Svjetlo riječi [broj 347, februar 2012.]

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXX. � Broj 347 � Sarajevo, veljača 2012. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1 26.1.2012 17:25:12

Obavijest čitateljima u Hrvatskoj

Kako smo već ranije objavljivali, predstavništvo Svjetla riječi u Zagrebu je prestalo s radom. Naša izdanja sada možete potražiti u Knjižari sv. Antuna u Zagrebu (Kaptol 6) ili naručiti na tel. 01/4828 823.

Pretplatu za Svjetlo riječi iz Hrvatske možete izvršiti na sljedeći račun kod Zagrebačke banke.Franjevački samostan sv. Ilije, Prigornica 2, 10090 Zagreb-Susedgrad

Račun: 2360000-1500028007

Molimo Vas da u rubriku Model upišete 00 a u rubriku Poziv na broj svoj ID broj radi točnijeg registriranja uplata budući da iz banke dobivamo nepotpune podatke. Hvala za razumijevanje!

Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas – knjiga 1 cijena 15 KMNapomena: Tiraž ove knjige od 1.500 primjeraka je rasprodan. U pripremi drugo, dopunjeno izdanje.

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine – Lirika, epika, retorika – knjiga 4 cijena 25 KM

Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine – Proza, drama i mikrostrukture – knjiga 5 cijena 15 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljeća – knjiga 6 cijena 15 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od sredine XVIII. do konca XIX. stoljeća – knjiga 7 cijena 20 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća – knjiga 8 cijena 15 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine koncem XIX. i prve polovice XX. stoljeća – knjiga 9 cijena 25 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u prvoj polovici XX. stoljeća – knjiga 10 cijena 20 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću – knjiga 11 cijena 20 KM

Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću – knjiga 12 cijena 17 KM

Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme – knjiga 13 cijena 15 KM

Silvije Strahimir Kranjčević: Pjesnička proza, kritika, pisma – knjiga 14 cijena 20 KM

Tugomir Alaupović, Ante Neimarević, Štefanija (Štefa) Jurkić, Ljubo Hrgić (Hrvoje Bor): Izbor iz djela – knjiga 15 cijena 25 KM

Tin Ujević: Riđokosi Mesije, poezija – knjiga 16 cijena 15 KM

Tin Ujević: Predigra bure, proza – knjiga 17 cijena 18 KM

Ivo Andrić: Prokleta avlija – knjiga 18 cijena 10 KM

Ivo Andrić: Na Drini ćuprija – knjiga 19 cijena 18 KM

Ivo Andrić: Travnička hronika – knjiga 20 cijena 20 KM

Ivo Andrić: Pripovijetke – knjiga 21 cijena 24 KM

Antun Branko Šimić: Pjesme – knjiga 22 cijena 18 KM

Antun Branko Šimić: Proza I – knjiga 23 cijena 20 KM

Antun Branko Šimić: Proza II – knjiga 24 cijena 20 KM

Jakša Kušan: Jedan život – knjiga 26 cijena 16 KM

Nikola Šop: Pjesme, drame – knjiga 28 cijena 20 KM

Nikola Šop: Proze – knjiga 29 cijena 15 KM

Nikola Šop: Pisma – knjiga 30 cijena 15 KM

Stanislav Šimić, Vladimir Jurčić: Izabrana djela – knjiga 31 cijena 37 KM

Vitomir Lukić: Romani – knjiga 38 cijena 20 KM

Vitomir Lukić: Pripovijetke i novele – knjiga 39 cijena 30 KM

Vitomir Lukić: Pjesme, druge proze – knjiga 40 cijena 30 KM

HRVATSKA KNJIŽEVNOST BOSNE I HERCEGOVINE U 100 KNJIGAIzdavač

MATICA HRVATSKA U SARAJEVUVrazova 7 • BiH-71000 Sarajevo • tel: +387 33 550 835 • fax: +387 33 550 836 • e-mail: [email protected] • [email protected]

SuizdavačFMC SVJETLO RIJEČI

Zagrebačka 19 • BiH-71000 Sarajevo • tel: +387 33 726 200 • fax: +387 33 812 247 • e-mail: [email protected]

NOVO! Ilija Jakovljević: Proza i poezija – knjiga 25 – cijena 30 KM NOVO!

omot.indd 2 26.1.2012 17:25:23

vlasnikFranjevačka provincija

Bosna Srebrena

nakladnikFMC Svjetlo riječi d.o.o.

ravnateljMiljenko Petričević

[email protected]

glavni urednikIvan Šarčević

[email protected]

zamjenik glavnog urednikaDrago Bojić

[email protected]

uredničko vijećeDrago Bojić

Boris DivkovićLadislav Z. Fišić

Miljenko PetričevićDarko RubčićIvan Šarčević

adresa uredništvaZagrebačka 18, BiH71000 SARAJEVO

tel: + 387 (0)33 72 62 00fax: + 387 (0)33 81 22 47

[email protected]@svjetlorijeci.ba

[email protected]://www.svjetlorijeci.ba

godišnja pretplataBiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn

Švicarska 80 CHFZapadna Europa 40 €Prekooceanske zemlje

80 USD/120 AUD

bankovni računi – KM: Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

devizeRaiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo502012000-36371

IBAN: BA391611000001251358

SWIFT: RZBABA2SUniCredit Bank d.d. BiH

25021420101IBAN:

BA393386904812029659SWIFT: UNCRBA22

račun u njemačkojSparkasse Ulm, Kontonummer

891343 BLZ 63050000(Svjetlo riječi) Deutschland

račun u švicarskojCredit Suisse

CS Wädenswil - 459061-10Kontonummer PM

Wädenswil 80-500-4

grafičko oblikovanjeBranko R. Ilić

tisakRadin print culture

Sveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu

obrazovanja, nauke iinformiranja Kantona Sara-

jevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine

ISSN 1512-6986

IZ SADRŽAJA

RIJEČ ČITATELJIMA

Vrijeme korizme je vrijeme molitve, milostinje, posta i odricanja. Dobro je podsjetiti se što o postu kaže Evanđelje: “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. (…) Ti kad postiš, na-maži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš (…) I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uz-vratit će ti” (Mt 6,16-18).

Otkad je u našoj zemlji pseudoreligija svo-jim izvještačenim religijskim praksama zagos-podarila javnim životom, postovi i odricanja se razumijevaju kao vanjski znakovi potvrde nečije vjere ili pripadnosti određenoj vjerskoj skupini. Podrazumijeva namršteno, mrzilačko lice prema onima koji drukčije vjeruju kako bi se dokazali pred svojima. Istodobno, oni su i izraz religijskog formalizma kojim se pokušava prekriti ili barem umanjiti odgovornost za zla na osobnoj ili kolektivnoj i društvenoj razini. Kao da se čestim postovima, umnažanjem molitvi i klanjanja mogu opravdati svi ideološki, moralni i stvarni mrakovi u kojima se živi.

Citirani tekst iz Evanđelja poziva na druk-čije shvaćanje posta i odricanja. Ono bi trebalo

biti ne samo radosno i ponizno, već i skrovito, bez parada, izvještačene pobožnosti i obrednog spektakla, bez onog namještenog duhovnjaštva koje ispod privida optimizma krije neslobodu i strah od radosti života. Korizmeno odricanje, suprotno praksi mnogih suvremenih pobožnja-ka, znači upravo odricanje od primitiviziranja i banaliziranja vlastite vjerske prakse, od vlastitih zabluda i gluposti na osobnoj i kolektivnoj ra-zini, od iskrivljenih i ružnih slika Boga koje ne podnose druge – od svakog zla.

Odricanje koje ostaje isključivo na razini samozaljubivog uvježbavanja vlastitih voljnih mogućnosti ili pukog ispunjavanja crkvenih propisa i zapovijedi nema nikakvog uporišta u Evanđelju koje u prvi plan stavlja odricanje od sebeljublja, moći i nasilja nad drugima, odri-canje i od duhovnoga nasilja nad drugima. Tek onda će i druga naša odricanja – javna ili skro-vita – zadobiti viši smisao i senzibilizirati nas za drugoga, za više stvari i za Boga.

Zamjenik urednika

Tema broja 6KORIZMI USUSRET

S odsutnim Bogom hoditiTrajna korizma

Božja djela u Bibliji 12KAKO ČITATI SVETO PISMO

Božja riječ i ljudski kontekst

Aktualno 18KRIZA VJERE I CRKVENOSTI

Ili reforme ili “malo stado”

Razgovor 20TOMÁŠ HALÍK

Dalekima blizu

U retrovizoru 28Ordenje nad žrtvama

Reportaža 36POVIJEST GLAVNOG BH. MUZEJA

Poslije Europe – “slučaj”

Povratak 44VISOKO

Hrvatska oaza u kraljevskom gradu

Razgovor 62ANDRIJANA PRAVIDUR

Arheologija u kulturi apsurda

Radosno i skrovito

Milu

tin S

TOJČ

EVIĆ

sr03.indd 3 26.1.2012 18:25:47

4 Svjetlo riječi veljača 2012.

OSVRTI

Na proslavi Dana i krsne slave

Republike Srpske bilo je još

rezerviranih mjesta

Sve što se događalo 9. siječnja na pro-slavi dvadestgodišnjice srpskog enti-teta u BiH – govori, priredbe, liturgi-

je i parade – imalo je za cilj da laž proglasi istinom, hipokriziju maskira obredima i ordenjem, odgovornost za zločine opravda povijesnom i metafi zičkom nužnoš ću. U tom pozorištu fatalizma, slično glavnom lutkaru, sve konce je povlačio predsjednik – M. Dodik. On je tumačio kako je MKMV (miloševićevsko-karadžićevsko-mladićev-sko vojvodstvo) u BiH “istorijska potreba i izraz legitimne volje srpskoga naroda”; u njega je “ugrađena vjekovna borba pro-tiv tiranije i zla, protiv fašizma i rasizma” i poželio je da MKMV traje “koliko je trajao san o slobodi”. Njemu su se, između osta-lih, pridružili predsjednik Republike Sr-bije, B. Tadić, obmanjivač konsenzusom i pomirenjem među narodima i državama a kojeg demantiraju postupci, te neizostavni putujući režiser svesrpske folklorne kultu-re, Emir (Nemanja) Kusturica koji misli da će se promjenom imena izjednačiti s Ivom – Ivom Andrićem.

Jubilej MKMV-a uzveličali su i jerarsi. I prvi među jednakima, patrijarh Irinej. Isti onaj koji je nakon izbora za poglava-ra SPC uputio dvije jasne poruke. Prvu muslimanima: “Filozofi ja i psihologija islama je da muslimani, kada su u ma-njem broju, umeju da se ponašaju i da budu korektni, ali kad postanu nadmoć-ni i superiorni, čine pritisak.” Drugu Cr-nogorcima: “Mi smo jedan isti narod, ma kako to poricali. Deoba koja se desila između Srbije i Crne Gore je bezumna i nerazumna stvar… Ne mogu da shvatim da Crnogorac ne prizna srpstvo kao svo-ju maticu, kao svoj narod. I mi se ovde u Srbiji delimo na Šumadince, Bosance, Vojvođane, ali naša matica, naši koreni su u jednom narodu – srpskom.”

Treba spomenuti da je, s istoga mje-sta gdje je u Banjoj Luci govorio patrijarh Irinej, njegov prethodnik, patrijarh Pavle, blagoslivljajući ponovnu gradnju crkve koju su ustaše srušili i ubili banjalučkog episkopa Platona, opomenuo prisutne ovim riječima: “Moraju se uzroci ove da-našnje tragedije rasvetliti i sagledati u celi-ni, jer oni nisu nastali preko noći. Jer, tre-ba nam izići pred novomučenika episkopa banjalučkog Platona, koji je među prvima pao, žrtvujući radije sebe nego druge. Zato ovaj razoreni hram, na čijem mestu gradi-mo novi, sve nas opominje. Zar je trebalo rušiti džamije u ovom gradu, zar je trebalo mecima izrešetati krst katoličke bogomo-lje u ovom gradu?” Patrijarha se nije čulo, jer se često i sam radikalno pobijao. Bez rata, i uz ovu opomenu, nastradale su još mnoge bogomolje i protjerani su gotovo svi nesrbi iz Platonovog grada.

A patrijarh Irinej je za ovu zgodu iz svog svetosavskog arsenala izlio blago-slov na svekoliko MKM-vojvodstvo kao “najmlađu srpsku državu”. Ništa novo da se “ne može shvatiti”. Jer ako je Sveti Stefan zaštitnik MKMV-a, “vjekovnog” srpskog Lebensraum-a, naseobine, očiš-ćene od Hrvata i Bošnjaka, onda je sve moguće. Onda i Sv. Stefan i njegov učitelj Hristos mogu postati podanici najmlađe metohije. Naravno da je to izopačenje i

evanđelja i krš ćanstva. Jer, u teološkom smislu, Sveti Stefan najprije može biti za-štitnik žrtava vojske RS-a. A u političko-vojnom smislu, MKM-vojvodstvo nastalo je kao prisilna kontrakcija velikosrpskog projekta, i onog karadžićevsko-plavšić-kinog od 70% Bosne i Hercegovine na daytonski 49%. To je vojvodstvo spašeno uz pomoć tuđmanovske herceg-bosan-ske politike, uz pomoć besmislenoga rata između Hrvata i Bošnjaka, nešto uz po-moć rata Bošnjaka i Bošnjaka u Krajini, a najviše izdašnom međunarodnom po-drškom beščaš ću i nepravdi.

Vratimo se simbolici koja uspostavlja novu stvarnost. Sveti Stefan, dakle, svje-doči sve suprotno od onoga što se u Vojvodstvu slavi: Srpski entitet je jedan od najteokratskijih pejzaža u svijetu, iz-građen od gubitka “jugoslavenskih” i “bosansko-sarajevskih” privilegija, od straha od drugoga, od zločina, genocida, protjeranih ljudi, opustošenih mjesta, od logora i masovnih grobišta. Jednom ri-ječju, to je moralno zapušteni i krš ćanski samoporicajući “krajolik od krikova” (N. Sachs), zarasla naseobina u nijeme vapa-je žrtava koji su prigušeni zaglušujućom bukom svesrpske ugroženosti.

A slavski obredi su bili ne da se slavi Boga, nego da se zatomi svijest grešnosti,

Nesposobni za krivnju –

sr04-05.indd 4 26.1.2012 17:33:07

veljača 2012. Svjetlo riječi 5

OSVRTI

da se obeskrijepi sposobnost za krivnju – ona sposobnost kojom čovjek očituje svoju najvišu slobodu i dostojanstvo. Iz sposobnosti za krivnju, za samokritiku i pokajanje, nastao je veliki Apostol Pavao. Baš onaj veliki koji je asistirao kamenova-nju nedužnog Stefana. MKM-naseobina živi, međutim, u pretkrš ćanskom, predo-braćeničkom, predpavlovskom stadiju, bez grijeha i krivnje. Ne “metaniše” se, nego jadikuje kako su Srbi “kamenovani Stefani”. Još se nije ni čulo Kristove rije-či: Savle, Savle, zašto me progoniš? Kao i svaki nacionalizam, i srpski fi letizam (svetosavski nacionalizam) je bezboštvo, huljenje na Boga i unižavanje ljudi.

Začuđuje – a može li što još začuditi u “bezgrešnom” MKMV – da su ordenje primili – D. Čavić i biskup F. Komarica. Čavić je, ima tome godina, kao jedan od Karadžićevih nasljednika na prijestolju

RS kazao o srpskom genocidu u Srebre-nici sljedeće: “Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin i pri tome se, možda, pozivao na narod kome pripa-da, po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj, koji se, možda, pozivao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin, protiv Boga u koga vjeruje. Oni koji su u ratu čineći nedjela izgubi-li obraz, ne mogu očekivati da zbog njih cijeli srpski narod ostane bez obraza. Ko je od Srba u ratu izgubio obraz, sami mo-ramo utvrditi.” Takav D. Čavić, kao jedan od predsjednika MKMV-a, čiji su tvorci po zatvorima i haškim sudnicama tvrde-ći da su oni, imenom i prezimenom, jed-nako (=) srpski narod, primio je “orden za obraz”. Pa je li onda ono čiš ćenje sebi i

svome narodu bilo tek iznuđeno veliko-predstavničkom prisilom P. Ashdowna?

Biskup Komarica se pridružio ma-loj ali “jakoj” hrvatskoj delegaciji. Nju je predvodio stožerni mešetar D. Čović, predsjednik HDZ RS, da HDZ-a Repu-blike Srpske, jer točno je kazao jedan od glavnih ideologa i Čovićevih lakeja, mo-starski nacionalni brucelee konstruktor N. Raspudić, da Hrvati u BiH, uslijed veliko-bošnjačke hegemonije, “logično” moraju ići sa srpskom (= Dodikovom) politikom i “tražiti zajednički interes s Dodikom”. Ni-šta novo od Tuđmana i Bobana do danas. Hrvatska politika nikad nije imala svoju logiku, nikada nije imenovala nacionalni interes svih Hrvata u BiH, nego samo onaj uskohercegovački pa je zato “logično” sli-jedit srpsku politiku. Štoviše, Čović će, u bezočnom gledanju u oči televizijskom auditoriju, opravdavati svoju prisutnost na banjalučkoj pompi izjavom kako nitko više od njega nije toliko posjećivao male Hrvate u RS i čak je tamo noćivao. Nema se ništa na to kazati osim da je laž, jer se prepoznaje po postupcima i plodovima, a ne po izjavama i njihovom sadržaju. Mo-gao je Čović jedino kazati da ga je u tom noćivanju nadmašio njegov glavni pred-stavnik u MKMV-u, E. Vlajki.

A odlikovani biskup Komarica? Čini se da nadaleko nema crkvenoga prelata koji se nadobivao tolikih nagrada, pa bi prva misao mogla biti da je on kolekcionar odličja, slično onima, ne samo partizan-skim zaslužnicima, koji u javnost isturaju samo svoje zasluge i “limena” prsa.

Na ovom mjestu korisno je spome-nuti kako se ni u Katoličkoj ni u Srpskoj crkvi model ponašanja velikodostojnika nikada nije u bitnom razlikovao od na-cionalno-političkoga. Uvijek se slijedila politika, i u teškim vremenima. U nače-lu postoje dva modela ponašanja, onaj da se ostane u svojoj zemlji i onaj da se ona napusti i sa sobom iseli narod. Uvi-jek je nadvladavao ovaj drugi. I u vrije-me otomanskoga osvajanja Bosne i fra Anđela Zvizdovića, i za vrijeme Bečkoga rata kad je i većina franjevaca otišla i sa sobom povukla narod. Tako je bilo i sa sarajevskim nadbiskupom Šarićem pred sam kraj II. svjetskoga rata. Model povla-čenja iz Bosne, konstitutivni je element hrvatske politike, a najvećim dijelom i

Katoličke crkve “u Hrvata”. I u prošlom ratu hrvatski biskupi i svećenici većinom su slijedili nacionalne sirene F. Tuđmana i povukli sa sobom svijet od Janjeva do Vojvodine. Bosna je mahom opustjela.

Sličnih primjera ima i u Srpskoj pra-voslavnoj crkvi. U njoj je posve prevla-dalo načelo da se slijedi “putujuću drža-vu”, sve do ove Irinejeve “najmlađe”. Više nego model hercegovačkog mitropolita Makarija, koji je našao modus vivendi s turskom vlaš ću i iznova obnovio Pećku patrijaršiju (1557), Srpska crkva slije-di ponašanje Arsenija III. Čarnojevića, vladike Nikolaja (Velimirovića) do onih u posljednjem ratu u Hrvatskoj i BiH, koji su se povukli na sigurno, izmjestili “vladičanske dvore” u “rezervnu domo-vinu” ili u kakav dio “novoočiš ćenog MKMV-a”. I sa sobom su povukli i sveće-nike i narod i mrtve, te iz nove “naseobi-ne” peru grešnu savjest odašiljući poruke o nesreći vlastitog naroda pod mrzitelji-ma pravoslavlja i Srba.

Neki smatraju da biskup Komarica zna što radi primanjem ordena, jer je ostao sa svojim narodom. Ipak, treba ka-zati da je ostankom i nemalom mukom učinio što je trebao učiniti te da se svi postupci ne mogu opravdavati povije-snim zaslugama ili da se samokritičnost odbacuje žalopojkama o nemoći i logo-rejom o vlastitoj ugroženosti, čemu su tako skloni crkveni i uopće vjerski po-glavari. Dakle, biskup Komarica nipošto nije trebao primati “orden za povijesno beščaš će RS” iz Dodikovih ruku. Za to ga ne može ispričati ni nelagoda kod nepot-punog Dodikova tro-poljupca ni ikakva povijesna sličnost s likovima iz prošlosti, jer su okolnosti drukčije. U slučajevima ovakvih odlikovanja, valjalo bi se sjetiti pjesnikovih riječi: “Samo da vaša ne sti-gne me hvala” (S. Tontić).

No, u opravdavanju svoga postupka biskup Komarica je otišao i dalje. Skrio se iza “krš ćanske dužnosti praštanja”: “Mi smo i za vrijeme rata” – veli biskup – “po-zivali na mir i praštanje. Svi se mi trebamo okrenuti prema istini i pravdi, ali i prašta-nju. Naša je krš ćanska dužnost praštanje.”

I tko to može biti protiv opraštanja i po-mirenja? Bez njih, doista, nema budućnosti

Nastavak na 79. stranici

sposobni za »praštanje«

sr04-05.indd 5 26.1.2012 17:33:14


TEMA BROJA Korizmi ususret

Izgleda da smo, pogotovo u ovoj zemlji, svi skupa

jako religiozan svijet. U kakvog se Boga

danas vjeruje?

Piše: • Hrvoje VRANJEŠ

Religija treba biti svjesna svoje sla-bosti i neuspjeha u pokazivanju onoga što je Božje. Treba uvijek

iznova otkrivati samu sebe bezbožnom i idolopokloničkom. Otkrivati svoju nedo-sljednost ne samo pred kritikom dobro-namjernih suvremenika, i onih otvorenog neprijateljstva i neshvaćanja, nego prven-stveno pred licem zahtjevnog Boga komu u svojim obredima i molitvama vjerno upravlja pogled. Nije poznato da je bilo koji pravi prorok bio poslan da traži od naroda više molitve i posta, mirisavijeg kâda i ljepše pjesme. Naprotiv, proroci se satrše govoreći da to nije ono što se traži, da se Bogu gade naše brbljave molitve i žr-tve, da mu smeta miris prinosa.

Ako ćemo ozbiljno uzeti Boga, kao mjerodavnog za naš život, i dopustiti da on bude Bog silni, onda se valja prisjetiti da u Svetom pismu on nije pripitomljeno biće naivne dobrote nego onaj koji često ustaje protiv svoga naroda, kori i kažnja-va, upozorava pa čak i proklinje. Ponaša se kao ljutit čovjek kivan na sve one koji ga prisvajaju i vežu za sebe kao uglednog i moćnog prijatelja, koji bi se dao zavesti i potkupiti da radi u nečiju korist. Bog se želi objaviti drukčijim od onoga kako ga čovjek zamišlja. Njegovi zahtjevi upućeni čovjeku su nešto posve drugo i neizmjer-no su teži, a opet humaniji, od jednostav-nog kulta. U nastupu proroka koji je živio u sedmom stoljeću prije Krista, a ime mu je Mihej, Bog suvereno ulazi u dinamiku svađe, srdi se, ali ostaje vjeran i od čovjeka nešto traži: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.

Od ova tri zahtjeva, koji ama baš ni-kad ne gube na svojoj aktualnosti, ne zna se s kojim danas imamo više problema. No možda je ovaj posljednji o mirnom i ustrajnom koračanju sa svojim Bogom, kao antipod današnjem vremenu, neka-ko najzanimljiviji. Živimo u svijetu u ko-jemu već nekoliko stoljeća nije samo po

sebi razumljivo da ima Boga. Svijet, una-toč velikim razočaranjima u autonomiju čovjeka (svjetski ratovi i divljaštvo kakvo se ne pamti), može funkcionirati bez Boga kao radne hipoteze (D. Bonhoeff er). Na svim područjima svoga djelovanja čovjek je postao autonoman, desakrali-zirao je i demitologizirao svijet u kojem

S odsutnim Bogom

sr06-07.indd 6 26.1.2012 17:36:34


TEMA BROJA

živi i procese koji se u njemu događaju: od nastanka života do smrti kao biološke pretvorbe i vraćanja na osnovne elemen-te. Bez trunka osude takvog postignuća, koje je doduše negativno riješilo Božje stambeno pitanje pa on više nije ni na nebu ni na zemlji, treba ostati pošten i pitati: zar se za čovjeka nije ništa promi-

jenilo Božjim iščeznućem iz širokih po-dručja ljudskog života? Barem onih po-dručja koja ne mogu izdržati besmisao, a to su područja ljudskih odnosa, čija je problematika za vjernike pitanje života i smrti. Pa ako i nije nestalo vjere, onda ipak valja primijetiti da se Bog više ne ljuti niti svađa, nego kao da je pustio da sve ide svojim putem i – bez njega. Ne prijeti silnicima, ne obećava zaštitu od modernih izrabljivača, ne zabranjuje po-litičarima da uzimaju u usta njegovo ime, ne zove prognanike da se vrate, ne buni se što ga se ograničava na knjige učenih i hramove pobožnih. Povukao se. Otišao.

Pa što onda čekamo? Zar ne bi bilo logično i pravo da ga nakon svega i mi zaboravimo i krenemo već jednom ra-čunati samo na sebe, na svoj rad i na smisao koji sebi sami možemo i treba-mo dati? Da napustimo konačno nazor prema kojemu je Bog sve u svemu? No, stvar je takva da Božju odsutnost do-življavamo upravo pred Božjim licem. I to pred dobrohotnim licem koje nam se pokazalo u sudbini Isusa iz Naza-reta. Sudbini koja je kao niti kod jed-nog drugog čovjeka obilježena Božjom prisutnoš ću i u jednakoj, a možda i većoj mjeri, njegovom odsudnoš ću. I to kada je bio najpotrebniji. Ako je suditi o nje-govom životu, onako kako sudimo jedni druge, po načinu kako je umro, riječ je o čovjeku koji ne zaslužuje da mu se ime spominje. Bila je to velika sablazan ne samo za Židove i Grke onoga vremena. Određene muke s takvom sudbinom morali bismo i mi imati. Naravno, ako se usudimo zadržati se nad njegovom napuštenoš ću od Boga i ljudi.

Ipak, sasvim je legitimno, nalazeći za to potvrdu i u samom Pismu, da zbog nje-govog života, zbog čovjeka koji je zemljom koračao čineći jedino dobro, i samu či-njenicu njegove okrutne smrti gledamo na drugačiji način: Bog tog čovjeka nije ostavio. On nije umro u očaju, ali nije ni u sigurnosti da će uskrsnuti. Bog koji je ostao vjeran iznad svakog očekivanja do-pušta nam da u raspetom prepoznajemo njega samoga, koji je jedino i najveće do-bro. Život nalazimo usred smrti, obeća-nje usred besmisla, blizinu u odsutnosti, Boga u čovjeku. Kako ovo iskustvo i vjeru u radosnu vijest posvjedočenu u četirima Evanđeljima, usprkos gruboj realnosti, prelomiti i prevesti u naše vrijeme? Prva stvar na tom putu jest čitanje stvarnosti onakvom kakva ona jest. Tvrda i samora-zumljiva. Stvarnost u kojoj svijet ne ocr-njujemo kako bismo dobili pozadinu za religioznu pouku (G. Bornkamm), gdje

ne zamišljamo Boga po svojim željama samo jer je teško živjeti u pokvarenom svi-jetu. Živjeti kao da Boga nema! Drugo što se traži zapravo je aktivno čekanje, gdje se ne žurimo umrijeti da bismo vječno živje-li. Traži se vjernost zemlji i potvrda života kroz naporno zauzimanje oko dobra koje je samo po sebi nagrada ali i teret jer uvi-jek stojimo pred opasnoš ću odustajanja od dobra koje znači odustajanje od smislena života. Činiti dobro usprkos svemu što se obruši na čovjeka, usprkos pokušajima da se ubije smisao. Usprkos besmislenoj smr-ti i osjećaju da nas je Bog napustio. Mož-da nam je u njegovoj odsutnosti pružena šansa da sami prepoznamo što je dobro i na autentičan ga način u slobodi izaberemo. Možda nam u njegovoj odsutnosti uistinu ostaju samo vjera – ništa, baš ništa drugo – i nada u njegov djelotvorni dolazak.

Svaki govor o vjeri i o onome što se prema nama postavlja kao apsolutno, postaje bespredmetan ako se on ne kon-tekstualizira u prostoru i vremenu. Zato valja upitati: u kakvog se Boga danas vje-ruje? Izgleda da smo, pogotovo u ovoj zemlji, svi skupa jako religiozan svijet u više varijanti. O tome nam svjedoče brojne vjerske škole, sakralne građevi-ne u kojima se narod klanja, pjeva, kadi i uzdiše, ezani i zvona se natječu tko će glasnije pozvati na molitvu, ne bi li tako Boga sklonili na svoju stranu i pokazali se boljim vjernicima od onih drugih. Ne zna se točno čiji je Bog jači i praviji, jer o tome se jedni drugima ne hvalimo nego samo u svom dvorištu i svome stadu. Da, Bog je vrlo popularan u nas. Ispada da su svi Boga pronašli i da ga više nitko ne traži. Ovdje je on poznat i domaći, a zna se da onaj koga mi znamo nama nema šta reći, jer je ili isti kao mi, a onda ne valja ništa, ili je čak i gori. Ne znam kako bi kod nas prošao prorok Mihej, i bi li se Bog u njegovom nastupu uopće usudio pokazati srdžbu. Jer mi ne dopuštamo nikome da bude prema nama zahtjevan, niti da nas iznenadi plemenitoš ću svojih riječi. Gade li se Višnjemu naša prostira-nja i klečanja, brbljanja samoopravdava-jućih molitava, uzaludni sastanci, ako ni-smo spremni na ono osnovno: imati po-vjerenja u drugoga. Umorio bi se prorok kod nas, ili bismo ga proglasili budalom ili izdajicom, a najvažnijih riječi ne bi ni-kada ni čuli: samo pravicu činiti, milosrđe ljubiti, smjerno sa svojim Bogom hoditi. Zar ne možemo uvidjeti da Bog mora biti odsutan, ako hoće biti Bog, a ne naš dobar prijatelj iz stranke. Samo kao apso-lutno Drugi može biti čovjekov Bog, a ne idol naših želja. •

hoditi

Vasilije Josip JORD

AN

, Skidanje s križa, Galerija Šim

un – Dubrave

sr06-07.indd 7 26.1.2012 17:36:43


TEMA BROJA

Korizma je poziv na promjenu životne

prakse, na obraćenje i jedino žalim što traje tako kratko, pa često zamišljam Isusa kako

grmi: - Ne četrdeset dana, nego četrdeset puta četrdeset dana!

Piše: • Roberta NIKŠIĆ

Korizma je vrijeme u kojem na-stojimo biti bolji ljudi, pa iako se naša ljudskost ne može izmjeri-

ti, detaljno je mjerimo brojem molitvi,

prešućenih psovki, neispušenih cigareta i neodmotanih bombonjera i sve to u če-trdeset dana. Istina, neki prođu i kroz te-gobnija odricanja tipa – odričem se sebe-ljublja, taštine, oholosti, uznositosti, dok neki i neke pođu putem stjecanja – bit ću zahvalna, radina, čestita, vedra, sućutna... A neko se sjeti i onih potrebitih, ugrože-nih, na rubu društva i egzistencije a na dohvat ruke, pa ih odluči baš ove koriz-me uhvatiti za ruku, ako ništa a ono bar u rukavicama. I sve je to hvalevrijedno, sva ta ljudska stremljenja da budemo bolji i pripravniji za susret s Uskrslim. Ako se nekad i svode na čisto izvanjsko odrica-nje i suvremeno pomodarstvo, shvatimo i to, jer ne može čovjek kozmetički nedo-tjeran pred Gospoda Boga.

No, kako bilo da bilo, odlučili se mi za parcijalni ili totalni make over pred Bo-gom, korizma je poziv na promjenu ži-votne prakse, na obraćenje i jedino žalim što traje tako kratko, pa često zamišljam Isusa kako grmi: - Ne četrdeset dana, nego četrdeset puta četrdeset dana! No, čini mi se da mi u Bosni i živimo neku vrstu dugotrajne korizme. Elem, odrekli smo se života u normalnim uvjetima, ze-

mlja grca u dugovima a nas pitaju (op. a. hrane) nacionalnim vrednotama i pono-som, ljudi su ili nezaposleni ili prezapo-sleni i potplaćeni dok su mito i korupcija autohtoni brand. Naši Zagovornici, bez našeg pitanja i pristanka govore u ime većine o našoj “minorizaciji” i pretvara-ju se u žrtvenu janjad dobro naplativih vitalnih nacionalnih interesa, usrdno se klanjajući i surađujući sa Zlom zbog vla-stitih interesa a sveudilj ih proglašavajući našim dobrom, sve u cilju naše “majo-rizacije”. Kobajagi. To je naša korizma svagdašnja, čistilište vlastitih loših izbora i procjena, trpimo i okajavamo čini mi se čitavu vječnost, živimo u prošlosti, sa-dašnjost tratimo, a brinemo se za buduć-nost. Tako i ja, prisjećam se neke Bosne otprije, strepim nad njezinom budućnoš-ću, dok mi sadašnjost izmiče.

Sve to promatram i pišem, vrludaju-ći sjećanjima, iz Velike Kladuše i sve se nadam kako sam u krivu, uostalom “što dobro može doći iz Kladuše”, samog ruba Bosne, pomalo izoliranog i geografski i politički od ostatka zemlje i samim time svijeta za sebe, ili bar dijela svijeta druga-čijeg od ostalih dijelova Bosne. Nekima

Trajna korizma

sr08-09.indd 8 26.1.2012 17:37:12


TEMA BROJA

od vas nepoznat i neviđen dio, poznat samo po aferama, Agrokomercu, Babi i čokoladi San. Ovdje živi šačica katolika koji su se već odavno odrekli prava da odu, jer što bi rekao naš Zagovornik “nisu imali gdje otići”. Oni će se i ove korizme, baš kao i svi ostali katolici diljem Bosne odreći nečega. Ja bih voljela za njih a i za sebe da se prisjetimo onih ratnih korizmi kada su vlastitom dobrotom ili silom pri-lika s Lazarima njihova vremena dijelili sve, pa i vlastite mrvice. Bilo je to, u tim vremenima sluđenosti, gubitka i patnje, po mnogočemu veličanstveno vrijeme.

Tih je godina grad bio dolazni peron, usputna stanica mnogobrojnih izbjeglica što su dolazili i odlazili u valovima, na početku iz obližnjih krajeva Hrvatske, a onda iz svih dijelova sjeverozapadne i srednje Bosne. Dovodili bi ih u škole, poštu, dom kulture i svatko je mogao izabrati svoje privatne izbjeglice i odvesti ih kući. Čekali bi sa svojim vrećicama da

im se netko smiluje. A onda su udomlje-ni čekali da odu u druge zemlje i mašta-li o njima, samo da zaborave Zlo što ih je potjeralo iz njihovih domova. Koliko imanja stane u njihovu jednu vrećicu. Malo. Isto toliko su im i kladuški katolici i svi ostali Kladuščani mogli dati i sami hranjeni mrvicama “civiliziranog svijeta”, humanitarne pomoći, već davno istekla roka trajanja. Ipak se živjelo, davalo, raz-mjenjivalo. Ne višak, samo ono najnuž-nije, najneophodnije, što su i sami imali, a dali su sve. To je bilo vrijeme korizme.

A onda su i sami Kladuščani uvjež-bali vještinu brzog pakiranja vrećica, ce-kera, onih žalosno smiješnih zavežljaja i spoznali koliko imanja stane u takav je-dan kofer a koliko sjećanja, tuge, mržnje, straha i poniženosti. Krenuli su u vlastito izbjeglištvo, potucajući se po izbjeglič-kim kampovima sve dok se nisu vratili u porušene i opustošene domove a oni što su imali sreće i zatekli kuće koliko-toli-ko čitave udomili su one koji su čekali na povratak i obnovu. Opet se dijelilo sve, u vremenu neljudskosti, umnažala se njihova ljudskost. Bilo je to korizmeno vrijeme, povlašteno vrijeme, kairos za njihovu ljudskost. Ne znam je li kladuške katolike, koji su sa svojim sugrađanima dijelili sudbinu grada, nadahnuo Isus – pomagač siromašnih, prijatelj grešnika, brat svakog patnika, tješitelj tužnih, is-cjelitelj bolesnih, bodritelj slabih, ljubitelj ljudi... (Kaufmann Kohler) ili sila prilika, izmiče mom sjećanju, sada već gotovo le-

gendarnom, no ima tu istine. Voljela bih da ih ove korizme na njihovu putu na-dahne Isus koji se tako malo zanimao za nacionalne interese, a tako puno za lju-de, za bližnjeg – svakog čovjeka u potre-bi, mjeru svih stvari u njegovu nastupu i životnoj fi lozofi ji. I da ta korizma bude trajna i nadvlada ovu osrednju učmalost koja vlada, politikantsku baruštinu i sve-opću kuknjavu zbog recesije.

Danas recesija nije poharala samo naše novčanike nego i međuljudske od-nose, brigu i zauzetost za druge. Stoga, u duhu recesije budimo siromasi u duhu, sjetimo se ožaloš ćenih, krotkih, gladnih i žednih pravednosti, progonjenih našeg doba: ubijenih, nestalih, prognanih, mučenih, silovanih i njihovih obitelji, starih, nemoćnih, bolesnih, umirućih, zlostavljanih u braku, obitelji, na poslu i školi, neplaćenih, potplaćenih, nezapo-slenih, prezaposlenih i svih drugih kojih se sami sjetite, oni su mjera i ogledalo naše ljudskosti.

Baš zato za vas koje ne poznam, a i za sebe, voljela bih nadahnuće od Isusa Siro-maška, Isusa koji nije imao gdje ni glavu nasloniti, iz sljedeće priče. Moja privatna

pripovjedačica slučajno mi ju je ispričala i sve otad me progoni, samo nikako da me obveže. Elem, sjetila se za mene tete Luce iz jednog drugog mikrokozmosa bosan-skog, meni jednako važnog. Teta Luce, kako su je svi u komšiluku zvali, imala je već odrasle kćerke i unuke, i osim njih nije imala “niđe ništa”, pa ni gdje glavu nasloniti. Udomili su je roditelji moje privatne pripovjedačice, nije im bila rod. Bilo je to vrijeme velike sirotinje i grad je bio pun takvih koji su po gospodskim i imućnijim kućama radili ne bi li štogod zaradili, cijepajući drva, čisteći kuće, koljući svinje i čisteći drob, živjeli su od dobrote i milošte sugrađana, Trumano-vih jaja, sira u limenim kutijama čijeg se okusa dobro sjeća i moja pripovjedačica, veli bilo je to nešto najslađe što je jela u životu. Teta Luce bi taj siroti sir što bi ga dobivala dijelila, onako po šniticu maloj pripovjedačici i svom unuku koji bi joj dolazio preko praznika.

Nema već odavno teta Luce a ni njenih ukućana i udomitelja, ostala su samo sje-ćanja, koja moram podijeliti s vama i jedno bremenito pitanje: Tko to, još danas, pu-šta sirote u svoju kuću, u svoj dom? Prema priči pripovjedačice nisu ni oni imali bog zna šta, osim krova nad glavom i toga što nisu bili korisnici socijalne pomoći, nisu bili na popisu sirotinje. Dali su sve što su imali, dali su dom, Lazar je bio za njihovim stolom, Isus je konačno imao gdje glavu nasloniti. Naravno, ja ne znam jesu li bili nadahnuti Isusom Siromaškom, ili višom silom. To izmiče djetinjem sjećanju moje pripovjedačice, ona se sjeća samo iskrene zahvalnosti i ponosa tete Luce u tim šniti-cama sira. Nekako volim vjerovati da ih je nadahnuo Isus Siromašak i da će i meni i vama biti nadahnuće kroz ovu korizmu. I naravno, da će biti trajna ta korizma. Sje-timo je se kad pomislimo da dajemo sve siromasima ovoga svijeta i zemlje čekajući da ih Bog zbrine u našim molitvama, Crk-va u našim lemojzinama i dobrotvornim prilozima, socijalne ustanove, jer i država mora raditi svoj posao, pomoć od našeg suviška i viška “civiliziranog svijeta”. To su i dalje mrvice Lazarima s našeg stola. •

Marc C

HA

GA

LL, Izlazak

• Voljela bih da ih ove korizme na njihovu putu nadahne Isus koji se tako malo zanimao za nacionalne interese, a tako puno za ljude, za bližnjeg – svakog

čovjeka u potrebi, mjeru svih stvari u njegovu nastupu i životnoj fi lozofi ji. I da ta korizma bude trajna i nadvlada ovu osrednju učmalost koja vlada,

politikantsku baruštinu i sveopću kuknjavu zbog recesije •

sr08-09.indd 9 26.1.2012 17:37:19


DUHOVNE STRANICE

Kad kažem da vjerujem u Boga, što to, zapravo, znači? U pojedinim teološkim i religijskim rječnicima pod poj-mom “vjera” naći ćemo različite opise: izrazi “najviša

briga” ili “jedino potrebno” opisuju vjeru kao motivaciju koja orijentira sve životne izbore vjernika; sintagma “osjećaj apsolut-ne ovisnosti” naglašava da je vjera odgovor na prethodnu (Bož-ju) inicijativu; “bezuvjetno povjerenje” da je neodvojiva od nade unatoč razlozima koji idu u prilog očaju. Svi ovi izrazi govore o paradoksalnoj logici vjere koja je logika “viška”. Takva logika, međutim, traži da vjeru ne zatvaramo u teološke koncepte nego da ju ponovno vežemo uz biblijski tekst.

Razliku između religijske i biblijske vjere moguće je svesti na razliku između vjere kao prihvaćanja određenih koncepata, pravila i obreda koji omogućuju prostor svetosti za susret s Bogom te vjere kao povjerenja u Boga, u njegov angaž-man za čovjeka, povjerenja kakvo neprestance pro lazi kroz kritičko propitivanje vlastita utemeljenja. Nije dovoljno da kažem: vjerujem “u Boga”, nego više od toga: vjerujem “Bogu”. Vjera može biti defi ni-rana teološkim konceptima, ali im prethodi. Ona je rizik trajno otvorena odgovaranja.

Najviša briga ostala bi nijemom kada ne bi primala moć riječi iz opetovane interpretacije znakova i sim-bola koji su oblikovali ovu brigu tijekom stoljeća. Osjećaj apsolutne ovisnosti ostao bi slab i nearti-kuliran osjećaj da nije odgovor na poziv da bu-dem novo stvorenje, poziv koji mi otvara nove mogućnosti postojanja i djelovanja. Bezuvjet-no povjerenje bilo bi prazno da se ne oslanja na uvijek iznova obnovljenu interpretaciju događaja-znamenja o kojima piše Sveto pi-smo – izlaska u Starom i uskrsnuća u Novom zavjetu. To su događaji oslobođenja koji otvara-

ju ono najvlastitije moguće moje vlastite slobode i tako za mene postaju živom Riječju Božjom.

Biblijska je vjera u oštroj suprotnosti s očekivanjem ma ka-kve nagrade ili utjehe. Ona je proročka vjera, obećanje bez jam-stva. Vjera, dakle, kakva se probija kroz “noć teologije” do “noći iščekivanja”, vjera Bogu koji ne optužuje niti štiti, nego dopušta da čovjek bude izložen krajnjim opasnostima a da one ne ugro-žavaju njegovu ljudskost; vjera Bogu koji je i sam nemoćan i čija nemoć jedina može pomoći čovjeku da bude čovjek ne bojeći se prijetnji kaznama ni utječući se mogućim utočištima. Tek onkraj ove “noći” ponovno mogu naći Boga utjehe i Boga uskrsnuća. Ili točnije: dopustiti mu da me nađe.

Bog je dobar a da ne očekuje za to nikakvo priznanje, stoga ga istinski ljubimo tek ukoliko od njega baš ništa ne očekuje-

mo za uzvrat nego mu se prepuštamo s povjerenjem. Takvo povjerenje lju-bav je prema svijetu i kozmosu, ljubav

kakva prihvaća patnju, ljubav kakva je sama sebi utjeha i nagrada.

Odricanje što ga vjera traži od mene jest odricanje od svakog znanja o Bogu. Tražiti u Bogu jamstvo za našu želju da u njemu imamo najviše jamstvo znači koristiti Boga kao jamstvo da nas ništa ne može dovesti u pitanje

ukoliko se “odričemo sebe samih”. No, vjera je upravo suprotno od takvoga jamstva – ona je rizik na koji

pristajemo stavljajući svoj život pod znak Isusa koji se odrekao sviju jamstava, čak i Božjega. Što dalje idemo na putu “gubljenja života”, više nas proži-

ma Isusov poziv da “zadobijemo život”, tj. da ga primamo kao dar. Doista, biblijski Bog ništa ne jamči, čak ni sebe, kao izvjesno, nego obećava kao sadržaj nade. •

Jadranka BRNČIĆ

Vjerujem

sr10-11.indd 10 26.1.2012 17:38:12


Uzeti križ znači odreći se predodžbe o Bogu kao mjestu apsolutnoga znanja, kao jamstva sveg našeg znanja, znači prihvatiti tek jednu stvar o Bogu: bio je prisutan u raspetom Kristu i s njim se posve poistovjetio.

Paul RICŒUR

Suprotnost ljubavi nije mržnja nego ravnodušnost. Suprotnost ljepoti nije ružnoća nego ravnodušnost. Suprotnost vjeri nije nevjera nego ravnodušnost. Suprotnost životu nije smrt nego ravnodušnost.

Elie WIESEL

Vjerovati znači učiniti prvi korak čak ako i ne vidiš stepenica.

Martin LUTHER KING

Ništa toliko ne troši naše tijelo i našu dušu kao briga. Tko imalo vjeruje Bogu, trebao bi se stidjeti vlastitih briga.

Mahatma GANDHI

Onomu tko vjeruje, objašnjenja nisu potrebna, onomu tko ne vjeruje, objašnjavati je zalud.

Toma AKVINSKI

sr10-11.indd 11 26.1.2012 17:38:24


BOŽJA DJELA U BIBLIJI Kako čitati Sveto pismo

Kontekstualizacija nam pomaže

da – upravo iz ljubavi prema zapisanoj

Božjoj riječi i njezinoj obvezatnosti – što

ispravnije shvatimo biblijske tekstove i

životom ih oživimo

Piše: • Stipo KLJAJIĆ

U davanju intervjua, jedne od modernijih formi novinarstva, sve su češ ći zahtjevi da se pita-

nja unaprijed pošalju osobama od kojih se traži mišljenje. S jedne strane razlozi takvih zahtjeva nalaze se u mogućnosti smislenijeg, sustavnijeg i staloženijeg odgovaranja na postavljena pitanja. S druge strane time se, što je možda i pre-sudnije, žele izbjeći krive interpretacije i izvlačenje iz konteksta izgovorenih ri-ječi. Iako se time posve ne otklanja mo-gućnost zloupotrebe, ipak se smanjuje opasnost krive interpretacije: teže je iz konteksta izvući i time doslovno izvrnu-ti zapisane nego izgovorene riječi. Ipak i zapisane riječi u stalnoj su opasnosti da budu tumačene izvan konteksta u kojem su nastale. Tako je sa svime što je zapisano, svakako i s Biblijom kao od različitih osoba zapisanom Božjom rije-či. Od namjernih zloupotreba, upravo izvlačenja iz konteksta pojedinih biblij-skih rečenica – među koje spada i ono Hitlerovo o “židovskom đavolskom po-drijetlu” izvađeno, odnosno istrgnuto

iz Ivanovog evanđelja (Iv 8,44) – preko svakodnevnog površnog čitanja i tuma-čenja sve do fundamentalističkog shva-ćanja Pisma, zaogrnutog torzom vjerske gorljivosti.

