T. ŽIVIČNJAK—PARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI...
Transcript of T. ŽIVIČNJAK—PARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI...
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
1
UGA
uga je kontagiozna, kronina kona bolest uzrokovana trajnim ektoparazitima
(Arthropoda : Acari) iz porodica Sarcoptidae, Knemodocoptidae, Psoroptidae, Demodicidae i
Cheyletiellidae. Svojim izluevinama (ponajprije izmetom) ugarci senzibiliziraju kou, to
dovodi do jakog svrbea.
ETIOLOGIJA
Kod ivotinja (za razliku od ljudi) parazitira nekoliko vrsta ugaraca.
Kad govorimo o ugi u uem smislu ( scabies ) , mislimo na invaziju ugarcima
koji bue tunele u epidermisu (porodica Sarcoptidae kod sisavaca i porodica Knemidocoptidae
kod ptica).
Obino stavljamo kao prefiks ime roda koji je uzrokovao ugu u uem smislu (sarkoptes
-uga, notoedres-uga, knemidokoptes-uga itd.).
Pod ugom u i rem smislu podrazumijevamo invaziju ugarcima koji ne bue
tunele u epidermisu, odnosno onima koji:
I. ive na koi (rodovi Psoroptes, Chorioptes i Cheyletiella)
II. ive u vanjskom zvukovodu (rodovi Psoroptes i Otodectes)
III. ive u toboliima dlake i lojnim lijezdama (rod Demodex)
Uz ime bolesti stavljamo kao prefiks ime roda uzronika, a na kraju dopisujemo
ivotinjsku vrstu ili eventualno mjesto parazitiranja (psoroptes-uga ovce, psoroptes-uga
vanjskog zvukovoda/kunia, horioptes-uga konja itd.). Kod uge ivotinja, kao i kod ostalih
invazija ektoparazitima, promjene na koi nisu tipine. Diferencijalna dijagnoza uvijek
podrazumijeva primarne infekcije mikroorganizmima, alergije, metabolike i autoimune
poremeaje itd. Budui da je parazitoloka pretraga koe brza i jeftina, uputno je uvijek na
poetku dijagnostikog postupka iskljuiti invaziju ektoparazitima.
I. UGA U UEM SMISLU
a) sarkoptoza (scabies/sarcoptosis, lat.)
Sarkoptoza je kronina, kontagiozna kona bolest koju uzrokuju trajni ektoparaziti iz
porodice Sarcoptidae, a karakterizira je intenzivan svrbe kod svih invadiranih ivotinja.
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
2
ETIOLOGIJA
Najei i najznaajniji ugarac iz porodice Sarcoptidae je Sarcoptes scabiei. Parazitira
u epidermisu mnogih domaih i divljih sisavaca, tobolara i ovjeka. Kratko vrijeme moe
preivjeti izvan ivotinje. Zbog afiniteta prema odreenoj ivotinjskoj vrsti, te zbog
nemogunosti njihova meusobnog razlikovanja, govorimo o varijetetima (Sarcoptes scabiei
var. canis; S. scabiei var. bovis; S. scabiei var. equi itd.). Morfoloki nije mogue
meusobno razlikovati varijetete koji parazitiraju u pojedinih ivotinjskih vrsta, ali
razmnoavanje je mogue samo u preferirane ivotinjske vrste. To znai da e se S. scabiei
var. canis razmnoavati samo u koi kanida (pas, vuk, lisica), ali rijetko i make. S. scabiei
var. suis parazitira kod svinje, S. scabiei var. bovis kod preivaa, S. scabiei var. humanus
kod ovjeka (uzronik svraba) itd. Meutim, svi pripadnici vrste S. scabiei imaju
sposobnost (i sklonost) ulaska u epidermis drugih vrsta (i ovjeka). Nakon to uu u
epidermis ubrzo uginu, ali na mjestu ulaska nastaje jaa ili slabija reakcija na uginulog
ugarca.
Kod maaka (rjee kod pasa, kunia, afrikog tvora) ugu u uem smislu uzrokuje
takoer jedan ugarac iz porodice Sarcoptidae, vrsta Notoedres cati, u zamoria Trixacarus
caviae.
EPIZOOTIOLOGIJA
Do prijenosa dolazi nakon direktnog kontakta s invadiranom ivotinjom, ali i
indirektno (posredno) mainama za ianje, predmetima za timarenje, zajednikim
pokrivaima, pa i predmetima na panjaku. Brzo se iri u stadu, krdu ili oporu. Kod skupno
dranih ivotinja kliniki se najee manifestira zimi zbog aglomeracije i bliskijeg
meusobnog kontakta, loijih higijenskih uvjeta, slabije ishrane i eventualno drugih bolesti.
Mogu postojati i asimptomatski invadirane jedinke.
RAZVOJ
enke sarkoptidnih ugaraca bue tunele u
epidermisu i tamo u tzv. depovima odlau
jajaca (SLIKA 1). Nakon to izau iz
SLIKA 1: mjesto parazitiranja uzronika uge u uem smislu (porodice Sarcoptidae i Knemidocoptidae) Slika je preuzeta s adrese: : http://heal-all.org/art/16/deseases/960/a-few-words-about-scabies
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
3
jajaaca liinke odlaze na povrinu
tijela, a nakon toga opet ulaze u
stratum corneum gdje se presvlae i
hrane. Jedan ciklus (razvoj od jajaca do adulta) traje 2-3 tjedna.
