tijelo postaje nestabilno.



50

U pokretima i tehnikama treba jasno razdvajati Yin od Yanga (opterećivanje -rasterećivanje).

Svi pokreti sadržavaju kružne kretnje, od većih krugova ovisno o veličini tijelavježbača pa sve do same točke.

Svaki krug je Tai Chi - znači sadrži Yin i YangDonji dio trbuha treba držati potpuno opuštenim, voljno otklanjajući svaku napetost

kako bi Chi mogao slobodno kružiti i tonuti u Dan Tien i revitalizirati tijelo.Treba biti mentalno i emocionalno relaksiran i sabran.Koordinirati Um i Tijelo. Kad se mentalne i fizičke snage ujedine, rezultati se

udeseterostručuju.U svakom trenutku trebamo biti svjesni struka i držati ga opuštenim jer on služi

kao glavna osovina tijela.Svi pokreti rade se iz struka, polagano i jednoličnom brzinom, povezano i glatko,

ritmički...

Pitanje:Kakav dojam treba ostavljati student pri izvođenju forme?

Odgovor.Saberi Shen, smiri chi, ispravi tijelo, opusti se i osjećaj se ugodno. Pokreti su

povezani i izgledaju lagani i agilni, ali su zapravo teški i utonjeni (izraz koji označava da jetijelo prožeto chijem koji je stabiliziran, potonjen u Dan Tienu). Kretnje izgledajupromjenjive no u stvarnosti su vrlo smirene. Čitav tvoj izgled trebao bi odavati takvo stanje.

Oni koji se naokolo kreću uzbuđeni i nestabilni sa "visoko podignutim težištem"(nestabiliziranim chijem) - oni ne razumiju bit Tai Chija.

"Na samom početku vježbanja student nastoji tehnike i kretanje izvoditi što točnije.Pokreti mogu biti nešto širi ali mekani, povezani i lagani, izbjegava se prevelikonaprezanje. Tijelo se drži uspravno i potpuno opušteno da bi chi mogao tonuti u Dan Tien.Tehnike se povezuju u formu i izvode kao da izviru jedne iz drugih.

Kad se tehnike donekle nauče i savladaju i nakon određenog vremenaprovedenog u marljivom vježbanju, tijelo postaje osjetljivije i spremnije da doživi kruženje imanifestacije Chija i Jinga."

"Cui-lin-din-jin (podignite glavu i ispravite vrat), i chi-cheng-dan-tien (potonite chi udonji dio trbuha)..."

Push hands - Vježbe spojenih rukuOpće je pravilo da se tvrdo presreće mekim i premda postoji bezbroj promjena i

varijacija, osnovni princip uvijek ostaje isti:Svaki pokret slijedi iz prethodnog, a u stvarnoj borbi svaki taj pokret može se

primijeniti na bezbroj načinaNa početku bilo kojeg pokreta, svi su dijelovi tijela mobilizirani u akciju i djeluju

agilnoBez upornosti nema vrhunskog postignućaOslanjaj se na um, ne na tijelo. Pri pokretima nema dijela tijela koji ne sudjeluje i

ne surađujePonovimo ovdje da je za savladavanje osnovnih principa Tai Chija potrebno

razumijevanje ponašanja unutarnjih energija. Jedna od metoda da se to postigne je

upotreba Prianjajuć

e energije koja se razvija vježbom u parovima zvanom Tehnikaspojenih ruku. Osim Prianjajuće energije ovom vježbom razvijaju se i ostale prijenabrojene vrste: Osluškujuća, Poništavajuća, Napadačka...



51

Tehnika spojenih ruku (u daljem tekstu Spojene ruke) radi se na dva načina - namjestu i u pokretu (s koracima).

Kod vježbe u mjestu upotrebljavaju se četiri osnovne tehnike "Odbacivanje ukosonagore" (Peng), "Potezanje/privlačenje unazad" (Lu), "Pritiskanje prema naprijed/od sebe"(Chi) i "Odguravanje" (An). Sve ove tehnike nalaze se u prvom dijelu forme i smatra se da je ovladavanje njima od najveće važnosti u daljem napredovanju.

Spojene ruke rade se na početku na četiri broja da se odvoje četiri različite tehnikei da se jasno shvati značaj svake od njih.Četiri osnovne tehnike u skladnoj su međusobnoj vezi; jedna slijedi drugu i tako se

nadovezuju da tvore zatvoreni krug ili petlju. Četvrta tehnika izvor je prve, druga senastavlja na prvu...