U problemu nerazumijevanja kon-teksta nastanka biblijskih tekstova Um-berto Eco, književnik i fi lozof, vidi jedan od osnovnih razloga zbog kojih Bibli-ja spada među velike nečitane knjige

Božja riječ i ljudski kontekst

Vladim

ir BLAŽA

NO

VIĆ

, Pranje nogu

sr12-13.indd 12 26.1.2012 17:41:11


BOŽJA DJELA U BIBLIJI

(Great Unread Books). Ukoliko se Bibli-ju i čita, ipak je to uglavnom parcijalno, čitajući samo određene odlomke – samo rečenice ili poglavlja određene biblijske knjige – često bez ikakve informirano-sti o kontekstu u kojem su ti odlomci nastali. Doista, kompleksnost konteksta dolazi do izražaja upravo u čitanju i ra-zumijevanju Biblije. Kao što Bibliju ne čini jedan nego više tekstova, tako je i s kontekstima (s tekstovima): gotovo da je svaka od sedamdeset i tri biblijske knjige nastala u drugačijem, ili barem ne istom, povijesnom kontekstu. Što opet znači u različitim kulturološkim, socijalnim, po-litičkim i drugim okolnostima.

Ukoliko se ozbiljno ne shvate nave-dene odrednice o onima koji su tekst zapisali, onima kojima je tekst upućen i onomu što sam tekst opisuje, teško je doći do njegova ispravnog razumijeva-nja. Stoga povijesno-kritička metoda – možda najosporavanija ali istovreme-no i najneizostavnija – uporno inzisti-ra upravo na osvjetljavanju povijesnog konteksta u kojem je tekst nastao. Pored povijesnog konteksta mora se uvažavati,

uz druga pravila, i literarni kontekst: šira cjelina teksta, njegovo mjesto i važnost u sklopu cjeline poglavlja, određene knji-ge i na koncu Biblije u cjelini. To vrijedi ne samo za one često kritizirane dijelo-ve Biblije – poput izvještaja o tome kako Bog potopom uništava gotovo sav svijet, Izraelci čine genocide nad svojim nepri-jateljima, Božji izabranici se žene s više žena pa sve do raznih preljuba, ubojstava i raznih izopačenosti – nego upravo za čitavu Bibliju, za svaki njezin dio. Nužno je, već pri samom pristupu određenom tekstu, bitno razlikovati prozne od poe-tičnih, narativne od legislativnih, povi-jesne od proročkih tekstova, i da ih ne nabrajamo dalje, jer literarna vrsta bitno određuje sadržaj teksta, a onda samim tim i njegovo tumačenje.

Važnost uvažavanja konteksta poku-šat ćemo pojasniti kroz dva jednostavna primjera. Isus svojim učenicima izričito zapovijeda da, po njegovom primjeru, jedni drugima peru noge. Zapovijed je sama po sebi jasna, no što ona danas znači? Trebamo li doista jedni drugima

prati noge i ako trebamo zašto to ne čini-mo? Na koncu, ima li ova zapovijed da-nas, u dvadeset i prvom stoljeću, u vre-menu kada je pranje nogu posve osobni, higijenski čin, ikakvog smisla? Jedno od mogućih rješenja jest da “preskočimo” ovu zapovijed, da se, zbog nemogućnosti njezine doslovne provedbe u današnjem vremenu, oglušimo o nju, no slijedeći tu logiku ubrzo ćemo morati “preskakati” i mnoge druge Isusove zapovijedi i riječi. Potrebno je očito vidjeti što je za Isusa i njegovo vrijeme značilo pranje nogu i zašto je to zapovjedio. Potrebno je, dakle, barem djelomično, sagledati povijesni kontekst toga vremena. Običaji odijeva-nja i obuvanja Isusovog vremena, uz bit-ne razlike u geografskim odrednicama Isusove domovine i naših krajeva, razli-čiti su od današnjih. Sandale su osnovna obuća: upravo kao nama danas cipele. Prašnjavi putovi i nepostojanje današnjih modernih sredstava prijevoza rezultirali su gotovo uvijek prašnjavim odnosno prljavim nogama koje su se pri ulazu u kuću redovito prale. Budući da se radilo o nepopularnom i prilično neugodnom

poslu, njega su u pravilu obavljali robo-vi: oni su – osobito gospodarima – prali noge na ulazu u kuću. Isus je, kao gos-podar, opravši noge svojim učenicima, primjerom pokazao kako među njima ne smiju vladati odnosi gospodara i robova, kako je poniznost nužna osobina svakog njegovog učenika i kako, na koncu, nema poštenog posla koji nije za čovjeka, a time i za krš ćanina. Prati noge jedni dru-gima danas znači zapravo natjecati se u služenju: ne u robovanju niti sluganskoj poslušnosti, nego u odgovornoj zauze-tosti, zauzetosti kojoj neće biti odbojno ništa što je ljudsko, ma kako neugodno i neprijatno bilo.

Drugi primjer sličan je prvome. Među brojnim zakonskim propisima – danas često čudnim i dalekim – kojima obiluju knjige Izlaska, Levitskog zakonika i Bro-jeva, nalazi se i onaj o posuđenom ogrta-ču: ukoliko uzmeš svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaska sunca (Izl 22,25). Pitanja se javljaju sama od sebe: zašto prije zalaska sunca i za-što samo ogrtač? Ogrtač danas nema ni

izbliza značenje kakvo je imao u vrijeme nastanka ovog propisa. Naime, već sam literarni kontekst ovog zakonskog pro-pisa, tekst koji slijedi neposredno nakon njega, govori kako je to jedini susjedov pokrivač i kako se njime pokriva dok spava, zato mu se mora vratiti prije za-laska sunca. Ne smije se, dakle, dopustiti da netko, zbog posuđene stvari, ostane uskraćen za ono najelementarnije, kao što je pokrivač u inače hladnim noćima palestinskog podneblja. Značenje ogrta-ča danas mnogo je šire i proteže se na sve posuđene stvari zbog kojih osoba koja ih je dala u posudbu može životno oskudi-jevati odnosno ispaštati.

Dva navedena primjera vrlo su jed-nostavna: za mnoga druga mjesta u Bi-bliji potrebna je zahtjevnija i dublja ana-liza povijesnog i literarnog konteksta. To osobito vrijedi za Isusove riječi kojima se često razbacujemo, a još više za komplici-rana mjesta Starog zavjeta čije je doslov-no shvaćanje jednostavno nedopustivo. Suludo bi bilo očekivati da se svaki čitatelj Biblije, u nastojanju da shvati njezin smi-sao, zanima za pozadinu biblijskog teksta

istražujući njegove kontekste. No jedna-ko se nerazumljivom čini činjenica kako želimo što bolje shvatiti biblijske poruke istovremeno u širokim krugovima zaobi-lazeći povijesne i druge kontekste koji su utkani u njih. Valjalo bi stoga, oslobođe-ni od pretjeranog straha o narušavanju božanskog nadahnuća Pisma, upozna-vati barem osnovne datosti u kojima je ono nastalo jer nam njihovo poznavanje može samo pomoći u shvaćanju nepro-cjenjivog blaga Božje riječi zapisane čovjeku i za čovjeka. Uvodi u pojedine biblijske knjige, kao i u samu Bibliju, na ovom su putu korisno i neizostavno po-magalo. O biblijskim komentarima da i ne govorimo. U protivnom smo, možda i nesvjesno i u najboljoj namjeri, u opa-snosti da izvlačimo iz konteksta, a time i iskrivljujemo, pojedine biblijske citate. Ne radi se ni o kakvom sitničavom se-ciranju biblijskog teksta, nego naprotiv o želji da se – upravo iz ljubavi prema zapisanoj Božjoj riječi i njezinoj obve-zatnosti – on što ispravnije shvati i živo-tom oživi. •

• Isus je, kao gospodar, opravši noge svojim učenicima, primjerom pokazao kako među njima ne smiju vladati odnosi gospodara i robova, kako je poniznost nužna

osobina svakog njegovog učenika i kako, na koncu, nema poštenog posla koji nije za čovjeka, a time i za krš ćanina •

sr12-13.indd 13 26.1.2012 17:41:22


SVJETSKI DAN 11. veljače Dan bolesnika

SVJETSKI DAN BOLESNIKA utemeljio je 13. svibnja 1992. papa Ivan Pavao II. Za datum obilježavanja uzeo je 11. veljače kada Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske. Toga dana u marijansko svetište Lurd pristiže mnoštvo bolesnika i mole se za svoje ozdravljenje.Ovaj je dan prilika da se sjetimo bolesnih i nemoćnih oko nas, ali i da zahvalimo svima koji se angažirano brinu za njih. Valja uvijek imati na umu: Bolesti postoje samo u rječnicima, u životu postoje samo bolesnici.

sr14.indd 14 26.1.2012 17:42:08


ŽIVOT I VJERA

Isus je snažno utjecao na ljude i privlačio ih svojom pojavom, susretom, pogledom, riječi-ma, djelima. Ljudi su mu se neodoljivo oda-

zivali i sudbinski ga slijedili. Sva četiri Evanđelja navode izravne Isusove riječi Pođi za mnom i lju-di ostavljaju sav pređašnji život i slijede ga.

Sve počinje otkrićem Isusove povezanosti s Bogom. Na Isusovu krštenju u ljudima odjekuje Božja potvrda Ti si Sin moj, Ljubljeni, Ivan Krsti-telj veli Evo Jaganjca Božjega, žena Samaritanka prepoznaje u njemu Mesiju, Petar ispovijeda Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga i po toj vjeri ga zaposjeda božanska milost i ulazi u duh i pro-stor u kojemu Isus živi. Dakle otkriće i pristanak vjerom da je Isus Krist – Božji Pomazanik, Jaga-njac Božji, Kyrios – Gospodin, Sin Božji, Mesija, Emanuel – Bog među nama, Spasitelj, uvodi lju-de u Božji zagrljaj koji ih prevratnički zahvaća. Isus svjedoči tu svoju posvemašnju povezanost s Ocem božanskim ovlastima koje mijenjaju ljude u susretu s njim, ljudi ozdravljaju, dižu se iz pe-pela, radikalno mijenjaju svoje živote. Isus je do-sljedan toj povezanosti s Ocem do smrti, smrti na križu kojom demaskira i razbija sve laži svijeta koje priječe ulazak u taj prostor božanske milo-sti. Isusova božanska dimenzija posve je druga-čije logike od logike svijeta. Isus nema nikakve moći, ništa ne posjeduje, manji je od svih, sluga svima, govorio je tko hoće biti prvi neka bude po-sljednji, prao je učenicima noge, i svi su vidjeli da se time nije ponižavao, nego, naprotiv, da je po tome božanski. Koga je god susreo, u njemu je budio samopouzdanje, hrabrost, odbačenima je vraćao sigurnost, prezrenima dostojanstvo. Učio je ljude da se njihova veličina prepoznaje po nji-hovim plodovima, a ne po sebeljublju i oholosti. Isus je imao jasne ciljeve koje je beskompromi-sno slijedio, ali mu je uvijek bio važniji čovjek od ciljeva i nikoga nije odbacio, nego pozivao i osposobljavao za svoje ciljeve. Živjeti toga Isu-sa Krista znači živjeti Isusovu božansku blizinu koja se refl ektira u svemu životu. Otpad od te bo-žanske dimenzije, od vjere da je Isus Krist, vodi u propast. Suvremena kriza vjere izvire upravo iz

zaborava te ispovijesti i priključka vjerom na Isu-sovu božansku dimenziju. Zamijenili smo ispo-vijed vjere doktrinarnim umovanjem i platoni-stičkim idealističkim tlapnjama u emocionalnoj uzvišenosti i uzdignuću u božansku sferu.

U iskustvu objave u Bibliji i iskustvu vjere u životu krš ćanstva stalno je prisutna napetost s jedne strane bijega i gubljenja u kultnim radnja-ma koje vjernika zavaravaju da je Božji, integral-na osoba i zreo član Crkve i društva ako formal-no obavi neke radnje poput krštenja djece, priče-sti i krizme, vjenčanja, blagoslova kuća, ponekog hodočaš ća krajnje sumnjivim mjestima i ljudima u kojima se prodaje zdravlje i kupuje laž. Na kra-ju toga puta je zaborav Boga, osjećaj Božje dalji-ne i odsutnosti, postupni pad u magijski strah. S druge strane u Bibliji i svemu krš ćanstvu prisutna je proročka linija, Bog proroka, koja se otklanja od svega toga lažnog pobožnjačkog misticizma i liturgizma, mazohističke askeze i sadističke žr-tve, u vjeru koja se živi, u doživljaj Božje ljubavi u kojoj vjernik utemeljuje svoj život. Isusov stil je proročki, proročki stil se prepoznaje ne po rije-čima, pogotovu ne po onim mlitave egzistencije dat-će-Bog, nego po djelima, plodovima, ali ne po djelima tjeskobna pokrića vlastite praznine, nego po djelima i plodovima koji evidentiraju predanost i oslonac na Boga.

Biti krš ćanin je izričaj koji najbolje iskazu-je temeljnu krš ćansku težnju i osjećanje života našega doba. H. Küng je tako na-

slovio jednu od najčitanijih krš ćanskih knjiga posljednjih 50-ak godina. Biti krš ćanin zapravo izražava zaokret od već umornog, patvorena i nezrela krš ćanstva devalviranih riječi, a zaokret prema krš ćanstvu utemeljenu na doživljaju Bož-je ljubavi, dakle iskustvu vjere koja vjernika sta-bilizira u zrelu i samosvjesnu, samoinicijativnu, vjernu, discipliniranu osobu proročki snažna ži-vota, jasne orijentacije, odlučnu, ali i integriranu osobu u zajedništvo osoba, sposobnu za sućut i ljubav, moralno dosljednu osobu do svjedočenja mučeništva. •

Ivo Marković

Neodoljivi Krist

Isus je učio ljude da se njihova veličina prepoznaje po njihovim plodovima, a ne po sebeljublju i oholosti

sr15.indd 15 26.1.2012 17:43:35


OTVORENI PROZOR I/Ili demokracija i/ili tržište?

Urušavanje društva događa se u vrijeme

opasnog uzmaka države od njezine

prvenstvene zadaće – jamca jednakosti, solidarnosti, javnog

interesa i općeg dobra, države kao brane pred

silom i kao arbitra između suprotstavljenih

privatnih interesa

Piše: • Neven ŠIMAC

S Mladim ljetom 2012. ulazimo u petu godinu krize što potresa na-vlastito europski kontinent, a da

još ne vidimo svjetla na kraju tunela. S koncem jedne i početkom nove godine, običaj je sastavljati bilance i predviđanja. Ne kanim to činiti, već predložiti da se kratko osvrnemo na prijeđeni put od Proljeća naroda 1989/90. do danas te da se sjetimo slavodobitničkog liberalizma koji je proglašavao “konac povijesti” (F. Fukuyama), zagovarao potpuno nespu-tanu ekonomiju (M. Friedman) i najav-ljivao “sraz civilizacija” (S. Huntington). Ne zaboravimo ipak da se u vrijeme ru-šenja Berlinskog zida već čitavo desetljeće svijetom valjala nova, neoliberalna ideo-logija, gurajući u zapećak državu, demo-kraciju i politiku, tj. javni interes i zajed-ničko dobro – i bona communia, kako ih naziva papa Benedikt XVI.

I ako zanemarimo nezanemarivo, tj. rat na ovim našim stranama, valja nam sjetiti se da je sumrak tiranija ipak obilje-

žio minula dva desetljeća, od urušavanja europskih komunističkih režima pa sve do Arapskog proljeća. Nije dakle sporno da je na valu globalizacije došlo i do šire-nja demokracije i ljudskih prava, ali i do neuspjelih pokušaja da se te vrijednosti nametne ratom. Međutim, kako povijest

ni vrijeme nisu nikad stali, jer ljudska sloboda i inventivnost to nisu dopustile, to se nije dogodio konac povijesti. Nije došlo ni do sraza civilizacija, premda se pojavio islamistički terorizam. On je taj koji stavlja u pitanje svoju, a ne i islam-sku kompatibilnost s demokracijom. I,

Uspostavljeni nered, ili

sr16-17.indd 16 26.1.2012 17:44:22


OTVORENI PROZOR

na koncu, neoliberalni ekonomizam nije odnio pobjedu, već je kroz svoju perver-znu, fi nancijsku dimenziju, odgurao svi-jet do ruba ponora.

Dogodilo se, međutim, ono s čime je trebalo računati na ovim našim strana-ma, a to je da demokracija nije tek doga-đaj trenutka, već dugotrajan i mukotrpan proces što nikad ne prestaje. Jer pokazalo se da čak i u razvijenim demokracijama valja bdjeti nad slobodama i nad javnim interesom, budući da i tamo može doći do kriza, pa čak i same predstavničke demokracije, kad i ako ona ustukne pred privatnim, gospodarskim i fi nancijskim interesima. Sadašnje krize to bjelodano pokazuju, pa se nije čuditi da “potkuplje-na politika” posvuda populistički zavodi,

podilazeći ljudskim slabostima i zlim na-gnućima. Zato se i javljaju pokreti ogor-čenih građana, koji od SAD i Španjolske, do Italije i Grčke prosvjeduju protiv dik-tature sve-tržišta i navlastito novca, kao “posebne robe” i jedinog mjerila svega.

Nakon tri desetljeća ekonomije izopa-čene deregulacijom i još perverznijih fi -nancija, što su krenule iz anglosaksonskih zemalja i kao kakav must (neumitnost) se proširile po svijetu, postalo je bjelodano da ekonomija više nije u službi čovjeka, da fi nancije više nisu servis ekonomije, a da ni nacionalne države ni Europska uni-ja više ne štite dovoljno građane i njihova radna mjesta, tj. dostojanstvo ljudi koji žive od svog rada. Ovak vo povijesno klat-no otišlo je predaleko, a da ne bismo stre-pili pred opasnoš ću da mnogi požele iza-brati ponovno podizanje barijera, ukratko potpuno zatvaranje nacionalnih tržišta, kako su to učinile SAD 1929, a što je ro-dilo svjetsku depresiju i tragedije milijuna ljudi i desetaka država. Jer, sve je tada bilo krenulo od sebične misli “radim što me je volja, ne vodeći računa o drugima”.

Svjedoci smo da se razvijeni svijet – G20 i Europska unija – u svojoj sporoj i neodlučnoj borbi protiv fi nancijskog as-pekta krize usredotočuje prvenstveno na banke, a nedovoljno na dugove, najprije javne, državne, ali i privatne. Nemojmo ipak zaboraviti da i javni dugovi – ne-plaćeni na vrijeme, ili za koje je upitno hoće li uopće biti vraćeni – ugrožavaju i bilance banaka. S druge pak strane, strah da se ponovo javi nepovjerenje među bankama zbog ovakvih potraživanja, do-veo je do toga da se čak i Europska unija, koja je do sada prednjačila u zahtjevima za uvođenjem reda i pravila (re-regula-cije) u svijet fi nancija i kapitala, odlučila na jedan krajnje nepravedan korak, a to je pozajmljivanje javnog novca privatnim

bankama po simboličnoj kamati. U tome EU oponaša SAD, koje su 2008. godine novcem poreznih obveznika išle spaša-vati likvidnost banaka, pa im je središnja banka SAD (Federal Reserve) pozajmila 1.200 milijardi dolara po nevjerojatno niskoj kamati, od samo 0,01%. Tako je Europska središnja banka samo u minu-lom prosincu pozajmila privatnim ban-kama 489 milijardi eura po stopi od 1%.

Na skandaloznost ovakve prakse, dok građani, tvrtke pa i same države EU uzajmljuju po stopi od 6 do 9%, pa i više (npr. Grčka), ukazuju prosvjedujući ne-kadašnji francuski premijer, Michel Ro-card i ekonomist Pierre Larrouturou (Le Monde, 3. siječnja 2012). Oni ističu da su visoke stope za države u dugovima još i besmislene, jer ne postoji rizik da one ne vrate svoje dugove, jer ih jamči već po-stojeći Europski fond za fi nancijsku stabil-nost. Osim toga, oni predlažu i konkretan način kako da Europska središnja banka, koja upravlja eurom, na neizravan način pomogne državama koje imaju teškoća s vraćanjem dugova. Sve ovo ukazuje na

potrebu povratka trajnijim pravilima i normama, ali i poslovnom moralu u eko-nomiji i u fi nancijama, jer bez toga neće biti moguće izići iz začaranog kruga ne-reda i pohlepe.

Neće biti moguće, jer bahate fi nanci-je, razuzdana ekonomija i neoliberalna ideologija koja ih je porodila, u čovjeku ne vide ni osobu, ni građanina, već is-ključivo proizvođača i potrošača, mu-šteriju i dužnika. Takva, bijedna slika o čovjeku (antropologija) udara u temelje i u smisao društva i države. Neoliberalna parola “obogatite se” sve više klizi u poti-canje na prisvajanje i na prijevaru, a sve po logici “svatko za sebe”. Tako nestaje društva, tako se raspada društvovni vez i odnos, tako slabi uzajamnost, pa i sama volja-živjeti-zajedno. A sve ovo urušava-nje društva događa se u vrijeme opasnog uzmaka države od njezine prvenstvene zadaće – jamca jednakosti, solidarnosti, javnog interesa i općeg dobra, države kao brane pred silom i kao arbitra između su-protstavljenih privatnih interesa.

Znamo dobro da svaka ljudska zajed-nica, pa tako i društvo i država počivaju na povjerenju. Međutim, krize našega doba pokazuju da nestajanje povjerenja ne potresa samo tranzicijski svijet – a po mnogim istraživanjima Hrvate više nego druge narode – nego i nekad razvijene i principijelne demokracije. Zato se nije čuditi što se jesensko zasjedanje koor-dinacije biskupskih konferencija zema-lja članica Europske unije (COMECE) minulog listopada pozabavilo krizom javnih dugova i budućnoš ću europskih integracija, te konkretno još i pitanjem “Kako povratiti povjerenje”. Na tom su-sretu europskih biskupa i kompetentnih laika, kome je, usput rečeno, kao pro-matrač pribivao i zagrebački nadbiskup i kardinal, Josip Bozanić, predsjednik francuske javne Vlasti nad fi nancijskim tržištem, Jean-Pierre Jouyet, rekao je: “Da bi se povratilo povjerenje, treba ponovo postaviti Crkvu u središte naselja, tj. čo-vjeka u središte gospodarstva, a tržište u službu čovjeka. To nije utopija, jer refor-me su moguće” (v. www.comece.org). •

nova pravila

• Nakon tri desetljeća ekonomije izopačene deregulacijom i još perverznijih fi nancija, što su krenule iz anglosaksonskih zemalja i kao kakav must (neumitnost) se proširile po svijetu,

postalo je bjelodano da ekonomija više nije u službi čovjeka, da fi nancije više nisu servis ekonomije, a da ni nacionalne države ni Europska unija više ne štite dovoljno građane

i njihova radna mjesta, tj. dostojanstvo ljudi koji žive od svog rada •

sr16-17.indd 17 26.1.2012 17:44:30


AKTUALNO Kriza vjere i crkvenosti

Katoličkoj crkvi su potrebne sveobuhvatne

reforme jer su one zahtjev evanđelja,

humanosti, ljudskih prava i sloboda

Piše: • Drago BOJIĆ

Danas je općenito prihvaćeno da europske krš ćanske crkve pro-laze tešku krizu, posebno one u

zapadnom dijelu. Ako je suditi po broju i opsegu ispisanih studija i učestalosti i ži-vosti teoloških rasprava, čini se da je kri-ze najsvjesnija Katolička crkva. O tome posljednjih godina angažirano i ozbiljno govore i pišu mnogi renomirani teolozi i sociolozi religije pokušavajući pritom ot-kriti uzroke ove krize i ukazati na njezina moguća rješenja. Kriza Katoličke crkve i s njom povezani zahtjev za reformama tema su i poznatog Memoranduma iz 2010. godine koji su potpisali stotine te-ologinja i teologa s katoličkih fakulteta. Memorandum je naišao na podršku šire društvene javnosti, ali je izazvao i neodo-bravanje kod većine vodećih ljudi unutar Katoličke crkve. Osim toga, Memoran-dum je pokrenuo i široku diskusiju u te-ološkim i crkvenim krugovima i naišao i na ozbiljnu kritiku pojedinih teologa koji smatraju da je kriza koja potresa Kato-ličku crkvu i institucionalno krš ćanstvo dublja i ozbiljnija od krize centralizira-nog rimskog sustava, njegovih okoštalih struktura i neadekvatne birokratizirane pastoralne prakse. Za potvrdu ove teze neki teolozi navode iskustvo reformira-nih crkava koje ne pogađaju u Memoran-dumu izneseni “katolički” problemi pa ipak proživljavaju veliku krizu po mno-gima čak i ozbiljniju od katoličke strane, te smatraju da je riječ o fundamentalnoj krizi vjere pa čak i “krizi Boga” koja nije ekskluzivno katolički slučaj već se odnosi

i na druge krš ćanske crkve i na vjeru su-vremenog čovjeka uopće.

Izgubljeni monopol na vjeru. Ako se i složimo s tim da je temeljna kriza suvremenog (zapadnog) čovjeka kriza vjere, čini se ipak da je neodgovorno umanjivati ili ignorirati druga nesnala-ženja, nedostatke, zablude ili pogreške institucionaliziranog katoličanstva kao da to ne bi imalo nikakve veze s krizom vjere. Da kritike koje se odnose na Ka-toličku crkvu kao instituciju nisu tek zanovijetanja stotina “dokonih” teologa koji osjećaju intelektualnu odgovornost za svoju zajednicu, ni zlurado likova-nje medija i šire društvene javnosti ili tek izraz kritizerstva “unutrašnjih i(li) vanjskih” neprijatelja Katoličke crkve i rimskog sustava, pokazuje i čežnja su-vremenog čovjeka za duhovnoš ću, za transcendencijom i svetim u najširem

smislu značenja tih pojmova, kako god ta čežnja rezultira najrazličitijim ekspe-rimentiranjima s vlastitom duhovnoš ću – od emocionaliziranja i estetiziranja do banaliziranja i bagateliziranja. Činjeni-ca da i oni ljudi koji napuštaju krš ćanske crkve – a takvih je posljednjih desetljeća sve više i već se broje u milijunima – pri čemu većina njih ne raskida s duhovnoš-ću i vjerom u Boga, upozorava također da se razlozi njihova odlaska moraju uzeti ozbiljnije i da se oni ne mogu tek tako jednostavno shvaćati posljedicom “bezbožnosti” individualiziranog i libe-raliziranog zapadnog svijeta, jer njihov raskid veze s crkvom ne znači istodobno i kraj njihove duhovnosti i nemira koji donosi pitanje Boga i smisla života.

Čini se ipak da je riječ o nečemu što se nerado prihvaća i što ponajviše uzne-miruje krš ćanske crkve i religijske za-jednice uopće – o gubitku monopola na

Ili reforme ili »malo

sr18-19.indd 18 26.1.2012 17:48:25


AKTUALNO

vjeru. Franz-Xaver Kaufmann, sociolog religije, skupa s mnogim drugim teo-lozima i sociolozima religije smatra da vjera i religija u suvremenom svijetu nisu više isključivi monopol velikih religija ili vjerskih zajednica. “Mnogi vjeruju” – smatra Kaufmann – “da mogu živjeti bez crkve a da se pritom zbog toga ne moraju odreći religioznosti. Religijsko područje se proširuje i postaje nejasno, ali ono ne nestaje. Naprotiv: na svjetskoj razini reli-gijsko je polje tek u nastajanju. Crkve su izgubile monopol na religiju i djeluju po-nekad bespomoćno s obzirom na rastuću difuziju svetog u našoj kulturi.”

Upravo činjenica da se kritika, neza-dovoljstvo i ravnodušnost suvremenog čovjeka, kad je riječ o krš ćanskim crkva-ma, često odnose na drugi dio ove sinta-gme – na institucije i njihove strukture, ne isključujući pritom ni druga čovjekova pitanja i nemire – govori o nužnosti pro-

mjena unutar institucionaliziranih obli-ka krš ćanstva, odustajanje od “monopola na Boga i evanđelje Isusa iz Nazareta” i otvorenost za nove oblike posredovanja i življenja njegove poruke, kako u su-protnom ne bi ostala taocem crkvenih struktura, dogmatskih tumačenja i duhu evanđelja neodgovarajućih shvaćanja i propisa koji iz njih proizlaze.

Reformirati se – ili nestati?! Suvreme-nu krizu krš ćanstva i napose Katoličke crkve ne niječu ni njezini službeni pred-stavnici, ali se čini da je često ne shvaćaju dovoljno ozbiljno i da se u njoj slabo sna-laze. Pokušaji Katoličke crkve posljed-njih godina da pronađe izlaz iz ove kri-ze i da odgovori na izazove koje donose suvremeni konteksti života uglavnom su nedomišljeni, nerijetko i posve promaše-ni. Ti se pokušaji – kako je to još dav-no primijetio njemački teolog J. B. Metz – uglavnom svode i teorijski i praktično na metaforu katoličkog “malog stada”, upadno fundamentalističkog i sektaškog, bez radosti, zelotski naoštrenog i prestra-šenog, s tendencijom da se održava samo među onima koji isto osjećaju i s jezikom naviještanja označenim sektaškom se-mantikom. Pretvaranje Crkve u “malo stado” nespojivo je s porukom evanđelja

i Bogom Isusa Krista, jer “Bog Abraha-ma, Izaka i Jakova koji je i Isusov Bog i Bog nasljedovanja, nije privatno vlasniš-tvo Crkve – on uopće nije ničije privatno vlasništvo. On je moj Bog samo ako može biti i tvoj Bog, Bog drugih, konačno Bog svih ljudi.” Metz pravi važnu distinkciju između “krize Crkve” koja se odnosi na instituciju, “krize vjere” koja se tiče onih koji vjeruju i “krize Boga” koja je oznaka suvremenog čovjeka i svijeta uopće. On također upozorava i na to da ovdje nije riječ (isključivo) o izlazima “iz” krize, već o putovima “u” krizi. “U Katoličkoj crkvi se puno toga mijenja” – smatra Metz – “ali nedomišljeno – takoreći ‘pasivno’ – pod anonimnim pritiskom neshvatljivih

odnosa. Potrebna je domišljena promje-na, autentična reforma!” Ta autentična reforma pretpostavlja radikalnije življe-nje Isusove poruke, “otvorene oči” koji u središte krš ćanskog zanimanja stavljaju čovjeka patnika. Istodobno, cilj autentič-ne crkvene reforme ne može biti ni “post-crkveno” niti “a-crkveno” krš ćanstvo, jer je crkvenost “konstitutivni” element krš-ćanstva.

U nizu svojih razmišljanja o krizi Ka-toličke crkve objavljenih posljednjih go-dina i u kontekstu njezine reforme, bečki teolog P. M. Zulehner smatra kako je ne-moguće istodobno imati i jedno i drugo: i u krizu zapali sadašnji oblik Crkve i isto-dobno njezinu budućnost, jer ove dvije mogućnosti isključuju jedna drugu. Ili će se Crkva dalje razvijati ili će (u ovom obli-ku) propasti. “Ako Crkva ostane kakva jest, neće još dugo postojati. Ako nastavimo raditi kao dosad, nećemo još dugo.” Pred Crkvom je danas, smatra Zulehner, teški izbor: ili će se odlučiti za budućnost ili će se stalno pripremati na vlastitu smrt.

Ako je današnja kriza Katoličke crkve i dublja od krize i problema o kojima go-vori na početku ovog teksta spomenuti Memorandum, ako je ona i “kriza vjere” (H. Halbfas) pa čak i “kriza Boga” (J. B. Metz), institucionalni i strukturalni pro-

blemi Crkve se ni u kom slučaju ne mogu ignorirati tim više što su oni istodobno i uzrok i posljedica krize vjere. Katoličkoj crkvi je potrebna sveobuhvatna reforma na svim razinama. U suprotnom će bar kad je riječ o njezinom europskom dije-lu sve više sličiti “malom stadu” u sebe zatvorenom koje svojim sektašenjem najavljuje suvremene karizmatične, du-hovno-menadžerske zajednice. Neovi-sno o tome hoće li reforme promijeniti percepciju Katoličke crkve među njezi-nim članovima i u društvu, neovisno i o tome hoće li to označiti novo omasovlje-nje crkvene zajednice, one su nužne, jer su zahtjev evanđelja, humanosti, ljudskih prava i sloboda. •

stado«

• Ako se i složimo s tim da je temeljna kriza suvremenog (zapadnog) čovjeka kriza vjere, čini se ipak

da je neodgovorno umanjivati ili ignorirati druga nesnalaženja, nedostatke, zablude ili pogreške

institucionaliziranog katoličanstva kao da to ne bi imalo nikakve veze s krizom vjere •

sr18-19.indd 19 26.1.2012 17:48:37


RAZGOVOR

Razgovarao: • Jozo DŽAMBO

Nedavna smrt pisca, političara i humanista Václava Havela skre-nula je pažnju i podsjetila pono-

vo na Češku, a posebno na njezinu povi-jest u kojoj se u proteklome stoljeću isti-ču sljedeći datumi: 1918. stvaranje države (kao Čehoslovačke) nakon propasti Au-stro-Ugarske Monarhije; 1938. njemač-ka okupacija; 1948. preuzimanje vlasti od strane komunista; 1968. tzv. “Praško proljeće” kao pokušaj liberalizacije druš-

tva, pokret koji je ugušen intervencijom Sovjetskog Saveza i članica Varšavskog pakta; 1989. “baršunasta revolucija” koja je stvorila prijelaz od realnog socijalizma prema demokraciji, te konačno 1993. mirno razdruživanje države na Češku i Slovačku republiku.

Godine 2001. Češka je brojila 10,2 milijuna stanovnika, od kojih se oko 2,7 milijuna deklariralo kao katolici; broj prakticirajućih katolika znatno je manji. Češka danas slovi kao “najateističkija” zemlja u Europi. Ovakvom pečatu prido-nijeli su specifi čna češka povijest, a zatim

i komunistički sustav koji je u ovoj zemlji bio izrazito rigorozan.

O položaju Crkve i vjerskoj situaciji u ovoj srednjoeuropskoj zemlji, koja je u prošlosti imala veliku važnost za naš kao i za čitav južnoslavenski prostor, razgova-rali smo s Tomášom Halíkom, čovjekom koji svojom biografi jom, djelovanjem i intelektualnim angažmanom suvereno prelazi granice ne samo svoje zemlje.

Tomáš Halík rodio se u Pragu 1948. godine. Studirao je sociologiju, fi lozofi -ju i psihologiju. Kako mu kao politički “nepouzdanom elementu” nije bila mo-

Tomáš Halíkfi lozof religije

Dalekima blizu

Zrela vjera nije “čvrsto uvjerenje”

nego umijeće “živjeti s tajnom” i izdržati mnoga pitanja na

koja sada nemamo odgovora i na koja

ćemo dobiti potpuni odgovor tek u vječnosti

sr20-23-32-33.indd 20 26.1.2012 18:00:37


RAZGOVOR

guća sveučilišna karijera, zaposlio se kao psihoterapeut za ovisnike o drogi. Paralelno s tim poslom tajno je studi-rao teologiju i bio aktivan u “ilegalnim strukturama Katoličke crkve”. Godine 1978. tajno je zaređen za svećenika u nekadašnjoj Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR). U osamdesetim godi-nama prošloga stoljeća bio je jedan od najbližih suradnika praškog kardinala Františeka Tomášeka. Tek nakon poli-tičkih promjena u Čehoslovačkoj 1989. Halíku je omogućen javni nastup na sveučilištu, u crkvi i u medijima. Pored

mnogih drugih aktivnosti bio je i vanj-ski savjetnik predsjednika Havela.

Halík je završio postdiplomski studij na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu i habilitirao praktičnu teologiju u Breslavi (Poljska) i sociologiju u Pragu. Bio je generalni tajnik Češke biskupske konferencije (1990-93). Papa Ivan Pa-vao II. imenovao ga je savjetnikom Pa-pinskog vijeća za dijalog s onima koji ne vjeruju. Predaje sociologiju na Karlovom sveučilištu u Pragu i predsjednik je Češke krš ćanske akademije. Kao profesor i pre-davač gostovao je u mnogim zemljama na svim kontinentima. Godine 2002. do-bio je američku nagradu za toleranciju, 2003. austrijsku nagradu Kardinal König, a 2010. nagradu Romano Guardini koju dodjeljuje Katolička akademija u Bavar-skoj u Münchenu.

Halík je plodan i kao pisac, posebno na području fi lozofi je i sociologije reli-gije. Njegova knjiga Vzdáleným nablízku (Dalekima blizu, u njemačkom prijevodu Geduld mit Gott [Strpljenje s Bogom]) proglašena je najboljom teološkom knji-gom u Europi za 2009-2010.

• Na početku našeg razgovora jedno pitanje o “čudu”. U pozdravnome go-voru prigodom dočeka pape Ivana Pa-vla II. u Pragu, u travnju 1990. godi-ne, tadašnji čehoslovački predsjednik Václav Havel izrekao je sljedeće zna-kovite riječi: “Ja doduše ne znam što je čudo, ali unatoč tome usuđujem se ka-zati da u ovome trenutku doživljavam čudo: čovjek, koga su još prije krat-kog vremena hapsili kao neprijatelja njegove države, pozdravlja danas kao predsjednik te države prvoga papu u povijesti Katoličke crkve koji je stupio na tlo te države.” Kako Vi, monsinjore, danas, nakon dva desetljeća, gledate

na to “čudo”? Je li to bio događaj po-put kometa ili takav koji još uvijek ne-što znači u češkome društvu?

Teolog bi pojam “čudo” morao upo-trebljavati samo s oprezom. Zacijelo mogu se za radikalne političke promjene na koncu 1989. godine naći različita “pri-rodna” politička i ekonomska tumačenja. Može se, na primjer, kazati da je to bio usputni produkt procesa globalizacije: ekonomije, kojima je dirigirala država, kao i mišljenja, koja je cenzurirala držav-na ideologija, na globalnom tržištu roba i ideja, nisu mogli opstati u konkurenciji sa Zapadom.

No, što se tiče vjere, i “naravni” povi-jesni događaji jesu Božji izazov, ponuda. Povratak političke slobode nakon deset-ljeća policijske države, bio je zacijelo ka-iros, onaj “pogodni trenutak”. Prvi papin

posjet bio je jedan od velikih blagdana na pragu slobode. Paradoksno je, međutim, da je upravo u to vrijeme završila opća simpatija društva prema Crkvi. Neki po-litičari nastojali su iskoristiti te posjete za svoje ciljeve, a dio javnosti počeo se bojati da bi Crkva u novom režimu mogla imati odveć veliki utjecaj. Od toga vremena u svijest društva počeli su se ponovo vra-ćati stari antiklerikalizam i predrasude prema Crkvi.

• Vaš put tajno zaređenog svećenika i djelovanje u “podzemnoj” Crkvi, a za-tim nakon “baršunaste revolucije” Vaši angažirani nastupi na raznim područ-jima, ne samo u češkom društvu, za-pravo čitava Vaša biografi ja – nije li to ipak neka vrsta čuda? Kako ste Vi osob-no doživjeli izlazak iz “katakombi” i otvoreno pojavljivanje na forumu?

U vrijeme kada sam djelovao u “ile-gali” kao tajno zaređeni svećenik – imao sam civilno zaposlenje kao psihoterapeut

• U vrijeme kada sam djelovao u “ilegali” kao tajno zaređeni svećenik – imao sam civilno zaposlenje kao

psihoterapeut i ni moja rođena majka nije smjela znati da sam svećenik i da djelujem u “podzemnoj crkvi” – bio

sam jedan od trojice svećenika koji su tvorili neku vrstu “sive eminencije” kardinala Tomášeka. Taj skoro devedesetogodišnji

praški nadbiskup postao je posljednjih godina komunizma za cijelo češko društvo i inozemstvo jedan od velikih

simbola borbe za duhovnu slobodu •

sr20-23-32-33.indd 21 26.1.2012 18:00:45


RAZGOVOR

i ni moja rođena majka nije smjela znati da sam svećenik i da djelujem u “podze-mnoj crkvi” – bio sam jedan od trojice svećenika koji su tvorili neku vrstu “sive eminencije” kardinala Tomášeka. Taj skoro devedesetogodišnji praški nadbi-skup postao je posljednjih godina ko-munizma za cijelo češko društvo i ino-zemstvo jedan od velikih simbola borbe za duhovnu slobodu. Pripremao sam niz predložaka za njegove javne nastupe, formulirao otvorene dopise vladi, pa-stirska pisma, govore prigodom velikih crkvenih svetkovina itd. Naravno, sve je to bilo u tajnosti, tako da sam, kada sam nakon 11 godina svećeničkog djelovanja u “podzemlju” postao članom “službene crkve”, bio smatran “početnikom”. Nije to bilo lagano.

• Kakva su iskustva imali i što su s tom promjenom učinili Vaša svećenička su-braća i uopće krš ćani u Vašoj zemlji? Slično kao i Vi? Ili možda drukčije?

Ne, ja sam se s obzirom na način obrazovanja i životno iskustvo veoma razlikovao od svećenika koji su djelovali u “službenom” pastoralu. Prije nego što sam počeo studirati teologiju u tajnim kursevima pod vodstvom poznatoga češkog teologa i branitelja ljudskih prava profesora Josefa Zvěřine (1913-1990) – koji je zatvaran i za vrijeme nacizma i za vrijeme komunizma – studirao sam fi lo-zofi ju, sociologiju i psihologiju na Karlo-vom sveučilištu. Bio sam student fi lozofa Jana Patočke, koji je zajedno s Václavom Havelom bio prvi glasnogovornik disi-dentske aktivnosti Charta 77. Vodio sam kurseve fi lozofi je i teologije koji su se skrovito održavali u privatnim stanovi-ma. U tim tajnim “kućnim seminarima” predavali su također fi lozofi i teolozi koji su dolazili u Prag kao “privatni turisti”, na primjer sadašnji kardinali Schönborn i Kasper, Hans Küng, J. B. Metz, fi lozo-fi Charles Taylor, Jacques Derrida, Paul Ricoeur i dr. Mi tada u Pragu nismo bili izolirani od razvitka fi lozofskog i teološ-kog mišljenja u svijetu.

Svećenici koji su djelovali na seoskim župama nisu imali te mogućnosti. Oni su bili formirani u sjemeništima, koje su kontrolirali komunisti, i još u pretkoncil-skom duhu, te su pri susretu sa Zapadom, nakon 1989, mnogi doživjeli “kulturni šok”. Naši unutarnji svjetovi i predodžbe o ulozi Crkve prilično su se razlikovali – nije stoga nikakvo čudo da sam često nailazio na nerazumijevanje onih koji su se htjeli jednostavno vratiti pola sto-ljeća unatrag, u vrijeme prije nacizma i

komunizma. Nadovezivanje, međutim, na to vrijeme više nije bilo moguće, jer se društvo stubokom izmijenilo.

• Češko društvo slovi kao “najateistič-kije” u Europi. Što znači biti teolog u jednom “ateističkom” a što u jednom “religioznom” društvu? Jesu li u pred-nosti Vaše kolege koji pred sobom ima-ju “religiozno obrazovanu” publiku s kojom mogu komunicirati na odgova-rajućoj razini? Ili je možda zahvalnije djelovati na području u kojem su riječi još “nove” i “nepotrošene”?

Veoma sam zahvalan Bogu za to što me je postavio upravo u to vrijeme, u tu situaciju. Ne bih htio i ne bih bio u stanju biti svećenik u društvu u kojem je vjera “sama po sebi razumljiva” – da-kle često i stvar navike, folklora. Raduje me da je vjera u nas stvar slobodnoga izbora i da pretpostavlja određenu hra-brost za nekonformizam. Za vrijeme 20 godina javnog djelovanja pripravio sam za krštenje i krstio više od 1.000 mladih, obrazovanih ljudi, prije svega studenata, apsolvenata i profesora praških visokih

škola. Za vrijeme temeljitih dvogodiš-njih katekumenskih priprava mogao sam s njima proživjeti avanturu otkri-vanja blaga vjere – u nečemu slično, u nečemu opet različito od moga vlastitog obraćenja šezdesetih godina.

• Hladni rat je prošao, nema više komu-nizma sovjetskog obilježja kao izravne opasnosti i ideološkog protivnika, ne-stali su i još poneki drugi nemili su-parnici. Međutim, nije li tako da ljudi uvijek trebaju stvarnog ili izmišljenog protivnika? Čime se sada kompenzira “nedostatak neprijatelja” u civilnome društvu, a čime u Crkvi?

Da, i među krš ćanima ima mnogo onih koji ne mogu živjeti bez neprijatelja. Omiljeni nadomjestak za komunizam jest “zapadni liberalizam”; o zapadnom društvu često govore istim riječima kojim se služila komunistička propaganda. Mi-slim da je glavni psihološki izvor takvog promatranja neprijatelja slabost vlastite vjere. Ti ljudi nisu u stanju priznati svoje vlastite sumnje i njih se oslobađaju tako da ih projiciraju na druge – tek tako im

U propovijedi održanoj u praškoj studentskoj crkvi Sv. Salvatora (Kostel Nejsvětěj-šího Salvátora), za vrijeme requiema za preminulog predsjednika Havela, Tomáš Halík je između ostaloga kazao: “Havelova stvarna vjeroispovijest bila je njegova solidarnost s potlačenima, njegova služba čovjeku u ime slobode. On je, unatoč svim ljudskim slabostima, nastojao živjeti u istini. Uvjeren sam da će Bog vrednovati Havelovo služenje čovjeku. I takva slava znači više od onoga što ćemo čuti u govori-ma državnika i u komentarima medija. Potrudimo se da – svatko na svome mjestu – živi u istini. Istina znači više od moći, jer istina je trajna.”

Václav Havel i Tomáš Halík 1999. godine u razgovoru

sr20-23-32-33.indd 22 26.1.2012 18:00:53


RAZGOVOR

uspijeva konfrontirati se s ovima. To nije ništa novo – podsjetimo se procesâ pro-tiv vještica ili pak vjerskih ratova, kada ljudi nisu znali u što zapravo vjeruje onaj drugi, ali su bili čvrsto uvjereni da će ra-zveseliti Boga ako tome drugome odrube glavu. Zato nastojim pokazati da zrela vjera nije “čvrsto uvjerenje” nego umijeće “živjeti s tajnom” i izdržati mnoga pita-nja na koja sada nemamo odgovora i na koja ćemo dobiti potpuni odgovor tek u vječnosti. Sada Božje stvari vidimo samo kroz zrcalo i u zagonetki (1 Kor 13,12), kako nas uči sveti Pavao.

