SVEUČILIŠTE J.J.S. · Web viewSVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI...
Transcript of SVEUČILIŠTE J.J.S. · Web viewSVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI...
SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU
PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI FAKULTET U OSIJEKU
PREDDIPLOMSKI STUDIJ PREHRAMBENE TEHNOLOGIJE
Završni rad
Morfološke osobine i razvojni stadiji soje
[Glycine max (L.) Merr.]
Nastavni predmet
Biologija
Predmetni nastavnik: Dr. sc. Mirjana Sabo, red. prof.
Studentica: Maja Morača (MB: 2932/07)
Mentor: Dr. sc. Mirjana Sabo, red. prof.
Predano (datum):
Pregledano (datum):
Ocjena: Potpis mentora:
UNIVERSITY J. J. STROSSMAYER IN OSIJEK
FACULTY OF FOOD TEHNOLOGY
UNDERGRADUATE STUDY FOOD TEHNOLOGY
Final work
Morphological characteristics and developmental stages of soybean
[Glycine max (L.) Merr.]
Subject
Biology
Mentor: Dr. sc. Mirjana Sabo, full. prof.
Studentica: Maja Morača (MB: 2932/07)
Mentor: Dr. sc. MIRJANA SABO, full. prof.
Revised (date):
Delivered (date):
Estimation: Mentor signature:
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Sažetak
Soja se ubraja među najstarije kultivirane biljke u svijetu. Pradomovina soje je Istočna Azija
gdje se uzgajala još unatrag 4000 godina, a do danas je postala vodeće uljna i
bjelančevinasta kultura. Također, sojino zrno je glavna komponenta ishrane milijuna ljudi u
svijetu. Biljka se može koristiti u razne svrhe i kod prerade može biti iskorištena 100%. U
posljednje vrijeme vrlo je popularna proizvodnja biodizelskog goriva. Gorivo proizvedeno na
ovaj način nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš te ne sadrži sumporne spojeve.
Predviđa se da će se takvo gorivo u budućnosti sve više koristiti. Organi biljke, o čijoj će
građi nešto kasnije biti riječi, su: sjeme (zrno), korijen, kvržice (nodule), stabljika, list, cvijet,
mahuna (plod) i dlake. Faze razvoja soje mogu se podijeliti na vegetativni stadij i
reproduktivni stadij. Vegetativni stadij sastoji se od šest faza: VE, VC, V1, V2, V3-V5 i V6, dok
se reproduktivni stadij sastoji od 8 faza: R1, R2, R3, R4, R5, R6, R7, R8.
Ključne riječi
Soja, biodizelsko gorivo, građa organa soje, faze razvoja
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Abstract
The soya plant is one of the oldest cultivated plants in the world. The homeland of soya is
East Asia where it is cultivated for 4000 years, and to this date has become a leading oil and
protein crops. Also, the soybean is a major component of the diet of millions of people in the
world. This plant can be used for various purposes and the processing can be utilized 100%.
Recently, the production of biodiesel is very popular. Fuel produced in this way is not
carcinogen, pollution is less and does not contain sulfur compounds. It is anticipated that
such fuel in the future will be used more and more. Organs of plants, whose structure will be
discussed later, are: the seed (grain), roots, nodules, stem, leaf, flower, pods and hairs.
Development stages of soybean can be divided on vegetative stage and reproductive stage.
Vegetative stage consists of six phases: VE, VC, V1, V2, V3-V5 i V6, while the reproductive
stage consists of eight stages: R1, R2, R3, R4, R5, R6, R7, R8.
