TARIFE U SAOBRAĆAJU, PRVA PARCIJALA.

1. OBLAST TARIFNI SISTEM !

• Tarifni sistemi

Tarifni sistem je skup međusobno povezanih cijena i pravnih pravila o cijenama određenih usluga. Prema prostorno-vremenskim dimenzijama primjena tarifnih sistema može biti: mikroprometna i makroprometna u užem i širem smislu, odnosno u najširem smislu.

Mikroprometni je takav tarifni sistem koji primjenjuju određena saobraćajna preduzeća na nekom određenom tržištu (JGPP).

Makroprometni sistemi u užem smislu je gdje saobraćajna preduzeća u određenoj saobraćajnoj grani primjenjuju na saobraćajnom tržištu neke države (tarifni sistem JDS na tržištu BiH), dok u širem smislu predstavlja tarifni sistem u svim saobraćajnim granama u saobraćajnom tržištu neke države (saobraćajno tržište BiH).

U najširem smislu su tarifni stavovi koje primjenjuju saobraćajna preduzeća na višenacionalnim saobraćajnim tržištima (tržište EU).

Globalni prometni sistemi, primjenjuju saobraćajna preduzeća u svim saobraćajnim sistemima i po sistemima na svjetskom saobraćajnom tržištu.

• Megaprometni saobraćajni sistemi u užem, širem i najširem smislu.

Megatarifni sistemi, megatransportni sistemi u užem smislu primjenjuju se na saobraćajnom tržištu određenog kontinenta (Evropa, SAD...), u širem smislu na tržištu planete Zemlje, odnosno na svjetskim ili globalnim tarifnim sistemima dok u najširem smislu na saobraćajnoim tržištu planete Sunčevog sistema (između Zemlje i više planeta).Može se teoretski poistovjetiti sa svemirsko saobraćajnim transportnim sistemom.

• Vrste tarifnih sistema

• Osnovni tarifni sistemi su:

1. Prirodni tarifski sistem

2. Vrijednosni tarifski sistem

3. Državni tarifski sistema

4. Mješoviti tarifski sistem

Kod prirodnog tarifskog sistema cijena prevoza se obračunava na osnovu težine i zapremine pošiljki koja se prevozi te načina prevoza: direktan prevoz, kombinovani prevoz, sporovozni prevoz, brzi i ekspersni prevoz i dr.

Suština ovog tarifnog sistema je stimulisanje maksimalnog korištenja kapaciteta: nosivost i zapremina prevoznih kapaciteta. To dovodi do minimiziranja troškova prevoza. Za obračun cijene prevoza uzima se u obzir prosječna cijena koštanja prevoza pošiljke na određenim relacijama, a zanemaruju se posebni troškovi za svaku vrstu prevoza i posebni uslovi prevoza. Vrsta i vrijednost robe nema uticaja na visinu takvih cijena. Ovaj sistem je jednostavan za obračunavanje vozarine i obračun na visini realnih vrijednosti prevoznih usluga. Na ovaj sistem nema uticaja državna saobraćajna politika. Najviše se koristi na željeznici a može i u drugim saobraćajnim granama. Može se kombinovati i sa drugim tarifnim sistemima.

• Vrijedosni tarifni sistemi

Osnovi kriterija za određivanje cijena je vrijednost robe. Karakteristika ovog sistema je velika diferencijacija cijena prevoza pošiljke, tako da postoje velike razlike između najnižih i najviših cijena. Razlika između najnižih i najviših cijena naziva se tarifni raspon. Vrijednosni tarifni sistemi su složeni jer zahtijevaju obimne nomenklature roba, s detaljnim klasifikacijama putem tarifnih razreda. Primjenjuje se kod željeznica kada je imala monopolski položaj, može se uspješno kombinovati sa drugim tarifnim sistemima.

• Državni tarifni sistemi

Formiraju se u skladu s ciljevima, načelim i instrumentima ekonomske i saobraćajne politike koju donose državna tijela. Država putem svojih organa rješava određene prviredne i društvene potrebe. Ovi ciljevi, načela i instrumenti su suprotni ekonomskim načelima tarifnih politika saobraćajnih preduzeća. Državni tarifni sistem primjenjuje se u državnim i gradskim saobraćajnim preduzećima.Mogu se kombinovati sa proporcionalnim, degresivnim, progresivnim i preferencijalnim cijenama određene grane saobraćaja i za određene korisnike saobraćajnih usluga.Služe kao instrument državne poltike.

