SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Dragana Valadžija

UVOZNO POSLOVANJE NA PRIMJERU TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UVOZNO POSLOVANJE NA PRIMJERU TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodno poslovanje

Mentor: prof. dr.sc. Heri Bezić

Student: Dragana Valadžija

Studijski smjer: Marketing

JMBAG: 0081118871

Rijeka, srpanj 2015.

SADRŽAJ br.str.

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 2

1.3. Primjenjene znanstvene metode ............................................................................. 2

1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 3

2. ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE ......................................................................... 5

2.1. Pojam, uloga i značaj vanjske trgovine ................................................................. 5

2.2. Glavne prednosti i rizici vanjske trgovine ............................................................. 6

3. UVOZ U REPUBLICI HRVATSKOJ ......................................................................... 7

3.1. Pojam i vrste uvoza ................................................................................................ 7

3.2. Carinski sustav pri uvozu robe ............................................................................... 8

3.3. Poslovne isprave u vanjskotrgovinskom poslovanju ........................................... 10

3.3.1. Robne isprave ................................................................................................ 11

3.3.2. Prijevozne isprave ......................................................................................... 12

3.4. Sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom ................................. 14

3.4.1. Prijedlozi za poboljšanje robne razmjene Republike Hrvatske ..................... 15

3.4.2. Očekivana poboljšanja u 2016.godini ........................................................... 16

3.5. Trgovina na malo ................................................................................................ 18

3.5.1. Trgovina na malo u EU-u i Hrvatskoj ........................................................... 19

3.6. Uspješnost poduzetnika u Hrvatskoj .................................................................... 20

4. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE................................................... 22

4.1. Analiza robne razmjene Republike Hrvatske ...................................................... 22

4.2. Robna razmjena RH s inozemstvom .................................................................... 25

5. PRIPREMNA FAZA UVOZNOG POSLA ............................................................... 27

5.1. Istraživanje tržišta ................................................................................................ 29

5.2. Uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom ............................................... 31

5.3. Izrada pretkalkulacije ........................................................................................... 33

6. OPERATIVNO IZVRŠENJE UVOZNOG POSLA .................................................. 34

6.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora ...................................................................... 34

6.2. Naplata robe ......................................................................................................... 36

6.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju ............................................. 37

7. ZAKLJUČNE RADNJE UVOZNOG POSLA .......................................................... 38

7.1. Konačna kalkulacija ............................................................................................. 38

7.2. Nadzorna knjiga ................................................................................................... 39

8. UVOZNO POSLOVANJE TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“ ........................... 41

8.1. Vrsta poslovanja obrta „Valerija“ ....................................................................... 41

8.2. Nabava robe i suradnja s veleprodajnim trgovcima ............................................. 43

8.2.1. Proces kupnje robe i načini plaćanja ............................................................. 44

8.2.2. Izrada kalkulacije .......................................................................................... 46

9. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 47

LITERATURA ............................................................................................................... 49

POPIS TABLICA ........................................................................................................... 52

POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 52

POPIS SHEMA .............................................................................................................. 52

POPIS SLIKA ................................................................................................................ 52

POPIS PRILOGA ........................................................................................................... 52

1

1. UVOD

Trgovina je gospodarska djelatnost koja u robnom prometu povezuje proizvodnju sa

potrošnjom. Pomoću sudionika na tržistu, ostvaruje se temeljna funkcija trgovine,

odnosno prodaja proizvedene robe i opskrba potrošača. Trgovina osigurava povezivanje

pojedinih dijelova gospodarstva u okviru kojih se obavlja robna razmjena. Trgovina

nastoji osigurati potrebne količine i odgovarajući asortiman robe koji čini ponudu na

tržištu svugdje gdje se ona traži, te time zadovoljiti potražnju kupaca po cijenama koje

su oni voljni prihvatiti.

Njena je ekonomska aktivnost usmjerena na povezivanje samostalnih, ali međusobno

ovisnih jedinki (pojedinaca, poduzeća, država) u društvenom procesu proizvodnje i u

procesu zadovoljavanja društvenih potreba, omogućujući tako obnavljanje jednostavne

društvene reprodukcije i proširenu reprodukciju, a time i funkcioniranje i ekonomskog

opstanka cjeloukupnog suvremenog društva utemeljenog na podjeli rada (Andrijanić,

2005).

1.1. Problem i predmet istraživanja

Za uspješan nastup i poslovanje na međunarodnom tržištu nužno je suvremeno i

racionalno organiziranje vanjskotrgovinske djelatnosti. Tržišno gospodarstvo u

Republici Hrvatskoj liberaliziralo je uvjete za obavljanje poslova vanjskotrgovinskog

prometa, tako da svaki registrirani poduzetnik tu djelatnost može obavljati u zemlji ili s

inozemstvom. Poduzeća, a samim time i pojedinačni poduzetnici obavljaju poslove

uvoza u svrhu ostvarenja prihoda, kako bi zadovoljili potrebe potrošača i uspješno

vodili svoje poslovanje. Uvoznim poslovima nastoje se iskoristiti povoljniji uvjeti koje

nudi međunarodno tržište u svrhu ostvarenja što većeg profita, ali ujedno i proširenja

ponude koja se nudi potrošačima, što stvara i bolju poziciju konkuretnosti na domaćem

tržištu.

2

Problem istraživanja je prikazati sam proces uvoza na primjeru manjeg poduzetnika u

Republici Hrvatskoj u trgovačkoj branši.

Unutar procesa uvoza trgovačke robe, treba jasno prikazati sve aktivnosti koje je

potrebno poduzeti kako bi roba došla na domaće tržište, što predstvalja predmet ovog

istraživanja.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je istražiti način obavljanja trgovačke djelatnosti u obavljanju

poslova vanjskotrgovinskog poslovanja i pobliže upoznati specifičnosti koje to

poslovanje prate.

Cilj istraživanja je prikazati sve aktivnosti koje je potrebno izvršiti prilikom uvoza

robe, počevši od nabave, preko samog čina uvoza, sve do prodaje nabavljene robe

krajnjim kupcima. Funkcioniranje cjeloukupnog uvoznog posla u praksi prikazat će se

na primjeru maloprodajne trgovine odjećom „Valerija“ iz Bjelovara.

1.3. Primjenjene znanstvene metode

Da bi se istražene činjenice i spoznaje povezale u jedinstvenu cjelinu, korištene su

sljedeće znanstvene metode: metoda sinteze i analize, deskriptivna metoda, metoda

kompilacije, metoda dedukcije i indukcije.

3

1.4. Struktura rada

Struktura rada podijeljena je u devet cjelina, sedam tematskih dijelova i zaključka.

U prvom dijelu rada, Uvodu, definiran je problem i predmet istraživanja, cilj i sama

svrha istraživanja, navode se korištene znanstvene metode, te se daje prikaz same

strukture rada.

U drugom dijelu rada naslova Značajke vanjske trgovine i vanjskotrgovinskog

poslovanja, objašnjava se pojam, uloga i značaj vanjske trgovine, te se navode glavne

prednosti i rizici vanjske trgovine.

Treći dio rada nosi naslov Uvoz u Republici Hrvatskoj. U njemu nastoji objasniti sam

pojam i vrste uvoza, carinski sustav pri uvozu robe i poslovne isprave koje su potrebne

u vanjskotrgovinskom poslovanju. Treći dio rada prikazuje i sektore u Republici

Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom, iznosi prijedloge za poboljšanje robne razmjene

Hrvatske te iznosi očekivana poboljšanja za 2016.godinu. Ovaj dio rada obuhvaća i

temu Trgovina na malo te iznosi uporedbu trgovine na malo u EU i RH, te na kraju

cjeline obrađuje i uspješnost poduzetnika u Republici Hrvatskoj.

Četvrti dio rada naslova Robna razmjena Republike Hrvatske objašnjava i analizira

općenito robnu razmjenu i robnu razmjenu koju RH vrši s inozemstvom.

Osnivanje samostalnog trgovačkog obrta u Republici Hrvatskoj naslov je petog

dijela rada. Podcjeline objašnjavaju korake same registracije samostalnog trgovačkog

obrta i opisuju sve ostale radnje i obveze obrtnika potrebne za početak rada trgovačkog

obrta. Na samom kraju petog dijela rada iznosi se usporedba trgovačkog obrta i

trgovačkog društva.

Šesti dio rada naslova Pripremna faza uvoznog posla, opisuje sve radnje koje su

potrebne za početak ostvarivanja uvoznog posla kao što su istraživanje tržišta,

uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom i izrada pretkalkulacije.

Sedmi dio rada nosi naslov Operativno izvršenje uvoznog posla. U ovom dijelu rada

ističe se važnost sklapanja kupoprodajnog ugovora prilikom uvoznog poslovanja,

4

opisuje se i uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju te se opisuje način

naplate robe.

Osmi dio rada naslova Zaključne radnje uvoznog posla, opisuje sve što se radi na

samom kraju uvoznog posla poput konačne kalkulacije i evidentiranja uvozne

dokumentacije u Nadzornu knjigu.

Deveti dio rada nosi naslov Uvozno poslovanje samostalnog trgovačkog obrta

„Trgovina odjećom Valerija“. Opisuje se poslovni prostor, nabava robe i suradnja s

veleprodajnim trgovcima, objašnjava se proces kupnje robe i načini plaćanja te izrada

kalkulacije.

U posljednjem dijelu, Zaključku, sintetizirani su svi važniji elementi istraživanja i sami

rezultati do kojih se je došlo rješavanjem problema i ostvarivanjem svrhe i samog cilja

istraživanja.

5

2. ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE

Da bi se razumjela vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje potrebno je proučiti

sam pojam, ulogu i značaj vanjske trgovine, zatim njen povijesni razvoj, te istaknuti

glavne prednosti i rizike koje ona nosi sa sobom.

2.1. Pojam, uloga i značaj vanjske trgovine

Gospodarska djelatnost koja obuhvaća sveukupnu razmjenu materijalnih i

nematerijalnih dobara između zemalja, odnosno svaku razmjenu robe ili neke vrste

usluga s inozemstvom naziva se vanjskom trgovinom.

Vanjskotrgovinska razmjena u kojoj se preko državne granice, odnosno carinske crte

odvija promet robom između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja, smatra se

vanjskom trgovinom u užem smislu.

Međunarodna razmjena koja osim robe, obuhvaća i promet kapitala i ljudi (turistički

promet), gospodarske usluge (tzv. „nevidljivi izvoz i uvoz“) i prijenos vijesti (npr.

telekomunikacijski promet), smatra se vanjskom trgovinom u širem smislu

(Andrijević,2005).

Vanjska trgovina obuhvaća ukupnost razmjene jedne zemlje s drugom te ima bitnu

ulogu u tržišnom gospodarstvu neke zemlje, njenom razvoju i ekonomskoj stabilnosti.

Porastom životnog standarda i razvojem kapitalizma, te prelaskom na strojnu

proizvodnju roba, vanjska trgovina je neovisno o društvenom, gospodarskom ili

političkom uređenju država, postala društveno nužna.Veliki značaj vanjske trgovine

ogleda se u tome da ona gospodarstvo neke zemlje opskrbi proizvodima koje ona sama

ne može proizvoditi, ili je proizvodnja tih proizvoda preskupa i nedovoljna za

zadovoljavanje domaće potražnje za tim proizvodom. Vanjska trgovina time može

utjecati na sprečavanje stvaranja monopola, prenagle promjene cijena i izjednačavanje

proizvodnih troškova s troškovima proizvodnje domaće robe sa istovrsnom inozemnom

robom. Pozitivne posljedice toga su potpunije korištenje domaćih proizvodnih

kapaciteta i povećanje ukupnog društvenog proizvoda pojedine zemlje.

6

2.2. Glavne prednosti i rizici vanjske trgovine

Vanjska trgovina uvelike ovisi o stupnju otvorenosti privrede neke zemlje, jer što je

zemlja otvorenija prema ostalim, to je međunarodno poslovanje s njima uspješnije.

Uvoze se sirovine, oprema, tehnologija, reprodukcijski materijal, kapital, gotovi

proizvodi namjenjeni investicijskoj ili osobnoj potrošnji i sve važno za razvoj

gospodarstva zemlje sudionice u vanjskotrgovinskom poslovanju. Urbanizacija, razvoj

transportnog sustava, ujednačavanje cijena na domaćem tržištu, poboljšanje

međusobnih gospodarskih odnosa s drugim zemljama samo su neke od prednosti

razvoja vanjske trgovine.

Poslovni subjekti obzirom na izraženije rizike u vanjskoj nego u unutarnjoj trgovini,

važan i velik dio u izvoznčkim poslovima moraju posvetiti politici osiguranja od

financijskih i robnih rizika (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).

Od potpisivanja kupoprodajnog ugovora, pa sve do isporuke robe, vanjskotrgovinski

posao prati opasnost od neuspjeha, mogućnost nastupa štete nad robom, neizvjesnost i

mnogo drugih različitih rizika.

Najveći i ključni rizik kupcu predstavlja da li će mu dogovorena roba uopće biti

isporučena i hoće li ona biti u dogovorenoj količini i kvaliteti koju je ugovorio. Naplata

isporučene robe u iznosu koji je dogovoren i u skladu s klauzulom o plaćanju,

predstavlja najvažniji rizik prodavatelju (Matić, 2004).