Key words
Soya plant, biodiesel, structure of the organs, stages of development
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
SADRŽAJ
1. UVOD1
1.1. Značaj soje kao kulture 1
1.2. Botanička klasifikacija 2
2. MORFOLOŠKE OSOBINE SOJE 2
2.1. Građa sjemena (zrna) 2
2.2. Građa korijena 3
2.3. Kvržice (nodule) 4
2.4. Građa stabljike 5
2.5. Građa lista 7
2.6. Građa cvijeta 7
2.7. Građa mahune (ploda) 8
2.8. Građa dlake soje 9
3. RAZVOJNI STADIJI SOJE 10
3.1. Vegetativni stadij 10
3.1.1. VE faza 10
3.1.2. VC faza 11
3.1.3. V1 faza 11
3.1.4. V2 faza 11
3.1.5. V3-V5 faza 12
3.1.6. V6 faza 13
3.2. Reproduktivni stadij 14
3.2.1. R1 faza 14
3.2.2. R2 faza 14
3.2.3. R3 faza 15
3.2.4. R4 faza 16
3.2.5. R5 faza 16
3.2.6. R6 faza 17
3.2.7. R7 faza 18
3.2.8. R8 faza 18
4. ZAKLJUČAK 19
5. LITERATURA 20
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
1. Uvod
Soja Glycine max. je stara ratarska kultura te se uzgaja više od 4000 tisuće godina. Kroz
dugi niz stoljeća predstavljala je glavni izvor hrane narodima Dalekog Istoka (Japan, Kina,
Indija i dr.) U dvadesetom stoljeću postaje trgovačka roba zbog izgradnje tvornica za preradu
sojina zrna. Danas je soja postala vodeća uljna i bjelančevinasta kultura, čije se zrno koristi
kao izvor bjelančevina i jestivih ulja, ne samo za ishranu ljudi, već i za ishranu stoke kao i u
razne industrijske svrhe. Vratarić i Sudarić (2008.) objašnjavaju kako sam značaj i važnost
soje proizlazi iz kakvoće njenog zrna (visok sadržaj bjelančevina i ulja). U Republici
Hrvatskoj, u početku se soja sijala uglavnom na području Slavonije i Baranje, jer su upravo
tu, najbolji agroekološki uvjeti za proizvodnju, no u posljednje vrijeme soja se značajno
proširila i izvan ovih područja, posebno u zapadnom dijelu Hrvatske, a prosječni urod zrna
kreće se od 2500 do 3000 kg/ha. Nadalje, soja je specifična biljka, daleko složenija i
zahtjevnija za proizvodnju od mnogih drugih ratarskih kultura, te ju se mora poznavati i znati
proizvoditi.
1.1. Značaj soje kao kulture
Sojino zrno je glavna komponenta ishrane milijuna ljudi diljem svijeta. Bogatim udjelom
bjelančevina i visokim sadržajem ulja odličan je nadomjestak za meso, puno više od drugih
kultura. Nadalje, važna je hrana rastućoj svjetskoj populaciji koja je na našoj planeti već
nadmašila šest milijardi ljudi. Također, globalne procjene navode da je soja danas glavna
hrana u svijetu, a sutra će biti još i više, jer kulturi kao što je soja nema ravne među ratarskim
biljkama jer se ona može koristiti u razne svrhe i kod prerade može biti iskorištena 100%. Za
ljudsku prehranu koristi se cijelo sojino zrno pripremljeno na razne načine. Jedan od
najstarijih načina je pripremanje variva, a može se pripremiti više od sto vrsta raznih jela.
Npr. kruh od soje se posebno preporuča osobama koje boluju od šećerne bolesti (diabetičari)
jer sadrži vrlo malo škroba. Isto tako, sojino ulje nalazi sve veću primjenu u prehrambenoj
industriji. Važno je napomenuti da je soja vrlo važna sirovina i u industriji gdje se koristi za
proizvodnju sapuna, krema, deterdženata, boja, lakova i sl.
U posljednje vrijeme u svijetu se sve više soja koristi za proizvodnju biodizelskog goriva koje
nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš, ne sadrži sumporne spojeve te bolje čuva stroj od
bilo kojeg drugog alternativnog goriva [6].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
1.2. Botanička klasifikacija
Prema Melchioru (1964.) cit. Gazzoni (1994.) botanička klasifikacija soje je:
Podcarstvo: Cormobionta;
Odjeljak: Spermatophyta;
Pododjeljak: Angiospermae;
Razred: Dicotyledoneae;
Podrazred: Archichlamydae;
Red: Rosales;
Podred: Leguminosinae; Porodica: Leguminosae;
Podporodica: Papilionaceae, Fabaceae;
Pleme: Phaseoleae; Podpleme: Phaeolinae (Glycininae);
Rod: Glycine L.;
Podrod: Glycine podrod Soja (Moench);
Vrsta: Glycine max (L.) Merrill
2. Morfološke osobine soje
Kulturna soja Glycine max. je uspravna, granata, jednogodišnja biljka s velikim variranjem u
morfološkim svojstvima, ovisno o sorti i činiteljima vanjske sredine [6].
2.1. Građa sjemena (zrna)
Sjeme soje je različitog oblika, boja i veličina što ovisi o načinu uzgoja i samoj sorti. Prema
obliku može varirati od okruglog do spljoštenog oblika. Sastoji se od embria obavijenog
sjemenskom opnom. Embrio čine dva kotiledona, plumula s dva primarna listića, epikotil,
hipokotil i korjenčić. Kotiledoni zauzimaju najveći dio ukupne mase i volumena zrna.
