Sadraj: 2 - Predgovor 5 - Uvod ejh Tosun el-Derrahije 29 -Uvod ejh Abdul-Kadir Dilanije 43 - Poglavlje I 48 - Poglavlje II 50 - Poglavlje III 57 - Poglavlje IV 63 - Poglavlje V 72 - Poglavlje VI 77 - Poglavlje VII 83 - Poglavlje VIII 86 - Poglavlje IX 91 - Poglavlje X 94 - Poglavlje XI 101 - Poglavlje XII 108 - Poglavlje XIII 110 - Poglavlje XIV 113 - Poglavlje XV 116 - Poglavlje XVI 119 - Poglavlje XVII 121 - Poglavlje XVIII 126 - Poglavlje XIX 130 - Poglavlje XX 135 - Poglavlje XXI 144 - Poglavlje XXII 153 - Poglavlje XXIII 157 - Poglavlje XXIV

1

Sirr el~EsrarTajna svih Tajni Hadreti Gavs el~Azam Sejjid `Abdul~Kadir el~Dilani

Predgovor:

I kada je tvoj Gospodar rekao melekima, ja u na zemlji postaviti svog namjesnika.....i On je pouio Adema svim imenima.....I kada smo Mi rekli melekima: Poklonite se Ademu, oni su se poklonili..... [Kur`an-Bekara: 30, 31, 34]

Kada je Allah Mudri stvorio Adema mir s njim- On ga je uinio superiornijim melekima obdarivi ga znanjem o esenciji (tj. zbilji svih stvari). Imena kojima je Adem pouen su zapravo Allahovi atributi i kvaliteti. Svaka osobita boanska kvaliteta koja je uestvovala u procesu stvaranja odreenog objekta je istovremeno i manifestirana u tom objektu. Kada je Adem mir s njim- primio Imena, sve ove kvalitete su usaene u njegovom biu, i kroz njih on je razumio cijeli univerzum (tj. cjelokupnu egzistenciju). Allah Mudri ga je onda postavio unutar svijeta da slui kao njegov namjesnik.

Potomci Adema mir s njim- su naslijedili ovaj dar kao potencijalni kapacitet, razlikujui se u prirodi od osobe do osobe. Kako se nadarenosti ljudi razlikuju, tako se razlikuju i njihove odgovornosti prema Allahu kao i specifini oblici njihova namjesnitva koje moraju poprimiti. To je evidentno ak i na najviim stupnjevima, kako je ilustrovano u Suri Kehf (60,82) razliitim ulogama Muse mir s njim-, olienja moralnog integriteta, i Hidra mir s njim-, olienja mistinog uvida. Ipak ultimativno namjesnitvo, univerzalno i komprehensivno, je manifestovano u Poslaniku Muhammedu mir i beskrajna ljubav s njim.

2

Neophodno je svakom pojedincu da shvati prirodu i opseg njegovog potencijalnog dara. Samo tada e on znati svoj odnos sa univerzumom i njegovim Stvoriteljem i ispuniti svoj emanet, funkciju namjesnitva koju je prihvatio (u ezelu, tj. vremenu kada je stvoren u bestjelesnoj formi prije nastanka). I samo tada on moe spoznati stvarno znaenje i znaajnost boanskih odredbi koje je proslijedio Poslanik Muhammed mir i beskrajna ljubav s njim.

Bez ovog razumjevanja, postoji opasnost da nauavanja religije opstanu samo kao vanjska odjea, koja e se formalno praktikovati ali unutarnje (duhovno) zamrijeti. Kada se to desi, religiozna praksa se pretvori u obiaje i konvencije, i srce je lieno spoznaje Allahova prisustva.

Istina je da je Dennet (Raj) obean onima koji jednostavno i iskreno slijede Allahove odredbe i Poslanikove upute, ali Oni koji su vjernici meu vama, i ueni,

Allaha e uzvisiti njihov stupanj [Kur`an-Mudadela: 1], i, Zar su ueni podjednaki sa neukima? [Kur`an-Zumer: 9].

Sura Vakia ukazuje na to da e ovjeanstvo ultimativno biti podijeljeno u tri kategorije a ne samo dvije ljude u Dehennemu (Paklu), i ljude u Dennetu (Raju), i, od potonjih, ljude najblie Allahu [Kur`an-Vakia: 7-11].

Na Sudnjem Danu, oni koji su izgarali na Allahovom putu i bili obdareni znanjem o sebi i svom Gospodaru e biti na viem stupnju od drugih vjernika. Jer to znanje poveava ljubav prema Allahu i Poslaniku, i to ih vie osoba voli, blia e im biti. S takvim znanjem, osoba razumije da su vjerske odredbe oblik mudrosti (hikmah), i da se prihvatanjem oblika spozna njegova bitnost. Metodi i sredstva spoznavanja bitnosti unutar svake forme i oblika je ono to je poznato kao Sufizam (Tesavvuf).

3

Sirr el~Esrar nudi, unutar svog konciznog kompasa, samu esenciju Sufizma. Iako su mnoge Sufije pisali prije njega, ipak Hadreti `Abdul~Kadir el~Dilani mir s njim- je bio taj koji je jasno definisao put (tarikah) i objasnio termine koji su, od tada, postali ope prihvaeni. U ovoj knjizi on nudi Sufijska objanjenja osnovnih dunosti u Islamu namaza, posta, sadake, i hadda. Time ona sainjava most izmeu njegova dva vie poznata pisana djela, Gunijat et~Talibin (Bogastvo Sljedbenika), koja je namijenjena da inspirie ljude da budu dobri praktikujui Muslimani, i Futuh el~Gajb (Otkrovenja Nevidljivog), zbirka kasnijih lekcija o mistinim temama. Ukoliko osoba ne proita Sirr el~Esrar nee biti u stanju da se opkoristi adekvatno svime onim to je ejh iznio u Futuh el~Gajb. Sirr el~Esrar je kapija tom gradu znanja.

Prevoenjem ove knjige na Engleski, ejh Tosun Bajrak je uinio veliku uslugu onima koji ne poznaju Arapski ili koji ne mogu nai ovaj tekst u svom maternjem jeziku. Ina-Allah, ovo djelo e prosvjetliti mnoge due, i uzdignuti one koje su ve prosvijetljene u jo vie regione spoznaje (marifah).

Neka Allah Milostivi obaspe blagodatima duu Hadreti `Abdul~Kadir el~Dilanija, i neka nas sviju povede u vie regione spoznaje, tako da zavrijedimo stupnjeve onih 'najbliih Allahu.'

Said Ali Araf Generalni Direktor Islamske Akademije Kembrid

4

Uvod prevodioca ejh Tosun Bajrak el-Derrahije

Potovani Muhjiddin Ebu Muhammed `Abdul~Kadir el~Dilani mir s njim-, je

el~gauvs el~azam manifestacija Allahova atributa 'Svemoni', koji uje pozivupomo i spaava bespomone, i el~kutb el~azam -- osa, centar, sumit duhovne evolucije, duhovni vladar (meuvla) svijeta, izvor mudrosti, posuda svog znanja, olienje vjere i Islama; istinski nasljednik perfekcije Poslanika Muhammeda; savreni insan (insan el~kamil); i osniva Kadirije, mistinog bratstva koje se proirilo na sve strane svijeta i prezerviralo istinsko znaenje Islamskog Sufizma tokom stoljea sve do naeg vremena. Rodio se u blagoslovljen as 470-te godine po Hidri (1077-78 N.E.), u oblasti po imenu el~Dil koja se danas nalazi u Iranu. Ovaj datum je zasnovan na njegovoj izjavi svom sinu da je on imao osamnaest godina kada je doao u Bagdad, to je bila godina kada je uveni uenjak el~Tamimi preselio na Ahiret. To se desilo 488-me godine po Hidri. Njegova majka, Ummul Hajr Fatima bint el~ejh `Abdullah Sumi, je bila potomak Poslanika Muhammeda mir i beskrajna ljubav s njim-, preko njegova unuka plemenitog Husejn ibn Alija mir s njim. Njegova Majka prenosi, Moj sin `Abdul~Kadir je roen u Mjesecu Ramadanu. Bez obzira koliko se trudila, on bi odbijao da sisa mlijeko tokom dana. Tokom cijele perioda dojenja on bi odbijao da uzima hranu u mjesecu posta, Ramadanu. Jednog Ramadana prvi dan Ramadana se nije mogao ustanoviti poto je bilo oblano te se mlaak nije mogao nazrijeti. Mjetani su, ne znajui da li da poste ili ne, doli kod Ummul Hajr i pitali da li je dijete dojilo taj dan ili ne. Poto nije, oni su zakljuili da je to posigurno bio prvi dan Ramadana i obaveznog posta. Hadreti `Abdul~Kadir prenosi, Kada sam bio malo dijete, svakoga dana me posjeivao melek (aneo) u obliku divna mladia. On bi hodio samnom od kue do kole i inio da mi djeca uvijek ustupe mjesto u prvom redu uionice. On bi tako ostajao samnom cijeli dan i nakon toga me pratio nazad do kue. Ja sam mogao nauiti za jedan dan vie nego bi drugi uenici nauili za sedam dana. Ja tada nisam znao ko je on zapravo bio. Jednog dana ja sam ga o tome upitao i on mi je rekao, Ja sam jedan od Allahovih5

meleka. On me je poslao i zaduio da budem s tobom sve dok si zauzet studiranjem. Opet govorei o svom djetinjstvu, on prenosi, Svaki put kada bih osjetio elju da se igram sa drugom djecom zauo bih glas kako mi govori, Doi radije Meni, O blagoslovljeni, doi Meni. Od straha ja bih traio utoite u zagrljaju moje majke. Sada, ak i u najintezivnijim meditacijama i osamama, ne mogu tako jasno uti taj glas. Kada ga je neko upitao ta ga je dovelo na tako visoki duhovni level, on je rekao, Istinoljubljivost koju sam obeao mojoj majci. Onda je nastavio i prepriao cijeli dogaaj o tome: Jednog dana, uoi Kurbanskog Bajrama, ja sam otiao na nae polje da pomognem orati njivu. I tako dok sam hodao iza vola, on okrenu glavu prema meni i pogleda me te ree, Ti nisi stvoren za ovo! To me je puno uplailo te sam otuda pobjegao i popeo se na ravni krov nae kue. I tamo sam sa krova odjednom ugledao hadije skupljene na Arafatu, u Arabiji, kao da se nalaze upravo ispred mene. Ja sam otiao majci, koja je tada bila udovica, i rekao joj, Poalji me na put Istine, daj mi dozvolu da odem u Bagdad da stiem znanje, da budem sa mudrim i onima koji su bliski Allahu. Moja majka me upitala ta je razlog takvom mom iznenadnom porivu. Ja sam joj onda rekao ta mi se desilo. Ona je poela plakati, ali mi je ipak donijela 80 zlatnika, koji su ujedno bili sve to nam je otac ostavio u zaostavtinu. Ona je odvojila 40 zlatnika za mog brata a drugih 40 je zaila u postavu mog kaputa. Nakon toga mi je dala dozvolu da idem, ali prije rastanka je traila da joj obeam da u govoriti istinu i biti istinit bez obzira na okolnosti. Ona me je ispratila rijeima, Neka te Allah zatiti i uputi, moj sine. Ja se odvajam od onoga to mi je najmilije poradi Allahova zadovoljstva. Ja znam da te neu moi vidjeti do Sudnjeg Dana. Tako sam se ja pridruio maloj karavani koja je ila u Bagdad. Kada smo ostavili za sobom gradi Hamadan, druba hajduka, njih 60 konjanika, nas je napala. Oni su oduzeli sve od svakoga. Jedan od njih je doao do mene i upitao, Mladiu, ta ti ima? Ja sam mu rekao da imam 40 zlatnika. On ree, Gdje? Ja mu rekoh, U postavi ispod mog pazuha. On se nasmijao i otiao od mene. U tom naie drugi hajduk i upita me isto, i ja i njemu rekoh istinu. On takoe ode od mene ne vjerujui mi. Nakon nekog vremena mora da su to rekli svom voi, poto su me pozvali na mjesto gdje su meu sobom dijelili plijen. Njihov voa me upita6

da li imam ikakve imovine. Ja sam mu rekao da imam 40 zlatnika zaivenih u postavi mog kaputa ispod pazuha. On je uzeo moj kaput, poderao postavu, i naao zlatnike. Onda me je u zaprepaenju upitao, Kada ti je novac bio tako bezbjedno skriven, ta te navelo da nam uzastopice otkriva gdje se nalazio? Ja sam mu rekao, Ja moram govoriti istinu u svakoj situaciji, poto sam to obeao mojoj majci. Kada je to voa hajduka zauo poe plakati i jecati govorei, Pogledaj ovog mladia, on tako dri do obeanja svojoj majci. Teko se meni, ja sam iznevjerio obeanje Onome Koji me je stvorio. Krao sam i ubijao. Alas, ta e samnom biti. Njegovi drugovi, duboko ganuti prizorom, mu rekoe, Ti si nam bio voa sve ove godine u grijeenju. Budi nam i sada voa u pokajanju! Svih ezdeset hajduka je dralo moju ruku i pokajalo se obeavi da promjenu svoj put. Tih ezdeset su bili prvi koji su bili prvi koji su nali oprost svojih grijeha drei moju ruku. asni `Abdul~Kadir je imao osamnaest godina kada je doputovao u Bagdad. Kada se pribliio kapijama grada, Hidr -`alejhi selam- se iznenada pojavio pred njim i sprijeio ga da ue u grad. On mu je rekao da je Allahova -delle anuhuodredba da on ne ue u Bagdad za jo sedam godina. Nakon toga Hidr -`alejhi selam- ga je odveo do nekih ruevina u pustinji i rekao mu da ostane tu i da nikud odatle ne odmie. Tu je proveo tri godine. Svake godine Hidr -`alejhi selam- bi mu se jednom javio i rekao mu da ne naputa to mjesto. Hadreti ejh kae o tim godinama u pustinji: Tokom mog boravka u pustinji van Bagdada, sve to je privlano i prolazno od ovog svijeta mi je dolazilo da me zavede i odvue od tog mjesta. Allah me je zatitio od njihova izazova. ejtan, u raznim oblicima i formama, bi mi dolazio, izazivajui i hukajui borio se protiv mene. Allah me je uinio pobjednikom nad njim takoe. Moj ego (nefs) se svaki dan pojavljivao predamnom u mom vlastiom liku i obliku, molei me da budem njegov prijatelj. Kada bih to odbio on bi me napao. Allah me je uinio pobjednikom nad njim takoe. Nakon toga sam ga nainio mojim zarobljenikom i prisilio ga da ostane samnom i provede te godine u pustinji. Prve godine sam jeo travke i korijenje koje sam mogao nai u tim ruevinama. Te godine nisam pio nimalo vode. Druge godine sam pio vode ali nisam nita jeo. Tree godine nisam nita ni jeo ni pio niti spavao. Sve to vrijeme ja sam proveo u ruevinama drevnih Persijskih kraljeva u Karkhu. Hodao sam bosonog preko pustinjskih grmova i nisam osjeao nikakve boli. Kad god bi ugledao liticu odmah bi se poeo njome uspinjati; Nijednog trenutka nisam dao odmora i komforta svom egu (nefsu) niti niskim prohtjevima.