Kako bi se izbjegli mogući nesporazumi i sporovi, trgovci se najčešće služe pravilima

Incotermsa koja potpuno i precizno uređuju sva pitanja prijelaza rizika i podjele

troškova između ugovorenih strana.

Dio zemalja slijedi tradiciju rimskog prava u kojemu se prijelaz rizika vezuje za prijelaz

vlasništva, dok druge zemlje uređuju taj prijelaz na način Bečke konvencije, dakle

neovisno o prijelazu vlasništva (Mlikotin-Tomić,1999).

7

3. UVOZ U REPUBLICI HRVATSKOJ

Kako bi se pobliže objasnio uvoz u Republici Hrvatskoj potrebno je posebno obraditi:

1) pojam i vrste uvoza, 2) carinski sustav pri uvozu robe, 3) poslovne isprave u

vanjskotrgovinskom poslovanju, 4) sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim

uvozom, 5) stopa uvoza u RH nakon njenog ulaska u Europsku Uniju.

3.1. Pojam i vrste uvoza

Kupnja usluga i robe u inozemstvu, te plaćanje usluge i kupljene robe davateljima tih

usluga, odnosno inozemnim proizvođačima, obuhvaća pojam uvoza. Nabava robe ili

usluga koje se ne mogu osigurati ili se ne proizvode u okviru nacionalne privrede,

osiguravaju se uvozom. Uvoz omogućuje i nabavu neke robe ili usluge po jeftinijoj

cijeni od one po kojoj bi se takva roba ili usluga mogla nabaviti na domaćem tržištu.

Uvoz robe može imati različite namjene, o čemu ovisi i plaćanje odgovarajućih uvoznih

pristojbi i poreza na uvoz, odnosno daljni promet takvom robom. U gospodarskoj praksi

uobičajena je podjela uvoza prema namjeni na (Andrijanić, 2005: 256-257):

- opremu

- reprodukcijski materijal i sirovine

- rezervne dijelove za tekuće održavanje

- rezervne dijelove za investicijsko održavanje

- potrošni materijal

- osobnu potrošnju

- reprodukcijski materijal, sirovine i rezervne dijelove zbog proizvodnje za izvoz

- rezervni dijelovi za investicijsko održavanje uvozne opreme

- rezervni dijelovi za tekuće održavanje uvozne opreme

8

3.2. Carinski sustav pri uvozu robe

U praksi međunarodne razmjene postoje mnoge vrste carine i za njih postoje različiti

nazivi. Obzirom na temu ovog rada istaknut ćemo definiciju uvozne carine.

Roba koja prelazi carinsku crtu (granicu) i na nju se plaća carina, poseban porez koji se

pritom naplaćuje i obračunava naziva se carina. Svi uvoznici koji uvoze robu koja

podliježe carinjenju, dužni su platiti carinu. Time se carina smatra državnim prihodom,

ali ujedno služi i kako bi se domaće gospodarstvo zaštitilo od inozemne konkurencije

(Baban-Marijanović,1998).

Carine koje se obračunavaju i plaćaju na robu koja je uvezena, a za koju je propisano da

podliježe plaćanju carinskih pristojbi, nazivaju se uvozne carine. Važan su

intervencionistički instrument država kako bi zaštitile vlastitu unutarnju proizvodnju, a

mogu i znatno poboljšati i napuniti državni proračun jer su fiskalnog karaktera

(Andrijanić, 2005).

Za sav trgovinski promet između zemalja država članica EU carine su ukinute, a za

trgovinski promet s trećim zemljama uspostavljen jedinstveni sustav carinjenja uvoza i

izvoza. Od dana ulaska u Europsku uniju, u Hrvatskoj se primjenjuju carinski propisi

Europske unije i propisi koji su doneseni na temelju propisa Europske unije. Nadležna

carinska tijela provode carinske postupke za trgovinsku razmjenu zemalja članica sa

zemljama koje nisu članice EU i samo taj promet podliježe carinjenju i carinskom

nadzoru.

Suvremeni je hrvatski carinski sustav koncipiran tako da potiče i promiče što veću

liberalizaciju trgovine i razvitak svih ostalih oblika poslovne suradnje s inozemstvom.

Nakon puštanja u slobodan promet i nakon plaćanja carine i drugih davanja što ih je

carinska služba po posebnim propisima obvezna naplaćivati pri uvozu robe, strana

uvezena roba dobiva status domaće robe. Smatrat će se da je dug naplaćen kad ga

carinski dužnik plati ili odgovarajuće osigura.

Nakon unošenja robe, osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe i koja ju je

unijela u carinsko područje obvezna ju je podnijeti carinarnici. Od trenutka kada se roba

9

podnese carinarnici, sve dok se ne odredi dozvoljena uporaba ili postupanje s njom, ona

ima status robe u privremenom smještaju (Jokić, 2007).

Unos robe u carinsko područje Republike Hrvatske prikazano je u Shemi 1.

Shema 1: Unos robe u carinsko područje RH

Izvor: Jokić, T. (2007:94)

ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE HRVATSKE

CARINSKI NADZOR

1) ROBU SE PODNOSI CARINARNICI

2) PODNOSI SE (NE PODNOSI SE, AKO SE ROBU PREVOZI

TEMELJEM OBRASCA ATA I TIR) SKRAĆENU DEKLARACIJU ILI CARINSKU DEKLARACIJU ZA ODGOVARAJUĆI POSTUPAK

3) PODNOSI JE OSOBA KOJA JE PREUZELA ODGOVORNOST ILI

OSOBA KOJA JE ROBU UNIJELA U CARINSKO PODRUČJE

EVIDENTIRANJE SKRAĆENE DEKLARACIJE

PRIVREMENI SMJEŠTAJ ROBE, SAMO NA MJESTIMA I UVJETIMA KOJE JE ODOBRILA CARINARNICA

ROKOVI ZA ODREĐIVANJE CARINSKI DOPUŠTENOG POSTUPANJA ILI UPORABE (45 dana za robu u pomorskom ili riječnom

prometu, 20 dana za robu što se prevozi drukčije)

10

3.3. Poslovne isprave u vanjskotrgovinskom poslovanju

U vanjskotrgovinskom prometu izvršenje vanjskotrgovinskih poslova prate razni

dokumenti što ih izdaju i njima se koriste pojedini sudionici tog prometa. To su isprave

koje dokazuju nastanak neke poslovne obveze ili radnje i predstavljaju prava na zahtjev

za izvršenjem određene obveze nekog sudionika u vanjskotrgovinskom poslu.

Vanjskotrgovinskim dokumentom se dokazuje da je određeni posao uredno ugovoren,

da je za izvršenje posla dobivena dozvola i suglasnost mjerodavnog državnog organa,

da je sudionik obavio carinske formalnosti i sl.

U vanjskotrgovinskoj praksi poslovna dokumentacija se najčešće dijeli na transportne,

robne, carinske, bankovne dokumente, one o osiguranju robe, zatim dokumente u

međunarodnome prometu koji potvrđuju izvršenu inspekciju, te uobičajeni poslovni

dokumenti koji prate izvršenje vanjskotrgovinskih poslova.

Shema 2: Poslovne isprave u međunarodnoj trgovini robom

Izvor: Baković T, 2013, Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, EFZG, Zagreb

POSLOVNE ISPRAVE

ROBNE ISPRAVE

· Skladišnica

· Fakture

· Potvrde o

robi

PRIJEVOZNE ISPRAVE

· Teretni listovi

· Pomorske teretnice

· Isprave o osiguranju

robe

· Međunarodne špediterske potvrde

· Carinski dokumenti

· Karnet ATA

· Karnet TIR

11

3.3.1. Robne isprave

Robnim ispravama se smatraju svi vrijednosni papiri i dokumenti koji su povezani s

robom s kojom se ispostavljaju. Najvažnije robne isprave spomenute su u sljedećim

podjelama.

Fakture ( Baković,T 2013):

1.) Trgovačka faktura naziva se još i trgovački račun. Predstavlja osnovnu robnu

ispravu koju izdaje prodavatelj nakon što se pruži neka usluga ili isporuči roba.

Naslovljena je na kupca i poziva ga da plati uslugu ili isporučenu robu.

2.) Proforma faktura smatra se predračunom. Predstavlja ponudu koju nudi

izdavatelj, a izdaje se u obliku fakture. Sastoji se od dodatnih klauzula kao što

su: rok isporuke i rok do kojeg vrijedi, način plaćanja i prijevoza, opseg i vrsta

osiguranja od rizika. Služi za izradu pretkalkulacije.

3.) Predfaktura ne može biti temelj za plaćanje. Pojavljuje se kada se posluje s

robom koja prilikom transporta podliježe znatnom gubitku u težini.

4.) Konzularna faktura potvrđuje porijeklo i cijenu robe. Zemlja koja uvozi robu

ima svog konzularnog predstavnika koji je mjerodavan za zemlju iz koje je

prodavatelj robe i on potpisuje i potvrđuje fakturu.

5.) Carinska faktura je isprava kojom se utvrđuje carinska vrijednost robe koja se

uvozi. Predstavlja i potvrdu kojom se potvrđuje porijeklo robe, odnosno da roba

potiče iz zemlje izvoza.

6.) Specifikacija robe se pojavljuje kod pošiljki koje imaju velik broj različitih

artikala koji se vode pod različitim tarifnim brojevima.

7.) Lista pakiranja olakšava manipulaciju robom i njeno razvrstavanje jer sadrži

robu popisanu po koletima i paketima od koje se sastoji jedna pošiljka.

Skladišnica je isprava kojom se potvrđuje da je javno skladište koje ju i izdaje, primilo

robu na čuvanje te se obvezuje predati je deponentu.

Špediterska skladišna potvrda (FIATA) je vrsta isprave u kojoj špediter potvrđuje da je

od deponenta primio robu i smjestio je na svoje skladište. Njome se obvezuje da će

deponentu predati robu.

12

Potvrde o robi ( Baković,T 2013):

Potvrde o podrijetlu služe kao dokumenti u kojim izdavatelj robe potvrđuje njeno

porijeklo, odnosno da proizvod potiče iz zemlje u kojoj je izdan.

Potvrda o izravnoj pošiljci, je dokument koji pribavlja izvoznik na zahtjev kupca.

Carinske vlasti njome potvrđuju da se je roba prevezla u obliku izravne pošiljke.

Potvrda o kvaliteti robe je isprava koju izdana od strane organizacije registrirane za

kontrolu kvantitete i kvalitete robe. Potvrđuje da je predmetna roba pregledana i navodi

rezultate koje je organizacija analizirala.

Potvrda o krajnjem korisniku je izdana isprava od strane kupca na prodavateljev

zahtjev. Predstavlja jamstvo kupcu da su on ili njegov komitent krajnji korisnici robe.

3.3.2. Prijevozne isprave

Prijevoznim ispravama smatraju se sve isprave koje u tijeku prijevoza robu prate od

mjesta polazišta do mjesta odredišta. Tu ubrajamo (Matić, 2004):

Pomorska teretnica je isprava izdana od strane brodara na zahtjev krcatelja.

Predstavlja potvrdu da je roba primljena. Potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu.

Važne pomorske teretnice su linijska pomorska teretnica, čarter teretnica, čista

teretnica, nečista teretnica, neprenosiva teretnica, teretnica s klauzulom primljeno na

ukrcaj i teretnica s klauzulom “ukrcano na brod”.

Teretni listovi su unificirani su te se izdaju dvojezično. Ne predstavljaju vrijednosne

dokumente.

Najvažniji teretni listovi su međunarodni teretni list u cestovnom prometu, za

međunarodni riječni prijevoz, zračni tovarni list, pomorski teretni list, međunarodni

željeznički tovarni list.

Međunarodne špediterske potvrde su isprave koju izdaju špediteri nakon što robu

preuzmu na otpremu. Najvažnije za istaknuti su špediterska prijevozna potvrda,

13

špediterska potvrda o primitku, kurirske i poštanske potvrde, špediterska teretnica za

mješoviti prijevoz (FBL).

Isprave o osiguranju čine ugovor o osiguranju i polica osiguranja. Neke od važnijih

isprava o osiguranju koje valja spomenuti su pojedinačna i generalna polica

osiguranja, potvrda o osiguranju, certifikat osiguranja, itd.

Carinski dokumenti su jedne od najvažnijih isprava koje sudionici u

vanjskotrgovinskom poslovanju moraju poznavati i imati, a od najvažnijih carinskih

dokumenta koje valja objasniti je Jedinstvena carinska deklaracija (JCD). Osnovna je

carinska isprava koja se koristi kao jedinstveni carinski formular od 1.siječnja 2000.

godine za sve vrste carinskih postupaka.

Karnet TIR je carinski dokument koji se prilikom prijelaza iz jedne zemlje u drugu

primjenjuje za ubrzavanje i pojednostavljenje carinskih formalnosti vezanih za cestovna

motorna vozila. On carinskim vlastima znači jamstvo nekog osiguratelja, kako će dođe

li u postupanju s karnetom TIR do nekih poteškoća, sva carinska davanja biti plaćena.

Karnet ATA omogućuje da se neka robe uveze privremeno, bez da se plati carina i

porez. Uvjetuje da se privremeno uvezena roba mora u neizmijenjenu stanju vratiti u

inozemstvo, najduže u roku od godine dana .