Aleuronske stanice su uglavnom debelih stijenki koje su ispunjene bjelančevinama.
Škrobna zrna su rijetka, ali se ipak, kod nekih sorti, mogu naći u malom broju.
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 1 Zrna soje
(Izvor: http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm)
Boja varira od žute, smeđe, crvenkaste do crne. Vrlo često je palisadni sloj uz hilum
pigmentiran te dolazi do pojave motlinga. Sjemenska opna sastoji se od tri različita sloja:
epiderme, hipoderme i unutarnjeg parenhima. Epidermalni sloj čine palisadne stanice koje
su debele i bezbojne, dok je kod sorti s obojenim zrnom u šupljinama palisadnih stanica
pronađen pigment za boju. Debljina palisadnih stanica je vrlo važna zbog propusnosti vode
i bubrenja tijekom klijanja zrna. Hipoderma je sloj koji čini jedan sloj stupastih stanica u
obliku stakalaca. Boja sjemenske opne također ovisi o sorti i varira između nijansi žute,
zelene, smeđe i crne, a najpoželjnija boja za preradu je svijetložuta [6].
2.2. Građa korijena
Ova biljka sadrži jak korijenski sustav visoke apsorpcijske sposobnosti. Korijenski sustav
sastoji se od jakog glavnog vretenastog korijena i velikog broja sekundarnog korijenja koji su
rasprostranjeni na različitim dubinama tla. Razvoj korijena ovisi o raspoloživoj vodi i hranjivim
tvarima u tlu i sastavu tla. Na konačan urod zrna sojine biljke uvelike utječu veličina i
rasptostranjenost korijena kao i broj kvržica na njemu. Korijen može biti dubok i do 180cm,
no glavnina korijena nalazi se u gornjem sloju tla na dubini i širini do 30cm gdje apsorbira
hranjivu tvar i fiksira dušik u vrijeme rasta i razvoja. Svojstvo korijena je da raste dok raste i
nadzemna biljka. Primarna građa korijena sastoji se iz tri dijela: rizoderme, primarne kore i
centralnog cilindra. Rizoderma korijena odgovara epidermi stabljike, ali se razlikuju po tome
što nema kutikule ni stoma, nego korijenove dlačice te se razlikuju po svojoj građi i funkciji. S
obzirom da dlake i drugi dijelovi rizoderme nisu prekriveni kutikulom, lako kroz stijenku
uzimaju vodu iz tla, a sam ulaz vode olakšavaju i tanke stijenke dlačica. Primarna kora
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
sastoji se od jednog staničnog sloja ezoderma, a ispod nje su smještene parenhimske
stanice koje obiluju rezervnom hranom. Iz primarnog korijenja raste sekundarno korijenje, a
potječe iz pericikla tkiva koje je smješteno nasuprotno izbočini ksilema.
Slika 2 Korijenje
Izvor: http://www.szojaoltopor.hu/index.php?
option=com_content&view=article&id=10&Itemid=11&lang=en
Vrlo je važno znati koliko će se korijenski sustav razviti jer o njemu ovisi konačni urod zrna
soje. Nadalje, vrlo razvijen korijenski sustav s velikom usisnom moći uvelike povećava
glavne komponente uroda i sam urod zrna [6].
2.3. Kvržice (nodule)
Poput ostalih leguminoza, i soja koristi dušik iz zraka preko bakterija koje žive na korijenu
biljke u kvržicama i nazivaju se kvržične bakterije. U kvržicama korijena, u simbiozi s biljkom,
žive bakterije koje od biljke uzimaju ugljikohidrate (šećere), a za uzvrat biljku opskrbljuju
dušikom. U kvržicama bakterije pretvaraju anorganski dušik (N2) iz atmosfere, u kojoj ga ima
u izobilju (oko 80%), u amonijačni oblik (NH4)+ koji je pristupačan za biljku. Kvržice zbog toga
nazivamo prave tvornice dušika. Dušično gnojivo se na isti način dobiva u tvornicama, ali uz
utrošak puno većih količina skupe energije. Zbog toga je ovo biološko vezanje dušika iz
zraka putem bakterija, uz pomoć sunčeve energije, puno jeftinije i može biti jako korisno
ukoliko se maksimalno iskoristi.