KLINIKA SLIKA
Promjene poinju na dijelovima tijela koji su doli u kontakt s invadiranom ivotinjom
ili predmetom, odnosno, najee kod svih ivotinja poinju na glavi (SLIKA 2); nakon toga
slijedi generalizacija i irenje prema kaudalnom i distalnom dijelu tijela (SLIKA 3). Najoitiji
je vrlo intenzivan svrbe, posebno nou. ivotinje su nemirne, dlaka im je neuredna i bez
sjaja, gube na teini jer slabije uzimaju hranu i ne spavaju nou; smanjena je mlijenost. Zbog
nekontroliranog eanja upala koe se pojaava, a moe doi do jaeg ozljeivanja i stvaranja
otvorenih rana. Nastaju papule, zatim
vezikule koje lako pucaju. ivotinja ima
ekskorijacije i kraste zbog eanja, a dlaka
ispada i pojaano je stvaranje prhuti. Koa
gubi elastinost, postaje deblja i stvaraju
se nabori i raspukline /ragade/ (SLIKA 4).
SLIKA 2: diskretne promjene ne rubu uke kod sarkoptes-uge psa Iz zbirke T. .
SLIKA 3: generalizacija kod sarkoptes-uge psa. Promjene su se proirile na distalni i kaudalni dio tijela. Iz zbirke T. .
SLIKA 4: ragade na koi psa sa sarkoptes-ugom Iz zbirke T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
4
DIJAGNOZA
Anamnestiki podaci (promjene kod drugih ivotinja i eventualno vlasnika!) i osobitosti
klinike slike (jak svrbe) dovoljni su da se posumnja na ugu. Zbog slinosti s mnogim
drugim konim bolestima, jedini nain postavljanja etioloke dijagnoze je parazitoloka
pretraga dubokih strugotina koe (uzorak za pretragu se uzima na rubu promjena) ili biopsija,
te nalaz karakteristinih sarkoptidnih ugaraca i/ili tipinih akarskih jajaaca. Prije uzimanja
materijala za parazitoloku pretragu dobro je ivotinju oiati, a ponekad je potrebno
sastrugani materijal omekati u 10 % kalijevoj ili natrijevoj luini. U maaka se i
koprolokom pretragom (flotacija zasienom otopinom kuhinjske soli) moe dijagnosticirati
uga.
Sarcoptes scabiei (SLIKA 5) je okruglastoga, plosnatoga tijela,
kratke i snane gnatosome. Noge su mu kratke, a 3. i 4. par se ne
vidi s dorzalne strane. Pretarzusi su dugi, jednolani, s dubokom
pliticom na kraju. Spolni dimorfizam je izraen. enke (0,4-0,6
mm) su vee od mujaka (0,2 mm), ovalnijega tijela, a razlika je i u
rasporedu pretarzusa s pliticama.
Notoedres cati je neto manji, s karakteristinim koncentrinim
krugovima na kutikuli, poput
otiska prsta (SLIKA 6).
Kliniki znakovi esto nisu u korelaciji s brojem ugaraca u epidermisu, pa za pretragu treba
uzeti uzorke s vie mjesta. U sluaju osnovane sumnje na sarkoptes-ugu i pored negativne
parazitoloke pretrage mogue je provesti jednokratno ex iuvantibus lijeenje (terapijska
dijagnoza). U sluaju uge, ubrzo dolazi do poboljanja ve nakon prvog tretmana. Nakon
toga lijeenje treba nastaviti prema opisanom protokolu.
LIJEENJE
Na tritu postoji vei broj ljekovitih pripravaka registriranih za lijeenje uge kod
domaih ivotinja. U obzir treba uzeti, pored izvedivosti i cijene tretmana, izluivanje
mlijekom i zadravanje u tkivima, te procijeniti eventualnu toksinost za okoli, odreenu
SLIKA 5: Sarcoptes scabiei
var. canis x 200 Iz zbirke T. .
SLIKA 6: Notoedres cati x 200
Iz zbirke T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
5
ivotinjsku vrstu, ali i ovjeka koji provodi tretman. Tretman je mogue provoditi kupkama u
akaricidu, koje svakako treba ponavljati (svakih 7-10 dana), minimalno 4 puta. Makrocikliki
su laktoni takoer dostupni na tritu, kao peroralni, parenteralni, spot-on i pour-on pripravci.
Makrociklike laktone uputno je ponoviti barem jednom (bolje dva puta) u intervalu od 7-10
dana. Lijeiti uvijek treba sve ivotinje u kontaktu, a uputno je tretirati i pribor za timarenje,
opremu i pregrade u nastambama (osim u sluaju primjene makrociklikih laktona koji imaju
produljeno djelovanje).
PROFILAKSA
Izbjegavanje kontakta s invadiranim ivotinjama i dosljedno provoenje karantene.
ZOONOTSKI POTENCIJAL
Sarcoptes scabiei (i Notoedres cati) imaju znaajan zoonotski potencijal. U mnogih
ljudi se nakon kontakta javlja osip praen svrbeom (SLIKE 7 i 8) na dijelovima tijela koji
su bili u kontaktu s invadiranom ivotinjom (podlaktice, potkoljenice i trbuh), ali nikada
nema karakteristinog razmjetaja promjena (SLIKA 9) kao kod svraba (uzrokovanog s
S.scabiei var. humanus). Promjene prolaze bez lijeenja za desetak dana nakon to prestane
kontakt ili kad pone lijeenje ivotinje.
SLIKA 7: promjene na koi podlaktice vlasnice psa sa sarkoptes-ugom Iz zbirke T. .
SLIKA 8: promjene na koi trbuha vlasnice make s notoedres-ugom Iz zbirke T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
6
b. knemidokoptoza (knemidocoptosis, lat.)