14

3.4. Sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom

Značajno mjesto u ukupnoj proizvodnji Hrvatske zauzimala je industrijska proizvodnja,

sve do pojave recesije. Uz nju su se isticale petrokemijska i prerađivačka industrija i

brodogradnja. Proizvodnja u građevinskom sektoru i u energetici, također je bila

značajna u gospodarstvu Hrvatske. U procesu tranzicije ugušena su pojedina poduzeća,

a mnoga od njih su stradala i u Domovinskom ratu. Tijekom tih godina tako su se

ugasile brojne tvornice tekstilne, drvne, kožarske i metalne industrije. Blagi gospodarski

oporavak koji Hrvatska bilježi u zadnje vrijeme, vidljiv je i u pojedinim industrijama

koje sudjeluju u vanjskoj trgovini i ostvaruju pozitivne rezultate. Vodeće industrijske

grane, prema ukupnom prihodu su proizvodnja duhana, hrane i pića, zatim naftna i

kemijska industrija.

Prema novim podacima Državnog zavoda za statistiku, usklađenim sa Standardnom

međunarodnom trgovinskom klasifikacijom, u tabličnom prikazu izdvajamo odnos

izvoza i uvoza po sektorima u razdoblju od siječnja 2014. - siječnja 2015. godine.

Tablica 1: Izvoz i uvoz po sektorima, od siječnja 2014. do siječnja 2015. god. (SMTK)

Izvoz (Export) Uvoz (Import)

I.2014. I.2015. Indeksi I.2015./I.2014. I.2014. I.2015. Indeksi I.2015/I.2014.

UKUPNO 766684 739365 96,4 1276871 1129507 88,5

Hrana i žive životinje 90405 106329 117,6 130601 125820 96,3

Pića i duhan 9477 8304 87,6 13892 12945 93,2

Sirove materije,osim goriva 64098 72280 112,8 24166 20799 86,1

Mineralna goriva i maziva 121318 65382 53,9 314845 148778 47,3

Životinjska i biljna uslja i masti 1255 1590 126,7 6061 3888 64,2

Kemijski proizvodi 75497 66565 88,2 164832 170819 103,6

Proizvodi svrstani prema mater. 127146 118567 93,3 218287 215662 98,8

Strojevi i prijevozna sredstva 152517 159989 104,9 259531 262462 101,1

Razni gotovi proizvodi 113796 132813 116,7 143588 167950 117

Izvor: Izrada autorice prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2015.

15

Iz priložene tablice jasno je vidljivo kako u većini sektora još uvijek znatno prednjači

uvoz pred izvozom. U usporedbi ukupnog uvoza u siječnju 2015. godine sa podacima

ukupnog uvoza iz siječnja prethodne godine vidi se blago smanjenje za 147 364 eura, no

smanjenje uvoza pratilo je i ukupno smanjenje izvoza za 27 319 eura. Izvoz se je

značajno povećao jedino u sektoru sirovih materija, i paralelno tome se smanjio uvoz

istih u 2015. godini.

Vrijednost uvoza u 2014. godini viša je od prethodne dvije godine i iznosi 4,3%.

Povećanje godišnjeg uvoza rezultat je povećanog uvoza naftnih derivata, motornih

vozila, odjeće i prehrambenih proizvoda. Najviše se smanjio uvoz sirove nafte nakon

što je na svjetskom tržištu zabilježen pad cijene ( Ministarstvo vanjskih i europskih

poslova, 2015 ).

Hrvatska ima dobre uvjete za nastavak povećanja izvoza, iako su potrebne mnoge

gospodarske promjene i poticanja kako bi se to ostvarilo. Kako bi mogla pratiti strano

tržište, Hrvatska mora nastaviti sa smanjivanjem robnog deficita i ujedno omogućiti i

poticati rast produktivnosti unutar države kako bi se postiglo željeno povećanje

konkurentnosti u vanjskoj trgovini.

3.4.1. Prijedlozi za poboljšanje robne razmjene Republike Hrvatske

Sektor gospodarstva koji čini znatan dio ukupne zaposlenosti Hrvatske i zauzima

većinski dio u strukturi BDP-a je prerađivačka industrija. U ukupnom izvozu trenutno

zauzima najveći udio. Obzirom na obećavajuće pomake, prerađivačka industrija bi

mogla biti jedna od glavnih strateških odrednica i oslonaca za gospodarstvo Republike

Hrvatske. Industrijski sektor da bi bio konkurentan i efikasan mora se neprekidno

prilagođavati i reagirati na promjene u okruženju, te usmjeravati svoje aktivnosti prema

strukturnim reformama i prilagoditi se zahtjevima tržišta. Država bi trebala

unaprijeđivati uvjete za vanjskotrgovinske aktivnosti i time pridonositi efikasnijem

funkcioniranju tržišta. Država bi također trebala pridonositi stvaranju povoljnog

poduzetničkog okvira i intervenirati samo u slučajevima tržišnih neuspjeha.

16

Kako bi se ostvario cilj poticanja gospodarskog rasta i postizanja konkurentnijeg

gospodarstva, hrvatska Vlada je odredila temeljne ciljeve poznate kao „5I“: Investicije-

Izvoz-Industrija-Inovacije-Integracije. Industrijska proizvodnja te poticaj novim

investicijama, koji bi trebao otvoriti nova radna mjesta i povećati inovacijski potencijal

u gospodarstvu, treba biti izvozno orijentiran. Vlada i Ministarstvo kao prioritet

postavljaju obveznu reindustrijalizaciju zemlje, ostvarivanje potpune energetske

sigurnosti te stvaranje povoljnijeg poslovnog i investicijskog okruženja. Primjena ovih

mjera trebala bi omogućiti promjenu strukture zaposlenih, utjecati na povećanje broja

novozaposlenih te bi trebala rezultirati povećanjem izvoza i same produktivnosti

(Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015 ).

U Hrvatskoj je potrebno poduzimati aktivnosti u obliku podizanja konkurentnosti i

proizvodnje proizvoda s višom dodatnom vrijednošću kako bi se mogao kontinuirano

ostvarivati gospodarski rast i ekonomski prosperitet. Obzirom da je Hrvatska naspram

ostalih zemalja Europske Unije tek jedno malo gospodarstvo u razvoju koje zahtjeva

mnoge promjene, za vidljive pomake i napredak, bit će potreban duži vremenski period.

3.4.2. Očekivana poboljšanja u 2016.godini

Ekonomski institut u Zagrebu, napravio je projekciju s odabranim makroekonomskim

pokazateljima koji najbolje mogu prikazati kakve se promjene očekuju do kraja ove

godine i u 2016. godini.

Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj za 2016.godinu

prikazana su u Tablici 2.

17

Tablica 2: Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj za 2016.g.

2015.

projekcija

2016.

projekcija

BDP, realni (postotna promjena) 0,2 0,8

Potrošnja kućanstva, realna (postotna promjena) 0,0 0,2

Investicije, realne (postotna promjena) -1,5 2,2

Izvoz roba i usluga (postotna promjena) 3,5 3,6

Uvoz roba i usluga (postotna promjena) 1,8 2,8

Potrošačke cijene (postotna promjena) 0,1 1,0

Stopa registrirane zaposlenosti (u %) 19,0 18,5

Izvor: izrada autorice prema podacima Ekonomskog instituta, Zagreb, 2015

U Hrvatskoj se do kraja ove godine ne očekuju neke značajnije promjene u

gospodarskom napretku. Prema priloženoj projekciji očekuje se nulta stopa rasta

potrošnje kućanstava, rast BDP-a 0,2%, te da će potrošačke cijene ostvariti blagi rast od

0,1% u 2015.godini. Oporavak gospodarstva i potrošnje očekuje se tek u 2016.godini s

predviđenom stopom rasta BDP-a od 0,8% i smanjenjem stope registrirane

nezaposlenosti s 19% na 18,5%.

18

3.5. Trgovina na malo

Među najvažnije dijelove i kao visoko razvijena grana hrvatskoga gospodarstva smatra

se trgovina. Posebnu važnost i ulogu u tom sektoru ima maloprodaja. Hrvatska se preko

trgovine počinje ubrzano globalizirati što ovom sektoru daje posebnu ulogu u

gospodarskom životu države. Zahtjeve tržišta u praćenju suvremenih svjetskih trendova

i nužnost prilagođavanja poslovanja mnogih poduzetnika, postavlja upravo trgovina. Iz

tih razloga važnost i napredak trgovine i njenog sektora trebao bi biti u interesu

cjeloukupnog gospodarstva. Pravni temelj trgovanja robom nastoji voditi računa

ravnopravno i o zaposlenicima i o potrošačima na dobrobit cjeloukupne društvene

zajednice. Poštivanje prava potrošača i konstantno unapređivanje opskrbljenosti robama

udaljenih i izoliranih područja samo je jedna od smjernica razvoja trgovine u Hrvatskoj.

Da bi se osigurao ravnomjeran razvoj trgovine i da bi se koordinirale aktivnosti i obveze

vezane za slobodu kretanja roba i pružanja usluga u skladu s unutarnjim tržištem

Europske unije, nadležna je Uprava za trgovinu i unutarnje tržište Ministarstva

gospodarstva. Ona donosi i provodi mjere za stvaranje boljih uvjeta za ravnomjeran

razvoj trgovine Republike Hrvatske.

Distributivna trgovina u BDP-u ima udio od približno 10%.Od ukupnog broja

zaposlenih osoba u RH, upravo u trgovini je zaposleno oko 22,1%. Ukupan broj

pravnih osoba koje su registrirane u trgovini zauzima 28,1% gospodarskih

subjekata ( Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015).

Kretanja u gospodarstvu uvelike utječu kako na cijeloukupnu trgovinu tako i na

trgovinu na malo. Negativne trendove hrvatsko gospodarstvo bilježi od početka krize

kada je počelo razdoblje smanjenja BDP-a, visoke nezaposlenosti, niskih plaća i

zaduženosti hrvatskog stanovništva. Posljedice toga su pad potrošnje kućanstava,

nastanak potrošačkog pesimizma među stanovništvom, a to utječe i na pad prometa

trgovine na malo. Očekuje se da će se hrvatsko gospodarstvo narednih nekoliko godina

blago oporaviti, te da će doći do gospodarskog rasta glavnih vanjskotrgovinskih

partnera Republike Hrvatske čime će se Hrvatska nastojati orijentirati više na izvoz.

U sljedećem grafikonu prikazuje se blagi oporavak prometa trgovine na malo unazad

zadnje dvije godine u razdoblju siječanj 2013.- siječanj 2015.godine.

19

Grafikon 1: Promet u trgovini na malo ukupno - desezonirana i trend serija, 2010. = 100

Izvor: Ekonomski institut, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, 2015.

Na međugodišnjoj razini u trgovini na malo u 2014. godini realni promet kumulativno je

povećan za 0,4%. Rast nominalnog prometa zabilježen je u siječnju 2015. godine za

0,5%, a pad cijena iznosio je 2,2%. Navedene promjena rezultirale su rastom realnog

prometa od 2,7%. Oporavak trgovine na malo vidljiv je kretanjem desezoniranog

prometa u siječnju 2015. gdje je on veći za 3% u odnosu na siječanj 2014. godine.

3.5.1. Trgovina na malo u EU-u i Hrvatskoj

Zemlje koje bilježe veći BDP po stanovniku mogu ostvariti ekonomije obujma i samim

time imaju i veći maloprodajni promet. Direktan zaključak toga je da je gospodarski rast

od izuzetno velike važnosti za sam rast maloprodajnog prometa.

20

Europsko gospodarstvo (EU-28) zabilježilo je blagi oporavak u 2014. godini gdje je

realni BDP porastao za 1,3%. Iflacija je iznosila 0,6%, a potrošnja kućanstva porasla je

za 1,3%. Hrvatska je u 2014. godini još uvijek bilježila negativnu stopu rasta BDP-a i

time ostala u slabijoj skupini zemalja Europske unije (European Commission, 2015).

U EU-28 realni promet u trgovini na malo (G47) u 2014.godini u odnosu na 2013.

godinu bilježio je rast od 1,9%. Promet je rastao općenito u svim zemljama Europske

unije osim u Finskoj (-1,0%), Malti (-0,9%), Grčkoj (-0,4%) i Sloveniji (-0,3%). U

2014. godini najveći rast realnog prometa bilježio je Luksemburg sa čak 8,2 %, zatim

Estonija sa 7,1% i Rumunjska sa 6,4%. Trgovina na malo u Hvatskoj bilježi 48,5% nižu

proizvodnost rada od prosjeka EU-a. Prosječne plaće zaposlenih u trgovini na malo u

Hrvatskoj su niže čak za 49% od prosjeka EU-a (Anić, 2015).

Ekonomska situacija u Hrvatskoj u vidu niskih plaća, slabe potražnje i općenito

potrošačkog pesimizma, ima za posljedicu nisku proizvodnost rada. Stanje u državi nije

motivirajuće za radnike i u kombinaciji sa sporim promjenama u gospodarskom

sustavu, Hrvatska teže ostvaruje rast maloprodajnog prometa.