7

Nakon sedam godina sam jedne noi zauo glas: O `Abdul~Kadire, sada tije dozvoljeno da ue u Bagdad. Ja sam tada otiao u Bagdad i tamo proveo nekoliko dana. Uskoro nisam mogao podnijeti zabludu, korupciju i smutnju koje su dominirale gradom. Da se spasim takve okoline ja sam odluio da ga napustim. Sve to sam uzeo sa sobom je bio Kur`an. Kada sam doao na kapiju grada zauo sam glas: Gdje ide ti? ree, Vrati se i slui narod. ta me briga za ljudima? protestvovao sam ja. Ja ima svoju vjeru da sauvam! Vrati se, i nikad se ne boj za svoju vjeru, glas nastavi, Nita ti nikada nee moi nauditi. Ja nisam mogao vidjeti onoga ko mi je govorio. Onda mi se neto desilo. Odsjeen od pojavnog svijeta, zapao sam u duboki meditativni trans. Sve do slijedeeg dana sam bio fokusiran na elju i molio se Allahu delle anuhu- da mi ukloni veo i obznani ta treba da inim. Slijedeeg dana, dok sam lutao kroz etvrt zvanu Muzaferija, ovjek kog nisam nikada do tada vidio je otvorio vrata dvorita i pozvao me, Doi unutra, `Abdul~Kadir! Kada sam doao na njegova vrata, on mi ree, Reci mi ta si elio od Allaha delle anuhu? ta si jue traio i molio? Ja sam se zamrznuo, u zaprepaenju. Nisam mogao nai rijei da mu odgovorim. ovjek je pogledao u moje lice i onda zalupio vrata pred mojim nosom tako silovito da su podigla toliku prainu da me je pokrila od glave do pete. Ja sam se okrenuo i poao dalje jo uvijek u uenju i nesposoban da se sjetim ta sam jue traio od Allaha. Onda sam se sjetio i okrenuo da kaem tom ovjeku, ali nisam mogao vidjeti niti njegovu kuu a niti njega. Ja sam se tada zabrinuo jer sam uvidio da je on bio Allahov prijatelj (evlija). Zapravo, kasnije sam saznao da je to bio Hammad elDabbas, koji je postao moj ejh (duhovni uitelj). Jedne hladne i kiovite noi nevidljiva ruka je povela Hadreti `Abdul~Kadira do tekije, mistine kole, od ejh Hammada ibn Muslima el-Dabbasa. ejh, znajui putem Boanskog nadahnua da on dolazi, je naredio da sve zakljuaju sve kapije njegove tekije. I tako dok je `Abdul~Kadir sjedio pred kapijom pospanost ga obuzme u emu je doivio mokri san. On se odmah probudio i otiao u oblinju rijeku da se okupa i uzme abdest. Nakon toga se vratio i opet zaspao i opet doivio istu stvar. Ta ista stvar mu se desila sedam puta tokom te noi i svaki put bi otiao i okupao se u hladnoj rijeci po hladnom vremenu. U jutro kapije su se otvorile i on je uao u tekiju. ejh Hammad je ustao da ga pozdravi. Plaui od radosti on ga je zagrlio i rekao, O moj sinko, danas je za nas velika srea, ali sutra e biti tvoja. Nemoj nikada napustiti ovaj put. ejh Hammad je

8

bio njegov prvi uitelj u nauci misticizma (tesavvufa). Drei njegovu ruku Hadreti `Abdul~Kadir je iniciran u put sufija. On kae: Ja sam studirao s mnogim uiteljima u Bagdadu, ali kad god nisam mogao neto razumjeti ili sam elio pronii u neku tajnu, ejh el-Dabbas je bio taj preko koga sam to dobio. Nekad bi naputao njegovo drutvo u potrazi za znanjem kod drugih uenjaka da studiram teologiju, hadis, fikh, i druge znanosti. Svaki put kad bih mu se vratio on bi mi rekao, Gdje si bio? Mi smo imali divne hrane za naa tijela, um, i due dok si ti bio odsutan i nita nismo ostavili za tebe! Nekad bi rekao, Tako ti Allaha, gdje ti ide? Zar ima iko ovdje da posjeduje znanja koliko ti? Njegovi dervii bi me stalno zadirkivali i govorili, Ti si pravnik, uenjak, naunik. ta ti radi meu nama? to nas ne napusti? A ejh bi ih korio i govorio im, Sram vas bilo! Kunem se da meu vama nema nijedan kao to je on. Nijedan od vas se nee uzdii vie od njegovih stopala! Ako vi mislite da sam ja grub prema njemu i u tome me imitirate, ja to inim da ga usavrim i testujem. Ja njega vidim u duhovnom svijetu vrstog kao kamen, i velikog kao planina. Hadreti `Abdul~Kadir je bio najvei primjer injenice da je u Islamu sveta dunost svim mukarcima i enama da tragaju za znanjem do konca svog ovozemaljskog ivota. On je tragao za najveim mudracima i uenjacima svog vremena. On je memorisao asni Kur`an i njegovu interpretaciju kod `Ali Ebul~Wafa el-Kajla, Ebul~Hattab Mahfuza, i Ebul~Hasana Muhammed el-Kadija. Prema nekim izvorima, on je studirao sa Kadijom Ebu Saidom el-Mubarek ibn `Ali el-Muharremijom, najveim uenjakom svoje ere u Bagdadu. Iako je Hadreti `Abdul~Kadir studirao tesavvuf pod nadzorom ejh Hammad el-Dabbasa i uao u tarikat na njegovu kapiju, on je takoe dobio derviku dubbu (idazet) od Kadije Ebu Saida. Duhovni sened (silsila) Kadije Ebu Saida se protee preko ejh Ebul~Hasan `Ali ibn Muhammed el-Kurejije, Ebul~Ferad el-Tarsusije, elTamimije, ejh Ebu Bekr el-iblije, Ebul~Kasim el-Dunejda, Sari el-Sakatije, Ma`ruf el-Karkije, Davud el-Taije, Habib el-Adamije, Hasan el-Basrije i Hadreti `Alija ibn Taliba, Allahova ljubav i rahmet neka je sa svima njima. Hadreti `Ali je primio svoju dubbu (idazet) od uzora ovjeanstva Hadreti Muhammeda sallallahu `alejhi ve sellem- a on je primio svoj idazet od Dibril Emina `alejhi selam- a on od Uzvienog Allaha delle anuhu. Neko je upitao od ejh `Abdul~Kadira ta je dobio od Allaha delle anuhu. On je odgovorio, Lijep ahlak i znanje. Kadija Ebu Said el-Muharremi je rekao,

9

Doista, `Abdul~Kadir el-Dilani je primio od mene derviki idazet, ali sam i ja primio od njega idazet da sluim. Ebu Said el-Muharremi je u Bagdadu imao svoju vlastitu kolu gdje je poduavao studente. Kasnije on je predao tu kolu Hadreti `Abdul~Kadiru, koji je od tada preuzeo poduavanje. ejh `Abdul~Kadir je tada imao preko pedeset godina starosti. Njegove rijei su bile toliko efektivne i udesne da su transformirale sluaoce. Njegovi studenti i demat su se rapidno uveavali. Uskoro nije bilo mjesta ni u koli niti oko nje da se svi njegovi sljedbenici smjeste. ejh `Abdul~Kadir prenosi o poetku svog predavanja: Jednog jutra sam ugledao Allahova Poslanika sallallahu `alejhi ve sellem. On me je upitao, Zato ne govori ljudima? Ja sam odgovorio, Ja sam Perzijanac, kako u ja govoriti tenim Arapskim jezikom Bagdada? Otvori svoja usta, ree on. Ja tako i uradih. Onda je on sedam puta puhnuo u moja usta i rekao, Idi, obrati se ovjeanstvu i pozovi ih na Allahov put mudrim i divnim rijeima. Ja sam obavio podne namaz, i okrenuo se prema dematu te ugledao mnotvo ljudi koji su ekali da govorim. Kada sam ih vidio obuzelo me neko uzbuenje i jezik mi se zavezao. Onda sam ugledao Hadreti `Aliju. On je doao kod mene i rekao mi da otvorim usta te je onda kao i Poslanik prije puhnuo u moja usta est puta. Ja sam ga upitao, Zato nisi puhnuo sedam puta kao i Poslanik? On mi je rekao, Radi mog potovanja prema njemu, i onda je nestao. Nakon toga su iz mojih usta izile rijei, Um je ronilac, koji roni duboko u more srca da pronae bisere mudrosti. Kada ih donese na obalu svoga bia, oni se razaspu kao rijei s njegovih usana, i s njima on kupuje neprocjenjive pobonosti na Allahovom bazaru oboavanja...

Onda sam rekao: ''U noi kao to je ova moja, ako neko od vas ubije svoju strast, ta pogibija e biti toliko slatka da na ovom svijetu nikad vie nee moi nita okusiti!'' Od tada, bilo da sam bilo javi ili u snu odravao sam dunost pouavanja. Bilo je toliko puno znanja o vjeri i religiji u meni. Da nisam govorio i odlijevao ga, imao10

sam osjeaj da bih se u njemu uguio. Kada sam otpoeo sa pouavanjem imao sam samo dva tri uenika. Kad su me posluali, njihov broj se uveao do sedamdeset hiljada. Niti je njegova kola niti njena okolica mogla primiti njegove sljedbenike. Morali su pronai vei prostor. Bogati i siromani su pomagali da se napravi jo graevina, bogati su pomagali finansijski a siromani svojim radom. ene Bagdada su takoer pomagale. Mlada ena koja je radila besplatno, dovela je svoga mua koji nije htio besplatno raditi, i predstavila ga ejhu. 'Ovo je moj suprug,' rekla je ona. 'Ja sam uzela dvadeset zlatnika od njega kao moj mehr (vjenani obavezni dar eni). Vratit u mu pola toga bez naknade, a za drugu polovicu elim da je zaradi ovdje.' Ona je predala zlatnike ejh Abdul-Kadiru, a njen suprug je poeo tu raditi. On nije prestao raditi nakon to je nestalo tih zlatnika. Ipak ejh ga je nastavio plaati, jer je znao da nije imao nikakvih drugih primanja. Hadreti Abdul-Kadir je bio autoritet, imam u vjerskim pitanjima, teologiji i zakonodavstvu, i lider afijske i Hanbelijske pravne kole tog vremena. On je bio ovjek velike mudrosti i znanja. Svi su se ljudi okoristili od njega. Njegove dove odnosno molbe su odmah bile primane, i one za dobro i one za neiju kaznu. On je pokazao mnoge keramete (nadnaravna uda). On je bio savreni ovjek (el-insan el-kamil), sa trajnim spominjanjem i svijesnosti Allaha, meditirajui, promiljajui, primajui i darujui pouke. On je bio blaga srca, njene prirode i nasmijana lica. Bio je osjeajan i posjedovao je najljepe manire. Bio je plemikog karaktera, velikoduan u darovanju kako materijalnih dobara tako i znanja i lijepog savjeta. Volio je sve ljude, ali posebno vjernike koji su robovali i oboavali Jednoga u Kojeg su vjerovali. Bio je lijepog tjelesnog izgleda i otmjenog odijevanja. Nije pretjerano govorio, ali kada bi govorio, iako je govorio vrlo brzo, svaka rije i slovo je bilo jasno i glasno. Govor mu je bio divan i istinit. Govorio je istinu bez bojazni, jer mu je bilo svejedno da li e ga neko pohvaliti ili pokuditi. Kada je Halifa Muktefi postavio Jahju ibn Sa'ida kao kadiju (glavnog dravnog sudiju), Hadreti Abdul-Kadir ga je javno optuio, rekavi, 'Postavio si najgoreg tiranina kao sudiju nad vjernicima. Vidjeemo kako e se sutra ispravdati kada bude stajao pred Velikim Sudijom, Gospodarem Svemira!' uvi ovaj ukor Halifa se poeo tresti kao prut i plakati. Odmah je uklonio tog sudiju sa pozicije koju mu je dao.