• Mješoviti tarifni sistemi

U makro – saobraćajnim tarifnim sistemima kombinuju se različiti tarifni sistemi: prirodno pravni sistem, vrijednosni i državni tarifni sistem sa različitim kombinacijama proporcionalnih, degresivnih tarifa. Obično se primjenjuje u kombinaciji i dugačkim transportnim lancima i mrežama, logističkim mrežama i multimodalnom transportu.

•Vrste tarifnih sistema sa stanovišta saobraćajnih tafifnih sistema koje se koriste u JGPP

1. Jedinstveni tarifni sistem u JGPP.

Putnik plaća cijenu u jednom iznosu bez obzira na dužinu putovanja. To je najjednostavniji tarifni sistem i za putnike i za prevoznike, jer se vrlo brzo i jednostavno naplaćuje prevoz, primjenjuje se automatskimk aparatima kao i to da je kontrola putnika jednostavna. Nedostatak je što putnik koji duže putuje od srednje dužine putovanja plaća nižu cijenu prevoza od stvarne cijene prevoz, a putnici na kraćim relacijama plaćaju veću cijenu tako da to može destimulisati prevoz na kraćim relacijama. Cijena jedinstvene cijene prevoza ne smije biti visoka da ne bi destimulisali putnike koji putuju na kraćim dužinama.

Nedostaci: nema ekonomske prednosti kao tarifni sistem s diferenciranim cijenama i nije povoljan za putnike koji koriste više prevoznih sredstava, kao i za putnike koji koriste dvije ili više linija i za svaku liniju moraju kupovati novu klartu. Ovaj nedostatak se može rješavati uvođenjem prelaznih karata. Problem stalnog širenja gradskog područja i pritisak stanovnioštva prigradskih naselja na preduzeće JGS i gradske vlasti da se i na prigradska naselja primjenjuje jedinstveni tarifni sistem.

• Zonski tarifni sistem

Primjenjuje se u JGPP u činjenici da je saobraćajno područje podijeljeno na više teritorijalnih zona u obliku koncentričnih krugova. Prva tarifna zona predstavlja širi tarifni centar grada u kome je prevoz putnika najintenzivniji. Zatim slijede sljedeće zone u kojima je prevoz putnika sve slabiji i slabiji što se ide iz druge u narednu zonu.Granice tarifnih zona su sastavljene kružne linije koje se poklapaju sa određenim terminalima, stajalištima na kojim se obavlja veća izmjena putnika. Na taj se način formiraju tarife na radijalnim i dijametralnim linijama radi ograničavanja udaljenosti zonske tarife se dijele i na zonske sektore. Za svaki grad najvažnije je utvrđivanje unutrašnje prve tarifne zone koja obuhvata jezgro grada za utvrđivanje tarifnih stavova za prevoz putnika. Tarifa, odnosno tarifni modul prve zone ima najniži tarifni stav u zonskom tarifnom sistemu, i od koga se izračunavaju za druge zonske tarife.U praksi SLP predstavlja jednu od važnijih karakteristika kretanja putnika u određenom gradu.

Ovaj je sistem pogodan za gradove i urbana područja na kojima mogu istovremeno raditi različiti prevoznici (autobusi, tramvaji, trolejbusi, metroi).Pri formiranju tarifnih zona treba voditi računa o administrativnim i trgovinskim cjelinama kako bi se sa nižim cijenama više koristio JGPP.

Veliki broj zona izaziva teškoće za primjenju automatske naplate karata i kontrolu putnika.Za putnike koji ulaze pred zonu i koriste drugu zonu uvodi se neutralna zona da putnik ne plaća dvije karte čija je dužina kraća od dužine putovanja u jednoj zoni.

• Relacijski tarifni sistem

Cijena prevoza se određuje prema dužini putovanja predviđenoj u obliku relacije.Dužina relacije obuhvata više međustaničnih rastojanja.U centru su relacije kraće u pogledu dužine. Kao osnov tarife služi srednja dužina relacije na jednoj liniji (jedan vid prevoza:autobus). Granice pojedinih relacija nalaze se na terminalima odnosno stajalištimas na kojima je veliki priliv i odliv putnika. Zbog složenost u primjeni automatske naplate karata i drugo ovaj se sistem ne primjenjuje u JGP u gradovima pa je njegova namjena predviđena za prigradski saobraćaj.