3.6. Uspješnost poduzetnika u Hrvatskoj

Ekonomska situacija u zemlji, nestabilnost zakona po pitanju poduzetništva i česte

promjene koje se uvode onemogućuju hrvatskim poduzetnicima, ali i stranim ulagačima

provođenje planirane strategije i kontinuiran razvoj i napredak. Država zadnjih godina

nastoji poboljšati situaciju raznim mjerama i poticajima poduzetničkih projekata, te

raznim strategijama koje trebaju omogućiti i osigurati put razvoja. Poduzetništvo s

obzirom na svoju trenutnu veličinu u Hrvatskoj, ima mogućnost najbržeg rasta i razvoja.

Prema preliminarnim rezultatima poslovanja poduzetnika RH za 2014. godinu, neto

dobit iznosila je 14 milijardi kuna, koju je ostvario 102.251 poduzetnik. Hrvatski

poduzetnici, njih 104.470 (ovom prilikom ne ubrajajući banke, osiguravajuća društva i

ostale financijske institucije), imali su 830.116 zaposlenih 2014. godine, što čini 14.620

zaposlenih više nego 2013. godine (Fina, 2015).

21

Uspjeh poduzetnika u 2014.g. prikazat će se sljedećom tablicom.

Tablica 3: Financijski rezultati poslovanja poduzetnika Hrvatske u 2014. godini (mil.kn)

Opis 2013. 2014. Indeks

2014./2013.

Broj zaposlenih 815.496 830.116 101,8

Ukupni prihodi 599.136 618.791 103,3

Ukupni rashodi 591.215 604.884 102,3

Dobit prije oporezivanja 33.896 39.147 115,5

Gubitak prije oporezivanja 25.974 25.240 97,2

Porez na dobit 3.849 4.153 107,9

Dobit razdoblja 29.737 34.904 117,4

Gubitak razdoblja 25.664 25.150 98,0

Konsolidirani financijski rezultat

(dobit ili gubitak razdoblja) 4.073 9.754 239,5

Izvoz 96.908 106.090 109,5

Uvoz 103.654 98.859 95,4

Trgovinski saldo (izvoz minus uvoz) -6.746 7.231 -

Prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom 4.819 4.878 101,2

Izvor podataka: Fina, Registar godišnjih financijskih izvještaja, 2015.

U 2014. godini ostvareno je 618,8 milijardi kuna ukupnog prihoda, ukupni rashodi

iznosili su 604,9 milijardi kuna, a ostvarena neto dobit 9,8 milijardi kuna. U odnosu na

2013. godinu vidljivi su pozitivni pomaci u vidu povećanja broja zaposlenih za 1,8%,

povećanja ukupnih prihoda za 3,3%, ukupnih rashoda za 2,3%, a dobit razdoblja

povećala se za značajnih 17,4%. Obzirom na 2013. godinu gubitak razdoblja smanjio se

za 2%, a rezultat toga je povećanje konsolidiranog financijskog rezultata za 139,5%.

22

4. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE

Hrvatska pripada skupini zemalja koje imaju visok stupanj vanjske trgovine u

društvenom proizvodu, malo domaće tržište s nepotpunom učinkovitošću proizvodnje

koja je uglavnom namijenjena domaćim potošačima. Na polju vanjskotrgovinske

razmjene vidljiv je rastući robni deficit, koji ujedno predstavlja glavni problem

hrvatskog gospodarstva. Deficit ukupne robne razmjene javlja se uzastopno iz godine u

godinu kao posljedica krize i recesije koja je zahvatila Hrvatsku kao i njene susjedne

zemlje u toku zadnjeg desteljeća. Nekadašnja ratna zbivanja na ovim prostorima, dovela

su Hrvatsku i do gubitka tržišta, pada industrijske djelatnosti, smanjenja izvoza i ostalih

negativnih posljedica koje su utjecale na sveukupno gospodarstvo zemlje od kojih se

Hrvatska još nije uspjela u potpunosti oporaviti. Vanjskotrgovinska razmjena roba s

inozemstvom se posljednjih godina počela konstatno povećavati, ali ona je još uvijek

većinom temeljena na uvozu roba i usluga. Takve situacije duplo bržeg porasta uvoza u

odnosu na izvoz pridonose daljnjem širenju deficita.

4.1. Analiza robne razmjene Republike Hrvatske

Dvostruko veći uvoz od izvoza je nažalost još uvijek hrvatska realnost. Iako Hrvatska

ima povoljne klimatske uvjete, plodnu zemlju koju ovisno o regijama krasi i raznolikost

tla, brojne izvore pitke vode i ostale prirodne uvjete za razvoj domaće proizvodnje,

poražavajuća je činjenica o velikom uvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Minimalne su šanse da će na policama raznih trgovačkih lanaca prevladavati domaći

proizvodi jer Hrvatska uvozi meso, mlijeko, med, razno povrće poput mrkve i

krastavaca, češnjaka i razne druge.

Od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je uvoz povećala za 240 milijuna dolara. Hrvatska

je uvezla prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda već početkom 2014. godine u

vrijednosti od 685.619.138 dolara, dok je vrijednost izvoza iznosila tek 377.957.922

dolara (Stojisavljević A., 2014).

23

U 2012. godini potrošeno je 2,53 milijarde dolara na uvoz hrane. Prema podacima

Hrvatske gospodarske komore taj trošak je u 2014. godini skočio na 3,06 milijardi

dolara. Nakon ulaska u članstvo Europske Unije kontinuirano raste uvoz mliječnih

proizvoda, dok proizvodnja i izvoz bilježe pad. Ukupan uvoz svih vrsta mesa u

2014.godini, prema bazi podataka iz Croatiastočara, bilježio se u iznosu od 120.515

tona, a to je više za 52% nego 2012. godine. Sličan slučaj bilježi i uvoz svih vrsta

mesnih proizvoda, koji je za 20% veći u 2014. u odnosu na 2012. godinu. Manji izvoz

bilježi se u istom razdoblju i istom iznosu od 20%. Ulazak Hrvatske Europsku Uniju uz

nisku kupovnu moć potrošača, a visok trend uvoza finalnih proizvoda, u Hrvatskoj je

uzrokovao nastanak deflacije potrošačkih cijena mliječnih proizvoda, mesa i ostalih

mesnih proizvoda ( Babić B.,2015 ).

Poražavajući su podaci o količini uvoza prehrambenih proizvoda i svega onoga što

Hrvatska sama proizvodi i može proizvesti, ali u nedovoljnoj mjeri za konkurentnu

ponudu na domaćem tržištu. U Hrvatskoj vlada loša ekonomska situacija niske kupovne

moći, potrošačkog pesimizma, nelikvidnosti sektora i nedostatka poslovne strategije, a

visoka stopa PDV-a nimalo ne olakšava ionako otežano financiranje proizvođačima, ali

i samim potrošačima. Hrvatski potrošači sve češće posežu za stranim uvoznim

proizvodima zbog povoljnijih i konkurentnijih cijena od onih koje trenutno mogu

ponuditi hrvatski proizvođači. Teško stanje u zemlji odrazilo se na potrošače tako da

moraju više voditi računa o tome na koji način troše svoja financijska sredstva, pa su

tako jeftiniji uvozni proizvodi sve češće njihov jedini izbor. Posljedica ponašanja

kupaca dovodi do nedovoljne pokrivenosti uvoza izvozom iz godine u godinu, pa

Hrvatska tako uvozi većinu osnovnih proizvoda i namirnica koje i sama proizvodi u

daleko kvalitetnijim uvjetima, a izvozi znatno manje od svojih mogućnosti. Na

jedinstvenom tržištu Europske unije isključivo vrijedi princip konkurentnosti i

učinkovitosti i Hrvatska bi se tome trebala prilagoditi raznim promjenama u svojoj

politici.

Najveći pad cijena u 2014. godini bilježen je padom cijene povrća 6,4%, odjeća je imala

pad od 5,2%, voće 4,7%, a prometna sredstva pad od 4,4% u odnosu na 2013. godinu.

Cijene su smanjene kod prehrane za 2,3%, a informatička oprema postala je dostupnija

padom cijena za 3,5%. Ako u skorije vrijeme ne dođe do količinskog rasta potražnje,

24

obzirom na deflaciju cijena, prihodi se poduzećima smanjuju, što može uzrokovati

smanjenje investicija i proizvodnje što za posljedicu može dovesti do neželjenog

dodatnog rasta nezaposlenosti i otežane otplate dugova (Anić, 2015).

Kako bi se pobliže objasnilo gospodarsko i ekonomsko stanje Hrvatske, sljedeća tablica

prikazuje odabrane makroekonomske pokazatelje u razdoblju od 2011.-2015.godine

kroz postotne promjene.

Tablica 4: Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja od 2011. - 2015.god.

2011. 2012. 2013. 2014. 2015./1.

BDP, realni (postotna promjena) 0,0 -2,0 -0,9 -0,4 -

Potrošnja kućanstva, realna (postotna promjena) 0,2 -3,0 -1,3 -0,7 -

Državna potrošnja, realna (postotna promjena) -0,6 -0,8 0,5 -1,9 -

Bruto investicije, realne (postotna promjena) -6,4 -4,6 -1,0 -4,0 -

Uvoz roba i usluga ( postotna promjena) 1,3 -2,1 3,2 3,0 -

Izvoz roba i usluga (postotna promjena) 2,0 0,4 3,0 6,3 -

Industrijska proizvodnja, fizički obujam (postotna

promjena)

-1,2 -5,5 -1,8 1,2 -

Potrošačke cijene ukupno (međugodišnja postotna

promjena)

2,3 3,4 2,2 -0,2 -0,9

Proizvođačke cijene, domaće tržište (međugodišnje

postotne promjene)

5,8 6,9 -2,6 -3,4 -5,6

Prosječna bruto plaća, ukupno (u kunama) 7.796 7.875 7.939 7.953 7.977

Prosječna bruto plaća, trgovina na malo (u kunama) 5.645 5.565 5.671 5.751 5.759

Stopa registrirane nezaposlenosti (u %) 18,7 21,2 20,2 19,7 20,3

Izvor: izrada autorice prema podacima Državnog zavod za statistiku i Hrvatske narodne banke

U Tablici 4. jasno je vidljiv najveći pad 2014. godine koje čine bruto investicije sa

padom od 4%. Državna potrošnja također je smanjena za 1,9%, a jedna od najuočljivijih

promjena su smanjenje potrošačkih i proizvođačkih cijena u 2014.godini. Smanjenje za

0,2% bilježe potrošačke cijene, a proizvođačke cijene smanjile su se čak za 3,4% u

2014. godini. Smanjenje cijena za posljedicu ima pojavu deflacije, koja Hrvatskoj može

donijeti rast realnog prometa i rast realnog dohotka stanovništva jer će smanjenje cijena

pozitvno utjecati na bolju potrošnju kućanstava. Deflacija koja je posljedica slabe

potražnje i niskih cijena na svjetskom tržištu, s druge strane može otežati izlazak

25

domaćeg gospodarstva iz recesije jer niže cijene paralelno smanjuju i prihode od PDV-

a, što automatski loše utječe na državni proračun.

4.2. Robna razmjena RH s inozemstvom

U međunarodnoj trgovini i vanjskotrgovinskim odnosima Hrvatske s ostalim zemljama,

Hrvatska bilježi gotovo dvostruko viši uvoz proizvoda od izvoza, što nastavlja

negativan trend robnog deficita koji se nastavlja negativno odražavati na razvoj

hrvatskog gospodarstva.

Najviše proizvoda Hrvatska uvozi iz Njemačke, Italije, BiH, Kine, Austrije, Rusije, i

Azerbajdžana, izvozi u Austriju, BiH, Italiju, Sloveniju, Srbiju, Njemačku, Rusiju,

Ujedinjeno Kraljevstvo i Mađarsku. Gotovo dvije trećine svoje vanjske trgovine

Hrvatska ostvaruje sa zemljama Europske unije, u najvećoj mjeri to su Italija,

Njemačka, Austrija i Slovenija ( Hrvatska.eu, 2015).

Tijekom 2014. godine, Hrvatska je nastavila većinu robne razmjene ostvarivati s

članicama Europske unije, od kojih je ostvarila čak 76,7% robnog uvoza, a prema njima

izvezla gotovo 64% ukupnog robnog izvoza. Najviše roba, vrijednosti 2,6 milijarde

eura, Hrvatska je uvezla iz Njemačke, što predstavlja 11,9% više od uvoza iz

2013.godine. Drugi najviši ostvareni uvoz je onaj iz Italije u vrijednosti od 2,45

milijardi eura, što je više za 12,9% nego u 2013.godini. Treće mjesto zauzima uvoz iz

Slovenije, koji je manji za 2,3% od prethodne 2013.godine, a iskazuje se u vrijednosti

od 1,85 milijardi eura. U zemlje CEFTA-e (Crna Gora, BIH, Albanija, Kosovo, Srbija,

Makedonija i Moldavija) hrvatski izvoz je u 2014. godini porastao na 2 milijarde eura,

odnosno za 11,2%, dok se uvoz iz istih pozitivno smanjio na 900,9 mil. eura, odnosno

za 8% ( Izvozni portal,2015).

Sljedeći grafikon prikazuje robnu razmjenu RH s inozemstvom u razdoblju od siječnja

2014. godine do siječnja 2015.godine.

26

Grafikon 2.: Robna razmjena RH s inozemstvom od siječnja 2014. do siječnja 2015.