ETIOLOGIJA
Vrste iz porodice Knemidocoptidae parazitiraju u epidermisu ptica. Kod kokoi,
purana i fazana parazitira K. mutans, a kod papiga K. pilae. Invazija uvijek poinje na
dijelovima tijela nepokrivenima perjem, ali se moe iriti i na pokrivene dijelove tijela.
EPIZOOTIOLOGIJA
Do invazije dolazi direktnim i indirektnim kontaktom. K. mutans je rijedak u
intenzivnim uzgojima, najee parazitira u starije, ekstenzivno drane domae peradi. K.
pilae je est u uzgajivanicama i ei kod mladih papiga. Bolest relativno sporo napreduje u
jatu.
RAZVOJ
Slino kao kod porodice Sarcoptidae.
KLINIKA SLIKA
Kod domae peradi (uglavnom kod kokoi) K. mutans uzrokuje bolest
vapnenih nogu (SLIKA 8), a K. pilae uzrokuje promjene na koi
pokljunice, oko oiju, kljuna i na nogama, najee kod papigica
tigrica (SLIKA 9).
SLIKA 7: razmjetaj promjena na koi kod svraba
ovjeka (uzronik Sarcoptes scabiei var. humanus)
Slika je skinuta s adrese: http://www.atsu.edu/faculty/
chamberlain/Website/lectures/lecture/vag.htm#scabies
SLIKA 8: bolest vapnenih nogu uzrokovana s K. mutans. Slika je preuzeta s adrese: http://www.fmv.utl.pt/atlas/pele/fig_029.jpg
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
7
Svrbea gotovo i nema, ali kod papiga nakon dugotrajne
invazije dolazi do deformacije kljuna i eljusti s posljedinim
oteanim uzimanja hrane.
DIJAGNOZA
Naslage na koi nogu kokoi (vapnene noge), te glavi i
nogama papiga su patognomonine. Materijal za parazitoloku
pretragu uzima se kao kod ostalih rodova koji parazitiraju
epidermisu. Knemidokoptesi su gotovo potpuno okruglog
tijela, ekstremno kratkih nogu (SLIKA 10). enke su promjera
do 0,5 mm, na posljednjem lanku nogu nemaju pretarzuse.
Mujaci su neto manji, imaju dugake, nelankovite
pretarzuse, slino kao porodica Sarcoptidae.
LIJEENJE
Akaricidima ili makrociklikim laktonima treba lijeiti sve
ivotinje u kontaktu.
PROFILAKSA
Vano je dosljedno provoenje karantene.
II. UGA U IREM SMISLU
Pod time podrazumijevamo kronine kontagiozne bolesti koe uzrokovane
uzronicima uge koji p a r a z i t i r a j u s a m o k o d i v o t i n j a i n e
b u e t u n e l e u epidermisu.
a) psoroptoza (psoroptosis, lat.)
Kronina, kontagiozna bolest koe (i vanjskog zvukovoda)
biljodera, koju uzrokuju trajni ektoparaziti, ugarci iz
porodice Psoroptidae, roda Psoroptes. Parazitiraju na
povrini koe, na dijelovima tijela obraslim dugom dlakom,
SLIKA 11: Psoroptes ovis X 100 Iz zbirke T. .
SLIKA 9: Promjene na koi oko
kljuna uzrokovane s K. pilae.
Zbirka T. .
SLIKA 10: K. pilae x 200
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
8
odnosno vunom, te u vanjskom zvukovodu kunia, koza i konja. Hrane se limfom i krvlju.
Svi pripadnici roda Psoroptes imaju plosnato, eliptino tijelo, a gnatosoma im je izduljena i
iljasta (SLIKA 11). Relativno su veliki ugarci (enka do 0,9 mm, mujak do 0,7 mm), na
tamnoj podlozi vidljivi i prostim okom. Noge su im duge i vitke. Kod mujaka je 4. par
nogu zakrljao. Pretarzus je dug i trolan s ljevkastom pliticom na posljednjem lanku.
Mujaci na stranjem kraju s ventralne strane imaju tzv. kopulatorne siske, a terminalno po
par tzv. abdominalnih renjeva.
PSOROPTOZA /PSOROPTES-UGA OVACA
ETIOLOGIJA
Uzronik je Psoroptes ovis.
EPIZOOTIOLOGIJA
Bolest je najea zimi zbog bliskijeg kontakta i slabije prehrane. Brzo se iri u stadu,
a mlae ivotinje i pasmine s mnogo vune su osjetljivije. Uzrokuje velike tete u ovarstvu,
uzrokuje ispadanje vune i stvaranje krasta.
RAZVOJ
P. ovis ivi na povrini koe, ubada i hrani se limfom i krvlju. Na mjestu uboda se
zbog lokalne reakcije formiraju mjehurii. Eksudat u mjehuriima koagulira i sui se na
povrini koe, tvorei krastu. Parenje i polaganje jajaaca se odvija ispod kraste, a iz jajaaca
izlaze liinke koje se presvlae u nimfe, a nimfe u odrasle mujake i enke. Pomiu se
centrifugalno prema rubovima kraste, tako da se lezije poveavaju. Do invazije dolazi
direktnim i indirektnim kontaktom (predmeti u toru ili na panjaku o koje se ovce eu), a
uzronik u vanjskoj sredini moe preivjeti 2-6 tjedana. Razvoj od jajaca do adulta traje 2-3
tjedna.