• Mješoviti tarifni sistem

• To je kombinacija prethodno izloženih tarifnih sistema (jedinstvenog zonskog i relacijskog sistema).

• Tarifna politika

Tarifna politika je dio finansijske politike. Suština finansijske poltike svakog saobraćajnog preduzeća je maksimizacija finansijskog poslovanja.Tarifna poltika je skup ciljeva, instrumenata, načela i sredstava kojima se utiče na visinu cijene prevoza.

Tarifna politika saobraćajnih preduzeća predstavlja ekonomski okvir za istraživanje tržišta za odnose sa korisnicima usluga za primjenu tarifa i stvaranje osnovnih pretpostavki za prednosti u odnosu na konkurenciju.

Tarifna poltika se bazira na sljedećim načelima:

- Načelo ekoniomičnosti prizvodnje saobraćajnih usluga se temelji na ekoniomskim zakonitostima (maksimalno iskorištenje resursa, kapaciteta, racionalizacije poslovanja i minimiziranja troškova poslovanja),

- Načelo proizvodnje konkretnih prevoznih usluga (cijena prodaje saobraćajnih usluga na određenom saobraćajnom tržištu mora biti kompleta)

- Načelo vrijednosti saobraćajnjih usluga (predmet prevoza više vrijednosti mogu prihvatiti i veće prevozne cijene.)

- Načelo platežne sposobnosti predmeta prevoza (cijena prevoza treba biti usklađena sa platežnim sposobnostima predmeta prevoženja).

- Načelo subjektivne vrijednosti predmeta prevoženja (cijene trebaju biti usklađene koju prevozna usluga ima za korisnika saobraćajnjih usluga).

- Načelo volje korisnika prevoznih usluga.

• Osnova obilježja tarifnih tehnika

Najvažnija obilježja su:

1.Pojam i promjenjivost tarifnih tehnika.

- Tarifna tehnika je konstrukcioni oblik saobraćajnih i drugih tarifa i zavisi od specifičnost pojedinih vrsta usluga, na primjer: transportnih, špredterskih, lučkih i skladišnih.

- Tarifna tehnika je promjenjiva i zavisi od vještine njihovih sastavljača (tarifni tehničari i tariferi kja stručnjaci za primjenu tarifa).

2. Fakotri koji utiču na tarifnu tehniku

Navodimo samo najvažnije:

- Vrsta saobraćajne usluge (udaljenost, vrsta i svojstva robe koja se prevoze, načini prevoza - sporovozni, brzi i ekspresni; odnosi između težine i zapremine robe koja se prevozi.

Tarifne udaljenosti

Tarifne udaljenosti mogu biti stvarne ili fiktivne.

Ako se tarifni put ne poklapa sa stvarnim putem, naziva se virtualnim, odnosno fiktivnom tarifnom udaljenošću (može biti duža ili kraća od stvarne udaljenosti).

Kraći ili duži tarifni put određuje davalac usluga radi povećanja svojih prihoda.

Tarifni razredi

Tarifni razred je skup srodnih predmeta (za prevoz koji se odvija na određenim relacijama po istim cijenamam).

Razvrstavanje predmeta prevoza u odgovarajuće tarifne razrede naziva se hotizontalno stepenovanje a visina između pojedinih razreda naziva se dijapazon, odnosno raspon vertikalnog stava.

Tarifna valuta

Domaće valute u zemlji, a na međunarodnom tržištu euro i američki dolar.U međunarodnim željezničkim tarifama koristi se jedna od ovih valuta: valuta odpremene države, valuta odredišne države ili valute neke treće zemlje - čvrsta valuta svajcarski frank ili euro.

Tarifna sjecišta

Tarifna sjecišta su tačke na državnim granicama gdje se sastaju željezničke pruge susjednih država.Tarifna sjecišta služe kao mjesta do koje se može fakturisati vozarina i druge prevozne troškove kod djelimičnog fakturisanja.

Tarifni ugovori

Mogu sklapati pravni subjekti (željeznička preduzeća susjednih država).Tu spada: uslovi, elementi primjene određenih tarifa, tarifnih stavova itd.