Izvor: Državni zavod za statistiku, 28.6.2015.

Iz navedenog grafa je jasno vidljivo da uvoz još uvijek znatno prednjači pred izvozom

dobara. Prema privremenim podacima, uvoz Republike Hrvatske je u siječnju 2015.

godine iznosio 8,6 milijardi kuna, a ukupan izvoz 5,7 mlrd. kuna. Vanjskotrgovinski

deficit, također u siječnju, bilježio je iznos od 3,0 milijardi kuna što pokazuje pozitivne

pomake smanjenja vanjskotrgovinskog deficita u odnosu na siječanj 2014.godine kada

je on iznosio 4 milijarde kuna.

27

5. PRIPREMNA FAZA UVOZNOG POSLA

Da bi se uspješno obavio neki uvozni posao, za njega je potrebna dobra priprema.

Pripremna faza uvoznog posla sastoji se od istraživanja tržišta, uspostavljanja poslovnih

odnosa s dobavljačima, odabir najbolje ponude te izrada pretkalkulacije.

U pripremnoj fazi uvoznog posla nastoji se prikupiti što više ponuda potencijalnih

inozemnih dobavljača, da bi se na kraju mogla odabrati najpovoljnija i najisplativija

ponuda. Uvoznik mora pripaziti na pronalaženje optimalnog broja potencijalnih

dobavljača jer mu premalen broj sužava mogućnost odabira najpovoljnijeg izbora, a

prevelik broj mu povećava troškove. Domaći uvoznik mora s potencijalnim

dobavljačem dogovoriti detaljno sve uvjete kupnje i plaćanja operativnog izvršenja

uvoznog posla i zaključnih radnji vezanih za obračun, naplatu i evidentiranje uvozne

dokumentacije.

Pripremne radnje obuhvaćaju sve poslove koji prethode sklapanju kupoprodajnog

ugovora. U shemi tipičnoga indirektnog uvoznog posla to su sljedeće radnje

(Matić,2004: 263-264):

1. upit domaćeg kupca uvozniku

2. potvrda primitka upita

3. upiti uvoznika inodobavljačima

4. ponude inodobavljča

5. upit uvoznika otpremniku

6. ponuda otpremnika

7. pretkalkulacija

8. prihvat ponude najpovoljnijeg inodobavljača

9. kupoprodajni ugovor

Upit domaćeg kupca uvozniku je poslovno pismo ili neka druga slična poslovna

komunikacija u kojoj kupac traži od uvoznika da mu pribavi najpovoljniju ponudu za

točno određenu količinu određenog artikla.

28

Uvoznik šalje komitentu potvrdu primitka upita i obećava kako će u najskorije

vrijeme pribaviti traženu ponudu.

Upiti uvoznika inodobavljačima jesu prvi koraci u pribavljanju najpovoljnije ponude

koju traži domaći kupac. Željeći biti siguran u to da postiže najpovoljniju cijenu,

uvoznik se redovito obraća na adrese više dobavljača iz više zemalja. Po primitku upita

inozemni dobavljači ispituju bonitet našeg uvoznika i poduzimaju druge radnje potrebne

za formiranje svoje ponude.

Čvrste ponude inozemnih dobavljača jesu njihova neopoziva obećanja da će do

određenog roka isporučiti točno određenu robu na točno određenom paritetu i po

određenoj cijeni.

Nakon što je primio ponude inozemnih dobavljača, domaći uvoznik treba izabrati

najpovoljniju. Kako se radi o ponudama iz različitih zemalja, na različitim paritetima i s

različitim cijenama, uvoznik ih najprije treba svesti na „zajednički nazivnik“. Za to su

mu potrebni i podaci o troškovima dopreme robe koji nisu uključeni u ponude

inozemnih dobavljača. Stoga se on obraća svom otpremniku.

Upit uvoznika otpremniku je poslovno pismo u kojemu on traži precizne podatke o

troškovima prijevoza, osiguranja i svim drugim troškovima dopreme robe iz inozemstva

za sve ponuđene paritete.

Ponuda otpremnika uvozniku je odgovor otpremnika na primljeni upit. U njoj on daje

tražene podatke i izjavljujesvoju spremnost da organizira dopremu i carinjenje robe od

dobavljača za koje se uvoznik odluči.

Pretkalkulacija je računski postupak uz pomoć kojeg uvoznik izračunava koja je

ponuda najpovoljnija. U uvoznom poslu rabi se progresivna metoda uz pomoć koje se

sve primljene ponude preračunavaju na isti paritet ili, matematičkim riječnikom, na

najmanji zajednički nazivnik.

Nakon što se izradi pretkalkulacija uvoznog posla i ustanovi koja je ponuda

najpovoljnija, uvoznik će odgovoriti na sve primljene ponude i prihvatiti najpovoljnjiju.

29

Prihvat ponude najpovoljnijeg dobavljača je izražavanje suglasnosti s ponuđenim

uvjetima i formalni čin sklapanja posla. Drugim riječima prihvatom ponude

najpovoljnijeg dobavljača sklopljen je i kupoprodajni ugovor s inozemnim partnerom.

5.1. Istraživanje tržišta

Poduzeće koje se bavi poslovima uvoza mora dobro analizirati sve prednosti i

nedostatke inozemnog tržišta s kojeg namjerava nabavljati robu i vršiti uvoz, te se

dobro informirati o svim detaljima prije bilo koje poslovne aktivnosti. Prije uvoza

potrebno je dobro ispitati i situaciju na domaćem tržištu. Potrebno je dobro analizirati

kakva potražnja vlada za kojom vrstom proizvoda i roba na domaćem tržištu, kako bi se

mogla procijeniti mogućnost plasmana uvezene robe domaćim kupcima. Detaljnja

analiza mora obuhvatiti i ponudu slične robe koja se već nudi, konkurentne cijene koje

prevladavaju kako bi se mogla napraviti kalkulacija o mogućoj zaradi i isplativosti

nekog uvoza. Upravo zbog navednih razloga prije obavljanje nekog uvoznog posla,

nužno je obaviti istraživanje tržišta.

Istraživanje tržišta je osnovni oblik aktivnosti koji pomaže poduzeću da stekne

informacije o potrošačima i nepotrošačima, konkurenciji i distribucijskim kanalima, što

služi kao osnova za uočavanje potreba i mogućnosti prodavanja na tržištu, za

identifikaciju poslovnih problema i kao kontrola poslovanja (Marušić,Vranešević,

2001:6)

Kako je konkurencija na tržištu prodaje svake godine sve jača i informiranija o željama i

potrebama potrošača, istraživanje tržišta je postalo neophodno za svako uspješno

poslovanje domaćih i stranih poduzeća. Da bi uvoznik stvorio sve potrebne uvjete za

vanjskotrgovinsku razmjenu mora raspolagati s informacijama o prodavatelju, tržištu na

kojem taj prodavatelj djeluje, kvaliteti robe koju nudi te svim ostalim financijskim i

tehničko-tehnološkim uvjetima kupnje i plaćanja.

30

Dakle, da bi se neka roba uvezla s inozemnog tržišta, potrebno je prikupiti niz

informacija o tom tržištu. U postupku istraživanja tržišta ispituju se sljedeća obilježja

(Katunarić,1983):

· Geografsko obilježje stranog tržišta

· Demografsko obilježje

· Prirodna bogatstva zemlje

· Ekonomsko obilježje

· Financijsko obilježje

· Obilježje vanjskotrgovinskog prometa

Poslovne informacije nužne za kvalitetnu pripremu i izvršenje uvoznih poslova, tj.

informacije o (Andrijanić,1994:51):

§ ponudi

§ potražnji

§ bonitetu potencijalnih poslovnih partnera

§ zakonskom okviru izvršenja posla

§ završnim troškovima izvršenja posla

U današnje vrijeme puno je lakše doći do potrebnih informacija i sve su one dostupne

uglavnom u samo par klikova. Dobro poznavanje služenja internetom uvelike će skratiti

proceduru i posao te će podaci o službenoj statistici biti lakše dostupni. Korisno je

proučiti i strane gospodarske komore, časopise, banke, državne urede za planiranje i

razvoj, međunarodne organizacije i integracije.

Potrebne podatke o informacijama za istraživanje tržišta svako poduzeće dobiva iz

sljedećih izvora (Katunarić,1983:127):

1. Iz vlastite dokumentacije organizacije koja obavlja ispitivanje i analizu

inozemnog tržišta

2. Iz službene statistike

3. Iz statističkih i analitičkih materijala stručnih udruženja, komora i banaka

31

4. Iz stručnih specijaliziranih publikacija i monografija, izvještaja novinskih

agencija i dnevnih stručnih novina

5. Iz specijaliziranih institucija za istraživanje i analizu tržišta

6. Iz međunarodnih institucija koja prate međunarodna ekonomska, trgovinska,

financijska i demografska kretanja i svoje analize i ststističke podatke objavljuju

u stručnim i statističkim publikacijama

7. Od konkretnog ispitivanja inozemnog tržišta na licu mjesta od strane delegata

Prikupljene informacije izuzetno su važne za planiranje i organizaciju poslovnih

aktivnosti te formiranje uspješne strategije plasmana na tržište. Za sve potrebne

informacije i statističke podatke o inozemnim tržištima, najjednostavniji put je

posjetiti službene stranice Hrvatske gospodarske komore.

5.2. Uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom

Nakon što je uvoznik detaljno proučio potrebne informacije i suzio izbor zemalja iz

kojih namjerava uvoziti robu, potrebno je odlučiti se za najekonomičnije rješenje i

najpovoljnijeg dobavljača. Najbolja opcija je prikupiti dovoljan broj ponuda na

temelju kojih će se odabrati ona ponuda koja je najisplativija i najsličnija željama i

potrebama uvoznika. Kako bi se uvoznik mogao odlučiti za najboljeg i

napouzdanijeg dobavljača, nužno je detaljno ispitati njegov bonitet.

Bonitet je pojam koji pobliže određuje kvalitetu tvrtke, potraživanje robe, zemljišta,

vrijednosnih papira i sl. Bonitet tvrtke se procjenjuje i aktivira u bilanci posebnom

bilančnom stavkom (goodwill). Bonitet robe određuje pobliže kvalitetu robe u

tehnološkom i ekonomskom smislu, kao npr. kvalitetu sirovinske osnove, trajnost i

sigurnost robe, pakiranja, ambalažiranje i sl. Pojam je dakle blisko povezan s

kreditnom sposobnošću tvrtke ili dužnika da na vrijeme odgovori obvezama

plaćanja ( Rječnik financijskih pojmova, 2015).

32

U poslovnom odnosu između dvije strane, svatko od sudionika u poslovanju gleda

svoje interse. Dobavljače zanima i veliku važnost pridodaju tome da li će

potencijalni kupac na vrijeme platiti robu, a isto tako kupca, odnosno voznika

interesira pouzdanost dobavljača u smislu da li će dobavljač isporučiti kvalitetnu

robu, u dogovorenoj količini i u dogovorenom određenom vremenskom roku. U

praksi se zna događati da se na tržištu pojavi novi dobavljač koji nudi robu po

znatno povoljnijim cijenama od dosdašnje konkurencije, ali šalje robu niže kvalitete,

neredovit je u isporuci i slično. U tim slučajevima znatno je bolje i sigurnije platiti i

nešto višu cijenu, ali nabaviti robu od već provjerenih i pouzdanih dobavljača čije je

dugogodišnje uspješno poslovanje sigurna garancija da će uredno izvršiti svoje

obveze prema kupcu.

Kao izvor informacija služe specijalizirane svjetske agencije s razgranatom mrežom

svojih informativnih službi. Te su agencije sposobne dati brze, pouzdane i detaljne

podatke o svim većim tvrtkama i poduzetnicima u velikom broju zemalja, a njihove

su informacije mjerodavne za ocjenu boniteta potencijalnog dužnika ili kreditnog

izvoznog posla i ostalog. Obavijesti se mogu dobiti i neizravno na temelju podataka

banaka, gspodarskih komora, poslovnih partnera, informacijskih ureda i slično

(Frančišković, 2004:311).

Odabir najpouzdanijeg dobavljača i uspostavljanje poslovne veze među partnerima,

tek je prvi korak uspješne poslovne suradnje. Poslovne veze i dobre trgovinske

odnose bitno je njegovati i održavati, a one se očituju u čitavom nizu napora i

poduzimanja različitih mjera za poboljšanje uspjeha i građenja daljnjeg povjerenja i

naklonosti kupca. Pod tim mjerama misli se i na pravovremeno i solidno izvršavanje

svih ugovornih obveza, točnost isporuke, a posebno kvaliteta isporučene robe i

stabilnost isporuke. Za uvoznika je dobro poslovati s onim inozemnim dobavljačima

koji imaju svoje zastupnike u zemlji uvoznika. Na taj se način bitno olakšava

međusobno poslovanje jer se od zastupnika mogu saznati potrebne informacije

direktnim kontaktom, te postoji prednost korištenja zastupnikovih usluga za

tehničku pomoć, servis ili slično.