KLINIKA SLIKA
Na poetku bolesti ivotinje su uznemirene i
eu se. Kako bolest napreduje, eanje je sve
izraenije, ivotinje se eu, grizu i trljaju u
predmete. Promjene u pravilu zapoinju na
SLIKA 12: psoroptes-uga kod ovce. Slika je preuzeta s adrese: http://www.elsenburg.com/info/els/075/075e.html
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
9
dijelovima tijela obraslim dugom i gustom vunom, obino lumbosakralno podruje ili greben
(SLIKA 12). Nastaju ekskorijacije i kraste koje pogorava sekundarna bakterijska infekcija, a
u toplo doba godine sliku mogu komplicirati i liinke fakultativnih uzronika mijaza.
ivotinje mrave, vuna im ispada u pramenovima, promjene se ire i na dijelove koji nisu
obrasli vunom, a mogu i uginuti.
DIJAGNOZA
Klinika slika je karakteristina, a etioloku je dijagnozu mogue postaviti
parazitolokom pretragom koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom
(povrinskih strugotina i vune iupane na rubovima promjena) i nalazom karakteristinih
ugaraca. Nalaz jajaaca nije od dijagnostikog znaenja (jajaca slobodno-ivuih grinja!).
Po potrebi uzorak se moe u epruveti omekati 10% K ili Na luinom.
LIJEENJE
Obavezno je tretiranje svih ivotinja u kontaktu, bez obzira na kliniku sliku. Provode
se kupke u akaricidima nakon strie (u sedminim intervalima, treba ih ponavljati barem 4
puta) ili se parenteralno apliciraju makrocikliki laktoni (uputno je ponoviti jednom, a bolje je
dva puta, nakon 7-14 dana). Ako se primjenjuju kupke akaricidom, poeljno je tretirati
predmete u toru i/ili panjaku.
PROFILAKSA
Izbjegavanje kontakta s invadiranim ivotinjama, dosljedno provoenje karantene,
rutinsko kupanje u akaricidu nakon strie.
PSOROPTOZA/PSOROPTES-UGA KONJA
Uzronik je Psoroptes equi, a promjene zapoinju na dijelovima tijela koji su obrasli
duljom dlakom (griva na glavi i vratu, korijen repa, meuvilini prostor, izmeu stranjih
nogu, aksilarni prostor). Psoroptoza je relativno rijetka kod kopitara, a karakterizira je izraziti
svrbe po tijelu, odnosno uima. Promjene zapoinju kao papule i alopecija, a nakon toga
nastaju debele, hemoragine kraste. Promjene se relativno polagano ire na vrat i lopatice;
obino ne bude zahvaeno itavo tijelo, ve postoje otoii promjena na pojedinim
dijelovima trupa. Za razliku od sarkoptes-uge, uzronika je jednostavno pronai u
povrinskim strugotinama.
Epizootiologija, profilaksa i lijeenje je kao kod sarkoptoze.
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
10
PSOROPTOZA/PSOROPTES-UGA GOVEDA
Uzronik je Psoroptes bovis. Promjene zapoinju na koi u podruju lopatica i sapi, a
invaziju karakterizira intenzivan svrbe.
Dijagnostika je kao kod konja.
Epizootiologija, profilaksa i lijeenje je kao kod sarkoptoze.
PSOROPTOZA/UNA UGA/ KUNIA
Kronina, kontagiozna, parazitarna bolest
vanjskog zvukovoda kunia, a rijetko konja i
koza.
ETIOLOGIJA
Uzronik je Psoroptes cuniculi, jedan od
najeih trajnih ektoparazita kunia. Kao i
ostali pripadnici roda Psoroptes, to su relativno
veliki ugarci. Oni ne bue tunele ve se
ubadanjem na povrini zvukovoda hrane limfom
i krvlju.
KLINIKA SLIKA
Na poetku invazije kod kunia obino nema izraenog svrbea, zato se esto u uzgoj
sluajno uvedu asimptomatski invadirane jedinke. Na poetku se mogu zamijetiti krustozne
naslage u dnu vanjskog zvukovoda, i rijetko, umjerena bolnost ili svrbe. Kod nelijeenih
invazija itava e unutranja strana uki biti obloena krastama (SLIKA 13) koje je lako
odvojiti od podloge, a ivotinje su nemirne i eu se. U sluaju generalizacije, promjene se
mogu proiriti po itavome tijelu.
DIJAGNOSTIKA
Dijagnostika je jednostavna: mikroskopska pretraga krasti u kapljici glicerina ili
mineralnog ulja i nalaz karakteristinih ugaraca.
Razvoj, epizootiologija, profilaksa i lijeenje su kao i kod drugih uzronika uge.
SLIKA 13: una uga kunia Slika je preuzeta s adrese: http://www.bio.miami.edu/hare/gypsycanker1.jpg
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
11
b) horioptoza (chorioptosis, lat.)
To je kronina kontagiozna bolest koe, esta u konja, goveda i ovaca, a rijetka kod
koza. Uzronici su trajni ektoparaziti iz porodice Psoroptidae, rod Chorioptes. Parazitiraju
na povrini koe ivotinja, i to obino na distalnim dijelovima tijela.
ETIOLOGIJA
Prema dosadanjim saznanjima, kod domaih preivaa i
konja parazitiraju dvije vrste: Ch. bovis i Ch. texanus,
koje nisu specifine za odreenu ivotinjsku vrstu. Ne
bue tunele niti ubadaju; hrane se organskim detritusom
na povrini koe. Mujaci su dugi oko 0,3 mm, a enke do
0,4 mm. Gnatosoma im je kratka i zaobljena, noge duge,
pretarzus je kratak, jednolan, a plitica duboka. U oba
spola je 4. par nogu zakrljao. Mujak ima s ventralne
strane kopulatorne siske, a terminalno par abdominalnih
renjeva sa ekinjama (SLIKA 14).