• Vrijeme komunizma postiglo je, iz-među ostaloga, i to da su potisnuti

religiozni i biblijski jezik i simbolika. Čitava jedna generacija odrasla je s novim rječnikom i novim slikama. Ne muči li i Vas kao sveučilišnog profesora i kao propovjednika evanđelja sumnja da li se Vaše riječi ispravno razumiju? Ili Vi možda posjedujete neki privatni “lakmusov test” koji Vam pokazuje da li Vaš govor “sjeda”?

Da, “kriza vjere” je velikim dijelom kriza religioznog jezika. U teologiji mora-mo neprestano podsjećati na to da o Bogu možemo govoriti samo u metaforama, slikama, paradoksima. Nakon vremena prašnjave terminologije školske metafi -zike trebali bismo mnogo učiti od jezika pjesnikâ. Podsjetimo se prekras nog jezika nekih patrističkih pisaca ili mistika! Već je kardinal Newman, s obzirom na ra-zvoj jezika i pomake u značenjima riječi, govorio da ako vjeru izražavamo jezikom naših predaka, time izričemo nešto drugo nego što su oni mislili. Vjernost sadržaju pretpostavlja promjenu forme!

• Je li Katolička crkva u Čehoslovač-koj iz komunističke ere izašla veoma oslabljena ili je možda u tome vremenu otkrila čak nove dimenzije i iskustva kakva u “normalnim” vremenima ne bi mogla napraviti? Na primjer iskustva svećenika u civilnim zvanjima, nešto slično djelovanju “svećenika-radnika” u Francuskoj itd.

Osobno uopće ne žalim zbog iskustva iz vremena komunizma – i to što moj svećenički posao danas donosi plodove, da mogu razgovarati i s mnogim ljudi-ma izvan Crkve, jest sigurno omogućeno i time da iz vlastitoga iskustva “civilnoga miljea” poznajem jezik i probleme ljudi “u svijetu”. Spoj svećeništva s civilnim za-nimanjem smatram svojom karizmom i doživotnim poslanjem i tome sam ostao vjeran i nakon propasti komunizma (ja sam s punim radnim vremenom zaposlen kao profesor na “svjetovnom” fi lozofskom fakultetu i djelomično angažiran u pasto-rizaciji). Mislim da će ta kombinacija ima-ti za mene veliku važnost i u budućnosti.

• Crkva u Vašoj zemlji sada posjeduje slobode o kojima prije nekoliko deset-ljeća nije mogla ni sanjati. Što prak-tično znače te slobode danas? Nisu li one ponekad “teret”, jer je uz slobodu vezan i angažman kojemu se možda nije doraslo? Uzmimo kao primjer tisak, radio i televiziju. Nesmetani pristup medijima može Crkvi pruži-ti novu šansu, ali istodobno pokazati je li uopće u stanju takvu šansu isko-ristiti. Je li Crkva zbog duge šutnje, možda, konfrontirana sa slobodom koja je na neki način paralizira? Ovo pitanje postavljam upravo Vama kao čovjeku koji se u svijetu medija kreće vrlo suvereno.

Mnogi krš ćani, ali ne samo oni, doži-vjeli su i doživljavaju u slobodi nešto što psihijatrija naziva “agorafobijom”, strah od otvorenog prostora, doslovno: strah od trga. Posebno oni koji su navikli na uski prostor koji je Crkva imala na ras-polaganju u doba komunizma – svećeni-ci su smjeli samo slaviti misu i popravlja-ti crkvene zgrade, prekomjerni kontakti s laicima bili su kažnjivi, nisu opće smjeli sudjelovati u kulturnom i političkom ži-votu, dok su se aktivnosti u disidentskoj “podzemnoj kulturi” uglavnom bojali – bili su zaskočeni novim mogućnostima i izazovima.

Mediji igraju u sadašnjem društvu izvanredno važnu ulogu. Svaka druš-

tvena skupina, političke stranke, crkve, etničke manjine i dr., imat će onoliku težinu u društvu ukoliko budu imali elitu koja je u stanju reprezentirati je i razumljivim jezikom tumačiti njezine ciljeve u medijima, poglavito na tele-viziji. Kamera je, međutim, nemilosrd-na: svaka “maska” koju duhovne osobe ponekad rado nose, ispadaju smiješne, slično kao što je smiješan i lažni patos notornih moralista. Osim toga treba ra-čunati s time da mediji vole skandale, kontroverzije; crkve su omiljeni “žrtve-ni jarci” medija. Kada me subraća pita-ju, zašto me mediji tako često zovu na razgovor, odgovaram im da je to možda uglavnom zbog toga jer u meni gleda-telji prepoznaju da govorim samo ono što stvarno mislim, a ne da govorim tek “naučenu ulogu”.

• Onaj dio Katoličke crkve koji nije bio u “podzemlju”, nego je javno djelovao u danim uvjetima, bio je prisiljen naći modus vivendi koji se ponekada kritizi-ra kao problematičan i upitan u crkve-nom smislu. Govori se o “kolaboraciji”, “državnim svećenicima” i sl. Kako se danas u Češkoj ocjenjuje taj problem? Postoji li o tome otvorena rasprava? Ili se to pitanje jednostavno ostavlja za

• Osobno uopće ne žalim zbog iskustva iz vremena komunizma – i to što moj svećenički posao danas donosi plodove, da mogu razgovarati i s mnogim ljudima izvan Crkve, jest sigurno

omogućeno i time da iz vlastitoga iskustva “civilnoga miljea” poznajem jezik i probleme ljudi “u svijetu”. Spoj svećeništva s civilnim zanimanjem smatram svojom karizmom i doživotnim

poslanjem i tome sam ostao vjeran i nakon propasti komunizma •

Nastavak na 32. stranici

sr20-23-32-33.indd 23 26.1.2012 18:01:02


POGLED U DUŠU Korizmene prilike

Korizma je jedno idealno vrijeme za

buđenje i obnavljanje nade. Prvi od tih

četrdeset dana počinje činom pokajanja,

pepeljanjem, a molitva se nastavlja

uz promišljanje Božje riječi

Piše: • Elvira KOIĆ

Gledajući iz svemira šarenu ze-maljsku lopticu, lako je doživjeti ljude onako kako čovjek iz svoje

visine vidi mrave ili zrnca pijeska, bezna-čajne. No, svima je jasno kako to nije isti-na, jer je svaki čovjek itekako značajan i razlikuje se od svih ostalih oblika posto-janja materije, mada je sazdan od praha zemaljskog. Isto tako se i iz svemira i sa Zemlje, jasno vidi kako jutra i sutra uvi-jek dolaze na što se, na sreću, ne može utjecati, pa je doista toliko postojano da se može obećati i tome se može s povje-renjem nadati.

Nada nije obećanje, već složeni osjećaj ili intuitivna misao o tome kako će se do-goditi pozitivni ishodi, dobri za sve, da će se postići ciljevi, da se posjeduje sposob-nosti za početak i nastavak. Nada je za-pravo pozitivan, aktivan pogled općenito na život, kojeg ispunjava i mijenja njegov tijek u budućnosti, jer iz nade postaje od-lučnost, planiranje i pokretanje mišljenja i djelovanja ususret postavljenim ciljevima. Nada je sidro za upravljanje sobom, oko-

linom i sredstvima, za izbjegavanje nepo-željnih rezultata. Ako se i ne uspije u pot-punosti dostići cilj, već i sam pokušaj izvor je nade za novi početak. U nadi se ciljevi formiraju iz skupa osobnih vrijednosti, a sam doživljaj vrijednosti dio je šireg cilja. Zato razlikujemo aktivnu, pravu, stvarnu i nerealnu nadu. Ta lažna nada uglavnom predstavlja pasivne želje ili fantazije, čija su iščekivanja ispunjenja često osujećena pa lako odvodi u očaj, frustraciju, razoča-renje ili bijes. U lažnu nadu je često uklju-čena neuspješna procjena o sposobnosti-ma i mogućnostima promjene pa dovodi do malodušja, osjećaja gubitka smisla i svrhe života, do beznađa.

Beznađe je potpuno suprotan proces, u kojem postoje očekivanja da se visoko željeni ishodi u mnogim ili u svim po-dručjima života neće dogoditi ili da će se dogoditi neželjeni ishodi, bez obzira ka-kve se akcije poduzimaju i koliko truda se ulaže, tj. da će loša situacija ostati ta-kva zauvijek. Razlikuje se od pesimizma, koji se odnosi na neke specifi čne situacije,

Nada za samopoštovanjeZvonko BEN

KOV

IĆ

sr24-25.indd 24 26.1.2012 18:02:14


POGLED U DUŠU

ograničena područja života, ishod nekih određenih događaja, npr. oporavak od bolesti ili trajanje neke veze.

Beznađe lako odvodi u osjećaj bespo-moćnosti i dalje u osjećaj bezvrijednosti, demoralizacije, obeshrabrenja. Takve teške i složene emocije izazivaju duboku psihičku bol. Osoba se od te patnje brani duševnom analgezijom, tzv. “osjećanjem bezosjećajnosti”, smanjenom sposobno-sti za doživljaj užitka u svemu u čemu je do tada uživala (“ništa me ne veseli, hrana mi nije fi na, ne mogu slušati glaz-bu, kuća kao da je tuđa...”), a posebno je teško kada se izgubi osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz društvenih odnosa (“teš-ko mi je što me unuci ne raduju, znam da ih volim, ali to ne osjećam... zato se mi-čem i najbolje volim biti sam... a ne bih tako htio...”). Osjećaj krivnje zbog nemo-gućnosti iskazivanja radosti i ljubavi je neminovan. To je prava depresija. Nema suza, nema buke, samo praznina. Nema nade. Beznađe požuruje i želju za smrću,

jer se gubi osjećaj mira i povezanosti sa drugima, gubi se samopoštovanje.

Za takve pojedince, koji su depresiv-ni, osjećaju se bespomoćnima, obeshra-brenima, koji su izgubili osjećaj smisle-nosti svoga života, osjećaju beznađe i besmisao, nužna je terapija za oporavak samopoštovanja. Ona se može pronaći u tradicionalnoj psihijatrijskoj skrbi ili u religioznom kontekstu. U svakom slučaju zahtijeva veliki napor volje i tijela, uz od-govornost prema sebi, svima i svemu uz imperativ da se mora činiti koliko god se može i zna, kako bi budućnost bila bolja. Ponekad to znači i da se doista ne može više ništa učiniti, pa ništa ne činiti posta-ne velika, najvažnija, a nekima i najteža akcija. Ponekad to znači samo dočekati sutra, jer ono će sigurno doći.

To je nada, ili vjera. Svejedno. Prije svega treba odabrati cilj ili njegov dje-lić i učiniti prvi korak. Ako je taj cilj i kulturno vrijedan, pa okolina razumije djela neke osobe, to daje osjećaj ispunje-nja uloge, poštovanja i samopoštovanja, sigurnosti i osjećaj kontrole i poticaj za življenje. Uspješna društvena sredina po-stavlja primjerene ciljeve svojim građa-nima, pa se oni osjećaju uspješnijima, s

više samopoštovanja. Tada je i nadu lako potaći, a kada je nada snažna i usmjerena na smislene ciljeve s percepcijom kako se oni doista mogu ostvariti, korak je to do konstrukcije smislenog života.

Zato se bolje osjećaju ljudi koji se vide uspješnima u postignućima i malih, po-vršnih ciljeva, koji im daju smisao i zna-čenje i prožimaju im život. Kažemo: “Taj život je imao smisla.” Možda je postao nepobjediv i besmrtan, kao spomenik ili

priča o tome kako se netko oženio, rodio i odgojio djecu, sagradio kuću, stekao ili prokockao imanje, učio ili bježao iz ško-le, naslikao dobru sliku, napisao knjigu, pekao kolače... “Imalo je smisla nadati se”, kažemo kada dočekamo sretan ishod. Pa i kada se umire, nema tjeskobe jer je samopoštovanje direktna obrana od smrtnog straha. Na primjer, vidimo to u poznatoj izreci kneza Frana Krste Fran-kopana “Navik on živi ki zgine pošteno” (Tko časno pogine – zauvijek živi).

Uspješnije osobe si postavljaju ci-ljeve koje odgovaraju njihovim realnim snagama i mogućnostima, kulturnim standardima i uspješno ih zadovoljavaju, osjećaju samopoštovanje, a drugi uz njih osjećaju povjerenje. Zato im se mogu i nadati da će biti zaštićeni od usamljeno-sti, napuštenosti, i jedni i drugi dobivaju unutarnju snagu. U terapijskom kontek-stu, kada susretnemo osobu koja izražava beznađe, prvo postavljamo neka osnovna pitanja, na prvi pogled sitnog značenja, na primjer: “Kako biste opisali sebe?, S kim živite?, Što radite?, S kim radite?, Što je tipičan dan u Vašem životu?, Kako se zabavljate?, Što je Vašem životu do sada davalo smisao?, Što Vas je pokretalo da

ustanete ujutro?, Koga biste prvog po-zvali da ste u kriznoj situaciji?” Pokuša se postići usredotočenje na dobro što je bilo do tada, a potom na nova, adaptivna ponašanja, uče se neke nove vještine za savladavanje stresa, od ljekovite prirode, tehnika relaksacije i meditacije, do ob-navljanja starih ili traženja novih hobija, a sve sa zajedničkim nazivnikom: pomo-ći ostvariti male, sitne a bitne pobjede koje jačaju uvjerenja o sebi.

Korizma je jedno idealno vrijeme za buđenje i obnavljanje nade. Prvi od tih četrdeset dana počinje činom pokajanja, pepeljanjem, a molitva se nastavlja uz promišljanje Božje riječi. Molitva znači i spoznati smisao u duhovnom, činiti do-bro, oprostiti, biti sam sa sobom, odreći se tjelesnog, pronaći što nije bilo dobro, a sve to samo i jedino – zbog nade, u Uskr-snuće. Tako nadajući se preobrazbi, ona se može započeti odricanjem od štetnih, ali i uvođenjem neke nove korisne navi-ke. Sama odluka o odricanju, a još više

o novom načinu života, već znači da je nada rođena, da doista postoji, jer je pro-žeta Duhom.

Tako nada postaje bliska s vjerom, po-državaju se i lako isprepleću ciljeve. Vidimo to kada nada prkosi i nekim racionalnim procjenama, jer je utjelovljena u vjeri, u očekivanju. Čuli smo neki dan od pacijenta kojem je postavljena dijagnoza neizlječive bolesti: “Doktore, ako Vi i ne znate za neko alternativno liječenje, to ne znači da ono ne postoji, nešto ćemo već pronaći...”

Tako blagoslovljeni pepeo koji na prvi pogled znači “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti”, ima dubo-ki smisao jer svjedoči o tome kako je taj obični ljudski prah prožet Duhom Sve-tim i Božjom ljubavlju postao besmrtna i vječna duša. Tim činom obični, bezna-čajni zemaljski prah daje nadu i sav smi-sao ljudskom životu, toliko koliko obični ljudi daju sav smisao svekolikom zemalj-skom bitku.

Korizma svima daje priliku postati potpuno slobodnim, drukčijim, boljim, svega se odreći, a imati sve, jer se tek tako može prihvatiti sve što život nosi. I nadati se uvijek još boljem nego je sada. A dobro je, zar ne? •

• Lažna nada uglavnom predstavlja pasivne želje ili fantazije, čija su iščekivanja ispunjenja često osujećena pa lako odvodi u očaj, frustraciju, razočarenje ili bijes. U lažnu nadu je često

uključena neuspješna procjena o sposobnostima i mogućnostima promjene pa dovodi do malodušja, osjećaja gubitka smisla i svrhe života, do beznađa •

sr24-25.indd 25 26.1.2012 18:02:22


METAFORE I PUTOKAZI

Pazite da svoje PRAVEDNOSTI ne činite pred ljudima da vas oni vide…

Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili… Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrš ćima ulica

da se pokažu ljudima… Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste… Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Mt 6

Korizmena praksa

sr26.indd 26 26.1.2012 18:03:16


OLTAR I TRIBINA

Temeljni princip koji uređuje ljudske odno-se ili bi trebao uređivati ako se žele izbjeći konfl ikti, nesporazumi i nekorisne utopije,

jest “princip pregovaranja” (U. Eco). Pregovaranje (dogovaranje, traženje kompromisa) postoji odu-vijek, ali je ono posebno oznaka suvremenog svi-jeta koji je zbog svoje svjetonazorske, kulturalne, ekonomske, nacionalne i vjerske isprepletenosti nezamisliv bez pregovaranja. Beskompromisno odbijanje pregovaranja otežava i komplicira od-nose, a nerijetko donosi i sukobe, ratove, istreblje-nje drugih. Zato je osnovni postulat suvremenog umreženog svijeta pregovaranje i traženje kom-promisa kako bi se izbjegli međusobni konfl ikti. No, pregovaranje se mora temeljiti na etici – na istini, pravdi i pravu, jer se u suprotnom pretva-ra u lažne kompromise i nepravedne sporazume s dugoročnim posljedicama.

Bosna i Hercegovina je vjerojatno ponajbo-lji primjer kompleksnog, istodobno umreženog i podijeljenog društva, u kojem postoje različite i nepomirljive opcije koje često uzrokuju političke i sve druge krize. I u povijesti je na ovim prosto-rima nedostajalo kulture pregovaranja što je za posljedicu imalo mnoge konfl ikte. Ali ta ista po-vijest pamti i one trenutke kad su se ljudi radije odlučivali za pregovaranje nego za izolaciju i me-đusobno istrebljivanje. Takvih primjera ima puno i na međuljudskim, lokalnim, ali i na onim višim – društvenim i političkim razinama.

Iz povijesti bosanskih franjevaca u ovom kontekstu svakako treba izdvojiti dva događaja – “pregovaranje” fra Anđela Zvizdovića i sultana Mehmeda II. Osvajača, ali i susret fra Josipa Mar-kušića i Josipa Broza Tita. Iako se u suvremenim hrvatsko-katoličkim interpretacijama ovi događaji relativiziraju a nerijetko i osuđuju kao izdaja “hr-vatskih i katoličkih interesa” i sluganstvo, neospor-no je da su oni u svoje vrijeme odigrali značajnu ulogu. Činjenica da pregovaračke pozicije shva-ćene u kontekstu društveno-političke moći u oba ova slučaja nisu išle u prilog spomenutim fratrima još više govori o veličini njihova pothvata koji se isključivo oslanjao na istinu, pravdu i pravo – da se živi na svojoj zemlji i da se ostane uza svoj narod.

Pregovaranje je i danas iznimno važno za Bosnu i Hercegovinu i bez pregovaranja ona je naprosto nemoguća. Ali su gotovo sva pregovaranja u i o su-

vremenoj BiH bila nepravedna, počevši od dayton-skog sporazuma koji se nije vodio istinom, pravdom i pravom, već isključivo političkom pragmatičnoš ću koja je nagradila zločine, i teritorijalno u obliku Re-publike Srpske, ali i simbolički dajući mogućnost ovoj tvorevini da se i ideološki i etnički i vjerski konsolidira do neupitnosti. Od pregovaranja se u BiH ne može odustati ni danas, jer nitko razuman ne želi nove konfl ikte i prolijevanje krvi, kako god nepravedni i međunarodno verifi cirani daytonski sporazum na koji se poziva republičko-srpska poli-tika, koja je nedavno glamuroznim slavljenjem zla i ponižavanjem žrtava proslavila dvadeseti rođendan u kojeg je unesen i genocid, ostavljao vrlo malu mo-gućnost za unutarnje dogovore, čak i u onim pita-njima koja ne ugrožavaju srpski entitet, a zbog kojih i njezini građani ispaštaju. Kad se tome pridoda ne-zainteresiranost međunarodne zajednice i mešeta-renje političara iz Federacije, mogućnost dogovora je svedena na minimum.

Način pregovaranja (dogovaranja) koje u po-sljednje vrijeme prakticiraju dva HDZ-a – dvije naj-jače hrvatske stranke koje uz otvorenu ili prešutnu asistenciju predstavnika Katoličke crkve “legalno i legitimno” prelaze preko žrtava prošlosti i sadaš-njeg stanja u RS-u, ne samo da se ne temelji na etici, istini, pravdi i pravu, nego je izraz beskrupuloznih i lažnih političkih kompromisa i kalkulantske politi-ke s dugoročnim posljedicama. Politika koju prak-ticiraju druge političke opcije u Federaciji BiH, uz opravdanu kritiku republičko-srpskog zločina i nje-zine sadašnje secesionističke politike podržavljenja entiteta, gubi na snazi svaki put kad se prešućuju, umanjuju ili opravdavaju vlastita prošla zla i sadaš-nja dominacija nad drugima.

No, pregovaranje nema alternativu. Ono je dugoročan i zahtjevan proces u kojem se ponekad radi mira i izbjegavanja većeg

zla mora prihvatiti i manje sretno rješenje, ali to “prihvaćanje manje lošeg ne smije postati praksa niti se može i smije odustati od borbe za realizira-nje najboljeg mogućeg” (U. Eco). Sporazumi kao rezultat pregovaranja dobri su onoliko koliko se približe istini, pravdi i pravu. A nema sumnje da se u demokratskom društvu za pregovore mijenja-ju (izabiru) novi pregovarači. Ova je zemlja naj-oskudnija upravo u tome. •

Drago Bojić

Princip pregovaranja

Pregovaranje se mora temeljiti na etici – na istini, pravdi i pravu. U suprotnom se ono pretvara u lažne kompromise s dugoročnim posljedicama

sr27.indd 27 26.1.2012 18:05:24


U RETROVIZORU

Krsna slava i časno ordenje. Dana 9. siječnja 2012. obilje-žen je “svečani jubilej” srpskoga entiteta u Bosni i Hercegovini. Toga je dana, naime, prije dvadeset godina svoj put započela republika u čiji su životopis ušla imena desetinā tisuća mrtvih i stotinā tisuća prognanih. Slavila se obljetnica početka rea-lizacije plana teritorijalnog zaokruživanja Bosne i Hercegovi-ne (Srpska republika BiH) pod srpskom vlaš ću što je započelo nesmiljenim progonom nesrpskog stanovništva, pljačkom i razaranjem imovine. Bio je to početak puta popločanog zlim namjerama i gorim djelima kojim su “časne vojne formacije za vrijeme odbrambenootadžbinskog rata” (Milorad Dodik) pri-redile pakao nesrpskom življu i stvorile čist srpski etnički te-ritorij. Bezobzirna ubojstva, logori, progon, pljačka, razaranje, srebrenički zločin s haaškim certifi katom – jest biografi ja ko-jom se legitimira “najmlađa srpska država” (patrijarh Irinej), “osnovana kao odgovor na nezavisnost BiH” (Boris Tadić). Izrečene su velike riječi, podijeljeno ordenje – sve uz mnogo euforije i ushita. Slavlju je doprinos dala i srbijanska politička i crkvena elita, predsjednik države i ministar unutarnjih po-

slova, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, te ruski veleposlanik koji je Dodiku dodijelio odlikovanje.

Žrtve nitko nije spomenuo, za njih nije bilo mjesta, izgleda, ni u primislima! A i kako bi, jer time bi se samo narušila slavlje-nička idila i ugodno raspoloženje!

Na političkom banketu sudjelovala je i najviša delegacija HDZ BiH (D. Čović, B. Krišto, V. Bevanda), te banjalučki biskup dr. Franjo Komarica koji je odlikovan Ordenom časti sa zlatnim zracima. Jesmo li to od njih mogli očekivati ili ne, sada je svejed-no, pitamo se samo nisu li sudjelovanjem na proslavi, kojom se faktički slavio progon oko 220.000 Hrvata (ne računajući Boš-njake) iz njihova zavičaja, zaboravili na narod kojemu su “časne vojne formacije” 1990-ih priredile pakao?! (Banjalučki muft ija E. Čamdžić odbio primiti odličje!) U ime kakvog to jubileja i u ime kojeg ordena časti su se oni naklonili entitetskom vođi?!

Ubojstvo, progon, grabež i palež su četiri znaka koji obi-lježavaju taj ratni politički proizvod, poput četiriju elemenata

– zemlje, vode, zraka i vatre – u razumijevanju svijeta starih grčkih fi lozofa. Stoga je sudjelovanje na banjalučkom politič-kom banketu bio samo znak potpore na zlu nastaloj tvorevini! I ništa drugo! •

Svećenik u Saboru. Na zadnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj u prosincu 2011. za mjesto u Saboru natjecao se i ugledni intelektualac, sociolog i teolog, dr. don Ivan Grubišić (*1936), umirovljeni župnik Splitske nadbiskupije, kao nezavi-sni kandidat preko svoje udruge Savez za građansku i etičku Hr-vatsku. Dobio je respektabilnih 66 tisuća glasova na osnovi ko-jih su mu pripala dva saborska mjesta. Uistinu zapažen uspjeh! Međutim, to nije prošlo bez reakcije u Crkvi. Splitski nadbiskup Marin Barišić ubrzo je obznanio (2. 1. 2012) njegovu suspenziju od svih “čina vlasti Svetog reda” kojim mu se zabranjuje slav-ljenje mise, ispovijedanje, propovijedanje i nošenje svećeničkog odijela. To je posljedica, kako je rečeno u službenom priopćenju, njegova “aktivnog sudjelovanja u politici, osnivanjem stranke”.

U istom je priopćenju rečeno da su njegove ideje “na temelju kojih je postigao svoj izborni rezultat” zapravo “poželjne i nuž-ne ovome društvu”, ali da “ne mogu biti opravdanjem njegovom aktivnom sudjelovanju u politici”.

Grubišić, međutim, nije prihvatio nadbiskupovo obrazlože-nje da se radi o osnivanju stranke. Riječ je o građanskoj inicija-tivi, te i ne pomišlja stranački djelovati, a građanski “vid politike jest ono što prožima cijeli život”. Sam kaže da je “pedeset godina svećeništva djelovao politički”, jer je “politika sve što radiš za opće dobro”, a na idejama “velikog Gotovca i Supeka” formulirao je program koji bi društvo “mogao izvući iz krize”.

Ako politiku uistinu razumijevamo kao rad “za opće dobro” te uzmemo u obzir činjenicu da i u nadbiskupovu priopćenju o suspenziji stoji da su Grubišićeve ideje društvu “poželjne i nuž-ne”, onda se pitamo, kome je bilo potrebno izricanje takve kazne čovjeku i intelektualcu koji je pet desetljeća služio narodu? Jesu li u igri samo kanonski propisi? Ili je u pitanju njegova kritičnost

Ordenje nad žrtvama

Dr. don Ivan Grubišić

sr28-29.indd 28 26.1.2012 18:06:07


piše: Marko KARAMATIĆ

prema crkvenim strukturama? Ozračje za takav čin stvaralo se već dulje vrijeme. Zbog javnih kritičkih istupa, na njega su, kako sam svjedoči, inicirani napadi iz ureda prvog hrvatskog pred-sjednika 1998. i tadašnjeg splitskog nadbiskupa, zbog čega je po kratkom postupku maknut “s četiri mjesta koja je pokrivao kao profesor i doktor znanosti”. Aktualna nadbiskupova odluka je jamačno samo zadnji čin na tom putu.

No, ako su njegove ideje zaista “poželjne i nužne” društvu, kako kaže nadbiskup, a osuđen je, što je s onim pojedincima iz Crkve kojih su ideje i praksa evidentno neprihvatljivi: direktno sudjelovanje u stranačkoj promidžbi tijekom zadnjih dvadesetak godina kako u Hrvatskoj tako i u BiH, javno veličanje pojedi-nih spornih likova iz Drugog svjetskog rata, neprimjereno javno ponašanje i postupanje protivno evanđeoskom duhu i sl.? Njih se šutke mimoilazi, a onoga koji zastupa ideje “poželjne i nužne ovome društvu” stižu sankcije! •

Armenci i Srebrenica. Uoči Božića 2011. francuski parla-ment je izglasovao zakon kojim se zabranjuje nijekanje geno-cida nad Armencima što su ga počinili Turci 1915-17. godi-ne. Tada je pobijeno između milijun i milijun i pol krš ćanskih Armenaca. Učinjeno je to s ciljem iskorjenjivanja armenske zajednice te tako etnički očiste područja osmanske države. Da je to izvedeno s jasnom namjerom uništenja naroda, što je ključni element definicije genocida, potvrđuju, između osta-

log, i sačuvane pisane zapovijedi turskog ministra unutarnjih poslova Talaata svojim podređenima: “Daje se na znanje, da je Vlada po naređenju Djemieta (Komiteta) odlučila potpu-no iskorijeniti Armence koji žive u Turskoj. Ne obzirući se na žene, djecu i bolesne te bez osjećaja grižnje savjesti treba skončati njihov život” (15. 9. 1915); – “Neupadljivo istrijebite svakog Armenca u istočnim pokrajinama kojeg biste našli u svojoj oblasti” (23. 11. 1915) i sl.

Odluku francuskog parlamenta vezanu za Armence spomi-njemo stoga što je ona našla svoj čudan odjek u Bosni i Her-cegovini. Naime, entitetski predsjednik M. Dodik je samo dan nakon francuske odluke (23. 12. 11) izašao s prijedlogom da se i u BiH donese zakon koji će sankcionirati nijekanje genocida nad Armencima. Bila je to još jedna politička igra tipična za ovog bahatog političara. Stoga nije neočekivano da on, dok se tobože zauzima za armenski slučaj, istodobno otvoreno negira srebre-nički genocid!

Kao njegova slika i prilika, ali s bošnjačkim predznakom, o istoj temi oglasio se dr. Džemaludin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. On je, dakako, suprotno Dodiku, ustvrdio da Turci nisu počinili genocid jer se radilo o “tipično građanskom ratu” u kojem su “izginule stotine hiljada isključivo jermenskih pravoslavnih” koji su sudjelovali u “unutarnjoj agre-siji na Tursku” (Dnevni avaz, 2. 1. 2012)! Tako čovjek, koji je do-živio genocid nad svojim sunarodnjacima u Srebrenici, glasno niječe turski genocid nad više od milijun Armenaca!

Ovdje su dva ideološki i u svakom drugom pogledu posve suprotstavljena tipa, a jedno im je zajedničko: ne žele se suočiti s istinom koja im ne odgovara! •

Vjerski motivirani teror. Vjerski ratovi u Europi, općenito se smatra, okončani su s tridesetogodišnjim ratom (1618-1648), iako ih je i kasnije bilo prividno vjerskih (tako je na momente izgledao i zadnji rat u BiH), ali su iza njih stajale politika hege-monizma, ekonomski interes i sl. Ipak, danas se u svijetu mogu uočiti vjerski motivirani antagonizmi i na udaru su najčeš će vjer-ske manjine, ponajviše krš ćanske zajednice u islamskom svijetu. U Egiptu je trajna meta koptska krš ćanska zajednica, u Pakistanu su gotovo svakodnevna zlostavljanja krš ćana, a u Nigeriji, zemlji od 160 milijuna s 50% muslimana i 48% krš ćana (predsjednik države je krš ćanin), intenziviraju se napadi u sjevernom dijelu zemlje gdje je većinsko muslimansko stanovništvo. Radikalna

islamska skupina Boko Haram – na lokalnom jeziku znači “Za-padna izobrazba je grijeh” – počinila je najveće pokolje nad krš-ćanima prošle i početkom ove godine. Cilj joj je uvesti islamski pravni sustav (šerijat) u cijeloj zemlji zbog čega vrši bezobzirne zločine. Početkom studenoga 2011. ubijeno je oko 150 ljudi u bombaškim napadima, pri čemu su stradali i nekrš ćani. Slično kao i u Egiptu, i ova islamistička skupina koristi velike krš ćanske blagdane za svoje zločine. Tako su u nekoliko crkava na Božić u vrijeme bogoslužja izvršili bombaške napade kada je stradalo više od 80 krš ćana. Svoju zločinačku bezobzirnost pokazali su početkom siječnja 2012. kada su ubili 17 krš ćana koji su došli na ispraćaj jednog od poginulih, a u drugoj polovici istog mjeseca u nizu bombaških napada ubili su najmanje 178 ljudi.

Vjerski fanatizam ili vjersko ludilo, kako god ga nazvali, predstavlja ne malu opasnost za život u različitosti. A činjenica da takvi svoje bezumlje pokrivaju vjerom, pokazuje vrhunac re-ligijske izopačenosti! •

CN

S

Spomen obilježje žrtvama genocida nad Armencima u Erevanu Obitelji nastradalih nakon pokolja radikalne islamske skupine Boko Haram

sr28-29.indd 29 26.1.2012 18:06:14


VIJESTI

ZAGREB – U Društvenom domu na Žit-njaku u Zagrebu 29. prosinca 2011. pred-stavljena je Humanitarno-kulturna udru-ga Orahova. Dan prije, u Slavonskoj Po-žegi održano je šesto Kotorvaroško sijelo.

Humanitarno-kulturna udruga Ora-hova je udruga prognanih Hrvata iz sela Orahove, župa Vrbanjci, u općini Kotor

Varoš u BiH, gdje je registrirana i gdje joj je sjedište. Cilj udruge je, uz ostalo, povratak prognanih i raseljenih Hrvata Orahove, obnova srušenih, zapaljenih i devastiranih obiteljskih kuća i gospo-darskih objekata, infrastrukturni poslo-vi, pravna pomoć, osobito oko povratka otete imovine i informiranje prognanih Orahovljana i Kotorvarošana o svim događanjima u Orahovi i Kotor Varošu. Osnivači i voditelji udruge su istaknuli da Orahovljani neće zaboraviti svoje rod-no selo u kojemu je prije rata u oko 350 obitelji živjelo oko 1.900 Hrvata i koje je sada potpuno pusto i do temelja poruše-no i u kojemu dosada nije bilo nikakve obnove obiteljskih kuća, gospodarskih objekata i infrastrukture. Usprkos svemu tomu prognani Orahovljani rado i često dolaze u svoj rodni kraj. Udruga Oraho-va osnovana je s nakanom da se promije-ni postojeće stanje.

Dan prije, 28. prosinca u Slavonskoj Požegi, u restoranu Sara održano je šesto Kotorvaroško sijelo – okupljanje progna-nih kotorvaroških Hrvata koje svake go-dine u isto vrijeme organiziraju članovi Udruge raseljenih Hrvata kotorvaroške doline iz Kaptola kod Požege.

Iz Kotor Varoša je 1992. godine protje-rano više od jedanaest tisuća Hrvata. Sada ih je tamo manje od tri stotine i to uglav-nom onih starijih. Crkve i crkveni objekti uništeni su kao i obiteljske kuće i gospo-darski objekti. Mnoga hrvatska sela jedno-stavno su nestala kao i cijela župa Sokoline u kojoj danas više nitko ne živi. •

Stipo MARČINKOVIĆ

Ekumenski koncert krš ćana Sarajeva

SARAJEVO (KTA) – Dana 21. siječnja, u okviru Molitvene osmine za jedinstvo krš ćana, u katedrali Srca Isusova u Sa-rajevu održan je Ekumenski koncert krš-ćana grada Sarajeva.

Na koncertu su nastupili Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravna-njem vlč. Marka Stanušića i Srpsko pje-vačko društvo Sloga iz Sarajeva pod rav-nanjem đakona Duška Sandića. U ime predsjednika Vijeća za ekumenizam

i dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije BiH nadbisku-pa metropolita kardinala Vinka Puljića pozdrav članovima spomenutih zboro-va i svim nazočnima uputio je mons. Mato Zovkić, član spomenutog Vijeća i biskupski vikar za ekumenizam. Mode-rator koncerta g. Senad Dorić podsjetio je da na različitim razinama i na razne načine Crkve i crkvene zajednice širom svijeta poduzimaju akcije za uspostavu ponovnog jedinstva, nadahnute Kri-stovom riječju u Ivanovom evanđelju “da svi budu jedno”. Podsjetio je da su siječnja 2009. kardinal Puljić i mitro-

polit dabrobosanski gospodin Nikolaj pozvali svoje vjernike da se pridruže krš ćanima svijeta u molitvenoj osmini za jedinstvo te istaknuli da “Bog krš-ćane na ovim prostorima povijesnog susretanja bogatstva različitosti, dodat-no obvezuje na razumijevanje i tješnju suradnju, a najpouzdaniji način za to je molitva”.

Srpsko pjevačko društvo Sloga osno-vano je 1888. godine, a neprekidno je njegovalo, razvijalo i promoviralo srp-sku muziku ovoga prostora i nacionalni glazbeni identitet. Jedno vrijeme je dje-lovalo samo kao crkveni zbor, pjevajući uglavnom pravoslavnu duhovnu glazbu. Danas je Sloga reprezentativan, mješo-viti zbor koji broji četrdesetak članova. Pored redovnog sudjelovanja na bogo-služenjima, Sloga nastupa i na brojnim koncertima u zemlji i izvan nje.

Katedralni mješoviti zbor Josip Stad-ler okupio je članove iz svih sarajevskih župa i obnovio svoj rad u svibnju 1996. god. na poticaj kardinala Puljića. Za potrebe mješovitih zborova vlč. Marko Stanušić je 1997. godine priredio zbir-ku skladbi: misa, solo popijevki i sl. pod nazivom Laudate Dominum. Zbor je snimio i izdao četiri albuma, redovito nastupa na pontifi kalnim svetim misa-ma u sarajevskoj prvostolnici, a nastu-pao je i na domaćim i međunarodnim koncertima. •

Okupljanja prognanih Kotorvarošana

Članovi udruge Orahova

Sa šestog Kotorvaroškog sijela

sr30-31.indd 30 26.1.2012 18:19:45


POGLED U HRVATSKU

SPLIT – U povodu 50. obljetnice smrti Ivana Meštrovića, 16. siječnja otvorena je izložba i predstavljena knjiga Meštro-vićeve Crikvine Maje Šeparović Palade u Meštrovićevim Crikvinama u Splitu. O knjizi i izložbi govorili su Joško Belamarić, Andro Kristulović Opara i autorica.

Izložba i knjiga Meštrovićeve Crikvine po prvi put sveobuhvatno i na jednom mjestu tumače povijest toga jedinstvenog sakralno-umjetničkog sklopa i slijed Me-

štrovićevih zahvata na njemu na temelju velikog broja sačuvane pisane, arhitek-tonske i fotografske dokumentacije.

U djelu autorica istražuje i detalj-no predstavlja i obrađuje Meštrovićeve zahvate na ruševinama povijesnog Ka-štilca Capogrosso iz 16. stoljeća u split-skom predjelu Meje. Značaj ovoga vrlo vrijednog kompleksa proizlazi iz nje-gova posebnog arhitektonskog-skul-pturalnog značaja – cjeline Meštrovi-

ćevih prostornih zahvata i njegovih kiparskih ostvarenja, kao i iz spoja slo-jevitog prirodnog i povijesnog kontek-sta jer Crikvine predstavljaju istaknuti primjer obnove zanemarene baštine. Predstavljač knjige Joško Belamarić je istaknuo da je autorica pokazala kako je kipar do tančina promišljao o svim prostornim elementima unutar kapele koje je potrebno ostvariti za doživljaj cjeline i pojedinih kompozicija ciklusa na kojemu je radio skoro pola stoljeća: impresivni veliki križ u apsidi nastao je davne 1916. godine. Gradnja crkve i sam oltar u njoj posvećeni su 6. ožujka 1955. u skladu s umjetnikovom željom. Djelo je pisano stručnim jezikom te je bogato ilustrirano grafičkim prilo-zima, među kojima su i brojni dosada neobjavljeni i nepoznati arhitektonski nacrti, skice, povijesni katastarski pla-novi, fotografije, korespondencije, do-zvole, ugovori, te ostala vrijedna doku-mentacijska građa. •

Dragica ZELJKO SELAK

Teološka misao Tomislava Šagi-Bunića

ZAGREB (IKA) – Dr. fra Anto Ba-rišić se u knjizi Teandrička kristo-logija Tomislava Janka Šagi-Bunića opsežno, sustavno i detaljno bavi te-ološkom misli istaknutoga hrvatskog teologa.

Kristologija je vidljiva u svim Šagi-Bunićevim teološkim radovi-ma koje je autor proučavao u sklo-pu svoga doktorskoga rada. Pojav-ljuje se bilo kao “znanstvena” bilo kao “pučka” u svakoj temi koju do-diruje. Sav svoj govor i djelovanje razvija polazeći od kristološkog ak-sioma: Krist je pravi Bog i pravi čo-vjek. To ne vrijedi samo za teološke teme nego on kristološki pristupa i temama koje su od iznimne važno-sti za suvremeno društvo i koje se općenito tiču svakoga čovjeka: pi-tanje dijaloga, ljudske solidarnosti i slobode. Tom knjigom, u izdanju Krš ćanske sadašnjosti iz Zagreba, otpočelo je sustavno istraživanje, proučavanje i objavljivanje Šagi--Bunićeve teološke misli. •

Nagrada Ivanu GolubuPOŽEGA (IKA) – Svećenik, teolog, pjesnik, sveučilišni profesor i akademik Ivan Golub na prigodnoj svečanosti 13. siječnja u Požegi dobio je ovogodišnju pjesničku nagradu Dobriša Cesarić.

Nagradu za neobjavljenu zbirku poezije Suze i zvijezde na Desetim danima Dobriše Cesarića pjesniku je uručio požeški gradonačelnik. Taj je rukopis izabran između više od sto-tinu rukopisa koliko ih je pristiglo na ovogodišnji natječaj. •

Meštrovićeve Crikvine

Ivan MEŠTRO

VIĆ

, Bogorodica s anđelima

sr30-31.indd 31 26.1.2012 18:19:57


RAZGOVOR

neko kasnije vrijeme koje će o tome mo-ći suditi neusiljenije i “objektivnije”?

Na žalost, tu smo zakazali kao i većina društva kada smo kao krš ćani trebali čita-vome društvu dati primjer što znače opro-štenje i pomirenje – jer je to proces du-hovne promjene koji zahtijeva da se stvari nazovu pravim imenom i prihvati također neki oblik pokajanja. Drago mi je da “bar-šunasta revolucija” nije u češkom društvu imala jakobinsku fazu, da nije nadvladao duh osvete, odmazde, lova na vještice. Do-spjeli smo, međutim, u suprotni ekstrem – bagateliziranje i prešućivanje krivice. To je također loše – neiscijeljene, samo pokri-vene rane gnoje se i često dovode do zatro-vanja čitava organizma. Samo je po sebi razumljivo da mediji postupno otkrivaju, primjerice, agente državne policije među svećenicima, a njih nije bilo malo. Ali nije lako (pro)suditi tko u tome nije uspio iz-držati veliki pritisak, a tko se doista stavio u službu neprijatelja iz želje za ugodnim životom i karijerom ili tko je bio prisiljen ucjenama zbog svojih moralnih padova.

• Václav Havel izjavio je jednom zgo-dom da bi Vas mogao zamisliti kao svoga nasljednika na predsjedničkom položaju. Naravno, u demokratskoj državi izbori predsjednika nisu rezul-tat preporuka – ali kompliment ostaje! Jeste li si ikada mogli predstaviti da kao intelektualac, koji je eto i svećenik, re-zidirate na Hradčanyma? Uz to odmah i pitanje: Gdje je mjesto crkvenih osoba u politici? Koliko oni smiju ili trebaju biti blizu dnevnoj politici?

S gledišta crkvenog prava morao bih kao svećenik prije preuzimanja političke funkcije tražiti dispenzu “zbog općeg do-bra” (bonum commune) ili tražiti privre-meni otpust iz svećeničkog staleža (sus-penziju ili laicizaciju). To bih osjećao kao veliku žrtvu, jer volim svoj posao – a bio bih je spreman prinijeti samo u krajnjem slučaju. Na završetku mandata predsjed-

nika Havela raspravljalo se o tome bi li bilo moguće nastaviti tradiciju Masaryka i Havela pa da predsjednik bude nositelj moralnog i duhovnog autoriteta, neovi-san od političke stranke, ili da ta funk-cija pripadne profesionalnim političa-rima te bude kao neka vrsta dvostruke uloge premijera. U tome kontekstu se u istraživanju javnoga mnijenja na prvim mjestima stalno pojavljivalo moje ime, pa sam neko vrijeme razmišljao da li uis-tinu da uđem u utrku, barem iz razloga da u pred izborne debate unesem odre-đene teme i pomalo nešto drukčiji stil od onoga koji imaju stranački političari. Pokazalo se, međutim, da će izbori biti stvar zakulisnih dogovora vrhova poli-tičkih stranki – što se i dogodilo. Imamo sada predsjednika Klausa koji sustavno razdjeljuje društvo, umjesto da ga ujedi-njuje, koji našu zemlju odašilje u izolaci-ju u Europskoj uniji, umjesto da nastoji prevladavati duh nacionalizma, nacio-nalnog egoizma, i da u češkome društvu jača svijest zajedničke pripadnosti fami-liji slobodnih naroda Europe.

Uvjeren sam da Crkva ne smije skla-pati “brak” ni s jednom političkom stran-

kom niti političarom, ali da mora podi-ći kritički glas ondje gdje su ugrožena ljudska, građanska i socijalna prava te poticati na građansku odgovornost – to je ne samo njezino pravo nego i moral-na dužnost, njezino proročko poslanje. Ne smije se zauzimati samo za svoje in-stitucionalne interese nego biti i oslonac siromašnima, slabima, iskorištavanima, manjinama i svima onima kojima se na-nosi nepravda.

Ja sam sada – zajedno s kardinalom Vlkom – član skupine predstavnika ne-koliko krš ćanskih crkava, ali također i židova i muslimana, koji se okupljaju u svrhu kritičkog promišljanja društvenih problema i s vremena na vrijeme objav-ljujemo zajedničke izjave (npr. u povodu rasprave o eutanaziji).

• U Vašem zahvalnom govoru prigo-dom dodjele nagrade Romano Guar-dini Katoličke akademije u Bavarskoj nazvali ste teologa i fi lozofa religije Guardinija svojim “učiteljem čitanja i učenja”. Što je to posebno što Vas je kod Guardinija fasciniralo? Je li Guardini u Vašim očima “mislilac za sva vremena”

ili je on za svoje vrijeme našao jezik s dugim djelovanjem? U čemu je Guardi-nijeva aktualnost danas?

Guardini mi je blizak ne samo svo-jim mišljenjem i književnim stilom svojih djela nego i svojom sudbinom i poslanjem – on je spajao pastoralnu aktivnost u akademskoj sredini s pre-davanjem filozofije religije na svjetov-nom sveučilištu te se posvetio pisanju eseja u kojima je nastojao ustanoviti duhovnu dijagnozu vremena. A isto tako, u svoje vrijeme, doživio je u Crk vi mnoge izraze zavisti i nerazu-mijevanja; rimsko priznanje, naslov papinskog prelata, dobio je kao i ja tek nakon šezdesete godine. Mislim da su njegovo djelo i život danas inspirati-van poziv na dijalog sa suvremenom kulturom i na brižno istraživanje “znakova vremena”.

