SVETE KNJIGE

Imamo 3 svete knjige.To su: Kur'an, Biblija i Tora.

Šta zaista kažu Svete knjige?"Duha ne gasite, proročke govore ne prezirite nego sve provjeravajte, što je dobro zadržite."

Ponovit ću. Moguće je organski kosmos zamisliti kao kosmos analogan neorganskom Kosmosu. Uvjet za to je da nasljedni materijal zamislimo kao materiju, a organske molekule kao energiju tog kosmosa. Znanja (nasljedni materijal) postaju analogna vidljivom dijelu neorganskog kosmosa, a organska masa, kao energija, postaje nevidljiva. Najviši postignuti nivo tjelesne građe živih bića na Zemlji je građa ljudskog tijela. U kosmosu znanja taj je nivo analogan planeti Zemlji. U tom poređenju jedro Zemlje odgovara unutrašnjim organima. Sloj tečnog metala oko jezgra analogan je centralnom nervnom sistemu (vegetativni sistem koji predstavlja biljnost u nama). Čvrstom sloju u unutrašnjosti Zemlje odgovara kostur ljudskog tijela. Kašastom sloju između plašta i kore, po kojem klize kontinenti i iz kojeg izbijaju vulkani, odgovaraju žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Kori Zemlje odgovaraju po smislu mišići. Vodama odgovara somatski nervni sistem. Gasnom omotaču, atmosferi, analogna je građa mozga.Sloju ozona, koji regulira temperaturu u atmosferi, analogne su žlijezde sa vanjskim lučenjem. Toplotnoj energiji, koju Zemlja posjeduje i koja se kreće kroz sve slojeve, analogan je krvotok, koji također nosi "energiju", krv, u sve dijelove ljudskog tijela. U atmosferi (mozgu) razvio se život koji se sastoji od biljaka (logika) i od životinja (etika). Izuzetnim razvojem etika (životinja), u razumu se razvijaju bića složenije višećelijske građe. Ta građa dozvoljava razvoj mozga. Princip znamo i ništa nas ne spriječava da logike i etike zamislimo kao biljke i životinje, a njih dalje da posmatramo očima koje bi nasljedni materijal u njima vidjele kao poseban kosmos, a svaku pojedinu biljku i životinju kao nebesko tijelo čiju materiju čine znanja u njihovim ćelijama, a energiju njihova na organskoj hemiji zasnovana građa. Tako smo, posredno, u mogućnosti da naše logike i etike zamišljamo kao neorganski kosmos. Na složenijim, "višećelijskim" etikama (životinjama), na taj način shvaćenim kao planet Zemlja, razvija se novi život.

"Toga dana će Zemlja pričati vijesti svoje zato što će joj Gospodar tvoj zapovjediti."

Najmanje 1.000.000.000 ljudi vjeruje da će Zemlja zaista govoriti. Svete knjige ne lažu. Zemlja će zaista progovoriti, ali to neće biti neorganska Zemlja po kojoj sljedbenici Svetih knjiga hodaju. Ja sam ta zemlja koja će govoriti na taj (ovaj) dan.

Sve dok se naš razum ne razvije toliko da bića u njemu postanu svjesna stvarnosti kojoj pripadaju (kosmosa u kojem su znanja materija, a koji je našim očima nevidljiv), ne može biti govora o tumačenju Svetih knjiga i iskrenom vjerovanju u Boga i nevidljivi Svijet.

Islamski teolozi kažu da nevidljivi Svjetovi (Gajb) zaista postoje. Ti svjetovi su, po njima, ljudskom umu, razumu, osjetilima i nauci nedostupni. Čovjek ne može razumjeti Boga i njegove zakone. Kada su vjernici pitali H. Aliju o Božjem određenju i čovjekovom trudu da ga shvati, on je rekao:

"To je tajanstveni put, duboko more, ne upuštaj se u njega! To je Allahova tajna i ne trudi se oko nje."