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 3 Nodiji koji se nalaze na korijenju
Izvor: http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html
Na korijenu soje, kvržice se počinju stvarati od trenutka infekcije korijena bakterijama
Bradyrhizobium japonicum. Ubrzo nakon infekcije, u prosjeku dva do tri tjedna, bakterije su
već sposobne hraniti biljku dušikom fiksirajući ga. Nakon četiri tjedna od infekcije promjer
kvržica je najveći i fiksiranje dušika je intenzivno.
Fizikalna i kemijska svojstva tla (osobito pH jer se bakterije slabo razvijaju pri sniženim pH
vrijednostima), klimatski činitelji (temperatura i oborine), prozračnost tla i gnojidba uvelike
utječu na aktivnost sojinih bakterija [6].
2.4. Građa stabljike
Prema tipu habitusa soje razlikujemo indeterminirani (nedovršeni) i determinirani (dovršeni)
tip rasta, a u novije vrijeme postoji i podjela na semideterminirani tip. Kod nedovršenog tipa
rasta cvatnja počinje na petom, šestom nodiju, te biljka dalje postupno raste i cvijeta.
Stabljika je visoka i sa velikim brojem nodija, a rodnost se smanjuje prema vrhu biljke. Sorte
nedovršenog tipa su uglavnom višljeg rasta u odnosu na sorte dovršenog tipa rasta. Kod
sorti dovršenog tipa biljke prvo narastu više od 80% potrebne visine pa tek onda procvjetaju
na svim nodijima, a poslije početka cvatnje, za svega nekoliko dana, prestaje svaki rast
biljke. Ovakav tip karakteriziraju nešto niže stabljike koje imaju veću mogućnost grananja.
Sami razvoj stabljike odnosno nadzemnog dijela biljke soje počinje izbijanjem hipokotila iz
zemlje, a stabljika je već određena u embriju sjemena. Mjesta na kojima se razvijaju listovi
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 4 Stabljika soje prije žetve
Izvor: http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10
nazivaju se nodiji, a na jednoj stabljici u prosjeku može biti od 10 do 18 nodija. Pupovi su
buduće potencijalne grane, a u prosjeku se razviju jedna do tri grane.
Većinu sorti karakterizira relativno uspravna i čvrsta stabljika, visine u prosjeku od 80 do
120cm. Anatomska građa stabljike, prema poprečnom presjeku, u punom rastu je: vanjske
stijenke su pokrivene jednim redom epidermalnih stanica iz kojih rastu dlake (jednostanične),
ispod epiderme je sloj kolenhimatskih stanica kao i dva do tri sloja parenhimatskih stanica
koje su dobro opskrbljene kloroplastima, a ispod ovih stanica nalazi se sloj vlakana [6].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
2.5. Građa lista
Kod soje postoje četiri tipa listova, a to su: kotiledoni, jednostavni primarni listovi, troliske i
trokutasti listovi tj. zalisci. Primarni listovi formiraju se još u sjemenci i dobro su razvijeni kada
klijanac izbija na površinu. Primarni listovi su jednostavni, s peteljkom dugom jedan do dva
centimetra, a položeni su jedan nasuprot drugog na stabljici. Ostali listovi, kako na glavnoj
stabljici tako i na granama, su troliske i smješteni su na stabljici naizmjenično. Krmne sorte
odlikuju veći listovi, dok su divlje sorte prepoznatljive po malim listovima. Neke sorte
karakteriziraju vrlo uski listovi, a ovo svojstvo vezano je s većim brojem zrna u mahuni i
većom otpornosti na sušu.
Slika 5 Lišće soje
Izvor: http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125
List se sastoji od epiderme, mezofila i provodnog tkiva. Tanki sloj kutina nalazi se na obje
strane lista (i na gornjem i na donjem epidermalnom sloju). Stome ili puči su prisutne na obje
površine lista. Mezofil se sastoji od dva sloja stanica palisadnog parenhima te dva do tri sloja
spužvastog parenhima. Kloroplasti se nalaze u svim stanicama mezofila, ali dva palisadna
sloja stanica sadrže glavninu kloroplasta u listu. Provodni sustav povezan je preko peteljke
sa stabljikom te je na taj način omogućen protok vode i hranjivih tvari po cijelom listu [6].
2.6. Građa cvijeta
Cvijet ove biljke sličan je cvijetu ostalih leguminoza, veličine tri do osam milimetara, a nastaje
na svakom pazušcu lista na stabljici i granama. Postoje različite boje cvjetova: bijela,
ljubičasta ili kombinacija bijeloljubičaste boje. Ljubičasta boja nastaje zbog antocijana,
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
pigmenta kojeg nalazimo u hipokotilu biljke, dok zelene hipokotile nalazimo u biljkama čiji su
cvjetovi bijele boje. Ljubičasti cvjetovi su u pravilu dominantniji nad bijelim.