RAZVOJ
Cijeli se razvoj odvija na povrini koe nosioca. Od jajaca do adulta razvoj traje 2-3
tjedna.
EPIZOOTIOLOGIJA
Jednaka je kao i kod ostalih uzronika uge.
KLINIKA SLIKA
Simptomi su kod horioptoze openito blai nego kod
sarkoptoze ili psoroptoze. ivotinje mogu biti nemirne,
lupaju nogama i eu se o predmete. Od promjena je
vidljivo ispadanje dlake, crvenilo, ekskorijacije i kraste.
Kod goveda obino postoje sitne kraste na perineumu,
vimenu i korijenu repa, esto bez znakova iritacije. Kod
konja (SLIKA 15) su najznaajnije promjene na
SLIKA 15: horioptoza kod konja
Zbirka T. .
SLIKA 14: Chorioptes sp. X 100
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
12
kiicama uz jak svrbe, a este su i ozljede od udaranja. Kod ovaca je uobiajena
deskvamacija i dermatitis na nogama, a kod ovnova i na skrotumu. U sluaju generalizacije
(rijetko) promjene se ire proksimalno i kranijalno. Sekundarna bakterijska infekcija
pogorava kliniku sliku, posebice kod konja, gdje najvei problem moe predstavljati
kronini dermatitis kiice.
DIJAGNOZA
Na osnovu promjena se moe posumnjati na horioptozu, a parazitolokom pretragom u
strugotinama s povrine koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom, te
iupanoj dlaci s promijenjenih mjesta, obino je lako uoiti veliki broj karakteristinih
ugaraca.
LIJEENJE I PREVENTIVA
Lijeimo je kao psoroptozu ili sarkoptozu.
c) hejlecijeloza (cheyletiellosis, lat.)
Kronina, kontagiozna, esto blaga parazitarna bolest koe pasa, maaka i kunia koju
uzrokuju obligatni, trajni ektoparaziti, ugarci roda Cheyletiella (Acari: Cheyletiellidae).
ETIOLOGIJA
Na koi pasa parazitira Ch. yasguri, maaka Ch. blakei, a kod kunia Ch. parasitivorax.
RAZVOJ
Cijeli se razvoj odvija na povrini koe nosioca. enka tankim nitima privruje
jajaca na dlaku invadiranih ivotinja. Razvoj od jajaca, preko liinke i nimfe do adulta traje
3-4 tjedna.
EPIZOOTIOLOGIJA
Mladunad i imunosuprimirane ivotinje su primljivije. Odrasle ivotinje su esto
asimptomatski nosioci i izvor invazije za potomstvo. Do invazije dolazi direktnim kontaktom,
uzronik kratko vrijeme moe preivjeti izvan nosioca.
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
13
KLINIKA SLIKA
Kliniki su znakovi najee blagi, a u starijih,
imunokompetentnih ivotinja uobiajen je
asimptomatski tijek. Kod mladunadi je najee
prisutna jaka deskvamacija (SLIKA 16) sa svrbeem ili
bez njega. Ako je svrbe jae izraen, onda sekundarna
bakterijska infekcija pogorava kliniku sliku (najee
vlani dermatitis). Na povrini koe se ponekad mogu
vidjeti i prostim okom kako se ivahno kreu
(walking dandruff, engl.).
DIJAGNOZA
Izrazita prhutljivost kod mladunadi pobuuje sumnju na hejlecijelozu. Uzorak za
parazitoloku pretragu treba uzeti ljepljivom prozirnom trakom (celofanski/selotejp otisak)
i/ili uzeti strugotine s povrine koe prethodno namazane mineralnim uljem ili glicerinom.
Sumnju potvruje nalaz karakteristinih ugaraca veliine 0,3-0,6 mm, koji na prednjem kraju
imaju snane palpe koji zavravaju impozantnim kukama (SLIKA 17). Jajaca (0,19-0,26
mm) su takoer od dijagnostike vanosti, jer su karakteristina, ovalna, tanke prozirne
ovojnice, finim nitima zalijepljena na dlaku (SLIKA 18).
Koprolokom pretragom (flotacija zasienom otopinom kuhinjske soli) mogue je
dijagnosticirati hejlecijelozu kod maaka, a ponekad i kod pasa.
SLIKA 16: Jaka prhutljivost na leima teneta s
hejelcijelozom
Zbirka T..
SLIKA 17: C. yasguri X 200
Zbirka T. .
SLIKA 18: jajace Ch. yasguri filamentima
(strelica) zalijepljeno za dlaku X 200
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
14
LIJEENJE
Djelotovorni su makrocikliki laktoni, te svi insekticidi i akaricidi dozvoljeni za
primjenu kod pasa, maaka i kunia. Ako se ne primjenjuje pripravak produljenoga
djelovanja, tretiranje treba ponavljati u sedminim intervalima 4-5 puta.
PROFILAKSA
Redovito tretiranje protiv buha prevenira i hejlecijelozu pasa i maaka. Kod kunia
treba tretirati odrasle prilikom uvoenja novih ivotinja.