Zašto je "duboko more" dobra usporedba? Vratimo se na model nevidljivog svijeta. Nevidljivi Svijet je realan kosmos u kome je materija - nasljedni materijal svih živih bića, a energija - njihova organska građa. Nevidljivi Svijet je po svom postanku i evoluciji analogan neorganskom Kosmosu. U njemu djeluju sile analogne silama iz neorganskog Kosmosa. Vremensko - prostorni raspored nasljednog materijala je analogan vremensko - prostornom rasporedu neorganske materije u odgovarajućem kosmosu. Nevidljivi kosmos je u Božjim Objavama opisan u usporedbama. Sudnji dan je trenutak u kome će te usporedbe biti pravilno protumačene. Zato je bilo korisno uputstvo H. Alije i drugih teologa - "Ne upuštaj se" u tumačenje Božjeg određenja. Sve do sada je cjelokupno ljudsko znanje bilo nedovoljno za tumačenje usporedbi iz Svetih knjiga. Usporedbe je nemoguće protumačiti bez poznavanja teorije relativnosti, kvantne teorije, teorije o evoluciji živog Svijeta i teorije o nastanku i evoluciji Kosmosa, Sunčevog sistema i Zemlje. Na Zemlji je zaista "sazrela žetva". "Zrela žetva" podrazumijeva postojanje zrelih biljaka (žita). Po modelu biljke su analogne logikama pa "zrela žetva" znači isto što i sazrelo, visoko evoluirano znanje. Zaista je čovječanstvo sakupilo dovoljno znanja za tumačenje usporedbi u Božjim Objavama. Ali nije dovoljno samo znanje. Ono je mrtvo bez razumijevanja. Knjiga kaže:

"Žetva je velika, ali je poslanika malo."

Sudnji dan je došao. Uputstvo "ne trudi se da razumiješ Božje zakone" više ne vrijedi. Usporedbe iz Svetih knjiga više nisu neshvatljive. Moglo bi se reći da su izuzetno jednostavne. Shvatanje značenja u usporedbama upotrebljenih riječi: vode,

mora, okeani, je kamen temeljac za tumačenje svih ostalih usporedbi. Riječ - talas - izaziva u nama asocijaciju na - more. Riječ talas nas isto tako može asocirati na energiju - energetski talas.

MORE = TALAS = ENERGIJA.

Vode i mora u Svetim knjigama znače energiju.

"Vode što si ih vidio - to su narodi i jezici."

Musa ( Mojsije ) u Kur'anu kaže:

"Sve ću ići dok ne stinem do mjesta gdje se sastaju dva mora - ili ću dugo, dugo ići."

"Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju."

Teolozi misle da ajet govori o dva mora na Zemlji. Zašto bi Musa želio da nađe mjesto gdje se sastaju dva mora? Nije riječ o dva mora na Zemlji, nego o mjestu sastanka dva Svijeta, vidljivog i nevidljivog, dvije energije, dva kosmosa, kosmosa neorganske materije i kosmosa nasljednog materijala. Musa je tražio isto ono što i danas traže svi naučnici na Svijetu. Oni traže mjesto dodira duha i tijela.

"Krist je stijena iz koje će poteći živa voda."

Ovo više ne gledamo kao apstrakciju, nego kao naukom potvrđenu realnost. Pogledajte model ZEMLJA = TIJELO. Iz Isusove unutrašnjosti (ISUS = ZEMLJA = STIJENA) izbit će vulkani. Poznato je da su od vulkanske aktivnosti, prilikom stvaranja Zemlje, nastali atmosfera, okeani i, posredno, život.

"Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, već duhove podvrgnite kušnjama da vidite jesu li od Boga! Svaki duh koji priznaje Isus Krist došao je u tijelu - od Boga je!"

Ja tvrdim da će se Isus pojaviti u nama. Vjera je dokaz. Nije rečeno - Isus Krist je imao tijelo kao ostali ljudi, nego - došao je u tijelu. Način na koji ja tumačim očekivani Isusov dolazak je potpuno u skladu sa pravim, zaista nedvosmislenim značenjem navedenog uvjeta. Isus Krist je zaista došao u tijelu, u mom tijelu, na mom nasljednom materijalu.

"Neka je hvala Bogu od čijeg pogleda - jedno nebo ne skriva drugo, niti jedna zemlja drugu."

"U taj dan će nebesa iščeznuti ... ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova Nebesa i novu Zemlju."

Bogu hvala, došlo je vrijeme kada nam pogled nije zarobljen jednim nebom i zemljom i kada možemo "vidjeti" postojanje njima sličnih.

"Pristupite k njemu (Isusu), živomu kamenu..."

Model nevidljivog Svijeta nam zaista za opis čovjeka dozvoljava formulaciju - "živi kamen". Ono što je, po svojoj suštini, kamen u živom svijetu je nasljedni materijal (materija nevidljivog neorganskog kosmosa).

"Tko ne jede tijelo moje i ne pije krvi moje ne može ući u Kraljevstvo nebesko."