Slika 6 Ljubičasti sojini cvjetovi
Izvor: http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html
Sojina biljka u pravilu stvara puno više cvjetova nego što ih se razvija u mahuni te je
opadanje cvjetova sasvim normalna pojava kod soje (pojava opadanja kreće se od 30 do
80%). Cvijet se sastoji od čaške, vjenčića, prašnika i tučka. Čaška je cjevasta i završena s
pet nejednakih lapova, a stražnja latica je najveća. Prašnici su u obliku prstena i nalaze se
oko tučka. Budući da je soja samooplodna biljka s malim postotkom stranooplodnje, cvjetovi
se oprašuju uglavnom prije otvaranja (otvaraju se rano ujutro). Na cvatnju ili oplodnju soje
značajno utječu hladno vrijeme, visoke temperature te ostali klimatski stresovi [6].
2.7. Građa mahuna (ploda)
Mahuna soje može biti raznih oblika; srpastog, okruglog ili spljoštenog, a jako varira po
veličini, i na istoj biljci kao i između sorti, zbog velikog utjecaja vanjskih činitelja. Oblik
mahune vezan je za broj i oblik sjemenki, što bi značilo da ako mahuna sadrži više sjemenki,
mahune su duže, a ako je zrno okruglog oblika i mahune su okrugle. Nadalje, mahune
spljoštenog zrna su spljoštenog oblika. U mahuni se uglavnom nalazi jedno do pet zrna i
selekcijom se pokušavaju dobiti sorte sa što više zrna. Mahuna je duga između dva do
sedam centimetara, a široka između jedan do dva centimetra. Na konačni broj mahuna u
biljci najviše utječu vlažnost tla u vrijeme mahunanja i nalijevanja zrna. Komercijalne sorte
soje imaju, uglavnom, čvrstu mahunu, koja, za razliku od divljih sorti, za vrijeme zriobe ne
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 7 Zrela mahuna sa sjemenom
Izvor: http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis
puca na polju, osim ako ne dođe do nepovoljnih uvjeta. Neodgovarajuće temeprature su te
koje uvjetuju pucanje mahuna na polju tijekom žetve (smanjivanje oborina s toplim
vremenom, tuča ili grad u zriobi).
Boja mahune za vrijeme rasta je zelena, a u zriobi poprima boje od vrlo svijetle,
slamnatožute, pa gotovo do crne. Klimatski činitelji također znatno utječu na nijansu boje
mahune, tj. hoće li izvorna boja biti svjetlija ili tamnija. Anatomska građa mahune je: izvana
se nalazi sloj epidermalnih stanica iz kojih rastu dlačice. Pigment koji daje boju mahuni nalazi
se u epidermi ispod koje se nalaze parenhimske stanice, zatim pergamentni sloj stanica te
najdonji unutarnji sloj, koji se sastoji od parenhimskih stanica. Najčešći je problem vezan uz
niskoformirane prve mahune na stabljici, zbog čega nastaju veliki gubici u žetvi [6].
2.8. Građa dlake soje
Dlake soje su jednostanične i nastaju iz stanica epiderme. Svaka normalna sojina biljka
prekrivena je dlakama. Postoje umjerene varijacije u broju, opsegu, orijentaciji i rasporedu
dlačica, iako većina sorti ima prosječnu količinu dlaka koje su poredane zbijeno u
razmaknutim vertikalnim redovima na stabljici. Nadalje, postoje i sorte s vrlo gustim dlakama,
poput krzna, kao i sorte koje imaju vrlo rijetke dlake na stabljici. Većina dlaka su pod pravim
kutom, tj. uspravne su, no postoje i sorte kod kojih su dlake prilegnute. Boja dlaka je
najčešće siva ili smeđa, a smeđe dlake su uglavnom dominantnije nad sivim [6].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 8 Dlake koje prekrivaju površinu biljke
Izvor: http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-
soya-meal.html
3. Razvojni stadiji soje
Poznavanje rasta i samog razvoja sojine biljke sadrži osnovu za donošenje pravilnih odluka u
upravljanju tehnološkim procesom proizvodnje [6].
3.1. Vegetativni stadij
3.1.1. VE faza (kotiledoni iznad površine tla)
Sjeme soje počinje klijati kada je apsorbirano 50% vode od ukupne količine sjemena.