Čega se moramo pridržavati pri vježbi Spojenih rukuSlično kao i u samoj formi, student se treba mentalno opustiti i sabrati pažnju;

ispraviti glavu i tijelo, neznatno uvući prsa, spustiti ramena i laktove, olabaviti struk iprepone, izravnati donji dio leđa (malo uvući trticu); svi dijelovi tijela su koordinirani i uskladu.

Stavovi moraju biti prirodni tako da se na svaki napad koji se osjeti lako možereagirati istezanjem ili povlačenjem bez primjene grube sile.

Koljeno neka ne prelazi po okomici dalje od nožnog palca, a ruke ne treba guratidalje od sebe nego što je izbačeno koljeno. Svaki pokret je kružan ili opisuje dio krivuljetako da glatko teče i ne izgleda "ćoškasto". Onaj, tvrde majstori Tai Chija, koji temeljitonauči izvoditi četiri osnovne tehnike i koordinirati sve dijelove tijela po volji može seuspješno suprotstaviti svakom protivniku, a da nije svladao ni jednu drugu tehniku.

Koliko treba vremena da bi se svladao Tai Chi

Na pitanje: "Namjeravam li postići majstorstvo u Tai Chiju, koliko će mi za to

trebati vremena?" Yang Cheng-Fu, osnivač, odnosno kreator Yang stila, odgovara:Pet je važnih odlučujućih točaka:Moraš vjerovati u to što radiš, ne podliježući nikakvim sumnjamaKad izabereš svog učitelja, cijeni ga i cijeni ono čemu podučavaBez upornosti nema postignućaBudi strpljiv i ako ne uspiješ za pet godina - nastavi još pet. Ako ni za deset godina

ne uspiješ, produži za još deset. Bez obzira na darovitost - uz mnogo truda, dobrog učiteljai ogromnu strpljivost, na kraju ćeš postići što si naumio.

Budi skroman. Bez obzira na veličinu svojih postignuća, ne dopusti da te preplaviosjećaj ponosa. Svaka borilačka vještina je jedinstvena. Jedino u skromnosti možešnesmetano i uspješno proučavati vještinu i spoznavati sebe i druge. Ne dopusti da te

ponos onesposobi za daljnji napredak.

Pitanje: Rekli su mi da za napredovanje u Tai Chiju (kao borilačkoj vještini) vježbanju

forme baš i ne treba posvetiti previše vremena, jer je tehnika Spojenih ruku mnogo važnija.

Odgovor:

Oni koji to kažu ne razumiju principe same forme. Forma je temelj Spojenih ruku.Kaže se: nakon dugogodišnje vježbe postat ćeš "čvrst i stabilan kao planina, a i lagan kaopero". Zanemariš li formu i radiš samo Spojene ruke, tijelo će ti postati nestabilno i drugi će

te lako pobijediti.Pitanje:



52

Treba li početnik upotrebljavati silu kod Spojenih ruku?

Odgovor:

Ne. U kanonu o tehnici Spojenih ruku se kaže: Radi pažljivo i savjesno osnovnetehnike Peng, Lu, Chi, An. I jasno ih razlikuj. Izvodi Chi i An s težinom na prednjoj nozi, aPeng i Lu sa težinom na zadnjoj. U početku slijedi ove principe i ponovi tehnike stotine ili

tisuće puta na dan, pa će se noga s vremenom sama "ukorijeniti", a struk postati gibak.Nakon godinu dana možeš probati osluškivati i locirati protivnikovu energiju i to je

početak vježbe Spojenih ruku. Moći ćeš po volji gurati protivnika.Ali ako si nestrpljiv, u žurbi ćeš upotrebljavati samo grubu silu i to će ti postati

navika. Nikada nećeš postići visok nivo vještine.

Pitanje:

Kaže se, u vježbi Spojenih ruku ne primjenjuj silu! Ali ako je protivnik snažan iprimjenjuje snagu, što mi je činiti?

Odgovor:

Ako se odrekneš snage u vježbi Spojenih ruku, nakon nekoliko godina razvit ćešprirodnu, unutarnju energiju (Peng Jing) kojom ćeš bez imalo napora zaustaviti protivnika.Vježba li početnik nekoliko godina s potpunom opuštenošću u čitavom tijelu i radi limarljivo Peng tehniku u Spojenim rukama, sigurno će razviti spomenutu energiju.