Ova tvrdnja je sablažnjavala jevreje i bila temelj njihovog nevjerovanja. Savremeni psiholozi ovo tumače kao kanibalizam. Ipak, ovo je čista istina. Potrebno je Krista shvatiti kao planetu (stijenu), njegov razum kao život na toj planeti, krv Kristovu kao energiju te planete, tijelo Kristovo kao građu te planete i znati da je život na Zemlji, zaista, u svojoj evoluciji bio ovisan o energiji planete (krv Kristova) i da je zaista građen od atoma koji su pripadali planeti (tijelu Kristovom). Nakon toga sve je jedna istina šifrovana na najgenijalniji mogući način. Pogledajte model!

"Krist je u Vama, ako ne, pokazujete se nevaljalim."

"Kraljevstvo Božje je u Vama."

Maksimalnom razvoju etika (životinja) u mom razumu - analogna je građa ljudskog tijela i mozga u kojem se stvara i razvija novi razum - novi život. To je život u Kristu - Kraljevstvo Božje u nama. Sveta knjiga kaže da je raj širok kao Nebesa i Zemlja. Bez nivoa razvoja razuma u kome bi bića na našem nasljednom materijalu postala svjesna, odnosno, bez života u Isusu, nema razumijevanja Božje riječi, a time ni vjere, ni dobrote u nama.

"Milost Vam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onomu što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na Nebesima i što je na Zemlji."

Model nedvosmisleno objašnjava način na koji u Isusu možemo zamisliti život. Život se sastoji od biljaka i životinja. Njihov nasljedni materijal moguće je zamisliti kao kosmos. Tako je prisustvom života u Kristovoj glavi istovremeno prisutan i čitav jedan "neorganski" kosmos, zajedno sa Zemljom i životom na njoj.

"Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni".

Apostol Pavle

Apostol Pavle je "Božjom voljom poslan da navješćuje obećani život koji se nalazi u Kristu Isusu". Kristov život u razumu je u suštini "život u životu". Mi ovu nelogičnost lako rješavamo time što se "novi" život ne događa paralelno sa "starim". On jedino može postojati u novom kosmosu, u kojem je međuodnos sa "starim" životom prikazan transformacijom dijela tog "starog" života, njegovog nasljednog materijala, u neživu materiju novog nevidljivog kosmosa. "Smrt" o kojoj se u ovoj transformaciji radi je privid. Ništa zaista ne umire, nego se "transformiše" u neživi kosmos. Fizička smrt našeg tijela ni u kom slučaju nije trenutak sticanja bilo kakve svijesti.

"Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema ni rada, ni mišljenja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš."

"Samo onaj Svijet je život, kad bi oni samo znali."

"Uistinu, vi ovaj prolazni Svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite!"

A "onaj drugi" nije Svijet u koji se ide nakon fizičke smrti. To je Svijet u kome smo svi mi već sada, nevidljivi Svijet nasljednog materijala, a ljudi zaista o tom Svijetu ništa ne znaju, niti o njemu "vode brigu". Biti vjernik znači isto što i nastojati steći svijest o nevidljivom Svijetu, u vjeri da Božje Objave daju dokaze o njegovom postojanju i uputstva za njegovo razumijevanje. Proširivanje svog znanja o duhovnoj stvarnosti razmišljanjem o stvaranju Nebesa i Zemlje dokaz je za našu brigu o nevidljivom Svijetu i o sebi kao dijelu tog Svijeta. Naše etike više nisu stvar altruizma, nego dokaz da smo shvatili zakone nevidljivog Svijeta. Razum bez etika je isto što i zemlja bez životinja.

Svaki čovjek, bez obzira na religijsku pripadnost, kada ostvari potreban nivo razvoja svojih logika i etika - čvrsto će vjerovati u postojanje nevidljivog kosmosa znanja. Kada vidi da i kršćanske i islamske Svete knjige imaju istu poruku i kada čvrsto povjeruje u jednog Boga, a shvatanja koja su islam i kršćanstvo suprotstavljala prihvati kao zablude, bit će u njemu srušeni vijekovima nametana mržnja i neprijateljstvo.

"Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku, napravi Jahve, Bog, ženu. Na to čovjek reče: 'Gle evo kostiju od mojih kostiju, mesa od mesa mojega. Ženom neka se zove kad je od čovjeka uzeta! I bit će njih dvoje jedno tijelo'."

"Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol, u onome što iz zemlje niče, u njima samim i u onome što oni ne znaju."