ZOONOTSKI POTENCIJAL
Vlasnici invadiranih pasa i maaka (bez obzira na kliniku sliku kod ivotinja) mogu
imati osip praen svrbeom (SLIKA 19), na dijelovima tijela kojim su bili u bliskom
kontaktu s invadiranom ivotinjom (podlaktice, natkoljenice i trbuh). Po prestanku kontakta s
invadiranom ivotinjom ili nakon njezina izljeenja, promjene se spontano povlae.
d) una uga mesodera/otodektes-uga (otodectosis, lat.)
Kontagiozna bolest, koja je posljedica invazije vanjskoga zvukovoda mesodera
(najee pas, maka i afriki tvor) obligatnim, trajnim ektoparazitima, ugarcima iz porodice
Psoroptidae, rod Otodectes.
SLIKA 19: osip na koi trbuha vlasnika teneta s hejlecijelozom
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
15
ETIOLOGIJA
Uzronik je Otodectes cynotis.
RAZVOJ
Otodectes cynotis ivi na povrini vanjskoga zvukovoda. Hrani se deskvamiranim
epitelom i cerumenom, a kompletan razvoj od jajaca do adulta traje oko 3 tjedna.
EPIZOOTIOLOGIJA
Una uga prenosi se direktnim i indirektnim kontaktom. Najee se iri sa supkliniki
invadiranih odraslih ivotinja na mladunad. U vanjskoj sredini ugarci mogu preivjeti 1-2
tjedna. esta je u uzgajivanicama i azilima.
KLINIKA SLIKA
Svrbe nije obavezan, iako moe biti vrlo intenzivan, ee u pasa. ivotinje tresu
glavom, eu se po uima, licu i vratu, gdje se onda vide eksorijacije i alopecija. est je
nastanak hematoma uke. Ponekad invazija s O. cynotis za posljedicu ima razvoj difuznog
svrbea po itavome tijelu (ee u mladih i imunosuprimiranih ivotinja). est je nalaz
tamnog, suhog i mrviastog cerumena u vanjskim zvukovodima /poput grubo mljevene
prene kave/ (SLIKA 20). U sluaju sekundarne infekcije mikroorganizmima sadraj moe
biti pastozan ili teku i svjetliji. Najopasnija komplikacija une uge mesodera je perforacija
bubnjia i irenje infekcije na srednje i unutarnje uho.
DIJAGNOSTIKA
Na osnovu klinike slike postavlja se sumnja, a etioloku je dijagnozu obino mogue
postaviti otoskopski (vidljive su svijetle grinje koje se ivahno kreu). Po potrebi se moe
napraviti mikroskopska, parazitoloka pretraga sadraja vanjskog zvukovoda. Otodektesi su
relativno velike grinje (do 0,5 mm), ovalnog tijela, dugih
i vitkih nogu s kratkim, ne-lankovitim pretarzusom
(SLIKA 21).
SLIKA 20: Tamni cerumen u uki maeta invadiranog s O. cynotis
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
16
LIJEENJE
Lijeiti treba sve ivotinje u kontaktu. Makrocikliki laktoni su djelotvorni, a na tritu
postoji nekoliko pripravaka registriranih za lijeenje une uge mesodera. Djelotvorno je i
ispiranje zvukovoda akaricidima (4-5 puta u sedminim intervalima). esto jer potrebna i
antibiotska terapija.
PROFILAKSA
Kao i kod ostalih vrsta uge: izbjegavanje
kontakta s invadiranim ivotinjama, te
dosljedno provoenje karantene. Makrocikliki
laktoni u pripravcima registriranima za
lijeenje une uge mesodera, djeluju i
preventivno.
e) demodikoza (demodicosis, lat.)
Kronina, nekontagiozna parazitarna bolest koe sisavaca, koja se kliniki manifestira
kad su tobolii dlake prenaseljeni trajnim ektoparazitima, komenzalnim ugarcima iz roda
Demodex (Acari: Demodicidae). Ovisno o rairenosti promjena razlikujemo lokaliziranu i
generaliziranu demodikozu. Od posebnog klinikog znaenja je generalizirana demodikoza
kod pasa, a kod ostalih ivotinjski vrsta je rijetka, najee lokalizirana i benignog tijeka.
ETIOLOGIJA
Demodeksi su uobiajena fauna koe mnogih sisavaca, gdje su kao komenzali prisutni
u malom broju u dlanim toboliima. Svaka ivotinjska vrsta ima jednu ili vie za svoju
vrstu specifinih demodeksa. Obino se govori o dugim i kratkim vrstama. Neke su
vrste tipine za povrinske slojeve koe, druge za dlane folikule, a neke za lojne lijezde.
Kod goveda je opisan Demodex bovis, kod ovaca D. ovis, kod koza D. caprae, kod konja D.
equi i D. caballi, kod svinja D. phylloides, kod maaka D. cati i D. gatoi, te kod pasa D.
canis , D. injai i jo neimenovani kratki demodeks.
SLIKA 21: O. cynotis X 100
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
17
EPIZOOTIOLOGIJA
Kod asimptomatskih nositelja postoji ravnotea izmeu makroorganizma i komenzalne
grinje. U sluaju ekstremnog poveavanja broja demodeksa, toboli dlake puca, a dlaka
ispada. Prijenos sa ivotinje na ivotinju mogu je samo neposredno poslije poroda s majke
na potomstvo. Nije u potpunosti razjanjeno zato se ovi komenzali ponekad tako brzo
razmnoavaju da dovode do klinike slike demodikoze. Lokalizirana demodikoza (do pet
ogranienih mjesta bez dlake) je benignoga tijeka u svih ivotinja i najee prolazi bez
lijeenja. Ako se promjene spajaju i ire, te se poveava povrina zahvaene koe,
govorimo o generaliziranoj demodikozi.