11

Stanovnitvo Bagdada je bilo oronulog morala i ponaanja. Putem njegovog djelovanja, veina stanovnika se pokajala, i prihvatila Islamski ispravnog morala i ponaanja. On je postao voljen i potovan od svakoga, i njegov uticaj se na sve strane proirio. Kako su ga bogobojazni voljeli, tako su ga se tirani i neposluni bojali. Mnogi kraljevi, veziri, i mudraci su dolazili da trae od njega odgovore na pitanja i rijeenja za razne nedoumice. Mnogi Jevreji i Krani su preko njega primili Islam. U Bagdadu je ivio jedan vrlo mudar i uticajan sveenik koji je imao mnoge sljedbenike. Taj sveenik je imao vrlo veliko znanje ne samo o Jevrejskoj i Kranskoj religiji nego i o Islamu; on je poznavao Islam i asni Kur'an te imao veliku ljubav i potovanje prema Muhammedu sallallahu 'alejhi ve sellem. Halifa je potovao tog sveenika i nadao se da on i njegovi sljedbenici jednog dana postanu Muslimani. Stvar koja ga je spreavala da primi Islam, koju niti je mogao shvatiti niti prihvatiti, bila je u vezi tjelesnog putovanja Poslanika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem- na Nebesa tokom njegova ovozemnog ivota. To putovanje (Mirad) na Nebesa se desilo jedne noi, kada je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem- tijelom i duom odputovao od Mekke do Jerusalima pa onda kroz i iznad sedam Nebesa, gdje je vidio mnoga udesna znamenja svoga Gospodara. Vidio je Raj i Pakao, te iznad te dimenzije da sretne svoga Gospodara, Koji je sa njim izrekao devedeset hiljada rijei. Nakon ovog putovanja vratio se u svoju postelju prije nego se ohladila od njegova tijela prije nego je napustio, i prije nego se list smirio kojeg je u prolazu zatresao. Um tog sveenika nije mogao prihvatiti taj udesni uzlazak Poslanika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem- i da se jo vrati na zemlju te da pria o tome. I doista, kada se Poslanik te noi vratio te ujutro to ljudima obznanio mnogi Muslimani nisu to takoe mogli povjerovati te su napustili Islam. To nono putovanje i uzlazak je bio test vjerovanja, jer um ne moe takvo ta pojmiti. Halifa je mu predstavio sve mudrace i uenjake da pokuaju da mu otklone tu sumnju i nevjericu, ali nikom od njih to nije uspjelo. Najstrag, jedne noi je poslao po Hadreti Abdul-Kadira, da mu on pomogne da shvati i prihvati to udesno nono putovanje. Kad je Hadreti Abdul-Kadir doao u palatu zatekao je Halifu i sveenika kako igraju partiju aha. Kad je sveenik podigao jednu figuru da povue potez njegove oi su se srele sa oima ejha. On je trepnuo... i kada ih je opet otvorio naao je sebe kako se davi u nabujaloj rijeci! On je zapomagao upomo kada je

12

mladi pastir skoio sa obale u rijeku i spasio ga. I tako dok ga je pastir drao primjetio je da je bez odjee i da ima tijelo mlade djevojice! Pastir ju je izvukao na obalu te upitao ija je ker i gdje ivi. Kada je sveenik rekao da je iz Bagdada, te mu je pastir tada odgovorio da se oni nalaze nekoliko mjeseci putovanja od Bagdada. Pastir je obukao i pobrinuo se o njoj, ali poto vremenom nije vidio nikoga da je trai on se njome oenio. Oni su dobili troje djece koja su narasla. Jednog dana dok je prala ve na obali iste rijeke, ona se okliznula i pala u rijeku. Kada je otvorila oi ... sveenik je doao sebi i vidio da sjedi preko puta Halife, sa istom ahovskom figurom u ruci prije nego je doivio putovanje kroz vrijeme i prostor i jo uvijek pogleda usmjerenog u Abdul-Kadirove oi, koji mu ree, 'Sad, potovani sveenie, da li jo uvijek nevjerujete?' Sveenik jo zbunjen od cijelog iskustva pomiljajui da je to sve bio neki san, odgovori, 'Na ta misli?' 'Moda bi eljeli da vidite svoju porodicu,' upita ejh Abdul-Kadir. Kada je otvorio ulazna vrata tamo su stajali pastir sa troje njihove djece. Vidjevi to sveenik je najstrag povjerovao. On i njegovi sljedbenici su sainjavali grupu od pet hiljada osoba i svi su postali Muslimani preko ruku Hadreti Abdul-Kadira. U svom pouavanju i sluenju ovjeanstvu on je primjenio kvalitete koje je naslijedio od najvieg. On je rekao, ''Duhovni uitelj nije uitelj ukoliko ne posjeduje dvanaest kvaliteta. Dvije od ovih su od Allahovih atributa. A to su da sakriju mahane i greke ljudi i svog stvaranja, ne samo od drugih, nego i od njih samih i da im se bude saaljivo i milostivo ak i u najveim grijesima. Dvije kvalitete se nasljeuju od Poslanika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellemljubav i njenost. Od Hadreti Ebu Bekra, prvog od etiri halife, nasljeuje se istinitost, potenje i iskrenost, kao i predanost i velikodunost. Od hadreti Omera, pravednost te uspostavljanje dobra i zabrana loeg. Od hadreti Osmana, poniznost i bdijenje u molitvi u vremenu dok drugi spavaju. Od hadreti Alije se nasljeuje znanje i hrabrost.'' On je bio predan kao otac svim desetinama hiljada njegovih sljedbenika. Poznavao ih je po imenu, brinuo se o njihovim dunjalukim i duhovnim stanjima. On im je pomagao i spaavao ih katastrofa, makar bili i na kraj svijeta. On je bio13

dijete sa djecom, i tretirao ih je sa velikom njenou i samilou. Sa starijima od sebe, on se ponaao kao najstariji meu njima i ukazivao im potovanje. Druio se sa slabima i siromasima, nije traio drutvo poznatih i uticajnih. Sa uglednicima se ponaao kao da je on kralj od Kralja. Jedan od sinova njegovog sluge prenosi da je njegov otac, Muhammed ibn elHidr, sluio ejh Abdul-Kadira tokom trinaest godina. Nikada nije vidio da je ijedna muha sletilana njega, niti ga je kada vidio da je ispuhao nos. Iako je ejh tretirao slabe i siromahe sa velikim potovanjem, njegov sluga ga nikada nije vidio da je ustao kada bi ga sultani posjeivali, niti im je kad iao u posjetu, niti je ikada jeo njihovu hranu osim jednom. Kada je kralj doao da ga posjeti on bi napustio prijemnu odaju i tek kada bi se kralj i svita smjestila onda bi uao tako da oni ustanu radi pozdrava kada on ue u odaju. Kada je pisao pismo Halifi napisao bi da mu Abdul-Kadir nareuje to i to, te da je dunost Halife da mu se pokori, poto je on njihov lider. Kad bi Halifa primio njegovo pismo poljubio bi ga prije itanja i rekao, ''ejh je u pravu, doista govori istinu!'' Jedan od velikih fakiha tog vremena, Ebul Hasan, prenosi: 'uo sam halifu el-Muktefija kako kae svom ministru Ibn Hubejru, ''ejh Abdul-Kadir me ismijava, pokazujui onima oko sebe da me prezire. Preneseno mi je da je upro prstom u palmino drvo i rekao, ''Pazi se kako se ponaa, ne udaljuj se previe jer u ti glavu odsjei!'' Idi do njega i reci mu nasamo, ''Nemoj da ismijava i prijeti halifi. Treba da zna da je pozicija halife sveta i da se mora potovati.'' Vezir Ibn Hubejra je otiao do ejha koji je bio okruen velikim brojem ljudi pa mu nije mogsao ni prii. U svom govoru, najednom je rekao, ''Dakako, i njemu u glavu odsjei, takoe!'' Vezir je osjetio da se ta prijetnja odnosila na njega, pa je prestraen pobjegao nazad i rekao halifi ta se desilo. Halifa je zaplakao i rekao, ''Doista, ejh je velik.'' On je otiao da ga lino posjeti. ejh mu je dao dosta savjeta a Halifa je samo plakao.' Iako je bio najsamilosniji i najljepeg karaktera i maniranjean i ljubazan, pouzdan u svojim obeanjimaon je bio itekako pravedan i strog u sprovoenju pravde. Nikada se nije ljutio radi sebe, ali ako je neko poinio prekraj protiv vjere i religije, u svojoj srdbi je postojao zastraujui a njegova kazna bi bila hitra i teka. Jedan ejh, tog vremena, Ebu Nadib el-Suhreverdi, prenosi:

14

Godine 523 po Hidri ja sam bio sa ejhom Hammedom, uiteljem ejh Abdul-Kadira, koji je takoe bio tu prisutan. ejh Abdul-Kadir je izjavio neto veliko. Na to mu je ejh Hammed rekao, ''O Abdul-Kadire, ti govori puno visoko! Bojim se za tebe od Allahova nezadovoljstva!'' Abdul-Kadir je stavio svoj dlan na prsa ejh Hammeda i rekao, ''Pogledaj na moj dlan sranim pogledom, i reci mi ta vidi napisano na njemu!'' Poto ejh Hammed nije mogao to vidjeti, Abdul-Kadir je podigao dlan prema njegovom licu. Na njemu je pisalo svjetlosnim slovima, ''On je primio sedamdeset hiljada obeanja od Allaha da nee biti sa njim razoaran.'' Kad je ejh Hammed to vidio onda je rekao, ''Ne moe nikada biti prigovora ovjeku koji je blagoslovljen sa toliko obeanja od Allaha. Niko mu ne moe prigovoriti. Allah blagosilja od Svojih robova koga On hoe.'' ejh Abdul-Kadir je obiavao rei: Nijedan od mojih sljedbenika nee umrijeti prije nego se pokaje. Oni e svi ummrijeti kao odani Allahovi robovi. Svaki od mojih sljedbenika e spasiti sedam svoje grijene brae od paklene vatre. Ako bi na krajnjem zapadu privatni dijelovi tijela nekog od mojih sljedbenika sluajno bili otkriveni, mi bismo kad bi se nalazili na krajnjem istoku to pokrili prije nego to to iko drugi promjeti. Data mi je knjiga, knjiga toliko duga koliko pogled u daljinu dopire, koja sadri imena svih mojih sljedbenika do Sudnjeg dana. Sa Allahovim blagoslovom mi emo ih sviju spasiti. Blagoslovljeni su oni koji me vide. Ja udim za onima koji me nee vidjeti. Svi oni koji su se vezali za njega su stalno bili smireni i radosni. Neko ga je upitao, ''Mi znamo za stanja tvojih dobrih sljedbenika na Ahiretu. Ali ta je sa onimm koji su loi?'' On je odgovorio, ''Dobri su predani meni, a ja sam predan spasavanju onih koji su loi.'' Mlada djevojka koja je bila sljedbenik ejha je ivjela u Cejlonu. Jednog dana nju je na pustom mjestu napao neki nevaljac da je siluje. Bespomona, ona je povikala, ''Spasi me moj ejh Abdul-Kadire!'' U tom momentu ejh je obavljao abdest u Bagdadu. Prisutni su ga vidjeli da je zastao, ljutito zgrabio svoju nanulu, i bacio je u zrak.Oni nisu vidjeli nanulu da je spala na tlo. Ta nanula je pala na glavu tog siledije u Cejlonu, i usmrtila ga. Prenosi se da je ta nanula jo uvijek tamo, i da se uva kao svetinja.

15

Sehl ibn Abdullah el-Tusteri prenosi da su jednog dana sljedbenici izgubili ejha iz vida u Bagdadu. Svuda su ga traili. Neko im je rekao da su ga vidjeli kako ide prema rijeci Tigris, i njegovi sljedbenici su tamo otrali za njim. Kada su stigli na obalu rijeke, zatekli su ga u sred rijeke kako hoda po njenoj povrini prema njima. Sve ribe iz rijeke su izlazile na povrinu da ga pozdrave. Bilo je vrijeme podnenvne molitve. Ugledali su iznad sebe prostrani tepih zelene boje kako pokriva cijelo nebo. Na njemu je zlatnim i srebrenim slovima pisalo: ''Uistinu za Allahove prijatelje nema straha niti alosti. (Sura Junus, 62) O porodico Poslanikova, Allahov mir i blagoslov neka je na vas. Uistinu je On hvale dostojan i velianstven. (Sura Hud, 73) Tepih je lebdio kao i Sulejmanov tepih, te se spustio na zemlju. Ljudi, nadahnuti, u utnji i smireno su krenuli prema njemu. ejh, u divnoj odori, stao je na taj tepih i tu predvodio podnevni namaz svojim sljedbenicima. Kada je podigao dlanove i rekao 'Allahu Ekber' cijelo nebo je odjeknulo istim rijeima. Dok je uio u namazu meleki sedam nebesa su jednoglasno ponavljali njegovo uenje. Kada je rekao 'Elhamdulillah' iu njegovih usta je poteklo zeleno svjetlo koje je pokrilo cijelo nebo. Nakon namaza je podigao svoje ruke i pomolio se, 'O Gospodaru, tako ti mog pretka i tvog miljenika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, nemoj dopustiti da ijedan moj sljedbenik nemoj Sebi pozvati nijednog od njih dok im prethodno ne oprosti njihove grijehe i ne upotpuni njihov iman.' Svi su uli jednoglasan 'Amin', koji su meleki izgovorili. Nakon toga su i oni svi rekli 'Amin'. Onda je svaki pojedinac je uo glas iz svoje nutrine koji mu je rekao, 'Radujte se! Ja sam usliio vae molitve!' Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, kae, ''Savreni uitelj je kao poslanik svome narodu.' Uistinu, hadreti Abdul-Kadir je bio jedan od tih savrenih uitelja koji je otvorio ljudima kapije blaenstva na ovom svijetu i kapije Raja u vjenom svijetu. Tek nakon to je ejh Abdul-Kadir upokorio svog ego (nefs) i postao savreni insan, i tek nakon nadahnua od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, on je preuzeo ulogu uitelja i uspostavio kontakt s ljudima. Takoe, tek nakon toga vremena je slijedei sunnet Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oenio etiri ene, od kojih je svaka bila primjer estitosti i predanosti njemu. On je imao 49 djece, 27 sinova i 22 kerke.