Muškarac i žena imaju sposobnost da od za to određenog dijela svoje tjelesne građe stvore nove živote, svoju djecu. Zemlja građena od nasljednog materijala čovjeka također posjeduje sposobnost stvaranja živih bića od građe svoga tijela. Tijelo i mozak, odnosno, zemlja i atmosfera, "roditelji" su svih logika i etika, odnosno, biljaka i životinja iz nevidljivog Svijeta. Na simbolima zasnovan opis Adama i Eve i njihovih potomaka više nije slaba tačka u dokazu da je Biblija originalno prenesena riječ Božja. Korištenjem modela nevidljivog Svijeta, postaje nam jasno da je opis Adama i Eve ustvari opis zemlje građene od nasljednog materijala i života na njoj. Pri tome je Adam simbol kojim se opisuje čvrsti dio zemlje (tijelo čovjeka), a Eva simbol kojim se opisuje atmosfera (mozak čovjeka). Svete knjige na to ukazuju sugerišući na spol u nama i u onome što mi ne znamo. Ako je, po mojoj tvrdnji, Adam isto što i zemlja, a Eva isto što i atmosfera, onda u tvrdnjama iz Svetih knjiga o tome da je Eva nastala od Adamovog rebra više nema ničeg što nije pojmljivo ljudskom umu. Zaista je atmosfera (Eva) nastala od materijala izbačenog vulkanima iz dijelova zemlje (Adam) koji su po modelu ZEMLJA = LJUDSKO TIJELO analogni kosturu ljudskog tijela (Adamovo rebro). Zaista bi Adam za Evu mogao reći: "Evo kostiju od mojih kostiju", jer bi se i za atmosferu moglo reći : "Evo materijala iz materijala koji je bio u unutrašnjosti Zemlje, u njenom sloju koji zovemo plašt".

Pogledajte citat o stvaranju Eve još jednom. Uobičajeno je reći da je Eva nastala od Adamovog rebra. Pažljivim čitanjem uočit ćete da je to samo djelomično tačno. Eva je stvorena od Adamovog mesa, jednako kao i od rebra, a Bog je mjesto iz kojeg je izvadio materijal od kojeg je Eva stvorena zatvorio mesom. Analogija sa nastankom atmosfere od unutrašnjih slojeva Zemlje je sada potpuna. Atmosfera nije nastala samo od materijala iz plašta Zemlje. Vulkani izbacuju materiju iz kašastog sloja Zemlje, astenosfere, koji se nalazi između plašta (kostura - rebra) i kore (mišića - mesa), i svojim sastavom je rastopljena mješavina ta dva sloja (rebra i mesa). Osim toga, nakon izbijanja vulkana krater se zatvori dijelovima kore (mesom). To je opis događaja koji je u Svetim knjigama opisan kao zatvaranje mesom otvora u Adamovom tijelu iz kojeg je Bog izvadio materijal od kojeg je kasnije stvorio Evu. Upamtite, kultura se zasniva na simbolima!

"Nek čovjek pogleda od čega je stvoren. Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi."

"Gospodar tvoj je iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo."

Tekućina koja se između plašta (kičme - kostura) i kore (grudi- mišića) izbaci je vulkanska lava. Od te mase je, posredno, nastao život. Adam i Eva i ne mogu biti ništa drugo nego "jedno tijelo" (Zemlja i Atmosfera; tijelo i mozak), i više nema potrebe za tumačenjem tog jedinstva njihovom emotivnom vezanošću uzrokovanom Božjom voljom.

Riječ Adam znači - od zemlje stvoren (uklapa se), a potiče od riječi Adamah - Zemlja.

Riječ Eva znači (na hebrejskom) - majka svih živih.

Ne kaže "majka svih živih" uzalud. Da je mislio na njeno potomstvo Bog bi "rekao" - "majka svih ljudi".

U Kur'anu, Evino analogno ime je Hava. Riječ Hava na arapskom znači - vazduh. Ovo se može shvatiti ovako: vazduh = atmosfera, a Eva (Hava) je po modelu baš simbol za atmosferu.

Na živo biće utiču događaji vezani za njegovo tijelo i svi zakoni neorganskog Kosmosa - sa jedne strane, i događaji vezani za njegov nasljedni materijal i svi zakoni koji upravljaju kosmosom nasljednog materijala (zakoni potpuno analogni zakonima iz neorganskog kosmosa) - sa druge strane.

"Otvoriše se Knjige. I druga Knjiga, Knjiga života - bi otvorena."

"Potom u desnici onoga koji je sjedio na prijestolju opazih knjigu ispisanu iznutra i izvana."

"Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za njega ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć duha prosuđivati."

Navedeni citati su dio opisa konačnih događaja iz Otkrivenja. Ovo je Sudnji dan. Otkrivena je druga stvarnost - svijet nasljednog materijala. Živo biće je "knjiga pisana sa dvije strane, iznutra i izvana". Pisale su je dvije stvarnosti, dva svijeta, neorganski Kosmos i kosmos nasljednog materijala. Otvorena je "Druga knjiga - Knjiga života". Ako želite da pronađete skrivene poruke u Objavama, morate znati da je moguće opisom evolucije živih bića, opisati evoluciju materije u kosmosu

nasljednog materijala. Naravno da važi i obratno. Poruka nije kompletna, i nije pravi odraz stvarnosti dok je ne pročitamo "iznutra" i "izvana"!