Pitanje: Što je Ting Jing (osluškujuća energija) u vježbi Spojenih ruku i da li se za

"osluškivanje" koriste samo ruke ili i drugi dijelovi tijela mogu poslužiti kao detektori?

Odgovor:

Osluškujuća energija nas osposobljava da osjetimo protivnikovu energiju, smjer idužinu njezina trajanja. U početku se koriste ruke, a mnogo kasnije i čitavo tijelo. Namjestu dodira se vremenom razvija osjećaj kojim se lagano neutralizira protivnikova sila,pa njegov udarac uvijek završava u prazno. Ta se sposobnost zove "Istinski shvaćenaosluškujuća energija".

Odgovori majstora Wu stila Tai Chi Chuana Ma Yueh-lianga

Pitanje: Vježbam Tai Chi Chuan već više od tri godine, ali me često pobjeđuju studenti

Tvrdih stilova koji vježbaju samo nekoliko mjeseci. Kako sporim pokretima i izbjegavanjemupotrebe sile što su glavna pravila u Tai Chi Chuanu - mogu svladati protivnika kojinapada vrlo brzo i vrlo snažno?

Odgovor:

Ovo pitanje odražava ili neznanje ili nerazumijevanje Tai Chi Chuana. Premda jesporost bitna u izvođenju forme sasvim je drugi slučaj pri Vježbi spojenih ruku ili u pravojborbi. Princip je "Na brz napad se reagira brzo, na spor napad - sporo". Snaga i brzinarezultat je istezanja i kontrahiranja mišića u kombinaciji s iskorakom naprijed ili unazad.

To je prirodna sposobnost koja nema nikakve veze s vještinom. Nije uopće važno

kako se protivnik brzo kreće, uvijek postoji kriti

čna to

čka prekida sile u njegovom silovitomnapadu.



53

Taj trenutak treba iskoristiti za protunapad. Osim što tijekom napada dolazi doprekidanja sile (samom prirodom napada), protivnikova se snaga još i umanjuje njegovommišićnom napetošću.

U Tai Chi Chuanu se u kružnim pokretima snaga ne upotrebljava - stoga je lakonapasti protivnika u bilo kojem trenutku ili mu transformirati i odvesti snagu u"pripremljenu" prazninu. Tome odgovara pravilo-izreka "tražiti pravac na kružnici".

*

Čitajući klasike Tai Chi Chuana ili slušajući odgovore velikih majstora na pitanjaučenika o osnovnim principima Tai Chija, prosječni će ali malo senzitivniji studentborilačkih vještina (za razliku od zadrtih koji sve s prezirom odbacuju) ostati samo napolauvjeren u istinitost tvrdnji ili mogućnost da se takav stupanj doista može postići.

Ako želimo pretjerivati, rekli bismo da je dojam sličan kao pri čitanju Evanđelja -kako bi bilo lijepo sve to moći ili sve to lijepo zvuči - ali gdje je to u realnosti??? Jer to ninisu svakodnevne preokupacije niti ciljevi prosječnog vježbača Tvrdih stilova, kao ni

studenata Tai Chija. Rekli smo da je jednima krajnji cilj čisti šport ili mentalna disciplina, adrugima relaksacija i zdravlje.

Ali, pretpostavimo da radimo s ljudima koje zanima "metafizika" Tai Chija. Što nam je u tom slučaju činiti? Ako nas unutarnji principi borilaštva doista zanimaju, vjerojatnost daćemo sresti nekoga tko će nam to moći demonstrirati je velika, usprkos tome što je takvihmajstora izuzetno malo.

A tada, ne samo što uspijevamo prepoznati unutarnju snagu Tai Chija kad ganetko drugi demonstrira, nego nešto od toga i sami možemo izvesti i osjetiti - i time postatipotpuno uvjereni u superiornost Tai Chija kao borilačke vještine. Razumljivo da se takavdojam teško stječe na temelju ilustracija i fotografija iz knjiga ili demonstracija na filmu,

videu ili čak uživo.Mnogi se instruktori, nažalost, usuđuju demonstrirati i borilački Tai Chi - što

postaje jadna imitacija Jiujice i čini medvjeđu uslugu toj rafiniranoj vještini.