16

Jednog dana su kod njega dole njegove supruge i rekle, 'O vlasnie najboljeg karaktera, tvoj mali sin je umro, a mi nismo vidjele nijednu suzu u tvojim oima, niti si pokazao ijedan trag tuge ili brige. Zar nema osjeaja saaljenja za onoga ko je dio tebe? Mi smo obhrvane tugom, a ti normalno obavlja svoje poslove kao da se nita nije dogodilo. Ti si na poglavar, na uitelj, naa nada za ovaj i vjeni svijet, ali ako je tvoje srce tako tvrdo i ne posjeduje samilost, kako emo mi imati nadu da e nas spasiti na Sudnjem danu?' ejh im ree, 'O moji dragi prijatelji, nemojte da mislite da je moje srce tvrdo. Ja se saaljevam neodanog za njegovu neodanost, meni je ao pseta koje me ujeda i molim Allaha da prestane ujedati, ne zato to meni smeta njegovo ujedanje nego to e ga drugi ljudi poeti gaati kamenjem. Zar vi ne znate da sam ja naslijedio samilost od onoga koga je Allah poslao kao milost svjetovima?' Supruge su mu rekle, 'Doista, ako ima milosti i saaljenja na pseto koje te ujeda, kako onda ne pokazuje nikakve emocije prema vlastitom sinu koji je oboren sabljom smrti?' Vi ste vidjeli svog sina u snu ovog svijeta, i izgubili ste ga u snu drugog svijeta. Allah kae, ''Ovaj svijet je san!'' On je san za one koji spavaju a ja sam budan. Ja sam vidio svog sina dok je bio unutar kruga vremena. On je sada iziao iz toga kruga. Ja ga jo uvijek vidim i on se samnom. On se igra oko mene isto kako se igrao i prije. Jer kada vidi ono to je zbilja sranim vidom, bilo ono u ivotu ili smrti, taj zbilja odnosno istina opstaje tj. ne nestaje.'' Jednog dana je ejh sa nekim svojim sljedbenicima putovao pjeke kroz pustinju. Bio je mjesec Ramadan i vrlo vru dan u pustinji. On sam kae: Bio sam vrlo umoran i edan. Moji sljedbenici su hodali ispred mene. Iznenada se pojavio oblak iznad nas, kao suncobran zaklonivi nas od sunca. Ispred nas se pojavila fontana svjee vode i palmino dstablo povijeno teinom zrelih hurmi. Nposljetku se pojavila svjetlosna sfera, sjajnija od sunca i u drugom pravcu od pozicije sunca. Iz nje je potekao glas. Rekao je, 'O narode Abdul-Kadira, ja sam va Gospodar! Jedite i pijte, jer sam ja vama dozvolio ono to sam drugima zabranio!' Moj narod, koji je bio ispred mene, je krenuo prema vodi i hurmi da se omrse. Ja sam im povikao da se zaustave, i podigavi glavu prema svjetloj sferi ja sam povikao, 'Utjeem se Allahu od od prokletog ejtana!' Oblak, svjetlosna sfera, voda i hurma najednom nestadoe. ejtan je stajao pred nama u svoj svojoj runoi. On je upitao, 'Kako si znao da sam to ja?' Ja sam rekao Prokletniku koji je protjeran iz Allahove milosti, da se Allah ne obraa ljudima glasom koji se uje uima niti koji dolazi izvana. Pored toga, ja sam znao

17

da je Allahov zakon trajan i namijenjen svakome. On taj zakon ne mjenja, niti pretvara zabranjeno u doputeno za Njegove miljenike. Kada je to uo, ejtan je opet pokuao da zavede sa podizanjem gordosti. Rekao je, 'O Abdul-Kadire, ja sam prevario sedamdesetoricu od evlijanske elite sa ovom varkom. Tvoje znanje je toliko veliko, tvoja mudrost vea od poslanika!' Onda je upro prstom u moje sljedbenike i rekao, 'Zar je ova grupa budala sva tvoja sljedba? Cijeli svijet treba da tebe slijedi, jer si ti dobar kao i poslanik.' Ja sam rekao, 'Utjeem se mom Gospodaru, Koji sve uje i sve zna, od tebe. Jer niti me je moje znanje, niti moja mudrost, spasila o tebe, nego samo milost mog Gospodara.'

On je sve vidio kako dolazi od Allaha, sve je radio za Allahovo zadovoljstvo, nije nita pripisivao nita stvorenom biu, ukljuujui i sebe tu. Radio je ono to je govorio. Kompliment ili kritika, dobitak ili gubitak, to je njemu bilo isto. Njegovo znanje je bilo sveobuhvatno a njegova mudrost vrhunska. On je smatrao da oni koji znaju a ne primjenjuju svoje znanje nisu nita bolji od magaraca natovarenim knjigama. Jedan od velikih ejhova tog vremena, ejh Muzafer Mensur ibn el-Mubarek el-Vasiti, prenosi: Doao sam kod ejh Abdul-Kadira sa nekoliko mojih studenata. Sa sobom sam nosio u ruci knjigu filosofije. On nas je pozdravio i pogledao u nas, te mi ree, 'Kakvog prljavog prijatelja dri u svojoj ruci!' Idi i operi je!' Ja sam se zastraio od njegovih ljutitih rijei. On nije mogao znati sadraj knjige, koju sam ja posebno volio i skoro memorisao. U sebi sam vodio debatu da li da ustanem i negdje sakrijem knjigu pa da je na povratku pokupim. Kada sam odluio to da uradim, on mi je uputio udan pogled i ja sam postao nesposoban da se pomaknem. On mi je naredio da mu predam tu knjigu.Dok samm to inio otvorio sam je da je jo jednom pogledam. U njoj sam vidio samo prazne bijele listove! Sve to je u njojj bilo zapisano je potpuno nestalo. Ja sam mu predao knjigu. On ju je uzeo, prelistao, i dao mi je nazad, rekavi, 'Evo ti sad ''Mudrost Kur'ana'' od Ibn Darisa.' Ja sam je uzeo i otvorio, i doista knjiga filosofije se transformirala u Fadail Kur'an od Ibn Darisa, ispisana predivnom kaligrafijom. Onda mi je on rekao: 'Da li eli da se tvoje srce pokaje18

kad izgovori rijei teobe?' Ja sam odgovorio, 'Dakako da elim!' On mi je rekao, 'Ustani onda!' Kada sam ustajao, osjetio sam da je sve filosofsko znanje iz mene propalo u zemlju. Niijedna rije nije preostala u mojoj memoriji. Drugom prilikom veliki broj ljudi je sjedio pred ejh Abdul-Kadirom, oekujui da im neto govori. On je dugo sjedio u tiini bez ijedne rijei; demat je takoe u tiini sjedio i ekao. Nakon nekog vremena udna ekstaza ih je obuzela, kao da su bili ispranjeni od svake misli i imaginacije. Onda su svi u jednom momentu pomislili, 'O emu ejh sada misli?' Kako im se to pitanje pojavilo u mislima, hadreti Abdul-Kadir je progovorio, 'Upravo sad se trasnportirao jedan ovjek iz Mekke ovdje u Bagdad, pokajao se u mom prisustvu, i odletjeo nazad.' Demat je opet momentalno pomislio, 'Zbog ega bi se ovjek, koji u momentu moe doletjeti iz Meke u Bagdad, trebao pokajati?' ejh im odgovori, 'Letjeti kroz zrak je jedna stvar, ali osjeati ljubav je neto drugo. Ja sam ga pouio kako da voli.' Abdullah Zejal prenosi: Godine 560 po Hidri ja sam bio kod ejh Abdul-Kadirove medrese. Jednog dana sam ga vidio kako izlazi iz svoje kue sa svojim tapom u ruci. Pomislio sam, 'Volio bih da mi pokae neko udo sa tim tapom!' On me je pogledao i nasmijeio se te zabode tap u pijesak. Momentalno se tap pretvori u stub bljetave svjetlosti, koji se izdigao do neba osvjetljavajui sve oko sebe tokom jednog sahata. Onda je on dohvatio taj stub svjetlosti i on se povratio u lik tapa. Okrenuo se prema meni i rekao, 'O Zejale, jel to sve to si elio?' Preko njega je vie od pet hiljada Jevreja i Krana primilo Islam. Vie od sto hiljada grubijana, hajduka, ubica, lopova, i bandita se preko njega pokajalo i predalo Islamu postavi njeni dervii. On je objasnio kako je postigao to blagoslovljeno stanje: Dvadeset i pet godina ja sam lutao pustinjama Iraka. Spavao sam u ruevinama. U mjestu ustar, u ruevnom zamku sam proveo jedanaest godina u samoi. Obeao sam svom Gospodaru da neu ni jesti ni piti dok ne postignem duhovnu savrenost. Nakon 40 dana doao mi je ovjek sa krikom somuna i malo hrane stavio pred mene i nestao. Moje tijelo je zavapilo, ''Gladan sam, gladan sam!'' Moj ego (nefs) je doapnuo, ''Ispunio si svoje obeanje. to sad ne jede?'' Ali ja nisam odustajao i nisam prekrio svoje obeanje Allahu.19

Desilo se da je tada naiao uenjak Ebu Said el-Muharremi. On je uo kako vapaje izgladnjelosti mog tijela, iako sam ja bio gluh za njih. Kada mi je priao i vido me tako mravog obratio mi se, 'ta ja ovo ujem i vidim, O Abdul-Kadire?' 'Ne obraaj panju na to moj ahbabu,' rekao sam ja. 'To je samo glas nepokornog i sirovog ega (hajvanske due), dok je moja dua u smirena u naklonu svom Gospodaru i radosna.' 'Molim te doi u moju medresu na Bab el-Azd,' rekao je on. Ja mu nisam odgovorio, ali sa u sebi rekao, 'Ja neu napustiti ovo mjesto bez Boije naredbe.' Nedugo nakon tog dogaaja pojavio se Hidri rekao mi, 'Idi i pridrui se Ebu Saidu!' Kad sam dobio naredbu, otiao sam kod Ebu Saida, i naao ga kako me eka pred kapijom medrese. 'Molio sam te da doe,' ree on. Tada me je zaogrnuo dervikim ogrtaem i ja ga nikad vie nisam napustio. etrdeset godina nisam nikada spavao po noi. Obavljao sam svoj sabahski namaz sa Jacijskim abdestom. itao sam Kur'an cijelu no da me san ne savlada. Stajao sam na jednoj nozi s jednom rukom naslonjen na zid. Nisam mjenjao ovu poziciju dok ne prouim cijeli Kur'an. Kad ne bih mogao sam da se oduprem snu, zauo bih glas iz sebe, koji bi mi protresao svaku eliju tijela. Rekao bi mi: 'O Abdul-Kadir, Ja te nisam stvorio da spava! Bio si nita. Ja sam ti dao ivot. Pa dok si iv nee biti nesvjestan Nas.' Jednog dana ga je neko upitao, 'O Abdul-Kadir, mi se molimo i odriemo svom nefsu njegove prohtjeve ali ne primamo tajna stanja i sposobnost da inimo uda, kakva ti ini?' On im je odgovorio, 'Ja vidim da vi ne samo pokuavate da se takmiite samnom u djelimasmatrajui da radite ono to ja radim dok vi radite samo ono to vidite mene da radimali vi zamjerate Allahu to vam ne daruje iste nagrade! Allah je moj svjedok da ja nikada nisam jeo ili pio dok mi moj Gospodar nije rekao, ''Jedi i pijduguje to Meni za tijelo koje sam ti Ja darovao.'' Niti sam ja ikada uradio neku stvar prije nego mi je to moj gospodar naredio.' ejh Ali ibn Musafir prenosi:

20

Ja sam bio napolju na otvorenom prostoru meu hiljadama ljudi okupljenih da ga sluaju. Dok je govorio, udarila je jaka kia i neki ljudi su poeli naputati skup. Nebo je bilo tamno sa tekim oblacima koji su obeavali obilnu kiu. Hadreti Abdul-Kadir je podigao svoju glavu i ruke u molitvi, 'O Gospodaru, ja pokuavam da pribliim ljude Tebi. Da li Ti pokuava da ih rastjera od mene?' im je to rekao, kia je prestala padati na nas. Nijedna kap kie nije pala na nas dok nije zavrio svoj govor, iako je van tog mjesta gdje smo bili okupljeni i dalje padala teka kia. Jahja ibn Dina el-Adib prenosi: ejh Abdul-Kadir je obiavao ubaciti poeziju u svoja predavanja. Jednog dana on je govorio o dui i recitovao poemu, ''Moja dua, prije nego je nastala u domenu nepostojanja, voljela je Tebe. Ako bih ja napustio domen ljubavi, sad, Da li bi me noge moje odnijele?'' Ja sam u sebi rekao, 'Da vidim koliko e danas poema recitirati.' Imao sam komad kanape kod sebe i za svaku poemu sam svezao jedan vor. Ja sam sjedio podaleko od njega. Nije bilo mmogue da me vidi jer sam to radio ispod svog ogrtaa. On je pogledao pravo u mene i rekao, 'Ja pokuavam da odvezujem (otkrivam), a ti haman vezuje!' Njegov odani sluga Ebu Rida prenosi: Jednog dana, dok je govorio, ejh je zastao u sred reenice i rekao, 'Ja neu nastaviti dok mi odmah ne dadnete sto zlatnika!' Uurbano su ljudi skupili sto zlatnika i predali ih u moje ruke. Svi su bili okirani sa ovim, ne shvatajui ta se deava, i zapanjeno gledajui u njega. Ja sam mu predao te zlatnike ali mi ih on odah vrati nazad i ree, 'Idi na greblje unnizijjah. Tamo e nai jednog starca koji svira tamburu stanovnicima mezara. Dadni mu ovo zlato i dovedi ga ovdje meni.' Ja sam tako i uradio i, kad sam stigao na greblje, vidio sam stvarno starca koji je svirao tamburu i pjevuio mezarlucima. Ja sam mu nazvao selam i predao mu vreu zlatnika. On je bio zaprepaen, ispustio dugi krik i pao u nesvijest.