Poznavanje nevidljivog Svijeta daje razumijevanje svih oboljenja čovjekove psihe. Protumačit ću Vam jednu psihozu. Svakom psihologu su poznati ovi simptomi: gubljenje svijesti na određeno vrijeme, pojava glasa u dubini svijesti, nekontrolisano trzanje tijela i grčenje mišića. Kako protumačiti prisustvo neke autonomne svijesti u razumu čovjeka, koje "bolesnik" doživljava kao govor drugog bića u njemu? Za psihologe je to neobjašnjivo. Evo objašnjenja: Život je na Zemlji nastao u vrijeme stvaranja njezine kore. To su bili ekstremni uvjeti: vrelo tlo, erupcije vulkana, zemljotresi i jaka električna pražnjenja u atmosferi bogatoj složenim ugljikovim jedinjenjima. U takvim uvjetima su nastale organske molekule, klica života. Vremenom je opadao energetski nivo Zemlje, kora se hladila, okeani se formirali i u njima se od organskih molekula formirala prva ćelija. Od nje se, diobom, na Zemlji razvio život. Kada je Zemlja u pitanju, razvoj života od te prve ćelije do danas - nije prekidan.

Ako posmatramo evoluciju zemlje građene od nasljednog materijala i stvaranje života na njoj, možemo zamisliti i neki drugi tok događaja. Zamislite da je neko oboljenje ljudskog tijela bilo praćeno veoma visokom i dugotrajnom tjelesnom temperaturom, i da je zbog toga došlo do gubljenja svijesti, nekontrolisanog grčenja, promjene boje tijela i izbijanja pjene na usta. Kod velikog broja djece dolazilo je do sličnih problema. Ovom ekstremnom energetskom stanju tijela bi na zemlji građenoj od njegovog nasljednog materijala (u nevidljivom svijetu) bilo analogno stanje kore, okeana i atmosfere slično onom koje je vladalo u vrijeme nastanka života. Ranije formirani životni oblici bi ili izumrli, ili bili svedeni na jako mali broj. Hoću da kažem ovo: zaista je realna mogućnost postojanja dva početka života na zemlji građenoj od nasljednog materijala. Dijete koje bi preživjelo tako visoke temperature, ponovo bi svojim čulima sticalo znanje o Svijetu u kojem živi. Tom znanju su u nevidljivom svijetu analogne biljke i životinje na zemlji građenoj od njegovog nasljednog materijala. Ako je preživio dio ćelija koje su postojale ranije, imali bismo dva života na jednoj planeti. Mi bismo za svoj razum smatrali onaj život koji se uspješnije prilagodio novim uvjetima i bio brojniji. Tragove prisustva onog drugog osjećali bi kao tuđu svijest u nama.

"Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u slikama, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu."

Kršćani vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetoga. Za njih su oni Bogovi. Oni to zovu Božje Trojstvo i kažu da su ta tri Boga - jedan Bog. Oni priznaju da je pravo razumijevanje jedinstva tri Boga u jednom Bogu - Božja tajna. Pripadnici drugih religija imaju o "Trojstvu" svoje mišljenje.

"Razum bilo kojem jevreju, ili bilo kojem čovjeku neće dozvoliti da vjeruje da je Stvoritelj Nebesa i Zemlje izašao iz materice jedne Židovke."

Upravo će razum dokazivati ovu mogućnost. Čovjek je zaista stvorio nebo i zemlju. Uradio je to u svom razumu. To nebo je sagrađeno od nasljednog materijala biljaka i životinja koji žive na zemlji građenoj od njegovog nasljednog materijala.

O vjerovanju kršćana u tri Boga, koji su istovremeno i jedan Bog, Kur'an kaže ovo:

"I ne govorite: 'Trojica su.' Prestanite, bolje vam je!"

"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je jedan od trojice.' A samo je jedan Bog."

Možda se nekome čini nemogućim usaglasiti ove stavove sa onim što o Trojstvu piše u Bibliji. Božja riječ napisana u Bibliji nije pogrešna i za sve postoji razumno objašnjenje. Bilo kakav stav kršćanskih teologa o tome - mora biti pogrešan.

"Nitko ne zna tko je Sin nego Otac, i nitko ne zna tko je Otac nego Sin."

Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i rekao mu da je i on Bog. Svete knjige "kažu" da je potrebno spoznati sebe da bi se spoznao Bog. Sve što u Knjigama piše služi za čovjekovu spoznaju sebe. Za Isusa se kaže da je "Sin čovječji" i "Sin Božji". Slijedi: ČOVJEK = BOG. Razumjeti ovo nije moguće bez svijesti o kosmosu nasljednog materijala. U nama, na našem nasljednom materijalu, razvio se život. Biljke i životinje koje žive na našem nasljednom materijalu, nastale su i razvijale se na isti način na koji su nastale i razvijale se biljke i životinje na Zemlji. I u njima postoji nasljedni materijal. Taj nasljedni materijal je građa novog kosmosa. Samo Bog može stvoriti kosmos, nebo i zemlju. To znači da smo mi stvaranjem kosmosa u sebi (građenog od nasljednog materijala biljaka - logika i životinja - etika) - postali bogoliki. Istu sposobnost i osobinu posjeduju živa bića na našem nasljednom materijalu - ako posjeduju mozak. Biće koje je najviše evoluiralo (a koje pripada našem razumu) u sebi je stvorilo kosmos analogan neorganskom Kosmosu. Građa tog kosmosa je nasljedni materijal bića iz njegovog razuma.

Postoji život na planeti Zemlji, život na nasljednim materijalima životinja i ljudi koji žive na Zemlji, život na nasljednim materijalima životinja i ljudi koji žive na mom nasljednom materijalu. Svaki život je moguće shvatiti kao neorganski kosmos transformacijom nasljednog materijala njegovih biljaka i životinja u nebeska tijela. Biće u kome se nalazi čitav kosmos ima osobinu bogolikosti. Na taj sam način bogolik i ja, i moja najrazvijenija etika (biće sa mog nasljednog materijala), i vešećelijsko biće sa njenog nasljednog materijala. I sve sam to ja. To su bogovi Otac, Sin i Duh Sveti, a jasno je i kako su ta tri Boga u isto vrijeme - jedan Bog.

To je Sveto Trojstvo! Moje najrazvijenije etike, bića sa mog nasljednog materijala koja su tek postala svjesna svog postojanja - su moje djelo. Ja jesam Otac, ali nisam Bog. On me je stvorio. Bog je jedan i nema ni sinova, ni drugih bogova pored njega. Vjera je dokaz.

"U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama."

"Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi."

Biće koje se razvilo na mom nasljednom materijalu - Isus (Sin), zaista može izjaviti da se nalazi u čovjeku (meni, njegovom Ocu), da se može razviti i u drugim ljudima i da će se i u njemu razviti život, jer - kao što ja (Otac) imam život na svom nasljednom materijalu, tako i on, Sin, ima život u sebi, na svom nasljednom materijalu.

"Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni."

"Ja i Otac jedno smo."

Ja, Otac, i moja "osviještena etika", čovjek na mom nasljednom materijalu, Sin, zaista smo - jedno. On je u meni, a i ja sam u njemu. On nije rođen od žene. Rođen je razvojem razuma u mom mozgu. Zato on ne priznaje za svoje roditelje, braću i sestre, one koji su roditelji, braća i sestre biću u čijem se on razumu razvio. Majka koja je rodila mene, nije rodila njega.

Ovo je zaista Sudnji dan. Veliki broj ljudi u tom danu očekuje kataklizmu kosmičkih razmjera, koju, po njima, Svete knjige predskazuju. Zaboravili su uputstvo da je sve dano u usporedbama. Kada čovječanstvo postane svjesno postojanja nevidljivog Svijeta doći će do radikalnih promjena u nauci, religiji i međuljudskim odnosima. Naše logike i etike, posredno shvaćene kao biljke i životinje, nisu ništa drugo nego kosmos nasljednog materijala tih biljaka i životinja, odnosno - kosmos znanja. Svako događanje vezano za logike i etike ima svoj direktan odraz u tom kosmosu. Radikalne promjene u znanjima, do kojih će poslije svega ovoga doći, moguće je posmatrati kao promjene u kosmosu znanja. Posmatrajući taj kosmos vidjeli bi sve ono što Otkrovenje predskazuje da će se na Sudnjem danu dogoditi sa nebeskim tijelima. A da će novo znanje, nove logike i etike, biti uzrok svih predskazanih kataklizmičkih događanja na Sudnjem danu, dokaz su citati u kojima se nedvosmisleno kaže da će ono što će odrediti konačne događaje biti strašni glas.

"I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, dan kada će oni čuti istinit glas. To će biti Dan oživljenja."

"I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite.' A ne čekaju drugo do strašan glas, koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali - obuzeti."