• Uvjeren sam da Crkva ne smije sklapati “brak” ni s jednom političkom strankom niti političarom, ali da mora podići kritički glas ondje gdje su ugrožena ljudska, građanska

i socijalna prava te poticati na građansku odgovornost – to je ne samo njezino pravo nego i moralna dužnost, njezino proročko poslanje. Ne smije se zauzimati samo za svoje institucionalne interese nego biti i oslonac siromašnima, slabima,

iskorištavanima, manjinama i svima onima kojima se nanosi nepravda •

Nastavak s 23. stranice

sr20-23-32-33.indd Sec1:32 26.1.2012 18:00:25


RAZGOVOR

• Vaša knjiga Dalekima blizu ima u sre-dištu evanđeosku pripovijest o cariniku Zakeju, čovjeku koji s distance i iz vlastite nesigurnosti postavlja pitanja te baš kao takav biva zamijećen od Isusa koji mu se obraća i odlazi k njemu kući. Vi tu pri-povijest tumačite kao metaforu za današ-nje ljude koji su izvan Crkve – ili točnije rečeno: izvan vjere – ali koji postavljaju pitanja. Može li današnja teološka izo-brazba dovoljno suvereno i senzibilno odgovoriti na pitanja tih ljudi?

Danas se smanjuje broj dwellers – onih koji su “udomljeni” u vjerskim in-stitucijama i tradicijama, ali i u dogmat-skom ateizmu, a povećava se broj seekers – onih koji gledaju, traže. Papa Benedikt stalno govori o nužnosti izgradnje “pro-stora za nevjernike” u Crkvi i nužnosti očitovanja da i vjera znači neprekidno traženje. Bojim se, međutim, da u suvre-menom odgoju i obrazovanju svećenika i laika za pastoral ova potreba i poziv nisu još shvaćeni dovoljno važnim.

• U Vašoj knjizi često govorite o “ate-izmu” i “ateistima”, dakle o onom feno-menu koji je dugo vremena trošio ener-gije teologa i propovjednika. Dobivao se dojam kao da je ta konfrontacija pre-vladavala u naviještanju vjere. Sada či-tamo Vaša razmišljanja o ateizmu i sa-znajemo da su mnogi ljudi “anonimni vjernici”, jer poput biblijskog Zakeja traže ljude koji bi im mogli ponuditi odgovore na njihova pitanja. Upravo među takvim ljudima Vi vidite veliku perspektivu za Crkvu – ne u smislu sit-ničavog misionirenja nego kao šansu za fi lozofsku refl eksiju evanđelja i za au-tentičan dijalog. Jesu li ta razmišljanja rezultat Vašeg podrijetla iz jedne “ate-ističke” zemlje? Nailaze li Vaše knjige i Vaša razmišljanja na razumijevanje u zemljama koje nisu konfrontirane s ateizmom u tolikoj mjeri?

Dakako, ja stvari promatram iz odre-đene perspektive i refl ektiram vlastitu tradiciju i vlastito iskustvo. Međutim, bio sam iznenađen da su moje knjige naišle na velik i pozitivan odjek prvo u “kato-ličkoj” Poljskoj, a zatim u nizu europskih zemalja (na primjer u Njemačkoj, knjiga Geduld mit Gott [Strpljenje s Bogom] do-živjela je u jednoj godine četiri izdanja), kao i na drugim kontinentima. U Ameri-ci je proglašena “knjigom mjeseca”, a po-tom je proglašena najboljom teološkom knjigom u Europi za 2009-2010. Pozivan sam da o temi te knjige govorim u Au-straliji i Južnoj Africi; gotov je njezin pri-jevod na kineski, a pripremaju se izdanja

i u drugim zemljama i kod prestižnih nakladnika (Editrice libreria Vaticana u Rimu, Cerf u Parizu i dr.). To je zacije-lo dokaz da knjiga govori ljudima raznih kultura kao i različitih uvjerenja.

• Može li se Vaša knjiga Strpljenje s Bogom nazvati “autobiografskim” teo-loškim djelom u kojem izlažete vlasti-to približavanje krš ćanstvu i putu ko-jeg ste kao svećenik izabrali? Ne leži li uspjeh ove knjige upravo u činjenici da

ona odslikava Vašu biografi ju, dakle da nije “klasično” teološko djelo?

Da, sigurno – već je sveti Augustin sa svojim Ispovijestima instalirao žanr koji spaja iskrenu ispovijest vlastitog život-nog puta i duhovnog traženja s plodovi-ma tog traženja, s teološkim razmatranji-ma. Mislim da je posebno danas potreb-no oživjeti tu vrstu literature. Teološka misao u biografskom kontekstu dobiva veću vjerodostojnost i razumljivost.

• Još nam je živo u sjećanju kako je Drugi vatikanski koncil naglašavao važnost “dijaloga s ateizmom našega vremena”, ali se ne možemo oteti doj-mu da u međuvremenu taj dijalog unu-tar Crkve nije “velika” tema. Vara li nas taj dojam?

U svojim knjigama nastojim brižno razlikovati različite vrste ateizma. Vrt “ateizma” slično je šarolik kao i vrt vjere. Naći ćemo u njemu militantnog antiteiz-ma, udobno ravnodušnog “apateizma” ili “vjerskog analfabetizma”, zatim “ateizma patnje” (kaže se: “Rado bih vjerovao, ali vlastita patnja ili bolesti na ovome svi-jetu sakrivaju mi lice dobroga nebeskog Oca”) ili nekog “apsolutiziranja negativ-ne teologije” – odbacivanja primitivnih predodžbi o Bogu (koje je “ateist” sam stvorio ili preuzeo). Istina takvog ateizma nalazi se u onome što on niječe; on štovi-še može biti naš saveznik – on oslobađa prostor za vjeru; takva vrsta ateizma za mene “nije laž nego nedorečena istina”. Ne samo ateist nego i vjernik zna za do-življaj “Božje šutnje” i “skrivenosti Boga” – vjera se međutim od ateizma razlikuje strpljenjem. Vjera, ljubav i nada za mene su tri načina “strpljenja s Bogom”.

• U tome kontekstu Vi govorite o “bli-zini s onima koji su daleko”, o Bogu koji je također i “Bog drugih” te o nužnosti da se Crkva odrekne monopolističkih ambicija. Kako to zvuči u ušima etabli-rane Crkve?

Za mene su važan poticaj mnoge izjave pape Benedikta koje uzimam kao inspiraciju na svome duhovnom putu. Iz njihova mnoštva citirat ću ovdje samo nešto iz njegovog nedavnoga govora za vrijeme pastoralnog posjeta Njemačkoj [u rujnu 2011, govor održan u Freiburgu – prim. prev.], kada je kazao da su “agno-stici ljudi koje pitanje Boga ne ostavlja na miru, te ljudi koji pate zbog naših grije-ha i čeznu za čistim srcem, bliži Božjem kraljevstvu nego crkveni rutineri koji u Crkvi vide još samo aparat, a da im vjera ne dodiruje srce”. •

• Vrt “ateizma” slično je šarolik kao i vrt vjere. Naći ćemo u njemu militantnog

antiteizma, udobno ravnodušnog “apateizma”

ili “vjerskog analfabetizma”, zatim “ateizma patnje”

ili nekog “apsolutiziranja negativne teologije” –

odbacivanja primitivnih predodžbi o Bogu. Ne samo ateist nego i vjernik zna za

doživljaj “Božje šutnje” i “skrivenosti Boga” – vjera se međutim od ateizma

razlikuje strpljenjem. Vjera, ljubav i nada za mene su tri

načina “strpljenja s Bogom” •

sr20-23-32-33.indd Sec1:33 26.1.2012 18:00:17


TREĆE OKO Kulturocid

Provjerite jeste li platili režije. Jer danas

zbog toga gase muzeje i galerije.

Sutra bi mogli vrlo lako početi

gasiti i ljude

Piše: • Miroslav JUREŠIĆ

Biti prorok i znati što nam buduć-nost donosi lakše je nego što se općenito misli. Za ovu je odvajka-

da sumnjivu rabotu dovoljno imati pri-stojno razvijena čula vida i sluha, te nešto malo soli u glavi. I sam postupak prori-canja prilično je jednostavan i ne zahti-jeva nikakav upliv kojekakvih nadnarav-nih sila kako se to često krivo smatra. Dovoljno je pažljivo promatrati i osluš-kivati ono što se oko nas događa, te na ovaj način prikupljene podatke obraditi mozgom, organom po čijoj se misaonoj aktivnosti, prema posljednjim znanstve-nim istraživanjima, čovjek razlikuje od životinje. Doduše, rezultati ovih istraži-vanja posljednjih su godina, posebice na području Bosne i Hercegovine, ozbiljno dovedeni u pitanje. Međutim, to je već materijal za neku drugu priču. Elem, kad mozak stavimo u pogon i analizira-mo aktualne događaje i situaciju, nastaje misao kao proizvod već spomenute mož-dane aktivnosti, koja nam, uz minimalni napor, omogućuje pogled kako u buduć-nost nas kao pojedinaca, tako i u buduć-nost našega društva. Ukoliko je postupak

dosljedno proveden, i to po mogućnosti više puta,

tada se s punim pravom možemo smatrati prorocima,

a da pritom ne trebamo pribje-gavati gledanju u kristalne kugle,

tarot karte, kašike i ostali kuhinjski pribor i posuđe.Kako bismo što bolje objasnili postu-

pak proricanja i proces postajanja pro-rokom, upotrijebit ćemo dvije aktualne pojave u našemu društvu za koje se može reći da su postale svojevrsni trend. Prva se pojava odnosi na zatvaranje kultur-no-obrazovnih institucija u Bosni i Her-cegovini, o čemu se u posljednje vrijeme jako puno govorilo u sredstvima javnoga informiranja. Tako je koncem rujna proš-le godine zatvorena Umjetnička galerija BiH. Akcija pod nazivom Kol’ko struje – tol’ko kulture nastavljena je i u ovoj godini prestankom rada Historijskog muzeja, te ograničenim radom Narodne i univerzi-tetske biblioteke BiH, a poslije 125 godina rada, pod katanac bi mogao biti stavljen i Zemaljski muzej BiH. Iako se sve nave-dene institucije nalaze u Sarajevu, one su samo završna faza jednog procesa koji je već odavno započeo i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Kao neka vrsta pro-tuteže trendu gašenja kulturnih ustanova na ovim prostorima, druga se pojava od-nosi na svakodnevno nicanje kojekakvih tržnih centara i fast foodova, pri čemu se na “ceremonijama” njihova otvaranja ne-rijetko pojavljuju najviši politički, pa čak i vjerski dužnosnici. Prvi sa škarama za

presijecanje vrpce i prigodnim govorom o majčinskoj brizi vladajuće garniture za ekonomski prosperitet povjerenog joj sta-da, a drugi oboružani blagoslovnim mo-litvama i skrušenim pogledom uprtim na kuvertu s velikodušnim novčanim prilo-gom vlasnika objekta.

Vodeći se onim prostim fi zičkim zakonom prema ko jemu svaka

akcija proizvodi odgovara-juću reakciju, pokušaj-

mo sada na temelju svega rečenog baciti

proročki pogled u budućnost ove

zemlje i genera-cija koje ostanu živjeti u njoj. Primjerice, za-mislimo kako će

za stotinu godina izgledati država u

kojoj opstanak kul-turno-obrazovnih institucija ovisi o re-dovitom plaćanju režija. Sudeći prema trenutnom razvoju situacije, razborito je pretpostaviti da će u nekoj budućoj Bosni i Hercegovini nadležnost nad muzejima, galerijama i knjižnicama preuzeti distri-buteri električne energije, plina ili vode. Tako će se umjetničke izložbe ili muzej-ske postavke moći organizirati samo uz potvrdu o redovito plaćanim mjesečnim režijama, dok će za ogromnu većinu stanovništva odlazak u biblioteku pred-stavljati neku vrstu ekstremnog sporta ili zastarjelog zanata kojim se više nitko normalan ne bavi. Osim toga, u ovak-vom će ambijentu i umjetnički izričaji također doživjeti radikalne promjene pa će, primjerice, cvjetati različiti književni i drugi žanrovi koji će promicati fast food kulturu kao vrhunac civilizacijskog na-pretka. Pod novčanim pokroviteljstvom nadležnih državnih kulturnih i znanstve-nih institucija ogromnu će popularnost postizati, primjerice, izložbe umjetnič-ke fotografi je pod nazivom Slikom kroz Mercatorovo sezonsko sniženje, priručni-ci pod naslovom Presijecanje vrpce u šest koraka ili znanstveni radovi koji će se ba-

Kol’ko struje – tol’ko kulture

sr34-35.indd 34 26.1.2012 18:20:28


TREĆE OKO

viti istraživanjem utjecaja hamburgera ili bureka na suvremenu fi lozofsku misao.

Mogli bismo do u nedogled nastaviti s ovim uvrnutim razmatranjem raznih alternativa budućnosti na koje bismo mogli biti osuđeni. Međutim, za tim nema potrebe. Već i ovih nekoliko slika jasno stavljaju do znanja kako ipak nije tako teško proročki predvidjeti u kojemu nas smjeru vode aktualni događaji. Nai-me, s jedne strane imamo ravnodušnost i šutnju s kojom ljudi na odgovornim

pozicijama promatraju propadanje istak-nutih kulturnih institucija od državnog značenja i to, ni manje ni više, nego zbog neplaćenih režija. S druge strane imamo činjenicu da se ti isti ljudi spremno oda-zivaju na otvaranja kojekakvih restorana brze hrane, pa bio on i McDonald’s. Kao da je riječ o Bog zna kakvim značajnim povijesnim događajima koji zahtijevaju njihovu prisutnost, te se u skupim odije-lima i sa škarama u rukama slatkorječivo obraćaju medijima pričom o BiH kao ze-

mlji koja se uključuje u suvremene svjet-ske trendove. Koliko se god čovjek trudio biti dobrohotan, ne može a da na ovakve izjave ne dadne nekoliko “zlobnih” pri-mjedbi i pitanja. Primjerice, predstavlja li otvaranje McDonald’sovog restorana vrhunski izraz opredijeljenosti Bosne i Hercegovine za tekovine zapadne civi-lizacije? Treba li možda i u Zemaljskom muzeju ili Umjetničkoj galeriji otvori-ti kakvu buregdžinicu ili ćevabdžinicu kako bi se pažnja odgovornih konačno

skrenula na probleme s kojima se ove ustanove suočavaju?

Kako god stvari okrenuli, očito je da se ovoj zemlji i narodu doslovno ceri ni-malo svijetla budućnost u kojoj će lijepo i plemenito biti zamijenjeno isključivo korisnim i isplativim. Čini se da je već op-ćeprihvaćen trend da se stupanj kulturne i općenito civilizacijske razvijenosti mje-ri brojem presječenih vrpci na otvaranju McDonald’sovih i inih restorana, a ne bro-jem otvorenih galerija, muzeja i biblioteka.

Štoviše, lako je moguće da će naši potomci u kulturnom smislu biti potpuno sterilizi-rani i iščupani iz povijesnog kontinuiteta vlastite zemlje i naroda. Niti će znati tko su i odakle potječu, niti će znati kamo idu i s kojim ciljem. Čitav jedan segment nji-hova života bit će im nepravedno uskra-ćen zbog intelektualne kratkovidnosti i kulturne skučenosti aktualnih vladajućih političkih i drugih moćnika. Pa zar nije dosta što nam je pokradeno i uništeno sve ono što smo bili i što smo imali? Treba li

sada pustiti da nama i našim potomcima bude pokradena i budućnost? I na koncu, ovisi li uistinu sve naše kulturno i povije-sno naslijeđe o plaćenom računu za stru-ju? Pitanja su to koja se neposredno tiču našega identiteta ne samo kao naroda, nego i kao pojedinaca, upozoravajući nas na destruktivnu ljestvicu vrednota koju je naše društvo dobrim dijelom već usvojilo. I provjerite jeste li platili režije. Jer danas zbog toga gase muzeje i galerije. Sutra bi mogli vrlo lako početi gasiti i ljude. •

• Pod novčanim pokroviteljstvom nadležnih državnih kulturnih i znanstvenih institucija ogromnu će popularnost postizati, primjerice, izložbe umjetničke fotografi je

pod nazivom Slikom kroz Mercatorovo sezonsko sniženje, priručnici pod naslovom Presijecanje vrpce u šest koraka ili znanstveni radovi koji će se baviti istraživanjem

utjecaja hamburgera ili bureka na suvremenu fi lozofsku misao •

sr34-35.indd 35 26.1.2012 18:20:36


REPORTAŽA Povijest glavnog bh. muzeja

Na primjeru Zemaljskog muzeja

od njegova nastanka do danas može se

pratiti povijesna krivulja Bosne i

Hercegovine kao političko-kulturne

kategorije

Tekst i snimke: • Darko RUBČIĆ

Posljednjih mjeseci medije su pre-plavili prilozi i komentari vezani za zatvaranje sedam kulturnih in-

stitucija od državnog značenja od kojih

se najveća pozornost, s pravom!, posve-ćuje Zemaljskom muzeju. I tako, dok su svima puna usta muzeja, dobiva se dojam da svi znaju sve, a istina je da zapravo ri-jetki znaju nešto o njemu. Stoga je dobra prilika da se prisjetimo početaka Zemalj-skog muzeja i njegova povijesnog hoda i svega onog što je postigao na kulturno-znanstvenom planu u svojih gotovo 130 godina postojanja. A počeci priče o Ze-maljskom muzeju sežu u drugu polovicu XIX. stoljeća.

Nakon četiri stoljeća otomanske Bo-sne (i Hercegovine), na Berlinskom kon-gresu 1878. mandat njezina zaposjednu-ća i modernizacije povjeren je Austro-Ugarskoj Monarhiji. Do tada zaostala, agrarna Bosna i Hercegovina s još uvijek kmetskim uređenjem preko noći je ušla u sastav moderno uređene države kojom su vladali društveno-ekonomski odnosi. U trenutku okupacije 97% stanovništva bilo je nepismeno što nikako nije odgo-varalo novoj vlasti. O tome 1879. piše au-strijski političar i povjesničar Alexander von Helfert: “Monarhija mora mijenjati ljude u Bosni (i Hercegovini) ako hoće u njoj da se učvrsti.” U nepuna četiri

desetljeća bh. društvo je iz korijena mo-dernizirano i europeizirano – od načina ishrane, odijevanja i stanovanja, preko industrijalizacije i izgradnje suvreme-nog sistema komunikacija, do osnivanja kulturno-umjetničkih društava, školstva, izdavaštva, umjetnosti, graditeljstva, or-ganiziranog zdravstva itd. Paralelno s vojnim zaposjednućem i izgradnjom ad-ministrativnog aparata, dolaze stručnjaci iz drugih zemalja Monarhije i počinju prva prava znanstvena istraživanja Bosne i Hercegovine. Već od početka nametala se potreba za jednom kulturno-istraži-vačkom ustanovom, za muzejom.

Od ideje do zgrade Zemaljskog muzeja. Bosanski su franjevci odvajkada bili svje-sni važnosti kulture i obrazovanja i upra-vo su oni bili pokretački mnogih kultur-no-obrazovnih akcija. Tako je i ideju o osnivanju jednog bosanskog muzeja, još u turskom “vaktu”, prvi artikulirao fra Ivan Franjo Jukić. U prvoj knjizi Bosan-skog prijatelja (1850) on piše: “Ja sam od niekoliko godinah počeo, ovakve [sta-rinske] stvari sabirati i odkupljivati, zato molim sve Bošnjake, koji takog što ima-

Poslije Europe – »slučaj«

sr36-39.indd 36 26.1.2012 18:24:53


REPORTAŽA

de, te misli inostrancim prodavati, nek se javi meni, ja ću mu toliko platiti gotovi-nom, koliko svaki drugi inostranac, ako ne još bolje; a sve domorodce molim, da za ovakim stvarima budu, te gdie štogod opaze, da odkupe na moje ime. Ako Bog-da! smojom sbirkom, želim metnuti po-četak ‘Bosanskomu Muzeu’ akoli to ne-mogne biti, toću nastojati, da moje ovo starinsko blago dodje u slavjanske ruke, koje neće s njime tèrgovati, već ga dobru obćenomu odrediti.”

Tri desetljeća nakon Jukića već spo-menuti Von Helfert zalaže se za osnivanje više obrazovne ustanove u Sarajevu, koja bi istovremeno bila nacionalni muzej, učeno društvo i visoka škola. Ta bi usta-nova služila “u jednu ruku u vladine svr-he, u drugu za moralno uzdizanje i inte-lektualno prosvjećenje, jednom riječju za buđenje, širenje i sve veće jačanje interesa koji bi za uspjeh svoje zajednice trebalo pokazati stanovništvo koje je do sada ve-getiralo u tupoglavosti i rezignaciji, trebat

će bez odlaganja prihvatiti se istraživanja ove terra incognita kakve nam se velikim dijelom čine Bosna i Hercegovina.”

Ipak, glavni poticaj za osnivanje mu-zeja došao je od Zagrepčanina Julija Ma-kaneca, liječnika i gradskog vijećnika u Sarajevu. U novinama Bosnische Post 1884. on piše kako je muzej naprosto nužan jer su “mnoge prave dragocjeno-sti propale tijekom vremena za zemlju – možda zauvijek – i to nažalost u posljed-njih šest godina; mnogo je uništeno ili dospjelo u ruke nepozvanih, pa bi svaka dalja nebrižljivost u tom pravcu bila te-žak grijeh prema ovim zemljama, prema njihovoj historiji i prema nauci uopće.”

Već sljedeće godine osniva se Muzej-sko društvo koje je na osnivačkoj skupštini brojalo preko 200 članova, od toga veliki broj franjevaca. (Fra Grga Martić bio je jedan od 15 članova stalnog odbora.) Je-dan od prvih ciljeva Društva bio je “da se osnuje bosansko-hercegovački zemaljski muzej, u koji će se primati sve, što je ar-heološki, kulturno-historički, umjetnički i obrtnički značajno i po zemlju svojstve-no”. Početkom 1886. za tajnika Društva dolazi arheolog Ćiro Truhelka koji oko sebe okuplja manju skupinu stručnjaka s ciljem formiranja muzeja. Gradska je uprava od početka stala uz projekt te je, uz podršku poglavara Zemaljske vlade Benjámina Kállaya, preuzela na sebe fi -nanciranje Društva.

Konačno, 1. veljače 1888. otvoren je Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu (Landes Museum für Bosnien und Her-zegovina) na čelu s prvim ravnateljem Constantinom Hörmannom. Muzej je bio smješten u zgradi Činovničkog pen-zionog fonda na Crkvenom trgu, danas Trg fra Grge Martića. Do tada prikuplje-ni eksponati, njih preko 400, bili su smje-šteni u prostorijama palače Zemaljske vlade, danas Predsjedništva BiH. Godine 1908. krenulo se s izgradnjom nove zgra-de muzeja prema projektu arhitekta Kar-la Paržika. Muzej je otvoren za javnost na imendan cara Franje Josipa, 4. listopada 1913. Inače, Zemaljski muzej smatra se Paržikovim najzrelijim ostvarenjem, a Hamdija Kreševljaković će ustvrditi da je to ujedno i glavni spomenik iz austro-ugarskog vremena, kao što je Gazi Hu-srev-begova džamija iz turskoga doba.

Prvih 50 godina. Kako je arheologija u Europi u XIX. stoljeću doživljavala svoj zamah, tako se i naučnoistraživačka dje-latnost Zemaljskog muzeja u početku najvećim dijelom odnosila upravo na arheologiju, ali i na prirodne znanosti.

Blago Zemaljskog muzejaU svojih gotovo 130 godina rada Zemaljski je muzej skupio preko tri milijuna eks-ponata od kojih je zasigurno medijski najeksponiraniji Sarajevska Hagada, rukopis nastao sredinom 14. stoljeća. Mnogo je toga nejasnoga o njezinom putu do Saraje-va. Zabilježen je tek podatak da ju je 1894. trgovac Josef Kohen prodao muzeju za 150 kruna. (Dvije godine ranije ponudio ju je sarajevskom židovskom društvu La Benevolencija, ali im je bila preskupa. Danas je njezina vrijednost neprocjenjiva.) Riječ je o obrednoj knjizi iz koje se prve pashalne večeri u obitelji čita izvještaj o izlasku židovskog naroda iz ropstva. Zbog raskošnih iluminacija smatra se jednim od najljep-ših kodeksa ove vrste u svijetu. Hagada je po mnogo čemu tajanstvena knjiga. Od mnoštva zanimljivog izdvajamo tek bilješku crkvenog inkvizitora Vistorinija iz 1609. na prvim stranicama. U bilješci stoji da knjiga nije opasna. Ništa ne bi bilo čudno da koju stranicu iza zemlja nije prikazana okruglom! A zbog takve je ideje samo devet godina ranije na lomači završio “heretik” Giordano Bruno!

Osim Hagade neki su od eksponata toliko reprezentativni da pripadaju svjetskoj kulturnoj baštini. Izdvajamo: gravura na stijeni iz pećine Badanj kraj Stoca (riječ je o pr-vom crtež iz razdoblja paleolitika i vrlo rijetkom primjeru te vrste u Europi), Butmirska neolitska kultura (u svim stručnim arheološkim krugovima prepoznata kao toponim-ska kultura), stećci (od kojih se po ljepoti najviše ističe onaj iz Zgoš će kraj Kaknja); oltar-na dvoreljefna pregrada mitraističkog kulta iz 4. stoljeća pronađena u Konjicu (takvih je poznato samo još 5-6 u svijetu), srednjovjekovne povelje bosanskih kraljeva (Povelja kralja Tvrtka I. Kotromanića Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću iz 1380. te Povelja kralja Stjepa-na Tomaša iz 1459), ogromna entomološka zbirka koja broji preko pola milijuna inseka-ta (po veličini i kvaliteti u samom je europskom ali i svjetskom vrhu), velika herbarska zbirka od preko 130.000 biljki (najbogatija i najsređenija zbirka ove vrste na Balkanu), bogata zbirka meteorita (najbogatija zbirka ove vrste u bivšoj Jugoslaviji), botanički vrt s nekoliko tisuća endemičnih, autohtonih i egzotičnih biljki…

sr36-39.indd 37 26.1.2012 18:23:33


REPORTAŽA

Stoga su oformljena dva odjeljenja: arhe-ološko (koje je zahvaćalo i oblast etnolo-gije) i prirodnjačko. Za početke sustavnih terenskih istraživanja, proučavanja fl ore i faune, stijena i rudnog bogatstva valja zahvaliti prvoj generaciji stručnjaka a to su prije svega: Constantin Hörmann, et-nograf; Ćiro Truhelka, arheolog i povje-sničar umjetnosti, polihistor; Vaclav Ra-dimský, geolog i arheolog; Franjo Fiala, botaničar i arheolog, Carl Patsch, jedini školovani arheolog (ostali su se arheolo-gijom bavili usputno); Friedrich Katzer, geolog, mineralog; Karl Maly, botaničar; Viktor Apfelbeck, biolog, entomolog; Ot-hmar Reiser, zoolog, ornitolog.

Ova je ekipa u vrlo kratkom razdoblju uspjela Bosnu i Hercegovinu od terrae in-cognitae učiniti relevantnom u tadašnjoj modernoj europskoj znanosti. Naime, već 1889. godine muzej sudjeluje na međuna-rodnoj izložbi u Beču s dijelom glasinačkih nalaza gdje se europska kulturna i znan-stvena javnost po prvi put uopće upozna-je s Bosnom i Hercegovinom. A samo pet godina kasnije u Sarajevu je održan među-narodni skup arheologa i antropologa na kojem su nastupili ugledni znanstvenici iz Engleske, Italije, Švedske, Švicarske, Nje-mačke, Francuske i Austro-Ugarske. Muzej je sudjelovao na još nekoliko značajnijih europskih izložbi u Budimpešti, Beču, Temišvaru, Zagrebu, Briselu, Parizu. U međuvremenu je, 1904. godine, C. Patsch samoinicijativno pri muzeju osnovao In-stitut za istraživanje Balkana. Zahvaljujući pionirskom ali predanom radu stručnjaka Zemaljski je muzej u nepuna tri desetljeća

prepoznat i afi rmiran u modernoj europ-skoj znanosti i kulturi.

U periodu prve Jugoslavije muzej je, osim uspostavljanja Državnog fi topato-loškog zavoda (osnovan 1920. i trajao nekih desetak godina) i otvorenja muzej-ske Galerije slika 1930. (na poticaj Grupe četvorice: Đ. Mazalić, K. Mijić, R. Petro-vić i S. Summerecker), od nekad europski respektabilne ustanove postao “slučaj”, o čemu svjedoče i naslovi iz toga vreme-na: “Sarajevske muzeje treba pomoći”,

Biblioteka i izdavaštvoZemaljska vlada Bosne i Hercegovine od samoga je početka bila pokrovitelj muzej-ske biblioteke i brinula se za njezinu kvalitetu. Zgodna je priča o nabavci Illyricum sacrum-a, poznate crkvene povijesti Balkana isusovca Danijela Farlatija. Antikvar Ja-cques Rosenthal ponudio je muzeju svoj primjerak knjige za tadašnjih 1.400 maraka. Premda se radilo o velikoj sumi novca, vlada je naredila da se djelo hitno kupi uz objašnjenje da se radi o vrlo rijetkom djelu, da ga u Bosni i Hercegovini posjeduju samo fratri kreševskog i fojničkog samostana, ali “koji nisu uvijek voljni da ga stave na raspolaganje stručnjacima Muzeja”.

Danas biblioteka broji preko 250.000 svezaka časopisa, knjiga i novina, od kojih se najveći broj odnosi na oblasti koje muzej proučava: arheologija, povijest, etnologija, folkloristika, mineralogija, geologija, botanika, zoologija i muzeologija. Od rariteta po-sjeduje dvije inkunabule (samostan u Kraljevoj Sutjesci ima 31 inkunabulu!), djela bo-sanskih franjevaca Matije Divkovića, Ivana Ančića, Marka Dobretića, može se tu naći Alberto Fortis, Mavro Orbini, Dositej Obradović… Carl Patsch je biblioteci ostavio blizu 10.000 svezaka literature o Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj i Bosni. Također je otkupio radnu sobu S. S. Kranjčevića s vrlo bogatom bibliotekom knjiga i rukopisa, cjelokupnu zaostavštinu Mehmedbega Kapetanovića, radnu sobu s bibliotekom Alek-se Šantića, privatnu biblioteku Sejfudina Kemure. Dio Patschova inventara poslužio je kasnije kao osnova za formiranje Muzeja književnosti BiH u Sarajevu.

Od izdanja muzeja svakako treba ista-knuti Glasnik Zemaljskog muzeja, prvi bh. znanstveni časopis koji je izlazio konti-nuirano od 1889. do posljednjeg rata. Na stranicama Glasnika objavljivani su rezul-tati istraživanja kulturnog, povijesnog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovi-ne. Časopis Wissenschaftliche Mitteilung imao je za cilj najvažnije i najzanimljivije priloge iz Glasnika prezentirati širem kru-gu europskih znanstvenika. Od početka djelovanja biblioteka je uspostavila kon-takte i razmjenu publikacija s naučnim institucijama i muzejima širom svijeta.

sr36-39.indd 38 26.1.2012 18:23:45


REPORTAŽA

“Maćehinsko postupanje”, “Redukcija”, “Bijedno materijalno stanje stručnjaka”. Zvuči li nam ovo poznato?!

A da uvijek može i gore, pokazuje pe-riod II. svjetskog rata kada muzej pada na najnižu točku djelovanja. Ipak, ovo će razdoblje ostati upamćeno po gotovo tri-lerskoj priči o spašavanju Sarajevske Ha-gade. Priča ima nekoliko varijanti, a jed-na od njih ide ovako: Njemački general Fortner u pratnji nekolicine njemačkih i ustaških ofi cira dolazi u najavljen posjet muzeju gdje ga dočekuje direktor Jozo Petrović. Nakon razgledavanja general na odlasku traži od njega da mu preda Hagadu. Dosjetljivi Petrović odgovara da ju je malo prije generalova posjeta već predao nekom njemačkom ofi ciru. A Hagada se čitavo vrijeme nalazila na po-licama iza generalovih leđa. Nakon po-sjeta direktor zadužuje kustosa Derviša Korkuta da sakrije knjigu dok ludilo ne prođe. Ovaj ju odnosi u neko planinsko selo blizu Sarajeva i sakriva u kuću seo-skog hodže. (U posljednjem ratu Hagadu spašava Enver Imamović.)

Ironijom sudbine istog toga Petrovića nova je vlast nakon rata osudila na robiju zbog, između ostalog, kulturne suradnje s okupatorom, a pritom se zaboravilo da je za vrijeme NDH upravo on spašavao svoje kolege i suradnike iz muzeja – Srbe. Po isteku kazne Petrović je do mirovine radio kao kustos-numizmatičar u Arhe-ološkom odjeljenju muzeja.

Zlatne godine. U novonastaloj Jugosla-viji status republike osigurat će Bosni i

Hercegovini autonomiju u razvoju znan-stvenih disciplina, kulturnih djelatnosti i obrazovanja. Do 1960-ih godina vrijeme je obnove muzeja i što je vrlo važno, tada dolaze prve fakultetski obrazovane gene-racije etnologa, arheologa i povjesničara umjetnosti. Od muzeja se u međuvre-menu osamostaljuju sljedeće instituci-je: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, Umjetnička galerija BiH (zatvorena u rujnu prošle godine), Orijentalni institut (izgorio u posljednjem ratu), Institut za proučava-nje folklora, Balkanološki institut, Geo-loški institut, Biološki institut. Neke su se institucije u međuvremenu “vratile” muzeju tako da su od 1958. fi ksirana tri odjeljenja: Arheološko, Etnološko i Pri-rodnjačko.

Od 1960-ih godina osjetan je porast kustosa i proširuje se suradnja s mnogim

institucijama u zemlji i inostranstvu. Po-sebna pozornost posvećuje se izložbama, a od mnogih izdvajamo onu o stećcima kojom se Zemaljski muzej od 1965. do 1975. na reprezentativan način predstavio ne samo domaćoj nego i europskoj publici (Antwerpen, Mainz, Prag, Bukurešt i Pa-riz). O kvaliteti izložbe ali i sjajnoj organi-zaciji ponajbolje govore novinski komen-tari: “Pogled na ove usamljene nekropole koje kao da dominiraju krajem u kojem su smještene, ispuniće vas ludom željom da odete i vidite ih na licu mjesta, u Jugosla-viji” (De Nieuwe Gazet, 12. 6. 1967); “Ovi spomenici skreću pažnju na veoma zna-čajnu i još zagonetnu pojavu srednjovje-kovnog kulta mrtvih… Brojni monumen-talni fotosi, efektno izloženi, daju veoma dobar pregled stećaka iz samotnih i golih planinskih krajeva Bosne i Hercegovine kojima nema ravnih u svijetu” (Frankfur-ter Allgemeine Zeitung, 22. 9. 1967).

Vrijedi spomenuti da je od 1955. do 1970. pri muzeju kao samostalna organi-zaciona jedinica djelovao Pedagoški od-sjek čiji je cilj bio da muzejsko blago učini dostupnim što većem broju građana. Tako je prve 1955. godine zabilježen rekordni broj od 115.418 posjetitelja. Od tada do rata broj varira oko 60.000 posjetitelja go-dišnje. (Danas je taj broj prepolovljen…)

U ovih 40-ak “socijalističkih” godina Zemaljski muzej ne samo da je vratio onaj “austrijski” sjaj nego i dostiže vrhunce na svim poljima rada. (I paradoksalno je da upravo komunistička kulturna politika pravi čvrstu poveznicu s kulturnom po-litikom „neprijateljske i mrske“ Austro-Ugarske!) Puno je onih koji su zaslužni za njegovo ponovno vraćanje u europske znanstvene i kulturne krugove, ali neka imena treba istaknuti: od arheologa – D. Sergejevski, J. Petrović, A. Benac, I. Čre-mošnik, M. Vego, N. Miletić, B. Čović, V. Paškvalin, P. Anđelić, Đ. Basler, T. Glavaš, B. Marijan; od etnologa – S. Besarović, Š. Kulišić, Z. Marković, N. Pasariček-Kori-ca, C. Popović, Lj. Beljkašić, A. Bugarski, V. Palavestra i dr.

• •

•

Zbog svoga bh. predznaka Zemaljski muzej već dvadeset godina vegetira. Između deklarativno-patriotskih “pro” (FBiH) i stvarno-ignorantskih “contra” (RS) razloga, rješenje treba tražiti u minimumu konsenzusa oko kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Ovo jest institucio nalno-pravno pitanje, ali i bit-no naše osobno. •

sr36-39.indd 39 26.1.2012 18:23:55


MOJ DOM Zemaljski muzej BiH

Zemaljski muzej je kuća u kojoj

se čuva mjera svih mjera zajednice

između mora i Une, Save i Drine

Piše: • Ivo LUČIĆ

Jesi li možda čuo kako su stari u Po-povu polju zvali čovječju ribicu?

Kada me to jednom upitao biolog dr. Čedomil Šilić, umirovljeni muzejski savjetnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,

ostao sam zatečen. Nisam ni pomišljao da bi postojao tradicijski naziv za pod-zemnog repatog vodozemca, iako sam znao da su ih podzemne vode ponekad izbacivale na površinu i da su ljudi odav-na znali za njih. Kako bi se uopće čovječ-ja ribica mogla drukčije zvati osim tim umjetnim nazivom?! Nedavno preminuli biofi l, koji je cijeli svoj radni vijek pro-veo u Zemaljskom muzeju, ocu svekolike organizirane znanosti u zemlji, znao je što pita jer ga je osim prirodne sklonosti, tome naučio i kompleksan pristup svije-tu istraživanja, koji je njegovala njegova ustanova.

Da sam malo pažljivije čitao Šilićeva predšasnika i svojedobno direktora Mu-zeja dr. Vejsila Ćurčića, znao bih da je pravo ime čovječje ribice sljepušac, na što me nedavno upozorio speleolog dr. Ja-sminko Mulaomerović. Zar nije logično i sasvim pristalo da se bijeli i slijepi gu-šteroliki stvor koji živi u našim podzem-

nim vodama zove upravo tako. Nažalost, ono što je Muzej iznio na svjetlo iz mraka neznanja, nije uvijek imalo odjeka ni u znanstvenoj, a kamoli u općoj javnosti. Dapače, danas je Zemaljski muzej egzi-stencijalno ugrožen, što je jedna od naj-nemilijih situacija u povijesti zemlje.

Svaki pametan i pošten čovjek mo-rao se proteklih mjeseci i godina mučno osjećati promatrajući što se događa sa Zemaljskim muzejom i drugim vrhun-skim kulturnim institucijama Bosne i Hercegovine. Stoljeće, pa i više, brižlji-vo građene i selektirane jedna iz druge, čuvane i njegovane, bile su riznica vri-jednosti i znak postupnog postizanja civilizacijske zrelosti BiH. Česti ratovi i krvoprolića, nekim čudom, ne uspješe ih “baciti u lagum”. Dobrano u 21. stoljeću, kad takve ustanove u naprednom svijetu postaju ne tek znanost ili znak kulturnog prestiža svojih zemalja, nego i ozbiljna industrija kulture, u BiH su izložene na-

Spužvom preko memorije

Ivo LUČ

IĆ

sr40-41.indd 40 26.1.2012 18:27:05


MOJ DOM

mjernom propadanju, a vrhunski struč-njaci i entuzijasti koji su ih gradili gur-nuti u besmisao kao lutke na smeće. One koji pak danas o njima brinu posramlju-jemo i dovodimo njihove egzistencije na rub. Ovo što govorimo stavljajući u prvi plan Zemaljski muzej, govorimo jer je on zbog svoje povijesti simbol znanstve-nog i kulturnog razvoja BiH, ali mislimo na svih sedam ugroženih institucija: na Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku, Umjetničku galeriju, Historijski muzej, Kinoteku, Muzej književnosti i pozoriš-ne umjetnosti, te Biblioteku za slijepe i slabovidne osobe BiH.

• •

•

Iako Zemaljski muzej ne predstavlja neki značajniji datum u svjetskoj povijesti muzeja, njegovo osnivanje ima epohalni značaj za Bosnu i Hercegovinu, a nje-gov razvoj je ne samo impresivan, nego i važan prilog poznavanju ovoga dijela svijeta. Različita su mišljenja kad je na-stao prvi muzej, ali je dovoljno da je ta

ustanova dobila ime kao dom u kojem se njeguju vještine kojima su pokroviteljice muze, zaštitnice pjesništva, umjetnosti i znanosti. Kako se ideja razvijala, sve više je rasla njegova uloga čuvara posebnih vrijednosti. Tako dobar muzej danas uje-dinjuje znanstvenu, kulturnu, obrazov-nu, estetsku i turističku funkciju, i stoga je znatno više od mnogih drugih usta-nova koje su posvećene samo jednoj ili nekima od tih funkcija. Moderni, veliki i danas slavni muzeji, koji se grade od 17. do 19. stoljeća, danas su pored svih nave-denih funkcija mjesto svjetskog prestiža i industrija kulture. Primjerice, muzej povijesti umjetnosti Louvre godišnje po-sjeti osam i pol milijuna ljudi, a Britanski muzej, posvećen povijesti umjetnosti i čovječanstva, blizu šest milijuna ljudi. U njima se čuvaju ne samo najveće kultur-ne vrijednosti domicilnih nacija, nego i drugih naroda po svijetu, pa su u nekim svojim aspektima ti muzeji i povijest do-minacija i kolonijalnih odnosa.

Osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1888. godine nije samo godina, kako se voli reći, kada počinje sistematski muzeološki rad u Bosni i Hercegovini. To je godina kada počinje snažno preoblikovanje jedne zaostale feudalne i profetske zemlje bez škola i fakulteta, u jednu modernu i ra-cionalnu zajednicu. U zemlji u kojoj je priroda najčeš će bila puki izraz zlih sila, koje su tu zato da nas kažnjavaju popla-vama, sušama i potresima koji najavljuju smak svijeta, započeo je snažan zamah višeslojnih proučavanja Bosne i Herce-govine – prirodoslovnih, etnoloških i ar-heoloških – koja su zajedno zaista imala smisla. Bitan cilj znanosti je, kako kaže Max Weber, raščaravanje svijeta. Priro-doslovlje otkriva pravu prirodnu osnovu podneblja, arheologija nas upoznaje s iskustvima zaboravljenih kultura koje su ga baštinile, a etnologija tko danas nase-ljava ovaj vrlo poželjan, pa se zato mno-gima čini ukleti dio zemlje.

Koliko je BiH prije početka te odise-je bila malo svjesna sebe, svjedoči po-

svemašnja ahistoričnost o kojoj govori nekadašnji kustos i direktor Zemaljskog muzeja Ćiro Truhelka. Narod je, primje-rice, stećke, pod kojima su tek nekoliko stoljeća ležali njegovi krvni preci, smje-štao na “početak svijeta” (“grčke grob-

nice”). Još gore, on je ponekad izgubio i sponu s onim što se događalo u istom stoljeću. Dakle, jedna krajnje dvojbena memorija. Sve to u narodnoj kulturi koju je, kao jedan uzbudljiv ćilim, is-tkala nepredvidiva i hirovita povijest na “šavovima carstava”. Prirodna znanost je ponudila jednu raskošnu sliku geodi-verziteta i biodiverziteta zemlje, te naj-važnije dokaze o njima, zajedno s dru-gim spomenutim strukama, smjestila u divan neorenesansni sklop od četiri pa-viljona, koji zatvaraju idiličan vrt bilja. Svatko tko učini makar kratak obilazak njegovih izložbi, lako će se uvjeriti da je BiH obećana zemlja. A to da je vjeran izlog zemlje, samo je jedna o najvažni-jih funkcija Zemaljskog muzeja. Pored toga, on je najimpresivnije svjedočan-stvo modernizacijske odiseje BiH, te je dugo, sve do razvitka fakulteta i institu-ta, bio središnja znanstvena ustanova u zemlji. Iz svega toga izdiže se uloga koja mu daje značenje sekularnog hrama: Zemaljski muzej je kuća u kojoj se drži mjera svih mjera u kojoj se čuvaju klju-

čevi svih ključeva kulturne, povijesne i iskustvene zajednice koja drži prostor između mora i Une, Save i Drine.

• •

•

Po poziciji iz koje dolazi opstrukcija se-dam kulturnih ustanova, sasvim je čitlji-va i namjera. To je politika, loša politi-ka, koja sedam institucija doživljava kao sedam mitskih glava jednog kulturnog zmaja. Jer drugo i ne zna. Ta politika je okrenula glavu i čeka da utopljenik pre-stane mlatiti po vodi. Smeta joj znanje i kulturna zrelost za koju su te ustano-ve krive. Smeta joj kulturno njegovana, znanstveno očiš ćena i muzejski spre-mljena memorija. Njezin kulturni pro-fi l je mit, i to politički zloupotrijebljen mit. Naši guslari-političari mogu vladati samo ondje gdje ljudi ne znaju što je bilo jučer i što se zbiva danas.

Hvala svim ljudima iz Muzeja i svih ovih sedam kulturnih hramova. •

• Svatko tko učini makar kratak obilazak izložbi Zemaljskog muzeja, lako će se uvjeriti da je BiH obećana zemlja. A to da je vjeran izlog zemlje, samo je jedna o najvažnijih

funkcija Zemaljskog muzeja. Pored toga, on je najimpresivnije svjedočanstvo modernizacijske odiseje BiH, te je dugo, sve do razvitka fakulteta i instituta,

bio središnja znanstvena ustanova u zemlji •

sr40-41.indd 41 26.1.2012 18:27:14

Jednom će doćiAli oduvek je u bosanskim građanskim krugovima bilo dosta lažne građanske učtivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvučnim rečima i praznim ceremonijalom. To prikriva kako-tako mržnju, ali je ne uklanja i ne sprečava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni i kainovski planovi, i da će živeti dok god ne budu potpuno izmenjene osnove materijalnog i duhovnog života u Bosni. A kad će doći to vreme, i ko će imati snage da to izvede? Jednom će doći, ja u to verujem, ali ovo što sam video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem već sada ide. Naprotiv.

Ivo ANDRIĆ

Ali oduvek je u bosanskim građanskim krugovima bilo dosta lažne građanske učtivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvučnim rečima i praznim ceremonijalom. To prikriva kako-tako mržnju, ali je ne uklanja i ne sprečava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni i kainovski planovi, i da će živeti dok god ne budu potpuno izmenjene osnove materijalnog i duhovnog života u Bosni. A kad će doći to vreme, i ko će imati snage da to izvede? Jednom će doći, ja u to verujem, ali ovo što sam video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem već sada ide. Naprotiv.

sr42-43.indd 42 26.1.2012 18:27:57

BOSA

NSK

I KR

AJO

LIK – Tom

islav BRKOV

IĆ

sr42-43.indd 43 26.1.2012 18:28:05


POVRATAK Visoko

Hoće li Hrvati i druge manjine

svoju brojčanu inferiornost doživljavati

kao hendikep, ovisi upravo o političkoj i

svakoj drugoj zrelosti visočkih Bošnjaka

Tekst: • Stjepan LOVRIĆSmimke: Magazin Plus

Svaka priča o Visokom redovito u prvi plan stavlja njegovu kraljev-sku i franjevačku prošlost, poslov-

ni duh njegovih ljudi, a u novije vrijeme opću gospodarsku neizvjesnost i propa-danje poznatih trgovačkih i obrtničkih poduzeća, po kojima su ovaj grad i nje-govi stanovnici bili nadaleko poznati. Aktualna pitanja o mogućim rješenjima ovakvog stanja, ozbiljne demografske analize i pozicija manjinskih nacional-

nih skupina u ovom gradu još uvijek ne dolaze na dnevni red.