21

Kada je doao sebi ja sam ga odveo ejhu Abdul-Kadiru, koji ga je pozvao kod sebe na mimber. ovjek se uspeo na mimber sa tamburom objeenom na leima. 'Prijatelju, ispriaj im svoju priu,' rekao je ejh. Tambura nam je ispriao kako je bio popularan pjeva u svojoj mladosti. Ipak kad je ostario niko ga vie nije traio niti elio sluati. Oaloen i naputen, on se tada zakleo da vie nee nikada pjevati nikome osim umrlima. Kada je stigao na greblje i poeo svirati i pjevati grob do njega se raspukao! Iz njega je pomolio glavu umrli i rekao mu, 'Cijeli ivot si pjevao mrtvima. De bar jednom pjevaj ivom, Allahu. On e ti sigurno platiti vie nego to si ikad naplatiovie nego to si se ikada i nadao da bi mogao zaraditi!' Kada je starac to vidio i uo od straha je pao u nesvijest. Kada je doao sebi, on je poeo pjevati: O moj Gospodaru, na dan naeg susreta ja Ti nemam ta donijeti osim preklinjanja na svojim usnama i nade u milost u mom srcu. Svi e biti skupljeni sa nadom u Tvom prisustvu, teko meni ako ostanem praznih ruku! Ako samo dobri budu dolazili na Tvoju kapiju, koga bi trebali grijeni traiti? Gospodaru, kada ja doem Tebi postien na Sudnjem Danu, zar me nee spasiti Vatre? Ebu Rida nastavlja: Dok je on to izgovarao ja sam mu priao sa zlatnicima od mog gospodina, kaao nagradu za njegove moleive stihove, i od toga je on opet pao u nesvijest. Stari tambura, sa suzama u oima, se pokajao i razbio svoju tamburu. ejh je rekao, 'Ako je ovo nagrada za iskrenost onome ko je proveo svoj ivot kao igru, kakva e biti onda nagrada Allahovom robu koji se trudio iskreno cijeli svoj ivot? Budite iskreni u svojim srcima, jer bez toga neete se moi pribliiti svom Gospodaru ni jedan centimetar.' Abdul-Samed ibn Humam je bio jedan od najbogatijih ljudi u Bagdadu. Dunjaluki, arogantni ovjek, toliko uznosit da je mislio da posjeduje cijeli svijet i ljude koji su radili za njega. On je smatrao da ih on kontrolie i da moe sa njima raditi ta mu volja. On je bio materijalista u svakom pogledu, nije trpio ejha nimalo i smatrao je da su njegova uda lana. On kae: Kao to znate, ja nikad nisam volio ejha, bijavi dobrostojei imao sam sve to mi je trebalo, meutim nisam nikad bio zadovoljan, sretan i smiren.

22

Jednog Petka, dok sam prolazio kraj njegove medrese, zauo sam ezan (poziv na molitvu). Rekao sam u sebi, 'hajde da svratim tu da vidim tog ovjeka s ijim udima su svi ljudi impresirani. Klanjat u ovdje danas dumu namaz u njegovoj damiji.' Damija je bila pretrpana ljudima. Ja sam se progurao naprijed izmeu ljudi i sjeo do samog mimbera (govornice). ejh je otpoeo sa hutbom (savjetovanjem) i stvari koje je govorio su me naljutile. Iznenada sam dobio veliki nagon da izvrim nudu. Nisam vidio puta van damije kuda bi se mogao izvui. Osjetio sam veliki strah da u se unerediti tu usred damije. Moj bijes na ejha se jo vie razbukatao. Tog trenutka on se smireno spustio sa mimbera i stao iznad mene. Dok je nastavio govoriti on me je zaogrnuo svojim ogrtaem (dubbetom). Odjednom sam se naao u predivnoj zelenoj dolini sa bistrim potokom koji je proticao kroz nju. Tu nije bilo nikoga. Ja sam izvrio nudu i oprao se na tom potoku te potom obavio abdest. Kada sam odluio da obavim podnevni namaz, odjednom sam se opet naao ispod ejhovog ogrtaa. On ga je skinuo sa mene te se vratio na mimber i nastavio govor. Ja sam bio zapanjen. Ne samo da mi je stomak bio u stanju blaenstva nego i moje srce. Svo nezadovoljstvo, bijes i negativna osjeanja si nestala iz mene. Nakon molitve ja sam napustio damiju i otiao kui. Na putu sam uvidjeo sam izgubio klju od svog sefa. Vratio sam se u damiju i traio ga, ali ga nigdje nisam mogao nai. Imao sam velikih problema da mi bravar bez kljua otvori sef. Sljedeeg dana sam trebao krenuti na trgovaki put. Tri dana putovanja od Bagdada mi smo proli kroz jednu prelijepu dolinu. Kao da nas je neka nevidljiva sila povukla da skrenemo prema potoku koji je tu proticao. Kad sam ga ugledao odmah sam ga prepoznao jer je to bio isti onaj potok gdje sam se prije nekoliko dana udesno naao i na njemu oprao. Opet sam se u njemu na istom mjestu oprao i tu naao kljuod svog sefa! Kada sam se vratio u Bagdad postao sam sljedbenik hadreti ejh Abdul-Kadira. ena iz Bagdada, vrlo impresionirana sa popularnou i bogastvom ejha, odluila je da dovede svoga sina da bude uenik ejh Abdul-Kadira. Ona je dovela sina ispred njega i rekla, 'Predajem ti mog sina i odriem se sveg prava na njega, podigni ga i odgoji kao svoje vlastito dijete da i on postane kao ti.' ejh je

23

prihvatio njenu ponudu i odmah ga poeo pouavati pobonosti, asketizmu i odricanju niskih egoistinih elja. Nakon nekog vremena ta majka je dola da posjeti svog sina te ga zatekla mravog i blijedog kako jede koru hljeba. Ona je bila ljuta na ejha i traila da je primi. Kada je on primio ona ga je nala otmjeno odjevenog, u lijepo namjetenoj sobi kako jede piletinu. 'Dok ti jede piletinu,' ukoravajui ga ona, 'moj jadni sin, koga sam ostavila tebi na povjerenje, izgleda kao kostur i jede suhu koru hljeba!' ejh je stavio svoj dlan na kosti piletine. 'U Ime Allaha Koji oivljava kosti iz praine, ustani!' On je digao svoj dlan i pile koje je prije pojeo se ponovo povratilo u stanje kad je bilo ivo. Skakutalo je po stolu i ponavljalo, 'Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik a Abdul-Kadir je Njegov Prijatelj.' ejh se okrenuo prema eni i rekao, 'Kada tvoj sin bude mogao ovo uraditi, onda i on moe jesti ta god eli.' Jedne noi, u kasnijem dobu svog ivota, nekih pedesetak Bagdadskih lidera je bilo prisutno u njegovoj kui. Tu su bili i najvei ejhovi tog vremena, meu njima i Hafiz Ebul 'Izz 'Abdul Mugis ibn Harb. On prenosi: Te noi ejh je bio u stanju nadahnutosti. Biseri mudrosti su sipali iz njegovih usta. Svi smo bili u savrenom stanju blaenstva i mira, kakvo prije nismo nikada doivjeli. Jednog trena ejh Abdul-Kadir je pokazao prstom prema svom stopalu i rekao, ''Ovo stopalo je iznad vratova svih evlija.' im je to izgovorio jedan od njegovih studenata, ejh Ali ibn el-Hilli, se bacio prema njegovim stopalima. Uzeo je ejhovo stopalo i stavio sebi na vrat. Onda smo i mi svi ostali tako uradili. Jedan drugi ejh, Ebu Said el-Kejlavi, koji je takoe tada bio prisutan kae: Kada je rekao, 'Ovo stopalo je iznad vratova svih evlija,' ja sam osjetio manifestacije Allahove istine u mom srcu. Vidio sam sve evlije svijeta kako stoje ispred njega, ispunili su sve obzorje. Oni koji su bili od ovoga svijeta oni su tu bili tjelesno, dok su oni od drugog svijeta bili su tu prisutni duhovno. Nebo je bilo ispunjeno melekima i drugim nevidljivim biima. Grupa meleka se spustila i zagrnula ejh Abudl-Kadira sa ogrtaem Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem. Dok smo svi pali na seddu neujan glas je govorio, 'O Sultanu epohe, lideru vjere, O izvritelju rijei Allaha Milostivog, nasljednie Svete Knjige, zamjenie Poslanikov, O ti koji nareuje nebesima i zemlji, ije dove su prihvaene, kada24

on trai kiu ona i pada i presahla vimena daju mlijeko. O miljenie tovani od svog stvaranja...' Kada je ejh izgovorio te rijei, vjernici tu i u cijelom svijetu su osjetili porast u svom znanju, mudrosti, boanskom svjetlu u srcima, i duhovnim stupnjevima. Ovaj dogaaj je postao poznat irom Muslimanskog svijeta, svi su ejhovi i uitelji spustili svoja ela na tlo u poniznosti prihvatajui njegovo vostvo. Grijenici su doli i pred njim se pokajali i postali isti. Banditi, lopovi i ostali nesrenici su doli i postali njegovi sljedbenici. On je postao centar, pol (Kutb). 313 evlija tog vremena, meu njima 17 iz Mekke, 60 iz Iraka, 40 iz Irana, 20 iz Egipta, 30 iz Damaska, 11 iz Abesinije, 7 iz Cejlona, 27 sa Zapada, 47 iza nepristupanih predjela iza Planine Kaf, 7 iz zemalja Jeduda i Meduda, 24 sa okeanskih ostrva, svi su oni uli taj govor i spustili glave na tlo iz potovanja prema ejh Abdul-Kadiru. Bio je jedan dervi koji je radio u kuhinji ejh Abdul-Kadira tokom 40 godina, i sve je uradio da ga zadovolji. Kada je vidio da je ejh na sve strane svijeta postavio mnoge mlae dervie na uticajna mjesta poelio je da i njemu podari neku poziciju. Jednog dana mu je doao sa tim zahtijevom. On je ve ulazio u pozne godine zato da ne dobije neko uticajno mjesto da se skui. Dok je o tome priao dola je grupa delegata iz Indije koji su traili od ejha da mi odredi upravnika. ejh je pogledao u tog starog dervia i upitao ga dali bi volio da se prihvati te pozicije i da li se osjea kvalifikovanim za to. On je to jedva doekao. Kada su delegati otili, ejh je rekao derviu, 'Ako misli da si kvalifikovan da svlada u moje ime ja u ti dati tu poziciju u Indiji. Meutim ja imam jedan uslov pod kojim u ti to odobriti. Mora mi obeati da e od sve zarade na toj poziciji meni dati tano polovinu.' Dervi je rado na to pristao. Dervi je bio kuhar u ejhovoj koli. Tog dana je pripremao kazan nekog deserta koji se morao konstantno mjeati. Nakon razgovora sa ejhom on se vratio u kuhinju i poeo mjeati taj puding u kazanu. Nakon nekoliko vremena neko mu je rekao da delegati iz Indije kreu na put kui te da im se on kao njihov novi vladar pridrui. On je ostavio kazan i otiao. Dervi je postao maharada, za kratko se puno obogatio, imao puno palata, oenio se i dobio sina. U meuvremenu je potpuno zaboravio obeanje koje je dao ejhu. Jednog dana je dobio vijest da e ejh doi da ga posjeti. On je pripremio cijelu pompu za prijem ejha. Nakon velikog aenja i ceremonija dobrodolice,25

ostali su nasamo da popriaju. ejh je napomenuo maharadu na njihov dogovor u vezi podjele bogastva. Maharada nije bio zadovoljan to ga je ejh na to napomenuo ali je obeao da e sutra sve obraunati i podnijeti mu raport. Meutim njegova ambicija i slast za bogastvom se vremenom uveavalatako kad je trebao da se pola od odrekne polovine svega on je zakazao i nije sve napisao u raportu nego samo neznatni dio svog posjeda. Kada je sutradan predao ejhu spisak imovine, koju je navodno trebao predati ejhu, on je to primio bez primjedbe. Onda je ejh rekao da je uo da on ima sina, to je on potvrdio te rekao da kada bi imao dvojicu jednog bi dao ejhu. ejh mu je rekao da dovede pred njega svoga sina. 'Mi emo ga uvijek dijeliti.' rekao je ejh. Kada je maharada doveo sina ejh je isukao kratku sablju i digavi je iznad glave dijeteta rekao, 'Prepolovit emo ga tano napola.' Otac uasnut je isuukao svoj no i zabio ga sa obje ruke u ejhovo srce. Kada je trepnuo naao se u Bagdadu kraj kazana sa pudingom koji je mijeao. ejh ga je pogledao i rekao mu, 'Kao to vidi ti nisi jo spreman da vlada u moje ime, nisi mi jo sve predao, pa ni sebe.' ejh je sebe potpuno predao Allahu. Njegove noi su prolazile u oboavanju bez ili sa vrlo malo sna. On je provodio svoje dane kao istinski nasljednik Poslanika-sallallahu alejhi ve sellem- sluei ovjeanstvo. Tri puta heftino je odravao predavanja hiljadama ljudi. Svako jutro i popodne je tumaio Kur'an, Hadis, teologiju, vjerozakon i tesavvuf. Poslije podne namaza je primao posjete i pojedinano pomagao siromasima i bogatima uu vezi specifinih problema koje su imali. Pred akam bi svaki dan bio na ulici i dijelio hljeb siromasima. Poto je svaki dan postio jeo bi samo jednom nakon Akam namaza, i ti nikada sam. Njegovi uenici bi stajali na kapiji kole i pitali prolaznike da li je iko gladan da se pridrue ejhu na iftaru. ejh je preselio na Vjeni svijet u Subotu 8 Rebiul Sani 561, odnosno 1166 godine kada je imao 91 godinu. Njegov mezar u medresi Bab el-Dereda je postao centar posjete i okupljanja sufija i muslimana iz cijelog svijeta. Kada se razbolio od smrtne bolesti, njegov sin Abdul-Aziz je vidio da je njegovo tijelo u velikom bolu, te da je se svaki as prevrtao s jedne na drugu stranu. On mu je rekao da se ne brine radi toga jer se on prevre iz jednog u drugo znanje o Allahu.