33

5.3. Izrada pretkalkulacije

Pretkalkulacija služi kako bi se odabrala najbolja i najpovoljnija ponuda dobavljača

i ona se izrađuje prije predaje konkretne narudžbe dobavljaču. Pretkalkulacija je

jedan od kriterija za donošenje najpovoljnije poslovne ponude na osnovi

prikupljenih podataka o cijenama, tečajevima i troškovima. Zbog toga je vrlo važno

da prikupljene informacije o svim troškovima koji su neizbježni budu točne i

precizne. Izrada pretkalkulacije bitna je za svakog uvoznika jer se u

vanjskotrgovinskim poslovima pojavljuju razni elementi promjene cijena na

međunarodnim tržištima, različiti državni mehanizmi zaštite prilikom

vanjskotrgovinskog poslovanja, ali i brojni konkurenti s povoljnim ponudama. Svaki

odgovorni uvoznik će izraditi pretkalkulaciju prije ulaska na neko inozemno tržište

kako bi utvrdio da li mu se neki određeni posao isplati ili ne. Pretkalkulacijom se

može vidjeti koliko bi iznosila konačna nabavna cijena pri uvozu, a nabavna cijena

služi kao osnovica za izračunavanje prodajne cijene na domaćem tržištu uvoznika, te

je zato bitno dobro iskalkulirati kolika je isplativost nekog posla i da li će ta cijena

pokriti sve troškove uvoza i pritom ostvariti željenu zaradu uvozniku.

34

6. OPERATIVNO IZVRŠENJE UVOZNOG POSLA

Nakon svih radnji iz pripremne faze uvoznog posla, slijedi njihovo operativno

provođenje. Operativno izvršenje uvoznog posla sastoji se sklapanja kupoprodajnog

ugovora, osiguranja naplate dogovorene robe koja se može provesti na više načina, te na

samom kraju i carinjenje robe.

6.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora

Nakon što je uvoznik odabrao jednu od ponuda i odlučio se za određenog dobavljača,

tada može ispostaviti čvrstu narudžbu odabranom inozemnom dobavljaču, koju će on

prihvatiti ako je s njom sporazuman, te na nju odgovoriti potvrdom narudžbe. Takva

situacija predstavlja sklapanje kupoprodajnog ugovora u odsutnosti stranaka.

Kupoprodajni ugovor je dvostrani ugovor o razmjeni robe za novac, pri čemu jedna

strana (prodavatelj) preuzima obvezu isporučiti ugovorenu robu, a druga strana (kupac)

isplatiti ugovorenu cijenu.

Kupoprodajni ugovor može biti sastavljen od bitnih i nebitnih elemenata.

Bitni elementi su oni koje obligacijsko pravo smatra toliko važnima da ugovor bez njih

nije potpun. To su predmet kupoprodajnog ugovora (proizvod, sirovina,repromaterijal i

dr.) i cijena. Nebitne elemente ugovora čine svi oni elemetni bez kojih ugovor može biti

zaključen. To su, npr., odredbe o osiguranju robe pri komisionom poslu, o načinu

transporta i dr. (Andrijanić, 2005:148).

Kupoprodajni ugovor smatra se sklopljenim kada se ugovorne strane sporazume o

bitnim dijelovima ugovora i u njega se unose svi oni elementi oko kojih se obje strane

međusobno slože i kojima se utvrđuju međusobna prava i obveze. Kupoprodajni ugovor

sastavlja se u pismenom obliku. Kada uvoznik kupuje i zahtjeva robu određene

kvalitete, u ugovoru je potrebno odrediti točna obilježja i standarde tražene robe kako se

35

ne bi dogodilo da roba koja se isporučuje pokaže manje ili veće razlike u odnosu na

ugovorenu kvalitetu.

Razlikujemo četiri načina ugovaranja kvalitete u kupoprodajnim ugovorima (Petrović,

1992:138):

ü prodaja robe po viđenju

ü prodaja robe po uzorku

ü prodaja robe po standardnoj oznaci

ü prodaja robe po opisanoj kvaliteti

Značenje kupoprodajnog ugovora u vanjskoj trgovini sastoji se u tome da prodavalac

obavi sve pripreme za prenošenje vlasništva na robi kako bi ju kupac mogao preuzeti, te

da kupac robe prema kupoprodajnom ugovoru unutar određenog roka preuzme robu i

plati.

Da bi uvozni posao i poslovna suradnja bili uspješno sklopljeni, bitno je pravovremeno

informiranje o poslovnom partneru, kvalitetna priprema i dobro sastavljen kupoprodajni

ugovor. Tek nakon što obje ugovorne strane daju suglasnost o bitnim dijelovima

ugovora, on se smatra sklopljenim.

36

6.2. Naplata robe

Nakon što su poslovni partneri sklopili kupoprodajni ugovor, uvoznik tada svojoj

poslovnoj banci koja je ovlaštena za platni promet s inozemstvom, daje nalog za

plaćanje u inozemstvo.

Dva su glavna načina za plaćanje inozemnom dobavljaču:

· Gotovinsko plaćanje (obično se obavlja u roku koji je kraći od 90 dana od

dana kada je roba isporučena ili neka usluga izvršena. U mjesecu dozvoljen

je iznos do 3000 EUR, dok je za veće iznose potrebno dobiti odobrenje

HNB-a)

· Bezgotovinsko plaćanje (plaćanje u roku do 12 mjeseci za isporučenu robu

ili izvršenu gospodarsku uslugu, naplata u kreditnom poslu)

U vanjskotrgovinskom poslovanju koriste se razni instrumenti plaćanja kao što su

dokumentarni akreditiv, bankovna doznaka, robni inkaso, trgovačko pismo, ček,

mjenica. Odabir određenog instrumenta naplate ovisi o vrsti vanjskotrgovinskog posla,

o vrijednosti ugovorenog posla, te o ugovorenom načinu plaćanja. U većini slučajeva

prilikom sklapanja vanjskotrgovinskog posla, uvoznik i dobavljač se izravno ne poznaju

ili tek prvi put međusobno posluju, stoga je bitno ugovoriti određeno osiguranje naplate.

Gotovo i ne postoji mogućnost da će inozemni dobavljač isporučiti robu bez određenog

osiguranja da će mu kupac, odnosno uvoznik, tu robu i platiti.

Ako uvoznik i inozemni dobavljač prvi put posluju i sklapaju kupoprodajni ugovor,

velika je vjerojatnost da će dobavljač tražiti plaćanje unaprijed i to cjeloukupnog iznosa

u nekim slučajevima, ili barem većine dijela i to bankovnom doznakom, uz moguće

jamstvo njegove banke da će taj doznačeni iznos uvozniku biti vraćen s kamatama

ukoliko on ne izvrši svoju ugovornu obvezu. Uvoznik i dobavljač također mogu

ugovoriti primjer da poslovna banka uvoznika da jamstvo da će dobavljaču biti plaćen

ugovoreni iznos odmah nakon isporuke robe.

37

6.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju

Prilikom organizacije dopreme robe, osoba koja će kontaktirati ostale sudionike u

procesu dopreme i koja će brinuti da sve protekne regularno je špediter. Važnost

njegove uloge i glavne zadaće koje su mu određene ugovorom i koje je dužan

ispoštovati prilikom dopreme robe, istaknute su u sljedećoj definiciji.

Međunarodni špediter je pravna ili fizička osoba, privrednik registriran za obavljanje

poslova vanjskotrgovinskog prometa. Špediter (kao komisionar) isključivo i u obliku

stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tuđi račun, (kao agent) u tuđe ime i za tuđi

račun, (kao samostalna kategorija privrednika) u svoje ime i za svoj račun, ugovore

potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza (tranzita) robe

svojih nalogodavaca. Pomoću vozara, špediter obavlja i druge propisane ili uobičajene

specijalne, sporedne poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe

(Zelenika,2005:46).

Odgovorni uvoznici trebali bi kontaktirati špeditere već pri samoj izradi kalkulacije jer

će se njihove usluge odraziti i na cijeloukupnu cijenu koštanja uvoznog posla. Otpremu

robe i sve poslove koji su s otpremom povezani, špediter obavlja na osnovi dispozicije

komitenta. Uvoznik špediteru ispostavlja dispoziciju za uvoz, odnosno nalog koji se

ispostavlja na osnovi prihvaćene ponude. Ako špediter prihvati navedenu dispoziciju i

ne vrati je u najkraćem roku, smatra se da je između njih sklopljen ugovor o otpremi

robe prema kojem on odgovara za sve moguće štete i propuste u svom radu. U

dispoziciji moraju biti navedene sve radnje i obveze koje špediter mora izvršiti za račun

uvoznika, a najvažnije za spomenuti su: količina i vrijednost robe, težina i vrsta

pakiranja, uvjeti isporuke i plaćanja, način prijevoza, preuzimanje robe, rok isporuke,

obavljanje radnji prilikom carinskog postupka i dr. Uvoznik uz dispoziciju mora svom

špediteru dati i sve potrebne isprave za dopremu robe. Kada roba stigne u zemlju

uvoznika, špediter je obavezan poduzeti sve potrebne mjere da se pristigla roba

podvrgne propisanom postupku pregleda na carini i sve potrebne mjere uručivanja robe

uvozniku.

38

7. ZAKLJUČNE RADNJE UVOZNOG POSLA

U zaključnim radnjama uvoznog posla, uvoznik mora izvršiti uredno sve obveze prema

ostalim sudionicima u tom uvoznom poslu, inozemnom dobavljaču i špediteru.

Zaključne radnje koje obuhvaćaju uobičajena pravila poslovnog bontona, zahtijevaju

izradu konačne kalkulacije na temelju svih prikupljenih dokumenata i izradu Nadzorne

knjige uvoza u koju se evidentiraju podaci uvoznog posla.

7.1. Konačna kalkulacija

Konačna kalkulacija se izrađuje nakon obavljenog posla i predstavlja računovodstveni

dokument koji se bazira na obračunu svih izdataka i stvarnih troškova koji su se desili

prilikom vanjskotrgovinskog posla. Svrha joj je iskazivanje konačnog poslovnog

rezultata. Na temelju obračunske kalkulacije raspoređuju se troškovi i prihodi na

pojedine nositelje vanjskotrgovinskog posla.

Konačna cijena uvezene robe koja se nalazi u skladištu uvoznika u našoj zemlji

izračunava se kalkulacijom uvoznog posla. Takva se cijena dobiva tako da se na zadanu

nabavnu cijenu u inozemstvu dodaju svi troškovi do naše granice (to su troškovi

prijevoza, osiguranja i skladištenja, provizija inozemnog posrednika i svi drugi troškovi

koji nastaju na inozemnoj relaciji bez obzira na to jesu li plaćeni kunama ili devizama i

bez obzira na to je li te usluge učinio rezident ili nerezident. Potom se na cijenu robe na

granici (luci) dodaje carina po propisanoj stopi, a onda, na tako uvećanu cijenu, i PDV.

Na uvoznu cijenu robe na hrvatskoj granici ili luci potom se dodaju svi bruto troškovi

od granice do skladišta uvoznika (trošak prijevoza i osiguranja, provizija uvoznika itd.).

Tako se dobije uvozna cijena robe u skladištu uvoznika. Na tako obračunatu cijenu

uvoznik koji je uvezao robu u svoje ime i za svoj račun, dodat će još uvozničku maržu i

maržu trgovca na veliko. Uvoznik koji je uvezao robu kao komisionar, u svoje ime a za

račun svog komitenta, u kalkulaciju dodaje samo svoju proviziju. (Matić, 2004:135-

136).

39

Kako bi se ustanovilo ima li nekih odstupanja od planiranih troškova i kako bi se

pronašli njihovi uzroci, te takve pogreške izbjegle u budućnosti, važno je podatke iz

konačne kalkulacije usporediti s onima iz pretkalkulacije. Od velike je važnosti precizno

drediti konačnu kalkulaciju i time izbjeći buduće gubitke i nepotrebne troškove do kojih

može doći.

7.2. Nadzorna knjiga

Nadzorne knjige su poslovne evidencije koje prate tekuće i kapitalne poslove s

inozemstvom. Spomenuti poslovi s nerezidentima nastaju zbog trgovine robom,

prometa usluga i drugih tekućih poslova. Sadržaj nadzornih knjiga te način na koji će se

te evidencije voditi propisani su Naredbom o vođenju nadzorne knjige o tekućim i

kapitalnim poslovima s inozemstvom. Obveznici vođenja nadzornih knjiga su rezidenti

pravne osobe, obrtnici, trgovci pojedinci te fizičke osobe koje svojim samostalnim

radom obavljaju neku gospodarsku djelatnost. Ovisno o vrsti transakcija domaće osobe,

rezidenti, su obveznici vođenja: nadzorne knjige depozitnih poslova, nadzorne knjige

kreditnih poslova, nadzorne knjige prometa usluga - uvoz, nadzorne knjige prometa

usluga - izvoz, nadzorne knjige prometa roba - uvoz i nadzorne knjige prometa roba –

izvoz.

Nadzorna knjiga mora sadržavati sljedeće podatke (Poslovni dnevnik,2015):

· datum i redni broj unosa podataka;

· oznaku i datum isprave koja je osnova za izvršenje plaćanja (predugovor, ,

pismo namjere, ugovor, zaključnica, račun, predračun, …);

· naziv tvrtke te ime zemlje sjedišta nerezidenta s kojim je posao sklopljen;

· ugovorenu vrijednost posla;

· naznaku u čije ime i za čiji račun je posao sklopljen - potrebno je upisati ukoliko

se posao sklapa u ime i za račun druge osobe. Mora također sadržavati: postotak

ugovorene zastupničke ili posredničke provizije - rabat se ne smatra provizijom;

· iznos,datum i način plaćanja (gotovina ili neki drugi oblik);

40

· datum i oznaku odobrenja od tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim

ovlastima.