Odnos tarifa i prodaje saobraćajnih usluga

Na odnose cijena proizvodnje i obima prodaje saobraćajnjih usluga može pozitivno i negativno uticati odgovarajućim saobraćajnima tarifama, a posebno

1. Proporcionalnim tarifama

2. Degresivnim tarifama

3. Progresivnim tarifama

4. Prefernecijalnim tarifama

-Proporcionalne (linearne tarife) za ove tarife je značajno da se obavljene usluge obračunavaju po istim tarifnim stavovima bez obzira na obim usluga (dužina puta u prevozu robe.Visina ukupne cijene obavljenih usluga izračunava se množenjem osnovnog tarfnog stava s jedinicom obima obavljenih usluga .

-Degresivne tarife Ove se tarife najčešće primjenjuju u saobraćaju gdje se osnovni tarifni stavovi mijenjaju s obimom usluga (dužina prevoza puta s količinom izmanipuliranog tereta i dr.). Degresivne tarife stimuliraju prodaju saobraćajnih usluga a time i proizvodnju i prodaju određenih proizvoda i usluga. Karakteristika ovih tarifa je da se sa povećanjem prodatih usluga proporcionalno smanjuje njihova cijena. U saobraćaju se najčešće upotrebljavaju ravnomjerno-degresivne tarife. Suština ovih tarifa je: - cijene sobraćajnih usluga smanjuju se u određenom intenziteu s povećanjem prevoznih usluga.

-Progresivne saobraćajne tarife

Ove tarife u pravilu destimulativno djeluju na obim saobraćajnjih usluga. Najčešće se upotrebljavaju u saobraćaju iako se mogu upotrebljavati i u drugim granama privrede. Suština ovih tarifa ogleda se u sljedećem: s povećanjem obima proizvodnje prodatih proizvoda ili usluga, proporcionalno se povećavaju njihove cijene. U saobraćaju progresivne tarife u prevozu putnika i robe na većim udaljenostima zaračunava se veća cijena. Progresivne tarife u saobraćaju mogu biti više ili manje: progresivo - ravnomjrene, progresvno – degresivne, progresivno -degresivne po zonama i progresivne tarife po zonama. Cijene saobraćajnih usluga se povećavaju u određenom intenziteu s povećanjem obima saobraćajnih usluga.

-Preferencijalne saobraćajne tarife

Najviše se primjenjuju u transportu i predstavljaju izvjesne povlaštene tarife, zatim davanje olakšica u tarifama, posebno povoljne tarifne stavove određenim korisnicima transportnih usluga.Tarifni stavovi pokrivaju fiksne i varijabilne troškove poslovanja što bi značilo da posluju s gubitkom.Ove tarife se primjenjuju prema posebno važnim partnerima dok prema drugim primjenjuju proporcionalne i degresivne tarife kako bi se moglo obezbijediti profitabilno poslovanje.

Mogu biti: ravnomjerne preferencijalne tarife (tarifni stavovi se ravnomjerno primjenjuju bez oscilacija) i preferencijalne tarife po zonama (tarifni stavovi mogu više ili manje iz određenih razloga oscilirati prema određenim partenrima).

2.OBLAST PODJELA TARIFA !

Izraz tarifa u najširem smislu riječi je cijena odnosno sastavni pregledi određenih davanja.U tom smislu obuhvata sva ona pravna pravila, kriterije i uslove na osnovu kojih se određuju ili se mogu određivati cijene prevoza.

Izraz “tarifa” je arapskog porijekla i znači objava, a ne cijena.

Tarife se mogu klasificirati u dvije grupe:

1.Tarife od pravnog značaja koje primjenjuje država, odnosno druga javna tijela.

Ova davanja nisu vezana za obavljanje određenih usluga, nego su određena u okviru fiskalne politike. Tijela koja određuju ove tarife posjeduju tarifni suverenitet. To su carinske tarife, tarife za naplatu poreza, tarife za naplatu taksa.

2. Tarife od pravnog značaja za obavljanje određenih usluga koje su propisane i objavljene cjenovnikom.

Najčešće su to tarife u primarnim, sekundarnim i tercijarnim djelatnostima. Takve tarife mogu da propisuju državna tijela, proizvođači i davaoci određenih usluga i plaćaju se samo za obavljene usluge.

Tu spadaju sljedeće tarife:

• Prevozne saobraćajne tarife,

• Špediterske tarife,

• Lučke i pristajnišne tarife,

• Skladišne, agencijske, advokatske i notarske tarife.