26

Kada ga je njegov sin Abdul-Debbar upitao da li ga boli on mu je rekao da ga boli svaki dio tijela osim njegova srca. U mom srcu nema bola jer je ono sa Allahom. Njegov sin Abdul-Vehhab ha je upitao za zadnji savjet prije nego napusti ovaj svijet. On mu je rekao, 'Boj se Allaha i nikoga drugog! Nadaj se od Allaha i samo se na Njega oslonjaj. Ne trai svoje potrebe ni od koga osim Allaha. Ujedini se s Njim! Ujedini se s Njim! Ujedini se s Njim!' Prije nego e preseliti, pogledao je uokolo i rekao prisutnima, 'Drugi vama nevidljivi su doli u posjetu, pokaite im ljubaznost i napravite im mjesta. Ja sam jezgro bez ahure. Vi me vidite sa sobom, a ja sam ve sa nekim drugim. Najbolje je da me napustite sada.' Onda je rekao, 'O meleku smrti, ja te se ne plaim niti bilo koga drugog osim Onoga koji se samnom sprijateljio i prema meni blagodaran bio.' U zadnjem trenu podigao je ruke i rekao, 'Nema boga osim Allaha i Muhammed je Allahov Poslanik! Slava Allahu, Uzvienom, ivom, Njemu, Svemoguem, Koji savladava Svoje robove smru!' Onda je ispustio glasan krik i rekao, 'Allah, Allah, Allah!' i njegova blagoslovljena dua je napustila njegovo tijelo. Neka Allah blagoslovi njegovu duu i neka njegov duh se zauzme za ovoga siromaha (fakira) pisca ovih rijei, i sve one koji ih budu itali. Amin! Kraj uvoda

Napomena prevodioca na Bosanski: Ja sam u prevoenju na na jezik ponegdje komentarisao u ovakvim [ ] zagradama a poto Engleski prevod nije imao arapske termine ja sam ih ubacivao tamo gdje sam smatrao prikladnim u ovakvim ( ) zagradama. Pri prevoenju Kur'anskih ajeta koristio sam 14 Engleskih prevoda, ukljuujui rije po rije prevod sa Arapskog na Engleski, kao i naa dva prevoda od rahmetli Besima Korkuta i suvremenika Mlive. Meutim poto sam putem studiranja fikhskih i sufijskih djela upoznat sa veinom relevantnih termina moji prevodi Kur'anskih27

ajeta su unutar osnovne poruke drugih prevoda s tim da se ponegdje moe primjetiti preciznije ili obuhvatnije znaenje odreenih ajeta. U vezi sa ovom temom upozoravam itaoce da, koliko je meni poznato, samo Kur'an na Arapskom jeziku jeste Kur'an, a prevod Kur'ana na bilo koji drugi jezik nije nita vie do lino shvatanje i pronicanje svakog dotinog prevodioca. Ako u mom prevoenju naiete na greke u prevodu Kur'anskih ajeta ili hadisa one su posigurno usljed moje slabosti i nedovoljna znanja te ja molim Allaha za oprost. Molim Allaha da iz ove knjige itaocima daruje samo korist te da ih sauva svake tetnosti. Amin!

Jasmin Zjajo (Ebu Irfan el-Bosnevi)

28

Uvod Autora knjige Sirr el-Esrar

Obraanje Hadreti Abdul-Kadir Dilanije itaocima ove njegove knige:

Dragi prijatelju, tvoje srce je uglaano ogledalo. Mora ga obrisati i otkloniti sa njega sloj praine koji ga je prekrio, jer je ono namjenjeno da reflektuje svjetlost Boanskih tajni.

Kada svjetlo Allaha, (Koji) je svjetlost nebesa i zemlje, pone da osvjetljava regione tvog srca, lampa tvog srca e se upaliti. Lampa tvog srca je u staklu,

staklo je kao blistava zvijezda....Onda e u tom srcu, bljesnuti munja otkrovenja.Ova munja e izbijati iz oblaka grmljavine znaenja (zbilja)... niti od Istoka niti

od Zapada, obasjane iz blagoslovljenog drveta masline...i osvjetliti stablootkrovenja, tako isto, tako providno da isijava svjetlost iako ga vatra ne dotie. Onda se lampa mudrosti (hikmeta) sama upali. Kako bi mogla da ne bude upaljena kada se u njoj pojavljuje svjetlost Allahovih tajni (esrar)?

Ako samo svjetlo Boanskih tajni ga osvjetljava, onda nono nebo tajni biva obasjano hiljadama zvijezda...i preko zvijezda vi nalazite put...Nisu zvijezde te koje nas upuuju nego Boansko svjetlo, jer Allah je ....ukrasio najnie nebo sa

ljepotom u zvijezdama.

Ako se lampa Boanskih tajni upali u tvojoj nutrini onda e resto samo doi, bilo odjednom ili malo po malo. Neke ve poznajete, a neke emo vam mi spomenuti ovdje. itaj, sluaj, pokuaj da shvati. Tamno nebo neznanja e biti obasjano Boanskim prisustvom i mirom i ljepotom punog mjeseca, koji e se pojaviti iznad horizonta isijavajui svjetlost nad svjetlou, trajno se diui nebom prolazei kroz odreene stanice poto je Allah, na njima postavio boravita, dok ne zasija na zenitu neba, rasprivi tmine i nemarnost. Kunem se nou kada je tiha...tako mi velianstvenog jutra...tvoja no neznanja e ugledati svjetlost dana. Onda e29

omirisati spomen (zikr) i pokajati se u jutarnjim asovima...od neznanja i ivota koji su proveo u nemarnosti. Osluhnuti e pjesme jutarnjih slavuja i razumjeti da ti kau,

Oni su malo nou spavali, i u asovima Rane zore molili za oprost....

Allah upuuje Svom svjetlu koga On hoe.

Onda e vidjeti sa horizonta Boijeg Uma pojavu sunca nutarnjeg znanja. To je tvoje vlastito sunce, jer ti si onaj koga Allah upuuje i ko je na pravom putu a ne onaj koga On ostavlja u greci. I ti e razumjeti tajnu da

Nije dato suncu da pretekne mjesec, niti no moe pretei dan. Svako plovi u svojoj orbiti.

Najstrag, vor e se razvezati preko parabola koje Allah predoava ljudima, a Allah zna sve stvari, i velovi e se podii i ljuture smrviti, otkrivajui prefinjeno ispod grubog; istina e otkriti svoje lice.

Sve e ovo otpoeti kada se zrcalo tvoga srca oisti. Svjetlost boanskih tajni e se prostrijeti po njemu ako hoe i trai Njega, od Njega, sa Njim.

30

Tajna svih Tajni Hadreti Abdul-Kadir Dilani

Predgovor

Sva hvala pripada Allahu, poto je On dobroinitelj, svemu-milostivi i posebnomilostivi Gospodar, Koji u Svom Biu posjeduje svo znanje, i Koji je Stvoritelj svog znanja do u vjenost. Uzrok, razlog postojanja svega je u Njegovom postojanju. Sva hvala pripada Allahu, to nam je poslao asni Kur'an koji u sebi nosi svoju svrhu objavljivanja, a svrha mu je da podsjeti ljude na Allaha; On ga je poslao vodiu koji vodi ljude na putu istine sa najmonijom od svih religija. Potpun mir i blagoslov neka je na Njegova miljenika i poslanika Muhammeda, kojeg nije pouavao ovjek, nego On. On je Njegov posljednji poslanik, posljednja halka u lancu poslanstva koji je poslan zabludjelom svijetu, najasniji meu Njegovim poslanicima, poaen najasnijom knjigom. Njegovo potomstvo su vodii onima koji trae, njegovi drugovi su odabrani od dobrih i plemenitih. Neka su obilni mir i blagoslovi na njihove due.

Uistinu, najasnija od svih vrijednih stvari, najuzvienija, neprocjenjivi dragulj, najprofitabilnija roba kojom se trguje meu ljudima, jeste znanje. Samo sa mudrou (hikmah) mi moemo postii jedinstvo Allaha, Gospodara svih svjetova. Samo sa mudrou mi moemo shvatiti i slijediti Njegove vjerovjesnike i Njegove poslanike, neka je na sve njih mir i blagoslov. Ljudi od znanja, mudri ljudi, su isti Allahovi robovi, koje je On odabrao da prime boanske poruke. On ih je predpostavio drugim ljudima putem milosti. On ih je njome obasuo. Oni su nasljednici Njegovih poslanika, njihovi namjesnici, koje Njegovi vjerovjesnici odaberu da upravljaju ljudima. Oni su povezani sa Njegovim poslanicima sa najfinijim osjetilima i najmudrijim umovima.

31

Allah Uzvieni hvali posjednike mudrosti u Kur'anu:

'Mi smo ostavili u nasljedstvo Knjigu onima koje smo odabrali meu Naim robovima; pa su neki od njih sebi nasilje poinili, neki su odabrali srednji put, a neki od njih su Allahovom dozvolom prvaci, a to je vrijednost velika.' (Sura Fatir, 32)

Onda ih na voa, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, hvali, kazavi, 'Posjednici

mudrosti su nasljednici poslanika. Stanovnici nebesa ih vole, a na zemlji ih ak i ribe u moru do Sudnjeg Dana hvale.' U drugom ajetu Kur'ana, Uzvieni Allah hvaliposjednike znanja, opisujui ih ovako:

'Ustinu od Njegovih robova posjednici znanja su strahopotovanjem (ispunjeni).' (Sura Fatir, 28)

Na voa, Resulullah, kae, 'Na Sudnjem Danu Allah e sakupiti sve ljude, onda

e odvojiti mudre ljude od ostalih, i rei im: ''O ljudi znanja, Ja sam vam podario Moje znanje jer Ja vas znam. Ja vam nisam dao to znanje da bih vas ovog dana kaznio. Uite u Moj Raj; Ja sam vam oprostio''.'

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, jer On je podario visoke stanice (mekame) Njegovim predanim robovima da ih zatiti od grijeha i kazne. On je blagoslovio mudre Svojom blizinom.

Neki nai uenici su traili da im pripremimo knjigu koja e im biti dovoljna. U skladu sa njihovim eljom i potrebom, mi smo pripremili ovu kratku knjigu: neka izlijei i zadovolji i njih i druge. Mi smo imenovali ovu knjigu Sirr el-esrar fi ma

jahtedu ilejhi el-ebrar'Tajna tajni kojoj su odabrani u potrebi (muhtad).'

32

U ovom djelu zbilje (manije) unutar nae vjere i naeg puta su otkrivene.

Svako je njima potreban (muhtad).

Mi ovo djelo prezentiramo u 24 poglavlja zato to u ima 24 slova u svetom svjedoenju Jedinstva tj. La ilahe illallah Muhammedun Resulullah (Nema boga osim Allaha; Muhammed je Allahov Poslanik), i zato to u danu i noi ima 24 sahata.

33

Na Poetku Stvaranja (ibtida' el-halk)

Neka ti Allah podari uspjeh u djelima kojim je On zadovoljan i koje On odobrava.

Promiljaj, utisni na svoj um and shvati ono to ja kaem.

Allah Uzvieni je prvo stvorio, od boanskog svjetla Njegove vlastite Ljepote, svjetlo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. On je to izjavio u boijoj predaji (hadis kudsi) preko Poslanika:

'Stvorio sam duh Muhammeda od svjetla Moje Pojave (Vedh).'

Ovo je izjavljeno i u rijeima naeg meuvle, Allahova Vjerovjesnika, 'Allah je

prvo stvorio moju duh. On je to prvo stvorio kao boansko svjetlo;' 'Allah je prvo stvorio Pero (kalem);' 'Allah je prvo stvorio Intelekt (akl).' Ono na to sesvim ovim prvim stvorenim ukazuje jeste ono to se naziva zbilja Muhammeda (hakika Muhammedijja), skrivena realnost Muhammeda. On je isto (kao i njegov Gospodar) nazvan mnogim lijepim imenima. On se tako naziva Nuur, Boije Svjetlo, jer je on oien od tame skrivene ispod Allahova atributa moi i srdbe (delal). Allah Uzvieni kae u asnom Kur'anu:

'Dolo vam je od Allaha svjetlo i Knjiga jasna.' (Sura Maidah, 15)

On se naziva Univerzalni Intelekt (akl el-kull), zato to je on sve vidio i sve shvatio. On se naziva Perom (el-kalem), zato to on prostire mudrost i znanje, i on je ulio znanje u svijet slova.