Primarni korijen će prvi izaći iz sjemena. Ubrzo nakon toga, hipokotil izlazi i počinje rasti
prema površini tla povlačenjem kotiledona (sjemenih listića) sa sobom. Hipokotil u obliku
kuke se ispravlja i počinje se razvijati. Ova faza obično traje pet do deset dana, a ovisi o
temperaturi, uvjetima vlažnosti i dubini sadnje. Za to vrijeme, bočno korijenje se također
počinje razvijati iz primarnog korijena. Korijenove dlačice postaju vidljive u roku od pet dana
od sadnje i osiguravaju ključnu funkciju upijanja vode i hranjivih tvari u ovoj ranoj fazi. Glavni
korijen nastavlja rasti i granati se tako da i bočno korijenje dostigne svoj maksimum od roku
od pet do šest tjedana. Na poslijetku, korijen će doći do dubine od četiri do osam metara. Isto
tako dublja sadnja soje često može ograničiti održivost sjemena i utjecati na konačni urod [3].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 9 Nicanje
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.jpg
3.1.2. VC faza (jednostavni listovi odvojeni dovoljno, ivice listova se ne dodiruju)
Faza počinje kada su ivice lišća potpuno proširene. Tijekom faze kotiledon omogućuje i
osigurava nutritivne tvari mladoj biljci tijekom sedam do deset dana. Kotiledon izgubi oko
70% svoje suhe tvari zbog preraspodjele nutritivnih tvari. Ako se jedan kotiledon izgubi
tijekom određenog vremena postoji mogućnost da će biti utjecaja na smanjen rast biljke koji
će također smanjiti prinose za 8 do 9% nakon ove faze [3].
3.1.3. V1 faza (potpuno razvijeni listovi na nodijima jednostavnih listova)
Faza je postignuta kada je prva troliska nastala i kada je u potpunosti otvorena. Troliske na
granama se ne računaju prilikom utvrđivanja V faze, već se u broj uzimaju samo troliske s
glavne stabljike [3].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
3.1.4. V2 faza (potpuno razvijena troliska na prvom nodiju iznad nodija jednostavnih
listova)
Biljke su visoke šest do osam centimetara i imaju dva nodija s dva listića, te se počinje
odvijati aktivna fiksacija dušika pomoću bakterija. Većina tih nodija su iznad površine tla s
milijunima bakterija u svakom od njih. Nodiji su ružičasti ili crveni iznutra ukoliko je prisutna
fiksacija dušika, dok bijeli, smeđi ili zeleni u pravilu nisu učinkoviti fiksatori dušika već se
parazitski nalaze na biljci. Bočno korijenje se sada razvija vrlo brzo, a bilo koja obrada za
suzbijanje korova nebi smjela biti preduboka kako bi se smanjilo podrezivanje korijena [3].
Slika 10 Potpuno razvijena troliska
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-3.jpg
3.1.5. V3 – V5 faza
Biljke soje su visoke oko 7 do 9cm s četiri nodija, u fazi V3 i bit će oko 10 do 12cm visoke sa
šest nodija kada se razviju u fazi V5. Broj grana koji se može vidjeti na biljci poveća se u
ovom trenutku u širem nizu razmaka, ovisno o načinu rasta. Tijekom V5 faze ukupan broj
nodija koje biljka može proizvesti je postignut. Nadalje, kod soje, ukupan broj je uvijek veći
od nodija koji će se u potpunosti razviti. Također, dodatni aksilarni pupoljci omogućit će biljci
da se oporavi nakon tuče ili jakog vjetra koji mogu uništiti neke od pupova. Dakle, biljka soje
je sposobna proizvoditi nove grane i lišće nakon što tuča uništi gotovo sve nadzemno lišće
sve dok, barem jedan, aksilarni pupoljak ostane netaknut [3].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 11 Sjeme soje u fazi V5
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-4.jpg
3.1.6. V6 faza
Biljka je u ovoj fazi visoka od 30,5 do 35,6cm sa više nodija, te se ova faza odvija brzo,
svaka dva do tri dana. Bočno korijenje se nalazi u potpunosti iznad podzemlja na 76cm ili
manje u ovoj fazi. Naime, biljka je još uvijek sposobna za oporavak od oštećenja, a 50%
gubitaka lišća tijekom ove faze utjecaj će na prinos samo za oko 3% [3].