Kad je pak o visočkim Hrvatima riječ ovo je tema, osobito iz današnjeg politič-kog konteksta Bosne i Hercegovine, po mnogo čemu netipična i teško razumlji-va onima koji o ovom zanimljivom ko-lektivitetu razmišljaju isključivo prema uhodanim nacionalnim i demografskim matricama. Stoga su se u novije vrijeme i mogle čuti posve neprimjerene, politički i nacionalno motivirane kvalifi kacije od onih kako u Visokom uopće nema Hr-vata-katolika, do posve megalomanskih i diletantskih izjava o Visokom kao nekada većinskom hrvatskom gradu. Naprotiv, ispravno valoriziranje ove relativno male zajednice ne može se mjeriti kriterijima njezine starosti, brojnoš ću njezinih čla-nova ili prostranstvom područja koje je u njezinom vlasništvu.

Prošlost visočkih katolika istovreme-no je i prilično zamagljena ali, napose ona novija, i lako razumljiva. Ne znamo gotovo ništa pouzdano o njima u vrije-me osmanske vlasti, osim činjenice da su posljednji nestali nakon pohoda Eugena Savojskog koncem sedamnaestog sto-ljeća. U to vrijeme Visoko su napustili i posljednji franjevci. Povratak franjevaca i dolazak nekolicine katoličkih obitelji uslijedit će nakon gotovo dva stoljeća, u vrijeme austrougarskog zaposjednu-ća Bosne i Hercegovine. Među prvima

u Visoko tada dolaze katoličke obitelji iz Hrvatske i Slovenije, ali također i iz Moravske i Češke. Bili su to uglavnom školovani činovnici, koji su državnim dekretima upućivani u zaostale bosan-ske krajeve. Tako i danas u Visokom ima potomaka Ličana i Slavonaca, Nijemaca i Čeha. Početkom dvadesetog stoljeća doseljavaju katoličke obitelji najprije s Brestovska u Zimču, a potom iz Fojnice, Kreševa, Vareša i Hercegovine. Bili su to ugledni obrtnici, ponajviše kovači ili že-ljeznički radnici, nastanjeni od Dobrinja do Podlugova.

Novi veći val doseljavanja katolika u Visoko dogodio se šezdesetih i sedamde-setih godina prošlog stoljeća, opet ponaj-više u Zimču. Tamo su nalazili povoljne lokacije za gradnju kuća, a u visočkim proizvodnim i trgovačkim poduzećima siguran posao. I u ovo vrijeme najviše doseljenika pristizalo je iz obližnjeg Bre-stovska ili iz Kraljeve Sutjeske. Među nji-ma nalazimo i visoko školovane mlade ljude koji u Visokom zasnivaju obitelji. Ako bismo pravili popis mjesta iz kojih potječu novopridošli Visočani, bila bi to podugačka lista toponima od jadranskih otoka do varaždinskog područja, odakle napose dolaze tekstilni stručnjaci. On-dašnji Velepromet, Kožara, Vitex, Kovina bili su jamac sigurne i kvalitetne egzi-stencije za sve doseljenike iz pasivnijih i zapuštenijih krajeva.

Hrvatska oaza u kraljevskom gradu

sr44-46.indd 44 26.1.2012 18:30:25


POVRATAK

Visočke katolike, osim u Zimči gdje su do danas najbrojniji, nalazimo u to vrijeme i u nešto udaljenijem Dobrinju, ali i u samome gradu, kao i u prigrad-skim naseljima Banjeru, Poriječanima, Topuzovom polju, Prijekom i nešto broj-niju zajednicu u Zagoricama. Ovo naselje pripada općini Visoko, dok je prema cr-kvenoj administraciji dio župe Kiseljak. Osim u spomenutim poduzećima poje-dinci nalaze posao u prosvjeti, policiji i općinskoj administraciji.

Ovaj letimični pregled prošlosti nije dostatan da bismo ozbiljnije analizirali i razumjeli ovu etničku zajednicu. Ispod površine izbijaju puno ozbiljnija pitanja o stvarnom identitetu, današnjoj poziciji i osobito budućnosti Hrvata u Visokom.

Ono što do danas karakterizira ove ljude jest lako uočljiv visočki mentalitet

ili duh Visokog, prepoznatljiv po pono-snim, marljivim i školovanim ljudima, svjesnim i naviknutim da vlastiti svje-tonazor zajednički baštine i konkretno žive s drugima i drugačijima. To nimalo ne umanjuje njihovu katoličku i hrvatsku vjerodostojnost, koja se danas, na žalost, mjeri aršinima s početka ovoga članka. A bilo je velikih iskušenja u vrijeme i nepo-sredno nakon zadnjeg rata, kad se i vi-sočkim Hrvatima uporno sugeriralo da svoj identitet usklade s novouspostavlje-nim nacionalnim mjerilima, ili da, u naj-manju ruku, odu iz Visokog. Nekolicina nije odoljela ovakvim ponudama, pa su se neki preselili u mjesta s jačim hrvat-skim nacionalnim nabojem. Neki su se vratili u mjesta svoga podrijetla, dok su drugi potražili egzistenciju u Hrvatskoj, Njemačkoj ili Americi. Iako je u ratu bilo i stradanja i odlazaka koji se mogu

Visoko 1955. – sjede (slijeva): fra Mijo Đeno, fra Mladen Brčić, fra Paško Vešara, fra Domagoj Sivrić, prof. matematike g. Balbarić, fra Rastko Drljić, fra Berislav Gavranović, fra Borivoj Piplica, fra Anđeo Žutić; stoje: fra Ivica Maraković, fra Stanko Svalina, fra Vjeko Zeba, fra Miroslav Vrgoč, fra Domagoj Stanić, fra Vitomir Vozetić, fra Nenad Baotić, fra Trpimir Kaić, fra Berislav Kasalo, fra Božidar Borić Snimka: Arhiv SR

Najveći dio visočkih katolika živi u Zimči. Nedjeljom se okupljaju u crkvici na brijegu

Ponoćka u visočkoj crkvi Sv. Bonaventure

sr44-46.indd 45 26.1.2012 18:30:35


POVRATAK

opravdati ratnim traumama, dobar dio odlučio je ostati, svjesno prihvaćajući sudbinu manjine u većinskom bošnjač-kom okruženju, što je u perspektivi i najvažnija činjenica položaja i opstanka Hrvata u ovom kraljevskom gradu.

Povratak franjevaca u Visoko i grad-nja samostana i gimnazije na samom početku dvadesetog stoljeća, činjenice su koje se ne mogu zanemariti kad je riječ o Hrvatima u Visokom. Kroz čitavo vrije-me do danas franjevačka je zajednica u Visokom, uz odgojnu i obrazovnu for-maciju svojih kandidata, bitnim dijelom vlastitog poslanja smatrala i brigu za ma-lobrojnu vjerničku zajednicu. Samostan je bio ne samo mjesto vjerničkog oku-pljanja nego i motiv dolazaka i ostanaka onih koji su doseljavali iz sredina s nešto drugačijom vjerničkom tradicijom i et-ničkim okruženjem.

Gradnja Konvikta dvadesetih godina prošlog stoljeća i njegovo oživljavanje prije

pet godina, providonosan je i dugoročno isplativ korak, tipičan za franjevačko poi-manje života i poslanja u našim prilikama. Hrvati ali i ostali Visočani doživjeli su ovaj pothvat kao vlastitu promociju i potvrdu da se ovdje, unatoč svim kušnjama i iza-zovima, ipak isplati živjeti. Naraštaji Viso-čana različitih vjera i svjetonazora i danas s punim poštovanjem iskreno svjedoče o ugledu i važnosti franjevačkih ustanova, ali i o osobnim iskustvima u najobičnijim svakodnevnim susretima s fratrima u sa-mostanu i izvan njega.

Uz već spomenuti visočki mentalitet, nazočnost franjevaca u Visokom zasigur-no je obilježila ovdašnje Hrvate i njihovo poimanje života. Visočki franjevački đak Jozo Džambo jedanput je napisao kako osim velikih i službenih povijesti postoje i one koje su satkane od malih događa-

ja i ispisane potezima anonimnih ljudi. Ovo se u potpunosti može primijeniti na prijateljstva i svakodnevne susrete starih visočkih franjevaca s vrijednim kovačima, poduzetnicima, ali i s djecom i onima kojima su fratri ponekad bili je-dini sugovornici. Bezbroj puta ispričane priče o fra Rastkovom dvosatnom putu do pošte još uvijek ne gube ništa od svoje vjerodostojnosti. Zauzetost i susretljivost gvardijana fra Anđela i fra Miroslava, ali i brojnih drugih, postali su prave riznice zajedničkih sjećanja i osobnih doživljaja koji možda nikada neće biti ispričani. Crkva u Zimči, sagrađena sedamdesetih godina samozatajnom brigom fra Miro-slava i vjernika, puno je više od službe-nog sakralnog ambijenta za one koji se tamo još uvijek okupljaju.

Posebno poglavlje predstavlja ratno vrijeme i fratarska briga za sve koji su u samostanskim prostorima nalazili ne samo privremeno sklonište i pregršt riže,

nego i dovoljne doze vjerničkog i ljud-skog optimizma.

Današnji Hrvati u Visokom, njih oko tri stotine i dvadeset, brojčano su prepo-lovljeni u odnosu na predratno stanje. Neke od njih, osobito mlađe, još uvijek muče životne dileme o ostanku i odlasku. Oni koji su vjerojatno defi nitivno ostali, kušaju takav izbor i opravdati, uporno se trudeći osigurati egzistenciju u posve ne-izvjesnim gospodarskim prilikama. Ne-što bolje sreće barem za sada su oni koji su se odlučili za različite privatne obrte. Stoga je svako formiranje nove obitelji i gradnja obiteljske kuće hrabar i divljenja vrijedan korak i poticaj za razmišljanje svima koji se nalaze na ovakvim život-nim prekretnicama.

Za potpuniju sliku o sadašnjoj po-ziciji Hrvata u Visokom, potrebno je

svakako spomenuti i njihov doživljaj nove vlasti i većinskih bošnjačkih su-sjeda. Ono što je u ovo vrijeme zajed-ničko svim Visočanima, bez obzira na različite pripadnosti i opredjeljenja, jest gospodarska neizvjesnost i nizak i poni-žavajući standard života. Razlikuju se po tome što su Bošnjaci u poziciji većine, a ta činjenica u civiliziranom svijetu ne znači povlašten status, nego naprotiv ob-vezu uvažavanja manjina, njihovih prava i posebnosti. Ovakav omjer sam po sebi ne bi trebao biti nikakav kamen smutnje niti izvor nesporazuma, iako se danas s činjenicama većine i manjine u političkoj pragmatici vrlo često opasno eksperi-mentira. Hoće li Hrvati i druge manjine svoju brojčanu inferiornost doživljavati kao hendikep, ovisi upravo o političkoj i svakoj drugoj zrelosti visočkih Bošnjaka. Prava mjera civiliziranog ponašanja ne ogleda se samo kroz njihovo uvažavanje franjevaca i njihovih ustanova u Viso-

kom. Ta vrednota, neka i to ovdje bude rečeno, nikada i nije dolazila u pitanje. Činjenica da danas bošnjačka djeca po-hađaju našu gimnaziju, uz brojne druge pokazatelje u svakodnevnoj praksi, po-sve dovoljno govori o franjevačkom sta-tusu i respektu koji oni uživaju u ovom gradu. Za pohvalu je također i inicijati-va općinskih vlasti da se glavna gradska ulica ukrasi u vrijeme božićnih blagda-na. Međutim, visočki Hrvati s pravom očekuju odgovore na mnogo ozbiljnija pitanja, kao što su zapošljavanje mladih ljudi, zaštita privatnog vlasništva, a nije nimalo nevažno ni pitanje kriterija pri-likom preimenovanja pojedinih ulica. O svemu ovomu ovisi hoćemo li i ubuduće voljeti ovaj grad, međusobno se uvaža-vati i njegovati duh Visokog, po kojemu smo do sada bili prepoznatljivi. •

Franjevački konvikt oživljen je prije pet godina. Nastavak je franjevačkog poslanja u obrazovanju mladih ljudi (sasvim lijevo)

S prošlogodišnje manifestacije u spomen na fra Ignacija Gavrana (lijevo)

Stip

o A

LAN

DŽA

K

sr44-46.indd 46 26.1.2012 18:30:45


DILJEM SVIJETA

Katoličko-židovski dijalogVATIKAN (IKA) – 17. siječnja je dan za produbljivanje i razvoj dijaloga između ka-tolika i židova, a ove se godine odvija pod geslom Ne ubij, koje je predložila Talijanska biskupska konferencija.

Osvrnuvši se na dijalog između katolika i židova u razgovoru za Radio Vatikan bi-skup Mansueto Bianchi, predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i međuvjerski dijalog pri Talijanskoj biskupskoj konferenciji, rekao je da je tema vrlo aktualna jer se odnosi na život od začeća do prirodne smrti. Nije riječ samo o vjerskim izazovima nego i o etičkim jer se odnose na savjest osoba. Zapovijed Ne ubij! je dakle obveza da se poštuje život, da ga se promiče ali je i kulturološki izazov da se život shvati kao dar i bogatstvo. •

• •

•

Preminuo Phil BosmansBELGIJA (IKA) – Katolički pisac Phil Bosmans preminuo je 17. siječnja u belgijskoj bolni-ci u 89. godini života. Ubraja se među najdjelotvornije duhovne autore našega vremena.

Sveukupna naklada njegovih knjiga procjenjuje se na 10 milijuna primjeraka, a naklada njegovih naslova u Hr-vatskoj doseže 250.000 primjeraka najprije u izdavačkoj kući Krš ćanska sadašnjost Zagreb, u Glasu Koncila, a po-tom i u izdanju Kuće srca u Brodskom Vinogorju.

Godine 1958. započinje svoju “poruku srca” širiti putem medija: radija, poticajnih karata a kasnije i preko telefonskih oglašivača. Osniva belgijski Savez bez imena, koji bez vezanosti uz političke stranke ili konfesije oko sebe okuplja ljude. Savez svojim objavljivanjima izoštra-va ne samo opću svijest za socijalnu nevolju, nego dje-luje i inicijativno: osniva socijalne radionice i stambene ustanove za nekadašnje zatvorenike, prve sigurne kuće za žene, besplatnu službu starima i zauzima se za Rome u Belgiji. •

SURADNJA KAZALIŠTA

Hrvatsko kazalište iz Pečuha ostvaruje dobru suradnju s kazalištima u Bosni i Hercegovini. U ovoj je sezoni na reperto-aru drama Ivice Ivanca Odmor za umorne jahače ili Don Juanov osmjeh u režiji Nine Klefl in rađena s Narodnim pozorištem iz Tuzle. U travnju Hrvatsko kazalište odlazi na Mostarsko proljeće s dvije predstave. Šet-nja grobnicom mrtvoga djetinjstva nastala je na temelju putopisa Miroslava Krleže Izlet u Mađarsku 1947. u kojem se on sjeća godina provedenih u peštanskom Ludovi-ceumu. Slaven Vidaković je ovu predstavu postavio na scenu u povodu tridesete go-dišnjice smrti velikog hrvatskog pisca. U Mostar ide i dječji komad Penče Mančeva i Ljubice Ostojić Zečja škola u režiji Petra Šurkalovića. Leona SABOLEK

PET MILIJUNA POSJETITELJA

Broj posjetitelja Vatikanskih muzeja u 2011. godini značajno je porastao. Gotovo 5,1 milijun osoba registrirano je u muzejima Papinske države u proteklih dvanaest mjeseci, što je oko pola miliju-na više nego prošle godine. Priopćio je to ravnatelj muzeja Antonio Paolucci u srije-du, 11. siječnja, za najnovije izdanje vati-kanskog tjednika L’Osservatore Romano. Muzejski kompleks time se uvrstio na sam vrh ljestvice najposjećenijih muzeja umjetnosti u svijetu. RV

ŠTEDNJA I ZAŠTITA

Svugdje u svijetu se velika pažnja pokla-nja novim i obnovljivim izvorima ener-gije. U prostoru Trgovačkog centra Árkád u Pečuhu postavljena je dojmljiva izložba na ovu temu koja osobito najmlađima ukazuje na potrebu štednje energije i zašti-tu okoliša. Leona SABOLEK

HAVARIJA NA MORU – Kruzer Costa Concordia nasukao se 13. siječnja na otok Giglio na zapadnoj obali Italije. Zbog nemirnog mora 18. siječnja obustavljene su sve akcije spašavanja. Od preko 4.000 putnika koji su bili na brodu, poginulo je njih 16, a 20-ak ih se vodi nestalima. CNS photo/Max Rossi, Reuters

f o t o v i j e s t•C

NS

sr47.indd 47 26.1.2012 18:37:56


NAŠI U TUĐINI Pružena ruka

Pružiti ruku i dati priliku bespo-moćnom djetetu, nešto je najbo-lje što možete učiniti. Ne okrećite

glavu od njih. Oni nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli. Gladni, prljavi, boso-nogi, priprosti. Tu su da privuku vašu pažnju. Ne zaboravite, oni su samo dje-ca. Koja traže izlaz. Oni ne razmišljaju o tome što žele jesti. Misao koja im prolazi kroz glavu je hoće li danas jesti.

Zvuči nestvarno? E, pa nije! Ja sam bila jedna od njih. Ali, imala sam sreću da mi je jedan divan čovjek pružio ruku. Ovo je priča o mome životu. Zovem se Joseline Amutuhaire.

Tako je, svjedočenjem Joseline Amu-tuhaire o svojem teškom životu i pomoći koju joj je pružio fra Ivica Perić, zapo-čela knjiga Naš čo’ek u Africi. Priča je to koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. No, kako je to izgledalo iz fra Ivičine perspektive? Kako se fra Ivica osjećao znajući da malenu, od svih ostavljenu djevojčicu izvlači s dna blata i usmjerava na pravi put? U knjizi Naš čo’ek u Africi

fra Ivičino svjedočanstvo nosi naziv ‘Fra Ivica – djedica’:

“Još dok sam bio u Kashekuru dvojicu mladića poslao sam kod bijelih otaca na stolarski zanat. Nakon tri godine oni su završili školu. Bilo je to taman nekoliko tjedana nakon mog dolaska u Rushooku. Naravno, odmah su došli meni u pomoć! A bilo mi je jako bitno imati majstore na koje sam se mogao osloniti da će bez pre-tjeranog nadzora obavljati sve stolarske poslove koji su bili pred nama. Jedno ju-tro sam došao u radionicu i vidim da je s njima neki klinac koji se radoznalo muva i nešto ih propitkuje. Bio je to Justas, ma-lišan s izvrsnim poznavanjem engleskog jezika. Zapričali smo se i saznao sam da je iz sela. Rekao mi je i da ima još dvije sestre. Zapravo, bilo je njih petero braće i sestara, ali od tri različite žene.

Justas je, brzo sam saznao, stariji brat Joseline, koja je tada imala 12 godina i išla je u peti razred. Živjela je kod tet-ke i bila je loša u školi. Njihova je kuća bila potpuno prazna, rođaci su im nakon

Fra Ivica – djedica

sr48-49.indd 48 26.1.2012 18:38:28


NAŠI U TUĐINI

smrti roditelja rasprodali sve što se mo-glo prodati iz kuće.

Sve se dogodilo nekako spontano. Naime, kako sam u to vrijeme stalno ra-dio s djecom, često sam im organizirao razne turnire, želeći ih motivirati da se bave sportom, a preko sporta, pak, za školu. Djeca su uživala u svojim novim obvezama. Joseline je tako počela do-laziti kod mene i ispričala mi je da živi kod tetke. Odlučio sam joj pomoći vratiti se pod krov kuće u kojoj je donedavno živjela s roditeljima. Na neki način sam postao njezin skrbnik. Jedina obveza joj je bila dolaziti kod mene tijekom prazni-ka i svake subote i pod mojim nadzorom učiti. Na kraju sedmog razreda bila je od-lična učenica, najbolja u školi!

Nakon okončanja osnovne škole upu-tio sam je i u srednju školu u Rushooki. Joseline je tamo završila četiri razreda srednje škole, a peti i šesti razred sred-nje škole pohađala je u Mbarari, u školi Mary Hill, jednoj od najboljih ženskih srednjih škola u Ugandi.

Ravnateljica Mary Hilla isprva ju nije htjela primiti, jer je smatrala da dijete iz seoske škole ne može pratiti program elit-ne ugandske škole. No, moja prijateljica Mary Moran, koja je poznavala ravnate-ljicu, i ja, osobno smo otišli u školu moliti za Joseline. Nije bila baš oduševljena na-šim navaljivanjem. Popustila je kad sam joj ponudio okladu da će već na prvom tromjesečju Joseline biti među najboljim učenicama. Joseline tada pokazuje svoju borbenost, koja će je voditi kroz život – nije bila među ponajboljima nego – naj-bolja učenica u školi! Poslije je upisala fakultet u Nkozi, velikom sveučilišnom kampusu stotinjak kilometara južno od Kampale, glavnog grada Ugande.

Joseline je cijelo vrijeme srednje škole igrala odbojku, šah i stolni tenis. U stolnom tenisu je bila majstorica. U Mbarari je pobjeđivala sve dečke koji su trenirali u muškoj školi sv. Josipa. To je, inače, jedna od najuglednijih ugandskih muških srednjih škola u kojoj su se svo-jedobno obrazovali i sadašnji predsjedni-

ci Ugande i Ruande, Yoweri Museveni i Paul Kagame.

I na fakultetu je nastavila trenirati stolni tenis. Uganda je imala dvije djevoj-ke u reprezentaciji koje su ih predstav-ljale na Olimpijskim igrama. Obje ih je pobijedila s lakoćom. No, prije nego što je trebala krenuti na Univerzijadu u Ban-gkok, ukrali su joj reket. Nije se pokole-bala, nabavili smo joj drugi reket i otišla je predstavljati svoju zemlju na velikom natjecanju. Trebala je, doduše, predstav-ljati Ugandu i na Olimpijskim igrama u Kini, ali država nije imala novac za fi nan-ciranje njezina puta.

U međuvremenu se udala i otišla ži-vjeti u Češku. U stalnom smo kontaktu, jer ona mi je kao kćer. Kada je rodila, bio je to jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu. Osjećao sam se kao da sam postao djed.

Sve je to Božja providnost. Ne mislim da sam napravio nešto spektakularno. Smatram da je to bilo normalno. Vje-rujem da bi to svatko učinio, ali, eto, u ovome slučaju sam to bio ja. Drago mi je da sam Joseline izveo na pravi put, jer ta je malena doista bila pravi borac. Da ona nije imala toliko želje, volje i motiva, sva moja pomoć bila bi suvišna i nepo-trebna!

Teško je to kad tako mala djeca ne-maju roditelje. Povlačili su se od jedne tetke do druge, a svatko od njih htio je od te djece izvući što je mogao za sebe. Uzeli su im zemlju. No, ja sam joj i tu po-mogao, pa je pokrenula postupak da im se ta zemlja vrati.

Tijekom školovanja, obvezivao sam je čitati pozorno knjige, a vikendom bi mi morala doći i prenijeti poruku knjige. U početku to nikako nije mogla shvatiti. Svaki put bi mi prepričavala što je proči-tala. Prekinuo bih njezino prepričavanje i rekao joj da sve pročita ponovo i da mi sljedeći put dođe s porukom koju je dobila u knjizi. Kad je otišla na fakultet, uveli su im kao predmet kritičko mišljenje. Jedan me dan nazvala sva uzbuđena govoreći: ‘Hvala ti Ivice!’ Ispričala mi je da je na is-pitu iz kritičkog mišljenja, od šesto stude-nata, prošlo samo njih desetero. I ona je, naravno, bila među njima.” •

Iz knjige Naš čo’ek u Africi

Svi zainteresirani za kupovinu knjige mogu se javiti autorima Maji i Željku

putem e-maila: [email protected] ili [email protected]

i oni će vam ju poslati poštom.

Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d. • Račun primatelja: 3383202200897320Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u Ruandi

Devizni račun: UniCredit Bank d.d. • IBAN: BA393383204893626147SWIFT CODE: UNCRBA22 • No. 48-32-936261

Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u RuandiAdresa Misijske središnjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo • tel/faks: 033/667-889

e-mail: [email protected] • web: www.missio.ba

sr48-49.indd 49 26.1.2012 18:38:42


MITOLOGIJA Tezej

Junak uvijek bira teži put jer zna da

je teže uvijek i bolje. On ne ide utabanim

stazama, nego izabire vlastite putove

iskušavajući svoje snage i izvlačeći iz sebe

ono najviše i najbolje te ostvarujući svoje,

a ne tuđe potencijale

Piše: • Ivica STUDENOVIĆ

Još kao djeca slušamo priče o njima, divimo se njihovoj hrabrosti i sna-lažljivosti maštajući kako ćemo i mi

jednoga dana biti poput njih. Ima ih ra-znih vrsta: nacionalni, lokalni, religijski, ratni, sportski, glavni, sporedni, fi lmski, mitski, znani i neznani. Svako doba, sva-ki narod, svaka zajednica ima svoje ljude koje naziva junacima. To su oni koji svo-jim podvizima pomiču granice poznato-ga i primjerom pokazuju ispravan put. Oni, boreći se za dobro, pobjeđuju zlo, štite slabije, oslobađaju ugrožene i uvijek su u službi nečega uzvišenoga.

Grčki um je osobinu ljudskoga bića koju nazivamo junaštvom utjelovio u mnoštvu mitskih likova i o njima ispleo zamršenu mrežu pričâ. Neki od najpo-znatijih su: Heraklo, Ahilej, Eneja, Hek-tor, Jazon, Edip, Odisej, Perzej, Tezej itd. Svi oni posjeduju neku moć koja ih odva-ja od arhetipskoga, običnoga, koja obli-kuje njihovo vlastito ja čineći ih uzorima koji mame na nasljedovanje.

Jedan od omiljenijih koji spada u sam vrh grčkoga mitskog junaštva je Tezej, legendarni atenski kralj. Samo ime mu

se etimološki povezuje s grč. riječju the-smós (uredba, organizacija) koja se izvodi iz glagola títhēmi (postaviti, urediti). Sin je atenskoga kralja Egeja i žene mu Etre. Prve bračne noći, nakon što je spavala sa svojim mužem, Etra je pobjegla na otok i ondje spavala i s Posejdonom, bogom mora. Na taj način Tezej zapravo ima dva oca ujedinjujući u sebi i smrtničke i božanske karakteristike. Rođen je u Tro-ezenu na sjeverozapadnoj obali pokrajine Argolide gdje je proveo mladost. Zbog vladarskih dužnosti otac se morao vratiti u Atenu, ali mu je prije odlaska ostavio mač i sandale navalivši na njih ogroman ka-men. Očev dar Tezej je mogao dobiti kada bude dovoljno snažan da sam podigne ka-men. Tada će naime, smatrao je otac, biti sposoban napustiti život neodgovornosti i ovisnost o majci i krenuti vlastitim pu-tem prema odgovornosti i odraslosti. To se dogodilo u njegovoj 16. godini.

Dokopavši se dara, trebao je poći u Atenu u potragu za ocem i kraljevstvom koje mu po pravu pripada. I odmah je morao načiniti izbor. U Atenu je naime

mogao stići sigurnim morskim putem za samo pola dana plovidbe ili pak du-žim i opasnijim kopnenim putem. Una-toč majčinu nagovaranju na putovanje morem, Tezej bira opasni kopneni put. Znao je da će na tom putu naići na 6 raz-bojnika koji nemilosrdno ubijaju svakog prolaznika, ali ipak bira ono što je teže u želji da upozna svijet i izvrši poneko junačko djelo kako pred oca ne bi došao bez ikakve slave. Već na samom početku puta nailazi na diva Perifeta koji je put-nike ubijao željeznom palicom. Tezej ga je svladao i ubio. Zatim mu se ispriječio razbojnik Sinid koji je do zemlje svijao vrhove dvaju borova, za njih vezao put-nike i onda ih opuštao te tako trgao pri-vezane nesretnike. Ono što je on činio drugima, Tezej je učinio njemu.

U Kremionu je Tezej na molbu selja-ka ubio divovsku svinju koja je uništa-vala ljetinu, a u Megari je u more bacio razbojnika Skirona koji je to isto činio drugim putnicima. Kod Eleuzine je na-išao na Kerkiona koji je svakoga prisilja-vao da se s njim bori na život i smrt. To je

Junakovo junaštvo

Ant

onio

CA

NO

VA, T

ezej

sr50-51.indd 50 26.1.2012 18:39:03


MITOLOGIJA

učinio i Tezej, ali dvoboj s njim Kerkion nije preživio. Potom je ubio i okrutnoga Prokrusta koji je putnike prisiljavao da legnu na njegov krevet te ih je, ako su bili prekratki, rastezao do veličine kreveta ili im je, ako su bili od kreveta duži, odsije-cao noge. Tezej je samoga nasilnika po-legao na postelju i utvrdio da je ovaj za cijelu glavu duži od kreveta. Sveo ga je na pravu mjeru.

Stigavši uspješno u Egejevu palaču, otac ga u prvi čas nije prepoznao, ali ga je prepoznala čarobnica Medeja koja je Egeju obećala čarolijama vratiti mladost i stoga uživala njegovu naklonost. Ona nagovori Egeja da otruje pridošlicu. No baš kada je Tezej trebao ispiti vrč otro-vana vina, Egej prepozna na njemu svoje sandale i spriječi ga. Radosno je narodu Tezeja predstavio kao svoga nasljedni-ka, a Medeju je prognao. No slavlje nije dugo trajalo. Pod zidine grada s velikom vojskom dođe 50 sinova Egejeva brata

Palanta koji su htjeli zavladati gradom. Tezej se stavi na čelo atenske obrane i u samo jednom napadu uništi neprijatelje i Ateni osigura vladavinu zakonita kralja.

O Tezejevu junaštvu već se posvuda pročulo. Stanovnici Atike ga zamole da ih spasi od golemog bika koji je ubijao ljude i uništavao ljetinu. Tezej se rado odazove i u teškoj borbi svlada bika u blizini Maraton-skog polja. No vrativši se u Atenu, nađe sta-novnike pogođene novom nevoljom. Došli su naime izaslanici kretskog kralja Minosa po 7 mladića i 7 djevojaka koje je Egej kao danak morao davati svake 9. godine da bi ih Minos bacio nemani Minotauru. Bila je to kazna za Egejevo ubojstvo Minosova sina Androgeja. Tezej se odmah, unatoč očevu protivljenju, prijavi među mladiće koje je trebalo žrtvovati. Obeća da će ubiti Minotaura a na povratku na svoj brod sta-viti bijela jedra kao znak svoje pobjede. Mi-notaura je uz pomoć Minosove kćeri Ari-

jadne doduše svladao, ali je jedra zaboravio staviti. Ugledavši izdaleka na njegovoj lađi crna jedra, Egej pomisli da je poginuo te se od žalosti baci u more koje po njemu dobi-je ime Egejsko.

Nakon Egejeve smrti atenskim kra-ljem postane Tezej. Učinio je mnoga do-bra za svoj grad: ojačao ga je bedemima, izgradio nove građevine, donio zakone i uveo demokraciju, čuvao je mir i nije su-

djelovao u osvajačkim ratovima. No ju-nački duh mu nije dao mira pa je učinio još mnoge podvige. Sve u svemu, zbog toga što nije htio prekršiti riječ danu pri-jatelju Piritoju, uvrijedio je boga podze-mlja Hada i sreća mu je okrenula leđa. Izgubio je kraljevstvo i neslavno skončao kada ga je Skironski kralj Likomed sur-vao u more. Poginuo je, ali je u grčkoj svijesti ostao zapamćen kao junak koji je puno učinio za svoj narod.

To je upravo ono što karakterizira sva-koga pravog junaka. On junačka djela ne čini samo sebe radi, nego radi općeg dobra, radi uzvišenih ideala. Ti ideali u njemu bude one najskrovitije snage i potencijale suosjećanja i ljubavi prema drugima koji ga tjeraju da žrtvuje sebe, i to je upravo ono što druge potiče na nasljedovanje. Junak uvijek bira teži put jer zna da je teže uvijek i bolje. On ne ide utabanim stazama, nego izabi-re vlastite putove iskušavajući svoje snage

i izvlačeći iz sebe ono najviše i najbolje te ostvarujući svoje, a ne tuđe potencijale. On ne laže, ne obmanjuje i ne vara te ne ide ni-kada ispod svoje časti. Takvo postupanje ga vodi k samoostvarenju.

Psihološko tumačenje mitova zasniva se na uvjerenju da se sve mitske slike i bića nalaze u svima nama. Shodno tome u svima nama čuči i po jedan mitski ju-nak. Tako bi se svaka pustolovina mit-skog junaka mogla protumačiti kao pu-stolovina našega duha na putu k samo-ostvarenju, k ispunjenju onoga najboljeg u nama. Put je trnovit, težak i opasan, ali duh ga mora proći da bi oslobodio naše potencijale i naš žar od vlastitog ega simboliziranog krvoločnom zvijeri i raz-bojnicima na putu. Junakovo spašavanje svijeta ne treba shvatiti samo kao oblik mijenjanja političkih, religijskih ili dru-gih pravila. Pravo spašavanje događa se u unutrašnjosti samog junaka, u buđenju njegove ljubavi koja stvara novi, bolji ži-

vot. Junakom smijemo smatrati samo čo-vjeka s takvim osobinama. Pričanje priča o junačkim pustolovinama ima i odgojni karakter. Kod djece one stvaraju posebnu čaroliju: pripremaju ih za kušnje života, uče ih da dobro uvijek pobjeđuje zlo i da nijedan poraz nije konačan, bude u njima osjećaj da moraju pomagati i šti-titi slabije te da dobrobit ljudske zajed-nice ovisi o svakome od nas jer svatko može biti junak priče svoga života. Ka-kvim junacima će se diviti i koga za uzor imati naši mladi ovisi o tome kakve im vrednote prenosimo. Bolje je da za uzor imaju izmišljenoga mitskog junaka koji posjeduje istinsko junaštvo nego nekog popularnog idola iz svijeta šund-glazbe, egocentrične politike, neiskrene bezdu-he religije, isključivo na profi t usmjerene ekonomije, šoubiznisa ili holivudskih i inih serija, koji, iako bez trunke junaštva, agresivno žele biti junaci i uzori. •

uveo demokraciju, čuvao je mir i nije su

• Psihološko tumačenje mitova zasniva se na uvjerenju da se sve mitske slike i bića nalaze u svima nama. Shodno tome u svima nama čuči i po jedan mitski junak. Tako bi se svaka pustolovina mitskog junaka mogla protumačiti kao pustolovina našega duha na putu k

samoostvarenju, k ispunjenju onoga najboljeg u nama. Put je trnovit, težak i opasan, ali duh ga mora proći da bi oslobodio naše potencijale i naš žar od vlastitog ega simboliziranog

krvoločnom zvijeri i razbojnicima na putu. Junakovo spašavanje svijeta ne treba shvatiti samo kao oblik mijenjanja političkih, religijskih ili drugih pravila. Pravo spašavanje događa se u

unutrašnjosti samog junaka, u buđenju njegove ljubavi koja stvara novi, bolji život •

sr50-51.indd 51 26.1.2012 18:39:12


HRVATSKO KATOLIČANSTVO U MODERNOSTI

Upravo zato jer su ustaše polazili

od teorije da je suština hrvatsko-srpskog

sukoba u vjerskom pitanju, oni su

od samog početka svog pohoda protiv Srba u NDH jasno

odredili da za Srpsku pravoslavnu crkvu

nema mjesta u njihovoj državi

Piše: • Ivo BANAC

Nakon početka rata u Europi 1939. godine, beogradska je diploma-cija odolijevala Hitlerovim pri-

tiscima do ožujka 1941., kad je Jugosla-vija konačno pristupila Trojnom paktu. Uslijedio je protuosovinski državni udar i Hitlerova odluka da Jugoslaviju poko-ri i razbije kao državu. Kratkotrajni tra-vanjski rat doveo je do posve očekivanog vojnog poraza, bijega kraljevske vlade u egzil i teritorijalne podjele okupirane ze-mlje. Najveći dio Hrvatske, osim dijelo-va što su prigrabili talijanski i mađarski okupatori, te čitava Bosna i Hercegovina, ujedinjeni su unutar novonastale Neza-visne Države Hrvatske (NDH), talijan-sko-njemačkog kondominija pod nomi-nalnom vlaš ću ustaškog pokreta na čelu s Antom Pavelićem, koji se tim povodom vratio iz Italije sa svojim najbližim sljed-benicima.

Hrvatska javnost bila je početkom 1940-ih godina spremna na državnu ne-

ovisnost, ali ne i na njezine patvorene obrasce što su okupatori nudili preko ustaške diktature. Srbi u NDH, a oni su predstavljali trećinu stanovništva, nisu bili spremni na hrvatsku državu u bilo kojem obliku, posebno ne po ustaškom receptu, koji je bio u prvom redu anti-srpski. Ustaško prisvajanje bosanskoher-cegovačkih muslimana nije bilo posve strano dijelu muslimanske elite, ali nije bilo ni do te mjere samoprihvatljivo da bi prošlo bez napetosti. Zbog ovih je razlo-ga ustaška vlast unaprijed bila osuđena na nestabilnost. Unatoč tomu, ustaše su provodili politiku koja ih je još više izoli-rala i u kratkom roku izazvala opće neza-dovoljstvo, protivljenje i oružani otpor.

Ustaše su pristajali uz fašistički model totalitarne države, te sve njezine derivate

– Führerprinzip, korporativizam i pro-tivljenje parlamentarizmu, demokraciji i liberalizmu, te, dakako, komunizmu. Prihvatile su i nacistički rasni antise-mitizam. No, postojala je i jedna točka diferencijacije. Nasuprot Mussoliniju i Hitleru, ali poput Salazara i Franca, Pa-velić se predstavljao pobožnim i prak-tičkim katolikom. U prvoj poruci Piju XII., nakon preuzimanja vlasti, Pavelić je papi povjerio svoju nakanu “da Hrvatski Narod, vjeran svojoj slavnoj prošlosti, ostane vjeran i u budućnosti Sv. Apo-stolu Petru i Njegovim nasljednicima, a naša domovina, prožeta Evanđeoskim zakonom, postane Kristovo kraljevstvo”. Upravo zbog polaganja prava na katolič-ko pravovjerje Pavelić je za protukatolike oduvijek bio sve ono što su u Crkvi vi-djeli kao negativno i licemjerno. Zato je za jedan dio vjernika postao neprilikom, a za drugi, ako ne uzorom, barem vrijed-nim isprike. No, bilo je i onih katolika, uključujući pripadnike visokog klera, poput vrhbosanskog nadbiskupa Ivana

Crkva u NDH

Pavelić je početkom lipnja 1942. imenovao Germogena Maksimova, ruskog emigranta i bivšeg episkopa

bjelogardejske Donske armije, za mitropolita zagrebačke mitropolije Hrvatske pravoslavne crkve (HPC)

sr52-54.indd 52 26.1.2012 18:47:08



Ev. Šarića, koji su u Paveliću vidjeli Božjeg izabranika, “dobrog Genija, duboka kao mistika” – “Vođu našeg zlatnog”.

U Hitlerovoj je Europi bilo slu-čajeva koji su zbog općih okolnosti – u kolikogod sićušnim omjerima – opravdavali fašističke režime u ključu katoličkog korporativizma. Slovačka marionetska država, na čelu s katoličkim svećenikom msgr. Jozefom Tisom, koja se u fašistič-kom kontekstu nije isticala poseb-nim brutalnostima, dvije je godine (od listopada 1942. do listopada 1944.) hrabro odolijevala njemač-kim pritiscima za deportaciju slo-vačkih Židova u Auschwitz i druge logore smrti u okupiranoj Poljskoj. Teško je pronaći takvo opravdanje u slučaju NDH, ne samo zato što se vladajući režim slabo prikrivao iza paravana političkog katoli-cizma. Ustaški postupci prema Židovima, Romima i Srbima, naročito prema posljednjima, jer antisrpstvo je na poseban način

određivalo ustašku ideologiju, ne

mogu se braniti upravo radi razmjera, brutalnosti i samoinicijativnosti. Kon-centracijski logori, koji su postojali u Hr-vatskoj i Rumunjskoj za vrijeme rata, bili su jedini primjeri logora za likvidaciju ciljanih skupina izvan isključive ingeren-cije njemačkih nacista. Ustaše su se na poseban način okomili na pravoslavlje i tako stvorili besprimjernu kušnju za Ka-toličku crkvu. Upravo zato jer su ustaše polazili od teorije da je suština hrvatsko--srpskog sukoba u vjerskom pitanju, oni su od samog početka svog pohoda protiv Srba u NDH jasno odredili da za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) nema mjesta u njihovoj državi.

Svoju represiju prema nepoćudnim skupinama ustaše su sprovodili na razne načine. Što se Srba tiče, pokušaji njihova masovnog likvidiranja, putem masakra i logorskog režima (Jadovno, Jasenovac),

često su pravdani borbom protiv “čet-ničko-komunističke pobune”. Od 80.022 dokumentirane žrtve jasenovačkog konc-logora više od polovine (47.697) bili su Srbi, a općeniti srpski gubici u NDH dosežu 200.000 žrtava. Likvidacije Srba bile su najučestalije u kasno proljeće i ljeto 1941. godine (istočna Hercegovina, Banija, Kordun, Lika, Bosanska Kraji-na), te tijekom 1942. godine, kad su, kao dio kozaračke ofenzive, Nijemci i ustaše sproveli masovne deportacije srpskog stanovništva iz sjeverozapadne Bosne. Službene deportacije Srba iz NDH u oku-piranu Srbiju bile su također učestale do konca rujna 1941. godine, kad su ih Ni-jemci trenutno zaustavili nakon protjeri-vanja oko 120.000 Srba. Ustaše su ovim pokušajima nastojali obezglaviti srpsku nacionalnu skupinu, a posebno SPC. U prvoj godini NDH dali su ubiti trojicu episkopa (među njima banjolučkog epi-skopa Platona Jovanovića i sarajevskog mitropolitu Petra Zimonjića) i 154 sve-ćenika, te prognati jednog episkopa i 327 svećenika. Pored toga, dvojica episkopa i 12 svećenika prebjeglo je u Srbiju. Ti-jekom razdoblja najgorih progona uni-

šteno je mnoštvo pravoslavnih hramova, posebno u gornjekarlovačkoj eparhiji, a u Banjoj Luci saborna crkva.

Zgražanje domaćih i stranih čimbe-nika prema ustaškoj represiji odredilo je drugu fazu ustaške politike prema Sr-bima, s naglaskom na brzu asimilaciju srpskog stanovništva putem prijelaza na katoličanstvo – državni projekt što se u komunističkom razdoblju obično nazivao “prekrštavanjem”. Budući da su prijelazi, bez obzira kako motivira-ni, iziskivali suradnju katoličkog kle-ra, ova se praksa najčeš će koristila kao argument za katoličku kolaboraciju s ustaškim režimom i to unatoč činje-nici da se radilo o trenutnoj državnoj politici koja se masovno sprovodila u relativno kratkom vremenskom razdo-blju – u drugoj polovini 1941. godine. Prve upute relevantnih ministarstava iz

Ev.Bodubzla

čaj– – kljSločeJokon(o19kvloTusicŽna

o

• Zgražanje domaćih i stranih čimbenika prema ustaškoj represiji odredilo je drugu fazu ustaške politike prema Srbima, s naglaskom na brzu asimilaciju

srpskog stanovništva putem prijelaza na katoličanstvo – državni projekt što se u komunističkom

razdoblju obično nazivao “prekrštavanjem” •

sr52-54.indd 53 26.1.2012 18:47:17



svibnja 1941. govore u prilog otežavanja prijelaza. Nešto kasnije, u srpnju i ko-lovozu 1941., Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja NDH izvijestilo je katoličke biskupe da vlasti neće dopustiti prijela-ze pravoslavnih u grkokatolički obred, niti prijelaze inteligencije na katoličan-stvo. Prijelazi su bili omogućeni samo seljacima ili onim pravoslavnima što su bili u braku s katoličkim partnerima, ali samo uz odobrenje lokalnih civil-nih vlasti, osim u velikim župama Gora (kotarevi: Sisak, Topusko, Glina, Petri-nja, Kostajnica, Dvor i Bosanski Novi) i Krbava-Psat (kotarevi: Korenica, Donji Lapac, Cazin, Bihać, Bosanska Kupa, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo), predjelima intenzivnih progona srpskog življa, gdje su prijelazi bili zabranjeni. Katoličke instance suprotstavljale su se ovakvim upletanjima u crkvene poslo-ve, premda suzdržano i uz pozive na ka-nonske propise.

No, sredinom rujna 1941. došlo je do preokreta u državnoj politici. Nakon

širenja partizansko-četničkog ustanka u NDH, te prekida deportacija u Srbiju, ustaške su vlasti bile prisiljene na druk-čiji pristup. Osnovale su Vjerski odsjek pri Državnom ravnateljstvu za ponovu i naložile mu provođenje prinudne kon-verzije pravoslavnih. Ni ova se kampanja nije pokazala uspješnom. Unatoč pro-mjena u ustaškoj propagandi, odbaciva-nja potvora protiv pravoslavnih (Vlasi, cigani) u prilog teze o srbizaciji hrvat-skih pravoslavaca preko srpske crkvene organizacije, golema većina pravoslavnih u NDH nije prihvatila prijelaze. Premda su podaci nepotpuni, može se zaključiti da je ova politika tek iznimno polučila stanovite uspjehe, što se postotaka tiče uglavnom u velikim župama Bilogora (općine Bjelovar /25,06/, Čazma /19,91/, Garešnica /52,63/, Đurđevac /19,21/, So-kolovac /20,21/, Križevci /23,83/) i Livac--Zapolje (općine Okučani /25,96/, Pože-ga /40,00/), a relativno slabe u Srijemu, Bosni, Lici i Dalmaciji. Bilo je slučajeva gdje su se ustaške vlasti opirale ovakvoj

politici, ali i lokalnih prijelaza svih pravoslavaca već ljeta 1941. godine (Ljubuški). Štoviše, golema većina prijelaza obavljena je tijekom stu-denog i prosinca 1941. godine. Sta-tistika Vjerskog odsjeka bilježi oko 30.284 prijelaza, te dodatnih 34.843 zahtjeva za prijelazom, mnogo ma-nje od 240.000 što je državno tuži-teljstvo pokušalo dokazati u proce-su protiv nadbiskupa Stepinca 1946. godine. Slabost poduhvata bila je inherentna; prijelaznici su često ostali na meti ustaške represije.

Neuspjeh politike prinudne kon-verzije imao je dodatne posljedice za ustaški režim. Forsiranje katolizacije izazvalo je prosvjede protestanata i muslimana, koji su u teoriji, ali rijet-ko u praksi, također mogli primati prijelaznike, odnosno konvertite. (U Bosni i Hercegovini 252 lica pra-voslavne vjere prešla su na islam za vrijeme NDH i to uglavnom u dru-goj polovini 1941. godine.) Zato je Pavelić koncem veljače 1942., upra-

vo u trenutku kad je dopustio sazivanje ovisnog državnog sabora, posegnuo za njemu prihvatljivijim rješenjem, najaviv-ši nesmetano djelovanje pravoslavlja, ali ne srpskog. Krajnje licemjerno je izjavio kako “U pravoslavlje ne dira nitko, ali u Hrvatskoj ne može biti Srbske pravoslav-ne crkve”. Početkom travnja 1942. odobrio je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC). Početkom lipnja 1942. imenovao je Germogena Maksimova, ruskog emi-

granta i bivšeg episkopa bjelogardejske Donske armije, za mitropolita zagrebačke mitropolije HPC.

Tipično za samozvance fašističkog razdoblja Pavelić se besprijekorno uži-vio u ulogu srednjovjekovnog vladara. Za njega je britanski publicist Anthony Rhodes rekao da se “okružio katoličkim svećenicima i savjetnicima, a jedan od njih je upravljao naobrazbom njegove djece. Imao je osobnog ispovjednika te, kao svaki Valois ili Habsburg, privatnu kapelu u svojoj rezidenciji”. U njegovoj upravi bilo je franjevaca poput Radosla-va Glavaša ili Dionizija Juričeva, koji su Poglavniku služili vjernije nego vlastitim redovničkim poglavarima, a on je sve činio da postane važan posrednik s ono-zemaljskim. Muslimanima je u Zagrebu podario Poglavnikovu džamiju, a pravo-slavnom mitropolitu, kojeg je imenovao, bijelu patrijaršijsku kamilavku. Ipak, nje-gov legitimitet bio je ponajprije u ruka-ma katoličke hijerarhije. Zato će katolički odgovor Paveliću i NDH biti tako važan za budućnost hrvatskog katoličanstva. •

• Tipično za samozvance fašističkog razdoblja Pavelić se besprijekorno uživio u ulogu srednjovjekovnog vladara. Za njega je britanski publicist Anthony Rhodes rekao

da se “okružio katoličkim svećenicima i savjetnicima, a jedan od njih je upravljao naobrazbom njegove djece. Imao je osobnog ispovjednika te, kao svaki Valois

ili Habsburg, privatnu kapelu u svojoj rezidenciji” •


politprav(Ljuprijdentisti30.2zahnjeteljsu pgodinhost

verustizamkopr(UvovrgoPa

sr52-54.indd 54 26.1.2012 18:47:25


Blues GLAZBA

Blues je izvršio velik utjecaj na razvoj

popularne glazbe, osobito na jazz i rock. Glavna karakteristika

bluesa su odlučni, realistični tekstovi

o konkretnoj životnoj nevolji

Piše: • Anto KOVAČIĆ

Spajanjem elemenata svojih afrič-kih pjesama i europskog muzičkog izraza američki crnci razvili su ne

samo duhovnu glazbu (negro spirutals), nego i svjetovnu. To je blues, najstariji i najizvorniji oblik afroameričkog folklora i najvažnije izvorište jazz-glazbe.

Blues je nastao krajem 19. i počet-kom 20. stoljeća, ali svoje korijene vuče od ranije, u kolektivnim vo-kalnim pjesmama bez pratnje, koje su crnci izvodili uz rad na velikim plantažama, u stilu zaziva i odgovora. Crncima je bila zabranjena upotreba bubnjeva, ali žičani instrumenti bili su im dopušteni, jer su smatrani bliskim europskoj tradiciji. Tako su oni koji su uspijevali sklepati bendžo ili kakav sli-čan instrument, mogli više svirati javno. Odatle su prvi oblici bluesa vezani najvi-še uz gitaru ili bendžo.

Sam naziv blues dolazi izvan muzike, potječe iz fraze blue devils (“plavi đavo-li”), koja se koristila još od 16. stoljeća, a metafora je za melankolično i depresivno stanje duše. U značenju glazbe koja izra-žava takvo duševno stanje (među crnci-ma), pojam je u upotrebi tek od početka 20. stoljeća, kad se općenito podrazu-mijeva da blues izvođač svira i pjeva da bi se “oslobodio bluesa”, to jest takvog raspoloženja. Otuda se u prvo vrijeme i

razvilo uvjerenje da ne može blues svirati netko tko nema u sebi blues, odnosno taj osjećaj, po kojem ta glazba dobiva po-sebnu vrstu izražajnosti i po kojem ona jedino i može biti autentična.

Taj osjećaj najbolje opisuju sami tek-stovi blues pjesama. U njima se rijetko pjeva o sreći i zadovoljstvu. U jednoj se pjesmi kaže: I’m troubled in mind, baby, feelin’ blue and sad. Th e blues ain’t nothin’ but a good man feelin’ bad (približan prije-vod: “Osjećam se, dušo, nevoljno i tužno. Što je drugo blues, nego dobar čovjek koji osjeća se ružno”). Dok se u ovom stihu govori o općem raspoloženju, zapravo su glavna karakteristika bluesa odlučni, rea-listični tekstovi o konkretnoj životnoj ne-volji. Pjevač, čije pjevanje često poprima oblik slobodnog pripovijedanja, govori o

svojim osobnim jadima u svijetu surove zbilje, koju čini primjerice, izgubljena lju-bav, okrutnost policajaca, ugnjetavanje od strane bijelaca, i općenito teška vremena. Mnoge pjesme opisuju različite situacije iz kojih probija frustracija i potlačenost, tjeskoba, nada i rezignacija. U nekim pje-smama tema je nesreća, kriminal, pro-stitucija, kockanje, alkohol i zatvor (tako postoji i pojam zatvorskog bluesa). Neke pjesme izražavaju želju za putovanjem cestama i vlakovima ili za bijegom u za-mišljenu bolju zemlju. U svakom slučaju, tekstovi blues pjesama govore o neizbjež-nosti i nužnosti, u njima se nikad ne gubi veza sa životom i uvijek je riječ o pojedi-načnom iskustvu ili doživljaju.

Osnovnu melodijsku karakteristiku bluesa čine takozvane “plave note” (blue notes), a to su sniženi treći, peti i sed-mi stupanj durske ljestvice, koji napjevu daju karakterističnu melankoličnu oboje-nost. Drugu glazbenu karakteristiku čini struktura koja najčeš će sadrži dvanaest taktova u četverodobnoj mjeri, u tri cje-line po četiri takta, koje odgovaraju trima stihovima (prva dva su isti, treći je razli-čit). Harmonijski kostur je jednostavan i

čine ga tonični, subdominantni i dominantni akord. Svaka dva takta izmjenjuju se pje-vač i solistička instrumentalna

improvizacija u formi dijaloga, odnosno zaziva i odgovora.

Blues je izvršio velik utjecaj na razvoj popularne glazbe, osobito na različite vr-ste jazz i rock glazbe. Među jazz glazbe-nicima raznih škola smatralo se da kva-litetu muzičara između ostalog određuje i njegova sposobnost izražajnog sviranja bluesa. Ta izražajnost je bitna za tu vrstu glazbe. Popularizacijom bluesa i njego-vim prihvaćanjem od strane bijelaca, te širenjem po drugim zemljama i konti-nentima postepeno se stavlja veći nagla-sak na odnos između izvođača i publike, stihovi postaju ponešto stereotipni, te sam blues manje subjektivan a više ko-mercijalan. Blues je danas prisutan svu-da po svijetu i dio je globalne popularne kulture. Blues pjevači proširili su izra-žajne mogućnosti gitare, klavira, usne harmonike i ljudskog glasa, i unatoč ko-mercijalizaciji, unutar tog žanra nastala su mnoga kreativna i vrijedna glazbena ostvarenja. •

U plavim notama

sr55.indd 55 26.1.2012 18:48:01


PRIKAZ KNJIGE

Philip Yancey, Zašto je milost tako čudesna?, Bono Records,

Rijeka 2012., 278 str.

Početkom ove godine u izdanju ri-ječke nakladničke kuće Bono Re-cords objavljena je knjiga Zašto

je milost tako čudesna Philipa Yanceya, jednog od najčitanijih krš ćanskih autora današnjice.

1. Kriza religioznih institucija postala je najuočljiviji znak vremena. Svi fenome-ni poput svećeničke pedofi lije, islamskih diktatora i terorista, političke zloporabe vjere i religije, klerikalne nevjerodostoj-nosti, vjerničkog kultnog formalizma, rubne i distancirane religioznosti, anti-crkvenog i antireligioznog senzibiliteta, agresivnog ateizma, imaju svoj korijen u religioznoj institucionalnoj tromosti i neadekvatnoj prilagodbi trenutku. In-stitucionalna kriza najviše se refl ektira u nedostatku klerikalnih zvanja na kojima počiva ta institucija, a ta kriza zvanja ima u sebi pogubnu poruku: ne želim biti kao ti, ne želim te imitirati, nasljedovati.

Religije se organizacijski redovito ka-leme na postojeće društvo, a suvremene tradicionalne religije institucionalno pri-padaju nekom drugom, starom, bivšem vremenu i stranci su u suvremenom svi-jetu; po formi organizacije su despotske, demokracija im je najopasnija za tip nji-hove organizacije, tamo gdje društveno dominiraju pogodan su teren za dikta-tore i otežavaju demokraciju i afi rma-ciju ljudskih prava, osobito prava žena. Pokušaji reformi poput II. vat. sabora u Katoličkoj crkvi nisu uspjeli i taj Sabor zapravo se može proglasiti ugašenim. Nadobudni analitičari suvereno proro-kuju da primjerice Katolička crkva više nema što reći, a krš ćanstvo ima. U takvoj religioznoj paradigmi knjiga Philipa Yan-ceya Čudesna milost s egzistencijalnom vjerničkom lakoćom otkriva samo dno krize vjere i Crkve u području milosti, u području ljudskog sudbinskog susreta

s Bogom koji dolazi, iz kojega zapravo nastaje sav fenomen vjere, Crkve, religi-je. Vjera i Crkva moraju ostati povezane s tim izvorom, izvorne i neoptereće-ne ikakvim tragom povijesti, sve što na tome iskustvu nastaje mora mu služiti i nikako ne smije postajati nekom svojom svrhom. Sve zdanje u kojemu se taj trag milosti ne refl ektira mora doći u krizu i propasti da bi nešto novo nastalo. “Evo, sve činim novo!” (Otk 21,5). Ova knjiga je izvrsna dijagnoza i još bolji putokaz u suvremenoj krizi vjere i Crkve i zato je uspješnica.

2. Knjiga Philipa Yanceya Čudesna milost je tip knjige kakva se u povijesti čovječanstva u svim kulturama najradije čitala. Usporedba, oponašanje (mimezis) jedna je od najsnažnijih čovjekovih po-treba kojom želi saznati što drugi misle o onome što njega zbunjuje i opterećuje. Zato je i ova knjiga bestseler – uspješnica. Knjiga polazi od onoga što zanima, žulja, boli i izaziva čitatelja ovoga trenutka i u tu radoznalost servira razne primjere koji čitatelja uvode u dijalog s autorom i navedenim prizorima. Zato je ta knji-ga po žanru literarna, čitljiva, nije dakle neki institucionalni katekizam ili kom-pendij, nije nimalo suhoparna jer živo i živahno, egzistencijalno i obraćenjski vodi vjernika da analizira, dijagnosticira i dođe do zdrave životne orijentacije. Či-tatelju se oživljavaju prizori iz vlastitoga života koji evidentiraju tu tematiku i zato je ova knjiga duhovno vrlo dinamična i produktivna.

3. Knjiga Philipa Yanceya Čudesna milost u kontekstu suvremene krize vjere i religije pretražuje fenomene iskustva i onda s literarnom radoznaloš ću ide tra-gom novovjeke rasprave tipa Krist da, Cr-kva ne, vjere bez religije, zaborava Boga i dominantnog osjećanja bolne prisut-nosti osjećaja Božje odsutnosti (Laing). Temeljna dinamika religioznog života je neizbježno okamenjenje vjere u religio-znoj instituciji s groznim reciprocitetom iskustva vjere i snage institucije. Kada je institucija na vrhuncu snage i moći, osta-je bez svoga temelja – vjere. Tada se na-sljedovatelji (lat. sequor, secuti = sekte) vraćaju izvorima milosti, sukobljavaju se s institucijom i napuštaju je (šizma, apo-stazija) ili je reformiraju (Isus, Franjo iz Asiza, II. vatikanski sabor!). Krš ćanske institucije na čelu s Katoličkom crkvom su umorne jer su zaboravile milost u ko-joj vjera raste, svele su se na Zakon na-spram kojemu je Isus naviještao vrijeme milosti, u smrtnoj su krizi jer nisu pro-stor milosti. Milost je zapravo sav sveko-liki Božji ulazak u svijet, na doživljenu milost čovjek uzvraća vjerom – milost je Božji dar, vjera čovjekovo uzdarje. Srž suvremene krize vjere je progon milosti snagom institucionalnog oktroiranja vje-re, isto kao što je u Isusovo vrijeme Za-kon uzurpirao prostor milosti koji Isus svojim poslanjem ponovno uspostavlja. Može li se institucija reformirati ili mora propasti poput rimskog ili komunistič-kog carstva, nije pitanje na koje odgovara Philip Yancey u Čudesnoj milosti, on ra-dije ide tragom ljudske žudnje za miloš ću i otkriva uzroke zbog kojih je tako malo ima u svijetu i naviješta, da, upravo na-viješta, spasenjski oglašuje kako se ulazi, vraća i živi u prostoru milosti. •

Ivo MARKOVIĆ

Čudesna milost Philipa Yanceya

Informacije i narudžbe:Cijena 119 kn (31 KM)

278 str., 14x20 cm, meki uvezBono RecordsOsječka 74/D

HR-51000 [email protected]. +385-95-907-8996

sr56-57.indd 56 26.1.2012 18:55:38


PRIKAZ KNJIGE

Bonaventura, Razgovor sa samim sobom. O četirima

duhovnim vježbama, (prev. Stjepan

Pavić), Demetra, Zagreb 2011.,

200 str.

Koncem prošle godine po-znata nakladnička kuća Demetra objavi-

la je dvojezično izdanje djela svetog Bonaventure Razgovor sa samim sobom. Riječ je o promišljanju velikog franje-vačkog mislioca iz 13. stoljeća, crkvenog naučitelja i jednog od vodećih teologa toga doba o četirima duhovnim vježba-ma u kojima duša upire zraku razmatranja na četiri područja: na svoju nutrinu, na izvanjske stvari, na niže stvari i na više stvari. Ove meditacije su pisa-ne kao dijalog između čovjeka

i duše u kojemu se mišljenje sv. Bonaventu re po-kazuje kao traga-nje za mudroš ću, shvaćenom kao mistično gledanje Boga i kušanje nje gove ljubavi. Bo naventura se u povijesti Franje-vačkog reda toliko visoko vrednuje da ga mnogi smatraju drugim utemeljite-ljem Reda, koji ga je sačuvao od du-hovnjaštva i otvorio

knjizi. U isto vrijeme mi-stik i čovjek koji je cijenio inte-

lektualni rad. Filozofi ji ne niječe njezin posebni put i odvojenost od teologije, ali joj ipak daje samo ulogu prijelazne stepenice na putu duše prema spoznaji u ljubavi. Knjigu je s latinskog dobro i stručno preveo fra Stjepan Pavić, klasič-ni fi lolog, pisac, prevoditelj, kolekcionar (Galerija slika Šimun) i dugogodišnji profesor latinskog i grčkog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Vi-sokom. •

Hrvoje VRANJEŠ

Ekonomija i religija

NOVI BROJ MEĐUNARODNOG teološkog časopisa Concilium govori o odnosu ekonomije i religije. To čini svjestan problema u kojima se nalazi svjetska ekonomija, ali i temelja na ko-jima počiva kapitalizam sa svojim sla-bostima i nehumanom proizvodnjom društvene nejednakosti. Guranju svijeta u siromaštvo pridodaje se i jedna druga opasnost kojoj je čovječanstvo izloženo: gubitak povjerenja na kojemu počiva i sam ekonomski sustav. Teološki govor ovog časopisa o ekonomiji nastoji se utemeljiti ne isključivo u okviru moral-nog nauka koji bi sigurno ostavio dojam idealističkog pristupa, koji na stvarnost gleda samo odozgo, nego svoj pristup gradi u prostoru interdisciplinarnosti. U problematiku odnosa religije i gos-

podarstva koja su ipak dva odvojena područja, uvodi nas članak Junga Mo Sunga. Donosi kritiku ekonomije iz perspektive religioznih vrednota i vjerskih naučava-nja. Svjetsko tržište unatoč strogoj odvojenosti od re-ligije ima svoju vlastitu du-hovnost koja vlada strahom i izrabljujući, žrtvuje čovje-ka. Kako stoji kapitalistički svijet pred Bogom milosrđa donosi nam u svojim raz-mišljanjima Erik Borgman, a neobičnu poveznicu čini u svome tekstu Enrique Dussel pišući o ekonomiji i euharistiji. Kritiku raznih koncepcija ekonomskog razvitka i shvaćanje razvitka kao slo-bode donosi peruanski teolog Javier María Iguíñiz Echeverría. Urugvajska ekonomistkinja Elena Lasida zagovara

socijalnu i solidarnu eko-nomiju koja omogućuje vjeru u jednu bolju zemlju te poziva da se radi na stvaranju onih preduvjeta koji su potrebni da bi ta-kva zemlja mogla postati stvarnoš ću. Néstor Míguez istražuje odnos između mi-losti i ekonomije kod Pavla, a profesor crkvene povijesti Mathijs Lamberigts razmi-šlja nad Augustinovim na-

ukom o dvjema državama. Feministički pogled na ekonomiju donosi Ina Prae-torius, dok Johan Verstraeten razmišlja o slučaju Kompendija socijalnog nauka Crkve i enciklike Caritas in veritate. Te-ološki forum donosi tri teološka ogleda od kojih je nama najzanimljiviji onaj Norberta Recka o teološkom buđenju u bivšoj Jugoslaviji. • H. V.

Razgovor s vlastitom dušom

Iz pogovora Juliana Kaupa OFM

Isus Krist stoji u središtu bonaventurinskog mišljenja. On je središte cjelokupne stvar-nosti. Sve se teme kreću koncentrično oko njega kao središta. I u svim varijacijama Svetac vrti tu osnovnu temu. Sa svih strana uvijek iznova ukazuje on na taj cilj. Nastoji pokazati moguće putove ka Kristu. Krist, Riječ, Logos, središte svega bitka, početak je i kraj. Tako sveti Bonaventura promatra i tijek povijesti čovječanstva kao snažnu dramu između Bogočovjeka i povratka čo-

vječanstva kući. U toj drami ljudi su suigrači za svoju sreću ili svoju pro-past. Dok je za aristotelovski obrazovana mislioca ključno da se uvijek nanovo divi svijetu, ovdje u prvi plan stupaju odluka o spasenju i poziv na spasenje, prema koji-ma se čovjek zbog istočnoga grijeha nalazi u tragičnome sukobu. Od očiš ćenja preko prosvjetljenja on biva vođen k miru, mu-drosti i ljubavi. Mišljenje služi svojoj pravoj zadaći, postaje oruđe spasenja. Krš ćanska fi lozofi ja želi čovjeku objaviti Boga i vratiti ga njegovu ishodištu.

po- i sBkanjshmBonjeBopovvačvisoga mdrugljemje sahovn

knjizi. U istik i čovjek koji

lektualni rad. Filozofi ji n-

sr56-57.indd 57 26.1.2012 18:55:45


PREKO RUBA STVARI Marko Vešović

Vešovićeva ‘Poljska konjica’ svojevrsna

je etička advokatura koja odozdo, iz

perspektive malih ljudi, slika svirepost tzv. velike povijesti

Piše: • Enver KAZAZ

Izbirikani hadžijica pjesma je iz Ve-šovićeve Poljske konjice, zasigurno najbolje pjesničke zbirke sa temom

nedavnog rata u svim južnoslavenskim

književnostima. Ovdašnja poezija na rat je odgovorila na izvanredan način, prije svih Vešović, Ladin, Ranko Sladojević, Mehmedinović, Jergović, Ferida Durako-vić, Jozefi na Dautbegović, Mile Stojić i či-tav niz drugih pjesnikinja i pjesnika. Kad kažem na izvanredan način, onda prije svega mislim na odvažnost poezije da se uhvati u koštac sa nemilosrdnom, krva-vom historijom i da nacionalističkoj ide-ologiji suprotstavi viziju konkretnog, na univerzalnim vrijednostima zasnovanog humanizma. Ideologijama rata poezija je suprotstavila poetiku antiratnog pisma nastavljajući da ispjevava ljudski krik sred povijesnog užasa, kako su to činili i evrop-ski ekspresionisti u protestu protiv Prvog svjetskog rata. Čovjekov Munkovski krik u ratnom paklu, kojeg je artikuliralo ek-spresionističko pjesništvo, postavio je kanonski osnov moderne svjetske lirike. Poetika antiratnog pisma u bosanskoher-cegovačkoj, ali i drugim južnoslavenskim

književnostima postavila je osnove za ka-nonizaciju književnosti koja će se uspro-tiviti nacionalističkoj moći, snazi ideolo-gije i političke manipulacije, zločinima i teroru što ih provode ubilačke institucije sistema. Poezija je odbila politiku ratnog vitlanja nacionalnim zastavama i grbovi-ma, da bi im suprotstavila slike grobova i grobalja što ostaju iza njega.

Stoga se antiratna poezija uhvatila u koštac sa cijelom društvenom diskurziv-nom mrežom, ideologijom, politikom, ideološki funkcionaliziranom historio-grafi jom, militarističkim oblicima kul-turnih praksi, podjarmljenom religijom itd., kako bi razobličila sistem moći koji stvara ratne mržnje. Svjesna da ne može pobijediti vlastodržačku moć, antiratna poezija shvatila je da ju može potkopati i oslikati njeno ubilačko lice.

Takva subverzivna gesta vodila ju je ka tome da potpuno promijeni svoju druš-tvenu ulogu. Ako se u modernizmu borila

Vešovićeva poetika svjedočenja

Edvard MU

NC

H, U

bojica

sr58-59.indd 58 26.1.2012 18:57:22


PREKO RUBA STVARI

sa različitim oblicima ideološkog uma za svoju autonomiju, postmodernizam joj je pokazao da je to tek puka iluzija, samo-isključujuća igra staklenim perlama usred društvene pustinje. A onda joj je krvavi rat razbio svaku iluziju o samodovoljnosti lje-pote, dokazavši da njena autonomija nije ništa drugo do svojevrsni zatvor, prostor samoizolacije u koji ju je zgurala ideološ-ka moć kako bi ograničila njen uticaj na formiranje društvene svijesti.

Zato je rat natjerao poeziju na gradnju nove poetike koja će je odvesti sa margine u društveno središte i subverzivno pozicio-niranje prema različitim oblicima društve-ne moći. Na taj način je antiratna poetika vratila poeziji samosvijest o njenoj druš-tvenoj važnosti, omogućivši joj da postane alternativna društvena memorija i inter-pretacija rata koja se kritički odnosi prema onoj zvaničnoj koju na svojim komemora-tivnim ritualima stvara vlastodržačka moć. Ako ideologija u ratu vidi simbolički kapi-tal na osnovu kojeg se internalizira u poje-dinca i mentalno okupira mase da bi njima lakše vladala, antiratna poezija pokazuje da je to hukteća talionica smrti (Oto Tolnai). Ako politika kolektivizira i nacionalizira mrtve pretvarajući ih u političku i statistič-ku činjenicu, krvavi kusur u zbiru svojih manipulativnih strategija, poezija mrtvima vraća njihovo ljudsko dostojanstvo, a smrti transcendentalnost i individualnu tragič-nost, emocionalni šok, stravu rodbine nad ubijenim. Dok vlastodržac drži govor nad masovnim grobnicama, gradeći na mrtvi-ma politički i partijski kapital, poezija po-kazuje stravični izgled masovnih zločina,

suprotstavljajući političkoj manipulaciji pitanje o smislu humanističkih ideala. Dok vlastodršci dodjeljuju ordenje nacional-nim herojima militarizirajući svoju naciju i stvarajući militarističku društvenu svijest, poezija fotografi še strah u dušama mladi-ća u rovovima, njihova tijela raskomadana topovskim granatama, svijest vojnika da su hrana za topove i mašine u fabrici smrti. Dok vlastodršci u škole spuštaju ideološke priče kako bi u školskim klupama proizve-li svoje pokorne buduće glasače, antiratna poezija izražava sumnju u budućnost, gor-ko saznanje da ideološko zlo ima bezbroj lica i da se kroz povijest neprestano ponav-lja; da, kako navodi Vešović, istorija lavlja je čeljust čiju glad ne stišava ni jedna meta-fora i milioni ubijenih. Dok vlastodršci u medijima stvaraju buku i bijes politike pre-tvarajući ratnu prošlost u mentalnu okupa-ciju budućnosti, antiratna pjesma vapi za društvenom katarzom, moli i preklinje da rat ne bude osnova buduće socijalizacije, nego humanistički ideali.

Baš zbog toga semantički tonalitet an-tiratne poezije kreće se na skali od trage-dije do ironije, od bola do humora, od sli-ke majčinske tuge do političke satire, kako bi svojom dokumentarnoš ću uhvatio sav raspon ratne i društvene pozornice, nji-hovu sotonsku i anđeosku stranu. Da bi to uspjela, antiratna poezija morala je u sebe usisati različite diskurzivne oblike: i doku-mentarnost historiografi je, i mudrost fi lo-zofi je, i izvještajnu potencijalnost medij-skih diskursa, i nakanu romana da oslika totalitet društva, i pretenziju sociologije da analizom objasni različite društvene i po-

vijesne fenomene, te čitav niz drugih dis-kurzivnih formi. Ta njena usisna sposob-nost pokazala je njenu protejsku prirodu, u kojoj pjesma nije više samo emocional-na ispovijest njenog lirskog subjekta, nego uz to i osobeni panoramski zbir niza tuđih iskaza. A to znači da je antiratna poetika, koju je Vešović maestralno uobličio, rede-fi nirala osnove poezije otkrivajući joj ne-slućene mogućnosti polidiksurzivnog sti-ha. Baš onako kako je ekspresionizam bio lirska revolucija koja je slobodnim stihom revolucionirala oblikovnu i prozodijsku, muzičku pozadinu pjesme, odbijajući da pjesma bude samo jedan melodijski ton, nego politonski harmonijski zbir, isto tako je Vešovićeva antiratna poetika izvršila unutarnju revoluciju poezije. Spremna da bude i lični ton lirskog subjekta, i repor-taža, i prozni odlomak, i dokumentarni iskaz drugog, i dokumentarni snimak ratne stvarnosti, njegova antiratna poezija postala je, baš kao i moderni roman, kon-kurentski diskurs nizu drugih društvenih diskursa.

Poljsku konjicu Vešović je pažljivo i precizno organizirao. Ona je u svojoj prvoj ravni zasnovana kao dokumentarni zbir glasova Sarajlija i Sarajki koji odražava društvenu pozornicu grada pod ratnom opsadom. Na toj osnovi Vešović je u poe-ziju u maksimalnoj mjeri uvukao poetiku skaza, a posuđivanjem tuđeg glasa, glasa naroda, čitavog, dakle, niza formi usme-nosti u pjesmu, zbirku je učinio svojevr-snom etičkom advokaturom koja odozdo, iz perspektive malih ljudi, slika svirepost tzv. velike povijesti. Poetika skaza, na dru-goj strani, uslovila je mnogoglasje pjesme, ali i njenu polidiskurzivnost, pa polihar-moničnost, da bi poezija kao društvena pozornica u maksimalnoj mjeri uvukla u sebe poetička načela drame. Istodobno s tim, ta drama hvata raspon od tragičnog do komičnog, od bolnog do humornog, od tuge majke za poginulim sinom do kri-tike ideološkog moćnika, od vapaja samrt-no ranjenog do ironičnog pogleda borca na patriotski narativ. Glasovima drugih u poeziji, kao pozornici grada i nekoj vrsti povijesnog danteovskog pakla, Vešović priključuje i lični glas, ličnu ispovijest, pri čemu se pjesnikovo lično iskustvo mora poimati kao dokumentarni iskaz o rat-nom užasu. Na toj osnovi Poljska konjica zasniva se na poetici svjedočenja u kojoj je pjesnik okularni svjedok ratnog užasa po-stao i medij za uobličavanje iskustva dru-gih u zbirci pjesama kao dokumentarnom zbiru niza svjedočenja o tom užasu. •

[Nastavak u narednom broju]

Izbirikani hadžijicaUf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se

insanu od onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku. Sad priča o Bogu kao ja i ti o drugu iz djetinjstva s kojim smo igrali trule kobile. Pritom nazuje naj-muslimanskiju od svih faca koje ima u zalihi, a izdrečio one oči farbane u zeleno kao minobacačka cijev. Hiko veli da mu prije rata nisu bile onoliko zelene. Nego da im je boju lećama pojačao!

Šta ćeš, on je jedan od onih što su se nagrabili čak i za pra unučad, pa sad vjeruju za trojicu, šta ćeš. Ovaj brodolom za njih je bio prilika za pljačku smrskane lađe, izbačene olujom na obalu. Stoga i nije čudo što danas vjeruje za trojicu nas koji i ne pamtimo kad smo počeli u Boga vjerovati. I žuri da u prvom safu naklanja sve što je propustio u doba kad komunisti bijahu stavili na svaku džamiju po katanac! A vaz mu opasno izbirikan: bio sekretar partijski debelih petnaest godinica, pa se izvježbao ko Goran Ivanišević.

Inače, vjera u Boga ni na čemu se ne drži. Mislim, ni na čemu zemaljskom. Da stoji i na čemu, mi ljudi bismo, jašta bismo, to davno u zrak digli. Ko Ferhadiju i Aladžu. Ova-ko, na sreću, tu nema ništa za minirati.

Zato Bog toliko traje.

Uf, kad n

sr58-59.indd 59 26.1.2012 18:57:35


KULTURA

SARAJEVO – Kulturne institucije od značaja za svaku zemlju ubrzano se uru-šavaju nakon dugogodišnjeg ignorantskog odnosa u rješavanju njihova statusa. Tko to ubija bosanskohercegovačku kulturnu baštinu? Bi li odgovor mogao biti u činje-nici da se danas baš sve dijeli, umjesto da se udružuje.

U hladnoj dvorani Nacionalne i uni-verzitetske biblioteke BiH u Sarajevu je 11. siječnja organiziran skup pod ime-nom Minut do dvanaest s ciljem da se omogući normalan rad ove iznimno važne ustanove. Isključeno grijanje pod-sjetilo je na ratna okupljanja i vrijeme kada je Duško Toholj bio jedan od onih

koji su spašavali knjižni fond iz zapalje-ne Vijećnice. Neće li to što je spašeno i mnogo više, nebrigom nadležnih, sada propasti u miru?

Okupljeni ljubitelji knjige, njihovi tvorci i korisnici solidarizirali su se s dje-latnicima i digli glas protiv gašenja Naci-onalne i univerzitetske biblioteke. Rektor Sarajevskog univerziteta Faruk Čaklovi-ca dao je podršku u ime svih univerziteta u BiH. Književnica Ljubica Ostojić se to-plim riječima osvrnula na svoja iskustva s Bibliotekom, dok je književnik Marko Vešović vlast koja se ne brine za kulturu nazvao vizigotskom, jer nakon nje ostaje pustoš. Bio je tu kantonalni ministar Ivi-ca Šarić koji pomaže koliko može, bio je predsjednik Kulturnog foruma Ibro Spa-hić i mnogi drugi koji znaju vrijednost knjige i knjižničarskog posla.

I pored svih nedaća, Nacionalna i univerzitetska biblioteka neće zatvori-ti svoja vrata. Prema riječima direktora Ismeta Ovčine nastavit će pružati usluge korisnicima i u nehumanim uvjetima. Samo entuzijazam drži ove ljude da bez plaća i grijanja prate dostignuća biblio-tečke djelatnosti u svijetu. Mladi narašta-ji imaju pravo na obrazovanje. I bi riječ, i bi svjetlost... •

Leona SABOLEK

K AT E D R A L A K AT E D R A L A najbolja fotografi janajbolja fotografi ja

SARAJEVO – Fotografi ja pod nazivom Katedrala autora Zlatana Menkovića iz Sarajeva, po odluci posjetitelja web stra-nice Moja slika Sarajeva i stručnog žiri-ja, najbolja je fotografi ja prijavljena na natječaj Moja slika Sarajeva u mjesecu prosincu 2011. godine.

Natječaj Moja slika Sarajeva otvoren je početkom srpnja 2011. i za nepunih šest mjeseci je 1.079 autora putem web stranice prijavilo 3.343 fotografi je.

Stranica Moja slika Sarajeva do sada je imala 106.874 posjeta i 66.730 jedinstvenih posjetitelja (izvor: Google Analytics), dok Facebook stranica Moja slika Sarajeva danas ima 7.915 fanova.

Podsjećanja radi, Moja slika Sarajeva projekt je kojeg su pokrenuli Fondacija Sarajevo Navigator i Input d.o.o, a koji ima za cilj prezentirati sliku Sarajeva, viđenu očima njegovih građana i njegovih posje-

titelja. To je projekt kontinuiranog trajanja, koji prvotno želi ponuditi lijepu sliku o Sarajevu, dajući tako doprinos afi rmaciji Sarajeva kao turističke destinacije.

Najuspjelije fotografi je bit će objav-ljene na www.mojaslikasarajeva.net, na

Facebook grupi Moja slika Sarajeva, na stranicama mjesečnog gradskog vodiča Sarajevo Navigator, kao i na web porta-lu www.sarajevo-x.com. •

www.sarajevo-x.com

Minut do 12 ili 12 i 15

sr60.indd 60 26.1.2012 18:57:50


ŽENA U CRKVI

Nova hrvatska vlada naslijedila je teško breme saniranja gospodarsko-fi nancij-sko-socijalnog kaosa. Doista, nezavidan

zadatak! Svatko razuman mislit će da će se ministri zdušno baciti na prioritete. To su i učinili i najavi-li izmjenu zakona – o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO).

Uza sve razumijevanje za čežnje i želje nesuđe-nih roditelja – od kojih neki potegnu za klinikama od Maribora pa nadalje prema Zapadu – odakle tolika želja za potomstvom!? Dopuštam si posum-njati u motive. Ne mogu a da se ne sjetim zabavno-sarkastične knjige čileanske liječnice i sufražetkinje Esther Villar, Dresirani muž, kojom je osamdesetih godina prošloga stoljeća uzburkala feminističku i inu zapadnu javnost. Villarova se zaista usudila tvrditi da su žene – generalno uzevši – egoistična razmažena derišta kojima je jedino do samopotvrđi-vanja. Kad toliko čeznu za djecom, evo ih: Izvolite! Sirotišta su puna, socijalne službe vape za ljudima spremnim pružati obiteljsku njegu i uzdržavati si-ročad. Umjesto da se daje u rizične medicinske zahvate, neka se bave manje rizičnim, ali zato ne-usporedivo zahtjevnijim i odgovornijim zadatkom – podizati već rođeno dijete.

Da je Villarova pogodila “u sridu”, vidim sada, po pritiscima na ministra zdravstva da što prije krene u izmjenu zakona. Kao da se radi o držav-nom prioritetu nad prioritetima. Radi se! U pita-nju su ljudska prava! “Ljudsko pravo za roditelj-stvom za sve koji to žele!”

Iza pritisaka civilnog društva za što žurnijom liberalizacijom MPO najvjerojatnije stoji uvjerenje da je suvremena medicina tehnički u mogućnosti osigurati čovjeku ono što mu je priroda uskratila; i kako medicina to zna i može, to neka i napravi. Ta ̏ naviknuti smo da nam se ispuni, i to smjesta, sva-ki naš prohtjev. Usprotivi li se netko takvu stavu, ponašanju razmaženog djeteta, proglasimo brže-bolje svoju želju – ljudskim pravom.

Zakon o MPO regulirat će darivanje reproduk-cijskih stanica. Ono će biti dozvoljeno pod kon-troliranim uvjetima. Jamačno neće trebati dugo čekati da će se pritisak na medicinu koja nešto zna i može, pa je zato dužna to i uraditi, prelijevati i u društvenu klimu u BiH.

Nesuđene majke, budući roditelji biti će za-hvalni zakonodavcu. No, tu su i darivateljice. Tko razmišlja o tome da darivanje jajnih stanica nije nimalo bezazlena metoda MPO? Potencijalne da-

rivateljice ne odvajaju nešto čega imaju u obilju. Naprotiv, one se izlažu masivnim hormonalnim tretmanima, ne bi li izlučile višestruko uvećan broj (15-20) stanica. Bečka publicistkinja Elfriede Ham merl, koja svoje novinarstvo vidi kao mo-gućnost borbe protiv ženskog i inog nerazuma, drastično govori o “gnojenju oranice”, ne bi li dala što bogatiju žetvu. Medicinski terminus technicus doista govori o „žanjenju“ prekobrojnih stanica i o njihovu presađivanju, o pravom tehničkom zahva-tu u složen hormonalni sustav, koji može prouzro-čiti neplodnost pa i smrt.

Pobornice liberalizacije MPO olako govore o “ljudskome pravu” na roditeljstvo. Zagovaranje ispunjenja želja jedne strane, smeće s uma da i druga strana ima ljudska prava, univerzalna, ne-djeljiva, neotuđiva.

Tijekom svoje profesionalne prakse često sam se suočavala s telefonskim upitima potencijalnih darivateljica i darivatelja (muških reprodukcijskih stanica). Zajedničko im je bilo da ih je na to na-tjerala – neimaština. Meni poznate klinike i far-maceutske tvrtke, koje se bave reprodukcijskom medicinom, ostvaruju profi tabilan posao. Svaki donator je dobrodošao; na opasnosti po zdravlje ih nitko ne upozorava. Potencijalni donatori sanjaju “basnoslovne” naknade (uglavnom bez temelja), a nisu svjesni da je visina njihovih naknada neus-poredivo niža nego profi t klinika i farmaceutske industrije. No, čak ako bi industrija bila spremna ravnopravno dijeliti ostvarenu dobit s darivatelji-ma, ostalo bi još uvijek otvoreno pitanje: Trebamo li zaista izvesti sve ono što se izvesti može? Zar to nije ne-etička trgovina, ne-etička poput trgovine darovanim organima za transplantaciju? Zar se obje strane ne koriste tuđom nevoljom? Ljudsko pravo – taj infl acijski rabljeni pojam – jednih, završava ondje gdje se krši pravo druge strane: s pravom na zdravlje, na osobno dostojanstvo, na fi zičku cjelovitost, na egzistencijalne preduvjete za pristojan i dostojanstven život. Druga strana, do-natori, u tom kontekstu tretiraju se kao “skladišta rezervnih dijelova”.

Država je dužna uzeti u obzir interese svih strana i onda odlučiti što ili tko zaslužuje prioritet. Najbolje rješenje je dugoročna

strategija suzbijanja siromaštva i neprosvijećeno-sti, no, ovdje je potrebno žurno reagirati i zaštititi ljude protiv njih samih. •

Smijemo li raditi sve što znamo i možemo? Lice i naličje reprodukcijske medicine – – zašto ne?

Anna Maria Gruenfelder

»Pravo na roditeljstvo«

sr61.indd 61 26.1.2012 19:03:50


RAZGOVOR

Vjerojatno mi je bliži svijet arheologije nego

svijet u kojem danas živim gdje su suštinski

ljudski kritički fi lteri kao što su svijest, razum, logika, stav, mišljenje

– ograničeni. Stoga je uvijek važno ukazivati

na prošlost, kako bismo bili svjesni da svijet ne

počinje od nas

Razgovarao i snimio: • Hrvoje VRANJEŠ

Mlada arheologinja Andrijana Pravidur kustosica je arheološ-kog odjeljenja Zemaljskog mu-

zeja u Sarajevu, stručnjak za brončano i željezno doba na Odsjeku za prapovijest. Predaje arheologiju kao vanjski suradnik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a trenutno radi na doktorskoj disertaciji. S njom smo razgovarali o arheologiji, o pro-blemima s kojima se susreće u svome radu te o važnosti arheologije za našu zemlju.

• Mnogi ljudi žive u prošlosti a jedni bježe od nje. Vi ste arheologinja. Zašto se uopće baviti na taj način prošloš ću?

Da, arheologija i jest znanstvena dis-ciplina koja se bavi izučavanjem prošlo-sti. Primarno se to odnosi na izučavanje čovjeka, odnosno nekadašnjih društve-nih zajednica kroz znanstvenu valoriza-ciju materijalne kulture u kontekstu pret-povijesnog i povijesnog vremena. Upra-vo arheologija svojim metodološkim pristupom omogućava rekonstrukciju, interpretaciju i razumijevanje prošlosti, koja u konačnici zauzima važno mjesto u kulturnom identitetu društva sadašnjo-sti. Nova otkrića i nova saznanja kojima nadopunjujemo već postojeći mozaik

Andrijana Pravidurarheologinja

Arheologijau kulturi

apsurdasr62-65.indd 62 26.1.2012 19:06:37


RAZGOVOR

prošlosti predstavljaju zanimljivu i inte-resantnu stranu ovoga posla. Uopće mo-gućnost upoznavanja nekih drugih, dav-nih, danas nepostojećih kultura u susretu s prapovijesnim, antičkim ili srednjovje-kovnim čovjekom kroz istraživanje arhe-oloških lokaliteta ili iskapanja grobnica je fascinantno. Svijest da u ruci držite pred-met star primjerice 3.000 godina kojeg ste pronašli prilikom arheoloških iska-panja je neopisiv trenutak i osjećaj. Za mene je to esencijalan i opipljiv susret sa svijetom prošlosti i zaista poseban svijet kojim se volim baviti, pa na neki način i živjeti u njemu. Zašto? Vjerojatno zbog toga što mi je bliži nego svijet u kojem danas živim gdje su suštinski ljudski kri-tički fi lteri kao što su svijest, razum, logi-ka, stav, mišljenje – ograničeni. Stoga je uvijek važno ukazivati na prošlost, kako bismo bili svjesni da svijet ne počinje od nas, da znamo da baštinimo mnoga kul-turna i materijalna dostignuća od naših prethodnika i da je prošlost kontinuirana nit koja se refl ektira kroz kulturu, identi-tet i tradiciju društva u sadašnjosti. No,

upravo iz perspektive današnjeg društva i svijeta u kojem živimo rekla bih da su nekadašnje kulture bile puno više civili-ziranije, društvenije, naprednije a pose-bice kulturnije.

• Što arheologija govori običnom čo-vjeku i kakav je uopće prema njoj od-nos ljudi, političara, Crkve?

Arheologija jako puno govori o čo-vjeku. To nije znanost koja se samo bavi “predmetima” kako to mnogi poimaju i znaju reći, već upravo znanost koja se bavi čovjekom kroz proučavanje arheo-loških artefakata koji su često i jedini do-kazi koji nam mogu nešto reći o čovjeku. Ne treba zaboraviti da je te iste “pred-mete” u vidu oruđa, oružja, keramičkih posuda i sl. nekada napravio čovjek, a koji su mu služili u svakodnevnom živo-tu. Svaki arheološki predmet ima svoju priču i funkciju koja se može smjestiti u kontekst života nekadašnjeg čovjeka i društvenih zajednica. Preko arheoloških predmeta saznajemo o načinu i kvaliteti

života, tehnološkom i kulturnom napret-ku, o društveno-socijalnoj i ekonomsko-političkoj strukturi društva, o duhovnoj kulturi, o obitelji, o tomu što su jeli, kako su izgledali, dakle o svemu onome što čini život čovjeka u datom trenutku. S druge strane, prosvjećenost današnjeg čovjeka je takva kakva jest. Svjedoci smo “kvalitete” obrazovnog sustava, kulturne letargije i animoziteta prema drugači-jem i različitom te isključivosti kojom se uglavnom negira postojanje onoga što se ne uklapa u konstrukciju današnje ide-ologije i tumačenja neke nove povijesti. Naravno, uvijek se ističe malobrojna sku-pina profi liranih ljudi koji znaju poimati značenje arheologije ili uopće znanosti i njezine važnosti u daljnjem kulturnom napretku društva. Općenito je poražava-juća činjenica da mlađe generacije bara-taju površnim znanjem. Apsurdno je da jedan srednjoškolac ne zna tko su Iliri, što je povelja Kulina Bana i sl. To su ne-zamislive i zabrinjavajuće stvari, posebi-ce u perspektivi jednog takvog budućeg profesora povijesti, muzejskog djelatni-

ka, na koncu budućih stupova društva. Bojim se da se na takvim temeljima ne može podići opća razina svijesti i kultur-ni prosperitet kojem kao društvo treba-mo težiti. Pa djelomično ovakvo stanje proizlazi i iz općenitog odnosa vladajućih struktura prema kulturi. Kultura je jedan od važnih stupova državnosti. No da bi se razumjelo njezino značenje u ovom kontekstu, neminovno je biti na nekoj razini kulturne prosvjećenosti. Mislim da se proteklih mjeseci, a zadnjih šesna-est godina slika odnosa politika-kultura sasvim jasno iskristalizirala i općenito pokazala kakva je upravo na “problemu” sedam najznačajnijih kulturnih institu-cija u Sarajevu. Svakako da postoji i niz pozitivnih primjera odnosa prema kultu-ri, koje možemo vidjeti i kroz djelovanje različitih religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Konkretno, svjedoci smo kulturnog djelovanja Franjevačkog reda kroz povijest naših krajeva. Intelektualna prosvjećenost koja se uvijek zanimala za “starine” je sačuvala i ostavila u naslijeđe

brojne arheološke i etnološke zbirke, bi-blioteke, arhive i bogate funduse duhov-ne i materijalne kulture svim narodima i narodnostima u Bosni i Hercegovini. Pa upravo ovo višestoljetno sabiranje različite i vrijedne kulturne građe je u proteklim desetljećima rezultiralo otva-ranjem ovih riznica za javnost i znanost kroz niz franjevačkih muzeja, lapidarija i umjetničkih galerija. Stoga vrlo često u zahtjevnom procesu otvaranja ovakvih zbirki nerijetko sudjeluju mnogobroj-ni stručnjaci i znanstvenici iz kulturnih institucija širom Bosne i Hercegovine. U vidu ovakve kulturne suradnje koja je od značenja za našu zemlju ponosni smo što Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine sa svojim stručnjacima trenutno radi i na realizaciji stalnog postava budućih mu-zeja u Franjevačkom samostanu Tolisa u Orašju i Franjevačkom samostanu u Fojnici.

• Bosna i Hercegovina bogata je arhe-ološkim nalazištima. Koji su najznačaj-niji lokaliteti?

Bosna i Hercegovina je prebogata arheološkim nalazištima. Mi nismo u dovoljnoj mjeri svjesni toga. Na ovako relativno malom zemljopisnom prosto-ru možemo se pohvaliti nizom atraktiv-nih arheoloških lokaliteta i stati uz bok mnogim europskim zemljama. Upravo zbog toga, arheologija može biti i jedan od prepoznatljivih brendova u kultur-no-turističkom prezentiranju naše ze-mlje, kako je to danas sasvim uobičajen i logičan slijed mnogih zemalja. Velikog potencijala zasigurno ima. Pitanje je vo-lje i svijesti u pravcu ovakvog dugoroč-nog razmišljanja. Nažalost danas je to mrtav “arheološki kapital” gdje je većina srednjovjekovnih gradova prepuštena propadanju, gdje ne postoji niti jedan arheološki park, niti mogućnost za nje-govu realizaciju. Bojim se da će ova ideja morati stasati u nekim boljim vremeni-ma. Ali zar ima boljeg vremena nego što je to sada?! Upravo zbog bogatstva arhe-ološkim lokalitetima i njihovog značenja u kulturno-povijesnim tokovima šireg

• Kultura je jedan od važnih stupova državnosti. No da bi se razumjelo njezino značenje u ovom kontekstu, neminovno je biti na nekoj razini kulturne prosvjećenosti.

Mislim da se proteklih mjeseci, a zadnjih šesnaest godina slika odnosa politika-kultura sasvim jasno iskristalizirala i općenito pokazala kakva je upravo na “problemu”

sedam najznačajnijih kulturnih institucija u Sarajevu •

sr62-65.indd 63 26.1.2012 19:06:48


RAZGOVOR

zemljopisnog područja, Bosna i Herce-govina je prepoznata kao nezaobilazno područje u okviru izučavanja europske pa i svjetske arheologije i kulturne ba-štine. Rezultat je to djelovanja mnogo-brojnih arheologa kroz 130 godina po-stojanja Zemaljskog muzeja BiH, kao i niza muzejskih i kulturnih institucija na širem prostoru Bosne i Hercegovine. Kao arheologu svi su lokaliteti značajni i od podjednake važnosti za izučavanje proš-losti naše zemlje. No pored velikog broja značajnih lokaliteta koji su svjedoci naše povijest možda se prije mogu navesti oni koji su najpoznatiji široj javnosti, kao što su Butmir, Glasinac, antičke terme na Ilidži, Mogorjelo, Bobovac, i mnogi, mnogi drugi.

• Radite i doktorsku disertaciju. Koja je tema Vašega rada i rezultati do kojih ste došli u svom istraživanju?

Da, rad na doktorskoj disertaciji s temom Metal u životu prapovijesnih za-jednica na tlu Bosne i Hercegovine se bliži svome kraju. Prilično kompleksna tema koja se osvrće i refl ektira kroz sve aspek-te ljudskog života u prapovijesnom vre-menu, a koja je nedostajala u izučavanju prapovijesti na našem prostoru. Općeni-to, radi se o istraživanju prapovijesnog rudarstva i metalurgije, uopće trenutka

kada se čovjek susreo s metalom, čija je uloga u društvu značajno i evidentno utjecala na promjene u društvenom, kul-turnom, socijalnom, ekonomskom i du-hovnom razvoju cjelokupnih društvenih zajednica kroz nove oblike ponašanja i življenja. Upravo prirodni resursi su imali veliku ulogu ne samo za život, već i za opstanak mnogih zajednica, što je do-vodilo do migracija, osvajanja, sukoba, kulturnih kontakata, razmjenjivanja zna-nja i iskustva, trgovine, uspostavljanja komunikacija i sl. Uporaba metala kroz oruđe i oružje svakako da je rezultirala i novim načinima i oblicima ratovanja, ali na primjer i produktivnijom zemljorad-njom. Zanimljivo je i fascinantno kako je čovjek otkrivao, razvijao i unapređivao tehnologiju metalne industrije i tako po-

većavao funkcionalnost predmeta kojim se služio u svakodnevnom životu. To je ujedno i psihološka karakteristika ili sposobnost čovjeka da sebi na neki način olakša, a ujedno i poveća produktivnost svoga rada. Na koncu možemo li danas zamisliti svijet bez na primjer željeza, čelika ili drugih metala? Dalo bi se jako puno govoriti o ovoj temi, no svakako vjerujem da će valorizacija ove građe biti vrijedan znanstveni poticaj za bolje razu-mijevanje uloge metala u svakodnevnom životu prapovijesnih zajednica na tlu Bo-sne i Hercegovine.

• Prošlost se ali i sadašnjost u nekim znanstvenim i političkim krugovima ko-risti kao ideološko sredstvo u prisvajanju i mitskom tumačenju povijesti. I arhe-ologija? Može li i kako arheologija kao znanost pomoći u demitologiziranju?

Da, nažalost i arheologija je postala jedan od instrumenata kojom se poku-šava interpretirati povijest uglavnom u svrhu potvrđivanja subjektivne i nerijet-ko isključive ideologije u stvaranju nekih novih identiteta. To je stvar pretenciozne manipulacije i igranja s postojećim i po-znatim faktima koji se ne tumače u cje-lovitom kontekstu već djelomično. Sim-plifi ciranje koje je prihvatljivo “običnim”, a da ne kažem nacionalno ciljanim druš-

tvenim grupama, je s druge strane kako-fonija za postojeće ozbiljne znanstvene i stručne krugove. Pa danas smo svjedoci velikog broja naslova, glasila i literature apsurdnih nonsensa, nastalih (što začu-đuje!?) iz pera onih već poznatih tako i nekih novih “znanstvenika”. Naravno da tu ne treba generalizirati stvari, na ovo pitanje ukazano je nizom napisanih pole-mika, rasprava, kritičkih reakcija i osvrta od strane ljudi koji razmišljaju svojom glavom. Ali u općem smislu, kritičke va-lorizacije znanosti u Bosni i Hercegovini ima koliko i “pankera u Tadžikistanu”. Sve dok se bude podržavala “magična” i za struku degradirajuća retorika samo-prozvanih stručnjaka i diletanata koji istražuju zamišljene i samo njima vidlji-ve arhitektonske konstrukcije kroz boje energetskih polja ne treba posebno niti napominjati u kojoj mjeri je ljudska glu-post prevladala razum i logiku. Budući da je ovaj dobro etabliran diskurs pronašao za sada svoje mjesto u dijelu akademskih/političkih krugova, na koncu dolazimo pred pitanje što je strašnije: znanje ili pak neznanje u rukama ovakvih pojedinaca?! Arheologija je egzaktna znanost, koja se temelji isključivo na postojećim dokazi-ma i povijesnoj faktografi ji, te se na taj način i interpretira. Upravo iz tih razloga arheološka istraživanja su i više puta

• U općem smislu, kritičke valorizacije znanosti u Bosni i Hercegovini ima koliko i “pankera u Tadžikistanu”. Sve dok se bude podržavala “magična” i za struku degradirajuća retorika

samoprozvanih stručnjaka i diletanata koji istražuju zamišljene i samo njima vidljive arhitektonske konstrukcije kroz boje energetskih polja ne treba posebno niti napominjati

u kojoj mjeri je ljudska glupost prevladala razum i logiku •

sr62-65.indd 64 26.1.2012 19:06:57


RAZGOVOR

potvrdila ili pak demantirala već posto-jeće teorije, korigirala dosadašnja sazna-nja i upotpunjavala postojeća shvaćanja i razumijevanja prošlosti. Tu su stvari sa-svim jasne i konkretne sviđalo se to neki-ma ili ne. No, dokle god ljudi budu pored zdravih očiju slijepi i zdravih ušiju gluhi ovakvo poražavajuće poimanje stvari će zasigurno pronaći lakši put i način da se duboko ukorijeni u već kulturno nesta-bilnom društvu.

• Postoji li u BiH “bošnjačka”, “srpska” i “hrvatska” arheologija?

Naravno da se trodimenzionalnost Bosne i Hercegovine na izvjestan način neminovno refl ektirala i na postojeću kulturu. Zadovoljavanjem nezaobila-znog kriterija i zadanog koncepta 3 u 1 je upravo podijeljeno i ono što nam je svima zajedničko – kultura. Tako da nažalost moram reći da se, kako vidim, ustrajno teži k implementiranju te trodi-menzionalnosti i u arheologiji. Između ostalog to predstavlja još jedan atak na mogućnost suživota i kulturnog dijaloga kroz daljnje produbljivanja segregacije. No ono što je zapravo zabrinjavajuće jest da iz modela ovakvog ponašanja proizla-zi selektivno vrednovanje kulturnih spo-menika, prošlosti, povijesti. Rezultat toga se često ogleda u negiranju, zaboravu i nezanimanju za kako se to danas kaže “drugih”, “tuđih” ili “njihovih” spomenika kulture. Ne govorim ovdje o ljudima koji se konkretno i usko bave prapovijesnom, kasnosrednjovjekovnom ili osmanskom arheologijom, već o ljudima koji selek-tivnim proučavanjem zastrašujuće svje-sno negiraju istovremeno postojanje drugog i drugačijeg. To su devijantne pojave poslijeratnog društva koje nisu u skladu s ljudskom logikom i zdravim ra-zumom, a pogotovo ne sa znanoš ću. No, važno je naglasiti da je uvijek postojala i još uvijek postoji bosanskohercegovačka arheologija koja podjednako vrednuje i interpretira značenje različitih, drugači-jih i drugih kulturnih pojavnosti u cje-lovitom korpusu bogate povijesti Bosne i Hercegovine.

• Koji su najveći problemi s kojima se Vi kao arheologinja susrećete?

Problemi su razni i nažalost vrlo brojni. Nekih od njih smo se i dotakli u prethodnim pitanjima. Naravno da svaki posao sa sobom nosi i izvjesnu količinu problematike, arheologija u tome nije izuzetak. Posebice kada je riječ o Bo-sni i Hercegovini tu se stvari još dodat-no kompliciraju. Problemi u stručnom

smislu proizlaze općenito iz nesređenog stanja države, nepostojanja zakonskih regulativa koje uvelike otežavaju realiza-ciju projekata, arheoloških istraživanja, puno je tu nedorečenosti i konfuznosti, koje ne možete zaobići. Upravo zbog ne-postojanja zakonskih regulativa u okvi-ru kulturne baštine mnogi arheološki spomenici propadaju i gubi im se svaki trag, na taj način se polako počinju gasiti materijalni ostaci naše kulture. Teško je biti svjestan ovakvog stanja opće letargije čije su posljedice pogubne za društvo u cjelini. No, u ovom teatru apsurda pri-je svega mi je žao mladih ljudi, mladih znanstvenika i stručnjaka i onih koji će tek doći. Cjelokupna situacija ne ostavlja dovoljno prostora i mogućnosti za napre-dak, prepušteni ste sami sebi. Ulaganje u znanje, napredovanje i profi liranje u znanstvenom smislu zahtijeva i vrijeme i novac. Državni aparat je poprilično trom u tom smislu, a minimalna sredstva koja se izdvajaju za znanstvena istraživanja su naprosto smiješna. U vremenu kada nas

je tehnologija u struci pregazila, vidno zaostajemo pa i za susjednim zemljama. Mnoge stvari koje su u metodologiji izu-čavanja već u nekim zemljama nadiđene, u Bosni i Hercegovini nisu čak omogu-ćene niti približne mogućnost za njiho-vo ostvarivanje. Da ne govorim o nekim drugim uglavnom banalnijim stvarima. Naravno da se ne treba predati, treba biti ustrajan i vjerovati u ono što radiš, sve drugo je prepuštanje stagnaciji koja vodi u propast zdravog uma. Na koncu znanje je jedino što vam ne može biti oduzeto.

• Zemaljski muzej, u kojemu radite, u izuzetno je teškom položaju. Zašto je ta institucija od neprocjenjive vrijednosti za našu zemlju?

To je paradigma postojećeg društva i vladajućih struktura. Rezultat (ne)svje-snosti, (ne)obrazovanosti, (ne)kulture, (ne)brige, (ne)razmišljanja. Apsurdno je da se u 21. stoljeću susrećemo s ova-kvim stvarima i propadanjem institucija od krucijalnog značenja za jednu drža-vu. Strašno je da uopće danas o ovome postavljamo pitanja! Danas kada bi sve svoje snage, iskustvo i znanje trebali usmjeriti k osuvremenjivanju arheološ-kih i drugih izložbi, mi se borimo za op-stanak i spašavanje kulturne baštine, na koncu borimo se za ljudskost. Zemaljski muzej BiH nije samo jedna od najstarijih muzejskih i znanstvenih ustanova u ovoj regiji. Ovaj muzej predstavlja i kulturo-loški značaj na europskom prostoru. Od samog osnutka pa kroz povijest njego-va razvoja ova institucija je među prvi-ma jasno i konkretno postavila Bosnu i Hercegovinu na kartu europske kulture i znanosti. Mislim da je suvišno uopće napominjati kako tomu svjedoče tisuće i tisuće dragocjenih eksponata i stotine tisuća stranica znanstvenih i stručnih ra-dova koje su ispisane u tom muzeju. Već stotridesetgodišnji kontinuitet u priku-pljanju, sabiranju i prezentiranju kultur-nog blaga u arheološkom smislu pred-stavlja ovu zbirku jednom od najvažnijih u ovom dijelu Europe. Upravo jedna od najznačajnijih i ključnih ustanova za kul-turni identitet i kontinuitet Bosne i Her-cegovine se danas, nakon preživljenog niza turbulentnih povijesnih vremena, našla pred zatvaranjem svojih vrata radi nespremnosti državnih i lokalnih vlasti. Imajući na umu da je više od jednog sto-ljeća ova ustanova od nacionalnog zna-čenja čuvala kulturni identitet Bosne i Hercegovine kao države, preostaje nam vidjeti da li će danas ta ista država saču-vati svoj muzej?! •

• Uvijek je postojala i još uvijek postoji

bosanskohercegovačka arheologija koja podjednako

vrednuje i interpretira značenje različitih,

drugačijih i drugih kulturnih pojavnosti u cjelovitom

korpusu bogate povijesti Bosne i Hercegovine •

sr62-65.indd 65 26.1.2012 19:07:04


RAZMIŠLJANJE O EUTANAZIJI

Dok zloduha zadovoljno izbacujemo

kroz vrata mana, može nam se dogoditi

da ne primijetimo kako se uvukao nazad

kroz prozor vrlina

Piše: • Boris BECK

Drinske mučenice, časne sestre koje su pokušali silovati četnici 15. prosinca 1941. – Jula Ivani-

šević, Berchmana Leidenix, Krizina Bo-janc, Antonija Fabjan i Bernardeta Banja

– počinile su nešto najskandaloznije za krš ćanina: ubile su se. Ali nisu mora-le. Još je sveti Augustin dokazivao da u zločinu silovanja sav grijeh pada na na-silnika, a da je žrtva posve nedužna. Ali htjele su! “Radije smrt nego grijeh”, geslo je svetog Dominika Savia.

Samoubojstvo (ili čak ubojstvo) ne-izlječivih bolesnika danas se propagira naveliko. Zašto da netko pati kad ne vidi smisla u tome? Kada svi sjede kraj va-šeg kreveta i govore vam da nema nade, da nema lijeka, da nema perspektive – a da istovremeno sve to košta masu nova-ca – kako ne biste dobrovoljno progutali otrov? Časne sestre nisu gledale na život kao na nešto što se mora grabiti, pa kad se sve zgrabi, onda ćao. One su već za života umrle za sebe i živjele za druge tako da im smrt nije teško pala – jer su vjerovale da ih netko voli, a to je bio Isus (koji je, uosta-lom, i sam dobrovoljno prihvatio smrt).

“Mozak je kao računalo koje će pre-stati raditi kada zakažu njegove kompo-nente. Ne postoji raj ili zagrobni život za

pokvarena računala”, riječi su kozmolo-ga Stephena Hawkinga iz jednog inter-vjua u kojem je poručio da ni fi lozofi ja ni teologija nemaju nikakve veze s istra-živanjem svemira.

Izjava da fi lozofi ja nema što raditi u fi zici je, fi lozofski gledano, tautološka: istinita, ali besmislena, kao da kažete da vam kišobran ne treba po sunčanom vre-menu. Ako se istraživanje svemira defi -nira kao skup tehničkih radnji, opažanja i matematičkih analiza, onda sve ostalo ostaje izvan toga – fi lozofi ranje, rezanje nokata na nožnim prstima, okopavanje vrta i lov na tunu – no to ne znači da su te radnje nepotrebne. Hrabrost da se uopće nešto tako kaže, pa da to još i svi svjetski mediji nekritički prenesu, pokazuje da je kod Hawkinga, a i kod njegovih oboža-vatelja, posve prevladao tehnicistički po-gled na svijet. Njegov je moderni začetnik Descartes: on je mislio da je čovjek stroj kojega s duhovnim svijetom povezuje or-gan zvan hipofi za – biološka nakupina u mozgu kroz koju nam dolaze impulsi iz Platonova svijeta ideja. Budući da takvu hipofi zu nije još nitko našao, zaključilo se da je čovjek samo stroj, odnosno kom-pjutor. Na koji način taj kompjutor proi-zvodi simfonije, romane, freske, molitve, meditacije, ljubav i plemenita djela – ili, u krajnjoj liniji, monstruozne zločine – znanost još nije uspjela riješiti, ali, misli Hawking, samo što nije.

Forsiranje eutanazije posljedica je toga: ako je čovjek stroj, treba ga isklju-čiti kada ne radi. Ako je automobil star i ne isplati se popravljati, nema mu smisla produžavati registraciju; tako je i s islu-ženim starcima. Vrli novi svijet ukazuje se u sve jasnijim obrisima. Matematički izračuni kalorija, propisani mladenački izgled, premije osiguranja na riskantno zdravstveno ponašanje, ugradnja rezer-vnih dijelova u posustala tijela te isklju-čivanje suvišnih ljudskih bića nije mrač-na budućnost nego stvarnost. Rođenje i smrt nisu objava volje Stvoritelja nego fi nancijska transakcija pod nadzorom države i osiguravajućih društava. Muž i žena (pardon: partner A i B) uskoro neće više izgovarati riječi “dok nas smrt ne ra-stavi” nego “dok nam ne pritisnu gumb”. Nakon toga ništavilo. A i prije toga.

Prošloga sam tjedna letimice registri-rao u hrvatskim medijima jednu anketu po kojoj 80% ispitanih podržava eutana-ziju. Za krš ćansku (muslimansku, židov-sku) etiku nema dvojbe: život daje Bog, a stvorenja mu taj dar uzvraćaju tako da ga slave svojim postojanjem. Čak i nežive stvari svojom ljepotom – zvijezde i mine-

Zar ne vidite da me nema?da me nema?

sr66-67.indd 66 26.1.2012 19:07:49


RAZMIŠLJANJE O EUTANAZIJI

rali – govore o slavi Stvoritelja, pa tim više čovjek ne bi smio odbaciti takav dar.

Ali ako čovjek ne vjeruje u Boga? Ako je sam sebi početak i kraj i svrha, ako se nalazi na koncu života i ako pati bez cilja i svrhe, zašto se ne bi ubio? Zašto bi to bilo neetično?

Krš ćanska i ateistička etika zapravo se ne razlikuju: krš ćanska se povodi po tzv. zlatnom pravilu (ne čini drugom što ne želiš da drugi čini tebi), a u radikal-nijem obliku poziva da se okrene i drugi obraz; moralni ateisti također se pridrža-vaju zlatnog pravila, a ima niz modernih nereligioznih etičara (od Levinasa do Baumana) koji ističu da smo moralno odgovorni za svoje bližnje. Etično pona-šanje uvijek je usmjereno na drugoga, a to znamo po tome što nitko od nas ne bi volio živjeti okružen sebičnjacima čije je načelo “u se, na se i poda se”.

Pa ipak se ljudi uporno nastoje svesti na registar-kasu koja će bdjeti nad time da primitak bude uvijek veći od izdataka

i da ih se ništa izvan toga ne tiče. Kada takav čovjek dođe na kraj životnoga puta, njegov život više ne može imati ni takav, prividni smisao: ništa se više ne može uprihodovati, slijede samo troškovi – bolnički, emocionalni i egzistencijalni. Registar-kasa na to može reagirati samo na jedan način, da se zatvori i prekine poslovanje koje vodi u bankrot.

Zbog toga mi se čini da čovjek koji bira eutanaziju – danas teoretski, na an-keti, a sutra praktično, u bolnici – izlazi izvan etike. U tom izboru postoji samo on, on samo na sebe misli, sav njegov ži-vot sveden je na njega samoga. Ta tužna pozicija čovjeka koji je nesretan, jer ne može više ništa primiti, koji je nespo-soban više išta ikome dati, koji svojim životom ne svjedoči ni za što, koji ni od koga ne dobiva ljubav i utjehu – nešto je što me istinski užasava, poput pohlepnog Krasa kome su u usta izlili rastopljeno zlato kojem je posvetio svoj život i koje mu ne dopušta da kaže ni zadnje riječi. To je pakao na zemlji i ne čudim se da ga netko ne želi produžavati.

Ali nikako ne mogu shvatiti zašto se baš to nudi kao neka velika prosvjeće-nost i napredak etike i medicine. Velika novinska naslovnica o britanskom novi-naru koji je iz milosrđa ubio ljubavnika, pa zatim dirljiva reportaža iz švicarske klinike Dignitas gdje vas ljubazno krknu za samo 5.000 eura, navela me da zami-slim urednika tih novina s roščićima i re-pićem. Jesam li staromodan ako mislim da Sotona nije umro, kao ni Bog? I da je to što nas je uvjerio da ne postoji njegovo najljepše lukavstvo?

Na prvi pogled Đavlu bi se smjela priznati egzistencija makar kao metafori ili mitu: ako već ne možemo odrasti bez Edipa, živjeti bez Stranca, ujutro ustati bez Sizifa ili navečer leći bez Tantala, zar ne bi-smo mogli pripisati svoju tvrdoglavu sklo-nost da činimo obrnuto od onoga što mi-slimo da bismo trebali – Sotoni. Već drugi pogled govori da ne bismo: sve, naime, či-nimo mi sami. Ako i postoji neko duhovno biće kome je volja posve zla, koje je prokle-

to bez prava na priziv, mi smo ti koji mu dajemo oči, jezik i ruke da preko nas čini zlo; Đavao bez nas nije nitko i ništa. Hm, ali tko bi i mogao biti dostojan protivnik Boga kojemu je ime Ja jesam nego Đavao koji za sebe kaže Ja sam nitko?

Onaj tko je Nitko, nema lika, samo maske. Pod maskom i ulazi u našu civili-zaciju, u obličju zmije što je uvjerila Ada-ma i Evu da zagrizu zabranjeni plod i tako uvedu zlo u svijet. Plod je, međutim, bio dobar, a ne loš; Evina i Adamova namjera bila je dobra: postići spoznaju dobra i zla. Zla stoga ne bi niti bilo, postojalo bi samo suprotstavljanje Bogu kao izvoru dobra. Nitko to zna: umjesto da kao anđeo bude Božji glasnik, prenio je lažnu poruku: Bog ne voli ljude, zato je pobuna opravdana. Time je postao glasnik ničega, Sloter-dij kov prazan anđeo; gubitak sjaja pred-stavlja i gubitak poruke, mrak je jednak ništavilu. Ništa ništi, rekao bi Heidegger; Đavao je lažac i otac laži, kaže Biblija.

A laž je samo jedna: postići sreću bez Boga. Iza maske koja laž ponavlja nalazi se Nitko, ubojica ljudi od početka. Odnosno,

ako tako više volite, ne nalazi se nitko. U tom slučaju Sotona nije ubojica, nego da-rovatelj života koji ljudskoj slobodi pru-ža drugi smisao: slobodu traženja sreće umjesto robovanja tiraninu iz Edenskog vrta i njegovim besmislenim zabranama. Đavao se pokazuje osviještenim autorom, nekim tko nije htio biti supotpisnik ovo-mu svijetu, nego njegov jedini stvaratelj. No ni tu nismo izmakli Bibliji koja Đavla naziva knezom ovoga svijeta.

Dok zloduha zadovoljno izbacujemo kroz vrata mana, može nam se dogoditi da ne primijetimo kako se uvukao nazad kroz prozor vrlina. Ako Sotone ima, ima ga u dijaboličnosti zla činjena u ime dobra, u kobnoj zbrci u kojoj živimo uzrokovanom zlom pod maskom sreće. Ne mogu zami-sliti bolji primjer takve zbrke od klinike za eutanaziju u Švicarskoj. Istina, eutanazija, kao dobra smrt, nema veze s nacističkom eutanazijom: bilo je to masovno ubojstvo, planirano i provedeno bez ikakva milosr-đa. Od onoga što rade u klinici Dignitas

razlikuje se po svemu osim po jednome: životu bez vrijednosti. Jedino ovoga puta nisu liječnici ti koji proglašuju da nečiji život nema vrijednosti, nego su to bo-lesnici sami (lijep napredak od inkvizi-cijskih i staljinskih pogroma) suočeni s time da im je bolest neizlječiva, patnje besmislene, sreća nemoguća, a održava-nje na životu preskupo.

Nije teško u vapaju za smrću zapravo čuti vapaj za smislom, za ljubavlju i za ži-votom. Malo je teže prepoznati onoga koji daje spasonosnu/smrtonosnu injekciju, ali to je on: nema rogove i papke, nego kutu i stetoskop; ne pojavljuje se okružen plamenim jezicima, nego s primarijusima i pravnim umovima; ne nanosi patnje, nego ih uklanja; ne izriče osudu, nego daruje milosrđe; ne bode vas trozupcem, nego injekcijom. Ubojica ljudi prerušen u liječnika, zločin sankcioniran zakonom, sretan osmijeh na licu mrtvaca: ima li išta demonskije? I ako mi ne vjerujete da je riječ o doktoru s kopitom, slobodno ga pi-tajte. Očaravajuće će se nasmiješiti i reći: Zar ne vidite da me nema? •

• Nije teško u vapaju za smrću zapravo čuti vapaj za smislom, za ljubavlju i za životom. Malo je teže prepoznati onoga koji daje spasonosnu/smrtonosnu injekciju, ali to je on.

Ubojica ljudi prerušen u liječnika, zločin sankcioniran zakonom, sretan osmijeh na licu mrtvaca: ima li išta demonskije? I ako mi ne vjerujete da je riječ o doktoru s kopitom, slobodno ga

pitajte. Očaravajuće će se nasmiješiti i reći: Zar ne vidite da me nema? •

sr66-67.indd 67 26.1.2012 19:07:57

SVETAC MJESECA 25. veljače – Sveti Donat (†811), zadarski biskup


Piše: • Grozdana CVITAN

Da nije prekrasne crkve rađene prema nekim još poznatijim uzorima (uzora nam, uisti-nu, nikad nije manjkalo), čini mi se da bi

sa svetim Donatom situacija bila vrlo dramatična. Vlada uvjerenje da je sa svojih diplomatskih puto-vanja donio neke vrlo vrijedne relikvije u Zadar, ali tko je uistinu bio i po čemu je zaslužio svetost teško je danas razabrati u neke povijesne daljine. Nije po tome izuzetak.

Možda je najslavniji od ljudi iz naših krajeva (ma što pod tim našim podrazumijevali) s prepoznatlji-vom nebeskom adresom svakako sveti Jeronim oko čijeg se rodnog mjesta otima cijela istočna jadran-ska obala. Jer svi bi da je njihov, a objektivno sve su tvrdnje ipak samo pretpostavke jer mu se to rodno mjesto izgubilo negdje u povijesti. Možda više ni ne postoji kao mjesto nego tek ledina, ostaci ostataka, jednostavno zaborav.

Slično je i sa svetim Maksimom (spomendan mu je 22. veljače), porečko-pulskim biskupom i raven-skim nadbiskupom (uz njega se u krš ćanskom svije-tu prvi put spominje riječ nadbiskup) koji je u Puli dao sagraditi Gospinu crkvu Maria formosa. Iako slavljenje svetog Maksima nalaže stari statut grada Pule, tragovi koje je ostavio prije pripadaju gradi-teljstvu, vjerojatno i diplomaciji, ali od svega drugog kao da su tragovi izgubljeni. Iako mu povjesničari pripisuju mnoga (izgubljena) djela, sigurno je da se taj prijatelj cara Justinijana i pape Vigilija pokazao kao čovjek vješt fi nancijama i spretan u urbanim in-tervencijama. Rođen u okolici Rovinja, svoje je ta-lente iskoristio kako bi ga kao kandidata nametnuta izvana prihvatili u Ravenni nakon smrti biskupa Viktora 545.

Dok za Jeronima znamo da je, trapeći se u pusti-nji, preveo Bibliju, za Maksima povjesničari kažu da ju je cijelu izdao! Glede Donata za vjerovati je da ju je cijelu pročitao, jer njemu povijest velike aktivnosti pripisuje u svezi s već spomenutim relikvijama. Iako ga prvi spominju isusovac Eginardo u knjizi Povi-jesni spomenici Njemačke i Farlati u djelu Illyricum sacrum (Venecija, 1775), Zadrani su uvjereni da je bio domaći čovjek, iz mjesta. Spominje ga i Dandolo

u svom ljetopisu kao člana poslanstva koje je 805. boravilo u Salzburgu kod Karla Velikog. Diplomat-ske poslove obavljao je u sporu između Franaka i Bi-zanta, a upravo ta putovanja u Bizant ostavljaju ga u svjetlu kao čovjeka skrbna i vješta jer kako drukčije objasniti predaju koja mu pripisuje velike i vrijedne terete koje je u Zadar dopremio.

Tako se svetom Donatu pripisuje da je u vrije-me bizantskog cara Nicefora i putovanja na Istok, na dar dobio moći svete Anastazije (Stošije, zaštitnice Zadra). Svetičine kosti pohranio je u zadarskoj kate-drali svetog Petra, ali svetica će uskoro dobiti i svoju crkvu. Kao da jedna mučenica nije dovoljna, pripi-suje mu se i nabavka relikvija akvilejskog mučenika Krizogona (svetog Krševana), za kojeg predaja kaže da je bio vjeroučitelj Anastazije-Stošije i tješitelj dok je bila u tamnici. Umro je kao mučenik i odrublje-na mu je glava. Nije zanemarivo napomenuti da se paralelno s ovom predajom kao prijenos sveca u Za-dar u novije vrijeme najčeš će spominje godina 649. I sveti Krševan dobio je crkvu u Zadru, a postao i zaštitnik grada.

I kao što bi rekli u modernim igrama na sreću: Ali, to nije sve! Zasigurno na glasu kao vješt i moćan biskup, Donat se pretvara u lik koji relikvije privla-či kao magnet. Tako mu se još pripisuju nabavke, a Zadru posjedovanje relikvija svetih Zoila, Adape i Irene. Iako ime Irena nosi nekoliko krš ćanskih sve-tica, vjerojatno je riječ o Ireni Rimskoj (†379), sestri pape Damaza, kojoj je brat u počast posvetio knjigu o djevičanstvu.

Nakon smrti 25. veljače 811. Donat je pokopan u crkvi koja će kasnije biti preimenovana prema nje-mu. Danas veliki i važan spomenik sakralnog gradi-teljstva, simbol klasične glazbe u Zadru, moći sve-tog Donata čuvala je nekadašnja crkva pod glavnim oltarom. Nakon provale Francuza u Zadar, moći su 1809. prenesene u katedralu svete Stošije gdje su ostale do danas.

Uz zanimljivu priču koja se uz vještinu pre-govaranja isplela uz svetog Donata teško je oteti se dojmu kako je do naših dana saču-

van životopis iz kojega su reducirani najvažniji ele-menti. Bilo je previše priča, a da bi se u toj gužvi i mnoštvu i duh sačuvao. •

Izgubljeni u davnini

Previše je priča,

a da bi se u toj gužvi i mnoštvu

i duh sačuvao

sr68.indd 68 26.1.2012 19:08:12


SLOVO PO SLOVO

Demokraciji u pohode

DEMOKRACIJA I ODNOS ISLAMA I Europe čine središnji dio od četiri poglav-lja novog broja međunarodnog katolič-kog časopisa Communio. Rèmi Brague se tako pita može li čovjek opstati u demo-kraciji, Slaven Ravlić govori o određenim nastojanjima i usmjerenjima demokraci-je u svijetu i u Hrvatskoj, Nenad Malović donosi prikaz razumijevanja demokra-cije kod Erica Voeglina, a o odnosu de-mokracije, humanizma i duhovnosti piše Jean Mesnard. Poglavlje Islam – Europa osim što donosi vrijedan tekst o islamu u današnjem svijetu, te o Isusu Kristu kako je viđen u Kur’anu, progovara o suzdr-žanosti i aroganciji Europe kada je riječ o njezinom odnosu prema događajima vezanim za pobune u arapskom svijetu, i nastojanju arapskih naroda da ih Europa prizna ravnopravnim članovima svjetske zajednice u odustajanju od jednostranog promatranja tih zemalja kao prostora bogatog naft om s tupim, vjerskim fanati-ziranim stanovništvom. Je li krš ćanstvo u Europi korijen ili strano tijelo, pitanje je na koje odgovara u svome članku kardi-nal Schönborn. Krš ćanstvu je potrebno da ga preispituje u njegovoj vjerodostoj-nosti sekularna Europa, ali naglašava da u dubini Europa čezne za autentičnim krš ćanstvom. •

Hrvoje VRANJEŠ

Narudžbe:Krš ćanska sadašnjostMarulićev trg 14HR–10001 ZagrebTel: +385 1 6349 [email protected]@gmail.com

D k iji

SlikoreziKoliko god često suprotstavljene svaka u sebi i prema ostalima, tri tzv. velike

monoteističke religije – židovstvo, krš ćanstvo i islam – religije knjige, jedno-dušno drže da je Bog ušao u ljudsku povijest, da je govorio ljudima i da su njegove riječi zapisane. Tako danas imamo svete tekstove koji su nekoć davno – kako im ime kazuje – satkani (lat. texere – tkati; textum – tkivo, platno) odnosno istesani (sanskr. taksati – graditi, taksan – tesar). Gdjekad se njihova građa najprije usme-no prenosila, a tek nakon što bi se tekst ugradio u život zajednice i tako ovjerio, bio je zapisan. Tim vratolomno rizičnim poduhvatom svetim je tekstovima ovje-kovječena aktualnost i osigurana stabilnost u vremenu i prostoru.

Kako je koji narod pisanje poimao, tako ga je nazvao. Bugarski monah Crno-rizac Hrabar u 9/10. st. piše (O pismenima) da su Slaveni i prije pokrštenja pisali črtami i rezami, vjerojatno na kori drveta (otuda bukvar), a da je to pismo zacijelo bilo slikovno, kazuje činjenica da svi Slaveni imaju neku od inačica glagola pisati, čiji indoeu. korijen peiќ- znači “praviti šare, bilježiti urezivanjem ili bojenjem”; otuda nam i uskrsna pisanica, a i pisanje ikona. Iz istoga su korijena izrasli grč. poikílos – šaren (Poikílē stoâ – Šareni trijem u antičkoj Ateni) te lat. pignus – zalog, jamstvo (ono što je zabilježeno), pingere – slikati, i pictura – slika, čemu je bliska i naša pjega, a da ne govorimo o dalmatinskom pituranju.

Mnogo je više jezika koji pisanje shvaćaju kao urezivanje. Prije svih, Grci su egipatska slova nazvali hijeroglifi ma jer su smatrani svetima (hierós), a bila su izdubljena (glýphō) u podlozi. Njihov pak glagol gráphō – pišem, kao i imenica grámma – slovo, istoga je davnoga porijekla kao i naša riječ ždrijeb – (izvorno) štapić na koji su se urezivale crte (kao znak obveze, duga). Nadalje, alb. shkruaj, hrv. škrabati, njem. schreiben, franc. écrire i sve ostale germanske i neoromanske izvedenice koje znače pisati odraz su lat. scríbere (otuda i neophodna skripta) – pisati, koji je nikao iz istog indoeu. korijena kao i naše rezati. Slično i engl. glagol write potječe od indoeu. korijena *wrei – (raz)derati, kao i njem. reißen – derati, i ritzen – grebati, strugati, a bliski su mu, čini se, i naši obraz, razina i (po)raziti (u značenju sjeći, ubijati).

Koliko samo muke da se poruka čuje i zapiše! A tek da se pročita i shvati! •

Ivan NUJIĆ

sr69.indd 69 26.1.2012 19:10:39


RODITELJIMA I DJECI O cvjetanju, suncu i ljepoti

Piše: • Dominika ANIĆ

Predugo li traje ova zima – tužila se lukovica plavoga irisa svojoj susjedi lukovici crvene gladiole.

Jedva čekam proljeće i sunce – uzdah-nu s čežnjom iris. – Slažem se – reče gladiola – već mjesecima spavamo u zemlji, nit vidimo sunca ni mjeseca. Ali takav je naš život. Većinu ga pro-vedemo u tami. Uzalud nam se tužiti – pomirljivo će gladiola. – Za cvjeta-nje se tako dugo pripremamo. Ali kad jednom procvjetamo, onda je to slavlje ljepote, zar ne?

– Ma, ne tužim se ja na svoj život – nadoda lukovica plavoga irisa – samo ne mogu izdržati ovu čežnju, ovaj san koji me mjesecima opsjeda, za suncem, kišnim kapima, za cvjetanjem, mirisom proljeća i zadivljenih ljudskih pogleda. Vidiš da sam sva nabubrila od života.

– Strpi se još malo – ponuka je gla-diola – ti ionako izrasteš među prvima. Odmah poslije jagorčevina, zumbula i tulipana. Evo ih tu uz nas. Vidi kako su strpljivi, zumbuli plavi, rozi i bijeli, tu-lipani raznih boja, nježne anemone… I zemlja je još hladna. Gore na površini možda ima i mraza – govorila je gladiola. Znaš da svaka od nas sniva svoj vlastiti

san, o tome smo već razgovarale, i sno-vi nam se uvijek ostvare. Toplina sunca i proljeća nas dozove i mi se svake godine iznova odazovemo životu, cvjetanju…

– O čemu vi to? – uključi se u razgovor zumbul bijeli – o čežnji života, o ljepoti postojanja. Evo, ja još živim od dojma moga zadnjeg proljetnog cvjetanja kad me ubrala mala dječja ruka i odnijela na grob majci za blagoslova polja. Čula sam sve, sve što je majci rekla ta mala djevoj-čica. Zbog toga iskustva vrijedilo je biti, procvjetati – posvjedoči zumbul bijeli.

Sad se za riječ javi jedan tulipan žuti, koji gotovo uvijek šuti. – Moje iskustvo od prošloga proljeća nije baš sretno. Tek

San plavog irisa

sr70-71.indd 70 26.1.2012 19:12:56


RODITELJIMA I DJECI

što sam procvjetao, netko me slomio i tako ostavio – uzdahnu bolno – i tako sam visio glave okrenute k zemlji i osušio se. A onda su mi i listove porezali. Tada sam se duboko povukao u zemlju i mislio da više nikada neću procvjetati – nadoda. – Bio sam postiđen i nesretan zbog toga što su me slomili. Osjećao sam kako mi je nanesena velika nepravda. Ta ̏ tek sam bio procvjetao, a odmah su me slomili. – Ali sada mi se ponovno rodila želja da probijem ovu tvrdu zemlju, da izrastem i da unatoč bolnom iskustvu potrgana cvi-jeta ponovno cvjetam.

– Baš sam sretan zbog tebe – na-smiješi mu se iris – zajedno ćemo rasti i radovati se suncu, životu, ljudskim po-gledima. A onda se sjeti kako je prije par godina završio u crkvi i kako je taj dio svoga cvjetajućeg života proveo u cen-tralnom dijelu korizmenog aranžmana između nekoliko trnovitih grana. Ispriča to svojim podzemnim prijateljima. Kako je s. Ana nekoliko dana dolazila do nje-ga i čekala kad će procvjetati, a onda kad je dočekala s radoš ću ga ubrala i u aran-žman smjestila. – Ljudi su mi se i tu u crkvi divili – hvalio se – govorili su “gle ovoga plavog prekrasnog irisa usred tr-nja”. A ja se nisam micao, da mi trnje ne bi latice razderalo – ponosno će.

– Svatko od nas ima raznih iskustava – uključi se u razgovor nježna anemona – i lijepih i onih manje lijepih. Ja sam se eto prošloga ljeta gotovo potpuno osuši-la jer su svi na mene zaboravili, nitko ni kapi vode da mi dadne. Gotovo sam od žeđi umrla. A onda je pala kiša i ja oži-vjela – nasmija se radosna.

I dok su lukovice ugodno čavrljale, začulo se neko udaranje i prevrtanje gore s površine. U čudu su se pogleda-le. Lukovica plavoga irisa bolno vrisnu. Zakačila je motika i zasjekla gotovo po sredini. – Ajme, kud sam se ranije pre-ma vrhu pomakla. Kako nisam bila svje-sna opasnosti koja vreba. Trebala sam biti strpljivija… – nadoda i stegnu se od bola i straha. – Hoće li moći tako ranje-na više rasti? – pomisli – hoće li moći procvjetati?

Nastala je tišina. Sve su lukovice zašu-tjele u suosjećanju s ranjenim irisom.

Dani su se nizali. Bol je pomalo pro-lazila i rana zacjeljivala. Stizalo je i pro-ljeće, i sunce. Zemlja je postajala toplija. Iris nije više mislio na svoju ranu, već na radost novog života. I izvirio je iz zemlje. I gle čuda – iz rasječenog, ranjenog dije-la iznikao je novi, snažni iris. Čežnja za životom, san o cvjetanju, suncu i ljepoti, bili su jači od boli. •

Korizmena pitalicaKorizmena pitalicaKorizma je posebno liturgijsko vrijeme koje traje 40 dana. 1. DA – NEKorizma je vrijeme u kojem se na poseban način sjećamo 2. Isusova djetinjstva. DA – NEKorizmeno vrijeme započinje Čistom srijedom, Pepelnicom. 3. DA – NENa Cvjetnu nedjelju se sjećamo Isusove posljednje večere. 4. DA – NENa Veliki četvrtak Isus je za večerom svojim učenicima 5. oprao noge. DA – NEIsusa je izdao jedan od njegovih učenika po imenu Šimun. 6. DA – NEJuda je izdao svoga Učitelja za 30 srebrnjaka, koje je 7. dobio od svećeničkih glavara. DA – NEVrt u kojem je Isus molio prije nego su ga uhvatili vojnici 8. zvao se Maslinski. DA – NES Isusom u Maslinskom vrtu su bili i svi njegovi učenici. 9. DA – NEJedan od Isusovih učenika tri puta je zatajio da ga poznaje, 10. zvao se Petar. DA – NEČovjek koji je htio Isusa osloboditi, jer na njemu nije 11. vidio krivice, zvao se Poncije Pilat. DA – NERazbojnik kojega su doveli u dvor Pilatov a potom 12. oslobodili umjesto Isusa, zvao se Kaifa. DA – NEŽena koja je Isusu obrisala lice na križnome putu 13. zvala se Veronika. DA – NEŠimun iz Cirene bio je među vojnicima koji su Isusu 14. stavljali krunu od trnja. DA – NEIsus je s križa obećao raj razbojniku koji je bio razapet 15. s njegove desne strane. DA – NEPrije nego je izdahnuo Isus je svoju majku Mariju 16. povjerio ljubljenom učeniku Ivanu. DA – NEIsus je sahranjen u grobnicu svojih predaka. 17. DA – NE

sr70-71.indd 71 26.1.2012 19:13:03


FRANJEVAČKA OBITELJ Nova godina – novi izazovi

Tijekom 2012. godine, mnoštvo je planiranih aktivnosti koje su već

popunile kalendare Franjevačke mladeži

Piše: • Ivana VIDOVIĆ

U Visokom je, od 20. do 22. si-ječnja održana redovna godišnja skupština Frame Bosne Srebre-

ne. U sklopu redovne, održana je i Izbor-na skupština pri čemu je izabrano novo Područno vijeće Frame BS.

Franjevački konvikt u Visokom već nekoliko posljednjih godina postao je okupljalište framaša i njihovih duhov-nih asistenata. Povod okupljanju pret-posljednjeg vikenda u siječnju bilo je održavanje redovne godišnje i izborne skupštine. Na skupštini je bilo zastu-pljeno 31 mjesno bratstvo, od ukupno 33 koja djeluju na području Frame BS, što je do sada najveći broj. Uz framaše, prisutni su bili i duhovni asistenti, te predstavnik FSR-a.

Prvog dana skupštine predstavnici mjesnih bratstava podnijeli su izvješ-ća o svom radu u protekloj godini. Uz tjedne susrete djelovanje mjesnih bratstava temelji se na promicanju krš-ćanske solidarnosti kroz akcije pomoći onima koji su najugroženiji. Također, glazbeno djelovanje zastupljeno je u većini bratstava, čime framaši svjedoče svoju mladost i radost.

Drugog dana izvješ će o dvogodiš-njem radu Područnog bratstva Frame Bosne Srebrene iznio je dosadašnji po-dručni predsjednik Dragan Glavaš. Rad se temeljio na organizaciji područnih susreta, različitih karaktera, od kojih je svakako najzanimljiviji Prvi franjevački hod održan prošle godine.

Posljednji dan skupštine izneseni su određeni prijedlozi za daljnje djelova-nje, na osnovu kojih su usvojeni određe-ni zaključci. Između ostalog radit će se na osmišljavanju pravilnika za sportske susrete i franjevački marš, a jedan od zaključaka je i da se obredi primanja i obećanja održavaju isključivo na župnoj razini, jer je to veliki događaj za svaku pojedinu župu.

Skupštinu je posjetio i provincijal fra Lovro Gavran koji je službeni posjet Vi-sokom iskoristio da pozdravi framaše. Fra Lovro je tom prilikom iskazao ra-

Ustrajno u radosti franjevaštva

sr72-73.indd 72 26.1.2012 19:14:10


FRANJEVAČKA OBITELJ

dost što je u isto vrijeme kad i framaši u Visokom. Napomenuo je kako je Frama posebna zajednica u franjevačkoj obite-lji, koja želi živjeti u bratstvu u duhu fra-njevaštva, te da smo svi braća i sestre u Kristu, čega uvijek trebamo biti svjesni. Posebno mu je drago što se u svojim ak-tivnostima Frama obazire i na one koji su najpotrebniji. Provincijal je zahvalio i fra Mati Topiću koji je dosta truda uložio i u Framu i u FSR. Na kraju je svima čestitao što žele nasljedovati sv. Franju i nada se da će u tome ustrajati.

U novu godinu s novim Područnim vijećem Frame Bosne Srebrene. U sklopu redovne godišnje skupštine Fra-me Bosne Srebrene, izabrano je novo Područno vijeće na mandat od dvije godine. Izborima je predsjedala Josi-pa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame BiH, uz nazočnost fra Josipa Vlašića, nacionalnog duhovnog asi-stenta Frame.

Na početku Skupštine sve nazoč-ne pozdravila je nacionalna pred-sjednica Josipa Vukoja, te iskazala radost zbog dolaska u Visoko i su-sreta s framašima Bosne Srebrene. Josipa je naglasila da treba savjesno i od-govorno birati one koji će u naredne dvi-je godine voditi ovo Područno bratstvo.

Za predsjednicu je u prvom krugu glasovanja, apsolutnom većinom, izabra-na Tanja Meljančić (Frama Nova Bila), a potom i ostali članovi: potpredsjednica Maja Santai (Frama Visoko), tajnica Iva-na Jezildžić (Frama Busovača), voditelji-ca formacije Kristina Grubešić (Frama Kiseljak), te blagajnica Ivana Lukenda (Frama Petrićevac – Banja Luka). Na

svom prvom sastanku, Vijeće je odlučilo pridružiti još jednog člana za odnose s FSR-om, Ivanu Vidović.