34

Muhammedova dua je esencija svih bia, poetak i zbilja sveukupnog Svijeta. On na to ukazuje sa svojim rijeima, 'Ja sam od Allaha a vjernici su od mene.' Allah Uzvieni je stvorio sve duhove od njegova duha u svijetu prvobitnih stvorenih bia (Lahut), u najljepim formama. ''Muhammed'' je ime ovjeanstva u svijetu duhova (Lahut, 'alem el-ervah). On je izvor, zaviaj svake i svih stvari.

Hiljadu godina nakon to je stvorio svjetlo Muhammeda, Allah je stvorio Nebeski Prijestol (Ar) od svjetlosti Muhammedova oka. On je stvorio ostala stvorenja od Nebeskog Prijestolja. Onda je On poslao duhove da se spuste u najnie predjele stvaranja, u domen materijalnog svijeta, domen materije i tjelesa. 'Onda smo ga

spustili u najnie nizine.' (Sura Tin, 5) On je poslao to svjetlo odakle je stvoreno,iz Ultimativnog Domena (Lahut)koji je domen pojave Allahove Esencije (Zatillah), jedinstva, apsolutnog bia--ka domenu boanskih Imena (Deberut), pojavi boanskih atributa, domenu uzrone inteligencije Univerzalne Due. Tu je on zaodjenuo duhove sa odorama svjetlosti. Ovdje se duhovi nazivaju 'kraljevskim duhovima' (ruhi sultani). Odjevene u svjetlost one se sputaju u domen anela (Melekut). Onda ih je zaodjenuo u blistave odore anela, pa su tu nazvani 'duhovnim duhovima' (ruhi ruhani). Onda ih je on spustio u svijet materije (Mulk), vode, vatre, zemlje i etera, te su tu postale ljudskim duama. Onda su od tog svijeta stvorena tjelesa od mesa.

'Od toga smo vas Mi stvorili i u to emo vas Mi vratiti, i iz toga emo vas izvesti po drugi put.'(Sura Ta-Ha, 55)

Nakon ovih stadija, Allah je naredio duama da uu u njihova tijela, i Njegovom voljom one su i ule.

'I kada sam ga upotpunio i u njega od Mog Duha udahnuo.' (Sura Sad, 72)

35

Vrijeme je nastalo kada su se ove due poele spajati sa tjelesima te zaboravile svoj Izvor i zavjet. One su zaboravile da ih je Allah upitao u svijetu duhova, 'Zar

ja nisam va gospodar?' te da su one potvrdile, 'Uistinu!'Zaboravile su svoje obeanje, zaboravile su svoj Izvor, zaboravile su put kojim se vraa zaviaju; ali Allah je milostiv, Izvor svake pomoi i selameta za Njegovo stvaranje. On je prema njima imao milosti, pa im je poslao Njegove boanske knjige i poslanike da ih podsjete na njihovo porijeklo.

'I doista smo Mi poslali Musaa sa Naim porukama: Izvedi ljude iz tmine u svjetlo, i podsjeti ih na Allahove dane...' (Sura Ibrahim, 5)

Odnosno, 'Podsjeti due na dane kada su bile u jedinstvu sa Allahom.' Mnogi poslanici su dolazili na ovaj svijet, ispunili svoje obaveze, i vratili se svom Izvoru. Svrha svemu tome je da se ljudima prenese poruka i da bi se probudili iz zaborava. Ali oni ljudi koji su ga se sjeali, koji su se Njemu usmjerili, koji su eljeli da se vrate svom korijenu, ljudi koji su se vratili svom korijenu su vremenom bivali sve malobrojniji.

Poslanici su nastavili dolaziti i boanska objava je pristizala sve dok se nije pojavio ogromni duh Muhammeda, zadnjeg poslanika, koji je spasio ljude od distrakcije. Uzvieni Allah je poslao njega da otvori srane oi nemarnicima. Njegova svrha je bila da ih probudi iz sna nesvjesnosti te da ih ujedini sa Vjenom Ljepotom, sa Uzrokom, sa Allahovim Biem. Allah kae u Kur'anu:

'Reci: Ovo je moj put. Ja vas pozivam Allahu sa sranim vidomja i oni koji mene slijede...' (Sura Jusuf, 108)

da time ukae na put naeg voe Muhammeda.

36

Allahov Poslanik, da bi nam ukazao na na cilj, kae, 'Moji drugovi su kao

zvijezde. Kojeg god budete slijedili, pronai ete pravi put.'

Ovaj srani vid dolazi od duha. Ovo oko se otvori u srcu srca onih Njemu bliskih, Allahovih prijatelja. Sve znanje ovoga materijalnog univerzuma nee pribaviti ovaj srani vid: za njega treba znanje o skrivenim domenima, znanje koje previre iz Boanskog Uma:

'...kojeg smo pouili znanju iz Svog Boanskog Prisustva.' (Sura Kehf, 65)

Ono to je nuno ovjeku je da nae osobu sa takvim uvidom, ije srce je otvoreno da bi mu podario nadahnue (himmah). Takav uitelj koji objedinjuje znanje u jedno mora biti blizak Allahu i gledati u Ultimativni Domen ('alem ellahut).

O djeco Ademova, brao i sestre, probudite se, pokajte se, jer putem pokajanja vi ete traiti od svog Gospodara Njegovu mudrost. Trudite se i ustrajte! Allah vam nareuje:

'I pohitajte oprostu svog Gospodara, i rajskim vrtovima prostranim koliko su nebesa i zemlja; koji su pripremljeni bogobojaznima (muttekiin). Oni koji troe i u obilju i u oskudici, i oni koji savladavaju svoju srdbu i prataju ljudima. Allah voli dobroinitelje (muhsiniin)!' (Sura Ali Imran, 133-134)

Kreni putem, pridrui se duhovnoj karavani da se vrati tvom Gospodaru. Uskoro e put postati neprohodan, i nee biti nijednog saputnika. Mi nismo doli na ovo mjesto, oronuli svijet da se odmaramo; nismo doli ovdje da jedemo, pijemo i olakavamo se. Duh naeg meuvle, Hadreti Resulullaha, te posmatra. Njemu je

37

bolno da te vidi u takvom stanju. On je znao ta e doi kada je rekao, 'Moja bol

je za moje voljene koji e doi u zadnjem vremenu (ahiri zeman).'

ta god nam pristigne doe u jednoj od dvije forme, bilo kao pojavno ili skriveno: kao pojavno u vidu propisa religije ili kao skriveno u vidu mudrosti. Uzvieni Allah nam nareuje da se uskladimo sa vanjskim svijetom putem propisa religije a unutarnje bie da uskladimo putem mudrosti. Kada se vanjsko i nutarnje ujedine, osoba pristigne na stupanj istine, kao to stablo voke prvo pokae listove, pa pupoljke, pa behar i krajnji rezultat je voka.

'On je dao da dva mora strujedotiu se: izmeu njih je barijera koju probiti ne mogu.' (Sura Rahman, 20)

Dvoje moraju postati jedno. Istina se ne moe postii samo putem opipljivog znanja osjetila, materijalnog svijeta. Osoba ne moe tim putem dosei cilj, odnosno izvor, Bie. Istinskom znanju je nuno i religija i mudrost. Uzvieni Allah kae o robovanju (oboavanju):

'Nismo stvorili dinne i ljude osim za robovanje (oboavanje) (Hadreti Ibn Abbas r.a. tumai ovu rije -lija'buduun- 'za robovanje' kao -lija'rifuun-odnosno 'za spoznaju')!' (Sura Zarijat, 56)

Drugim rijeima, 'oni su stvoreni da bi Ga znali.' Kada Ga neko ne zna, kako e Ga istinski hvaliti, traiti Njegovu pomo i robovati Mu?

Mudrost, koja je osobi nuna da bi Ga znala, moe se postii jedino otkrivanjem tamnog zastora sa ogledala srca, te njegovog ienja i glancanja. Onda e skrivene riznice boanske ljepote moi da se odraze, reflektuju, u tajni istog ogledala srca.38

Uzvieni Allah, govorei preko Svog voljenog Poslanika, kae: 'Bio sam skrivena

riznica, pa sam volio da budem poznat, pa sam stvorio stvoreno.' (Kuntu kanzunmahfijjah fe ahbebtu an u'rafe fe halektul halka.)

Konsekventno, boanska svrha u stvaranju ovjeka je da on postigne mudrost, da spozna odnosno zna svog Gospodara.

Postoje dva stupnja boanske mudrosti. Jedan stupanj je onaj kojim se znaju Allahovi atributi (siffat) i manifestacije (tedellijat) a drugi stupanj je onaj kojim se zna Allahovo Bie. Poznavajui Allahova svojstva i pojave, fiziki ovjek kua (zeuvk) i ovaj i onaj svijet. Ali mudrost koja vodi znanju o Allahovom Biu, nalazi se u svetom duhu (ruuh el-kudus), nutrini ovjeka kojom poznaje misterije vjenog svijeta. Allah to potvruje kazavi: '...i Mi smo ga (Isusa) osnaili svetim

duhom (bi ruhil kudus)...' (Sura Bekara, 87) Oni koji znaju Allahovo Bie nalazetu snagu (za takvo znanje, spoznaju) u svetom duhu koji im je darovan.

Obadva ova znanja se postiu mudrou kojoj su nuna dva aspekta: nutarnja duhovna mudrost i vanjsko znanje pojavnih stvari. Osoba mora posjedovati obadva da bi postigla dobro. Hadreti Resulullah to objanjava ovako: 'Znanje je

dvojako. Jedno je na ovjekovom jeziku, koje je dokaz Allahova postojanja. Drugo je u ovjekovom srcu. Ono je nuno za ispunjenje naih nada.'

ovjek je prvenstveno u potrebi za religijskim znanjem. To je obrazovanje o poznavanju vanjskih manifestacija Allahova Bia, ispoljenih u svijetu atributa (siffat) i imena (esma). Kada se osoba upotpuni u ovome (znanju), onda nastupa vrijeme nutarnjeg obrazovanja o tajnama putem kojih ulazi u domene boanske mudrosti te tada spozna istinu (hakk). Na poetku ovjek mora napustiti sve to nije u skladu sa vjerskim propisima. Zapravo, grekemahane u ponaanjuse moraju eliminisati, kao to to sufije zahtijevaju. Da bi se ovo postiglo, osoba mora prakticirati stvari protiv elja svoga ega, stvari koje su ljudskim strastima39

teko prihvatljive. Ali u ovim naporima osoba mora biti budna i paljiva da to ne saznaju drugi. Osoba to treba raditi za Allaha, traiti time samo Njegovo zadovoljstvo. Allah kae:

'...pa ko god se nada povratku svome Gospodarom, neka radi dobra djela ne pridruujui nikoga svome Gospodaru u robovanju.' (Sura Kehf, 110)

Domen koji se opisuje kao domen mudrosti je prvostvoreni- Ultimativni Domen (alem el-lahut). Taj domen je porijeklo, kome osoba udi da se vrati. U tom domenu je stvoren sveti duh. Ono to se podrazumjeva pod svetim duhom je zapravo duh ovjeka (insana). On je stvoren u najljepoj formi.

Ta istina je usaena u sreditu srca kao Allahov zalog (emanet), povjereno ti je na uvanje. Postaje pojavnim istinskim pokajanjem i naporom da se naui religija (Diin). Njegova ljepota zasija na spoljanosti kada se trajno spominje Allah (zikrullah), ponavljajui svjedoenje jedinstva 'La ilahe illallah' (nema boga osim Allaha). Ispoetka osoba e ponavljati 'La ilahe illallah' jezikom, pa kada srce oivi onda e isto ponavljati u sebi svojim srcem.

Sufije se obraaju duhovnim stanjima terminom tifl (beba), zato to se ta beba rodila, odrasta i odgaja u srcu. Srce, kao i majka, raa, doji, hrani i odgaja dijete srca. Djeca se pouavaju ovosvjetskim znanostima, dok se dijete srca pouava nutarnjoj mudrosti. Kao to dijete nije jo zaprljano ovosvjetskim grijesima, dijete srca je isto, slobodno od nemarnosti, egoizma i sumnje. istoa djeteta se esto pojavi kao fizika ljepota; u svijetu snova istota djeteta srca se pojavljuje u likovima anela. Osoba se nada ulasku u Raj kao nagradi za dobra djela, ali Rajski darovi na ovom svijetu dolaze preko ruku djeteta srca.

'U Vrtovima blaenstva...oko njih e biti djeca koja ne stare.' (Sura Vakiah, 1217)40

'I oko njih e biti njihovi djeaci, kao da su skriveni biseri.' (Sura Tur, 24)

Ovo su djeca srca, inspirisana stanja Sufija (ahval), nazvana 'djecom' usljed svoje ljepote i istote. A i pored toga, to su to duhovna stanja ljepote i istote, ona su olienja u ljudskim tjelesima. Usljed njihove slatke i prefinjene prirode oni su djeca srca, a ipak ljudi koji mogu promjeniti izgled stvorenja jer su povezani sa Stvoriteljem. On je stvarni predstavnik ovjeanstva. Po njemu materija ne postoji, niti on sebe smatra materijom. Nema perde (vela), nema prepreke, izmeu njegovog bia i Allahovog Bia.

Na voa, Hadreti Resulullah, objanjava ovo stanje: 'Ja imam vrijeme sa

Allahom. U tom momentu nita ne moe biti izmeu nas, niti Njemu najblii anel niti poslanik.'