Sve se u životu mora zaslužiti, takav je univerzalni princip! Ono što nam seponekad čini nezasluženom kaznom ili pak nagradom, uvijek je s razlogom "zaprimljeno".Stoga, vjerujući u taj princip, imamo razloga i vjerovati da ćemo - zaslužismo li - jednogdana biti uvedeni i u "tajne" Tai Chija.

Pravi majstori, koji su pronikli u tajne, zahtijevaju od učenika da najmanje sedamgodina vježbaju samo formu. I tijekom tog vremena se može započeti s pripremama, alipravi dril počinje kad se forma barem donekle svlada. S obzirom koliko prosječan učenik u

današnje vrijeme odvaja za vježbanje Tai Chija, sedam godina je stvarno minimum.S druge strane, treba razumjeti današnje okolnosti i ipak učeniku dati šansu da i s

ono malo napora što je uložio malo zaviri "s onu stranu" Tai Chija. Ali učenik ne smijeočajavati i postati nestrpljiv u iščekivanju majstora, nego se posvetiti marljivom vježbanjuforme sa instruktorima koji su mu pristupačni.

I nepokolebljivo vjerovati u zakon akcije i reakcije (pustimo sad karmu, to zvučitako pretenciozno) znajući da naše napore netko stalno prati - uvijek i svugdje! Marljivovježbati marljivo znači ostvarivati sve bolji i bolji Kontakt, pogotovo kad smo sami. Takav jeZakon.

I ni u kojem slučaju ne možemo preskakati faze na putu, jer je i to neizbježan

zakon. Zato svom treneru ili instruktoru zaduženom da nas vodi u određenoj fazi vjerujemopotpuno (ali ne i slijepo) i to je siguran put napredovanja. Nije na studentu da odlučuje je li



54

trener zaslužio to povjerenje ili nije, nego mu ga u toj fazi naprosto mora ukazati -vježbajući formu.

Kad govorimo o zasluženom djelovanju ili zaduženim majstorima koji prate našrazvoj, ne možemo a da se ne osvrnemo i na druga nastojanja, puno važnija od Tai Chija.Kad bismo uspjeli istu analogiju pronaći ili isto vjerovanje primijeniti na SVE naše akcije uživotu - kako bi nam to olakšalo dušu.

Možemo sresti ljude koji to slijede, dobri su i tolerantni, lako praštaju - jer jednostavno vjeruju da je takav način u skladu s nečim što duboko u sebi nose - a što jeopet odraz nečeg višeg. I sam osjećaj kojim je popraćeno takvo njihovo djelovanje impostaje dokaz da su u pravu. I taj osjećaj lakoće im je dovoljna nagrada.

Patrick Kelly - jedan od rijetkih zapadnjačkih Tai Chi majstoraJedan od rijetkih majstora koji nije Kinez, a koji može demonstrirati principe

navedene u Klasičnim tekstovima o Tai Chiju je Patrick Kelly s Novog Zelanda. Patrick jeučenik majstora Huanga Sheng-Shyana, koji je Tai Chi učio od poznatog majstora ChengMan Chinga.

Majstor Huang živio je u Singapuru i osnovao desetke klubova sa tisućamavježbača. Širenje Tai Chija u svijetu je smatrao svojim životnim zadatkom. A za to je doistabio kvalificiran. Mnogi smatraju da je u mnogim aspektima borilačkog Tai Chija nadmašiosvog učitelja Chen Man Chinga.

Patrick Kelly jedan je od najboljih zapadnjačkih učenika majstora čije sudemonstracije elastične Jing energije jedne oduševljavale a kod drugih izazivale zavišćuprouzročen skepticizam.

Majstor Huang je svoj Tai Chi demonstrirao kad mu je bilo sedamdesetak godina ičinjenica da je već fizički "oslabio" nije mu smetala da na najvišoj razini prikazuje iprimjenjuje principe Tai Chija.

Dapače, upitan što misli o stilu famoznog Yang Chengfua i zašto je Yang Cengfupri izvođenju bio uvijek malo nagnut prema naprijed majstor Huang je odgovorio da jeYang umro dosta mlad (sa pedeset i nešto godina) i da nije imao vremena još višeusavršiti svoj Tai Chi.