Nadzorna knjiga svakog vanjskotrgovinskog i kreditnog posla koji je sklopljen s

inozemstvom je poslovna knjiga koja se može voditi u obliku: povezane knjige,

kartica i putem računala. Podaci se u Nadzornu knjigu upisuju najkasnije u roku od

pet dana primanja isprava o određenom uvoznom poslu, a najčešće je riječ o računima,

ugovorima, narudžbama, obracima platnog prometa i odobrenjima (Dremel,2002).

Važnost i razvoj tehnologije vidljiv je i u poduzetništvu. Tehnologija je svakim danom

sve naprednija i prilagođenija za jednostavnije korištenje te time uvelike olakšava ne

samo svakodnevni život, već i poslovanje današnjih poduzetnika. Kako bi se podaci o

uvozu ili izvozu lakše i jednostavnije evidentirali Nadzorne knjige osmišljene su u

obliku softvera. Svaki poduzetnik može kupiti taj softer i dodatnu licencu po vrlo

povoljnoj cijeni i pomoću njega lakše voditi evidenciju o svom poslovanju.

Sljedeća slika prikazuje kako izgleda dio Nadzorne knjige i koji se podaci moraju

popuniti prilikom evidentiranja podataka zaključenog posla.

Slika 1: Primjer popunjavanja Nadzorne

knjige

Izvor: ( http://www.fzplus.hr/download/nadzorne_knjige/upute_nk.pdf,2015)

41

8. UVOZNO POSLOVANJE TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“

Samostalni trgovački obrt „Valerija“ je obrt koji se prema Nacionalnoj klasifikaciji

djelatnosti vodi u kategoriji „Ostala trgovina na malo u nespecijaliziranim

prodavaonicama“. Obrt „Valerija“ djeluje u sklopu prodajnog prostora prodavaonice na

adresi Šetališta dr. Ivše Lebovića 14, Bjelovar. Obrt se bavi prodajom tekstila i prema

toj vrsti poslovanja posjeduje i prilagođen poslovni prostor u kojemu obavlja djelatnost

od 11.5.2010.godine. U daljnim potpoglavljima objasnit će se način poslovanja i ostale

karakteristike ovog trgovačkog obrta.

8.1. Vrsta poslovanja obrta „Valerija“

Vrsta poslovanja kojom se ovaj obrt bavi je maloprodaja tekstila i modnih dodataka, te

osim raznolike ponude odjeće, u prodaji se nude i ženske torbe, šalovi i slični modni

dodaci. Odjeća je namijenjena odraslim ozbiljnijim osobama i ne sadrži dio dječjeg

asortimana, kao niti odjeću za tinejdžersku dob. Ponuda nudi različite modele i veličine

odjeće, a prednost i ono po čemu se razlikuje od ostalih trgovina odjećom u Bjelovaru je

osim što nudi standardne brojeve veličina, nudi i velik izbor kvalitetne odjeće i

elegantnih modela većih konfekcijskih brojeva za kupce koji u današnje vijeme teže

pronalaze nešto što im savršeno pristaje. Osim što se trgovina nalazi na pogodnoj

lokaciji, ponuda i usluga koju ovaj obrt nudi pronašla je svoje stalne i redovite kupce.

Maloprodaja predstavlja prodaju i distribuciju robe koja je namijenjena krajnjim

kupcima odnosno potrošačima.

Trgovina na malo različitim kriterijima dijeli se na (Limun.hr,2015):

· mnogofilijalne poduzetnike (velika trgovačka poduzeća sa rasprostranjenom

mrežom prodajnih mjesta)

· korporacijske lance (karakteristični su po zajedničkom upravljanju, središnjoj

nabavi i plasmanu, te sličnom asortimanu)

42

· dobrovoljne lance ( samostalni poduzetnici koji se u sklopu sponzorstva trgovca

na veliko bave maloprodajom)

· potrošačke zadruge (trgovine na malo koje su vlasništvo potrošača)

· franšizne lance (dobrovoljna udruženja primatelja i davatelja franšize) itd.

Na samom kraju distributivnog lanca nalazi se trgovac na malo. Robu koju on prodaje

nabavlja i kupuje u veleprodaji ili od proizvođača.

U radnji obrtnika mogu pomagati članovi obiteljskog domaćinstva i bez da zasnuju

radni odnos. Zasnivanje radnog odnosa te obveze i prava koja idu s tim, regulira Zakon

o radu i granskim kolektivnim ugovorima.

Samo obrti obuhvaćeni obrtnicom dozvoljeni su obrtniku za obavljanje. Povlašteni

obrti dopušteni obrtniku su samo oni za koje je isposlovao dopuštenu povlasticu.

Poslovne knjige obavezan je voditi svaki obrtnik. Porezni obveznici dohodak utvrđuju

na temelju Knjige prometa i Knjige primitaka i izdataka.

Za sve nastale obveze, obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom koju je unesao u obrt,

te je odgovoran za zakonitosti obavljanja tog obrta i za rad djelatnika koje je zaposlio. (

Poslovni forum, 2015).

Prema prethodno navedenim podjelama, obrt „Valerija“ spada u skupinu samostalnih

poduzetnika koji se maloprodajom bave pomoću sponzorstva trgovaca na veliko. Sva

roba koja se prodaje putem ovog obrta nabavljena je putem veleprodajnih trgovaca koji

svoju ponudu temelje na uvoznoj robi iz različitih zemalja. Sve poslove i radnje u vezi

poslovanja obrta vlasnica obavlja samostalno i neovisno, te je ujedno i prodavač u

vlastitoj trgovini, bez drugih zaposlenih djelatnika.

43

8.2. Nabava robe i suradnja s veleprodajnim trgovcima

Trgovački obrt „Valerija“ ne bavi se direktnim uvozom i nema direktan doticaj s

inozemnim dobavljačima i prozvođačima robe koju prodaje u sklopu svoje ponude

krajnjim kupcima. Svu robu iz svog prodajnog asortimana, vlasnica nabavlja u suradnji

s veleprodajama. Obzirom na duljinu poslovanja u sklopu ovog obrta, vlasnica ima već

uži izbor veleprodajnika s kojima uspješno surađuje i čijom je ponudom i uvjetima

poslovne suradnje zadovoljna.

Zakonom o trgovini obavljanje poslova vanjske trgovine dopušta se svim pravnim

osobama. Prema tome, obrtnici mogu kupovati u inozemstvu opremu odnosno sredstva

za rad, uključujući i plovila, domaće životinje, sirovine, repromaterijal, rezervne

dijelove, ambalažu, potrošni i reklamni materijal i sl. Pretpostavka za to je da imaju

otvoren devizni račun kod banke ovlaštene za poslove s inozemstvom. Pri tome je

nužno upozoriti da obrtnik u ovom slučaju otvara račun kao "pravna osoba", a ne fizička

osoba - građanin. Svoje pravo na uvoz obrtnik dokazuje potvrdom o obavljanju

djelatnosti koje izdaje županijski organ nadležan za poslove gospodarstva. Prema

Zakonu o deviznom poslovanju omogućeno je obrtnicima da za potrebe uvoza devize

kupuju u poslovnim bankama (Poslovni forum, 2015).

Veleprodaja je kupnja robe radi daljnje prodaje trgovcima na malo, industrijskim,

trgovačkim i profesionalnim korisnicima i ustanovama te drugim trgovcima na veliko

kao i posredovanje u kupnji, odnosno prodaji robe za treće osobe. Trgovina na veliko, u

smislu Zakona o trgovini je i kupnja i prodaja robe na inozemnom tržištu (Astrum

d.o.o., 2015).

Vrste veleprodaje (Renko,2013):

· Veletrgovački posrednici (Samostalni poduzetnici koji raspolažu i upravljaju

trgovačkom robom)

· Brokeri i agenti (Ne zadržavaju pravo na robu i izvode nekoliko funkcija -

omogućavanje kupnje i prodaje, provizija 2-6% od prodajne cijene)

· Filijale i predstavništva proizvođača i maloprodavača (Veleprodajne

operacije provode prodavači i kupci sami bez veletrgovaca)

44

· Raznovrsni veletrgovci (Specijalizirani veletrgovci poput aukcijskih poduzeća,

poljoprivrednih zajednica i sl.).

Obzirom na prethodno navedenu podjelu, trgovački obrt „Valerija“ prilikom nabave

robe surađuje samo s veletrgovačkim posrednicima (samostalni poduzetnici koji

raspolažu i upravljaju trgovačkom robom) koji u primjeru uvoznog poslovanja koji se

objašnjava kroz rad, predstavljaju uvoznika koji preko inozemnog dobavljača i uz

pomoć špeditera nabavlja robu iz inozemstva.

8.2.1. Proces kupnje robe i načini plaćanja

Konkurencija veleprodajnih trgovina je velika. Maloprodajnici imaju velik izbor

budućih poslovnih suradnika i imaju toliko slobode da mogu birati s kojima od njih žele

poslovati. Uvjeti koji su bitni za uspješnu poslovnu suradnju između maloprodajnika i

veletrgovca očituju se u kvaliteti robe koju veleprodaje nude, širokom izboru

ponuđenog asortimana, mogućnosti dogovaranja količine i cijene i ostalih faktora.

Prilikom kupnje, neke veleprodaje imaju određena pravila prodaje, primjerice da se

može kupiti minimalno 5 komada neke serije proizvoda (majica, hlače, suknja,

odijelo...) samo u istoj boji i naravno svih veličina tog istog proizvoda. Neki

veleprodajnici nude mgućnost da se neka serija proizvoda može kupiti i u više različitih

boja, također dostupna u svim veličinama i isto podrazumijeva minimalno 5 komada.

Mogućnost kombiniranja količine, boja i materijala izuzetno je bitna prilikom nabave

robe s obzirom da se ona uvijek vrši u većim količinama i maloprodajnici će odabrati

onu koja im nudi najbolje uvjete, a ujedno i najpovoljnije cijene. Kvaliteta robe koja se

kupuje od veletrgovaca također je veoma bitan faktor za odabir poslovne suradnje, jer

loša kvaliteta robe, automatski znači i nezadovoljstvo vlastitih kupaca i stvaranje

negativnog imidža za sebe i svoje poslovanje.

45

Načini plaćanja kupljene robe:

· gotovinski

· transakcijski (bezgotovinski)

Roba se tada plaća gotovinski ali samo ako je ona u vrijednosti do 5000kn. Tada se na

plaćenu robu dobiva račun i sve potrebne deklaracije o zemlji podrijetla robe,

sirovinskom sastavu, materijalu i ostalo ( izgled deklaracije u Prilogu 3). Na temelju

dobivenog računa (izgled gotovinskog računa u suradnji s veleprodajom Modesta d.o.o.

vidljiv u Prilogu 1) obrtnik kasnije radi kalkulaciju i određuje svoju prodajnu cijenu

(izgled kalkulacije vidljiv u Prilogu 2).

Kako bi kupac mogao obaviti uplatu, od prodavača dobiva predračun i tek nakon toga

plaćenu robu može primiti. Predračun služi kako bi se omogućilo plaćanje unaprijed, a

time se već i na temelju ponude može platiti. Umjesto računa, može se priložiti

predračun, ali nakon primitka robe prodavač je kupcu dužan ispostaviti račun (Savjeti i

novac, 2015).

Predračun je elementima i samim izgledom istovjetan ponudi (vrlo sličan računu).

Predračun daje dojam da je „ozbiljniji i vjerodostojniji“ od ponude, te kako je

neposredan poziv za naplatu ima i „veću težinu“ (Relago, 2014.).

Ako iznos kupljene robe iznosi više od 5000kn, tada se roba plaća transakcijski.

Transakcijski način plaćanja nema određeni limit vrijednosti robe, a osnovni princip na

temelju kojeg funkcionira ovaj princip je da nakon što obrtnik odabere robu koju želi

kupiti, mora izvršiti prijenos sredstava u traženom iznosu sa žiro računa svog obrta, na

žiro račun veleprodaje u kojoj je roba kupljena. ( Iznos potvrđene uplate transakcijskim

putem vidljiv je u Prilogu 4). Nakon što veletrgovac dobije potvrdu o uplati on tada

ispostavlja račun (vidljiv u Prilogu 5) i potrebne deklaracije koje idu uz tu robu (Prilog

7). Obrtnik na temelju ispostavljenog računa tada radi konačnu kalkulaciju (vidljiva u

Prilogu 6) kako bi mogao odrediti svoju prodajnu cijenu. Postoji mogućnost da neki

trgovački obrt određenu robu kupuje od drugog trgovačkog obrta, u tim slučajevima

plaćanje se obavlja isključivo transakcijski.

46

Sljedeća shema prikazuje proces plaćanja transakcijski po predračunu.