• Prevozne (transportne tarife) su cijene za prevozne usluge, odnose se na prevoženje, odnosno prenošenje predmeta transporta od jednog mjesta do drugog.

Ove tarife obuhvataju i posebna pravna pravila, kriterije i uslove na osnovu kojih se određuju cijene transporta, kao i pravno obavljanje prevoza koje se odnosi na određene tarifne stavove izražene vrijednosti.

Prevozne tarife su sasavni pregledi cijena saobraćajnih usluga i manipulacija u vezi sa prevozom i manipulacijom u vezi sa prevozom ili komunikacijom.Najvažnije vrste tarifnih i saobraćajnih usluga su:

- Pomorse tarife, željezničke, drumske, poštanske, telekomunikacione, riječne, jezerske, kanalske, cjevovodne, žičanog i gradskog prevoza taksi prevoza, i prevoza lebdjelicama.

- Tarife kombinovanog, konvencionalnog i multimodalnog transporta

Tarife u logistici (špediterske, skladišne, carinske, robno – transporte, logističkih centara, i tarife ugovorene kontrole i dr.)

TARIFSKA NAČELA !

Tarife mogu da propisuju državna tijela, proizvođači i davaoci određenih usluga .Osnovna načela prevoznih tarifa su:

- Javnost, (tarife moraju biti objavljene, a tu spadaju željezničke, lučke i tarife javnog gradskog saobraćaja),

- Jasnoća (jasne i razumljive) za sve prevozne i manipulacijske operacije,

- Jednakost

- Istovisnost i stalnost usluga,

- Trajnost (trajne i privremene tarife).

Pored ovih saobraćajnih načela, treba imati na umu i brojna tarifna načela pojedinih prevoznika. Prije i u toku donošenja i objava tarifa, onaj koji ih donosi treba da se pridržava određenih tarifskih načela.

NAČELO JAVNOSTI

Nacelo javnosti- uglavnom tarife moraju biti objavljene na uobicajan nacin I moraju biti svakome pristupacne. Obicno se to podrazumijeva kod zeljeznickih tarifa, mada ne u svim drzavama, npr. u Engleskoj, dok se tarife u nekim drugim djelatnostima redje objavljuju, kao npr. u pomorskom saobracaju.Kod nas se tarife uglavnom moraju objaviti, narocito u zeljeznickom saobracaju. Razne promjene tarifa, tipa povecanja vozarine I pristojbi, te izmjene I dopune kojima se otezavaju uslovi korisniku, mogu se primjenjivati tek nakon isteka roka od 8 dana.

NAČELO JEDNAKOSTI Nacelo jednakosti- kada su ispunjeni svi uslovi za primjenu tarifa, one se moraju primjenjivati prema svakome podjednako. Diskriminacija nekih korisnika u odnosu na druge nije dozvoljena, kao ni izvrsenje prevozaako su ispunjeni predvidjeni tarifni uslovi.

NAČELO TRAJNOSTI Nacelo trajnosti- tarife se ne mogu I ne smiju cesto mijenjati. Jer one sluze I za proracun buducih usluga koje se ugradjuju u kalkulacije troskova I cijena raznih roba, a ne samo za obracun usluga koje se vrse ili koje su izvrsene. Znaci tarife moraju biti propisane na duzi rok. Taj rok moze biti neodredjen ili odredjen. Najveci broj tarifa izdaje se na neodredjeni vremenski rok. Razne promjene tarifa, tj, nove tarife mogu stupiti na snagu tek nakon izvjesnog vremenskog perioda nakon njihovog objavljivanja. Taj rok je uglavnom razlicitim u raznim drzavama.Na odredjeni vremenski rok tarife se izdaju mnogo redje I one prestaju vaziti danom isteka oznacenog roka.

NAČELO JASNOĆE Nacelo jasnoce- tafife moraju biti jasne, tj. da korisniku usluga omogucavaju izracunavanje cijene usluga na lak I jednostavan nacin. Ipak snalazenje u tarifama nije tako jednostavno, narocito kod prevoznih tarifa, ako se pored nasih tarifa koriste I tarife drugih evropskih zemalja, sto je slucaj u medjunarodnom poslovanju. Jos ako tome dodamo neophodnost poznavanja I drugih tarifa van prevoznih, shvaticemo da je posao spediterskog tarifera dosta tezak I zahtjevan.