Iako se godinama nagaalo o mehanizmima koji omoguuju nekontrolirano
razmnoavanje demodeksa, ini se da je juvenilna generalizirana demodikoza kod pasa
(najea i najbolje prouena demodikoza) najvjerojatnije posljedica nasljedne sklonosti
(autosomni recesivni nain nasljeivanja) naslijeene od jednog ili oba roditelja. Tome u
prilog govori naglaena sklonost generaliziranoj demodikozi kod nekih rodbinski povezanih
pasa, pa ak i itavih pasmina. U svakom sluaju, za invaziju je nuno da enka bude
asimptomatski nositelj i bude u bliskom kontaktu s potomstvom neposredno poslije poroda.
Za juvenilnu generaliziranu demodikozu karakteristino je da se u pravilu kliniki
manifestira kod mladih pasa u prvoj godini ivota, neposredno prije, za vrijeme ili poslije
puberteta. Izrazito je rijetka prije navrena 3 mjeseca starosti, a najea je prije navrenih
12 mjeseci. Vrlo je uobiajeno pojavljivanje kod svih ivotinja iz istog legla, te ponavljanje
u vie uzastopnih legala genetski optereenih roditelja. Kod starijih se pasa katkada javlja
tzv. demodikoza odrasl ih pasa . Ona moe biti nastavak neizlijeene demodikoze iz
mladosti ili posljedica smanjenih obrambenih mogunosti organizma kod tekih, malignih ili
metabolikih bolesti, te u dubokoj starosti.
RAZVOJ
Demodeksi ive kao komenzali u dlanim folikulima i lojnim lijezdama. itav se
razvoj odvija na jednom nosiocu i nije mogu prijenos sa ivotinje na ivotinju (osim s
majke na potomstvo neposredno poslije poroda). enka odlae 20-24 jajaca u dlani
tobolac. Iz jajaca izlazi liinka s tri para nogu; tijekom rasta se presvlai i prolazi dva
stadija nimfe i nakon toga razvijaju se odrasli mujaci i enke. Razvojni ciklus je zavren za
18-24 dana.
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
18
KLINIKA SLIKA
Kod svih ivotinja osim kod pasa, demodikoza je u pravilu lokalizirana i benigna, iako
moe trajati mjesecima; sekundarna infekcija mikroorganizmima (najee stafilokokima)
moe pogoravati kliniku sliku. Karakterizira je ispadanje dlake, crvenilo koe, prhutanje ili
tvorba voria, te eventualno i ulceracije, obino bez svrbea. Kod preivaa, kopitara i
svinja promjene su obino lokalizirane na glavi i dorzalnom dijelu tijela, kod maaka na glavi
i vratu, katkada i u vanjskom zvukovodu. U sluaju tekih metabolikih bolesti ili
imunosupresije i kod maaka se moe razviti slika generalizirane demodikoze, ali je izrazito
rijetka.
Kod pasa, juvenilna se demodikoza uvijek javlja u mladosti (u dobi od 3-12
mjeseci), a ispadanje dlake najee zapoinje na glavi, u blizini oka i/ili u kutu usana
(SLIKA 22); promjene se mogu iriti na prsa, prednje noge i ostale dijelove tijela. Ako se
zahvaena povrina ili broj bezdlanih mjesta poveava (vie od 5 ogranienih mjesta ili
cijela jedna regija tijela) govorimo o general izi ranoj juvenilnoj demodikozi .
Na nekim mjestima dlaka poinje rasti, ali na drugima ispada, nema svrbea, ili je blag do
umjeren. esta je i crvena boja koe; zato demodikozu pasa zovu crvenom ugom (SLIKA
23). Katkada je dlaka mrljasto prorijeena, pa izgleda kao da je izjedena od moljaca.
Generalizacija procesa je obino povezana sa sekundarnom infekcijom mikroorganizmima i
razvojem pustula, furunkuloze i duboke piodermije, popraenih umjerenim svrbeem. esta
posljedica neadekvatnog lijeenja juvenilne generalizirane demodikoze je razvoj
demodikoznog pododermatitisa i/ili demodikozne upale vanjskog zvukovoda. esto je
dijagnosticiramo kod pasa starijih od godinu dana, koji obino vie i nemaju promjene na
koi drugih dijelova tijela. Ponekad dolazi samostalno, a uvijek je smatramo (i lijeimo) kao
generaliziranu demodikozu.
Demodikoza kod odraslih pasa moe takoer biti lokalizirana (rjee) i generalizirana
(ee), a esto je komplicirana sekundarnom infekcijom mikroorganizmima.
SLIKA 22: Promjene na koi glave; demodikoza kod mladog
labradora
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
19
DIJAGNOZA
Klinika slika nije karakteristina, ali kod
juvenilne demodikoze pasa karakteristina je
dob kad se poinju javljati promjene. Nuna je
parazitoloka pretraga koe, a nalaz uzronika u
dubokim strugotinama i uz korijen iupane
dlake najee je jednostavan. Demodeksi su
maleni (100-400 m), izduenog, crvolikog
tijela, donekle nalik klipu kukuruza ili krokodilu
(SLIKA 24). Gnatosoma im je trapezoidna.
Adultni stadiji imaju etiri para zdepastih,
trolanih nogu na prednjem dijelu tijela.
Opistosoma je izduljena i popreno isprugana.
Liinke imaju tri para kratkih nogu, okomito
postavljenih na podunu osovinu tijela. Kod pasa
s debljim epidermisom (pasminska osobina, ali i
kod neto starijih ivotinja) treba pretraiti vie
uzoraka, a ponekad je potrebno napraviti i
patohistoloku pretragu biopsata koe.