'Poslanik' koji ne moe stati izmeu naeg meuvle Poslanika i Allaha je zapravo materija odnosno privremeno postojanje samog Poslanika. Allahu najblii anel je zapravo boansko Svjetlo Muhammeda, prvo stvorenje. U tom nadahnutom stanju on je toliko blizu svom Gospodaru da niti njegovo materijalno postojanje niti njegova dua mogu stati izmeu njih. Poslanik, objanjavajui to stanje nadahnua, kae: 'Postoji Allahov Raj u kome nema niti palata, niti vrtova, niti

rijeka od meda i mlijeka, Raj u kojem se posmatra samo Allahovo Lice.' Allah ovopotvruje: '(Neka) lica e tog dana blistati, posmatrajui njihovog Gospodara,

(Sura el- Kijama, 22-23) a Poslanik kae: 'Tog Dana vi ete vidjeti svog Gospodara jasno kao puni mjesec.' Ali ovo stanje je takvo da, kada bi mu seprimaklo bilo koje stvorenje, pa ak i anel, njegovo materijalno bie bi izgorilo u prah.

Allah kae preko Njegovog Poslanika:

41

'Kada bi rastavio zastore Mojih atributa (siffat) Moi koliko za tanku pukotinu, sve bi izgorilo u prah koliko Moje oko dosee.'

Arhanel Dibril, koji je bio sa Poslanikom pri Uzdignuu (Mirad) na sedmo nebo, je rekao da kada bi napravio samo jedan korak navie nestao bi u plamenu.

42

Poglavlje I

ovjekov Povratak Originalnom Izvoru

ovjek se razmatra sa dvije take gledita: njegovog materijalnog bia i njegovog duhovnog bia. U pogledu materijalne pojave svako je manje vie podjednak. Prema tome, u ovom pogledu, osoba moe primjeniti na ovjeanstvo openita pravila. U svom duhovnom biu, skrivenom iza pojave, svaka osoba je drukija. Stoga, posebna privatna pravila se primjenjuju na svakog pojedinca.

ovjek, u skladu sa optim pravilima, slijedei odreene korake se moe vratiti svom korijenu. Da poduzme te korake, on slijedi oita uputstva nae vjere kao svog vodia; slijedei ih, on napreduje. Uspinjui se sa stupnja na stupanj, on se moe uspeti do duhovnog puta, prelazei u domen (alem) mudrosti. To je vrlo visok stupanj. Hadreti Poslanik hvali taj stupanj, kazavi: 'Postoji stupanj na

kojem je sve skupljenoa to je boanska mudrost.'

Da bi se dospjelo na taj stupanj, osoba prvo mora da se otarasi lanih pojava i dvolinjatva u pokazivanju svoje pobonosti drugima. Nakon toga on mora sebi postaviti tri cilja. Ova tri cilja su zapravo tri raja (denneta). Prvi se naziva Me'vaaraj kue sigurnosti. To je zemaljski raj. Drugi se naziva Na'iimraj Allahove milosti na stvorenja, a to je raj u svijetu anela. Trei se naziva Firdeuvsnebeski raj. To je raj u svijetu (alem) jedinstva uzronog uma, zaviaj duhova, boanskih Imena i atributa. To su nagrade, Allahove ljepote koje e materijalni ovjek kuati u svojim naporima kroz tri uzastopne faze znanja: napore u vjerskim propisima (eri'ah); napore u liavanju mnotva u sebi, borei se sa uzrokom koji izaziva mnotvo u njemu, a to je ego (nefs), u svrhu dostizanja jedinstva i blizine svog Stvoritelju (tarikah); te najstrag, za napore da dospije do stupnja boanske mudrosti (marifah) gdje e spoznati svoga Gospodara.43

Hadreti Poslanik na zakljuku gore spomenute predaje, 'Postoji stupanj

jedinstva svih stvari i to je boanska mudrost,' kae: 'Sa tim osoba saznaje istinu, koja u sebi sakuplja sve uzroke i cijelo dobro. Onda se osoba mora po toj istini vladati. Osoba takoe mora znati sve neistine i po tome djelovati, time to e ih sve napustiti.' I on kae, 'O Gospodaru, pokai nam istinu i podari nam slijeenje iste, i pokai nam neistinu i olakaj nam liavanja iste.' I, 'Onaj koji poznaje sebe (ego, nefs) i suprotstavi se istinski svojim loim prohtjevima, onda spozna svoga Gospodara, i slijedi Njegovo htijenje.'

Ovo su opta pravila koja se primjenjuju na materijalno bie ovjeka. Onda ima duhovno bie ovjeka, odnosno duhovni ovjek, koji se naziva istim ovjekom (nefsi safijje). Njegov cilj je totalna bliskost sa Allahom. Jedini put ka tome kraju je znanje o istini (hakikah). U prvostvorenom svijetu apsolutnoga bia od jedinstva, to znanje se naziva Jedinstvo (teuvhid).

Osoba se moe nadati da dospije na cilj ovoga puta tokom ovosvjetskog ivota. U tom stanju nema razlike izmeu budnosti i spavanja, poto pri spavanju dua moe povremeno pobjei svom zaviaju, svijetu duhova, i vratiti se sa vijestima (haberima). To nam je poznato kao istiniti san. Ovaj dogaaj moe biti djelomian, kao u sluaju snova; ali moe biti i potpun, kao u sluaju Poslanikova uzdignua (mirad). Allah to potvruje rijeima:

'Allah uzima due prilikom njihove smrti, i one koje ne umiru, prilikom spavanja. Onda On zadrava one kojima je dolo vrijeme smrti, a alje nazad ostale do odreenog roka (edel). Doista su u tome znamenja onima koji promiljaju.' (Sura Zumer, 42)

Hadreti Poslanik ukazuje na to stanje, kazavi, 'Spavanje mudraca (hakim) je

vrijednije od oboavanja (ibadet) neznalice (dahil)' Mudraci su oni koji supostigli znanje o istini koje nema slova, niti glasova. Takvo znanje se prima kroz44

trajno ponavljanje boanskog Imena Jedinstva sa tajnim jezikom. Mudraci su oni ija nutrina odnosno jezgro se pretvorilo u boansko svjetlo, putem svjetla jedinstva.

Allah govori preko Poslanika i kae:

'ovjek je Moja tajna a Ja sam njegova tajna. Nutarnje znanje od duhovnog bia (ilm el-batin) je tajna od Mojih tajni. Samo Ja sputam to u srce Mog dobrog roba, i niko ne moe znati njegovo stanje osim Mene.'i:

'Ja sam onakav kako Me rob Moj zna. Kada Me trai i spominje Me, Ja sam s njim. Ako me spominje u sebi, Ja ga traim sa Mojim Biem. Ako Me spominje meu dobrim drutvom, Ja njega spomenem i potvrdim kao Mog dobrog roba u boljem drutvu.'

U svemu to je upravo reeno, jedini nain da se zadovolji potreba osobe jeste meditacijaa to posredstvo (vesilet) saznavanja ovjek doista vrlo rijetko koristi. Iako je Hadreti Poslanik rekao, 'Momenat meditiranja je vrijedniji od

godine oboavanja (ibadet).' ili 'Momenat meditiranja je vrijedniji od sedamdeset godina oboavanja.' ili 'Momenat meditiranja je vrijedniji od hiljadu godina oboavanja.'

Vrijednost svakog djela je skrivena u biu istine. Djelo ili in meditiranja se ovdje pojavljuje u tri kvalitativno razliite vrijednosti:

Ko god meditira o jednoj situaciji i potrai joj uzrok pronae da svaki njen pojedinani dio ima svoje vlastite dijelove, i saznaje da svaki od tih dijelova je uzrok mnotvu drugih stvari. Ovo je meditacija koja je vrijedna godinu dana oboavanja.45

Ko god meditira o svom oboavanju i potrauje im uzrok i razlog te to sazna, njegova meditacija vrijedi sedamdeset godina oboavanja.

Ko god meditira boansku mudrost sa jakom eljom da spozna Allaha Uzvienog, njegova meditacija je vrijedna hiljadu godina oboavanja, jer upravo to je istinsko znanje.

Istinsko znanje je stanje jedinstva (teuvhid). Mudri zaljubljenik se sastane sa svojim Voljenim. Od ovoga materijalnog svijeta, letei sa duhovnim krilima on uzlijee do svijeta postignua, jer predani hodaju prema Raju dok mudri lete prema svijetu blizine sa Gospodarom.

Aici imaju oi u svojim srcima. Oni vide, dok ostali zure slijepi. Takvi krila posjeduju, ne od krvi i mesa. Uzlijeu prema anelima, svog Gospodara da nau!

Ovaj let se dogaa u nutrini mudrih. Oni prime ast da budu imenovani istinskim ljudima, miljenicima Allahovim, Njegovim ukuanima, Njegovim nevjestama. Hadreti Bejezid Bistami, da mu Allah tajnu posveti, kae, 'Posjednici mudrosti su

nevjeste Uzvienog Allaha.' Drugi takoe kau da osobe koje su Allahu bliskepostanu Njegove nevjeste.

Samo zaljubljeni posjednici nevjesta ih intimno poznaju. Ovi mudri robovi koji postanu Allahovi ukuani (ehlullah), iako prelijepi, su pokriveni likovima obinih ljudi. Allah govori preko Svog Poslanika, kazavi: 'Moji ukuani su skriveni ispod Mojih kupola. Niko ih ne moe prepoznati osim Mene.' Kupole ispod kojih Allah46

krije Svoje prijatelje su neupadljivi, likovi obinih ljudi. Kad neko pogleda nevjestu pod velom, ta moe vidjeti osim njenog vela?

Jahja ibn Mu'az Razi, da mu Allah tajnu posveti, kae, 'Allahovi miljenici su

Allahovi mirisi na ovom svijetu, ali samo istinski, iskreni vjernici imaju nos da ih namiriu (tj. da ih prepoznaju).' Oni osjete taj miris; oni slijede taj miris. Tajmiris, u njihovim srcima, izazove enju za njihovim Gospodarom. Svaki od njih na svoj nain ubrza svoj korak, svoje napore, svoje oboavanje. Stupanj njegove enje, njegova elja i brzina kretanja su proporcionalni njegovoj lahkoi, rastereenju od teine svoga ega. Jer to vie osoba skine sa sebe grubosti ovoga svijeta, vie osjeti toplinu Stvoritelja i blie povrini njegovo nutarnje bie izroni. Bliskost istini je u skladu sa koliinom materijalizma osoba od sebe odbaci. to vie odbaci svoje mnotvenosti osoba se vie priblii jedinoj istini.

Allahov intimni prijatelj je onaj koji je sebe sveo na nita. Tek onda on moe da vidi postojanje Istine. U njemu nije preostala volja da bira. Nije preostalo 'ja' osim od jedinog postojanja, koje je Istina. Iako je svakojakih uda poteklo kroz njega da mu potvrde stanje (bliskosti), on pak nema nita sa njima. U njegovom stanju nema otkrivanja tajni, jer otkrivanje tajne boanstva je nevjerstvo (nevjernost).

U knjizi pod naslovom Mirsad pie, 'Svi ljudi kroz koje se pojave uda (kerameti)

su zastrti od i nezainteresovani za svoja stanja. Za njih, periodi kada se deavaju uda su kao periodi enske mjesenice. Allahovi intimni prijatelji moraju da proputuju kroz bar hiljadu stanica, a prva stanica je kapija uda. Samo oni koji prou bezbjedno kroz ovu stanicu mogu putovati kroz slijedee stanice. Ako se upetljaju u prvu, nigdje nee stii.'

47

Poglavlje II

Sputanje ovjeka na Najveu Nizinu

Uzvieni Allah je stvorio sveti duh kao najsavrenije stvorenje u prvo-stvorenom svijetu apsolutnoga bitka od Njegova Bia; onda je On htio da ga poalje u nie svijetove. Njegov razlog za to je da poui sveti duh da trai puta nazad do istine na stupnju Sve-mogueg, da trai prijanju blizinu i intimnost sa Allahom. On je poslao svetog duha do stanice Njegovih poslanika i miljenika, aika i prijatelja. Na njegovom putu Allah ga je poslao prvo kroz svijet Uzronog Uma, jedinstva, Univerzalne Due, svijet Njegovih boanskih Imena i atributa, odnosno jednom rijeju kroz zbilju Muhammeda (hakikah muhammedijjah). Sveti duh je u sebi ponio sjeme jedinstva. Kada je proao kroz ovaj spomenuti svijet zaodjenut je boanskim svjetlom i nazvao se 'sultanskom duom'. Kada je prolazio kroz svijet anela, koji je posrednik odnosno medijum snova, nazvan je 'pokretnom duom'. Najstrag kada je stigao u ovaj svijet materije, zaodjenut je fizikim tijelom koje je Allah stvorio da ga prihvati. Zaodjenut je grubom materijom da bi zatitio ovaj svijet, jer kad bi materijalni svijet dobio direktan kontakt sa svetim duhom, on bi materijalni svijet u jednom bljesku spalio. U odnosu na ovaj svijet, postao je poznat kao ivot (hajjat), ljudska dua (nefs).

Razlog sputanju svetog duha na najnii svijet jeste da bi potraivao put nazad do svog izvora i originalne Allahove blizine dok se nalazi u materijalnom tijelu: da sie na ovaj grubi svijet, i da putem srca koje je unutar ovog lea, zasadi sjeme jedinstva i izraste stablo jedinstva. (Korijeni tog stabla e uvijek biti gdje su i bili; njegove grane ispunjavaju prazninu svemira, i tu za Allahovo zadovoljstvo, raaju plodove jedinstva.) Onda je u zemlji srca sveti duh posijao sjeme vjere (dina) i htio da uzgoji stablo vjere, da bi mu rodilo plodove, od koji e ga svaki sve vie pribliavati Allahu. [Ebu Irfan: Ovo na jedan nadasve delikatan nain

upotpuni krunicu Bitka.]

48

Allah je napravio duama tijela u koja e ui, i za ove due, od kojih svaka ima zasebno ime, On je napravio mjesto u svakom tijelu. On je postavio ljudsku duu (nefs) u prostoru izmeu tijela i krvi. On je postavio sveti duh u sreditu srca, gdje je