Htio je reći da, što bolje napredujemo u Tai Chiju, kretnje postaju sve manjeprimjetljive (dakle krugovi sve manji), a stav sve uspravniji.

Majstor Huang radio je formu i borbu gotovo potpuno uspravnom stavu.Svoje izabrane studente je osim Tai Chi Chuana podučavao i u Taoizmu.

Pogledajte jednog od najboljih živućih majstora Wu stila, Ma Yuehlinga (99godina) i njegovu Vježbu spojenih ruku. Uspravno, uspravno.

Patrick kaže, kad je vježbao s majstorom Ma Yuehlingom, jedva je mogaozamijetiti majstorove pokrete, jer su bili svedeni na "sasvim male kružiće", a ipak semajstor igrao s Patrickom kao mačka s mišem.

Majstor Ma je čista energija, kaže Patrick, i premda u godinama još uvijek putujesvijetom i nagurava okolo sve mlade od sebe (a gdje i da nađe starije?). Majstor Ma osimTai Chija širi učenje koji naziva Unutarnji duhovni put.

Patrick posljednjih nekoliko godina održava seminare po cijelom svijetu, a navećinu svojih treninga prima samo polaznike koji T'ai Chi vježbaju najmanje sedam godina.

Grafički prikaz internalizacije sila i energija u tai chi chuanuSljedeće su ilustracije prikaz funkcioniranja jedne od najosnovnijih tehnika u Tai

Chi Chuanu - Peng ili Odbacivanje, onako kako mi ju je pokazao Patrick, a kako ju je on



55

naučio od majstora Huanga.

Kad sam nakon nekoliko mjeseci vježbanja s Patrickom uspio pravilno izvesti tutehniku, napokon sam i tijelom shvatio zašto je Tai Chi tako uzdizan kao savršenaborilačka vještina. Tu nema prijevare, jer ako tehnika uspije znači da su svi zahtijevanielementi bili ostvareni - to osjeti i osoba koja izvodi i osoba na kojoj se izvodi. Osjećaj pripravilno izvedenoj tehnici možemo usporediti s osjećajem kad sanjamo da letimo. Nešto

se dešava, nešto radimo s tijelom - a pri tom ga ne osjećamo, prisutna je samo ugodnalakoća.

Kad sve štima, partner odleti a da njegovu težinu uopće ne osjetimo. Normalno jeda kad hoćete gurnuti protivnika, iz svakodnevnog iskustva očekujete otpor, reakciju udlanovima ili na rukama u obliku pritiska ili sile. Kod primjene Jinga sve to pri guranjuizostaje. Jedino čega smo svjesni je vlastito pridržavanje principa i beznapornost kojomodbacujemo protivnika.

Ako partner pravilno izvede tehniku na vama, osjetit ćete nezaustavljivu silu kojavas odbacuje a da ne možete odrediti njen izvor ili mjesto kontakta. Osim toga, dok vasodbacuje lijepo se osjećate.

I to je početak, ne kraj. Početak jedne nove, kvalitetnije faze, koja zahtijevadaljnje i stalno rafiniranje kako bi tehnika po mogućnosti svaki put uspjela a ne svakideseti ili dvadeseti put. Ali do tog početka se student mora itekako navježbati forme, jeršto kaže stari majstor Ma o Peng tehnici:

"Peng je prikrivena tehnika jer se razvija samo kroz osjećaj i vještinu i teško jezamjetljiva u vanjskoj formi".

U Tai Chiju postoji trinaest takozvanih kinetičkih pokreta i Peng tehnika sespominje na prvom mjestu. To pokazuje njezinu važnost.

Kaže se da u Vježbi spojenih ruku početnik prelazi kritičnu točku/prag kad se

shvaća zna

čenje i metodu Peng tehnike, a za što mu trebaju godine vježbanja.Peng tehnika se upotrebljava za određivanje smjera i veličine protivnikove sile. U

jednom je aspektu Yin, u drugom Yang. Nekad se čini da je Yin ali je Yang - i obrnuto.Njome se lako prepoznaju protivnikove namjere dok su naše za njega neodgonetljive.

Zato se Peng naziva "prikrivena sila". I ne samo da se osluškuje prstima idlanovima, čitavo tijelo služi kao detektor.

Neki tu silu uspoređuju sa sluhom jer je osjećaj pri primanju vibracija sličanslušanju... čak i kod napada, priroda ove sile ili tehnike je takva da ju je teško izbjeći ili jojparirati.

U ovom dijelu knjige studentima borilačkih vještina želim djelomično objasniti onaj

suptilni dio ispod vidljivog vrha sante Tai Chi Chuana, u što sam uvijek vjerovao iintelektualno znao, ali u posljednjih nekoliko godina, radeći s istinskim majstorima, imaoprilike i doživjeti.

Posebno naglašavam da ovdje govorim o borilačkom aspektu koji je odavnoizgubljen - što su majstori i najavili još prije stotinjak godina. Ono što danas u tom smislupostoji takva je rijetkost da je više izuzetak nego pravilo.

Bez obzira na to, zaljubljenici borilačkih vještina i ostali "obični" vježbači ne trebajuočajavati. Naprotiv, otkrivaju im se - u skladu s dolazećim novim dobom - tajne Tai Chijapuno važnije nego što je rafiniranost borilačkog aspekta.

O tome ćemo uvijek rado govoriti.

Ali za sada da udovoljimo apetitu onih željnih detalja o funkcioniranju Tai ChiChuana na energetskom i mentalnom nivou.



56

Peng - tehnika i energija

Da bi se ova važna tehnika uspješno izvela, po svim principima Tai Chija,preduvjeti su sljedeći:

- kreiranje mentalnog i energetskog vakuuma uz istovremeno potpuno opuštanje i

pravilno usklađeno i izbalansirano potonuće tijela i energija u jedan od Tai Chi standardnihstavova,što znači:- nakon anticipacije - preko Peng energije - protivnikovog napada moramo pravilno

spustiti/potonuti i odvesti vlastiti i protivnikov chi u zemlju po Umom kreiranim energetskimkrugovima/putanjama.

- pravilno spustiti/potonuti vlastite i "vakuumom" privučene protivnikove umnesnage po istim putanjama

- tijelo opustiti i sve dijelove povezati i uskladiti tako da se iz stopala osjeti navirućaJing energija (po principu da se iz ekstremnog Yina stvara i pojavljuje Yang)

- jedan dio energija (protivnikovih i vlastitih generiranim potonućem) vratiti preko

točke kontakta kroz protivnika i njegovog stopala u zemlju dok veći dio Jinga treba provestiispod zemlje po ranije kreiranoj mentalnoj kružnici/krivulji.

Rezultat ili bolje rečeno rezultanta svih tih usklađenih akcija je sila kojaneobranjivo odbacuje, ruši, destabilizira ili onesposobljuje protivnika.

Pogriješimo li pri spuštanju tijela tako da završimo u nestabilnom položaju ili sepreviše uzbudimo, pa se te energije rasprše i izgubimo koncentraciju, zakasnimo li ilipreuranimo sa fizičkom tehnikom, guramo li rukama i u nekom strahu upotrebljavamofizičku silu znači da i u tom pokušaju možemo reći zbogom Tai Chiju.

Ovakvo fizičko/energetsko/mentalno usklađivanje zahtijeva puno vremena i

koncentracije.

*U Klasicima se ne kaže uzalud:"Vanjsko je lako svladati, Unutarnje užasno teško"

Majstor Huang Sheng Shyan to parafrazira kao:

"S Vanjskim je lako, s Unutarnjim - gotovo nemoguće".



57



58



59



60



61

Shifu Damir Tenodi živi i djeluje u Sydneyu, Australija, gdje podučava Tai Chi,

Lohan Kung i Mushindo (tradicionalni kineski karate). Borilačkim vještinama počeo sebaviti sredinom 60-tih godina, a ranih 70-tih nailazi na Mushindo karate do - što stvaraprekretnicu kako u pristupu tim vještinama tako i u kompletnom načinu razmišljanja.

Daljnja istraživanja ga 80-tih godina vode do Tai Chi Chuana i Lohan Kunga.

Osim direktnim podučavanjem, svoja iskustva i znanje prenosi kroz knjige, koje seštampaju na hrvatskom i engleskom. Vodi i svoju izdavačku kuću Anan Press, uskospecijafiziranu i posvećenu promoviranju inspirativnih filozofskih materijala, kao i knjiga oizvornim borilačkim vještinama.

Tenodi Damir - Terapeutske Borilačke Vještine

Documents

Transcript of Tenodi Damir - Terapeutske Borilačke Vještine