Shema 3: Plaćanje transakcijski po predračunu

Izvor: izrada autorice

8.2.2. Izrada kalkulacije

Posao je službeno završen kada se za obavljeni posao na kraju ispostavi račun. Na

temelju dobivenog računa veleprodajnika, obrtnik izrađuje kalkulaciju kako bi došao do

konačne prodajne cijene. Na plaćenu nabavnu cijenu, obračunava se PDV i time se

dobiva fakturna vrijednost robe. Obrtnik na fakturnu vrijednost sam određuje visinu

svoje marže i time se na kraju dobiva iznos prodajne cijene s porezom na dodatnu

vrijednost (Primjer kalkulacije vidljiv je u Prilogu 2 i Prilogu 6).

odabir

robe

izrada

predračuna

plaćanje

predračuna

podizanje

robe i

deklaracija

dobivanje

računa

47

9. ZAKLJUČAK

Vanjska trgovina postala je društveno nužna jer upravo ona gospodarstvo neke zemlje

opskrbljuje proizvodima koje država iz nekog razloga sama ne može proizvoditi, ili je

proizvodnja tih proizvoda preskupa i nedovoljna za zadovoljavanje domaće potražnje.

Vanjska trgovina ima bitnu ulogu u tržišnom gospodarstvu neke zemlje, njenom razvoju

i ekonomskoj stabilnosti, osigurava povezivanje pojedinih dijelova gospodarstva u

okviru kojih se obavlja robna razmjena a time osigurava i funkcioniranje ekonomskog

opstanka cjeloukupnog suvremenog društva.

Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je kao i ostale zemlje članice postala dio

jedinstvenog „unutarnjeg“ tržišta, tako da su i njoj za sav trgovinski promet koji

ostvaruje sa ostalim zemljama članicama carine ukinute, što uvelike olakšava

vanjskotrgovinsku razmjenu. Zabrinjavajuća je činjenica da je od ulaska u Europsku

uniju Hrvatska svoj uvoz drastično povećala i time nastavila slijed rastućeg robnog

deficita koji nastaje kao posljedica dvostruko većeg uvoza od izvoza. Na jedinstvenom

tržištu Europske unije isključivo vrijedi princip konkurentnosti i učinkovitosti i

Hrvatska bi se tome trebala prilagoditi raznim promjenama u svojoj politici. Trgovinski

sustav mora biti efikasan i neprekidno se prilagođavati i reagirati na promjene u

okruženju, te usmjeravati svoje aktivnosti prema strukturnim reformama i prilagoditi se

zahtjevima tržišta. Hrvatska bi trebala unaprijeđivati uvjete za vanjskotrgovinske

aktivnosti i time pridonositi efikasnijem funkcioniranju vlastitog tržišta.

Uvoznim poslovima nastoje se iskoristiti povoljniji uvjeti koje nudi međunarodno

tržište u svrhu ostvarenja što većeg profita domaćih poduzetnika, ali ujedno i proširenja

ponude koja se nudi potrošačima. Da bi se neki uvozni posao obavio uspješno, potrebna

je dobra suradnja između sudionika u uvoznom poslu od koji su najvažniji pouzdan

inozemni dobavljač, iskusan špediter, te odgovoran uvoznik koji mora poštovati sva

pravila o uvozu koje propisuje država. Uvozni posao odvija se kroz tri glavne faze koje

obuhvaćaju sve potrebne radnje koje se moraju izvršiti da bi se uvozni posao obavio na

obostrano zadovoljstvo sudionika uvoznog posla. U pripremnoj fazi uvoznog posla

uvoznik detaljno istražuje domaće i inozemno tržište i potrebu za uvozom određene

robe, ugovara poslovnu suradnju s inozemnim dobavljačem i na temelju pretkalkulacije

48

dogovara ostale financijske i tehničke uvjete kupnje i plaćanja. U fazi operativnog

izvršenja uvoznog posla, da bi se izbjegli eventualni nesporazmi i moguće štete,

inozemni dobavljač i uvoznik reguliraju sve pravne i ekonomske odnose sklapanjem

kupoprodajnog ugovora. Operativna faza obuhvaća i poslovnu suradnju sa špediterom

koji na sebe preuzima odgovornost u poslovima carinjenja i dostave robe do uvoznika.

Operativna faza završava preuzimanjem ugovorene robe i izvršavanja financijskih

poslova oko naplate i poštivanja ugovora. Posljednja faza uvoznog posla obuhvaća sve

zaključne radnje koje se odnose na uobičajen poslovni bonton prema poslovnom

suradniku, zatim i samo evidentiranje i arhiviranje uvozne dokumentacije.

Tržišno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj liberaliziralo je uvjete za obavljanje

poslova vanjskotrgovinskog prometa, tako da svaki registrirani poduzetnik tu djelatnost

može obavljati u zemlji ili s inozemstvom. Među najvažnije dijelove hrvatskog

gospodarstva kao razvijena grana ističe se trgovina. Osnovna podjela trgovine obuhvaća

veleprodaju i maloprodaju. Trgovci na malo nalaze se na kraju distributivnog lanca

kako je i prikazano obradom poslovanja manjeg trgovačkog obrta. Trgovački obrt

opisan u ovom radu predstavlja sam kraj distributivnog lanca u vanjskotrgovinskom

poslovanju i kao takav raspolaže sa uvoznom robom u svom poslovanju, a snosi

najmanje rizika u samom procesu nabave strane robe.

Da bi se osigurao ravnomjeran razvoj trgovine i da bi se koordinirale aktivnosti i obveze

vezane za slobodu kretanja roba i pružanja usluga u skladu s unutarnjim tržištem

Europske unije, Hrvatska mora kontinuirano raditi na unapređivanju i prilagođavanju

svoje politike zahtjevima međunarodnog tržišta. Nastavak potrošačkog pesimizma,

visoka stopa nezaposlenosti, niske plaće i zaduženost hrvatskog stanovništva i dalje

prijete oporavku hrvatskog gospodarstva i trgovine na malo. Kako bi Hrvatska mogla

povećati konkurentnost na stranom tržištu mora nastavljati smanjivati robni deficit i

stvoriti povoljnije poslovno i investicijsko okruženje koje će omogućiti rast

produktivnosti i povećanje izvoza za čije povećanje ima dobre i odgovarajuće uvjete.

49

LITERATURA

Knjige:

1. Andrijanić I., (1993.) Kako poslovati s inozemstvom, Mikena d.o.o.,Zagreb

2. Andrijanić I., (2005.) Poslovanje u vanjskoj trgovini, Mikrorad, Zagreb

3. Baban Lj.- Marijanović G., (1998.) Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet

Osijek, Osijek

4. Frančišković, I., (2004.) Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

5. Jokić, T. (2007.) Carinski sustav, carinski postupci i postupanja sa stranom i

domaćom robom, Institut za javne financije, Zagreb

6. Katunarić A., (1983.) Vanjska trgovina – principi i praksa, Poduzeće-banka, Zagreb

7. Marušić M., Vranešević T., (2001.) Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb

8. Matić Božo, (2004.) „Vanjskotrgovinsko poslovanje“, Sinergija nakladništvo d.o.o.,

Zagreb

9. Mlikotin-Tomić, D. (1999.) „Pravo međunarodne trgovine“, Školska knjiga, Zagreb

10. Petrović M. (1992.) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb

11. Zelenika,R. (2005.) Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka

Članci:

1. Dremel,N. 2002, Nadzorne knjige vanjskotrgovinskih i kreditnih poslova s

inozemstvom, Računovodstvo, revizija i financije, (4) :142.

2. Anić I-D., 2015, Trgovina na malo, Sektorske analize,(36), pregled 15.5. 2015,

http://www.eizg.hr/hr-HR/Sektorske-analize-993.aspx).

50

Internet izvori:

1. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Vanjska trgovina,pregled 8.5. 2015,

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63873

2. Baković,T 2013, Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Zagreb, EFZG,

pregled 8.5.2015,

http://web.efzg.hr/dok/TRG/tbakovic/P9.%20Poslovne%20isprave.pdf

3. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2015, Hrvatski izvoz u 2014.godini,

pregled 9.5. 2015, http://www.mvep.hr/hr/o-hrvatskom-izvozu/

4. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015, Prerađivačka industrija,

pregled 6.5. 2015, http://www.mingo.hr/page/kategorija/preradivacka-drvno-

preradivacka-i-prehrambena-industrija

5. European Commission, 2015, Spring 2015 Economic Forecast: Tailwinds

support the recovery, pregled 4.5. 2015,

http://ec.europa.eu/economy_finance/eu/forecasts/2015_spring_forecast_en.htm

6. Fina, 2015, Poduzetnici Hrvatske u 2014.godini ostvarili 9,8 milijardi kuna neto

dobiti, pregled 30.5 2015, http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1760

7. Stojisavljević A., 2014, Agroklub, datum objave 04.08.2014. 10:30, Uvoz

poljoprivrednih proizvoda, Zašto smo ovisni o jeftinom uvozu?, pregled 4.5.

2015,http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/zasto-smo-ovisni-o-

jeftinom-uvozu/14629/

8. Babić B.,2015, Poslovni dnevnik, datum objave 11.5.2015. 22:00, Na uvoz hrane

lani je potrošeno 3,06 milijardi dolara, pregled 25.5.2015,

http://www.poslovni.hr/hrvatska/na-uvoz-hrane-lani-je-potroseno-306-milijardi-

dolara-295749

9. Hrvatska.eu, Zemlja i ljudi, Gospodarske grane, 2015, pregled 25.5. 2015,

http://www.croatia.eu/article.php?lang=1&id=32

51

10. Izvozni portal, O hrvatskom izvozu, 2015, pregled 26.5.2015,

https://izvoz.gov.hr/print.aspx?id=9&url=print

11. Rječnik financijskih pojmova, 2015, Bonitet, pregled 6.6.2015,

http://webhosting-wmd.hr/rjecnik-pojmovi-b/web/bonitet

12. Poslovni dnevnik, 2015., Koje nadzorne knjige treba voditi, datum objave

16.8.2010. 22:00, pregled 7.6. 2015., http://www.poslovni.hr/trzista/koje-

nadzorne-knjige-treba-voditi-155523

13. Limun,2015., Maloprodaja, pregled 5.6.2015.,

http://limun.hr/main.aspx?id=518535&Page=1

14. Astrum d.o.o., 2015., Trgovina na veliko i malo – definicije i razlike, objavljeno

18.4.2013.,pregled 10.6.2015.,

http://www.astrum.hr/trgovina_savjeti_trgovina_na_veliko_i_malo.html).

15. Renko S.,2013, Poslovanje u unutarnjoj trgovini, Ekonomski fakultet Zagreb,

pregled 11.6.2015., http://web.efzg.hr/dok/TRG/PUT%20prezentacija_2013.pdf

16. Savjeti i novac,2015., Što je predracun i plaćanje predračunom?pregled

7.6.2015.,http://savjeti.novac.net/blogovi/sto-je-predracun-placanje-

predracunom/

17. Relago, 2014., Izdati ponudu ili predračun?, datum objave: 9.10.2014, pregled

7.6.2015., http://www.relago.hr/RelaGO/BlogPost?id=39

18. Državni zavod za statistiku, 2015, Robna razmjena Republike Hrvatske s

inozemstvom u siječnju 2015, Zagreb, 8.travnja 2015.,pregled 10.5.2015,

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2015/04-02-01_01_2015.htm

52

POPIS TABLICA

Tablica 1: Izvoz i uvoz po sektorima, siječanj 2014. – siječanj 2015. god. (SMTK) .......................14

Tablica 2: Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj ...............................17

Tablica 3: Financijski rezultati poslovanja poduzetnika Hrvatske u 2014. god .............................21

Tablica 4: Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja od 2011-2015.god ......................24

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Promet u trgovini na malo ukupno - desezonirana i trend serija ...............................19

Grafikon 2: Robna razmjena RH s inozemstvom siječanj 2014.- siječanj 2015. .............................26

POPIS SHEMA

Shema 1: Unos robe u carinsko područje RH ..................................................................................9

Shema 2: Poslovne isprave u međunarodnoj trgovini robom .......................................................10

Shema 3: Plaćanje transakcijski po predračunu .............................................................................46

POPIS SLIKA

Slika 1: Primjer popunjavanja Nadzorne knjige ............................................................................40

POPIS PRILOGA

Prilog 1: Račun nakon gotovinskog plaćanja veletrgovcu Modesta d.o.o.

Prilog 2: Kalkulacija nakon ispostavljenog gotovinskog računa Modesta d.o.o.

Prilog 3: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Modesta d.o.o.

Prilog 4: Potvrda transakcijske uplate veletrgovcu Džani Promet d.o.o.

Prilog 5: Račun nakon transakcijskog plaćanja veletrgovcu Džani Promet d.o.o.

Prilog 6: Kalkulacija nakon ispostavljenog računa Džani Promet d.o.o.

Prilog 7: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Džani Promet d.o.o.

53

PRILOZI

Prilog 1: Račun nakon gotovinskog plaćanja veletrgovcu Modesta d.o.o.

Prilog 2: Kalkulacija nakon ispostavljenog gotovinskog računa Modesta d.o.o.

Prilog 3: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Modesta d.o.o.

Prilog 4: Potvrda transakcijske uplate veletrgovcu Džani Promet d.o.o.

Prilog 5: Račun nakon transakcijskog plaćanja veletrgovcu Džani Promet d.o.o.

Prilog 6: Kalkulacija nakon ispostavljenog računa Džani Promet d.o.o.

Prilog 7: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Džani Promet d.o.o.