LIJEENJE
Lijeiti treba samo generaliziranu demodikozu kod pasa, iako se i kod drugih ivotinja
uspjeno mogu koristiti akaricidi. Mnogo godina je za lijeenje generalizirane demodikoze
SLIKA 23: generalizirana demodikoza, crvena uga
Zbirka T. .
SLIKA 24: D. canis x 200
Zbirka T. .
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
20
pasa jedina bila djelotvorna vodena emulzija amitraza, akaricida iz skupine formamidina.
Koritena je koncentracija od 250 ppM-a koja se nanosila na itavo tijelo, ukljuujui i
vanjske zvukovode, svakih 14 dana tijekom 1,5-2 mjeseca. Posljednjih petnaestak godina
spomenuta koncentracija i dinamika primjene najee nisu djelotvorni. Sve ee
primjenjujemo koncentraciju od 500 ppM-a u razmacima od 7, 5 ili 3 dana, tijekom 3 i vie
mjeseci. Tretman se prekida nakon to dlaka naraste, a dva uzorka pregledana u razmaku od
2-3 tjedna budu negativna na demodekse.
Odlini rezultati u lijeenju generalizirane demodikoze kod pasa mogu se postii
visokim dozama makrociklikih laktona. Meutim, kod homozigotne mutacije jednog gena
(MDR1), mogu je prodor tih pripravaka kroz hematoencefalnu barijeru i razvoj tekih, ak
smrtonosnih neurolokih nuspojava. Mutacija je najea kod britanskih i australskih
ovarskih pasmina pasa, te njihovih krianaca. U nekim zemljama se prije primjene
makrociklikih laktona kod pasa provodi testiranje na prisutnost mutacije MDR1 gena.
Na poetku adekvatnog, djelotovornog lijeenja esto kod pasa dolazi do dramatinog
pogoranja (pustulozni, piotraumatski dermatitis, pododermatitis). Do pogoranja dolazi
tijekom prvog tjedna lijeenja (bez obzira na pripravak). Kortikosteroidi su kontraindicirani,
ali treba sprijeiti eanje (ovratnik!), a po potrebi uvesti antibiotik.
PROFILAKSA
Pse koji su imali generaliziranu demodikozu ne bi trebalo koristiti u rasplodu.
To vrijedi i za kuje i za mujake koji u dva legla s razliitim partnerima daju potomstvo s
generaliziranom demodikozom.
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
21
OSNOVNA NAELA LIJEENJA UGE KOD DOMAIH IVOTINJA
Pripravci koje primjenjujemo su otrovniji za uzronike uge nego za nositelja, ali uvijek
treba poduzeti sve potrebne mjere kako bi se sprijeilo trovanje ivotinja, ali i ovjeka koji
provodi lijeenje. Uvijek treba proitati upute za primjenu, s obzirom na kontraindikacije,
doziranje i mogue nuspojave. Mjere opreza su potrebne takoer i da se sprijei kontaminacija
podzemnih voda.
1. Lijeimo uvijek sve ivotinje u kontaktu, odnosno itavo krdo/stado/opor/jato, ako je
i samo jedna ivotinja pozitivna (kod demodikoze ne, jer nije kontagiozna!).
2. Treba oiati duge dlake, ukloniti kraste i druge naslage s koe.
3. Tretiraju se svi predmeti, odnosno nastamba (kod demodikoze ne!) ako se ne
primjenjuju makrocikliki laktoni (ugarci izvan ivotinje preive 2-8 tj.).
4. Postupak ponavljamo u vremenu neto kraem od duine trajanja razvojnog ciklusa
ugarca-uzronika jer preparati ne djeluju ovicidno (najbolje svakih 7-10 dana,
minimalno 3-4 puta, bolje 5-7 puta).
5. Izbor pripravka provodimo s obzirom na djelotvornost, toksinost (za ivotinju ili
ovjeka), rezidua i cijenu.
NAJEE KORITENI AKARICIDNI PRIPRAVCI
1. formamidini (amitraz): kupke itavoga tijela (kod konja kontraindiciran!)
2. piretroidi (kod maaka su kontraindicirani!)
3. makrocikliki laktoni (avermektini i milbemicini ): ivermektin, doramektin,
milbemicin, selamektin, moksidektin (parenteralni, peroralni, spot-on i pour-on
pripravci).
4. klorirani ugljikovodici i organofosforni spojevi rijetko se primjenjuju zbog
potencijalne toksinosti
-
T. IVINJAKPARAZITOLOGIJA I INVAZIJSKE BOLESTI -UGA
22
LITERATURA
The Merck Veterinary Manual: http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp
International Veterinary Information Service (IVIS): http://www.ivis.org/home.asp
BOWMAN, D. D., C. M. HENDRIX, D. S. LINDSAY, S. C. BARR (2002): Feline clinical parasitology,
1st ed., Iowa State University Press.
SCOTT, D. W., W. H. MILLER, C. E. GRIFFIN (1995): Parasitic skin diseases. Muller and Kirks Small
Animal Dermatology. 5th ed., W. B. Saunders, Philadelphia. pp. 417-432.
URQUHART, G. M., J. L. DUNCAN, J. ARMOUR, A. M. DUNN, F. W. JENNINGS (1996): Veterinary
Parasitology 2nd ed. Blackwell Scientific, Oxford.
WALL, R., D. SHEARER (2001): Veterinary Ectoparasites: Biology, Pathology and
Control, 2nd ed., Blackwell Sciencenific, Oxford.