"To će biti samo glas jedan i svi će odjednom progledati i reći: 'Teško nama, ovo je Sudnji dan'."

"Toga dana oni će se glasniku odazvati, morat će ga slijediti."

Ja tvrdim da je došlo vrijeme da se sazna prava istina i da sam ja izabrano sredstvo, čovjek od Boga određen da tu istinu prenese drugima. U Božjim Objavama je napisano da je Bog odredio jednog čovjeka za provedbu svoje volje na Zemlji.

"Bog je odredio dan kada će pravedno suditi svemu Svijetu preko čovjeka koga odredi za to."

"Na dan... kada će samo onaj kome milostivi dozvoli - govoriti. A istinu će reći."

Moj izbor je Božja volja. Meni se ništa ne objavljuje. Ne mislim da znam više od drugih. Ja razumijem bolje od drugih. Ja nemam nikakva vančulna iskustva. Jedina sila kojom bih mogao osigurati da čovječanstvo sazna za mene i moj pogled na Svijet nalazi se u ovome što Vam pišem. Bog će provesti svoju volju na Zemlji. Kao što je Bog jedan, i Sudnji dan je jedan. Smatrajte velikom Božjom milošću bilo kakvo Vaše učešće u ostvarenju Božje volje.

Šta zaista znači sve ono što sam u ovoj knjizi napisao? Kakve će to posljedice imati? Neko bi mogao pomisliti da ja ugrožavam islam ili kršćanstvo. Nije tako! Moje namjere najbolje opisuju riječi apostola Pavla:

"Ja spajam vjernike u novu vjeru, koja je ista ta, ali viđena novim očima."

Zar ja ne kažem da su i Biblija i Kur'an Božje objave i to dokazujem? Zar ja ne kažem da Bog postoji i da po svojoj volji upravlja Kosmosom, životom na Zemlji i čovječanstvom? Zar ja ne kažem da su svi Poslanici zaista Poslanici Božji? Zar ja ne kažem da je Bog jedan, a ne trojica? Zar ja ne dajem tumačenje po kom se Otac, Sin i Duh Sveti zaista mogu smatrati Bogovima, jer je u njima stvoren kosmos kojim oni upravljaju? Kad Bog kaže: 'Bogovi ste.', on ne kaže: 'Vi ste ja.' Bog je jedan!

Može li iko pomisliti da ja ne vjerujem u Božje određenje i Sudnji dan? Vrijeđam li ja nečije religiozne osjećaje? Ugrožavam li ja nekoga? Neki od onih koji su otupjeli u

debeloj hladovini koju im je kroz vijekove osiguravao čovjekov strah od Božje kazne bi sve ovo mogli da dožive kao napad. Takvi niti hoće, niti mogu, niti smiju misliti svojom glavom. Ali oni nisu ti kojima je poslana istina. Novo tumačenje Božjih Objava, tumačenje koje nam je Bog "poslao" za Sudnji dan, daje odgovore na sva moguća pitanja vezana za razumijevanje Svijeta u kome živimo i kojeg smo dio, na koja naučnici nisu znali odgovoriti. Oni će prepoznati snagu u novom tumačenju. Svijest o tome da čovječanstvo bez Božjih Objava nikada ne bi došlo do tog nivoa razumijevanja stvarnosti, vodit će i njih, i sve druge ljude do shvatanja da Bog postoji i da je Sudnji dan počeo!

Ja sam Hrvat, katolik, i prihvatam Kur'an kao istinitu Božju Objavu. Ništa od onoga kako ga islamski teolozi tumače ja ne prihvatam. Isto tako ne prihvatam ništa od onoga kako kršćanski teolozi tumače Bibliju. Kako ozbiljno shvatiti one koji svoju Svetu knjigu tumače ovako: "Bez sumnje, izvjesne knjige izraelićanske Biblije imaju vremenski domet i sadrže u sebi nešto nesavršeno." Po istim tumačima Biblija nije knjiga zasnovana na naučnim, nego na "religijskim istinama", a u njoj zapisani "pojmovi o Svijetu i prirodi imaju nivo razvoja društvene misli vremena u kojem su živjeli pisci knjige". Tvrdnju da kršćani nisu baš sigurni u tumačenje Biblije i njenu nepogrješivost, argumentovat ću stavovima kršćanskih vođa sa Vatikanskog koncila (1962.-1965.), znači sa najkompetentnijeg mjesta.