Slika 12 Sjeme soje u fazi V6
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-5.jpg
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
3.2. Reproduktivni stadij
3.2.1. R1 faza (početak cvatnje)
Najmanje jedan cvijet nalazi se na bilo kojem nodiju glavne stabljike. Biljke su visine od 38
do 46cm te su vegetativno strukturirani. Cvatnja je uvijek inicirana na tri do šest nodija na
glavnoj stabljici, a ovisi o vegetativnom stanju prije samog početka cvatnje. Grane počinju
cvjetati nekoliko dana kasnije od glavne stabljike, a cvjetanje se odvija od dna do vrha.
Mahune koje se nalaze pri dnu su uvijek zrelije od onih koje se nalaze pri vrhu. Vertikalni rast
korijena se oštro povećava i ostaje relativno visok. Širenje sekundarnog korijenja i
korijenovih dlačica u vrhu od 0 do 23cm je također veliko u ovom razdoblju, ali ono općenito
počinje degenerirati tek poslije [2].
Slika 13 Otvoreni cvijet na nodiju glavne stabljike
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-6.jpg
3.2.2. R2 faza (puna cvatnja)
Biljke su visoke od 43 do 56cm. U ovoj fazi biljka je akumulirala samo 25% od ukupne zrele
suhe tvari i nutrijenata, postigla oko 50% svoje zrele visine, te je proizvela oko 50% od
ukupnog broja zrelih nodija. Ova faza označava početak razdoblja brze i konstantne dnevne
akumulacije suhe tvari i hranjivih nutrijenata te će se ona kratko odvijati. Ovo brzo
nakupljanje suhe tvari i hranjivih nutrijenata u cijeloj biljci u početku se javlja u vegetativnim
dijelovima biljke (lišće, stabljika, korijen i peteljčice), ali se akumulacija postepeno prebacuje
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
u mahune i sjemenke, jer se one počinju razvijati, a vegetativni dijelovi završavaju svoj
razvoj. Također, 50% opadanja lišća u ovoj fazi smanjuje prinos oko 6% [2].
Slika 14 Otvoreni cvijet na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-7.jpg
3.2.3. R3 faza (početak formiranja mahuna)
Biljke mogu biti visoke od 58 do 81cm. Za vrijeme ove faze nije neobično pronaći razvijenu
mahunu, rastvorene cvjetove i cvjetne pupove na istoj biljci. Stresni uvjeti za vrijeme ove faze
(temperatura ili vlaga) mogu utjecati na prinos kroz ukupan broj mahuna, broj sjemenki u
mahuni ili veličini sjemenki. Također, povoljni uvjeti za vrijeme ove faze rezultirati će većim
brojem mahuna po biljci. Prinos se povećava povećanjem ukupnog broja mahuna po biljci
[2].
Slika 15 Mahuna (5mm) na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-8.jpg
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
3.2.4. R4 faza (puni razvoj mahuna)
Početak najvažnijeg razdoblja biljke u smislu prinosa sjemena. Tijekom ove faze odvija se
brz rast mahuna. Cvjetanje u gornjem dijelu nodija na granama je ujedno i posljednje koje će
se pojaviti na biljci. Nepovoljni uvjeti (vlaga, svjetlost, nedostatak hranjivih tvari, opadanje
lišća) nastali u bilo kojem vremenu trajanja R4 faze do nedugo nakon R6 faze, uvelike će
smanjiti prinose nego isti ti uvjeti u bilo kojem drugom razdoblju razvoja. Ovo razdoblje je od
posebne važnosti jer cvjetanje postaje potpuno i ne može se nadoknaditi, a mlade mahune i
sjemenke su manje otporne na nepovoljne uvjete nego već ranije nastale mahune i
sjemenke. Nadalje, nadoknađivanje veličine sjemena genetski je ograničeno, te biljka
također ima ograničenu sposobnost za kompenzaciju štete koja je nastala tijekom
nepovoljnih uvjeta [2].
Slika 16 Mahune (2cm) na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-9.jpg
3.2.5. R5 faza (začetak formiranja sjemena)
Biljka je visoka od 76 do 109cm. Razdoblje je karakterizirano brzim rastom sjemena i
sjemenog punjenja te preraspodjele suhe tvari i hranjivih nutrijenata unutar biljke tijekom
rasta. Prinos sjemena ovisi o akumulaciji suhe tvari u sjemenci i duljini vremena za koje suha
tvar akumulira u sjeme. Nepovoljni uvjeti mogu utjecati na brzinu vremena koje je potrebno
za akumulaciju suhe tvari u sjemenu. Tijekom cijelog ovog razdoblja, zrna stječu oko
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
polovicu udjela dušika, fosfora i kalija preraspodjelom iz vegetativnih dijelova biljke, a oko
polovice udjela upije tlo ili se potroši na aktivnost nodija [2].