SRTRUKTURA TROŠKOVA !

Transportni troškovi predstavljaju novčani izraz vrijednosti utrošene količine opredmećenog i živog rada na obavljanju procesa transportovanja, koji obezbjeđuju normalan proces reprodukcije i zadovoljenje potreba stanovništva za saobraćajnim uslugama.

Proučavanje troškova poslovanja predstavlja jednu od osnovnih potreba svakog preduzeća.

Osnovna struktura transportnih troškova formira se prema činioicima procesa proizvodnje transportne usluge. Imajući u vidu da se proces transportovanja smatra nastavkom procesa proizvodnje u sferi prometa, transprotne troškove posmatramo kao dodatne troškove koji povećavaju vrijednost proizvodnje. Ovakav karakter transportnih troškova zahtijeva i njihovo pravilno definisanje i određivanje njihove strukture.

Transportni troškovi predstavljaju novčani izraz vrijednosti utrošene količine opredmećenog i živog rada na obavljanju procesa transportovanja, koji obezbjeđuju normalan proces reprodukcije i zadovoljenje potreba stanovništva za saobraćajnim uslugama.

Troškovi se mogu posmatrati i analizirati sa različitih osnova. Tako se može dati podjela troškova zasnovana na ekonomskoj suštini pojedinih elemenata:

- utroška sredstava za rad (troškovi amortizacije),

- utroška predmeta rada (materijal, pomoćni materijal),

- utroška živog rada i troškova usluga od drugih.

Pored različitih pristupa i mišljenja u razvrstavanju troškova poslovanja koji zavise od raznih faktora (npr. način formiranja troškova infrastrukture), troškove u drumskom saobraćaju možemo klasificirati po većem broju obilježja, i to:

1. Po ekonomskom obilježju2. Po proizvodnom obilježju3. Prema načinu nastajanja troškova4. Prema nosiocima troškova5. Prema načinu utvrđivanja troškova. • Troškovi po ekonomskom obilježju dijele se na dvije grupe elemenata troškova i to:

1. Troškovi živog rada i

2. Troškovi opredmećenog rada.

Troškovi živog rada predstavljaju nadoknadu vrijednosti utroška radne snage, a obuhvataju plate radnika, doprinose na plate za penzijsko-invalidsko i socijalno osiguranje radnika, te naknade za godišnji odmor radnika, rad na dane državnih praznika, bolovanje do 42 dana, rad iznad redovnog radnog vremena.

Troškovi opredmećenog rada obuhvataju troškove, i to:

- Materijalne i druge troškove i

- Troškove nadoknade trošenja osnovnih sredstava.

• Materijalni troškovi definisani su novčanom sumom utroška sirovina i materijala (gorivo, mazivo, rezervni dijelovi, autogume, utrošena voda, investiciono održavanje osnovnih sredstava i sl.).

• Drugi troškovi obuhvataju lične izdatke koji padaju na teret troškova, a tu spadaju putni troškovi i dnevnice, terenski dodaci, troškovi toplog obroka, naknadno utvrđeni troškovi iz ranijih godina, otpisana sumnjiva i sporna potraživanja itd.

• Troškovi nadoknade trošenja osnovnih sredstava obuhvataju dvije vrste troškova, i to:- Troškove nadoknade trošenja transportnih sredstava

- Troškove nadoknade trošenja putne infrastrukture i trošenja ostalih osnovnih sredstava (autobaze, garaže, terminali, radionička oprema i uređaji i sl.).

Troškovi transportnih sredstava rezultiraju novčanim iznosom naknade za njihovo trošenje – promjenu tehničkog stanja osnovnih sredstava pri izvršavanju transportne proizvodnje – prevoza. Ova vrsta troškova naziva se amortizacija, što ustvari predstavlja otpis transportnih sredstava. To je dio utrošene vrijednosti vozila pri vršenju transporta prenijete u cijenu jedinica transportne proizvodnje.

Obračun amortizacije može biti vremenski (zakonom propisane stope amortizacije gdje je propisan vremenski period trajanja otpisa vozila), funkcionalan (zavisno od ostvarene transportne proizvodnje) i kombinovan.

Analiza transportnih troškova može se vršiti sa više gledišta i to:

- sa stanovišta saobraćajnog preduzeća,

- sa stanovišta neposrednog korisnika tranportnih usluga,

- sa stanovišta društvene zajednice.