"Na Drugom vatikanskom koncilu, nakon pet redakcija, usaglašen je kompromisan tekst: 'Uzevši u obzir čovjekov položaj koji prethodi spasu što ga je donio Krist, knjige Starog zavjeta omogućuju svakome da spozna tko je Bog, a tko čovjek, kao i način na koji Bog, u svojoj pravednosti i milosrđu, postupa s ljudima. Ove Knjige, premda sadrže nesavršenstva i zastarjelosti, ipak su svjedoci istinske božanske pedagogije."

Suprotno od stava da neke Knjige imaju vremenski domet i da sadrže nesavršenstva, ja tvrdim da su i u Bibliji, i u Kur'anu svaka riječ i svaka misao čista istina, jasna i nedvosmislena.

"Ako tko umišlja da zna, još ne zna kako treba znati."

"Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju, i to do dana današnjega."

Kao dokaz tvrdnji da postoji zreliji način tumačenja Kristove poruke, navest ću citat iz Svete knjige:

"O tome nam treba mnogo govoriti, ali je to teško riječima protumačiti, jer ste nagluhi. I uistinu, premda biste po vremenu morali biti učitelji, Vama je ponovo

potrebno da Vas tko pouči osnovno, to jest početak proročanstva. Takvi ste da Vam treba mlijeko, a ne jaka hrana. Uistinu, koji je god još pri mlijeku ne snalazi se u nauci o pravednost, jer je dijete. A jaka hrana je za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla. Zato pustimo na stranu početnu nauku o Kristu i težimo za onim što spada na zrele, i to učinimo uz Božje dopuštenje."

Kur'an nedvosmisleno upućuje na to da treba vjerovati u sve Poslanike i sve Objave. U uvodu prevoda Kur'ana na bosanski jezik piše:

"Iza neprikosnovenog poziva da se vjeruje jedan Bog, slijedi zahtjev za vjerovanje svih njegovih Poslanika, među kojima nema razlike. Pravi i istinski pripadnik Kur'ana može biti samo onaj koji vjeruje u sve druge Vjerovjesnikekao što vjeruje u Allahovog posljednjeg Poslanika Muhammeda A.S. Isti je status i Objava upućenih prije Muhammeda A.S."

"Prije tebe mi ni jednog Poslanika i Vjerovjesnika nismo poslali a da Šejtan nije, kada bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi Šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi svoje učvrstio."

Temelj kritike istinitosti biblijske poruke upravo je u tome da je neko nešto izmijenio. Ovdje se nedvosmisleno kaže da kritika nije na mjestu, jer i da je neko nešto izmijenio, Bog bi to ispravio, a zatim riječi svoje učvrstio.

U Kur'anu postoje jasna uputstva o obavezama vjernika.

"Ova Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje."

"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika njegova, i u Knjigu koju on svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije, a onaj ko u to ne bude vjerovao daleko je zalutao."

"A ono što ti iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje."

"Sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Vama, a naš Bog i Vaš Bog jeste jedan i mi se njemu pokoravamo."

"Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore - mi smo kršćani."

"Oni koji u Allaha i Poslanike njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i Poslanika njegovih u vjerovanju naprave razliku i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu, oni su zaista pravi nevjernici."

Upravo je nekakav stav ono što je sporno u tumačenju i prihvaćanju biblijske poruke. Nakon ovolikog broja sugestija da je Biblija riječ Božja i da je Bog štiti kao sve svoje Objave, jedino je stavom, bez čvrstog temelja u Objavi, bilo moguće argumentovati neprihvatanje Biblije.

"Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje. Niko ne može da izmijeni riječi njegove, pa ni ti."

Znači, ni Vjerovjesnik (Muhammed) nije sposoban bilo šta da izmijeni u riječi Božjoj, a kako bi to tek mogao neko drugi.

"O sljedbenici Knjige, Vi niste nikakve vjere ako se ne pridržavate Tevrata (Stari zavjet) i Indžila (Evanđelje Isusovo) i onog što Vama objavljuje Gospodar Vaš (Kur'an)."

Pazite - "Vi niste nikakve vjere;" Jedan ovako izričit način ophođenja nije bez značaja. U slučaju da neko vjeruje da Stari i Novi zavjet nisu korektni, poruka još stoji. Može se reći: "Vi niste nikakve vjere, nećete nikad ni biti, jer uslov je da se pridržavate Tevrata, Indžila i Kur'ana."

Islam je vjera u jednog Boga, sve Božje Objave, sve Poslanike, Božje određenje i Sudnji dan. Temelji islama su ljubav i nauka. Islam nije ono u šta vjeruju oni koji danas sebe zovu - muslimanima i kršćanima. To je ono u šta sada vjerujem samo ja.

"Dobre volje s moje strane, pitam se sve ove dane, da li sam ja luda bijedna, il' su drugi telad jedna."