Slika 17 Sjeme (3mm) u mahuni na glavnoj stabljici
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-10.jpg
3.2.6. R6 faza (puni razvoj sjemena)
Faza je poznata i pod nazivom „zeleno zrno“ ili puni razvoj sjemena koje ukupnu težinu
postiže tijekom vrhunca ove faze. Stopa rasta zrna je brza, no pred kraj faze se usporava.
Mahuna sadrži zelena zrna koja su upotpunosti ispunila mahunu. Brza promjena boje lišća u
žutu počinje odmah nakon ove faze i traje dok svi listovi ne otpadnu. Tri do šest troliski lišća
može pasti od najnižih nodija na biljci prije nego što lišće počne žutjeti. Rast korijena
završava koncem ove faze [2].
Slika 18 Mahuna sa zelenim sjemenom na glavnoj stabljici
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-11.jpg
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
3.2.7. R7 faza (početak zriobe)
Mahuna postiže zrelu boju, smeđu ili još tamniju, a suha tvar se stvara na vrhu pojedinačnog
sjemena. Promjena je vidljiva kada, i mahuna i sjeme, izgube zelenu boju te počinju žutjeti.
Sjemenke su fiziološki zrele (sadžaj vlage je oko 60%). Nepovoljni uvjeti, u ovoj ili kasnijim
fazama, gotovo da nemaju utjecaja na prinos, osim ako mahuna nije pala na tlo i sjemenke
ispadnu iz mahune. Također, tijekom ove faze usjev je siguran od nepovoljnog utjecaja
mraza [2].
Slika 19 Mahuna zrele boje
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-12.jpg
3.2.8. R8 faza (potpuna zrioba)
Od ukupnog broja mahuna, 95% mahuna je postiglo zrelu boju i samo je pet do deset dana
dobrih vremenskih (sušnih) razdoblja potrebno nakon ove faze, te će soja sadržavati manje
od 15% vlage, odnosno onaj sadržaj vlage koji je potreban prilikom ubiranja. Biljka će jako
brzo izgubiti vlagu ako vrijeme bude lijepo i sušno, te se ubiranje treba odmah obaviti kako bi
se izbjegli gubici. Dugotrajnija pohrana može se izvršiti ukoliko je udio vlage u soji manji od
13% [2].
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
Slika 20 95% mahuna su dostigle boju zrelosti
Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-13.jpg
4. Zaključak
Soja je biljka koja se danas sve više i više upotrebljava, ne samo za ishranu stoke, već i za
ljudsku prehranu, ponajviše zbog svojih dobrih nutritivnih vrijednosti (ulje soje bogato
esencijalnim aminokiselinama, vitaminima i mineralima). Predviđanja govore kako će u
budućnosti njena hranjiva svojstva imati veliko značenje u sve rastućoj populaciji. Navedene
morfološke osobine opisuju biljku te ih je važno poznavati zbog daljnje prerade, rukovanja ili
skladištenja same biljke te kako bi osigurao što veći prinos i urod, a eventualni gubici tijekom
proizvodnje, sveli na minimum. Dobro poznavanje faza razvoja kod soje, koje se dijele na
vegetativni stadij i reproduktivni stadij, vrlo je važno jer se pojedine faze razlikuju i nisu
podjednako važne. U pojedinim fazama, nepovoljni uvjeti kojima biljka može biti izložena,
mogu uvelike utjecati na prinose i urod, dok kod pojedinih faza nepovoljni uvjeti nemaju toliko
utjecaja na prinose i urode same biljke. Također, soja se u zadnje vrijeme sve više koristi u
proizvodnji biodizelskog goriva koje će se u budućnosti sve više upotrebljavati zbog svojih
dobrih karakteristika (gorivo nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš te ne sadrži sumporne
spojeve).
Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]
5. Literatura
1. http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya- meal.html
2. http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.htm#Reproductive
3. http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174w.htm#Vegetative
4. http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10
5. http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125
6. M. Vratarić, A. Sudarić: Soja Glycine max (L). Merr. Poljoprivredni institut Osijek. Osijek, 2008.
7. http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html
8. http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis
9. http://www.szojaoltopor.hu/index.php?
option=com_content&view=article&id=10&Itemid=11&lang=en
10. http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html
11. http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm