Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima Katedra za reprodukcijsku fotografiju Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

"TEHNIKE ODREĐIVANJA EKSPOZICIJE"

SEMINARSKI RAD

Nositelji kolegija: Studenti: Nikolina Gudiček

Dr. sc. Maja Strgar Kurečić Petar Krznar

Voditelj rada: Jelena Todorić

Dr. sc. Maja Strgar Kurečić

Studeni, 2012./2013

SADRŽAJ 1. UVOD ................................................................................................................................................... 1

2. EKSPOZICIJA ......................................................................................................................................... 2

3. RECIPROCITET ...................................................................................................................................... 5

4. NAČIN MJERENJA SVJETLA .................................................................................................................. 7

5. BIJELI BALANS (eng. white balance, WB) ............................................................................................. 8

6. POSTAVKE EKSPOZICIJE NA FOTOAPARATU ...................................................................................... 10

7. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 12

8. LITERATURA ....................................................................................................................................... 13

1

1. UVOD

Ekspozicija je jedna od esencijalnih stvari kod fotografiranja. Nepravilnom ekspozicijom,

preekspozicijom ili podekspozicijom možemo savršeni motiv i kadar uništiti. Stoga je važno savladati

tehničkim znanjem koje se krije iza pravilne ekspozicije. Tri su elementa koja se mogu podešavati

kako bi se dobila pravilna ekspozicija. ISO osjetljivost, brzina zatvarača i otvor zaslona. Svaki na svoj

način upravlja svjetlošću koja dolazi na senzor. No nije njihov odnos prema upadnoj svjetlosti jedina

zanimljivost kod mjenjanja svakog od tih faktora.

Mijenjanjem ISO osjetljivosti mjenja se zrnatost fotografije, mijenjanjem otvora blende upravlja se

dubinskom oštrinom, a mijenjanjem brzine zatvarača mjenja se oštrina predmeta u pokretu.

Kako se kod tehnike fotografiranja dugom ekspozicijom misli zapravo na vrijeme tj. brzinu zatvarača,

može se reći kako je kod duge ekspozicije upravo taj faktor najvažniji. Najvažniji je jer se duge

ekspozicije obično koriste kad se fotografira u uvjetima smanjene osvjetljenosti te je brzina zatvarača

faktor kojim se najlakše i najjednostavnije upravlja. A i od dodatne opreme nužan je u većini

slučajeva samo stativ.

Smanjivanjem brzine zatvarača znatno je teže izoštreno fotografirati motive u pokretu pošto se

dešava pojava na engl. nazvana "motion blur" tj. sve što se kod brzina manjih od 1/30 sekunde svaki

pokret očituje kao mrlja ili magla. Kod većine tehnika koje su sakupljene pod zajednički nazivom

tehnika duge ekspozicije, ta se pojava vješto koristi kako bi se postigli različiti efekti. Stoga se i duge

ekspozicije može nazivati tehnikom u fotografiji.

2

2. EKSPOZICIJA

Krenuvši od amatera pa sve do profesionalnog fotografa, zapravo nema razlike u željama. Svi žele biti

u poziciji snimiti kadar koji se u tom trenu prikaže idealnim. No iako su ambicija i znanje zavisne, nisu

jednako razvijene u svim kategorijama. Da bi se došlo do profesionalnijeg, kvalitetnijeg i uspješnijeg

rezultata, potrebno je shvatiti što je bitno da bi upravo taj idealni kadar u tom određenom trenutku

ostao zabilježen na način na koji smo ga i sami doživjeli.

Kako snimiti objekt u pokretu ili kako dobiti realno osvjetljenje? To su samo neka od pitanja na koja je

odgovor uvijek jednak; tehnikama određivanja ekspozicije.

E=I+t

Ekspozicija je ukupna količina svjetla koja pada na fotoosjetljivi sloj, tj. fotografski medij (film ili senzor).

Slika 1 : Trokut ekspozicije

3

Sama definicija u fotografiji bi za ekspoziciju rekla da je to ukupna količina svijetla koja je pala na

fotoosjetljivi sloj. Kod spominjanja ekspozicije, često se može čuti pojam "vrijeme ekspozicije", no taj

pojam uključuje u espoziciju samo jedan od tri faktora koji utječu na cijelokupnu ekspoziciju.

To su:

• vrijeme izloženosti svijetlu (brzina zatvarača)

• količina svijetla (otvor zaslona)

• osjetljivost senzora ili filma (ISO)

Kontroliranjem ta tri faktora može se postići ispravna ekspozicija na fotografiji. Tehnički gledano,

ispravna ekspozicija je kad na fotografiji bijeli i crni tonovi izgledaju zaista crno i bijelo, ali da pri tome

gubimo što je manje moguće detalja. No u pravom fotografskom smislu, ispravna ekspozicija bi bila

ona ekspozicija kod koje fotograf postiže željeni efekt.

Kod prvog faktora, vremena izloženosti svijetlu, upravlja se vremenom koje je prošlo od otvaranja do

zatvaranja blende, kratko brzinom zatvarača. Time se upravlja vremenom u kojem svjetlost dolazi do

fotoosjetljivog sloja. Brzina zatvarača kreće se od najbrže, trenutno iznosi 1/16000 sekunde, pa do

najsporije koja iznosi od 1 sekunde do 1 minute. Za još sporije brzine zatvarača, kod većine SLR

aparata postoji i podešenje "bulb" pomoću kojeg se brzina zatvarača može protegnuti i na nekoliko

sati. Osim za kontroliranje ekspozicije, brzina zatvarača se koristi kod fotografiranja tako da se veće

brzine (iznad 1/250 s) koriste kod zamrzavanja pokreta, a kod malih brzina (manjih od 1/30 s) postiže

se tzv. "motion blur" efekt.

Zamrznuta slika zblurana slika

Drugi faktor, količina svijetla, kontrolira se veličinom otvora zaslona. To se odnosi na promjer otvora

objektiva kroz koji ulazi svjetlost čije vrijednosti se označavaju f‐stop jedinicama. Količina svjetlosti

koja ulazi povećava se smanjivanjem f‐stop jedinica, a smanjuje se povećavanjem f‐stop jedinica.

Tako se raspon veličine otvora proteže najčešće od f/1,4 za najveće otvore do f/22 za najmanje

otvore. Osim količine ulazne svijetlosti, pomoću veličine otvora zaslona, upravlja se i dubinskom

oštrinom u fotografiji. Tako se male dubinske oštrine postižu povećavanjem otvora, a velike dubinske

oštrine smanjivanjem.

4

Posljednji faktor odnosi sena osjetljivost senzora ili filma na svjetlost i označava se ISO brojevima.

Povećavanjem ISO vrijednosti, povećava se i osjetljivost na svijetlost. Dodatni efekt koji se može

postići povećavanjem ISO vrijednosti je zrnatost slike. Pomoću svakog od ta tri faktora može se

prilagođavati uvjetima fotografiranja, najčešće uvjetima osvjetljenosti motiva.

Fotografija se može nazvati podeksponiranom kada joj nedostaje detalja u tamnim dijelovima, a

preeksponiranom ili nadeksponiranom kada nema detalja na svijetlim dijelovima (“spržene” plohe),

što je česta pojava kod digitalnih medija zbog malog dinamičkog raspona. Podeksponirane i

nadeksponirane fotografije teško je spasiti jer nedostaju informacije kojima bismo ispunili plohe bez

detalja.

Samo je središnja fotografija korektno eksponirana. Lijeva je podeksponirana, a desna je

nadeksponirana.

5

3. RECIPROCITET

Kombinacije brzina zatvarača, otvora zaslona i ISO osjetljivosti su međusobno recipročno ovisne. Ako

je npr. svjetlomjer fotoaparata pri ISO 100 i otvoru zaslona f:1.4 odredio brzinu zatvarača od 1/1000s,

promjenom otvora zaslona na f:2 dvostruko (tj. za jedan korak) smanjujemo količinu svjetla i brzina

zatvarača pada na 1/500s za istu ekspoziciju .

Blenda (otvor zaslona objektiva) je broj koji označava omjer žarišne duljine objektiva i površine

otvora objektiva kroz koji ulazi svjetlo. Izražava se jednim brojem zbog jednostavnosti iako je to

zapravo razlomak 1/x. Za dvostruko manji intenzitet svjetla prethodna veća vrijednost ne množi se sa

2, već se množi sa 1,41, pa se otvor zaslona mijenja kao 1; 1,4; 2; 2,8; 4; 5,6; 8; 11; 16; 22; 32 itd.).

Konačni rezultat ovisi o četiri glavne postavke: ISO osjetljivosti, brzine zatvarača, otvora zaslona i

dinamičkog raspona senzora (ili filma). Što je veći dinamički raspon više će se detalja zabilježiti na

fotografiji u uvjetima visokog kontrasta. Dinamički raspon se može izraziti u EV. Dinamički raspon

ljudskog oka je 24 EV, (negativ) filma je 17 EV, full‐frame senzora 14 EV, APS senzora i dijapozitiv

filma 10‐12 EV, malih senzora na kompaktnim fotoaparatima 8 EV. Kada je kontrast veći od

dinamičkog raspona senzora koristimo se raznim trikovima kako bismo ujednačili kontrast.

Jedan od primjera za ujednačavanje kontrasta je postavljanje ND gradacijskog filtera ispred objektiva

(zatamnjivanje presvijetlih dijelova) ili BKT (eng. Bracketing) opcija višestrukih snimaka s različitim

ekspozicijama koji se naknadno povezuju u jednu snimku visokog dinamičkog raspona (HDR).

6

Histogram je jedno od pomagala koje nam također može pomoći u eksponiranju, naime, može

pokazati u kojem opsegu je dinamički raspon senzora usklađen s dinamikom prizora i jedan je od

najpraktičnijih izuma poslije svjetlomjera. To je grafički prikaz distribucije tonova, gdje vodoravna os

prikazuje tonalni raspon, a okomita os broj piksela u pojedinom tonu.

Snimajte s ispravnom ekspozicijom: Snimanje s +1.0 kompenzacijom Snimanje s -1.0 kompenzacijom Graf histograma ne diraekspozicije: graf histograma ekspozicije: graf histograma dira desnu ili lijevu dira desnu stranu. Na slici lijevu stranu. Na slici,dijelovi osim granicu i niti jedan dio bijeli cvijet je presvijetao bijelog cvijeta su pretamni slike nije podeksponiran (preeksponiran), što rezultira (podeksponirani) što rezultira ili preeksponiran. ''spaljenim'' detaljima. gubitkom detalja.

7

4. NAČIN MJERENJA SVJETLA

Određivanje pravilne ekspozicije uvelike ovisi o napravi koju danas posjeduje većina fotoaparata, a to

je svjetlomjer. Kada govorimo o svjetlomjeru, koji nam pomaže kod postavki ekspozicije, razlikujemo

mjerenje upadnog svjetla (mjerenje jačine izvora svijetla) i mjerenje reflektiranog (odbijenog) svjetla.

Većina fotoaparata danas ima ugrađen svjetlomjer koji mjeri reflektirano svijetlo, a može mjeriti

različite dijelove prizora za određivanje točne ekspozicije. Najčešće se koriste slijedeća tri načina:

Razlikujemo tri načina:

1. Spot mjerenje (mjerenje točke 3% ukupne veličine senzora)

2. Evaluacijsko mjerenje (prosječna vrijednost cijelog prizora), spot metodom se izmjeri

svijetlo u nekoliko točaka, te se nakon toga izračuna srednja vrijednost

3. Mjerenje s težištem na centru prizora, dok utjecaj mjerenja prema rubovima opada

Spot (1) mjerenje se koristi pri snimanju ekstremnih situacija (protusvjetlo – izvor svjetla uperen u

“oči”), za izdvajanje tamnih ili svijetlih dijelova iz prizora i sl.

Evaluacijsko mjerenje (2) je najtočnije kod motiva koji su u dinamičkom rasponu senzora.

Evaluacijsko mjerenje uzima srednju vrijednost između najsvjetlije i najtamnije točke prizora i

usklađuje ekspoziciju prema 18% sivoj plohi. Pogrešno mjeri pri situacijama gdje su velike svijetle

plohe (npr. snijeg – potrebna je kompenzacija od +1do +2 EV, jer u protivnom snijeg ispadne sivim, ili

fotografiranje crne odjeće – potrebna je kompenzacija od -1 do -2 EV jer u protivnom crni odjevni

predmeti postaju sivi).

Mjerenje s težištem na centru (3) koristi se pri snimanju portreta i u situacijama gdje je važno

korektno eksponirati centralni motiv.

8

5. BIJELI BALANS (eng. white balance, WB)

White balance ili balans bijele je uravnoteženje intenziteta osnovnih boja (RGB), da bi se time

neutralizirali neutralni tonovi (siva), tj. da bi se prikazali bez obojenja. Balans bijele boje se

prilagođava s obzirom na izvor svjetla, te je važan za reprodukciju boja na fotografiji. Koristi se za

podešavanje boje kako bi bijeli objekti bili prikazani kao bijeli. Subjekti se mogu osvijetliti različitim

svjetlosnim izvorima uključujući lampe sa žarnom niti, fluorescentne lampe i sunce, koji imaju

različitu temperaturu boje svijetlosti.

Senzor digitalnog fotoaparata vjerno će reproducirati te razlike u boji, a prema tome bez dodatne

obrade boje fotografija će izgledati različito ovisno o izvoru svjetlosti. Automatsko izjednačavanje

bijelog automatski obrađuje sliku uklanjajući neželjan ton boje.

Ljudski mozak prilagođava različite izvore svjetla tako da su nam upravo ti neutralni tonovi uvijek

neutralni, banalno, bijeli papir nam je uvijek bijeli (bez obzira na osvjetljenje). Svijet oko sebe

gledamo kao kroz tzv. filter (mi već iz iskustva znamo da je papir bijeli). Upravo zbog toga što digitalni

fotoaparat ne zna i ne vidi ono što autor vidi, on ima problema sa utvrđivanjem temperature boje.

Npr. 1. kod AUTO postavki WB, zalazak sunca će pokušati neutralizirati tako da na tople tonove

primjenjuje pomak na plavo. To se može spriječiti kod ručne postave WB na oblačno, tj. 6000K,

fotografiranje u RAW formatu ili naknadnim korigiranjem u programima za obradu.

2. Na snimci snimljenoj pod lampom sa žarnom niti prevladavat će crvena boja koja se se korigirati u

dodavanje plave.

9

Temp svjetla – umjetni izvori: 1800K- plamen svijeće 2600K- kućna žarulja 40W 2800K- kućna žarulja 60W 2900K- kućna žarulja 100W 3000K- halogene žarulje niskog napona 3100K- halogene žarulje mrežnog napona 3200K- fotografska Nitraphot A žarulja 3400K- fotografska Nitraphot B žarulja 5400K- elektronička bljeskalica – korigirana 6000K- elektronička bljeskalica – nekorigirana Temp svjetla – prirodni izvori Sunčevo svjetlo: 2000K – izlazak i zalazak Sunca 3500K – sat poslije izlaska ili sat prije zalaska 4500K – prijepodne i poslijepodne 5600K – oko podneva (ljeto ekvator) 6000K - kroz maglicu 6500K - kroz oblak

10

6. POSTAVKE EKSPOZICIJE NA FOTOAPARATU

Na digitalnim fotoaparatima danas uvijek postoji mogućnost odabira. Prepušteno je da fotograf sam

odluči uz koje će se funkcije najbolje i najbrže snaći u određenom trenutku.

• Automatska ekspozicija (Auto )

- Automatska ekspozicija je primjerena za “naciljaj i snimi” situacije, tj. slučajne rezultate.

Upravljanje mjerenjem svjetla u modernim fotoaparatima je izvanredno (npr. fotoaparat

sam pronalazi ljudsko lice u kadru i na njemu određuje mjerenje i sl.), no fotoaparat ipak

ne zna što je autor htio reći. Automatika ima odlične algoritme i svakoga dana je sve

zamršenija, no za kreativnu kontrolu je potrebno obuzdati fotoaparat.

• Postavka P (Programe)

- Kod ove postavke možemo birati ISO (koji zna biti

automatski, no moguće je tu opciju isključiti), funkciju

bljeskalice te regulirati ekspoziciju. Automatski dio je ovdje

usmjeren na otvor zaslona i brzinu zatvarača, dakle određuje

se jedno dok aparat automatski regulira drugo. Kod određenih

fotoaparata se ipak ova funkcija može kontrolirati kao kod

načina prioriteta otvora zaslona.

• Prioritet otvora zaslona (A tj. Av postavka)

- Ovaj način rada je poluautomatski. Fotograf odabire otvor

zaslona o kojem ovisi svjetlosna moć, tj. brzina objektiva,

oštrina i regulacija dubinske oštrine, a sustav mjerenja u

fotoaparatu određuje brzinu zatvarača (i ISO, ako je uključena

opcija ISO auto).

• Prioritet brzine zatvarača (S tj. Tv postavka)

- I ovaj način rada je poluautomatski. Fotograf odabire brzinu

zatvarača o kojoj zavisi ''zamrzavanje'' pokreta, a

sustavmjerenja svjetla u fotoaparatu određuje otvor zaslona

(ISO također, ako je automatski). Ovaj se način koristi najčešće

kod sportske fotografije, gdje se kontrolira

zaustavljanjepokreta ili zamućenost ovisno o tome želi li se

naglasiti brzina ili emocija. Postoji i nepisano pravilo za

fotografiranje bez stativa, koje glasi da je najmanja brzina zatvarača približno jednaka

žarišnoj duljini objektiva kojim snimamo (za 200mm to je približno 1/250 s, za 80mm

1/80 s itd.).

11

• Ručna (manualna) kontrola ekspozicije (M)

- Kod manualnog ili ručnog načina rada imamo potpunu

kontrolu nad ekspozicijom. Ručno se podešavaju svi

parametri. Za pomoć pri postavkama, može nam poslužiti

svjetlomjer u fotoaparatu ili vanjski svjetlomjer. Prvo što

određujemo je ISO osjetljivost. Ako je svjetlo slabo i trebamo

veće brzine zatvarača, odabrati ćemo veći ISO, a ako nam je

potreban manji šum i možemo duže eksponirati fotografiju

odabrati ćemo manji ISO. Slijedeći parametar koji određujemo je otvor zaslona (blende)

ili brzina zatvarača – ovisno od motiva koji želimo snimiti. Želimo li manju dubinsku

oštrinu, otvor zaslona mora biti veći (npr. 1,4 ili 2,8 ili 4). Veliki otvor zaslona nam

omogućuje i veće brzine zatvarača. Želimo li veću dubinsku oštrinu smanjujemo otvor

zaslona (treba imati na umu da se oštrina objektiva i kontrast smanjuju i zbog difrakcije

pri manjim otvorima od f/16 – f/22 za puni 35 mm format, f/8 -f/10 za APS senzore i f/4

za male senzore kod kompaktnih fotoaparata). Kada smo namjestili željeni otvor zaslona,

možemo namjestiti brzinu zatvarača uz pomoć skale na fotoaparatu ili čitanjem

vrijednosti otvora zaslona na skali ili displeju vanjskog svjetlomjera ili na temelju iskustva

(tj. probe). Snimamo li nešto u pokretu, brzina zatvarača mora biti velika (Od 1/500 –

1/4000 ili još kraće), pa prvo namještamo brzinu zatvarača, a onda također uz pomoć

skale na fotoaparatu ili vanjskim svjetlomjerom ili na temelju iskustva određujemo otvor

zaslon

12

7. ZAKLJUČAK

Tehnički ispravnu fotografiju je nemoguće postići, a da se pritom nije izmjerilo svjetlo. Točno

mjerenje svjetla umanjuje mogućnost da snimljene fotografije budu ili preeksponirane ili

podeskponirane. Npr. kod studijskog snjimanja moguće su korekcije. Postoji nekoliko tehnika

određivanja ekspozicije i svaka na svoj način omogućava pravilno podešavanje fotoaparata i

daju fotografu priliku da snimi pravilnu eksponiranu fotografiju. Najednostavnija tehnika

mjerenja svjetla je pomoću svjetlomjera koji je ugrađen u fotoaparat (tzv. TTL), zatim malo

složenija tehnika mjerenja svjetla je pomoću vanjskog svjetlomjera, dok neki fotografi koji

žele biti potpuno sigurni koriste i sivu kartu. Znači ispravno mjerenje svjetla često može

napraviti razliku između loše,dobre i odlične fotografije.

13

8. LITERATURA

1. http://habitualfilms.wordpress.com/2011/06/10/a‐quick‐guide‐to‐camera‐operations/

2. http://www.fotografija.hr/ekspozicija/909/

3. http://alextanphotography.com/blog/?p=201

4. http://www.tomislavdekovic.iz.hr/clanci/fotografija/mjerenjesvjetla.html

5. http://www.svijetfotografije.com/hrv/enciklopedija/oznake‐na‐fotoaparatima

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija

7. Materijali iz kolegija primjena digitalne fotografije u reprodukcijiskim medijima