Nakon izbora, slavljena je sv. misa, pod kojom je blagoslovljeno novo Vi-jeće. U prigodnoj propovijedi fra Josip

Vlašić poručio je framašima da nisu mnogo različiti od drugih mladih, ali se svakako razlikuju u tome što im je kroz Framu pružena prilika da prona-đu svoj poziv i svrhu postojanja, svoj cilj. Stoga neka budu radosni i iskoriste tu priliku, te neprestano rade na svom rastu. Novo Vijeće odmah je počelo s radom, nastavivši predsjedanje Redov-nom godišnjom skupštinom Frame Bo-sne Srebrene.

Što nas očekuje u 2012. godini? Tije-kom 2012. godine mnoštvo je planiranih aktivnosti koje su već popunile kalenda-re Franjevačke mladeži. Stoga, svi koji to još nisu pribilježili u svoje planere, dono-simo pregled aktivnosti:

- Od 3. do 5. veljače održat će se 1. na-cionalni seminar za voditelje formacije u Međugorju. Na seminaru će sudjelovati voditelji formacije iz većine bratstava u Bosni i Hercegovini, a teme će biti veza-ne uz put poziva Frame.

- Od 23. do 25. veljače Franjevački konvikt u Visokom ponovno će ugostiti framaše na Školi animatora. To je druga po redu škola animatora u područnom bratstvu Bosne Srebrene, a na sudjelova-nje su pozvani po dva framaša iz svakog bratstva, a ukoliko bude i više zainteresi-ranih, naći će se mjesto i za njih.

- Susret ministranata u Visokom ove godine je zakazan za 5. svibnja. Mini-strante ponovno očekuje mnoštvo za-bavnih igara i susret sa sjemeništarcima.

- Nacionalna skupština Frame i FSR-a održat će se 12. i 13. svibnja u Kući mira na Š ćitu.

- Dan ekologije bit će obilježen 2. lipnja u Jajcu. Tom prilikom okupljeni framaši poslat će poruku bh. društvu o važnosti očuvanja prirode.

- Još jedan događaj na nacional-noj razini obilježit će ovu godinu. 20 je godina od osnutka prve Frame u BiH, na Humcu, stoga će se dvadese-ta obljetnica Frame obilježiti 29. i 30. lipnja i 1. srpnja na Humcu. Proslavi će nazočiti preko tisuću framaša, a obitelji na Humcu već su pozvane

ugostiti framaše u svojim domovima.- Drugi franjevački marš ove go-

dine proći će od 25. srpnja do 5. ko-lovoza kroz Guču Goru, Dolac, Novi

Travnik, Bugojno, Uskoplje, Ramu, a završiti u Asizu.

- Sportski susret Frame održat će se 22. rujna. Mjesto održavanja bit će po-znato uskoro.

- Festival duhovne glazbe Framafest održat će se 20. listopada u Sarajevu. •

Framaši u ruke dobili Statute. Dvadeset godina od ustanovljenja prve Frame u BiH, Nacionalno bratstvo do-bilo je i svoj Statut. Statut je odobren od strane Nacionalnog vijeća FSR-a, 23. listopada 2011. godine. Statut je doku-mentom proglašenja na korištenje dala nacionalna predsjednica Josipa Vukoja, nadajući se da će on pomoći u obliko-vanju franjevačkog poziva svim sadaš-njim i budućim framašima.

Na skupštini su sva bratstva dobila svoje primjerke Statuta i stoga ih, fra-maši, ne zaboravite prelistati i pročitati! Neka nam zaista budu obogaćenje za naše djelovanje kako na mjesnoj, tako i

na područnoj i nacionalnoj razini!ovoije i-

ca a -

-

i od-e dvi-stvo.krugu abra-la), a

dnica svom prvom sastanku, Vijeće je odlučilo

na Š ćitu- D

lipnja framašvažno

- noj rje gBiHta olipćeob

ugost-

dine lovoz

Travnikzavršiti

na područnoj i nacionalnoj razini!

Novoizabrano Područno vijeće Frame

sr72-73.indd 73 26.1.2012 19:14:18

KRUH SVETOG ANTE


Terapijska zajednica Izvor na Ple-hanu u 2012. ulazi s dobrim re-zultatima na mnogim poljima.

Posjetioci se na licu mjesta mogu uvjeriti u širok dijapazon terapijskih usluga. Oni su proširili dobar glas o nama u tuzem-stvu i inozemstvu. Trenutno je u pro-

gramu sedam klijenata koji se nalaze na samim počecima terapije, tj. svoje život-ne promjene, a njima kao uzor su pored operatera/terapeuta i naši stariji klijenti, točnije njih četvorica koji uskoro završa-vaju stacionarni dio programa. Završetak stacionarnog programa podrazumijeva završen obiteljski susret, tijekom kojeg se cijelo obiteljsko jezgro okupi u Zajed-nici, u iskrenom dijalogu se proanalizira prošlost, započne proces opraštanja, a budu dogovoreni konkretni planovi. Na-kon toga klijent odlazi na prve vikende i radne tjedne kući s ciljem navikavanja na obiteljski život i pronalaska posla. Nakon što klijent završi program, dužan je prvih pet tjedana vikende provesti u Zajednici, kako bi mogao razgovarati o eventual-nim tekućim teškoćama. U Savjetovali-štu u Sarajevu na resocijalizaciji imamo trenutno jednog klijenta, koji na grupe ide u udruženje Proslavi oporavak, dok

ga mi individualno pratimo. Ukupno u TZ Izvor boravi 16 klijenata.

Svjesni da jedino zajedničkim sna-gama možemo djelovati i učiniti više, nastavljamo i u ovoj godini s umrežava-njem s relevantnim pojedincima i insti-tucijama. Zbog gospodarske i socijalne

situacije u svijetu i sve manje zainteresi-ranosti donatora za BiH, dobri i eviden-tni rezultati sve više ostaju bez konkretne podrške. Imali smo dva značajna posjeta početkom ove godine. Tako su nas 11. siječnja posjetili djelatnici Klinike za psi-hijatriju Kliničkog centra Banja Luka – Odjeljenje za bolesti ovisnosti. Tijekom poludnevnog druženja s dr. Tatjanom Maglov, dr. Sinišom Dragojevićem, te tehničarima Dejanom Milešićem i Želj-kom Gvozdenovićem detaljno smo pred-stavili načine rada Zajednice te pokazali stambene i terapijske uvjete rada i života. Kolege iz Banje Luke bili su pozitivno iznenađeni viđenim te je dogovoreno da ćemo se s obje strane potruditi da nasta-vimo suradnju u onom obliku koja će biti najbolja za ovisnike iz Republike Srpske.

Dana 18. siječnja u posjetu su nam bili predstavnici Vlade Zeničko-doboj-ske županije: premijer Fikret Plevljak,

Senka Balorda – ministrica zdravstva, Rifat Delić – ministar unutarnjih poslo-va, Raif Seferović – ministar za prostorno uređenje, saobraćaj i komunikacije i za-štitu okoliša i Mirsad Mešić – zastupnik u parlamentu BiH. Domaćini su im bili fra Stipan Radić, ravnatelj KSA, Draga-

na Mandić, psihoterapeut i Željko Tadić, voditelj okupacione/radne terapije.

Nakon upoznavanja s pravilima rada TZ Izvor, razgovora s domaćinima i klijentima i razgledavanja stambenih i radnih prostora Zajednice, gosti su bili iznenađeni kvalitetom rada i uvjetima boravka. Osim pohvale viđenom i dosa-da učinjenom, obećali su konkretnu po-moć u granicama svojih kompetencija i mogućnosti.

Na kraju skoro cjelodnevnog druže-nja organiziran je susret s gospodinom Miloradom Simićem, načelnikom op-ćine Derventa i njegovim suradnicima. Načelnik ih je upoznao s poteškoćama pri otvaranju Zajednice, ali i s dobrim ozračjem koje se stvorilo nakon otvara-nja. Nadati se da će ovakvi i slični susreti pridonijeti održivosti TZ Izvor. •

J. DAMJANAC/S. RADIĆ

Kronika djelatnosti6. siječnja provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran blagoslovio je urede Kruha sv. Ante, Trauma centra, Tera-pijske zajednice, Pučke kuhinje i Fra-njevačkog studentskog doma. Nakon blagoslova Provincijal je kratko poraz-govarao s djelatnicima Kruha sv. Ante

i uputio im riječi ohrabrenja za nasta-vak karitativnog rada.

12. siječnja Televizija Kiss (Kiseljak) po-sjetila je naše urede u povodu snimanja priloga o Trauma centru. Razgovarali su o tekućim aktivnostima Trauma centra i medijskom doprinosu procesu pomi-renja, jer mediji imaju ključnu ulogu u procesu pomirenja u BiH.

17. siječnja ured Kruha sv. Ante posjetile su predstavnice MCC-a (Mennonite Central Committe) Amela Puljek-Shank i Nataša Maksimović. MCC je dugogodišnji par-tner i donator za našu Organizaciju. Na sastanku se razgovaralo o trenutnim ak-tivnostima, planovima za budućnost i mo-gućnostima fi nanciranja, s obzirom na to da je svjetska ekonomska kriza pogodila i mnoge organizacije, pa tako i MCC. •

I uz malu podršku – dobri rezultati

Djelatnici Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Banja Luka

Predstavnici Vlade Zeničko-dobojske

županije

sr74-75.indd 74 26.1.2012 19:15:52

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 • e-mail: [email protected] • Transakcijski računi: UniCredit bank d.d. 3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9

KRUH SVETOG ANTE


• HK

O K

R U H S V E T O G AN

TE

•

PO

MOĆ IZ PRVE RUKE

Za socijalne projekte:HKM Klagenfurt (prosinac 2011) 1.957 €

HKM Klagenfurt (2012) 1.418 €

Terezija Čabrić, Kanada 400 CAD

Sternsinger, Krefeld 5.564,58 €

Šimo Grgić, Krefeld 195 €

Ljubica i Gabrijel Tunjić, Švicarska 50 CHF

Antoniusbrot Schweiz 4.049,33 €

Iz Australije:

Anđelka Barišić 100 AUD

Ivka Kujundžija 100 AUD

HKC Sv. Nikola Tavelić, Sydney 11.050 €

Dada Puljić 30 AUD

Radoslav Landeka 100 AUD

Za Pučke kuhinje:Martin Hrgovčić, SAD 150 $

Allice Cramer, Nizozemska 700 KM

Hrvoje Hrgovčić, SAD 2.000 $

Damir Petrović 100 €

Ružica Ravlić 100 AUD

N. N., Australija 50 AUD

Kanton Sarajevo 15.838,93 KM

Donacije u robi:Pomoć za samopomoć, Njemačka,

pokućstvo, odjeća, obuća 10.400 kg

Podravka d.o.o., Sarajevo,

sokovi/hrana 1.760 kg

MCC USA,

hrana, higijena, deke 18.330 kg

Jaslice na KovačićimaPrve žive jaslice osmislio je sv. Franjo Asiški, pored mjesta Greccio u Italiji, gdje je

uprizorio Kristovo rođenje u prirodi, kako je to opisano u Evanđeljima po Mateju i Luki. Franjini sljedbenici provincije Bosne Srebrene nakon rata, u ruševinama samo-stana sv. Nikole Tavelića na Kovčićima/Grbavica u Sarajevu, učinili su to isto. Dana 22. prosinca 2011. građani Sarajeva, posebice katolici, mogli su ponovno zajedno s franjev-cima doživjeti duh Božića, kao uvod u proslavu božićnih blagdana. Za to su se pobri-nuli Provincijalat Bosne Srebrene i HKO Kruh sv. Ante. Okupili su se oko živih jaslica u dvorištu, dobrim dijelom obnovljenog, samostana sv. Nikole Tavelića na Kovačićima. Nakon što su čuli iz Evanđelja izvještaj o Isusovu rođenju, provincijal fra Lovro Gavran uputio im je božićnu čestitku. Uz zvuke božićnih pjesama, ćevape, čaj i kuhano vino, unatoč prohladnom vremenu, nastavljeno je ugodno druženje. • Fra Stipan RADIĆ

Edukativni rad s mladimaVIDLJIVE POSLJEDICE PROCESA tranzicije i ratnih dešavanja u BiH kao što su siromaštvo, nezaposlenost, druš-tvene razlike, nacionalizam, korupcija, promjene u načinu života i posebno u obiteljskoj svakodnevici, stvaraju po-godno tlo za razvijanje različitih oblika socijalne isključenosti. Zanemarivanje djece tj. loša roditeljska skrb, obiteljsko nasilje i disharmonija, neprepoznava-nje potreba djeteta, dugoročna neza-poslenost roditelja, alkoholizam rodi-telja, odbacivanje djeteta, zlostavljanje i zapostavljanje, razvod i slom obitelji, smrt člana obitelji i loše organiziranje

slobodnog vremena – prateći su efekti jednog teškog socijalnog stanja društva. Svi ti čimbenici najčeš će utječu na ra-zvoj djeteta, što može dovesti do pore-mećaja u emotivnoj, fi zičkoj, socijalnoj ili intelektualnoj sferi.

Samim socijalnim uključivanjem djeteta i razvoja komunikacije s oko-linom, otvaranjem novih vidika djece, stvaraju se uvjeti zaštite djece, koja zbog manjka samopouzdanja ili dezorijenta-cije počinju ublažavati svoju životnu situaciju kroz razne vidove ovisnosti: alkohol, droga. Trauma centar već če-tvrtu godinu uspješno surađuje s SOS Društvenim centrom Hermann Gme-iner – Projekt jačanja obitelji pri SOS

Kinderdorfu, s kojim je u suradnji i po-krenuo projekt koji za cilj ima socijalno uključivanje i pružanje psiho-socijalne potpore ranjivoj grupi djece kroz krea-tivne programe prilagođene toj popula-ciji. Sve to radimo kroz edukaciju djece putem psiho-edukativnih radionica, razvijanja vještina rješavanja konfl ikata putem Forum teatra, te aktivno sudje-lovanje roditelja u savjetodavnim raz-govorima s terapeutima koji doprinose jačanju roditelja u prevladavanju osob-nih traumatskih iskustava. Ove godine planirano je uključiti u projekt 30 djece s područja Županije Sarajevo. •

Mirela ŠUMAN

Dobročinitelji za mjesec siječanj

sr74-75.indd 75 26.1.2012 19:16:00

akcija Svjetla riječiakcija Svjetla riječiKap dobroteKap dobrote


Nakon mesa, sarme i druge “teš-ke artiljerije” blagdanskih dana, dobro je kušati nešto laganije.

Sestra Anđelka nudi nova dva recepta: zapečene rezance u bešamel-umaku i medene kolačiće. Jela su lagana i za pri-pravu i za želudac. Dobar tek!

ZAPEČENI REZANCI U BEŠAMEL-UMAKU

Potrebni sastojci:35-40 dag širokih rezanaca5 dag maslaca2 žlice brašna (žlica za juhu)4 dl mlijeka2 dl kiselog vrhnja ili slatkog vrhnja10 dag sira edamera ili gaudapo ukusu začini (sol, vegeta, muškatni oraščić)

PRIPRAVA. Rezance kuhajte u posolje-noj vodi oko 10 minuta. Kad su gotovi istresite ih u cijedilo, oblijte hladnom vodom i ostavite da se dobro ocijede od viška vode.

Za bešamel-umak rastopite maslac na blagoj vatri, dodajte brašno i miješajte

ZA FONDMirjana Lukić Hodak, Jajce 100 KM

Luka S., Zagreb 100 €

Pejo i Ružica Mutapčić, Švicarska 100 CHF

Mijo Jukić, Švicarska 50 CHF

Pero Šimić, Švicarska 300 CHF

Stipo i Dragica Breljak, Švicarska 200 CHF

Marijan Marjanović, Švicarska 100 CHF

Obitelj Martina Kolobarića, Njemačka 50 €

Anto i Marija Mijić, Njemačka 60 €

N. N., Sarajevo 50 KM

Ljubica Baban, Kiseljak 40 KM

I. G., Nizozemska 50 €

Ružica Poljak-Batarilo, München 50 €

N. N., Sarajevo 50 KM

Petar Galić, SAD 100 $

Blagica Bešlić, SAD 100 $

Lucija i Zdravko Mijić, Švicarska 50 CHF

Radoslav Landeka, Australija 100 AUD

Stipo Pranješ, Švicarska 120 CHF

Marija i Ivica Jaranović, Sarajevo 50 KM

N. N., Brnjaci/Kiseljak 100 KM

Hrvatska katolička misija Canberra 644 AUD

Slijedi popis dobročinitelja i iznos u au-

stralskim dolarima: Benjamin (10), Branka

Ivanić (10), Mijo Zec (60), Šime Cirjak (10),

Ljubo i Ana Roso (10), Tomislav Nevenka

Maričić (10), Kata Emširović (15), Milena

Jurjević (10), Kristina Baljak (10), Marija

Lemić (10), Stjepan Kunčić (10), Delka Fra-

lić (40), Elza Grgić (20), Martin Kesina (10),

Nada Kobak (20), Stjepan Marko Bašić (10),

Barica Štefanac (20), Pero Sigesmuni (10),

Branka Adlešić (10), Ana Matić (10), Dragi-

ca Tomljanović (10), Marija Jozanović (10),

Danica Domitrović (10), Vicko Potrebica

(20), Senka Jurić (10), Vanda Podravac (10),

Zorka Belić (10), Zora Pavelić (10), Marija

Tokić (10), Gojko i Drina Pavković (50), An-

đelko Šešelja (10), Katica Šešelja (20), Ivka

Trošelj (35), Marija Jozanović (10), Danica

Domitrović (10), Danica Škrtić (10), Nina

Brozinić (10), Zora Grgić (10), Jana Grlić

(10), Šime Franjić (20), Ante Gnjec (10), Ve-

selko Dodig (14), Štef Podolski (10)

ZA LJILJANU KRAJNCIvica Kostić, Njemačka 50 €

Obitelj Vuleta i Rozić, Sarajevo 30 KM

N. N., Vitez 40 KM

Rezanci i darovatelji od prošloga mjeseca

sr76-77.indd 76 26.1.2012 19:16:44

RECEPTI SESTRE ANĐELKE


dok se brašno malo ne uprži, ali ne smi-je požutjeti jer umak treba ostat svijetao. Ulijte mlijeko i miješajte pazeći pritom da ne bi ostale grudice. Kad je umak prokuhao, produžite kuhanje još oko pet minuta na blagoj vatri. Po ukusu dodajte začine i skinite s peći. U vrući umak umi-ješajte kiselo vrhnje i ribani sir. Odvojite nekoliko žlica umaka pa ćete ga na kraju preliti preko rezanaca. U preostali umak dodajte rezance, izmiješajte i stavite u vatrostalnu zdjelu ili odgovarajući lim. Prelijte umakom koji ste odvojili da po-sve prekrijete rezance, pospite još malo ribanog sira i stavite u vruću pećnicu oko 25 minuta da se dobro zapeče. Poslužite dok je još toplo.

MEDENI KOLAČIĆI

Potrebni sastojci:1 kg brašna2 žlice meda2 žlice šećera i 1 vanilija5 dag svježeg kvasca½ l mlijeka4 žumanjka i 2 cijela jaja1 mala žličica soli (žličica za bijelu kavu)1 žlica rumaribana korica od limuna i naranče1 dl ulja5 dag otopljenog maslaca

Za nadjev:25 dag oraha1 dl mlijeka3 žlice meda1 vanilija1 žlica ribane čokolade1 mala žličica cimeta1 žlica ruma1 dl slatkog vrhnjaribana korica od limuna

Za sirup:2 dl vode2 žlice meda2 žlice šećerasok od jedne naranče

PRIPRAVA. Zagrijte mlijeko da bude samo toplo pa jedan dio odvojite i u nje-mu izmrvite kvasac, dodajte mu žličicu šećera i brašna te izmiješajte i stavite na

toplo mjesto da nadolazi. U preostalo mlijeko umiješajte med, šećer, sol i ko-madić maslaca. To još malo zagrijte, ako je potrebno, da se med, šećer i maslac otope, pa u tome razmutite žumanjke i cijela jaja. Dodajte još i ulje, žlicu ruma, koricu limuna i naranče. Nadošli kvasac izlijte u brašno i umijesite tijesto. Dobro ga mijesite sve dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele i ruku. Umiješeno ti-jesto pokrijte i ostavite na toplom mjestu oko 40 minuta da uzlazi.

Za nadjev pomiješajte mlijeko, med i čokoladu. Stavite na peć da prokuha pa u vruće dodajte orahe, koricu limuna, va-niliju i cimet. Dobro izmiješajte i skinite s peći neka se hladi.

Nadošlo tijesto istresite na pobrašnje-ni radni stol i razvaljajte ga na jedan cm debelo. Lim za pečenje namažite ma-

slacem. Slatko vrhnje umu-tite u šlag i umiješajte ga u

orahe. Gotov nadjev stavljajte u hrpicama po jednu malu žličicu uz-

dužno uz rub tijesta. Od ruba odmakni-te oko 5 cm, a razmaci između nadjeva neka bude oko 8 cm. Rub tijesta preba-cite preko nadjeva tako da se nadjev pre-krije. Tijesto s nadjevom najprije odre-

žite uzdužno a potom između hrpica nadjeva, tako da dobijete pravokutni-ke duge oko 8 cm i široke oko 6 cm. Odrezane kolačiće redajte u namazan lim u dovoljnim razmacima da se ne

bi prilijepili dok još jednom nadođu. Postupak ponavljajte sve dok ne utroši-te nadjev i tijesto, ili ako želite, jedan dio tijesta izrežite i okruglim modelom. Kad

ste napunili lim, stavite ga na toplo mje-sto da tijesto još jednom uzađe. Prije pečenja premažite kolačiće umućenim jajetom i pecite ih u ugrijanoj pećnici

na 200°C. Kad malo porumene smanjite temperaturu.

Za sirup med i šećer prelijte vodom, dobro izmiješajte i stavite na peć da pro-kuha. Dodajte sok od naranče i pustite da još jednom dobro prokuha. Pečene kola-čiće dok su još vrući umočite u vrući si-rup i odmah izvadite. Kad se malo ohla-de, ukrasite ih otopljenom čokoladom ili pospite kristalnim šećerom pomiješan s malo vanilije i cimeta.

Za umak od čokolade otopite na blagoj vatri 10 dag čokolade s dvije žlice sirupa u koji ste umakali kolači-će. U toplu čokoladu dodajte komadić maslaca (oko 5 dag), a potom miješajte dok ne postane sasvim glatka i sjajna. Dok je čokolada još topla, ukrasite njo-me kolačiće i poslužite ih uz kavu ili doručak. �

medenjaci

Za sirup:2 dl vode

cite prkrije.

žite nadke dOdrlim u

bi priPostupte nadjte nadjtijesta

ste nasto dpečenjajeto

na 200temper

Za dobro kuha. Djoš jednčiće dorup i ode, ukrpospitemalo v

sr76-77.indd 77 26.1.2012 19:16:57


NAŠI POKOJNICI

Jozo (Pere) Marijanović

(1926–2011)

Dana 30. prosinca 2011. preminuo je u 86. godini života,

pripravan na smrt, s uvjerenjem u Božju providnost i dobro-

tu, Jozo Marijanović, iz Ljetovika, župa Lepenica. Život mu je

bio buran i ispunjen dobrim djelima. Od kolijevke je ponio

i u svom životu primjenjivao načelo: “časno živjeti, nikome

ne škoditi i svakome dati ono što mu pripada.” Imao je

istančan osjećaj za pravičnost i pravdu. Krš ćanske vrijedno-

sti je načinom života dokazivao i bio prepoznatljiv po tome

među župljanima i šire. Redovito je odlazio na sv. misu pa

i pred samu smrt. Njegova pobožnost bila je uzorna. Po-

hodio je mnoga bosanskohercegovačka zavjetna mjesta.

Posebno se borio protiv psovke. Volio je čitati vjerski tisak.

Bio je pretplaćen na mnoge listove. Čitao je, prenosio ili po-

zajmljivao i drugima. I pored skromne mirovine, kupovao

je vjersku literaturu i utemeljio bogatu kućnu biblioteku.

Njegova humanitarna vertikala je visoka. Samoodricanjem

pomagao je mnoge što dokazuje opsežna sačuvana doku-

mentacija. Pčelarstvo kao hobi je iskoristio za darivanje svo-

jih proizvoda u bolesti potrebnima. Ostao je do kraja života

samozatajan. Potomstvo (dva sina, kćer, desetero unučadi,

praunučad) je odgajao u krš ćanskoj tradiciji. Pokopan je 1.

siječnja na rimokatoličkom groblju u Srednjem Ljetoviku,

općina Kiseljak, i simbolično – na visokom brijegu, uz za-

vršnu pjesmu, koju je izveo crk veni zbor Sv. Ive na Brnjaci-

ma, Kraljice neba, raduj se.

Neka počiva u miru Božjem!

Zahvalna obitelj

Vlado Grgić

(1954–2011)

Zahvaljujemo svima koji su nam povodom njegove

nagle smrti izrazili sućut, nesebično pomogli, pridru-

žili nam se u molitvi ili dali svoj dar! Vlade ćemo se

uvijek sjećati s ljubavlju.

Pero Ivan, Marija, Marta i Kata

Lucija Jaranović rođ. Tomić

(1934–2012)

Lucija je preminula 12. siječnja, a pokopana 14. siječ-

nja na katoličkom groblju u Jajcu.

Naša draga Lucija živjela je i radila čestito, Bogu

se molila i sve ljude voljela i o njima lijepo zborila.

Zato će uvijek živjeti u mislima i srcima koji je vole.

Počivala u miru Božjem.

Ožaloš ćena obitelj i prijatelji

Mile Ćališ

(1962–2011)

Dragi naš tata, bio si silna pjesma i vedrina; praznina bez

tebe je tako velika. Koliko me boli toliko se i radujem što si

na Nebu. Još i danas gledam u one tvoje zadnji put otvorene

oči, taj prizor nikada neće nestati iz moje podsvijesti, nikada

neću zaboravit onaj zadnji izdisaj i pogled u anđele...

Tvoje kćeri i sin izgubili su najboljeg oca kojeg su mo-

gli imati; pun ljubavi, lakoće života i snage da preživljavaš

svu tugu i nepravdu. Bio si i ostao stup i oslonac naših

života. Na tvoje ime suza će uvijek zaiskriti jer si bio dio

nas, dio Rame, dio svake pjesme, gange i patrona župe.

Bio si pružatelj ruke koja pomaže i čovjek tolike vjere u

providnost koja te nikad nije napuštala. Iako si bio svje-

stan da odlaziš rano, nisi se ljutio ni pitao: “Zašto?” Otišao

si smireno, polako, predajući Bogu svoj život i skrb za obi-

telj; kao najhrabriji junak koji je bio spreman krv proliti

za zemlju svoju, Ramu, za koju si govorio da je “najbolje”

voliš. Iza tebe su ostala tvoja velika djela koja se očituju u

susretljivoj pomoći većine onih koje si poznavao.

U srcima Ramljaka ostat će urezan 15. prosinac

2011. kad smo ti rekli posljednje “zbogom”. Isti taj dan

je tvoja najmlađa kći imala 10. rođendan koji je bio

obavijen tugom, a ne srećom. S njom i cijelom obitelji

suosjećala je nebrojeno mnoštvo ljudi iz Zagreba, Pože-

ge i drugih krajeva Rame i BiH koji su te došli pozdraviti

na groblju u Podboru. Uz koncelebraciju 13 svećenika

fra Andrija, “tvoj kum”, rekao je ono što sigurno i danas

svjedočimo; da voljeni ne umiru, nego žive u našim srci-

ma. Ti ćeš zauvijek sigurno živjeti u srcima svoje žene

Ane, oca Ilije, svojih pet kćerki i sina Ante.

Isuse, hvala Ti za našeg oca Milu koji je bio pri-

mjer čovjeka, oca, Hrvata i prijatelja.

Počivao u miru Božjem!

Tvoji

U SPOMENDenis Mrnjavac

(†2008)

Dragi Denise, neka te anđeli čuvaju! Počivaj u miru

Božjem!

Tvoj prijatelj Anđelo

Marija Vrdoljak Ilija (Mate)rođ. Bubalo Vrdoljak

(†1973) (†1984)

Godine prolaze, ali tuga i bol za vama vječno ostaju u

našim srcima. Počivajte u miru Božjem!

Zahvalna vaša djeca, unuke i unuci

Milka Lukić Luka Lukić

(†2011) (†2010)

Dana 21. veljače prije dvije godine umro je naš tata, a

24. veljače prije godinu dana naša mama. Iza sebe su

ostavili bogatstvo: 5 kćeri, 21 unuka i 10 praunučadi

u čijim molitvama i mislima nastavljaju i dalje živjeti.

Neka ih dragi Bog nagradi vječnim dobrima.

Počivali u miru Božjem.

Iva LUKIĆ-ĆUŽE

sr78-79.indd 78 26.1.2012 19:42:55


OSVRTI

Anto Budimir

(†2010)

Već je druga godina prošla otkako si naglo otišao, ali

molitve i sjećanja na te ne prolaze.

Počivaj u miru Božjem.

Tvoji namiliji: supruga Dragica i ostala obitelj

Sandra Lučić–Džepina

(†2011)

Navršila se godina dana od tvog preseljenja u vječ-

nost. Otkako si nas napustila u našem životu više ništa

nije isto, ali ti si nam u svakom našem danu i svakoj

našoj misli.

Počivaj u miru Božjem.

Otac Pero, majka Mirjana, muž Ivan, sin Andrej, brat Ivan s obitelji

ni u ovoj zemlji ni u svijetu uopće. No, ne može se ne primijetiti da sve ljudsko može biti dvoznačno, pa i praštanje. Naš je javni prostor premrežen ideologijom pomirenja. U tome su neki političari čak pretekli duhovnike. Poznate su posjete političara i njihovi govori pomirenja na mnogim stratištima, od Jasenovca do Bleiburga, od Vukovara do Srebrenice, od Briševa do Dubrovnika, od Prijedora do Ravnog. Nedavno je i hercegovački vladika Grigorije u Dubrovniku tražio

oproštenje. Isti vladika koji je netom prije toga izjavio da su “ljudi iz Sarajeva od Dodika napravili nacionalistu”. Baš u ovim riječima se vidi kako se sve može izokrenuti, i ona Isusova evanđeoska riječ, koja se ne odnosi samo na hranu, da čovjeka ne onečiš ćuje ono što dolazi izvana nego ono što izlazi iz čovjekova srca, jer čovjek nije samo produkt dru-gih, nego svoj (ne)karakter konstruira svojim vlastitim odlukama i djelima.

Sve se, dakle, može izokrenuti, pa i praštanje. Ono se kod nas najčeš će ne traži iz moralnosti, nego radi skrivanja vlastitih zločina, radi daljnje domina-cije nad drugima, radi onesposoblja-vanja da se prizna povijesna krivnja i ne na zadnjem mjestu – da se izbori koji politički poen ili isprosi novac kod moćnih političara. Dakle, paro-lom opraštanja do materijalne koristi.

Opraštanje se u biti izbjegava. Ono se udijeva u viktimološko parolašenje kako su drugi davno prije nas i dale-ko više nama činili neoprostivo zlo, a mi smo, ako smo uopće što zlo uradi-li, samo odgovorili na zlo da nas ne bi nestalo. Međutim, povećavanjem kriv-nje drugih ili izjednačavanjem krivnje, suspendira se etičnost i ljudi postaju samo lutke željezne ruke istorije, ona-ko kako bi to kazao najveći živući Do-dikov ideolog-lutak R. Vasić (sekretar

SNSD-a), ljudi su samo “prsti ludih”, “tuđih umova” i “tuđih očiju”.

U kontekstu kolektivne demonske nedužnosti, kod nas se praštanje izru-čilo političkom fatalizmu. Izvuklo ga se iz prostora osobnosti i odnosa s Bogom. Postalo je tabu-riječ kojom se može opravdati svaki grijeh i krivi po-stupak. U konačnici takvim oprašta-njem se opravdava zlo i propovijeda ono krš ćanstvo koje je, kako kaže te-olog Metz, osjetljivije za grijeh, za zlo-čince, nego za patnju i žrtve. Takvim praštajućim Bogom depotencira se patnja žrtava da bi se spasila vlast zlih. To je religiozna mitologija pobjednika a ne teologija o biblijskom Bogu i Kri-stu koji ne dopušta da se suspendira ili potisne pitanje pravde i zadovoljštine za kojima “gladuju i žeđaju” toliki ne-dužno ubijeni, toliki raseljeni, toliki živi obespravljeni posvuda u BiH, ali u najvišoj mjeri u entitetu kojem je, eto, zaštitnik Kristov Prvomučenik.

Previše je ljudski taj Bog koji bi samo otkupljivao od grijeha i krivice, osobito

od one koja se ne prizna, za koju se ne kaje i za koju se ne čini nikakva nado-knada. Za nadoknadu nepravde, za za-dovoljštinu Božje pravde, znaju svi veliki i mali svećenici koji ispovijedaju svoje vjernike. Oni, makar i simbolično, za potpunost tog vjerničkog čina, od onih koji se kaju, moraju tražiti pokoru za grijehe i stvarno popravljanje nepravde. A kod nas se grade naseobine bez gri-jeha, bez kajanja, bez ikakve nadoknade za učinjenu nepravdu. Kod nas su svi, počevši od “vjernika”, nesposobni za krivnju, a sposobni za “praštanje”.

U Banjoj Luci je 9. rujna bilo još rezerviranih mjesta. Sve je odisalo gostoljubivoš ću! Bilo je još pozvanih koji se nisu odazvali. Jedino za žrtve i Boga ondje nije bilo mjesta. Njima je oduzeta riječ. Ali bili su. Bili su najpri-sutniji u svojoj odsutnosti. •

Ivan ŠARČEVIĆ

Nastavak s 5. stranice

sr78-79.indd 79 26.1.2012 19:38:18


HUMOR

Samo je jedna mamaSamo je jedna mama

Za domaću zadaću učenici su imali napisati sastav na temu Samo je jed-na mama! Sutradan, u školi učiteljica pita tko će prvi čitati. Javi se Mirjana:

- Ja sam neki dan vozila bicikl pa sam pala. Onda me moja mama poljubila i sve je prošlo. Samo je jedna mama!

Zatim se javi Jelena:

- Moja mama meni uvijek pravi moje omiljene kolače kad sam neraspolo-žena i ja se brzo oraspoložim. Samo je jedna mama!

Onda se javi Perica:

- Meni mama spremala palačinke i pošalje me u ostavu da donesem dvi-je tegle džema. Ja odem do ostave i vidim da nema druge tegle pa joj vi-knem: Samo je jedna, mama!

IzgradnjaIzgradnja

Dali ponudu za izgradnju tunela Amerikanci, Slovenci i Bosanci. Ame-rikanci ponudili da će tunel bit gotov za šest mjeseci, Slovenci da će krenu-ti u dvije ture, jedna s jedne, druga s druge strane, pa će se sresti na sredini. A Bosanci kažu: Mi ćemo krenut’ isto k’o Slovenci, a ako se ne sretnemo na sredini, imat ćete dva tunela.

Knjiga žalbiKnjiga žalbi

Bili Mujo i Suljo u nekom hotelu i preko noći ih izujedali komarci. Žale se sutradan njih dvojica recepcionaru, a ovaj ih pita jesu li ostavili upaljeno svjetlo.

- Jesmo, bolan!

- Ma, morate ugasiti, svjetlo ih privlači!

I tako drugu noć oni ugase svjetlo, kad ulete krijesnice. Poviče Mujo:

- Bjež’mo, Suljo, evo ih s baterijama!

(O)čaj(O)čaj

Kaže Mujo Fati:

- Skuhaj mi čaj bez limuna!

Nakon nekoliko minuta Fata se vrati iz kuhinje i kaže:

- Mujo, nema limuna, može l’ bez nečeg drugog?

SudarSudar

- S kim ste se sudarili? – pita policajac vozača.

- Nemam pojma s kim, pobjegao je, onuda... niz provaliju…

Ma ko te pitaMa ko te pita

Bio Mujo u Sahari. Vratio se u Bosnu i priča doživljaje svom drugu Sulji.

- Idem ti ja jednom tako kroz pustinju, kad za mnom lav, te ja bježi, al’ lav za pe-

tama, te šta ću, kud ću, ugledam ja drvo, pa bježi na nj!

Gleda ga Suljo blijedo i kaže:

- De, bolan, koga ti zezaš, ok’le ti drvo u pustinji?

A na to će Mujo:

- Ma ko te pita, penji se!

Kako se čujemo?!Kako se čujemo?!

Pješačili dugo dvojica Bosanaca i sjeli malo da se odmore. Kaže jedan:

- Joooooj, ne osjećam noge!

A onaj drugi će:

- Oš da ja skinem cipele pa da osjetiš moje?

IspitIspit

Polaže Mujo vozački pa ga na ispitu pita policajac:

- Reci mi, Mujo, šta je to: stoji na raskrsnici i regulira saobraćaj?

Razmišlja Mujo pa zapita policajca da mu nekako pomogne jer mu je na vrh jezika, a policajac odgovora:

- Imaš crveno, žuto i zeleno.

Mujo se premišlja pa odjednom odgovori:

- Aaaa, da nije žuto?

sr80.indd 80 26.1.2012 19:21:02

Franjevac, romanopisac

i esejist na slici

(1911–1989)

Lozovo lišće

Pijanist Pogorelić

Političar Sihanuk

Raskošna kočija

Nadzorni odbor

Zadah iz usta

KalcijSelo

rođenja (Ljubuški) 25. veljače

1911.

Nogometaš Duje

Lirski pjesnici

ItalijaBuldog i bokser

Mrtva priroda

(tal.)

Badanj za otakanje

vina

Mineral iz skupine silikata

Bageri, jaružala

Ura, dobnik

Novela, 1966.

Portugalsko otočje

Amper

Moja ... broji

Putanja

Emergency Use Only

Kobalt Uzvik pri skoku

Kisik

Pokrajina u Grčkoj

Elizabeta Gojan

Urho Kekkonen

Repriza

Nekoć slovenski košarkaš

Tal. pjevačica Raff aella

Vatikan

Jugoistok

Biskup ilirac Mirko

Gradić u Sloveniji

Arijana Čulina

Trčanje

Duša (lat.)

Fizikalna atmosfera

Prastanov-nica Novog

Zelanda

Povrh, iznad

Grad u Rumunjskoj

Živjeti sam, samovati

Kao ... iz vedra neba

Rabat

Etiopski knez

Kemijski ele-ment (Cm)

Smjesa gline s hidroksidom

željeza

Japanski redatelj

KurosawaLitra

Tamara Obrovac

Vrlo strm rt

Staro ime za Tajland

Državna imovina

Umjetnička galerija u Madridu

Velika ptica eja

Čeljade koje skriva

TantalMladen Tarbuk

Način šutiranja u rukometu

Kalij

Žarko, sjajno, svijetlo

Urbanistički institut

Erbij

Pisana anketa

Vezivno tkivo

Glumica Ojdanić

Hrv. glumac Vanja

Roman, 1951.

Književni eseji u

periodici, 1957.

Impuls

Rudničko područje

Košarkašica Đapo

Renij

Fotografkinja Milin

Njemačka TV-postaja

Teutin podanik

Primorska uzrečica

Interesirati

Dio cvijeta, latica

Kolektivni ugovor

Ekološki prefi ks

Mlakonja, slabić

Marijana Mikulić

Mak. pisac Jordan

Ante Peterlić

Porodica kukaca

opnokrilaca

Doba u geol. razv. zemlje

Austrija

Norveška

Sumpor

Hrvatski pisac

Lovrak

Ždrijebe arapskog

konja

Sitnozrna žitarica

Ispra

vna

rješe

nja

u oz

nače

nim

redo

vim

a po

šalji

te n

a ad

resu

ure

dništ

va n

ajka

snije

do

20. v

elja

če 2

012.

Točn

a rje

šenj

a iz

pro

šlog

a br

oja

su g

lasil

a: sk

andi

navk

a: Dr

ažen

Kutle

ša; k

rižal

jčic

a: Pi

lat, O

dići, V

inar, V

idik,

Glina

i Ga

ćan;

osm

osm

jerk

a: Gu

sle.

DOBI

TNIC

I: 1.

Ivan

PJA

NIĆ,

Ruđ

era

Bošk

ović

a 7/

2, B

iH–

7229

0 No

vi Tr

avni

k (G

odišn

ja p

retp

lata

na

revi

ju);

2. R

užic

a ČE

LAN,

Lip

a bb

, BiH

–71

260

Kreš

evo

(knj

iga

Kalen

dar s

vetog

Ante)

; 3. R

atim

ir RU

ŽIĆ,

Ul.

Petra

Sva

čića

bb,

BiH

–72

250

Vite

z (k

njig

a Ka

lenda

r sve

tog An

te)


NAGRADNA KRIŽALJKA

AutorMARIOFIL

SOLDO

sr81.indd 81 26.1.2012 19:22:01


ZAPAŽANJE NA RUBU

Besmrtni dio duše hrani se glađu. Ovo je na-pisla žena koja je iz ljudskog odnosa prema hrani crpila mnoštvo usporedbi. Simone

Weil. Njezin je odnos prema hrani i gladi nada-sve iskustven. Tjelesni. Cijeli njezin život i prerana smrt vezani su uz hranu. Svojim iznimno oštrou-mnim zapažanjima o gladi i potrebama duše, svo-jom neupitnom solidarnoš ću s ljudima i ljubavlju prema Kristu postala je, a da to nije namjeravala, učiteljicom posta.

Glad je jedno od najtežih ljudskih iskustava. Otkriva temeljnu ljudsku potrebu: čovjek nije do-statan samome sebe. Živi od drugoga. Ne može se hraniti sobom. Živi od drugih. Nakon što tijelo prestane dobivati hranu izvana, još neko vrijeme može živjeti od samoga sebe. No, to ne može traja-ti. Jer glad raste, tijelo pojede sebe i čovjek umire. Ali, u gladi se opaža i temeljna ljudska solidarnost. Nijedna religija ne smatra da se može spasiti net-ko tko ima hrane, a bližnjega ostavlja gladnim. I izvan svake religije, ljudska se solidarnost pokazu-je u skrbi za tuđu glad, a ljudska okrutnost u rav-nodušnosti prema tuđoj gladi. Svaki se napredak predstavlja vizijom društva u kojem nitko neće biti gladan. Mjera vjernosti Bogu je odnos prema tuđoj gladi. Mjera ljudske solidarnosti i zalaganja za bolji svijet je odnos prema tuđoj gladi. Pa ipak, cilj ljudskoga života nije u tom da čovjek uvijek bude sit. Čovjeku je, osim hrane, potrebno i isku-stvo gladi.

Različiti su oblici gladi. Netko ne jede jer nema što jesti. Takva je glad najteža. Drugi ne jede jer se bori za tjelesni izgled. Drugi opet gladuje jer se bori s boleš ću. Treći odbija hranu jer se bori protiv nepravdi pa štrajka. I post, glad zbog vjerskih mo-tiva, može biti neka vrsta borbe. U njoj se čovjek ne bori protiv nekoga ili nečega izvan sebe, nego protiv svojih nagnuća, zlih sklonosti, protiv sebe kakvim se ne želi. No, osim borbe, post je nadasve trud da čovjek Bogu u svom životu dade više pro-stora. Na isti se način čovjek oblikuje prema slici za koju vjeruje da je Bog ima o njemu.

A Bog? Kakav je on prema čovjeku i njegovoj gladi? Bog ne ostavlja svoju djecu gladnom. Tako vjeruje svatko tko ima neki odnos s Bogom. Me-đutim, čovjeku je potrebno da neko vrijeme pre-stane jesti kako bi otkrio ono što vjeruje, a ne vidi: Bog hrani svoju djecu. Površnoj vjeri i čovjeku bez iskustva gladi Bog se lako učini okrutnim i ne-marnim. Post probija kroz tu površnost. Kao što

se Bog, tvorac svega života, objavljuje u pustinji u kojoj je najmanje života, tako se i iskustvo njegove blizine kojom se čovjek svakodnevno hrani naj-lakše opaža kada čovjek posti.

Post je neobično iskustvo. Tko posti, gladuje, ali bez očaja izgladnjelih. Gladan čovjek ne može ni misliti ni raditi. On želi jesti. Ako ne može doći do dobre hrane, jest će što god mu se učini jesti-vim. Tko posti, ne misli nadasve na hranu. Ona mu je na dohvat ruke, ali on je ne želi uzimati. Želi nešto drugo.

Post je dragovoljan. Tko se god osjeća prisi-ljenim gladovati, nije slobodan. Njegova glad ne oslobađa. Samo post, glad bez prisile, oslobađa i donosi plodove.

Post nam otkriva čime se sve hranimo. Osim jestvinama, krijepimo se knjigama, umjetnoš ću, molitvom. Hranimo se svim što u nas dolazi izva-na. Dobrim i zlim. Oblikuje nas ono što pretvara-mo u sebe. Post nam otkriva kako se hranimo i lju-dima. Jedemo ih. Ne volimo ih čisto. Volimo ih kao hranu. Iskorištavamo ih. Zlorabimo njihovu ljubav i njihove slabosti. Post otvara oči za moguću čistu ljubav prema ljudima. Moguće je ljubiti tuđu glad. Taj je uvid rezultat posta i odnosa s Bogom.

Bog hrani svoju djecu, ali njegova djeca teš-ko vide kako on to čini. Post prodire u središte ljudskoga bića. Dopire do onog dijela za kojega čovjek najčeš će ni ne zna da postoji. U tom dijelu čovjek spoznaje Boga i sebe. Sebe pred Bogom. Taj se besmrtni dio ljudske duše hrani glađu. Tje-lesnim postom čovjek dopire do srca svoga bića i u njemu otkriva glad za Bogom. Samo onaj tko otkrije tu glad razumije zašto se Bog čovjeku daje kao hrana. Tko se hrani Bogom sve više za njim gladuje. Kao čovjek kada voli pa sve više gladuje za ljubavlju.

Kada se početkom korizme opet raspire brb-ljanja o odricanju i postu, čovjek se lako pozabavi sobom. Prividom posta nastavi

uigrani život bez Boga i bez sućuti za tuđu glad. Umjesto Boga u središte svoje pozornosti stavi samoga sebe. Umjesto otkrića besmrtnosti duše, opije se samim sobom i svojim uspjesima u po-stu. Naprotiv, tko posteći otvori oči za tuđu glad i u njoj prepozna Božji poziv da se skrbi za nju, spoznaje i kako mu se središnji dio duše hrani gla-đu. Najdragocjenije što čovjek ima, besmrtni dio duše, živi od gladi za Bogom. •

Ante Vučković

PostTko posteći

otvori oči za tuđu glad i

u njoj prepozna Božji poziv da se skrbi

za nju, spoznaje i kako mu

se središnji dio duše

hrani glađu

sr82.indd 82 26.1.2012 19:24:30

omot.indd Sec1:83 26.1.2012 17:27:59

omot.indd Sec1:84 26.1.2012 17:28:11

Svjetlo riječi [broj 347, februar 2012.]

Documents

Transcript of Svjetlo riječi [broj 347, februar 2012.]